Psihologija i neurobiologija emocija
Ljudske emocije su jezik ljudskog socijalnog života
PRATEĆE KOMPONENTE EMOCIJA SU: specifične tjelesne promjene (crvenilo, bljedilo,
produbljeno disanje - - - AŽS) ekspresivni pokreti (mimika i geste) različite vrste motoričkog djelovanja (ili unutarnji
poriv na djelovanje)
Pristupi u istraživanju emocija
Neurofiziološko-biološki (anatomska i fiziološka svojstva neuralnih puteva, farmakološka istraživanja – kortikosteroidi (stres), dopamin (srdžba), monoamini (depresija)
Bihevioralno-ekspresivni – facijalna ekspresija i neverbalna komunikacija
Subjektivno-doživljajni – introspekcija, psihoterapija
Socijalni nivo analize – kako društvo oblikuje emocije pojedinca
Koje varijable su predmet istraživanja?
Različite vrste reakcija (napad, bijeg, približavanje)
Fiziološke reakcije (aktivnost AŽS-a, hormonalna sekrecija, kardiovask.sust). Fiziološke reakcije su nepouzdane i u niskoj su korelaciji s emocijama.
Subjektivne procjene (skale, upitnici, projektivne tehnike)
Kontekstualni uvjeti (što je u okolini izazvalo emocionalnu reakciju?)
Terminologija
Raspoloženje – dugotrajne, difuzne, manje intenzivne emocije
Osjećaj – odnosi se prvenstveno na hedonistički ton (ugodno-neugodno)
Afekt – u psihoanalitičkoj teoriji sinonim za emociju Sentiment – emocije koje su specifično usmjerene
prema određenim objektima (ljubav) Refleks – mora postojati specifičan podražaj i rigidnost
odgovora Nagon – udovoljava cikličkim statičnim potrebama
organizma. Fleksibilniji je od refleksa i može se udovoljiti na različite načine.
Emocija (movere – micati se prema vani) – procesi koji omogućavaju rješavanje velikog broja adaptivnih problema
Emocije (definicija, Oatley & Jenkins, 2003)
Obično je izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog događaja kao bitnog za neki važan cilj; emocija se osjeća kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zapriječeno
Srž emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje prednost jednom ili više pravaca djelovanja za koje stvara osjećaj hitnosti. Različite vrste spremnosti stvaraju različite obrise odnosa s drugima
Emocija se obično doživljava kao poseban tip duševnog stanja, koje katkad prate ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.
Facijalna ekspresija
urođenost facijalnih ekspresija facijalni feedback
A. Urođenost facijalnih ekspresija
Elektromiografska istraživanja i sistemsko opažanje 70-100% slučajeva facijalna ekspresija je
kroskulturalno jednaka (svrstavanje karata različitih facijalnih ekspresija)
Novorođenčad je sposobna producirati sve diskretne pokrete facijalnih mišića
Već sa 9 mjeseci starosti postoji korelacija između situacije i facijalne ekspresije – urođenost facijalne ekspresije
Slijepa djeca imaju iste facijalne ekspresije kao i normalna djeca, a nisu to mogla nigdje naučiti
Facijalni feedback
Interindividualna razina: Da li oni ljudi koji imaju jače facijalne ekspresije imaju i jače fiziološke indikatore emocija?
Intraindividualna razina: Da li s porastom facijalne ekspresije pojedinca rastu i njegove fiziološke reakcije?
Dva tipa
EKSTERNALCI – svoje emocije jasno pokazuju bihevioralno u situacijama u kojima to i doživljavaju
INTERNALCI – svoje emocije ne iskazuju prema vani, već reagiraju promjenama u autonomnom živčanom sustavu
Jača facijalna ekspresija = manja aktivacija AŽS-a
Ljudi jače facijalne ekspresije subjektivno doživljavaju jaču emociju
Istr. elektrošokovi i snimanje EDR. Ispitanici s najvišim EDR-om su bili najmanje facijalno ekspresivni i obrnuto!
Istr. Filmom su izazvane pozitivne i negativne emocije. Snimana je facijalna ekspresija. Ispitanici s jačom facijalnom ekspresijom sreće su sebe procjenjivali sretnijim.
Oni ljudi s manjom ekspresivnošću i većim fiziološkim reakcijama su skloniji određenim tipovima oboljenja; rizične skupine za razvoj kardiovaskularnih i gastrointestinalnih bolesti.
Suvremeni pristup istraživanju emocija
Regulacija emocionalnog ponašanja uključuje interakciju moždane kore i subkortikalnih područja
Velike interindividualne razlike u izražavanju i shvaćanju emocija imaju važnu ulogu na psihopatologiju
Fiziološke reakcije kao posljedica kondicioniranja (laboratorijski model na štakoru)
Somatomotorička imobilnost
Naglo povećanje stupnja pobuđenosti (arousal), EEG desinkronizacija
Snizi se prag za izazivanje refleksa
Hipoalgezija
Aktivacija simpatikusa (midrijaza, tahikardija, hipertenzija, periferna vazokonstrikcija, obustava peristaltike)
Nadbubrežne žlijezde luče glukokortikoide (hormone stresa)
Istraživanja kondicioniranja straha i razumijevanje mehanizama vrlo je važno za različite psihijatrijske poremećaje: fobije, napade panike, PTSP, opsesivno-kompulzivne poremećaje, generalizirane anksioznosti
Jezgre u sustavu amigdala su ‘centralno emocionalno računalo mozga’
Procjena emocionalnog značenja opaženih osjetnih informacija
Pridaje motivacijsko značenje i tako ponašanje usmjeravaju prema odgovarajućem cilju
Entorinalno-peririnalni korteks, hipokampalna formacija i ventromedijalni prefrontalni korteks su područja koja su u uskoj vezi sa amigdalama.
Razni klinički i eksperimentalni nalazi ukazuju na cerebralnu lateralizaciju emocionalnog doživljavanja i ekspresije II
Emocionalno izražajni pokreti lica obično su izraženiji na lijevoj strani lica
Ispitanici točnije prepoznaju izraze lica na fotografijama što su prikazane u lijevom vidnom polju
Lijeva moždana polutka bavi se pozitivnim emocijama, a desna negativnim
Ozljede lijeve moždane polutke dovode do depresije češće od homolognih ozljeda desne moždane polutke
Kronično povećana koncentracija glukokortikoida u krvi pospješuje ekscitotoksično umiranje neurona
manjak koncentracije glukokortikoida usporava proces starenja hipokampusa u štakora
u 50% bolesnika s depresijom povećana je koncentracija glukokortikoida i smanjen je volumen oba hipokampusa
Emocionalni poremećaji
Eksternalizirani i internalizirani poremećaji Najčešće se koristi za dva stanja: poremećaj
raspoloženja (depresija i manija) i anksiozni poremećaj (jako puno formi)
DSM – IV i ICD 10
Emocionalna inteligencija
Salovey i Mayer, 1990. Goleman, 1995: knjiga Emocionalna
inteligencija, podnaslov Zašto je važnija od IQ Bar-On i Parker, 2000: opsežna i ozbiljna
knjiga o teoriji i primjeni EI Matthews, Zeidner i Roberts, 2002: najveći
kritičari EI su objavili knjigu (Emotional intelligence: Science & Myth)s vrlo iscrpnom analizom
Emocionalna inteligencija
Najveći nedostatak u razvoju pojma: provjera ljestvicama samoprocjene
Sposobnost ili osobina ličnosti? DEF: Proces prepoznavanja svojih i emocionalnih
stanja drugih da bi se efikasnije mogli riješiti eventualni problemi i adekvatno regulirati ponašanje
Sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija te upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju (Salovey i Mayer, 1990.).
Ovakav model podrazumijeva…
Emocionalna inteligencija
I. Procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,
II. Regulacija emocija kod sebe i drugih III. Uporaba emocija u adaptivne svrhe
“Emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti brzoga zapažanja procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja" (Mayer i Salovey, 1997.
Problemi EI (Mayer i sur. (2000.))
izraz duha vremena ili "zeitgeist" jedna od osobina ličnosti slična samoaktualizaciji,
otpornosti ega (ego-resilience) sposobnost slična većini drugih standardnih
inteligencija
EI u kontekstu razvoja Za razliku od određenih komponenti
inteligencije, emocionalna inteligencija se može razvijati
Razvijaju se različiti programi učenja prepoznavanja emocija, nošenje s problemima…
Cilj je učiniti djecu otpornijom na psihopatologiju, delikvenciju, nasilje i ovisnost
PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies, Greenberg i sur., 1995., prema Takšić, 2006)