1
1. UVOD
U današnjem svijetu nijedna zemlja ne djeluje u ekonomskoj izolaciji, već su međusobno
povezane preko međunarodnog kretanja roba i usluga, proizvodnih faktora rada I kapitala,
međunarodnih poduzeća, tehnologije I slično.
Međunarodna ekonomija izučava proizvodnju, raspodjelu, razmjenu I potrošnju robe, usluga
i kapitala na razini svijeta te nacionalne ekonomske i neekonomske barijere međunarodnoj
razmjeni i ekonomske politike za ostvarenje zajedničkih ciljeva.
Što proučava međunarodna trgovina?
1. Teorije vanjske trgovine (international trade) a) Klasične b) Neoklasične c) Novije
2. Vanjsko-trgovinska politika (trade policy)
a) Carinska ograničenja b) Necarinska ograničenja c) Ekonomske integracije
3. Međunarodne financije (international finance)
a) Bilanca plaćanja b) Devizni tečaj c) Uravnoteženje bilance plaćanja d) Zaduženost zemalja u razvoju/financijske krize
2
2. TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE
Teorija međunarodne trgovine nastoji odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja:
Zašto zemlje trguju te koje su koristi, a koji troškovi međusobnog trgovanja?
Koje proizvode bi zemlja trebala uvoziti, koje izvoziti, a koje sama proizvoditi?
Koji čimbenici određuju smjer, strukturu i obujam vanjske trgovine?
Čime je određen realni odnos cijena između izvoznih i uvoznih proizvoda?
Koji utjecaj ima vanjska trgovina na blagostanje svijeta, pojedinih zemalja i
pojedinaca?
Od samih početaka trgovine postavljalo se pitanje što određuje bogatstvo nacije.
Merkantilistička shvaćanja prevladavala su od 17. do početka 19. stoljeća. Karakteristično za
doba merkantilizma je smatranje zlata mjerom bogatstva i zdravlja nacije, tzv. bulionizam, te
da će se zemlja obogatiti ako ima veći izvoz od uvoza, s obzirom da višak izvoza nad uvozom
dovodi do priljeva zlata. Kako bi se pospješio izvoz i smanjio uvoz, merkantilisti su se zalagali
za stimuliranje izvoza i ograničavanje uvoza, odnosno za protekcionizam. Merkantilizam je
bio posebno popularan u trgovačkim nacijama poput Njemačke, Španjolske, Portugala i
Francuske.
9 načela merkantilizma:
1. Važnost razvoja poljoprivrede i rudarstva
2. Isticanje domaće prerađivačke djelatnosti
3. Učenje od razvijenih
4. Važnost zlata i srebra
5. Važnost razvoja domaće trgovine i štetnosti uvoza
6. Zamjenjivost inozemnih proizvoda domaćim proizvodima
7. Uvoz sirovina ograničiti prerađivačkim kapacitetima
8. Bolje prodavati nego kupiti
9. Ograničiti ili u potpunosti ukloniti potrebu za luksuznim proizvodima
3
Liberalizam - laissez faire – prevladavao je od druge polovine 18. st. do 30-ih godina 20.st. Glavni predstavnici bili su Adam Smith, David Ricardo i Jean Baptiste Say (“Traktat političke ekonomije” (1803.)) Laissez faire politika znači nemiješanje države u tržišni sustav. Glavni izvor bogatstva je proces proizvodnje
Teorija apsolutnih prednosti Adama Smitha
Smith se zalaže za slobodnu međunarodnu razmjenu, tvrdi kako su koristi od međunarodne
razmjene obostrane ili višestrane, trgovina je igra pozitivne sume. Izvor bogatstva je domaća
proizvodnja. Bogatstvo zemlje određeno je nacionalnom produktivnošću, a nacionalna
produktivnost određena je podjelom rada i specijalizacijom.
Načelo apsolutnih prednosti glasi da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i izvozu onog
dobra koje proizvodi efikasnije, odnosno uz niže troškove proizvodnje, a treba uvoziti ono
dobro koje proizvodi neefikasnije, odnosno uz više troškove proizvodnje.
Troškovi proizvodnje ovise o količini rada potrebnog za proizvodnju robe te pretpostavljamo
da je rad perfektno mobilan unutar zemlje, ali imobilan među zemljama.
Njegova teorija predstavljala je revolucionaran iskorak u odnosu na učenje merkantilista, ali
nije u potpunosti objasnila proces vanjskotrgovinske razmjene. Nije objasnila što se događa s
vanjskom trgovinom ako jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda.
Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda
D.Ricardo postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi jedna zemlja imala apsolutnu prednost u
proizvodnji svih proizvoda.
Načelo komparativnih prednosti glasi da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i izvozu
onog dobara koje proizvodi relativno efikasnije, odnosno uz relativno niže troškove
proizvodnje, a treba uvoziti ono dobro u čijoj proizvodnji je relativno neefikasnija, odnosno
ono dobro koja proizvodi uz relativno više troškove proizvodnje.
Njegovo načelo komparativnih prednosti zasniva se na radnoj teoriji vrijednosti, odnosno
vrednovanju svih proizvoda prema količini utrošenog rada za njegovu proizvodnju. Ricardo u
svojoj analizi uzima u obzir samo jedan proizvodni faktor, rad, i troškove proizvodnje mjeri
utroškom rada u proizvodnji nekog proizvoda.
Pretpostavke na kojima se temelji Ricardov model: dvije zemlje, dva proizvoda,jedan
proizvodni faktor, savršena konkurencija, nepostojanje transportnih troškova, mobilnost
faktora proizvodnje unutar zemlje, imobilnost faktora proizvodnje među zemljama,
konstantni troškovi proizvodnje, fiksna tehnologija za svaku zemlju, potpuna zaposlenost
svih resursa te radna teorija vrijednosti.
4
Teorija komparativnih troškova
Teorija komparativnih troškova formulirana je od strane D. Ricarda, a bazirana je na teoriji
komparativnih prednosti. Komparativne prednosti se određuju iz utrošaka rada u proizvodnji
dobara (L/Q).
GOTTFRIED HABERLER je nadopunio teoriju komparativnih troškova. On je mjerio
vrijednost proizvoda X u izgubljenim jedinicama proizvoda Y, a ne jedinicama rada koje su
potrebne za proizvodnju X-a. (koncept oportunitetnih troškova)
Utjecaj promjena nadnica i tečajeva
Komparativni troškovi nisu zauvijek dani, nego se mijenjaju s promjenama produktivnosti
rada, plaća, tečajeva i svih ostalih faktora koji utječu na promjene relativnih odnosa cijena.
Do sada smo analizirali komparativne troškove samo na temelju jediničnog utroška radnog
vremena, a izostavili smo cijenu radnog sata. Cijena radnog vremena u pojedinim zemljama
je različita WA≠WB. Plaće najčešće prate produktivnost rada, obično su veće u zemlji gdje je
produktivnost rada veća. Veća cijena radnog sata povećava troškove proizvodnje jer
poduzeće troši više novca na plaće, pa su troškovi veći.
Što se tiče tečaja, devizni tečaj označava cijenu jedne jedinice stranog novca izraženo u
jedinicama domaćeg novca, iliti koliko mi moramo dat kuna za jedan euro, na primjer. Plaće
su u svakoj zemlji izražene u domaćoj valuti, kao i svi ostali prihodi i rashodi. Valutu zemlje A
ćemo označiti s α, a valutu zemlje B s ß. Aprecijacija valute-rast vrijednosti valute dovodi do
povećanja komparativnih troškova u proizvodnji dok ih deprecijacija valute smanjuje. Zašto?
Ako kuna aprecira (njena vrijednost poraste-sada za 1 euro moramo dati manje kuna, npr. 5),
nama će biti jeftinije uvoziti jer ćemo sada morati dati manje kuna nego prije, a skuplje
izvoziti, tj. imat ćemo veće troškove izvoza.
Teorija recipročne potražnje
Krivulja recipročne potražnje pokazuje kolika je potražnja zemlje za uvoznim proizvodima za
koje je voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim relativnim
cijenama proizvoda. Uključuje elemente potražnje za uvozom i ponudu izvoza. Krivulja
recipročne potražnje zapravo prikazuje sve kombinacije izvoza i uvoza zemalja pri različitim
uvjetima trgovine.
5
Heckscher-Ohlinova teorija
Razloge za specijalizaciju i razmjenu vidi u različitoj relativnoj raspoloživosti proizvodnih
faktora u pojedinim zemljama. Što to zapravo znači? Što neka zemlja raspolaže većom
količinom nekog proizvodnog faktora (rada ili kapitala) to je cijena tog proizvodnog faktora
niža pa je i proizvodnja onog dobra koje se temelji na intenzivnoj uporabi relativno jeftinijeg
proizvodnog faktora relativno jeftinija. Znači, ako Njemačka posjeduje više kapitala nego
rada, ona će se specijalizirati u proizvodnji dobra koje zahtjeva više kapitala, npr. u
proizvodnji automobila. Ako Italija, na primjer, posjeduje više rada nego kapitala, ona će se
specijalizirati u proizvodnji radno intenzivnog dobra, tj. dobra koje zahtjeva više rada nego
kapitala u svojoj proizvodnji, primjer je tekstil.
Obrati pažnju na to kako se do sada samo pričalo o radu kao proizvodnom faktoru, a kod H-O
teorije imamo i kapital!
H-O teorija sastoji se od četiri teorema:
1. Heckscher – Ohlinov teorem
2. Heckscher – Ohlin – Samuelsonov teorem
3. Stolper – Samuelsonov teorem
4. Teorem Rybczynski
Pretpostavke teorema:
1. Dobro X je radno intenzivno, dobro Y kapitalno intenzivno
2. Jedna zemlja relativno obiluje radom a druga kapitalom
3. Prinosi u proizvodnji su konstantni Q(L,K)=A*LK*K1-L
4. Svi proizvodni faktori u proizvodnji se alociraju pareto optimalno
5. Tehnologija je dostupna svim zemljama i ona je nepromijenjena
7. Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji djelomično ili nepotpuno
8. Svi proizvodni faktori mobilni su unutar zemlje, a nemobilni između zemalja
9. Slobodna međunarodna razmjena (nema carina, transportnih troškova, kvota,
subvencija...)
10. Tržište savršene konkurencije
11. Preferencije potrošača su identične u obje zemlje
12. Međunarodna razmjena je uravnotežena, izvoz = uvoz
6
H-O teorem
Zemlja će proizvoditi i izvoziti dobro u čijoj proizvodnji intenzivno koristi proizvodni faktor
kojim relativno obiluje.
Uvažavajući pretpostavke Heckscher-Ohlinove teorije zemlja A će proizvoditi radno-
intenzivno dobro X, a zemlja B kapitalno intenzivno dobro Y
Specijalizirajući se u proizvodnji dobra koje relativno intenzivno koristi proizvodni faktor
kojim zemlja obiluje zemlja A povećava proizvodnju dobra X (pomak iz EA u FA), a zemlja B
dobra Y (pomak iz EB u FB). Razmjena omogućava potrošnju veću od one u autarkiji, pa tako
se sada potrošnja obje zemlje nalazi u točki C na višoj krivulji indiferencije.
EA
0
20
20 40 60 80 100
60
80
40
100
X
Y
FB
PX/P
Y
EB
C
FA
7
H-O-S teorem
Slobodna međunarodna razmjena dovest će do izjednačavanja apsolutnih i relativnih cijena
proizvodnih faktora u zemljama sudionicama razmjene.
Na apscisi je označena relativna nadnica, na ordinati su označeni relativni odnosi cijena
dobra X i Y. Zemlja A je radno-intenzivnija, prije razmjene relativna nadnica i relativna cijena
dobra X su na nižoj razini u točki A. Zemlja B je kapitalno-intenzivnija, prije razmjene
relativna nadnica i relativna cijena dobra Y su na višoj razini u točki B. Međunarodna
razmjene dovodi do izjednačavanja cijena proizvodnih faktora rada i kapitala izraženo kroz
cijenu dobara X i Y te odnose relativnih nadnica u zemljama (točka C)
0
r
w
y
x
p
p
A
C
B
Ar
w
Br
w
r
w
Ay
x
p
p
y
x
p
p
By
x
p
p
8
S-S teorem
Rast cijene jednog dobra c.p., povećat će realni dohodak proizvodnog faktora koji se
intenzivno koristi u proizvodnji dobra čija se cijena promijenila, analogno smanjit će se realni
dohodak proizvodnog faktora koji se intenzivnije koristi u proizvodnji dobra čija se cijena
nije promijenila.
Uz fiksiranje relativne cijene dobra Y u zemlji, povećana je relativna cijena dobra X iz P u P1.
Porast relativne cijene dobra X iz PP1 dovodi do iznadproporcionalnog porasta nadnice w iz E
u G. Povećanje relativne cijene dobra X dovodi do povećanja proizvodnje toga dobra dok se
druge strane smanjuje potražnja za kapitalom što dovodi do ispodproporcionalnog pada
cijene kapitala (rente) r iz F u H.
0 P
x
P
H
G
E
F
P1
PY
9
Teorem Rybczynski
Rast raspoložive količine jednog proizvodnog faktora c.p. , nadproporcijalno će povećati
proizvodnju dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se količina promijenila,
analogno smanjit će se proizvodnja dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se
količina nije promijenila.
Uz fiksiranje količine kapitala u zemlji, povećana je količina rada iz E u E’. Porast radne snage
za EE’ dovodi do iznadproporcionalnog porasta proizvodnje dobra X iz C u F. Da bi se očuvala
ista opremljenost rada kapitalom, potrebno je iz proizvodnje dobra Y realocirati određenu
količinu kapitala u proizvodnju dobra X. Dolazi do ispodproporcionalnog pada proizvodnje
dobra Y prikazano pomakom iz D u G.
0 L
E
G
F
C
D
E’
K
10
Leontijevljev paradoks
Wassily Leontief je empirijskom analizom na temelju input – output tablice došao do
zaključka da SAD izvozi pretežno radno intenzivne, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode
iako je relativno bogatiji kapitalom nego radom, čime je pokušao osporiti H – O teoriju.
Kritika Leontijevljeva istraživanja je u tome što u analizu nije uključio ljudski kapital
Kritika klasične teorije vanjske trgovine
postoji veća ili manja pokretljivost svih roba, a ne nepokretljivost kako to pretpostavlja klasična teorija vanjske trgovine
robe se ne razmjenjuju samo na osnovi materijaliziranog rada (Smith i Ricardo), nego i na osnovi drugih proizvodnih čimbenika (zemlja, kapital, znanje)
cijene se ne oblikuju samo prema radu, nego i prema koristi koju imamo od roba
na svjetskom tržištu ne postoji samo potpuna konkurencija i otvoreno tržište, nego protekcionizam
klasična teorija uzima u obzir troškove proizvodnje dviju roba koje se razmjenjuju, ali ne uzima u obzir utjecaj troškova, odnosno cijene drugih roba
Protekcionističko shvaćanje vanjske trgovine
Protekcionizam predstavlja skup državnih mjera kojima se zaštićuje gospodarstvo od utjecaja
inozemne konkurencije.
Argumenti protekcionizma su:
argumenti temeljeni na nemobilnosti proizvodnih faktora i otpornosti njihovih cijena na sniženje
argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvoda
argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvodnih faktora
argumenti mlade industrije
Ekstremni oblik protekcionizma je autarkija. Autarkija je oblik protekcionizma u kojem
zemlja ne trguje s ostalim zemljama, odnosno ne uvozi i ne izvozi. Karakterizira ju
samodovoljnost i samostalnost nacionalnog gospodarstva u zadovoljavanju vlastitih potreba.
Razlikujemo dva tipa autarkije:
Autarkija povlačenja - zatvaranje domaćeg gospodarstva u odnosu na inozemno
Autarkija ekspanzije - (osvajanje tuđih teritorija), nije održiva u dugom roku
11
3. NOVIJE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE
Novije teorije nastavljaju se na Heckscher-Ohlinovu teoriju vanjske trgovine. Objašnjavaju
međunarodnu razmjenu nadopunjujući područja koja H-O ostavlja neobjašnjena.
Pretpostavke Heckscher-Ohlina podvrgnute su modifikaciji i novom pristupu. (A tiče se
promjena u preferencijama potrošača, prinosima u proizvodnji, dostupnosti tehnologija,
transportnim troškovima, nejednakoj razvijenosti zemalja.)
Kravisova teorija vanjske trgovine
Zaključio je kako se činjenica do koje je Leontijev došao, a ta je da SAD iako bogat kapitalom,
izvozi radno intenzivne proizvode, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode, može bolje i
jednostavnije objasniti faktorom dostupnosti, odnosno raspoloživosti proizvoda. Prema
tome kapitalno intenzivni proizvodi se uvoze zato što nisu dostupni u zemlji. Na raspoloživost
dobara utječu: prirodni resursi i inovacije.
Neki su proizvodi neraspoloživi u apsolutnom smislu (npr. dijamanti), a drugi u smislu da
porast proizvodnje može biti ostvaren samo s mnogo višim troškovima.
Prema Kravisu postoje aspekti objašnjenja raspoloživošću dobara koji se ne mogu uvrstiti u
teoriju komparativnih prednosti. Jedan je tehnološka promjena, a drugi diferencijacija
proizvoda i vladina ograničenja.
Također kaže da je uvoz neke zemlje posljedica elastičnosti vanjske
ponude i neelastičnosti domaće ponude, a izvoz posljedica elastičnosti
domaće ponude i neelastičnosti vanjske ponude.
Vernonova teorija vanjske trgovine – Model međunarodnog životnog ciklusa proizvoda
Objašnjava zašto proizvod koji je početno bio izvozni proizvod neke zemlje postaje njezinim
uvoznim proizvodom. Novi proizvod zahtijeva visoko stručnu radnu snagu za početnu
proizvodnju. Kad ostari, proizvod postaje standardiziran ili se može imitirati, a komparativna
prednost se premješta iz zemlje inovacije u zemlju imitaciju (zemlju s jeftinijom radnom
snagom).
Omogućuje bolje razumijevanje međunarodne trgovine budući da pokazuje zašto su l-
proizvodnja i izvoz probitačni za zemlju samo u određenim stadijima životnog ciklusa i zašto
se proizvodnja premješta u zemlju s nižim troškovima kad potražnja za proizvodom raste.
12
Model životnog ciklusa proizvoda naglašava proces standardizacije i zbiva se u pet stadija:
1. Faza novog proizvoda – proizvodnja i potrošnja samo u zemlji inovacije
2. Faza rasta proizvoda – rast potražnje u zemlji i u inozemstvu dovodi do izvoza proizvoda iz
zemlje inovacije
3. Faza starenja proizvoda – proizvod je standardiziran i licenciran drugim zemljama
4. Faza imitacije 1. – zemlja imitacije prodaje proizvod u trećim zemljama.
5. Faza imitacije 2. – zemlja imitacije izvozi proizvod u zemlju inovacije.
ko
ličina(Q
)
vrijeme (t)
1. faza 2. faza 3. faza 4. faza 5. faza
0
A B C D
zemlja inovacije
zemlja imitacije
potrošnja
proizvodnja
potrošnja
proizvodnja
uvoz
13
Porterova teorija konkurentskih prednosti
Porter je formirao model konkurentskih prednosti na osnovi četiriju čimbenika koji su u
međusobnoj povezanosti tzv. “dijamant”.
Konkurentnost znači niske jedinične troškove rada i ravnotežni/realni tečaj.
Linderova teorija
Nasuprot H-O teorije koja je usredotočena na ponudu, Linderova teorija usredotočena je na
ulogu potražnje za obrazac trgovine. Pretpostavlja da ukusi potrošača ovise o razini njihova
dohotka te da nacionalna razina dohotka po stanovniku određuje obrazac potražnje za
proizvodima. Trgovina među zemljama obavlja se u proizvodima za kojima postoji
potražnja. To implicira da će trgovina biti intenzivnija među zemljama sa sličnom strukturom
potražnje odnosno sa sličnim dohotkom per capita nego među zemljama s različitim
dohocima per capita.
Linderova hipoteza: “Što god je veća sličnost struktura privreda dviju zemalja, veća je
mogućnost njihove međusobne razmjene”
Ova teorija objašnjava dvije stvari koje ne može objasniti H-O-S teorem: 1. Zašto je
intenzivnija trgovina među industrijaliziranim zemljama koje imaju sličnu opskrbljenost
faktorima 2. Zašto zemlja može izvoziti i uvoziti isti proizvod (intraindustrijska razmjena).
14
Teorija intra-industrijske trgovine
Trgovina je intraindustrijska kad zemlja uvozi i izvozi proizvode iz iste stavke proizvodne
klasifikacije (dvosmjerna trgovina sličnih proizvoda) za razliku od interindustrijske trgovine
koja označuje razmjenu potpuno različitih proizvoda iz raznih industrija. Robom se može
trgovati u oba pravca što nije bilo moguće u prijašnjim modelima.
Ima različitih tipova trgovine: homogenim proizvodima (radi se o istoj cijeni proizvoda, a
uštede su moguće u smanjenju troškova prijevoza i osiguranja, npr. nafta), horizontalno
diferenciranim proizvodima (radi se o sličnoj cijeni i neznatnim razlikama proizvoda npr.
čokolada) i vertikalno diferenciranim proizvodima (različite cijene i velike razlike u
proizvodima, npr. automobili).
Intraindustrijska trgovina zasnovana je na ekonomiji obujma, diferencijaciji proizvoda i
monopolističkoj konkurenciji. Dok je trgovina između razvijenih i nerazvijenih zemalja
interindustrijska trgovina povećanje trgovine među razvijenim zemljama pripisuje se
intraindustrijskoj trgovini.
Mjerenje intra-industrijske trgovine
Razina intra–industrijske trgovine mjeri se IIT indeksom (Intra-Industry Trade Index)
Najpoznatiji je Grubel-Lloyd indeks (1967.)
X i M predstavljaju vrijednost izvoza i uvoza pojedine industrije
Veza između Lindera i intra-industrijske trgovine
Linderova teorija nije identificirala pravac toka proizvoda. Robom se može trgovati u oba
pravca, što nije bilo moguće u prijašnjim modelima.
Intra-industrijska trgovina postoji kad zemlja uvozi i izvozi proizvode iz iste stavke proizvodne
klasifikacije. Linder predviđa da će biti veća trgovina između zemalja sa sličnim razinom per
capita dohotka
Ekonomija razmjera i nesavršena konkurencija
Ako struktura tržišta nije tržište potpune konkurencije, nego oligopolističko, ili čak
monopolističko, i ako djeluje zakon razmjerno rastućih prinosa tada je temeljna pretpostavka
takvog tržišta ekonomija masovne proizvodnje u kojoj djeluje zakon razmjerno rastućih
prinosa na tržištu nesavršene konkurencije. Što sektori više proizvode, niži su im jedinični
troškovi i u skladu s tim i cijene njihovih proizvoda. Zato takvi sektori trebaju što veće tržište,
a najveće moguće tržište jest jedinstveno svjetsko tržište ili globalno tržište. Zato je
15
globalizacija postala stožerni element tih teorija. Proizvodnja se u cijelom svijetu sve više
koncentrira u sve manji broj poduzeća koja djeluju u različitim zemljama. Takva poduzeća
zovu se multinacionalne kompanije.
Međunarodno nerazmjenjiva dobra
Klasičan primjer su usluge brijača, frizera, komunalne usluge, stambene usluge... Budući da
su međunarodno nerazmjenjiva dobra, njihova se ravnotežna cijena određuje isključivo
domaćom, ili još bolje lokalnom ponudom i potražnjom. Zato se cijene tih dobara mogu
razlikovati među zemljama, ali i među različitim regijama unutar iste zemlje.
Iako se ravnoteža na tržištu međunarodno nerazmjnjivih dobara uspostavlja na domaćem
tržištu, ipak promjene u vanjskoj trgovini utječu na tu ravnotežu. Ako se zbog promjena
domaće potrošnje mijenja bilanca vanjske trgovine, mijenjat će se i struktura domaće
proizvodnje koja je izražena udjelima međunarodno razmjenjivih i međunarodno
nerazmjenjivih dobara. To može uvjetovati kretanja proizvodnih faktora rada i kapitala među
tim dvama sektorima i tako mijenjati njihovu proizvodnju.
Gravitacijski model vanjske trgovine
Gravitacijski model vanjske trgovine objašnjava veličinu vanjske trgovine među zemljama
poput Newtonova zakon gravitacije. Prema njemu veličina vanjske trgovine među dvjema
zemljama upravno je razmjerna ekonomskoj masi (GDP), a obrnuto je razmjerna njihovoj
udaljenosti. Što je veličina zemalja veća, to je i veličina njihove bilateralne vanjske trgovine
veća. Isto tako što je njihova razvijenost veća to će biti veća i njihova bilateralna trgovina.
Međutim što je udaljenost među zemljama veća, to je manja njihova bilateralna razmjena.
16
Transportni troškovi
Sve do sada zanemarivali smo postojanje transportnih troškova, sada ćemo ih uključiti u
analizu. Kako bi došlo do razmjene razlika između odnosa cijena u autarkiji mora biti veća od
iznosa transportnog troška. Transportni troškovi djeluju na smanjenje međunarodne
razmjene uslijed povećanja cijena, jer sad proizvođači plaćaju i troškove transporta.
Transportne troškove zemlje snose podjednako, ako su im jednake elastičnosti krivulje
ponude i potražnje. Kada je elastičnost ponude i potražnje u dvjema zemljama različita, veći
dio transportnih troškova pada na onu zemlju u kojoj su ponuda i potražnja neelastičnije.
4. Trgovinska politika Trgovinska politika je skup ekonomsko-političkih mjera neke zemlje kojima se diskriminira
roba kojom se trguje preko granice. Tako može biti:
1. Diskriminacija protiv uvoza (protekcionizam): carine, kvote, antidamping
2. Diskriminacija protiv izvoza: izvozne pristojbe
3. Diskriminacija protiv stranih investitora: kapitalne kontrole
4. Diskriminacija protiv stranih radnika: vize, kvalifikacijska selekcija
5. Diskriminacija u korist izvoza: izvozne subvencije
6. Diskriminacija u korist uvoza: parcijalna ravnoteža
Teorija carinske zaštite
Carina je instrument vanjskotrgovinske politike kojom se ograničava međunarodna
ekonomska razmjena. Pod zaštitnom politikom podrazumijevamo ekonomsku politiku čiji je
cilj zaštita nacionalnog gospodarstva. Carinska se zaštita provodi primjenom carinskih stopa
na vrijednost uvezene robe (carinsku osnovicu), a prema carinskoj tarifi. Ako se ukupno
naplaćeni prihodi od carina stave u odnos s vrijednošću uvezene robe u nekom razdoblju,
može se doći do stope ostvarene carinske zaštite. Carina obeshrabruje domaću potrošnju i
potiče domaću proizvodnju jer uvođenje carine povećava cijenu, pa domaći proizvođači
proizvode više. Carina “stvara” razliku između tržišne (svjetske) cijene i cijene koju plaćaju
domaći subjekti (potrošači, proizvođači, država). Ukupan efekt djelovanja carine na
blagostanje društva je negativan.
Gornji limit za carinu je autarkična ravnotežna cijena (prohibitivna razina) kada uvoz nestaje.
Za stopu carine koja bi domaću cijenu uvozne robe podigla iznad te razine se kaže da ima
“vodu” u sebi. To znači da se carina može smanjiti bez realnih efekata (na potrošnju i
ponudu) .
17
Carina ne može uvozno dobro pretvoriti u izvozno dobro (u modelu savršene konkurencije
na domaćem tržištu).
Vrste carina:
Prema smjeru kretanja – uvozne, izvozne i tranzitne
Prema načinu odmjeravanja – specifične, ad valorem, kombinirane carine
Prema učincima koje želimo postići – fiskalne i zaštitne
Prema ekonomsko-političkoj namjeri: preferencijalne, diferencijalne, prohibitivne, retorzivne, kompenzatorne, antidampinške
Kako carina utječe na redistribuciju dohotka i na blagostanje zemlje?
Prije uvođenja carine trgovalo se po svjetskoj cijeni (𝑃∗), nakon uvođenja carine, npr. od 10%,
cijena u toj zemlji raste za 10% i sada je na novoj, višoj razini. Upravo zbog porasta cijene
domaći proizvođači su motivirani većom zaradom i odlučuju povećati svoju proizvodnju, dok
potrošačima viša cijena predstavlja problem, pa kupuju manje. Tako potrošači gube površine
A, B, G i D sa slike, proizvođači dobivaju površinu A, država odnosno vlada dobiva površinu G
(prihodi od poreza), a mrtvi teret društva (DWL) su površine B i D (zato što potrošači gube
više nego što proizvođači i država dobivaju). Carine preraspodjeljuju dohodak iz jedne grupe
u drugu, ali u tom procesu snižavaju blagostanje za društvo kao cjelinu. Treba znati da carina
ima identičan efekt kao i proizvodna subvencija i porez na potrošnju uzeti zajedno.
UVOZ POSLIJE
UVOZ PRIJE
Q
18
Efekti uvođenja carine:
1. Efekt supstitucije – efekt koji dovodi do toga da će potrošač supstituirati, zamijeniti
relativno skuplji uvozni proizvod s odgovarajućim domaćim proizvodom
2. Efekt dohotka – smanjenje dohotka dovodi do pada s više na nižu krivulju
indiferencije što znači da se potrošnja smanjuje
3. Efekt liberalizacije – povoljan efekt na vanjsku trgovinu uslijed ekonomske integracije,
smanjenje trgovinskih barijera vodi ka povećanju svjetske trgovinske razmjene
4. Efekt distorzije – nepovoljni efekt na vanjsku trgovinu uslijed ekonomske integracije
(različit tretman uvoznih roba ovisno o carinskom tretmanu ostalih zemalja)
5. Efekt stvaranja trgovine – povoljni utjecaji integracija na blagostanje zemlje koji
nastaje jer se dio proizvodnje zamjenjuje jeftinijim proizvodima zemalja iz integracije koji su
efikasniji proizvođači
6. Efekt skretanja trgovine – nepovoljni utjecaj integracija na blagostanje zemlje koji
nastaje zamjenom jeftinijih proizvoda izvan integracije skupljim proizvodima unutar
integracije koji su umjetno postali jeftini ukidanjem carina dok je za zemlje izvan integracije
ostala carina
Nominalna carinska zaštita
Carinska zaštita gotovih uvoznih proizvoda. Povećava cijenu uvoznih finalnih dobra te time
utječe na promjenu strukture potrošnje. Uvodi se radi zaštite domaće proizvodnje od vanjske
konkurencije.
Efektivna carinska zaštita
Carinska zaštita pojedinog sektora gospodarstva. Stopa efektivne carinske zaštite je postotna
promjena domaće dodane vrijednosti nakon plaćene carine na intermedijarne i finalne
proizvode. Primjerice, budući da raste cijena domaće robe zbog postojanja zaštite, domaći
proizvođači povećavaju svoje profite bez poboljšanja svih proizvoda. Međutim, stupanj
efektivne zaštite ovisi i o carini na inpute kao i udjel inputa u finalnom proizvodu.
ej = stopa efektivne carinske zaštite tj = nominalna carinska stopa na uvoz gotovih proizvoda sektora j gij = utrošak uvoznih proizvoda sektora i po jedinici finalnih isporuka sektora j ci = nominalna carinska stopa na uvoz intermedijarnih proizvoda dj = dodana vrijednost po jedinici finalnih isporuka sektora j mj = uvozni koeficijent
19
Kada je sektor stvarno zaštićen?
tj>0 (to ne vrijedi ako je tj<mjci)
ej>0, uz uvjet da nema promjena tečaja nacionalne valute
stopa neto efektivne zaštite >0
sektor je zaštićen samo onda kad stopa efektivne carinske zaštite zajedno s odgovarajućom promjenom deviznog tečaja rezultira u porastu dodane vrijednosti tog sektora
Necarinska ograničenja vanjske trgovine
Kvantitativna ograničenja: kvote (količinska ograničenja)
Kvalitativna ograničenja (norme, atesti, obilježavanje proizvoda)
Antidampinški postupci
Izvozni poticaji
Tehničke regulacije i standardi
Pravila za carinsku osnovicu i zakoni o investicijama, itd.
Sva se necarinska ograničenja u analitičke svrhe mogu svrstati u tri grupe:
Mjere tipa I. – svrha je zaštita domaćeg gospodarstva od vanjske konkurencije. Podjela je na mjere usmjerene na uvoz i mjere usmjerene na izvoz.
Mjere tipa II. – pripadaju mjere koje se odnose na probleme koji nisu vezani uz trgovinu, ali koje dovode do iskrivljavanja uvjeta razmjene na međunarodnom tržištu
Mjere tipa III. - mjere ekonomske politike koje također dovode do iskrivljavanja uvjeta međunarodne razmjene
Najvažnije kvantitativno ograničenje u vanjskoj trgovini je kvota. Ona predstavlja apsolutnu
granicu do koje se može uvoziti (izvoziti) vrijednost ili količina neke robe (usluge) u
određenom vremenskom razdoblju.
Postoje razne vrste kvota:
Izvozna, uvozna
Globalna ili nediskriminatorna
Selektivna ili diskriminatorna
Dobrovoljno ograničenje izvoza
Carinska kvota
20
Pomoću mikroekonomskog modela grafički prikažite efekte uvođenja uvozne kvote na
blagostanje u slučaju male zemlje. Na istom grafikonu prikažite kolika je proizvodnja,
potrošnja i uvoz prije i poslije uvođenja kvote!
U uvjetima autarkije ravnoteža se uspostavlja u točki E. Nakon otvaranja slobodnoj trgovini
zemlja uvozi po svjetskoj cijeni P*. Svjetska krivulja ponude SW dobra je savršeno elastična
(vodoravna). Uvodi se kvota u iznosu AF. Nova krivulja ponude je razlomljena i ima oblik S+q.
Porasla je domaća cijena sa P* na P.
U situaciji slobodne razmjene:
Proizvodnja se nalazi u točki A, potrošnja se nalazi u točki B. Višak potrošnje nad
proizvodnjom se izravnava uvozom AB. Domaća (svjetska) cijena na razini P*.
Nakon uvođenja kvote:
Proizvodnja se nalazi u točki C, potrošnja se nalazi u točki D. Višak potrošnje nad
proizvodnjom se izravnava uvozom CD. Domaća cijena na novoj razini P.
Zapažanje: uvozna kvota podiže domaću cijenu, omogućava rast domaćoj proizvodnji te
smanjuje potrošnju.
P
Q
21
Efekti uvođenja kvote:
Slični kao i kod carina, no razlika postoji!
Potrošačev višak (CS) pada: (-a-b-c-d)
Proizvođačev višak (PS) raste: (+a)
Gubitak CS premašuje dobitak PS pa govorimo o mrtvom teretu za društvo (deadweight loss
ili DWL): (-b-c-d)
Carinski ekvivalent?
C je carinski ekvivalent ako država prodaje dozvole za uvoz. Tada utjecaj kvote na
preraspodjelu dohotka i blagostanje ima identične efekte ekvivalentnoj uvoznoj carini.
Izuzetak je renta c koja je povezana s ograničenjem (“rent- seeking activities” proces). Vlada
ostvaruje prihod ako prodaje dozvole za uvoz do veličine kvote. Domaći uvoznici ostvaruju
prihod ako im vlada podijeli uvozne dozvole. Strani izvoznici ostvaruju prihod formirajući
kartel dok domaći uvoznici međusobno konkuriraju. U slučaju da država proda uvozne
dozvole gubitak blagostanja od uvođenja kvote je jednak (-b-d).
Antidumpinški postupci
Oblik administrativne zaštite.
Vrste dumpinga:
1. Sporadični, povremeni (eng. sporadic dumping) 2. Trajni (eng. persistent dumping) 3. Razbojnički (eng. predatory dumping)
Dobrovoljno ograničenje izvoza (Voluntary Export Restraint- VER)
Ograničenje: usporedivo s kvotom; ali kvotu nameće zemlja uvoznik, a VER je instrument koji
primjenjuje izvoznik. Obično se primjenjuju na zahtjev uvoznika.
Zahtjev za domaćim sadržajem
Propis koji zahtijeva da se dio gotovog proizvoda proizvodi tuzemno, uvozna povlastica.
Primjena snižene stope carine pri uvozu opreme, uređaja, aparata i vozila i njihovih dijelova
u koji su ugrađeni dijelovi proizvedeni i RH. Određuje se kao vrijednost ili u fizičkim
jedinicama. Zahtjev usporediv s uvoznom kvotom. Sa stanovišta izvoznika: nije fiksno
ograničenje; moguć veći izvoz ako se koristi više domaćih dijelova.
22
Izvozna subvencija
Poticaj izvoznicima da izvoze više. Subvencija podiže cijenu i za proizvođača i za potrošača
tako da potrošači žele manje trošiti, proizvođači proizvode više i izvoz raste. Suprotno carini,
nema ograničenja u primjeni ovog instrumenta (osim veličine državnog proračuna).
Pomoću mikroekonomskog modela grafički prikažite efekte uvođenja izvozne subvencije na
blagostanje u slučaju male zemlje. Na istom grafikonu prikažite kolika je proizvodnja,
potrošnja i izvoz prije i poslije uvođenja subvencije!
U uvjetima autarkije ravnoteža se uspostavlja u točki E. Pri slobodnoj trgovini zemlja izvozi
po svjetskoj cijeni P*. Uvodi se subvencija na cjelokupan iznos izvoza(FG). Dolazi do rasta
cijene na domaćem tržištu sa P* na P. Domaći izvoznici sada izvoze više proizvoda FG>BC.
U situaciji slobodne razmjene:
Proizvodnja se nalazi u točki C, potrošnja se nalazi u točki B. Višak proizvodnje nad
potrošnjom se izravnava izvozom BC. Domaća (svjetska) cijena na razini P*
Nakon uvođenja subvencije:
Proizvodnja se nalazi u točki G, potrošnja se nalazi u točki F. Višak proizvodnje nad
potrošnjom se izravnava izvozom FG. Domaća cijena na novoj razini P
23
Zapažanje: izvozna subvencija podiže domaću cijenu, omogućava rast domaćoj proizvodnji te
smanjuje potrošnju
Utjecaj izvozne subvencije na preraspodjelu dohotka i blagostanje:
Domaći potrošači gube područje a i b
Domaći proizvođači dobivaju područje a+b+c
Subvencija od strane države je dio b+c+d
DWL na blagostanje društva od uvođenja subvencije je –(b+d)
Da zaključimo: Izvozna subvencija snižava potrošačev probitak i povećava proizvođačev
probitak. Probitak proizvođača je međutim manji od gubitka potrošača. Država plaća “ceh” .
Kada se uzmu u obzir troškovi subvencije, jasno je da društvo u cjelini gubi ovom politikom:
izvozna subvencija ne povećava blagostanje. Uz to ovom politikom nova razina blagostanja
može biti i niža od autarkične!
Zaključci o necarinskim barijerama
U uvjetima savršene konkurencije, količinska ograničenja su ekvivalentna cjenovnim
mehanizmima. Mogu biti prvi izbor države (konkretno ograničavanje uvoza, rezultati su
izvjesniji nego kod uvođenja carina, ali također mogu dovesti do gubitka kontrole nad
prihodima. Zemlje često poduzimaju druge indirektne mjere za poticanje izvoza: različiti
uvjeti kreditiranja, osiguranje od određenih rizika koje plaća vlada, pomoć u financiranju
promotivnih aktivnosti (istraživanje, razvoj, itd.).
24
5. Multilateralna i preferencijalna trgovinska liberalizacija (naučiti dobro!)
Smanjenje ograničenja slobodnoj trgovinskoj razmjeni. Multilateralna trgovinska
liberalizacija vezana je uz djelovanje GATT i kasnije WTO. Preferencijalna trgovinska
liberalizacija vezana je uz trgovinske aranžmane prema kojima pojedine zemlje međusobno
smanjuju carine.
1947.godine potpisan je GATT (General Agreement on Tariffs and Trade, Opći sporazum o
carinama i trgovini). Stupio je na snagu 1. siječnja 1948.godine. WTO (eng. World Trade
Organization) Svjetska trgovinska organizacija utemeljena 1995. godine u sklopu Urugvajske
runde. GATT predstavlja sporazum, a WTO organizaciju.
Razlike GATT-a i WTO-a:
GATT je bio međunarodni multilateralni sporazum, a WTO je međunarodna organizacija (institucija) koja ima svoje organe
GATT je bio zamišljen kao privremeni sporazum, dok su sporazumi koje potpisuju članice WTO-a trajni i potpuni dokumenti
GATT je pokrivao isključivo trgovinu robom, dok WTO pokriva i usluge i intelektualno vlasništvo
efikasnost sustava za rješavanje sporova je znatno bolja i brža kod WTO-a nego kod GATT-a (eng. Dispute settlement mechanism)
GATT
Principi GATT-a:
princip nediskriminacije - davanje statusa najpovlaštenije nacije (MFN) od strane jedne zemlje članice GATT-a nekoj drugoj, povlači za sobom obvezu te zemlje da taj status da i svim ostalim članicama GATT-a
princip nacionalnog tretmana - domaća (lokalna) i uvozna roba moraju se tretirati jednako (primjenjuje se nakon što je roba prešla granicu (carinjenje))
princip zaštite domaće privrede carinama - uvođenje prepreka VT prihvatljivije u vidu carinskih ograničenja (iznimka su poljoprivredni proizvodi i teži poremećaji u eksternoj ravnoteži (bilanci plaćanja)- o tome ćemo kasnije )
princip daljnjeg smanjivanja carina multilateralnim pregovorima - zahtijeva da se različite carinske tarife zemalja članica postepeno smanjuju (takvo smanjivanje carina radi se kroz runde pregovora u sklopu GATT-a/WTO-a)
princip transparentnost - uvođenje ograničenja kao drugo najbolje rješenje mora biti transparentno (preferiraju se carine naspram drugih necarinskih ograničenja vanjske trgovine)
25
WTO
Ciljevi WTO-a:
postavljanje i održavanje funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog sustava
smanjenje carina i drugih prepreka trgovini
uklanjanje diskriminacije u međunarodnim trgovinskim odnosima
integracija zemalja u razvoju u svjetski multilateralni trgovinski sustav
povećanje životnog standarda
dostizanje pune zaposlenosti
gospodarski rast
povećanje trgovine dobrima i uslugam
zaštita okoliša itd.
Temeljne zadaće WTO-a:
podrška primjeni trgovinskih sporazuma
forum za trgovinske pregovore
rješavanje trgovinskih sporova
analiza i nadzor nacionalnih trgovinskih politika
suradnja s drugim međunarodnim organizacijama
tehnička suradnja i pomoć zemljama u razvoju i slabo razvijenim zemljama
Preferencijalna liberalizacija
Ograničenja se uklanjaju samo na trgovinu sa izabranim zemljama (DISKRIMINIRAJU se ostale
zemlje). Ne mora biti striktno regionalna. Često ne obuhvaća sve sektore.
Različite razine trgovinske liberalizacije
Unilateralna Pojedine zemlje smanjuju ili uklanjaju trgovinska ograničenja na uvoz iz svih zemalja bez da
ostale zemlje uzvraćaju istim povlasticama
Bilateralna ili regionalna Međusobno snižavanje ili uklanjanje ograničenja na trgovinu između dvije (bilateralna) ili
grupa (regionalna) zemalja
Multilateralna Međusobno smanjivanje (u praksi) ili uklanjanje (u principu) ograničenja u trgovini između
svih zemalja članica WTO
Preferencijalni trgovinski sporazumi PTA (eng. Preferential Trade Agreements)
Zemlje dogovaraju preferencijalne trgovinske aranžmane u kojima međusobno smanjuju
carine međusobno ali ne i prema ostatku svijeta. Princip najpovlaštenije nacije u sklopu
GATT-a zabranjuje ovakve aranžmane. Formiranje PTA je dopušteno ako rezultira slobodnijoj
razmjeni među dvjema zemljama.
Problem: previše malih grupa – koordinacijski neuspjeh.
26
Ekonomske integracije u svijetu
European Free Trade Association (EFTA)
Central European Free Trade Area (CEFTA)
North American Free Trade Agreement (NAFTA)
European Union (EU)
Union of South American Nations (UNASUR)
Central American Common Market (CACM)
Latin American Free Trade Association (LAFTA)
Southern Common Market (Mercosur)
Free Trade of the Americas (FTAA)
Jesu li PTA dobri ili loši?
Ovisi o efektima na intra-regionalnu razmjenu, treće zemlje i multilateralne sporazume
EFEKT STVARANJA TRGOVINE (eng. trade creation)
EFEKT SKRETANJA TRGOVINE (eng. trade diversion)
Podjela ekonomskih integracija (prema B. Balassa)
zone slobodne trgovine
npr. (EFTA, CEFTA, NAFTA)
Ukidaju carine u međusobnoj trgovini. Svaka zemlja zadržava vlastitu carinsku strukturu u
razmjeni sa zemljama izvan zone, ako su carine različite. Opasnost da se roba koja potječe
izvan unije uveze u zemlju s visokom carinom indirektno kroz zemlju s niskom carinom
(otklon trgovine) – rješenje – uvođenje certifikata o podrijetlu robe (rules of origin).
*Pravila o podrijetlu robe - osnovni princip za određivanje je tzv. “značajna transformacija”
prema dodanoj vrijednosti u proizvodnji/preradi
prema promjeni u carinskoj klasifikaciji
27
Carinska unija (Custom union)
npr. Zollverein (ustanovljen 1834. u Njemačkoj)
Zemlje koje formiraju carinsku uniju ukidaju sve carine u međusobnoj razmjeni, ali
primjenjuju zajedničku carinsku tarifu u razmjeni sa zemljama izvan unije.
Kod carinske unije razlikujemo dva efekta. To su:
Efekt stvaranja (kreiranja) trgovine (eng. trade creation) koji nastaje kad se jedan dio
domaće proizvodnje zamjenjuje uvozom jeftinijih proizvoda efikasnijih proizvođača iz unije.
Efekt skretanja trgovine (eng. trade diversion) koji nastaje kad se uvoz jeftinijih proizvoda
izvan unije zamjenjuje skupljim proizvodom iz unije.
Priča s carinskom unijom nastavlja se na naš graf uvođenja carine od ranije. Znamo da
uvođenjem carine cijena u zemlji raste za iznos te carine (Pt). Nakon što zemlja odluči ući u
carinsku uniju cijena pada s Pt na PEU kao posljedica integracije. Pad cijene dovodi do
smanjenja proizvodnje, a rasta potrošnje. Potrošači žele kupovati više nego što im
proizvođači mogu ponuditi pa uvoz raste.
povećava se potrošačev višak za a+b+c+d
smanjuje se proizvođačev višak za a Dolazi do redistribucije dohotka od proizvođača ka potrošačima
28
Smanjuju se državni prihodi od carine nakon integracije s EU za c i e
Neto efekt =a+b+c+d-a-c-e=b+d-e
Efekt stvaranja trgovine povećava blagostanje male zemlje nakon integracije s carinskom unijom (EU) za iznos b+d zbog specijalizacije prema komparativnim prednostima
Efekt skretanja trgovine Negativan efekt skretanja trgovine nastaje kao posljedica skretanja uvoza iz zemlje s nižom cijenom (PW) u zemlju s višom cijenom (PEU) – površina e
Neto efekt na blagostanje zemlje=efekt stvaranja + efekt skretanja trgovine = b+d-e
Najveća korist od kreiranja carinske unije
Povećana konkurencija
Djelovanje ekonomije obujma
Stimuliranje investicija
Racionalnije korištenje proizvodnih inputa
Zajedničko tržište (Common market)
Ima sva obilježja carinske unije. Dodatno omogućuje slobodno cirkuliranje rada i kapitala
među zemljama članicama.
Ekonomska zajednica (Economic union)
npr. Benelux (Belgija, Nizozemska i Luxembourg)
Zemlje članice usklađuju svoje ekonomske politike (monetarnu i fiskalnu).
29
6. Bilanca plaćanja
Agregirani i sistematizirani prikaz svih transakcija koje rezidenti jedne zemlje obave s
inozemstvom (nerezidentima) u tijeku određenog vremenskog razdoblja (1 godine). Znači
bilanca plaćanja Hrvatske obuhvaća sve transakcije koje Hrvati naprave npr. s Talijanima,
Njemcima, Amerikancima. Zapamti da bilanca plaćanja nema nikakve veze s bilancom
poduzeća i da je strukturno potpuno drugačija! Bilanca plaćanja neke zemlje je TOK/TIJEK
međunarodnih transakcija kroz godinu dana.
Pod platno-bilančnu transakciju spadaju transakcije koje se odvijaju između rezidenta i
nerezidenta (većinom obuhvaćaju deviznu transakciju). Transakcija se ne smatra
platnobilančnom transakcijom u slučaju kad se obavlja između rezidenata!
Tko ulazi u pojam rezidenta?
REZIDENT je fizička osoba koja trajno boravi u RH i koja ima dopuštenje boravka u RH za
razdoblje dulje od jedne godine;
NEREZIDENTI su sve pravne i fizičke osobe koje nisu rezidenti u RH; diplomatsko, konzularno
i drugo službeno osoblje koje predstavlja RH u inozemstvu, te uživa imunitet i diplomatske
privilegije; pravna osoba registrirana u RH, uključujući strane podružnice, reprezentativne
urede i branše locirane u RH.
Računi nacionalnog dohotka (sustav nacionalnih računa, SNA) i računi bilance plaćanja su
najvažnija oruđa za izučavanje makroekonomije otvorenih i međuzavisnih gospodarstava
Sustav nacionalnih računa
Bilježi sve izdatke koji doprinose dohotku i proizvodu nacionalnog gospodarstva.
Računi bilance plaćanja
Bilježi promjene u dugovanju gospodarstva strancima kao i “uspješnost” u izvoznim i uvozno-
supstitutivnim aktivnostima. Pokazuje vezu između inozemnih transakcija i nacionalne
ponude novca.
Bruto nacionalni proizvod (BNP ili eng. GNP)
To je vrijednost svih finalnih dobara i usluga koja su proizvedena korištenjem faktora
proizvodnje tog gospodarstva i koja su prodana na tržištu u određenom vremenskom
razdoblju. Najjednostavnija je mjera proizvodnje nekog gospodarstva.
30
Bruto nacionalni proizvod se računa tako da se zbroje sve tržišne vrijednosti svih izdataka na
finalne proizvode:
Potrošnja - ono što je potrošeno od strane domaćih rezidenata (osobna potrošnja)
Investicije - ono što je izdvojeno od strane privatnih firmi s namjenom izgradnje novih
pogona i postrojenja za buduću proizvodnju
Državne nabavke - ono što je država potrošila
Saldo tekuće bilance - iznos neto izvoza roba i usluga strancima
Zašto je BNP jednak nacionalnom dohotku u određenom
razdoblju?
Nacionalni dohodak stvaraju nacionalni faktori proizvodnje u određenom razdoblju - mora
biti jednak BNP ili GNP kojeg zemlja stvori u tom razdoblju. Ono što je izdatak za jednu osobu,
to je dohodak za drugu (to znači da ukupno trošenje mora biti jednako ukupnom dohotku).
BNP uključuje samo finalne proizvode koji su proizvedeni i prodani (stoga mjerimo samo
dodanu vrijednost).
Odnos između BNP-a i BDP-a
Bruto nacionalni proizvod je jednak bruto domaćem proizvodu uvećano za neto primitke od
stranih proizvodnih faktora
BNP = BDP + neto primici od stranih proizvodnih faktora
Kapital u inozemstvu BNP
Identitet nacionalnog dohotka za otvoreno gospodarstvo:
Zbroj domaćih i inozemnih izdataka na robe i usluge proizvedene domaćim faktorima
proizvodnje:
Y = C + I + G + X – M
Y - bruto nacionalni proizvod (BNP) C - potrošnja (osobna)
I - investicije
G - državne nabavke
X - izvoz
M - uvoz
31
Struktura bilance plaćanja
Struktura bilance plaćanja:
A TEKUĆI RAČUN
Bilanca robe i usluga
Bilanca robne trgovine
Bilanca usluga Dohodak od investicija (kamate, dividende)
Jednostrani transferi
Privatni transferi
Državni transferi
B KAPITALNI I FINANCIJSKI RAČUN
Izravne investicije
Portfolio investicije
Bankarski krediti
Službene transakcije
Devizne (međunarodne) rezerve
MEĐUNARODNE PRIČUVE (DEVIZNE REZERVE)-čuva ih CB, cilj je reguliranje tečaja i
ispravljanje eksterne neravnoteže
C NETO GREŠKE I PROPUSTI (tajno kretanje roba, tajno kretanje kapitala i krivo knjiženje)
U platnoj bilanci primjenjuje se načelo dvojnog knjigovodstva. Sve transakcije su kreditne ili
debitne.
Kreditne transakcije rezultiraju priljevom plaćanja iz inozemstva: priljev po osnovi robnog
izvoza, priljev po osnovi izvoza usluga, dohodak primljen od investiranja u inozemstvu,
pokloni primljeni od stranih rezidenata, pomoć primljena od stranih vlada.
Debitne transakcije dovode do plaćanja prema inozemstvu po osnovi: uvoza robe, plaćanja
za usluge, dohotka plaćenog na lokalne investicije stranaca, poklona stranim rezidentima,
pomoći koju država šalje u inozemstvo.
Transakcije se klasificiraju i iskazuju u bilanci plaćanja se mogu podijeliti u tri grupe:
Transakcije koje su posljedica trgovine robom i uslugama
Transferne transakcije
Kapitalne i financijske transakcije
32
PLATNA BILANCA PO DEFINICIJI JE UVIJEK U RAVNOTEŽI jer se tekući i kapitalni račun
međusobno uravnotežuju. Suma salda bilance tekućih transakcija i bilance kapitalnih
transakcija jednaka je promjenama rezervi uvažavajući neto greške i propuste
Bilanca tekućih transakcija odnosno bilanca plaćanja na tekućem računu prikazuje sve
transakcije između zemlje i inozemstva vezane za proizvodnju i dohodak u određenom
razdoblju;
Račun inozemstva:
[(E-U)+(TRI+TRG)]+ L=0
Sastoji se od bilance vanjske trgovine robom i uslugama i bilance tekućih transfera pri čemu
je L porast neto inozemnog zaduženja.
Bilanca tekućih transakcija predstavlja razliku između domaće proizvodnje i potrošnje.
Y-(C+I+G)=TB
TB= E-U
Ako je izvoz veći od uvoza (E>U), imamo suficit u BTT, odnosno višak ponude domaćeg
financiranja, a ako je izvoz manji od uvoza (E<U), imamo deficit u BTT, odnosno potražnju za
inozemnim financiranjem.
Transakcije u bilanci plaćanja mogu se podijeliti i na:
1. Autonomne transakcije koje rezidenti obavljaju s inozemstvom u skladu s motivima
svoga poslovanja neovisno o stanju u BP
2. Kompenzirajuće transakcije obavlja Vlada, odnosno monetarne vlasti (HNB) radi
izravnanja neravnoteže u bilanci autonomnih transakcije
Štednja i tekući račun
Nacionalna štednja (S) je dio proizvoda koji nije namijenjen potrošnji domaćinstava ili
državnim nabavkama. U zatvorenoj privredi je uvijek jednaka investicijama (S = I). Otvoreno
gospodarstvo može štedjeti ili povećanjem fonda kapitala ili “korištenjem” stranog bogatstva
S = I + CA. Suficit CA se smatra neto stranim investicijama.
Potraživanja
Svaka transakcija koja rezultira u primitku plaćanja od “stranca” :
Izvoz robe
Prihod od transporta i putovanja (turističkih usluga)
Dohodak od stranih investicija
Inozemna (međunarodna) pomoć
33
Dugovanja
Svaka transakcija koja rezultira u plaćanju prema inozemstvu (strancu):
Uvoz robe
Izdaci za transport i usluge putovanja
Dohodak koji primaju inozemni investitori
Pomoć pružena inozemstvu
Shema bilance tekućih transakcija
Posebna vrsta usluga - dohodak od investicija: plaćanje ili naplata kamata, dividendi ili
drugih oblika realne ili financijske strane aktive!!
Problem reinvestiranog dohotka- uključiti ga ili ne u dohodak od investicija.
Na dugovnu stranu knjiže se davanja inozemstvu, a na potražnu primanja iz inozemstva.
Za otvorenu privredu vrijedi:
Y+U=C+I+G+E
Y-(C+I+G)=E-U
Y>(C+I+G)=>E>U
34
Bilanca vanjske trgovine je pozitivna ako je proizvodnja veća od potrošnje. Pozitivna bilanca
vanjske trgovine utječe na povećanje proizvodnje i zaposlenosti dok s negativnom zemlja
postaje dužnik. Saldo bilance tekućih transakcija označava se s ∆L (neto-zaduženje u
inozemstvu)
[(E-U)+(TRI+TRG)]+ ∆L= ∆RI
∆L se financira neto uvozom kapitala ili promjenom (smanjenjem) deviznih rezervi. Deficit u
bilanci tekućih transakcija je ograničavajući faktor gospodarskog razvitka, ali je opravdan u
zemljama u razvoju.
Bilanca kapitalnih i financijskih transakcija
Bilježi financijske tijekove kapitala koji predstavljaju kapitalne i financijske transakcije. Sastoji
se od kapitalnog računa i financijskog računa. Prema ročnosti razlikujemo kratkoročni od
dugoročnog kapitala.
Prikazuje financijske tijekove između zemlje i inozemstva! Razlikujemo odljev kapitala (-) i
povrat odlivenog kapitala (+). Odljev kapitala iz zemlje u inozemstvo može biti u obliku
zajmova danih inozemstvu, depozita u inozemnim bankama, kupnje inozemnih vrijednosnih
papira odnosno sve za što mi dajemo bilo koji oblik kapitala u inozemstvo. Povrat odlivenog
kapitala (+) može biti u obliku otplate zajmova stranaca, povlačenje depozita iz inozemnih
banaka i otkup inozemnih vrijednosnih papira, odnosno sve za što mi primamo kapital iz
inozemstva. S druge strane razlikujemo priljev kapitala (+) i povrat prilivenog kapitala (-).
Priljev kapitala u zemlju iz inozemstva ostvaruje se kroz zajmove iz inozemstva, depozite
stranaca u domaćim bankama, prodaju vrijednosnih papira inozemstvu. Dok se povrat
prilivenog kapitala ostvaruje otplatom inozemnih zajmova, povlačenjem inozemnih depozita
iz domaćih banaka i otkupom domaćih vrijednosnih papira.
Financijski tijekovi posljedica su:
davanja i uzimanja zajmova
promjena stanja novca (cash balances)
transakcija vrijednosnim papirima
transakcija fiksnim fondovima (investicije u inozemstvu)
Izvori sredstava na računu kapitalnih transakcija su višak na tekućem računu ili uzimanje
zajmova odnosno povrat obveza zemlje prema inozemstvu. Ta se financijska sredstva mogu
upotrijebiti za povećanje realne ili financijske aktive.
Sljedeća bitna stvar u kapitalnom i financijskom računu su nam investicije. One mogu biti
portfolio investicije i izravne investicije. U portfolio investicije spadaju ulaganja u vrijednosne
papire do 10% temeljnog kapitala, dok u izravne investicije spadaju ulaganja iznad 10%
temeljnog kapitala.
35
Shema bilance kapitalnih transakcija
Neravnoteža u bilanci tekućih transakcija kompenzira se neravnotežom u bilanci kapitalnih
transakcija suprotnog predznaka. Usporedba salda dugoročni+kratkoročni kapital (-rezerve) i
salda bilance tekućih transakcija koristi se kao indikator za opću (ne)ravnotežu koja se
izravnava promjenom deviznih rezervi. Promjena deviznih rezervi utječe na promjenu
novčane mase u zemlji. Ako se promjene rezerve, promijenit će se monetarna baza, putem
multiplikatora utjecat će na novčanu masu. Mjere monetarne politike se koriste da se bilanca
plaćanja uravnoteži.
Temeljna svrha međunarodnih rezervi je financiranje neravnoteže u bilanci plaćanja.
Smanjuju rizik da zemlja postane nelikvidna.
Veličina rezervi ovisi o:
vrijednosti međunarodnih transakcija
neravnoteži bilance plaćanja
sustavu tečaja koji je ta zemlja prihvatila
36
Presjecanja u bilanci plaćanja:
1. Crta se podvuče ispod izvoza i uvoza roba= bilanca robne razmjene (bilanca vidljivog izvoza
i uvoza)
2. Crta se podvuče ispod uvoza i izvoza roba i usluga= bilanca vanjske trgovine
(vanjskotrgovinska bilanca)
3. Bilanca tekućih transakcija =bilanca vanjske trgovine+ bilanca tekućih transfera
4.Bilanca tekućih transakcija+ dugoročni kapital= temeljna bilanca
5. Temeljna bilanca+bilanca kratkoročnog privatnog nelikvidnog kapitala+ alokacija SDR+
greške i propusti= bilanca neto-likvidnosti
6. Bilanca neto likvidnosti+kratkoročni likvidni kapital=bilanca službenih podmirenja.
Tehnika knjiženja u BP
Svaka ekonomska transakcija mora se knjižiti najmanje dva puta što znači da je ukupna BP
uvijek u ravnoteži! Transakcije koje rezultiraju u plaćanju inozemstva tuzemstvu knjiže se na
potražnu stranu, a transakcije koje uvjetuju plaćanje tuzemstva inozemstvu knjiže se na
dugovnu stranu. Transakcije se evidentiraju u trenutku nastanka prava odnosno obveze.
Bilanca tekućih transakcija Republike Hrvatske
Republika Hrvatska ima deficit na tekućem računu kojeg mora pokriti priljevom kapitala iz
inozemstva. Zato bilanca kapitalnih transakcija mora biti u suficitu. Najveći uzročnik deficita
je veliki nesrazmjer robnog izvoza i uvoza. Impuls uvozu daje velika kreditna aktivnost
banaka.
37
7. Devizno tržište
Devizno tržište je mjesto gdje se sastaju ponuda i potražnja za devizama (sredstvo
međunarodnog plaćanja). Sastoji se od mreže komercijalnih banaka koje trguju devizama, a
nalaze se u različitim zemljama i gradovima. Najveća devizna tržišta nalaze se u New Yorku,
Londonu, Frankfurtu - tamo gdje su locirane najveće banke i najveća financijska tržišta.
Za neku valutu (npr. USD) devizno tržište sastoji se od svih banaka u kojima se dolar prodaje i
kupuje neovisno o tome gdje se nalaze
Prije svega, potrebno je znati što je to devizni tečaj. Devizni tečaj izražava cijenu strane
valute u domaćem novcu, te pokazuje koliko je domaćeg novca potrebno dati za jednu ili 100
jedinica stranog novca. Znači ako imamo tečaj eura on će nam pokazati koliko mi moramo
dati kuna za 1 euro.
Razlikujemo nominalni i realni devizni tečaj. Nominalni devizni tečaj znači cijenu jedne
jedinice stranog novca izraženu u jedinicama domaćeg novca, npr. 1€= 7,5kn. Može ga se
očitati svakog dana s tečajnih lista, a do realnog tečaja dolazimo analitičkim putem. Realni
devizni tečaj jednak je nominalnom tečaju korigiranom za inflaciju.
Na domaćem tržištu transakcije se plaćaju u domaćoj valuti, ali u međunarodnoj trgovini
transakcije se plaćaju u različitim valutama. Svaka transakcija sastoji se od kupnje (prodaje)
robe ili usluge i kupnje (prodaje) strane valute kojom će se uvoz platiti. Ne trguje se samo
robama i uslugama već i devizama.
Karakteristike deviznog tržišta:
ono je globalno
velika informiranost
vrlo velik opseg transakcija
FOREX (ForeignExchangeMarket)
Globalno (svjetsko) tržište devizama. Sudionici u razmjeni su centralne banke, devizni
špekulatori, multinacionalne korporacije, države i druge financijske institucije. Dnevni
volumen trgovine preko $3.98 biliona (2010.)
38
Vrste transakcija na deviznom tržištu
Transakcije između komercijalnih banaka i njihovih komitenata
Devizne transakcije između komercijalnih banaka u zemlji (tzv. međubankarsko devizno tržište)
Transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inozemstvu ili korespondentnim bankama.
Devizne transakcije među središnjim bankama
Ponuda i potražnja deviza
Ponuda deviza funkcija je izvoza roba i usluga, stranih investicija u zemlji i primljenih zajmova
i transfera iz inozemstva (odgovara potražnim stavkama iz bilance plaćanja).
Potražnja za devizama funkcija je uvoza robe i usluga iz inozemstva, investicija u inozemstvu i
zajmova i transfera danih inozemstvu; odgovara dugovnim stavkama u BP
Faktori koji utječu na devizni tečaj:
nacionalni dohodak
ukusi potrošača
kamatne stope
cijene u zemlji i inozemstvu
Važnost pojedinih odrednica se mijenja ovisno o vremenskom razdoblju kojeg promatramo.
Razlikujemo kratki i dugi rok. U kratkom roku su kritični realna kamatna stopa i (nagle)
promjene u očekivanjima. U dugom roku su važniji inflacija, profitabilnost investicija, realni
dohodak, produktivnost .
Notiranje tečaja
Objasnili smo što je to devizni tečaj, a sad ćemo objasniti načine notiranja istog. Postoje
direktni i indirektni način notiranja deviznog tečaja.
Direktno notiranje - jedinica domaćeg novca po jedinici stranog novca
R = (HRK/€) = HRK 7,39 (tečaj eura)
Indirektno notiranje - jedinica stranog novca po jedinici domaćeg novca (V.Britanija)
1/R = (€ /HRK) = € 0,1353 (tečaj eura)
39
Sustavi deviznih tečajeva
Što se tiče sustava deviznih tečajeva razlikujemo vezani, odnosno fiksni devizni tečaj i
fluktuirajući devizni tečaj.
Vezani (fiksni) za:
zlato
Pojedinu valutu (USD, JAP, EUR)
Skup valuta (SDR)
Fluktuirajući:
Samostalno
Grupno (EMS)
Puzanje prema indikatorima
Uz fiksni tečaj vežu se pojmovi devalvacija i revalvacija, a uz fluktuirajući nominalna/realna
deprecijacija i aprecijacija.
Razlikovanje pojmova bid i offer
BID rate (kupovni tečaj) - onaj po kojem banka želi kupiti jednu jedinicu neke valute.
OFFER rate (prodajni tečaj) - onaj po kojem banka želi prodati jednu jedinicu valute.
Razlika između ta dva tečaja je SPREAD - zarada banke!
cijena strane valute u kunama pada (strana valuta deprecira)
cijena kune u stranoj valuti raste (kuna aprecira)
cijena strane valute u kunama raste ( strana valuta aprecira)
cijena kune u stranoj valuti pada (kuna deprecira)
FLUKTUIRAJUĆI TEČAJ
40
Tečajna politika HNB-a
Hrvatska provodi režim fluktuirajućeg tečaja. To znači da tečaj nacionalne valute nije fiksiran
prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se slobodno formira na deviznom tržištu.
Tečaj, dakle, fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na deviznom tržištu, no Hrvatska
narodna banka povremenim uključivanjem u rad tog tržišta sprječava prevelike tečajne
oscilacije i nastoji održati tečaj relativno stabilnim.
Osnovni instrument tečajne politike HNB-a su devizne aukcije putem kojih središnja banka
kupuje odnosno prodaje devize poslovnim bankama. Najčešći oblik aukcije je aukcija u kojoj
poslovne banke u ponudama koje dostavljaju HNB-u naznačuju željene iznose (u eurima) i
cijenu (tečaj) deviznih transakcija. Na temelju pristiglih ponuda HNB donosi odluku o iznosu
intervencije i tečaju.
HNB se uključuje u transakcije na deviznom tržištu kako bi spriječio prekomjerne fluktuacije
tečaja u oba smjera. HNB tako prodaje devize kada kuna slabi – prodajom deviza iz optjecaja
se povlače kune, čime raste njihova vrijednost (aprecijacija tečaja). HNB kupuje devize kada
kuna jača: kupnjom deviza HNB u optjecaj stavlja više kuna, čime se smanjuje njihova
vrijednost (deprecijacija tečaja).
41
Formiranje deviznog tečaja
Potražnja za devizama opadajuća je funkcija njihove cijene i izvodi se iz debitnih stavaka u
bilanci plaćanja.
Ponuda deviza rastuća je funkcija deviznog tečaja, cijene deviza i izvodi se iz kreditnih
stavaka u bilanci plaćanja.
U uvjetima potpuno slobodnog režima tečaj se određuje na tržištu.
42
Administrativno određivanje tečaja
T= ravnotežni tečaj
T1= administrativno određeni tečaj
Q1-Q2 - višak potražnje za devizama
Zemlje u razvoju često vode politiku precijenjenog tečaja nacionalne valute tako što devizni
tečaj fiksiraju na razini nižoj od ravnotežne. Pri tome je preraspodjela na štetu izvoznika, a u
korist uvoznik. Uz danu ponudu i potražnju ravnotežni tečaj je u T. Pretpostavimo da država
fiksira tečaj na razini T1 – nastaje višak potražnje nad ponudom deviza. Administrativno
određena cijena na razini nižoj od ravnotežne ima za posljedicu razvoj nelegalnog (crnog
tržišta). Cijena na crnom tržištu je veća i od administrativno određene i ravnotežne cijene, a
pri tečaju T2 se može prodati 0Q1 količina deviza. Isplati se kupovati devize po tečaju T1 i
prodavati po tečaju T2. Ukupna dobit svih sudionika u raspodjeli deviza je T1T2CA.
Kako bi spriječila razvoj crnog tržišta država uz fiksiranje tečaja u T1 donosi odluku da se
potražnja za devizama racionira kako bi se eliminirao višak potražnje nad ponudom. To se
nastoji postići deviznim režimima. Država određuje prava na kupnju deviza po tečaju T1 tako
da suma ukupnih prava na kupnju bude T1A odnosno 0Q1.
43
Promptni i terminski tečaj
Promptni tečaj (SPOT) - tečaj koji se izvršava u roku od dva do tri dana.
Terminski tečaj (FORWARD) – tečaj koji se dogovara sada za izvršenje određenog dana u
budućnosti (1, 3 ili 6 mjeseci).
Tako razlikujemo spot i terminske transakcije. Transakcije na spot (promptnom) tržištu su
transakcije gdje se valute ili bankovni depoziti odmah razmjenjuju po tekućem spot tečaju
(transakcije s rokom izvršenja 2 do 3 dana). Transakcije na terminskom tržištu su transakcije
gdje se valute ili bankovni depoziti razmjenjuju u budućnosti po terminskom tečaju
(transakcije s rokom izvršenja najčešće do 90 dana).
Oba tečaja se određuju na tržištu djelovanjem ponude i potražnje. Terminski tečaj se
određuje djelovanjem ponude i potražnje u terminskim transakcijama (funkcija su pokrivanja
rizika i špekulativnih transakcija). Promptni tečaj može, ali i ne mora biti jednak terminskom
tečaju. Ako je terminski tečaj veći od promptnog tečaja deviza ima terminsku premiju. Ako je
terminski tečaj manji od spot tečaja deviza ima terminski diskont.
Devizni swap (engl. currency swap, arrangement) je trgovina valutama na međunarodnom
planu kojom banke, uvoznici i investitori eliminiraju devizni rizik, odnosno gubitak nastao
zbog kolebanja deviznih tečajeva. Riječ je o operaciji kod koje se istodobno ugovaraju dva
različita posla, tj. istovremeno zaključuje jedan promptni, neposredni (spot) i jedan terminski,
vremenski (forward) posao, i to tako da se promptno prodaje jedna valuta uz istodobnu
terminsku kupnju te valute, po istom tečaju. Zapravo je riječ o razmjeni (swap) određenog
iznosa različitih valuta danas, da bi se isti iznosi valute reverzno (povratno) razmijenili u
budućem roku na određeni datum.
Npr. 1000 američkih dolara se razmjenjuje (prodaje) za 5000 francuskih franaka danas, s
klauzulom da se za 90 dana 5000 francuskih franaka razmijeni (kupi) za 1000 američkih
dolara. Kako su u pravilu predmet spot-aranžmana različite valute s različitim kamatnim
stopama, promptni i terminski tečaj praktički nikada nisu isti i koliko će se oni jedan od
drugoga razlikovati, ovisi o razlici u visini kamatnih stopa.
Hedging (njem. Hedge) je poslovno-financijska strategija izbjegavanja ili umanjenja nastupa
rizika, tj. gubitka, kod jedne operacije, poduzimanjem druge operacije. Pokrivanje tečajnog
rizika (hedging) se odvija na promptnom i terminskom tržištu. Pokrivanje tečajnog rizika
postoji kada tečajevi fluktuiraju te se poslovni subjekti žele zaštititi od promjene tečaja.
Npr. Pretpostavimo da je spot tečaj eura $2,00 dok je tromjesečni terminski tečaj $2,02.
Kako će se američki uvoznik osigurati od deviznog rizika (aprecijacije eura) ako treba platiti
€10.000 za 3 mjeseca? (trenutno je nelikvidan) Američki uvoznik može hedgirati tako da kupi
€10.000 na terminskom tržištu po $2,02. On svjesno gubi $0,02 po 1 € (ukupno $200). Nakon
3 mjeseca plaća $20.200 te dobiva €10.000 za plaćanje uvoza. Što će se dogoditi ako ne
hedgira te spot tečaj eura za 3 mjeseca poraste na $2,22? Padne na $1,95? Ako ne hedgira te
44
ako je spot tečaj S90=$2,22, mora platiti $22.200 ili $2.000 više nego da je hedgirao. S druge
strane, ako spot padne na S90=$1,95, morat će platiti samo $19.500 za 3 mjeseca te će
zaraditi $700 više nego da je hedgirao.
Vrste deviznog rizika:
Računovodstveni rizik
Transakcijski rizik
Rizik profitabilnosti
Devizna špekulacija
Devizna špekulacija je namjerno nepokrivanje deviznog rizika na deviznom tržištu
(promptnom i terminskom) kako bi se zaradilo na promjeni tečaja. Špekulacije se mogu
obavljati i na promptnom i na terminskom tržištu. Važno je da špekulant ima dobra
predviđanja. Devizne špekulacije imaju korisnu društvenu ulogu. Utječu na smanjenje
segmentacije tržišta i na povećanje efikasnosti alokacije oskudnih resursa. Uz ispravno
predviđanje budućih tečajeva smanjuje se razlika između promptnog i terminskog tečaja.
Špekulacije na terminskom tržištu mogu biti:
Stabilizirajuće - smanjuju fluktuacije određene valute
Destabilizirajuće - povećavaju fluktuacije određene valute
Špekulanti djeluju stabilizirajuće na deviznom tržištu na način da:
Poduzimaju dugu poziciju (kupnja na terminskom tržištu) povećavajući buduću potražnju za valutom za koju se smatra da će deprecirati
Poduzimaju kratku poziciju (prodaja na terminskom tržištu) povećavajući terminsku ponudu valuta za koju se smatra da će aprecirati
I u jednom i u drugom slučaju špekulanti idu protiv tendencija tržišta!
*(zapamtite da je zauzimanje duge pozicija kupnja, jer duuuugo kupujemo (pogotovo
žene :P), a zauzimanje kratke pozicije prodaja, jer kad nešto želimo prodat želimo to učiniti
brzo)
Špekulanti djeluju destabilizirajuće na deviznom tržištu na način da:
Poduzimaju dugu poziciju (kupnja na terminskom tržištu) povećavajući potražnju za valutom za koju se smatra da će aprecirati
Poduzimaju kratku poziciju (prodaja na terminskom tržištu) povećavajući terminsku ponudu valute za koju se smatra da će deprecirati
I u jednom i u drugom slučaju špekulanti idu u smjeru tendencija tržišta!
45
Najgori oblik destabilizirajućih špekulacija je bijeg kapitala zbog straha od deprecijacije ili
devalvacije određene valute. Kratkoročna kretanja kapitala uvjetovana očekivanjima
deprecijacije ili devalvacije neke valute zovu se vrući novac (eng. hot money).
Devizna arbitraža
Devizna arbitraža je istovremeno kupovanje i prodavanje iste devize na različitim deviznim
tržištima i uz različite cijene (tečaj). Razlog za arbitražu je izravnanje dugovanja ili
potraživanja (arbitraža za izravnanje) ili investiranje radi zarade na razlici između tečajeva
nekih deviza na različitim deviznim tržištima (arbitraža za diferenciju).
Kamatna arbitraža
Ako postoje razlike u kamatnim stopama na pojedinim tržištima i valutama, arbitražeri će
transferirati likvidna novčana sredstva tamo gdje su više kamatne stope. Na taj način se
djeluje na smanjivanje razlike u kamatnim stopama na raznim tržištima odnosno dolazi do
izjednačavanja kamatnih stopa. Kamatna arbitraža pomažu da se uspostavi kamatni paritet i
funkcionalna međupovezanost tečajeva i kamatnih stopa.
Odljev kapitala - smanjenje ponude - rast kamatne stope
Priljev kapitala - povećanje ponude - smanjenje kamatne stope
Kretanje kapitala iz jedne zemlje u drugu iziskuje i transferiranje novčanih sredstava iz jedne
valute u drugu. Zato se uspoređuje razlika u kamatnim stopama s terminskom premijom ili
diskontom.
Kamatni paritet i kretanje kapitala
Kamatni paritet vrijedi kada se izjednači razlika između kamatnjaka u zemlji i inozemstvu s
razlikom između promptnog i terminskog tečaja odnosno kada je terminska premija (ili
diskont) jednaka razlici u kamatnjacima sa suprotnim predznakom!
46
Na apscisi je nanešena terminska premija/diskont na stranu valutu, a na ordinati kamatnjak
na domaću i stranu valutu. U slučaju kada postoji terminska premija na stranu valutu i veći
strani od domaćeg kamatnjaka doći će do izvoza kapitala iz zemlje. U slučaju kada postoji
terminski diskont strane valute i veći domaći od inozemnog kamatnjaka doći će do uvoza
kapitala u zemlju. U slučaju jednakosti vrijedit će kamatni paritet s određenim odstupanjima
što se naziva zona kamatnog pariteta.
Uvjet kamatnog pariteta stavlja u odnos kamatne stope (razlika između stranog i domaćeg
kamatnjaka) te promjene između terminskog i spot tečaja strane valute.
Faktori koji utječu na izbor deviznog sustava
Otvorenost: (relativno zatvorene zemlje- fluktuirajući tečajevi, relativno otvorene zemlje- fiksni tečajevi)
Veličina gospodarstva (BDP): (male zemlje- fiksni tečajevi; velike zemlje- fluktuirajući tečajevi)
Koncentracija proizvoda i sektora: diverzificirane privrede – fluktuirajući tečaj; specijalizirane privrede - fiksni tečaj
Integracija s međunarodnim financijskim tržištima: visok stupanj integriranosti – fluktuirajući tečajevi; zemlje s nižim stupnjem integriranosti - fiksni tečaj
Inflacija: različitost stopa inflacija od trgovinskih partnera - fluktuirajući tečaj; sličnost stopa inflacije sa trgovinskim partnerima - fiksni tečaj
47
Zlatni standard
Važio je od 1870. godine do 1. svjetskog rata. U to vrijeme je Engleska bila najjača
ekonomska sila. Stabilni tečajevi i jedinstveni svjetski novac (zlato) utjecali su na to da se
cijene i plaće nisu bitno razlikovale u pojedinim zemljama. Karakteristike su mu velika
stabilnost cijena (zbog malog porasta zlata - novčane mase) i visok stupanj gospodarskog
rasta u svijetu.
Tečaj valute u sistemu zlatnog standarda
Fiksni odnos između nacionalnih valuta posredstvom fiksnih odnosa prema zlatu. Naplata
izvoza u valuti zemlje B ili u zlatu. Postoji beskonačna elastičnost funkcija ponude nakon TG i
potražnje nakon TD. Sada ćemo vidjeti kako promjena ponude i potražnje utječe na
ravnotežni tečaj.
TG - izvoz zlata
TD - uvoz zlata
48
Utjecaj promjene potražnje na tečaj :
Uz krivulju potražnje D1β i ponude Sβ formira se ravnotežni tečaj Tz koji je jednak zlatnome.
Uz jednakost ponude i potražnje nema kretanja zlata. Poveća li se potražnja za valutom β u
D2β ravnotežni je tečaj jednak gornjoj zlatnoj točki. Ako se potražnja i dalje nastavi
povećavati (D3β) ravnotežni tečaj se nalazi u točki C i veći je od gornje zlatne točke. BE
predstavlja deficit u bilanci plaćanja zemlje A koji se izravnava izvozom zlata.
Utjecaj promjene ponude na tečaj:
Poveća li se ponuda valute β u S2β ravnotežni je tečaj jednak donjoj zlatnoj točki. Bilanca
plaćanja je i dalje u ravnoteži i nema kretanja zlata. Ako se krivulja ponude nastavi
povećavati u S3β ravnotežni je tečaj niži od donje zlatne točke. U tom slučaju zemlja A ima
suficit u bilanci plaćanja prikazano dužinom BE i on se izravnava uvozom zlata iz zemlje B.
49
Prednosti i ograničenja zlatnog standarda
PREDNOSTI:
Dugoročna stabilnost cijena u zemlji i inozemstvu (stimulira dugoročne poslove u međunarodnoj razmjeni)
Visok stupanj liberalizacije u vanjskoj trgovini i najveća efikasnost tržišta u alokaciji resursa (jer su državne intervencije u području cijena ograničene)
Efikasnost djelovanja međunarodnog novca - zlata, utjecaj na integriranje svjetskog tržišta roba, usluga i kapitala
OGRANIČENJA:
Proizvodnja zlata nije mogla rasti po istoj stopi kao i svjetska trgovina
Stopa rasta proizvodnje monetarnog zlata ograničavala je stopu rasta proizvodnje i razmjene - to je najveći nedostatak zlatnog standarda
Početak prvog svjetskog rata označio je kraj zlatnog standarda
Zlatno - devizni standard
U međuratnom razdoblju tražilo se rješenje - izbor sustava deviznog tečaja. Zlatno - devizni
standard uveden je 1944.godine na konferenciji u Bretton Woodsu. Rezervna svjetska valuta
ima neograničenu konvertibilnost u zlato, a ostale valute definiraju svoj odnos prema USD
(rezervna svjetska valuta). Dozvoljeno odstupanje je +/- X%.
Tečaj valute u zlatno - deviznom standardu
50
Povećanje potražnje za rezervnom valutom
Uz danu krivulju ponude dolara S$ i krivulju potražnje D1 ravnotežni je tečaj jednak
fiksiranom tečaju u T0 pa država ne mora intervenirati. Poraste li potražnja za dolarima u D2,
ravnotežni će se tečaj dolara povećati na T0+X% i doseći gornju granicu dozvoljenog
odstupanja tečaja dolara. Daljnji porast potražnje na D3, uz istu ponudu, ravnotežni bi tečaj
bio veći od gornje dopuštene granice. Država ima deficit u bilanci plaćanja kojeg mora pokriti
smanjenjem deviznih pričuva. Kako rezerve nisu ograničene država više neće moći braniti
tečaj na razini T0+X% nego definira tečaj dolara na višoj razini i devalvira svoju valutu. Takve
prilagodbe tečaja vezane uz rezervnu svjetsku valutu se nazivaju prilagodljivo vezivanje. U
praksi su bile prisutne češće manje devalvacije, jer su troškovi devalvacije time bili manji tzv.
puzeće prilagođavanje.
51
Povećanje ponude rezervne valute
Poraste li ponuda za dolarima u S2, ravnotežni će se tečaj dolara smanjiti na T0-X% i doseći
donju granicu dozvoljenog odstupanja tečaja dolara. Daljnji porast ponude dolara na S3, uz
istu potražnju, ravnotežni bi tečaj bio niži od donje dopuštene granice. Država ima suficit u
bilanci plaćanja pri čemu dolazi do porasta deviznih rezervi. Povećanje deviznih rezervi ne
može biti neograničeno jer djeluje na porast novčane mase u zemlji, a posljedično i na porast
cijena. Zemlja će u tom slučaju morati revalvirati svoju valutu.
Kraj zlatno-deviznog standarda
Poslije rata - porušena Europa - SAD joj pruža pomoć kroz tzv. Marshallov plan. Oporavak
europskih zemalja uzrokuje rast potražnje za USD da se popune rezerve. Od 1958. godine
deficit u bilanci SAD-a postaje sve veći zbog većeg izvoza kapitala iz SAD-a, došlo je do
poplave dolara što je utjecalo na smanjenje povjerenja u USD. 1971. godine SAD ukida
konvertibilnost dolara u zlato. Dolazi do poravnanja tečajeva valuta gotovo svih zemalja i
povećanja zone fluktuiranja na +/-2,25%. 1973.godine svijet prelazi na sustav fluktuirajućih
tečajeva.
Teorije određivanja deviznog tečaja
1. Teorija pariteta kupovne moći
Teorija apsolutnog pariteta kupovne moći
Teorija relativnog pariteta kupovne moći 2. Teorija kamatnog pariteta 3. Teorija efikasnog deviznog tržišta 4. Teorija tržišta vrijednosnih papira 5. Teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja 6. Monetarna teorija
52
Teorija pariteta kupovne snage/moći (Gustav Cassel)
Teorija apsolutnog PPP-tečaj je jednak odnosima razine cijena u zemljama Polazi od zakona jedna cijene (law of one price) Tečaj dvije valute se izračunava kao odnos razine cijena u zemljama
tečaj strane valute u vremenu t
razina cijene zemlje A u vremenu t razina cijene zemlje B u vremenu t
Teorija relativnog PPP- postotna promjena tečaja između dvije valute u nekom razdoblju jednaka je razlici između postotnih promjena nacionalnih nivoa cijena t Teorija relativnog pariteta kupovne moći izražava tečaj kao tečaj iz temeljnog razdoblja (bazno) korigiran odnosom domaćih i vanjskih cijena. U obzir uzima i kretanja kapitala te problem transportnih troškova.
Ili
(postotna promjena u tečajevima korigira se postotnom promjenom inflacije u zemljama)
Teorija efikasnog deviznog tržišta
Temelji se na teoriji racionalnih očekivanja i uzima da je terminski tečaj nepristrani indikator
budućeg kretanja promptnog tečaja. Efikasnost deviznog tržišta se temelji na tri
pretpostavke: troškovi deviznih transakcija su mali, sudionici na deviznom tržištu koriste sve
relevantne informacije i vrijednosni papiri denominirani u različitim valutama su savršeni
supstituti. U slučaju da jedna od pretpostavki nije ispunjena devizno tržište nije efikasno.
Teorija tržišta vrijednosnih papira
Jedna od novijih teorija koju je razvio W. H. Branson. Ova teorija integrira različite teorije u
jedinstvenu teoriju koja određivanje deviznog tečaja tumači kretanjem različitih tijekova u
bilanci plaćanja. U kratkom roku devizni tečaj određuju kretanja u bilanci kapitalnih
transakcija (vrijednosnih papira denominiranih u različitim valutama) odnosno na temelju
teorije kamatnog pariteta. U dugom roku tečajevi se određuju na temelju kretanja u bilanci
tekućih transakcija i paritetu kupovne moći.
B
tT
A
tp
B
tp
53
Teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja
Obuhvaća sve faktore koji djeluju na devizne transakcije neke zemlje. Pretpostavlja se da će
saldo bilance plaćanja doseći ravnotežnu razinu u dugom roku. Izračunava se promjena
deviznog tečaja koja će ukloniti jaz između očekivane i projicirane razine tekuće bilance
plaćanja. Ta se teorija koncentrira na određivanje dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja.
Monetarna teorija
Polazi od teorije pariteta kupovne moći prema kojoj promjena deviznog tečaja slijedi
promjene u stopama inflacije u zemlji i inozemstvu. Prema ovoj teoriji, uvažavajući
kvantitativnu novčanu teoriju promjene cijena, razlike u promjenama novčane mase u zemlji
i inozemstvu utječu na promjenu deviznog tečaja.
Premašaj tečaja
(Exchange Rate Overshooting)
Kaže se da je tečaj premašio kada je njegov trenutni odgovor na poremećaj veći nego što je
njegov dugoročni odgovor. Uz svakodnevnu promjenjivost tečaja postoji sporo kratkoročno
prilagođavanje razine cijena i kamatnog pariteta.
U vremenu t0 novčana masa (ponuda) poraste za 10% (sa $100 mlrd. na $110 mlrd). Porast
novčane mase u vremenu t0 trenutno dovodi do pada kamatne stope s 10% na 9%. U dugom
roku kamatna stopa postepeno raste (porastom indeksa cijena) na razinu od 10%.Indeks
cijena raste za 10% sa 100 na 110 postepeno kroz duži period. U vremenu t0 dolar trenutno
deprecira za 16%, odnosno premašaj tečaja u kratkom roku je veći od tečaja u dugom roku
(dolar postepeno aprecira do razine $1,10).
54
Big Mac indeks
Big Mac indeks je neformalan način mjerenja PPP između dvije valute. Uveden 1986. od The
Economist. Na temelju cijene Big Mac sendviča u dvije zemlje određuje se da li je pojedina
valuta podcijenjena ili precijenjena u odnosu na američki dolar.
Primjer:
Cijena Big Mac sendviča u RH iznosi 14,9 kn
Cijena sendviča u SAD-u iznosi $3,06
Tečaj dolara R$=HRK/$=5,6
55
Uravnoteženje bilance plaćanja
Koji su razlozi neravnoteže bilance plaćanja?
1. CIKLIČKI (kratkotrajne naravi) Recesija u inozemstvu Brži porast cijena u zemlji nego u inozemstvu Razlike u kamatnjacima Promjena političke klime
2. STRUKTURNI (dugotrajne naravi) Razlike u stopama rasta u zemlji i inozemstvu Različiti tempo tehnološkog progresa Promjena ukusa potrošača Promjena raspoloživih proizv. Faktora Promjena institucionalnih okvira
Postoje dvije vrste uravnoteženja bilance plaćanja. To su automatsko uravnoteženje BP i
uravnoteženje BP mjerama ekonomske politike. Automatsko uravnoteženja BP vrši se
promjenom cijena u sustavu zlatnog standarda (fiksnog tečaja) i fluktuirajućeg tečaja, te
promjenom domaćeg proizvoda. Mehanizmi automatskog uravnoteženja djeluju odmah
automatski se stavljaju u pokret. Mjere ekonomske politike donosi Vlada i one djeluju s
vremenskim pomakom. Razlikujemo monetarnu, fiskalnu politiku i politiku vanjske trgovine.
James E. Meade – zalagao se za uravnoteženje bilance plaćanja mjerama ekonomske politike
nasuprot automatskom uravnoteženju
Najvažniji ekonomski ciljevi:
unutrašnja ravnoteža
vanjska ravnoteža
održiva stopa gospodarskog rasta
pravedna raspodjela dohotka
zaštita okoliša
56
Automatsko uravnoteženje BP promjenom cijena – fiksni tečaj
U sustavu zlatnog standarda suficit od izvoza generira porast novčane mase M. Novčana
masa utječe na cijene. Porast cijena u zemlji mijenja odnose cijena odnosno stimulira uvoz, a
destimulira izvoz.
Saldo bilance plaćanja zemlje u sustavu fiksnog tečaja (zlatnog standarda) se automatski
uravnotežuje. Primjena klasične kvantitativne teorije novca. Objašnjenje izvodi preko
utjecaja novčane mase (ili kamatnjaka) na cijene. Cijene pak utječu na uvoz i izvoz (saldo BP).
Automatsko uravnoteženje BP promjenom cijena – fluktuirajući tečaj
U sustavu fluktuirajućeg tečajnog režima deficit BP se automatski uravnotežuje
deprecijacijom nacionalne valute. Suficit u BP se automatski uravnotežuje aprecijacijom
nacionalne valute
Uvjeti za deprecijaciju:
Nužan uvjet - Stabilno tržište deviza
Dovoljan uvjet - Relativna elastičnost funkcija ponude i potražnje za vanjskim devizama (M-L teorem)
57
Marshall-Lernerov uvjet
Devizno tržište u slučaju male zemlje stabilno je onda i samo onda, ako je zbroj koeficijenata
elastičnosti domaće potražnje za uvozom i ponude izvoza po apsolutnoj vrijednosti veći od
jedinice. Teorem vrijedi jedino ako su vrijednosti uvoza i izvoza približno jednake.
Marshall-Lernerov teorem objašnjava automatsko uravnoteženje BP putem promjene cijena
kod fleks. dev. Tečaja.
GRAFIČKI PRIKAZ:
Ako se nalazimo u situaciji deficita BP, potrebno je deprecirati nacionalnu valutu kako bi se
BP vratila u ravnotežu. Što su ponuda i potražnja neelastičnije, potreban je veći stupanj
deprecijacije domaće valute. Opasnost od uvozne inflacije (komponenta troškova uvoznih
intermedijarnih proizvoda) – destimulacija izvoza.
Unutrašnja i vanjska (eksterna) ravnoteža
Unutrašnja ravnoteža – uspostavlja se pri punoj zaposlenosti (nezaposlenost ne veća od 4-
5%) i stopi inflacije 2-3% godišnje.
58
Vanjska ravnoteža – ravnoteža u bilanci plaćanja kada je saldo tekućeg računa jednak
kretanjima na kapitalnom računu sa suprotnim predznakom.
Krivulja eksterne ravnoteže
Ravnoteža u bilanci plaćanja postoji kada je saldo tekućih transakcija jednak saldu kapitalnih
transakcija sa suprotnim predznakom. Izvoz je funkcija odnosa cijena i deviznog tečaja, a
uvoz je funkcija odnosa cijena, tečaja i domaćeg proizvoda. Neto-izvoz kapitala je funkcija
kamatnjaka.
Izvođenje krivulje eksterne ravnoteže
Krivulja BP ima pozitivan koeficijent smjera koji je određen odnosom granične sklonosti
uvozu te osjetljivosti na kretanje kamatnjaka. Izvoz kapitala je opadajuća funkcija
kamatnjaka.
Uz veću graničnu sklonost uvozu krivulja BP je okomitija!
Uz veću osjetljivost neto-izvoza kapitala na kamatnjak krivulja BP je vodoravnija!
59
Kako devalvacija nacionalne valute utječe na BP krivulju?
Devalvacija nacionalne valute povećava izvoz i smanjuje uvoz. Krivulja vanjsko-trgovinske
bilance (E-U) se pomiče prema gore.
BP krivulja se pomiče prema dolje (povećava se područje suficita).
60
Rekli smo već da unutarnju ravnotežu definira puna zaposlenost uz stabilnu cijenu, a vanjsku
ravnotežu ravnoteža u bilanci plaćanja (saldo tekućeg računa jednak saldu kapitalnog sa
suprotnim predznakom). Sve je to divno krasno, ali pravo pitanje je kako doći do te
ravnoteže?
Unutarnja ravnoteža postiže se instrumentima restriktivne i ekspanzivne monetarne i
fiskalne politike, a vanjska instrumentima promjene tečaja (devalvacija/revalvacija).
To sve nam objedinjuje SWANOV DIJAGRAM!
Swanov dijagram
Koncept uveden 1955. godine od Trevora Swana. Drugi naziv mu je Australijski model.
Swanovim dijagramom su prikazane politike unutrašnje i vanjske ravnoteže. Ekonomija se
može naći u različitim točkama (situacijama) pri čemu treba djelovati mjerama fiskalne i
monetarne politike te politikom tečaja. Krajnji cilj je postići stabilnost unutrašnje i vanjske
ravnoteže u gospodarstvu.
Tri pristupa uravnoteženju BP
PRISTUP ELASTIČNOSTI (koristi Marshall-Lernerov teorem)
PRISTUP ABSORPCIJE
MONETARNI PRISTUP
61
J-krivulja
Pokazuje kratkoročne i dugoročne efekte devalvacije na saldo vanjsko-trgovinske bilance.
Devalvacija nacionalne valute u kratkom roku odmah utječe jedino na promjenu cijena
(povećanje cijena uvoznih dobara). Efekt na količine događa se s vremenskim pomakom
(time lag) zbog:
Navika potrošača
Dugoročnih ugovora
Slabe informiranosti Dobra su neelastična u kratkom roku. Mora biti zadovoljen M-L teorem!
Teorijski aspekti zaduženosti i inozemna zaduženost RH
Kako bi bolje razumjeli ovo poglavlje potrebno je prvo razjasniti neke pojmove. Dug NIJE isto
što i deficit. Dug predstavlja stanje, odnosno kumulativ prijašnjih deficita, dok deficit
predstavlja tijek. Razlikujemo javni i vanjski dug. Javni dug predstavlja dug države (dug
središnje države, lokalne države, izvanproračunskih fondova, državnih jamstava, HBOR-a).
Vanjski (inozemni dug) predstavlja dug svih sektora gospodarstva (stanovništvo, poduzeća,
banaka i države) prema inozemstvu.
62
Osnovne karakteristike koje mora sadržavati obveza da bi bila svrstana pod vanjski dug su:
biti neotplaćena i stvarna
postojati prema nerezidentu
biti nepotencijalna
evidentirana u vrijeme nastanka transakcije
sadržavati glavnicu i/ili kamate
imati oblik stvorene, a neizmirene obveze
Vanjski dug se može klasificirati s obzirom na:
rok dospijeća (kratkoročni i dugoročni)
nositelja duga (država, banke, stanovništvo..)
denominaciju duga (u domaćoj i stranoj valuti)
uračunate kamate (s kamatama i bez)
jamstvo države (zajamčen i nezajamčen)
dospijeće duga ( izvorno i preostalo dospijeće)
vrijednost duga na tržištu dugova (nominalna i tržišna)
promjenjivost kamatne stope na dug (fiksna i promjenjiva kamatna stopa)
Institucionalna struktura vanjskog duga sastoji se od:
Sektora monetarne vlasti
Sektora države
Sektora banaka
Sektora stanovništva i poduzeća
Pokazatelji inozemne zaduženosti:
Pokazatelji stanja:
Odnos ukupnog duga prema BDP-u (prezaduženost zemlje nastaje kad dug premaši udio od 80% u BDP-u)
Odnos ukupnog duga prema izvozu robe i usluga (dobar pokazatelj sadašnje sposobnosti otplate duga)
Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga
Odnos kratkoročnog prema ukupnom dugu
Odnos multilateralnog i ukupnog duga
63
Pokazatelji tijeka:
Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga (pokazuje koliki dio prihoda od izvoza robe i usluga treba odvojiti za otplatu-ako je veći od 30% - realna opasnost od nevraćanja duga)
Odnos godišnje obveze po kamatama prema izvozu
Odnos otplate glavnice prema iskorištenim zajmovima
Odnos međ. pričuva i otplate inozemnog duga
Odnos neto transfera prema uvozu
Odnos neto transfera financijskih sredstava iz inozemstva
Odnos iskorištenih zajmova prema uvozu
Odnos godišnje obveze po kamatama i duga
Eksterna je zaduženost posljedica neravnoteže između agregatne potražnje i ponude u zemlji.
Uzroci zaduženosti zemlje se mogu podijeliti na unutarnje (endogene) i vanjske (egzogene)
faktore zaduženosti. U endogene faktore spadaju pogreške u makroekonomskoj (razvojnoj)
politici zemlje, a u egzogene faktore utjecaji iz međunarodnoj okruženja na koje država ne
može djelovati.
Najvažniji endogeni faktori zaduženosti su:
prekomjerna potrošnja koja je veća od proizvodnje
višak investicija nad štednjom koji se financira zaduživanjem
politika negativnih realnih kamatnih stopa
politika precijenjenog tečaja nacionalne valute
inflacija
visok robni uvoz
Najvažniji egzogeni faktori zaduženosti su:
kretanje kamatnih stopa na međunarodnom tržištu kapitala
promjene uvjeta razmjene
promjene ponude kapitala na međunarodnom tržištu kapitala
ekonomska i politička (ne)stabilnost u međunarodnom okruženju
Crowding-out effect
Posljedice javnog duga su kratkoročne i dugoročne. Porast državne potrošnje (G) povećava
transakcijsku potražnju za novcem. Posljedica je restriktivna monetarna politika i rast
kamatnjaka. Dolazi do efekt istiskivanja (eng. crowding-out effect) privatnih investicija zbog
povećane državne potrošnje i rasta kamatnjaka.
64
Instrumenti zaduživanja
Instrumenti zaduživanja mogu biti dugoročni ili kratkoročni.
Dugoročni :
Obveznice (euroobveznice)
Krediti Kratkoročni:
Trezorski zapisi MFIN
Instrumenti tržišta novca
Nemogućnost financiranja države kod centralne banke
Twin deficit (pitalice!)
Twin (double) deficit predstavlja dvostruki deficit. Deficit proračuna (višak rashoda na
prihodima) i deficit vanjskotrgovinske bilance (uvoz roba i usluga veći od izvoza).
10 razloga protiv deprecijacije kune
Najznačajniji razlozi su:
1. povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća 2. povećava uvozne cijene što uzrokuje inflaciju 3. smanjuje štednju u kunama 4. smanjuje realni dohodak stanovništva 5. povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez 6. utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira i usporava oporavak burze 7. povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u BDP-u 8. smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća 9. pridonosi nepovjerenju investitora u sposobnost otplate dugova 10. deprecijacijom svi u konačnici gube i vodi u još dublju recesiju