SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Ana Karnik
DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE I
EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE I
EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika razvoja
Mentor: Prof.dr.sc. Nada Karaman Aksentijević
Studentica: Ime i prezime: Ana Karnik
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
JMBAG: 0081130107
Rijeka, lipanj 2015.
SADRŽAJ:
1. UVOD ....................................................................................................................................... 1
1.1. Problem i predmet istraživanja, radna hipoteza ................................................................. 1
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................................. 1
1.3. Znanstvene metode ............................................................................................................. 2
1.4. Struktura rada ..................................................................................................................... 2
2. ZNAČAJ STANOVNIŠTVA ZA EKONOMSKI RAZVOJ .................................................... 4
2.1. Stanovništvo u ulozi proizvođača ...................................................................................... 4
2.2. Stanovništvo u ulozi potrošača ........................................................................................... 6
2.3. Povezanost gospodarskog rasta i povećanja broja stanovnika ........................................... 7
3. KRETANJE STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE ............ 10
3.1. Prirodno kretanje stanovništva ......................................................................................... 11
3.1.1. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske ................................................. 12
3.1.2. Prirodno kretanje stanovništva Europske unije ......................................................... 15
3.1.3 Fertilitet u Hrvatskoj .................................................................................................. 16
3.1.4. Fertilitet u Europskoj uniji ........................................................................................ 19
3.2. Migracije stanovništva ..................................................................................................... 19
3.2.1. Migracije stanovništva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 20
3.2.2. Migracije stanovništva Europske unije ..................................................................... 23
4. BIOLOŠKI SASTAV STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE ..................................................................................................................................................... 26
4.1. Spolna struktura ............................................................................................................... 26
4.2. Dobna struktura ................................................................................................................ 32
4.3. Starenje stanovništva ........................................................................................................ 43
4.4. Obrazovanost stanovništva ............................................................................................... 49
5. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 65
LITERATURA ............................................................................................................................ 68
POPIS TABLICA ........................................................................................................................ 71
POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................. 76
1
1. UVOD
Stanovništvo je važan aspekt društveno-ekonomskog razvoja. Promjena ukupnog broja
stanovnika te promjena u strukturi stanovništva, predstavlja zapreku gospodarskom
rastu i razvoju. Posljednje desetljeće u Republici Hrvatskoj obilježeno je negativnim
demografskim kretanjima poput smanjenja nataliteta, porasta očekivane životne dobi
kao i smanjenja broja radno aktivnog stanovništva. Tako su procesi ukupne i prirodne
depopulacije te proces demografskog starenja stanovništva aktualni procesi prisutni u
Hrvatskoj.
U uvodu se navodi problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, radna
hipoteza te znanstvene metode korištene tijekom istraživanja i struktura rada.
1.1. Problem i predmet istraživanja, radna hipoteza
Problem diplomskog rada naslova Demografska obilježja Republike Hrvatske i
Europske unije je proces depopulacije u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2003.-2013.
godine.
Demografska obilježja Republike Hrvatske i Europske unije u razdoblju 2003.-2013.
predmet su istraživanja ovog rada.
Iz navedenog problema i predmeta istraživanja moguće je postaviti temeljnu hipotezu:
Sustavnim izučavanjem podataka o stanovništvu Republike Hrvatske te stanovništvu
Europske unije u razdoblju 2003.-2013. postoje negativna demografska kretanja koja
imaju nepovoljan utjecaj na gospodarski rast i razvoj zemlje.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
Depopulacija i demografsko starenje stanovništva glavna su obilježja kretanja
stanovništva u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2003.-2013. godine. Stoga je svrha rada
da se prikupljanjem i analizom podataka istraže kretanja demografskih čimbenika te
kako oni utječu na ekonomski rast i razvoj.
2
Cilj rada je prikazati stvarno stanje demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj te ih
usporediti s prosjekom Europske unije.
1.3. Znanstvene metode
Znanstveno-istraživačke metode koje su korištene tijekom izrade diplomskog rada su:
metoda analize i sinteze, povijesna metoda, metoda indukcije i dedukcije, metoda
deskripcije, komparativna metoda i statističke metode.
1.4. Struktura rada
Diplomski rad Demografska obilježja Republike Hrvatske i Europske unije sastoji
se od pet međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, uvodu, opisani su problem i predmet istraživanja. Postavljena je radna
hipoteza, zatim su opisani svrha i ciljevi istraživanja, navedene su znanstvene metode
korištene prilikom izrade diplomskog rada i na kraju je opisana struktura rada.
U drugom dijelu s naslovom Značaj stanovništva za ekonomski razvoj opisan je
značaj stanovništva za ekonomski razvoj te je opisana dvostruka uloga stanovništva. S
jedne strane opisano je stanovništvo u ulozi proizvođača, a s druge stanovništvo u ulozi
potrošača. Na kraju ovog dijela objašnjena je povezanost gospodarskog rasta i
povećanja broja stanovnika.
Naslov je trećeg dijela Kretanje stanovništva Republike Hrvatske i Europske Unije
u kojem su objašnjena i analizirana dva osnovna oblika ukupnog kretanja stanovništva
(prirodno kretanje stanovništva i migracije) te njihove sastavnice. Uz pomoć tablica i
grafikona analizira se prirodno kretanje stanovništva i migracije u Republici Hrvatskoj i
Europskoj Uniji u promatranom razdoblju.
U četvrtom dijelu s naslovom Biološki sastav stanovništva Republike Hrvatske i
Europske Unije analizira se spolna struktura stanovništva. Pomoću tablica uspoređeni
su podaci o stanovništvu prema spolu u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji u
razdoblju 2005.-2013. godine. Opisana je i jedna od najznačajnijih značajki
stanovništva, dobna struktura te su također podaci Republike Hrvatske uspoređeni s
onima u Europskoj uniji u razdoblju 2005.-2014. godine. U ovom dijelu objašnjen je
3
problem smanjivanja udjela mladih te porast udjela starih odnosno starenje
stanovništva. Na kraju ovog dijela prikazana je i analizirana obrazovna struktura
stanovništva Republike Hrvatske i Europske Unije.
U petom dijelu, zaključku, prezentiraju se rezultati i zaključci istraživanja te je
dokazana radna hipoteza.
4
2. ZNAČAJ STANOVNIŠTVA ZA EKONOMSKI RAZVOJ
Nositelj gospodarskog rasta i razvoja je stanovništvo zbog toga što usmjerava i pokreće
sve djelatnosti u društvu i prostoru. Najznačajniji čimbenik u procesu proizvodnje je
radna snaga odnosno aktivno stanovništvo. Kao pokretački čimbenik ukupnog razvoja
određena je ukupnim stanovništvom zemlje te ono čini demografski okvir za formiranje
radne snage. Veće stanovništvo znači brojnije radnike, ali i rast domaćeg tržišta
(Mrnjavac i suradnici, 2009:21). Osim veličine, bitno obilježje stanovništva koje
određuje njegovu snagu kao resurs i izvor gospodarskog rasta jest njegova kvaliteta
(Benić, 2009:187). Na kvalitetu stanovništva tako utječu školovanje, zdravlje, kultura i
iskustvo. Strukture stanovništva te samo stanovništvo veoma je značajno za tempo
odvijanja, obujam i strukturu procesa proizvodnje i potošnje. Ukupan broj stanovnika,
njegova demografska, ekonomska, društvena i druga obilježja određuju obujam i
strukturu društvenih potreba koje su povijesno uvjetovane, a one, sa svoje strane, pod
utjecajem promjena u raznim strukturama stanovništva (starosnoj, obrazovnoj, granskoj
itd.) ponovno iniciraju čitav proces društvene proizvodnje (Wertheimer-Baletić,
1999:4). Stanovništvo predstavlja izvor radne snage koja je najvažniji čimbenik
proizvodnje jer određuje tempo gospodarskog razvoja te ima utjecaj na njegovu
strukturu i smjer. U proces društvene reprodukcije radna snaga i ukupno stanovništvo
ulaze u ulozi potrošača i proizvođača roba i usluga. Ekonomski aktivno stanovništvo
(radna snaga) sudjeluje u procesu proizvodnje, dok u procesu potrošnje sudjeluju
ekonomski aktivno i uzdržavano odnosno ukupno stanovništvo. Kao što se može vidjeti
stanovništvo ima dvostruku ulogu, proizvođača jer određuje ukupni radni potencijal
zemlje te ulogu potrošača na način da određuje demografske dimenzije unutarnjeg
tržišta te važna obilježja ukupne strukture, posebice osobne potrošnje.
2.1. Stanovništvo u ulozi proizvođača
Osim sredstava za proizvodnju, važno obilježje svakog procesa rada je ukupan broj
radne snage. Budući da je rad jedan od proizvodnih čimbenika, zaključujemo da je
stanovništvo, njegova veličina i struktura temelj gospodarstva (Mrnjavac i suradnici,
2009:31). Iz toga proizlazi proizvodna funkcija stanovništva. Za analizu proizvođačke
funkcije stanovništva od prvorazrednog značenja su strukturni elementi tj. razne
strukture stanovništva, jer je ukupan radni potencijal jedne zemlje, određen, teorijski
gledano, ne samo ukupnim brojem stanovnika u radno-sposobnoj dobi (15-64 god.), već
5
i obilježjima njegovih, različitih struktura (Wertheimer-Baletić, 1999:5). Dakle,
proizvodni rezultat čine strukture ukupnog stanovništva kao što su demografska,
ekonomska i socijalna struktura (Vranješ-Šoljan, 1986:291). Povećanje potencijala za
veću ukupnu proizvodnju u nekoj zemlji, pod uvjetom ceteris paribus, ovisi o obujmu
ukupnog stanovništva i njegovog ekonomski aktivnog stanovništva. Dakle, obujam
ukupne proizvodnje će biti veći što je veći broj ukupnog stanovništva. Prema Simonu
brojnije stanovništvo svojim utjecajem na porast potražnje roba i usluga favorizira
stvaranje novih, modernih tehnologija, povećanje kreativnosti rada, bogatije radno
iskustvo, a osobito vodi proizvodnji novih znanja i racionalnijoj upotrebi resursa. Ove
ekonomske prednosti odnose se na one kojima doprinosi radno sposobno stanovništvo.
Na gospodarski razvoj zemlje utječu broj stanovnika te stopa porasta stanovništva koji
mogu imati stimulativan ili destimulativan učinak, a to ovisi o općim razvojnim
uvjetima i društvenim prilikama. U razvijenim zemljama povećanje radno aktivnog
stanovništva dovodi do povećanja dohotka po stanovniku zbog proizvodnih učinaka
supstitucije stare radne snage novom. Veći broj novih generacija podrazumijeva veći
priljev obrazovanih osoba, stoga su one sklonije većoj profesionalnoj, dohodovnoj i
prostornoj mobilnosti. Iako veći broj stanovnika predstavlja veću proizvodnu snagu te
tako pridonosi većoj ukupnoj proizvodnji, ono također ukazuje na veći broj stanovnika
na koje treba raspodijeliti ostvareni društveni proizvod tj. ukupnu godišnju proizvodnju.
Ukupan proizvodni rezultat u jednoj zemlji ne zavisi samo od ukupnog broja stanovnika
ili od ukupnog obujma radne snage, već također i od struktura ukupnog stanovništva,
odnosno radne snage (Wertheimer-Baletić, 1999:10). Veliko značenje za ocjenu radnog
potencijala zemlje, kada se radi o određivanju obujma ukupne ponude rada, ima dobna
struktura određivanjem broja stanovnika u radno-sposobnoj dobi. Zemlja s većim
brojem radno aktivnog stanovništva imati će veći proizvodni potencijal. Ekonomski
proces u velikoj je mjeri određen stupnjem aktivnosti radno-sposobnog stanovništva ili,
uzeto uže, zaposlenosti radno-sposobnog stanovništva, njegovom raspodjelom na
primarne, sekundarne, tercijarne i druge djelatnosti, kvalifikacijskom strukturom
zaposlenih koja bitno određuje, posebno u suvremenim uvjetima gospodarskog razvoja,
veličinu i kvalitetu rezultata proizvodnje, te utječe na proizvodnost rada (Wertheimer-
Baletić, 1999:11). Kako su u strukturi razvoja gospodarstva pojedine zemlje prisutne
promjene, tako je funkcija stanovništva kao proizvođača sklona promjenama u procesu
6
gospodarskog razvoja. U uvjetima suvremenog gospodarskog razvoja radna snaga
prestaje biti značajan element procesa proizvodnje kao proizvođač materijalnih usluga i
dobara već postaje proizvođač novih znanja. U tom suvremenom stadiju, za razvijene
zemlje, posebno dolazi do značaja uvoz aktivnog stanovništva koje stalno seli iz slabije
razvijenih u razvijene zemlje, a posjeduje visoke kvalifikacije i deficitarna zanimanja.
2.2. Stanovništvo u ulozi potrošača
Sva dobra i usluge koji su proizvedeni na tržištu služe potrošnji. Upravo će ta dobra
trošiti i potraživati stanovništvo neke zemlje. Ukupan obujam potrošnje u danim
uvjetima ukupne razvijenosti određuje dakle stanovništvo zajedno sa svojim
gospodarskim, kulturnim i demografskim obilježjima. Ako pomnožimo broj stanovnika
njihovim bruto prihodima u jednoj godini, dobivamo ekonomski okvir ukupne potražnje
jedne zemlje (Mrnjavac i suradnici, 2009:31). Iz ovoga proizlazi potrošačka funkcija
stanovništva. Stanovništvo u funkciji potrošača postavlja pred proizvodnju jedne zemlje
sljedeće zahtjeve: 1) određujući demografske okvire tržišta u danim uvjetima
gospodarskog razvoja, stanovništvo određuje ukupan potreban obujam osobne i
zajedničke potrošnje; 2) usporedno s tim, indirektno određuje i obujam tzv. proizvodne
potrošnje, nužne za proizvodnju dobara namijenjenih osobnoj i zajedničkoj potrošnji; 3)
stanovništvo svojim ukupnim brojem i strukturnim obilježjima određuje potrebnu
strukturu ukupnog fonda potrošnje i oblike zadovoljenja tih potreba (Wertheimer-
Baletić, 1999:13). Određene promjene u obujmu i strukturi potrošnje nastale su
promjenama u različitim strukturama stanovništva. Stanovništvo je međutim značajan
čimbenik formiranja dimenzija unutarnjeg tržišta jedne zemlje, ne samo zato što svojim
ukupnim brojem određuje demografske okvire tržišta, već i zato što preko svog
ekonomski aktivnog dijela sudjeluje pri formiranju, tzv. ekonomskih okvira tržišta,
visinom određenog dohotka (Wertheimer-Baletić, 1999:13). Dohodak koji ostvaruje
radna snaga u različitim zanimanjima i kvalifikacijama značajno utječe na formiranje
unutarnjeg tržišta, stoga radna snaga koja ima veće kvalifikacije zarađuje veći dohodak
što doprinosi većem kupovnom fondu. Iako brojnost stanovništva nije glavni čimbenik
u određivanju ukupnih ekonomskih okvira unutarnjeg tržišta, jer se visok dohodak per
capita, kao rezultat visoke razine proizvodnosti rada ostvaruje u mnogim, po broju
stanovnika malim zemljama (kao što su Švicarska, Belgija, Danska i Norveška), ipak
ostaje činjenica da pri istoj razini postignute proizvodnosti rada i pri jednakim ostalim
7
uvjetima, veće mogućnosti za razvoj proizvodnje i tržišta ima ona zemlja koja ima veći
broj stanovnika, npr. SAD (Wertheimer-Baletić, 1999:13).
2.3. Povezanost gospodarskog rasta i povećanja broja stanovnika
U ovom dijelu razmatrat će se veza između visine nacionalnog dohotka tj. društvenog
proizvoda po stanovniku i stope rasta stanovništva ili stope nataliteta i totalne stope
fertiliteta. Iako možemo očekivati da rast stanovništva povećava bruto domaći proizvod
jer raste broj osoba radne dobi koji predstavljaju potencijalni radni resurs, kao i broj
potrošača koji stvaraju potražnju za proizvodima gospodarstva, odnos rasta stanovništva
i gospodarskog razvoja nije tako jednostavan (Mrnjavac i suradnici, 2009:38). U slučaju
da dolazi do prebrzog rasta, negativne posljedice na ekonomski razvoj imaju
proizvodnja i resursi koji to ne uspijevaju pratiti. Prema empirijskim istraživanjima
postoje dva zaključka o vezi između dohotka per capita i stope rasta stanovništva. Prvi
zaključak govori o tome da u 1950-im, 1960-im te 1970-im godinama nije pronađena
statistički značajna veza između te dvije veličine, međutim 1980-ih ta je veza
negativnog smjera. Promjene smjera i jačine te povezanosti za cjelokupno razdoblje
nakon 1960-ih ovise o razini dostignutog ekonomskog razvoja o čemu govori drugi
zaključak. U zemljama u razvoju dohodak po stanovniku pada usporedno s rastom broja
stanovnika, a u razvijenim zemljama raste. Razlika između zemalja u razvoju i
razvijenih zemalja prema stopi rasta stanovništva može se objasniti jednostavnom
činjenicom da su stope nataliteta u zemljama u razvoju općenito veće nego u bogatim
zemljama (Mrnjavac i suradnici, 2009:38). Treba pri tome upozoriti na razliku koja se
javlja u smjeru i jačini korelacije između nacionalnog dohotka per capita i stope porasta
stanovništva s jedne strane, u odnosu na korelaciju između nacionalnog dohotka per
capita i stope nataliteta/totalne stope fertiliteta s druge strane (Wertheimer-Baletić,
1999:24). Korelacija ima slabiju jačinu te nije uvijek negativnog smjera kada se radi o
stopi rasta stanovništva zbog toga što osim utjecaja prirodnog prirasta, na stopu rasta
stanovništva utječu i migracije. Što se tiče stope nataliteta odnosno totalne stope
fertiliteta i nacionalnog dohotka po stanovniku tada koeficijent korelacije ima negativni
predznak, stoga zemlje koje imaju niži nacionalni dohodak po stanovniku imaju veću
stopu nataliteta ili totalnu stopu fertiliteta. Ali valja naglasiti da je ta negativna
korelacija prosječna, što znači da ne dolazi do izražaja u svakom pojedinačnom slučaju
usporedbe i da je praćena odstupanjima (Wertheimer-Baletić, 1999:24). Za zemlje koje
8
se razlikuju po razini ekonomske razvijenosti, što znači uspoređujući zemlje koje se
nalaze pri vrhu dohodovne ljestvice prema veličini dohotka po stanovniku s onima koje
se nalaze pri dnu, vrijedi da visoke stope rasta stanovništva prate niski dohodak po
stanovniku. Ukoliko se dohodak po stanovniku neke zemlje nalazi pri vrhu dohodovne
ljestvice tada će ta zemlja imati niže stope porasta stanovništva i nataliteta za razliku od
zemalja čiji se dohodak po stanovniku nalazi pri dnu ljestvice. Ako zatim analiziramo
grupe zemalja koje su s obzirom na veličinu nacionalnog dohotka per capita međusobno
homogenije, tada se među pojedinim zemljama u okviru određene grupe zemalja, u
svakom pojedinačnom slučaju usporedbe, ne pojavljuje negativna korelacija između
stope nataliteta/totalne stope fertiliteta i veličine njihova dohotka per capita
(Wertheimer-Baletić, 1999:25). To se osobito odnosi na odnos visine stopa nataliteta i
dohotka per capita između pojedinih zemalja unutar grupe razvijenih zemalja i unutar
grupe zemalja u razvoju (Wertheimer-Baletić, 1999:25). Švicarska je primjer zemlje
koja s višim dohotkom po stanovniku nema nižu stopu nataliteta od zemlje s nižim
dohotkom po stanovniku već ona za razliku od Italije ima veću stopu nataliteta i totalnu
stopu fertiliteta od Italije. Bitno je naglasiti da stopu porasta stanovništva, stopu
nataliteta i totalnu stopu fertiliteta ne određuju samo ekonomski čimbenici, već
istodobno i mnogi drugi čimbenici i uvjeti u kojima se odvija život ljudi (demografski,
obrazovni, zdravstveni, politički, socio-psihološki, socio-kulturni, tradicionalni i drugi);
koji će od njih u danim uvjetima imati prioritet, ovisi o specifičnim razvojnim prilikama
i o etapi u kojoj se s obzirom na razvoj stanovništva nalazi određena zemlja
(Wertheimer-Baletić, 1999:26).
Proces proizvodnje ovisi o radno aktivnom stanovništvu koji je pokretački čimbenik
ukupnog razvoja proizvodnje i potrošnje. Stanovništvo, njegova struktura i veličina
predstavljaju temelj gospodarstva. Formiranje dimenzije unutarnjeg tržišta jedne zemlje
ovisi o stanovništvu, koje svojim ukupnim brojem određuje demografske okvire tržišta i
preko svog aktivnog dijela, visinom određenog dohotka, sudjeluje pri formiranju
ekonomskih okvira tržišta. Kada se govori o vezi između visine nacionalnog dohotka i
stope rasta stanovništva te totalne stope fertiliteta tada u zemljama u razvoju dolazi do
pada dohotka s rastom broja stanovnika dok u razvijenim zemljama on raste. U
9
poglavlju koje slijedi analizira se kretanje stanovništva Republike Hrvatske i Europske
Unije - prirodno i mehaničko, kao dva osnovna oblika ukupnog kretanja stanovništva.
10
3. KRETANJE STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE
Kretanje stanovništva ili preciznije ukupno kretanje stanovništva predstavlja promjenu
ukupnog broja stanovnika na određenom području i tijekom određenog vremena. Ovisi
o prirodnim procesima kao što su rađanje i umiranje stanovništva te društvenih zbivanja
poput iseljavanja i useljavanja stanovništva te ratova. Prirodno i mehaničko kretanje dva
su osnovna oblika ukupnog kretanja stanovništva i čine osnovne odrednice i dinamičke
sastavnice razvoja stanovništva jedne zemlje (Wertheimer-Baletić, 1999:200). Osim
mortaliteta i nataliteta te iseljavanja i useljavanja tu su i vanjski čimbenici poput ratova,
potresa, poplava ili epidemija koji također utječu na promjene izazvane u broju i
strukturama stanovništva. Promjene u ukupnom broju stanovnika te one u strukturama
stanovništva, naročito demografskim, izazvane su međusobnom povezanošću sastavnica
prirodnog i mehaničkog kretanja. Ukupno kretanje stanovništva na jednom području
može rezultirati porastom stanovništva, stagnacijom broja stanovnika ili smanjenjem
broja stanovništva tj. ukupnom depopulacijom (Wertheimer-Baletić, 1999:201). Sva tri
rezultata nastaju pod utjecajem prirodnog ili mehaničkog kretanja stanovništva.
Natalitet, mortalitet, imigracija i emigracija sudjeluju u formiranju veličine ukupnog
povećanja ili smanjenja stanovnika u određenom vremenu i prostoru, međutim ne u
istom smjeru. Sastavnice ukupnog kretanja stanovništva koje predstavljaju aktivu
demografske bilance su natalitet i imigracija te se još nazivaju pozitivnim sastavnicama
jer utječu na porast populacije. S druge strane, mortalitet i emigracija predstavljaju
pasivu demografske bilance te su one negativne sastavnice ukupnog kretanja
stanovništva zbog toga što utječu na smanjenje broja stanovnika. Ako je broj rođenih i
useljenih u nekoj zemlji tijekom određenog vremena veći od broja umrlih i iseljenih
tada govorimo o porastu stanovništva te obrnuto, kada je broj umrlih i iseljenih veći od
broja rođenih i useljenih tada se radi o smanjenju stanovništva. O stagnaciji broja
stanovnika govorimo kada je broj rođenih i useljenih isti kao i broj umrlih i iseljenih u
određenom vremenu. Porast stanovništva označava utjecaj svih četiriju sastavnica
kretanja stanovništva, a prirast stanovništva se odnosi na razliku između nataliteta i
mortaliteta odnosno na prirodni prirast. Razlika između emigracije i imigracije
predstavlja migracijski saldo. Prema tome, porast stanovništva sastoji se iz prirodnog
prirasta i mehaničkog prirasta (pozitivnog migracijskog salda) ako pretpostavimo da i
11
prirodno i mehaničko kretanje ima rezultat pozitivnog predznaka (Wertheimer-Baletić,
1999:202).
3.1. Prirodno kretanje stanovništva
Prirodno kretanje stanovništva osnovna je odrednica ukupnog kretanja stanovništva u
većini zemalja. Pod prirodnim kretanjem stanovništva podrazumijeva se rodnost i
smrtnost u određenoj ljudskoj populaciji (Gelo, 2005:35). U pokazatelje prirodnog
kretanja stanovništva spadaju: natalitet, stopa fertiliteta, reprodukcija stanovništva,
mortalitet i prirodni prirast ili pad. Natalitet je pojam koji označava rađanje u
određenom vremenu na određenom prostoru, a na njega osim bioloških faktora poput
zdravlja stanovnika, dobne te spolne strukture utječu i društveno-gospodarski faktori
(stupanj obrazovanja, rat, religioznost, neimaština). Stopa nataliteta ili broj živorođenih
na 1000 stanovnika izražava se u promilima (‰), a dobiva se se na sljedeći način:
U ovoj formuli N označava broj živorođene djece, a S ukupan broj stanovnika na nekom
prostoru u određenom razdoblju za koje se računa stopa, najčešće godina dana. S druge
strane na smrtnost ili mortalitet utječu biološki procesi kao što je starenje i društveno-
gospodarski faktori: rat i siromaštvo. Mortalitet je negativna komponenta prirodnog i
ukupnog kretanja stanovništva koja djeluje na smanjivanje ukupnog broja stanovnika
(Wertheimer-Baletić, 1999:237). Broj umrlih na 1000 stanovnika u jednoj godini
izražava se stopom mortaliteta. Označava se s m, a računa se pomoću formule:
M označava broj umrlih, a P ukupan broj stanovnika. Izražava se u promilima (‰).
Prirodno kretanje rezultat je rađanja i umiranja stanovnika. Razlika između broja
rođenih i umrlih u jednoj godini predstavlja prirodnu promjenu. Ona može biti pozitivna
kada je natalitet veći od mortaliteta (prirodni prirast). Situacija kada je mortalitet veći od
nataliteta označava prirodni pad te je tada prirodna promjena negativna. Ovakva
situacija naziva se još prirodno smanjenje stanovništva ili prirodna depopulacija, a
najčešće je posljedica iseljavanja mladih iz zemlje. Tzv. nulti prirast ili prirodna
12
stagnacija stanovništva jest situacija koja nastaje kad se broj rođenih u određenom
razdoblju izjednačava s brojem umrlih, što znači da je još uvijek osigurana jednostavna
reprodukcija ukupnog stanovništva, odnosno obnavljanje stanovništva u istom broju
(Wertheimer-Baletić, 1999:204). Stopa prirodnog prirasta stanovništva u europskim
zemljama iznosi između -0,5 i 3‰, a u zemljama u razvoju između 20 i 30‰. Prema
Wertheimer-Baletić uza stopu prirodnog prirasta koristi se još vitalni indeks ( ) koji
pokazuje broj živorođenih na 100 umrlih osoba te je dobar pokazatelj smjera
reprodukcije stanovništva. Proširena reprodukcija stanovništva nastaje kada je vitalni
indeks veći od 100 te ako je manji od 100 radi se o opadajućoj reprodukciji
stanovništva. Ako su natalitet i mortalitet u jednoj zemlji dane godine jednaki, pa
iznosi 100, tada je dakle u pitanju prirodna stagnacija, nulti "prirodni prirast"; ako je
veći od 100, znači da dotično stanovništvo bilježi prirodni prirast, a ako je manji od
100, tada se radi o negativnom prirastu, o prirodnom smanjenju stanovništva
(Wertheimer-Baletić, 1999:204). Vitalni indeks nije dobar za usporedbu jer iz nazivnika
ne možemo zaključiti koja je dobna struktura umrlih osoba. Također, vitalni indeks nije
dobar pokazatelj razine razvoja stanovništva ukoliko se zemlje ne razlikuju po stupnju
demografskog i ukupnog razvoja.
3.1.1. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske
U Republici Hrvatskoj zabilježeno je više umiranja nego rađanja što se može vidjeti iz
sljedeće tablice.
13
Tablica 1. Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj u razdoblju 2004.-2013.
VERIŽNI
INDEKSI
VERIŽNI
INDEKSI
STOPE NA 1000 STANOVNIKA
(‰)
ŽIVOROĐENI UMRLI PRIRODNI
PRIRAST ŽIVOROĐENI UMRLI
PRIRODNI
PRIRAST
2004. 40307 - 49756 - -9449 9,1 11,2 -2,1
2005. 42492 105,4 51790 104,1 -9298 9,6 11,7 -2,1
2006. 41446 97,5 50378 97,3 -8932 9,3 11,3 -2,0
2007. 41910 101,1 52367 103,9 -10457 9,4 11,8 -2,4
2008. 43753 104,4 52151 99,6 -8398 9,9 11,8 -1,9
2009. 44577 101,9 52414 100,5 -7837 10,1 11,8 -1,8
2010. 43361 97,3 52096 99,4 -8735 9,8 11,8 -2,0
2011. 41197 95,0 51019 97,9 -9822 9,6 11,9 -2,3
2012. 41771 101,4 51710 101,3 -9939 9,8 12,1 -2,3
2013. 39939 95,6 50386 97,4 -10447 9,4 11,8 -2,5
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
Najvažnija komponenta prirodnog kretanja stanovništva je rađanje. 2004. godine
živorođenih je bilo 40307, a 2005. 42492. Već sljedeće godine taj se broj smanjio za
1046 živorođenih, ali se u 2007. opet povećao. Najveći broj živorođene djece bio je
2009. godine kada je iznosio 44577. 2013. godine živorođenih je bilo 39939, što je
manje za 1832 djece u odnosu na prethodnu godinu. Najveći broj umrlih zabilježen je
2009., a iznosio je 52414. U 2013. bilježi se pad broja umrlih za 1324 u odnosu na
2012. te iznosi 50386 dok je 2012. taj broj iznosio 51710. Nažalost, ni u jednoj godini
nije zabilježen prirodni prirast već prirodni pad, a najveći je bio 2007. kada je iznosio -
10457. Godine 2009. prirodni pad je iznosio -7837 te je to ujedno najniži broj u
promatranom razdoblju. Stopa nataliteta u 2009. godini iznosi 10,1‰ te je time najveća
u promatranom razdoblju dok je najmanja bila 2004. kada je iznosila 9,1‰. Najveća
stopa mortaliteta zabilježena je 2012. godine, 12,1‰, a najmanja 2004., 11,2‰. U
Republici Hrvatskoj u 2013. godini zabilježena je negativna stopa prirodnog prirasta od
-2,5 odnosno -10447 stanovnika. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku
Republike Hrvatske u 2013. godini, negativno prirodno kretanje pokazuje i vitalni
indeks koji je iznosio 79,3.
14
Grafikon 1. Vitalni indeks Republike Hrvatske u razdoblju 2006.-2013. godine
Izvor: Izrada studentice prema podacima Državnog zavoda za statistiku
Vitalni indeks Republike Hrvatske oscilirao je u promatranom razdoblju, no kroz sve
godine je bio manji od 100 što ukazuje na negativni prirast odnosno na prirodno
smanjenje stanovništva. Najviše je iznosio 2009. godine, 85, što znači da je bilo 85
živorođenih na 100 umrlih dok je najmanje iznosio 2013. godine, 79,3.
Grafikon 2. Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj za razdoblje 2004. - 2013.
Izvor: Izrada studentice prema podacima Statističkog ljetopisa 2014.
82.3 8083.9 85 83.2 80.7 80.8 79.3
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
VITALNI INDEKS
0
10000
20000
30000
40000
50000
60000
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Živorođeni
Umrli
15
Grafikon 2 prikazuje prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju
2004.-2013. godine. Broj umrlih veći je od broja živorođenih u promatranom razdoblju
što znači da je u Hrvatskoj prisutan prirodni pad, a najveći je bio 2007. godine. Najveći
broj živorođenih, ali i umrlih zabilježen je 2009. godine.
3.1.2. Prirodno kretanje stanovništva Europske unije
U tablici 2 bit će prikazano prirodno kretanje stanovništva 28 zemalja Europske unije u
razdoblju 2003.-2012. godine.
Tablica 2. Prirodno kretanje stanovništva EU-28, razdoblje 2003.-2012.
VERIŽNI
INDEKSI
VERIŽNI
INDEKSI STOPE NA 1000 STANOVNIKA
ŽIVOROĐENI
UMRLI PRIRODNI
PRIRAST ŽIVOROĐENI UMRLI
PRIRODNI
PRIRAST
2003. 5080465 - 4984835 - 95630 10,3 10,2 0,1
2004. 5157173 101,0 4774002 95,1 383171 10,4 9,7 0,7
2005. 5176850 100,0 4871331 101,0 305519 10,4 9,8 0,6
2006. 5264100 101,9 4796554 99,0 467546 10,6 9,7 0,9
2007. 5323425 100,9 4846423 100,0 477002 10,7 9,7 1
2008. 5469434 101,9 4891934 101,0 577500 10,9 9,8 1,1
2009. 5412572 99,1 4902013 100,0 510559 10,8 9,8 1
2010. 5411129 99,0 4906313 99,0 504816 10,7 9,7 1
2011. 5266162 97,2 4871049 100,0 395113 10,4 9,7 0,7
2012. 5231177 100,0 5010033 102,1 221144 10,4 9,9 0,5
Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurostata
Kretanje broja živorođenih i umrlih u 28 članica Europske unije za razdoblje 2003.-
2012. godine pokazuje da se broj živorođenih povećavao do 2009. godine te se od tada
se smanjuje, dok je broj umrlih oscilirao iz godine u godinu. Za razliku od Republike
Hrvatske, gdje je prisutan prirodni pad, u svim članicama EU u promatranom razdoblju
zabilježen je prirodni prirast jer je broj živorođenih u svakoj godini bio veći od broja
umrlih. Najveći prirodni prirast bio je 2008. godine (577500) kada je zabilježen najveći
broj živorođenih, njih 5469434 te umrlih 4891934. U toj godini stopa nataliteta iznosila
je 10,9‰, a stopa mortaliteta 9,8‰. Najmanja stopa nataliteta zabilježena je 2003.
godine, 10,3‰.
16
3.1.3 Fertilitet u Hrvatskoj
Stopa fertiliteta odnosno stopa plodnosti označava broj rođene djece po ženi u plodnom
razdoblju života, 15-49 godina. To je fertilno razdoblje ili razdoblje reprodukcije koje
označava razdoblje u kojemu je žena sposobna da rađa. Na razinu fertiliteta
stanovništva utječu razni čimbenici. Razlikujemo tri međusobno povezane grupe
čimbenika koji određuju razinu fertiliteta: 1) biološki čimbenici, 2) gospodarski i
društveni čimbenici, 3) psihološki čimbenici (Wertheimer-Baletić, 1999:211). Među
njima se razlikuju neposredni i posredni čimbenici te dugoročni i kratkoročni. Prema
Wertheimer-Baletić, među biološke odrednice fertiliteta spadaju: fekonditet, dobna
struktura stanovništva i osobito dob ženskog stanovništva s obzirom na fekonditet,
prosječna dob stupanja u brak, sterilitet, razdoblje laktacije, razdoblje između
sukcesivnih trudnoća i drugi. Među osnovne gospodarske i društvene odrednice
fertiliteta spadaju: 1) dostignuta razina gospodarskog razvoja, posebno s obzirom na
stupanj industrijalizacije i urbanizacije, 2) gospodarske funkcije obitelji i materijalni
uvjeti za osnivanje novih obitelji (posebno stambena politika), 3) uloga djece u obitelji i
visina troškova njihova uzdržavanja, 4) društveno-ekonomski položaj žene u društvu, 5)
razina općeg obrazovanja, posebno obrazovanja žena, 6) ostali socio-psihološki
čimbenici vezani uz razinu društveno-gospodarskog razvoja koji utječu (posredno ili
neposredno) na stavove prema broju djece u obitelji (stavovi prema školovanju i
zapošljavanju žena, tzv. ženidbene varijable i običaji s tim u vezi, religijske i
tradicionalne norme života), 7) razina mortaliteta stanovništva, posebno dječjeg, 8) tzv.
kontrola rađanja (Wertheimer-Baletić, 1999:216). Što se tiče psiholoških čimbenika,
prema Freedmanu razlikujemo dvije grupe psiholoških čimbenika: prvu grupu čine
socio-psihološki čimbenici tj. oni koji su povezani uz procese što određuju norme
reprodukcije u jednoj zajednici (utjecaj na stavove pojedinca i obitelji o broju djece koji
proizlaze iz utjecaja mišljenja eminentnih predstavnika javnog života i sl.); drugu
skupinu čine osobne psihološke odlike i htijenja pojedinaca koja često odlučno utječu
na veličinu obitelji, a vezani su također uz opće uvjete života, uz socijalni status i
aspiracije pojedinaca te uz prvu spomenutu grupu psiholoških čimbenika (Wertheimer-
Baletić, 1999:220). Stopa totalnog fertiliteta je vjerojatan prosječni broj živorođene
djece koju bi žena rodila u fertilnoj životnoj dobi pod uvjetom djelovanja istih
specifičnih stopa fertiliteta kao i promatrane godine
17
(http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/menandwomen/men_and_women_2012.pdf). Drugim
riječima, pod uvjetom da žena doživi 49 godina, stopa totalnog fertiliteta pokazuje
koliko će djece roditi žena u svom fertilnom razdoblju. Stopa totalnog fertiliteta ima
kritičnu brojčanu vrijednost koja iznosi 2,1 te je na taj način osigurana jednostavna
reprodukcija stanovništva. Ako je ona veća od 2,1 radi se o proširenoj reprodukciji
stanovništva, a ako je ta stopa manja od 2,1 tada u određenom stanovništvu nije više
osigurana jednostavna reprodukcija stanovništva. Opća stopa fertiliteta daje realniju
sliku o rođenjima u jednoj populaciji jer uvažava dobnu strukturu stanovništva i
pokazatelj je nataliteta ženskog stanovništva u reproduktivnoj dobi (Wertheimer-
Baletić, 1999:206). Izračunava se na sljedeći način:
U brojniku ove formule nalazi se N koji označava ukupan broj živorođenih, a s druge
strane nazivnik predstavlja ukupno žensko stanovništvo u razdoblju 15-49 godina.
Hrvatska se već duže vrijeme suočava s niskim stopama fertiliteta, odnosno
nedovoljnim obnavljanjem stanovništva.
U tablici 3 prikazane su opća stopa fertiliteta, stopa totalnog fertiliteta te starost majke u
Republici Hrvatskoj u razdoblju 2009.-2013. godine.
Tablica 3. Stope fertiliteta u Hrvatskoj za razdoblje 2009.-2013.
OPĆA STOPA FERTILITETA
STAROST MAJKE
DO 15
GODINA
15-19 20-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49
2009. 42,9 0,1 12,9 60,7 101,0 83,4 35,1 6,1 0,3
2010. 42,2 0,1 11,9 55,1 98,7 84,8 35,9 6,0 0,2
2011. 40,6 0,1 11,4 51,6 93,3 82,7 35,8 6,3 0,3
2012. 43,4 0,1 11,4 54,4 98,8 91,1 39,8 7,4 0,4
2013. 41,8 0,1 10,6 49,4 94,2 89,6 40,1 7,5 0,5
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
U Hrvatskoj se prosječna dob žene pri rađanju prvog djeteta polagano pomiče u sve
kasnije godine što utječe na smanjenje fertiliteta. Opća stopa fertiliteta u promatranom
razdoblju je bila najveća 2012. godine kada je iznosila 43,4‰, a najmanja 2011. te je
iznosila 40,6‰. U 2013. godini opća stopa fertiliteta se smanjila u usporedbi sa
prethodnom godinom te iznosi 41,8‰.
18
U tablici 4 prikazana je totalna stopa fertiliteta u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2002.-
2012. godine.
Tablica 4. Totalna stopa fertiliteta u RH za razdoblje 2002.-2012.
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
RH 1,42 1,41 1,43 1,5 1,47 1,48 1,55 1,58 1,55 1,48 1,51
Izvor: Eurostat
Ukupna stopa fertiliteta u Republici Hrvatskoj oscilira tijekom promatranog razdoblja.
Najveća je bila 2009. godine kada je iznosila 1,58, a najmanja 2003. godine, 1,41.
U sljedećem grafikonu prikazana je prosječna starost majke pri porodu u Republici
Hrvatskoj prema popisima stanovništva 2001. i 2011. godine.
Grafikon 3. Prosječna starost majke pri porodu u Republici Hrvatskoj, popis
stanovništva 2001. i 2011. godine
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Žene i muškarci u Hrvatskoj 2013.
Žene u Republici Hrvatskoj sve kasnije rađaju. Prosječna starost majke pri prvom
porodu u 2001. godini bila je 25,6 godina, dok se 2011. povećala na 27,9 godina. Kada
se govori o porodu općenito, prosječna starost majke 2001. godine bila je 27,9 godina, a
2011. 29,5 godina.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28
30
32
2001. 2011.
Prvi porod
Porod općenito
19
3.1.4. Fertilitet u Europskoj uniji
Europska unija se kao i Hrvatska suočava s niskim stopama fertiliteta što će biti
prikazano u tablici 5. Dakle, negativni učinci niskih stopa fertiliteta izazvale su
zabrinutost EU-a, koja u posljednje vrijeme stavlja sve veći naglasak na mjere koje će
omogućiti ženama usklađivanje poslovnoga i obiteljskoga života, stoga je u kreiranju
socijalne politike EU-a velik naglasak stavljen upravo na usklađivanje profesionalnoga i
obiteljskoga života (European Commission, 2005.).
Tablica 5. Totalna stopa fertiliteta 28 zemalja Europske unije u razdoblju 2002.-2012.
godine
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU-28 1,45 1,47 1,5 1,51 1,54 1,56 1,61 1,6 1,61 1,58 1,58
Izvor: Eurostat
U usporedbi s Republikom Hrvatskom, EU-28 ima veće ukupne stope fertiliteta u
promatranom razdoblju. Najveću stopu imala je 2008. i 2010. godine, 1,61, dok je
najmanja bila 2002., 1,45.
3.2. Migracije stanovništva
Stalna ili privremena promjena mjesta boravka stanovnika u određenom vremenskom
intervalu odnosno prostorna pokretljivost stanovništva označava migracije. Osoba koja
odlazi s mjesta stalnog prebivališta (u unutarnjoj i vanjskoj migraciji) naziva se migrant
te je ona jedinica promatranja stanovništva koje migrira. Svaka migracija, kao prostorno
kretanje stanovništva, implicira za stanovništvo koje je njome obuhvaćeno dva
područja: područje podrijetla (rodni kraj ili mjesto prethodnog stalnog boravka) i
područje doseljenja odnosno novo mjesto stalnog boravka (Wertheimer-Baletić,
1999:282). Imigracija ili useljavanje i emigracija ili iseljavanje su glavne sastavnice
migracija stanovništva. Imigracija je pozitivna sastavnica ukupnog kretanja stanovništva
stoga njezin porast djeluje na povećanje broja stanovnika pod uvjetom ceteris paribus.
Emigracija je s druge strane negativna sastavnica ukupnog kretanja stanovništva te na
taj način utječe na smanjenje broja stanovnika. Migracije se dijele prema vremenskom
trajanju, prema kriteriju državne pripadnosti, prema kriteriju uzroka migracije, prema
20
organiziranosti migracije te prema dobrovoljnosti migracije. Prema kriteriju državnih
granica razlikujemo: vanjske migracije koje mogu biti kontinentalne i
međukontinentalne te unutarnje migracije koje prema teritorijalnom dometu mogu biti
lokalne (mjesne i općinske), a prema kriteriju obilježja naselja: migracije selo-grad,
grad-selo, grad-grad, selo-selo; prema kriteriju vremena (trajanja) migracije
razlikujemo: definitivne (konačne) migracije te privremene u širem smislu, koje mogu
biti: privremene u užem smislu, sezonske, dnevne migracije; prema kriteriju uzroka
(motiva) migracije razlikujemo: ekonomske i neekonomske migracije; prema kriteriju
voljnosti razlikujemo: dobrovoljne i prisilne migracije; prema kriteriju organiziranosti
migracije razlikujemo: organizirane i neorganizirane (spontane) migracije (Wertheimer-
Baletić, 1999:300). Migracija stanovništva djeluje: na veličinu ukupnog stanovništva i
njegov prostorni razmještaj, na natalitet (fertilitet) i mortalitet te na strukture
stanovništva kao što su demografska, ekonomsko-socijalna, narodnosna i druge
(Wertheimer-Baletić, 1999:283). Migracija na ove značajke djeluje u dva područja
istodobno, a to su polazište i odredište migracije. Stoga, svaka migracija predstavlja
emigraciju stanovnika s mjesta podrijetla te imigraciju u mjesto odredišta.
3.2.1. Migracije stanovništva u Republici Hrvatskoj
U sljedećoj tablici prikazano je doseljeno i odseljeno stanovništvo u Republiku
Hrvatsku te iz nje kroz određeno vremensko razdoblje.
Tablica 6. Doseljeno i odseljeno stanovništvo u/iz Republike Hrvatske, razdoblje 2009.-
2013.
2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
IMIGRANTI EMIGRANTI I E I E I E I E
UKUPNO 8 468 9 940 4 985 9 860 8 534 12 699 8 959 12 877 10 378 15 262
EUROPA 7 820 7 228 4 278 8 561 7 043 10 643 8 059 11 858 9 361 13 823
EU 1 739 982 997 1 697 1 818 2 633 2 009 3 877 2 644 4 756
AUSTRIJA 220 292 115 410 144 480 208 537 208 770
FRANCUSKA 60 5 35 18 57 104 85 86 85 98
ITALIJA 127 44 65 145 183 310 212 395 281 601
MAĐARSKA 22 1 6 15 49 55 61 43 83 89
NIZOZEMSKA 37 20 21 59 33 68 45 176 70 110
NJEMAČKA 733 459 456 775 679 1 061 620 1 883 913 2 193
RUMUNJSKA 18 - 7 2 41 29 78 19 60 38
SLOVENIJA 356 110 183 149 306 237 365 343 452 318
21
ŠVEDSKA 54 8 26 38 45 50 40 71 79 97
UK 32 14 32 23 66 51 57 90 82 104
OSTALE
EUROPSKE
ZEMLJE
6 081 6 246 3 281 6 864 5 225 8 010 6 050 7 981 6 717 9 067
BIH 4 874 1 666 2 589 3 549 3 666 4 029 4 242 3 221 4 902 4 087
MAKEDONIJA 113 11 66 24 211 102 299 69 282 72
SRBIJA 755 4 458 371 3 044 690 3 301 769 3 995 703 4 004
CRNA GORA 14 64 9 73 50 252 48 186 50 63
ŠVICARSKA 244 35 159 140 134 153 126 292 173 619
AZIJA 106 4 50 11 247 139 291 153 308 219
AFRIKA 6 1 12 8 45 20 58 30 86 36
SJEVERNA I
SREDNJA
AMERIKA
270 38 164 105 225 222 240 298 303 205
KANADA 93 18 60 38 63 70 73 96 85 72
SAD 177 20 101 67 147 149 157 194 197 124
JUŽNA
AMERIKA
31 4 16 5 57 16 58 32 82 20
OCEANIJA 162 37 104 66 109 86 118 137 107 60
AUSTRALIJA 156 35 98 65 100 85 113 128 96 52
NOVI ZELAND 5 2 6 1 9 1 5 9 11 8
NEPOZNATO 73 2 628 361 1 104 808 1 573 135 369 131 899
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
Broj emigranata odnosno iseljenika iz Republike Hrvatske povećava se od 2010. kada ih
je bilo 9 860 pa sve do 2013. (15 262 emigranta) što je posljedica potrage za boljim
uvjetima života. Najviše stanovnika emigriralo je u Europu, pa se taj broj povećavao od
2009. do 2013. kada iznosi 13 823 emigranta. Što se tiče Europske unije broj
emigranata se također povećavao u promatranom razdoblju, a najviše stanovnika
emigriralo je u Njemačku (2 193 u 2013. godini). Broj imigranata ili useljenika također
je u porastu od 2010. (4 985) do 2013. godine (10 378). U 2013. najviše imigranata bilo
je iz Europe, 9 361, zatim iz ostalih europskih zemalja (6 717), najviše iz Bosne i
Hercegovine, 4 902 imigranta. Rezultat manjeg broja doseljenih osoba od broja
odseljenih osoba je negativan migracijski saldo kroz promatrano razdoblje.
Migracijski saldo Republike Hrvatske za razdoblje 2009.-2013. prikazan je tablicom 7.
22
Tablica 7. Migracijski saldo Republike Hrvatske za razdoblje 2009.-2013.
2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
I E I E I E I E I E
UKUPNO 8468 9940 4985 9860 8534 12699 8959 12877 10378 15262
MIGRACIJSKI
SALDO -1472 -4875 -4165 -3918 -4884
Izvor: Izrada studentice prema podacima Državnog zavoda za statistiku
U Republici Hrvatskoj u promatranom razdoblju bilježi se negativan migracijski saldo.
2013. zabilježen je najniži migracijski saldo, -4884. U toj godini bio je najveći broj
odseljenih (15 262), ali i doseljenih (10 378) stanovnika. Broj emigranata iz Hrvatske u
razdoblju od 2010. do 2013. porastao je s 9 860 na 15 262 stanovnika. Broj imigranata
se u 2010. godini smanjio za 3 483 stanovnika uspoređujući s prošlom godinom, dok se
od 2011. povećava.
Odljev stručnjaka nije nova odnosno nepoznata pojava u području migracije. Uvijek je
bilo pojedinačnih odlazaka, iseljavanja stručnjaka pojedine struke (inženjeri,
znanstvenici, liječnici, biolozi i sl.) iz zemlje koja im je pružala lošije uvjete života i
rada (lošiji stan, slaba oprema na radu, niža zarada i sl.) u zemlju koja je pružala
općenito bolje ili znatno bolje životne i radne uvjete (Wertheimer-Baletić, 1999:309).
Međutim, odljev stručnjaka postaje sve češća pojava.
Prilikom ulaska u Europsku uniju koja omogućava slobodno kretanje osoba, Hrvatska
se suočava s emigracijom visoko kvalificirane radne snage, odnosno s „odljevom
mozgova“ što svakako predstavlja veliki problem za zemlju zbog toga što uzrokuje
gubitak resursa uloženih u obrazovanje radne snage. Tako emigranti odnose sa sobom
resurse poput iskustva, socijalnog kapitala, znanja i sposobnosti.
Empirijska istraživanja pokazuju da su bitni čimbenici koji uzrokuju odljev stručnjaka,
međunarodnu migraciju stručnjaka prvenstveno iz slabije razvijenih u razvijene zemlje,
ali i u ostale tri navedene migracijske struje koje obuhvaćaju odljev stručnjaka ("brain
drain"), sljedeći: 1) razlike u visini zarade, 2) razlike u mogućnostima i uvjetima rada u
znanstveno-tehničkim i drugim znanstvenim istraživanjima, 3) razlike u izgledima za
napredovanje u struci, tj. u izgledima za radnu karijeru migranata, 4) razlike u uvjetima
23
stanovanja, mogućnostima školovanja djece, mogućnostima korištenja slobodnog
vremena, puniji kulturni život (Wertheimer-Baletić, 1999:310).
U sljedećem grafikonu bit će prikazana razlika broja doseljenih i broja odseljenih
stanovnika odnosno migracijski saldo (neto migracija ili migracijska bilanca)
stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju 2004.-2013. godine.
Grafikon 4. Prirodni prirast i migracijski saldo stanovništva u razdoblju 2004.-2013.
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
Republika Hrvatska od 2009. godine ima kontinuirano negativni migracijski saldo, na
što je utjecala ekonomska kriza, a to znači da je veći broj odseljenih nego doseljenih
stanovnika. Prirodni prirast je također negativan u promatranom razdoblju. U 2010.
zabilježen je pad broja živorođene djece u odnosu na prethodnu godinu za 2,7%, tj.
rođeno je 1 216 djece manje nego u 2009., dok je broj umrlih u 2010. bio gotovo isti
kao i prethodne godine (Državni zavod za statistiku, 2012.).
3.2.2. Migracije stanovništva Europske unije
U sljedećoj tablici prikazano je odseljeno i doseljeno stanovništvo iz/u 27 država članica
Europske unije u razdoblju 2009.-2012. godine te migracijski saldo za isto razdoblje.
24
Tablica 8. Doseljeno i odseljeno stanovništvo u/iz 27 članica Europske unije te
migracijski saldo, razdoblje 2009.-2012.
2009. 2010. 2011. 2012.
IMIGRANTI EMIGRANTI I E I E I E
EU-27 1 731 100 1 149 500 1 811
300
1 167
800
1 750
600
1 260
400
1 693
900
1 301
700
MIGRACIJSKI
SALDO 581 600 643 500 490 200 392 200
Izvor:Eurostat
Za razliku od Republike Hrvatske, u Europskoj uniji je prisutan pozitivan migracijski
saldo odnosno broj imigranata bio je veći od broja emigranata u razdoblju od 2009. do
2012. što je prikazano u tablici 8. U 2009. migracijski saldo iznosio je 581 600 te se
smanjuje do 2012. kada iznosi 392 200. Broj emigranata iz EU-27 u razdoblju od 2009.
do 2012. porastao je s 1 149 500 na 1 301 700 stanovnika. Broj imigranata se u 2010.
godini povećao za 80 200 stanovnika uspoređujući s prošlom godinom, dok se u 2011. i
2012. godini smanjio.
Ukupno kretanje stanovništva predstavlja promjenu ukupnog broja stanovnika na
određenom području i u određenom vremenu. Sastavnice ukupnog kretanja stanovništva
su natalitet i imigracija koje se nazivaju pozitivne sastavnice jer utječu na porast
populacije. S druge strane, mortalitet i emigracija su negativne sastavnice ukupnog
kretanja stanovništva jer utječu na smanjenje broja stanovnika. U Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2004. do 2013. godine zabilježen je prirodni pad, dakle veća je stopa
mortaliteta nego nataliteta. Slijedom toga, 2009. godine zabilježen je najveći broj
umrlih koji je iznosio 52414, dok se u 2013. bilježi pad broja umrlih za 1324 u odnosu
na 2012. kada je taj broj iznosio 51710. U razdoblju 2003.-2012., za razliku od
Republike Hrvatske, u 28 zemalja Europske unije bilježi se porast broja rođenih gdje je
najveća stopa nataliteta u 2008. godini iznosila 10,9‰, a stopa mortaliteta 9,8‰.
U Republici Hrvatskoj u razdoblju 2009.-2013. zabilježen je negativan migracijski
saldo, dok je u EU-28 u istom razdoblju zabilježen pozitivan migracijski saldo.
25
Bez obzira na migracije i mortalitet, fertilitet u Republici Hrvatskoj je
nezadovoljavajući. Naime, stopa fertiliteta u RH za razdoblje 2009.-2013. bila je
najveća 2012. godine i iznosila je 43,4‰ dok je najmanja iznosila 40,6‰ 2011. godine.
S druge strane, totalna stopa fertiliteta u razdoblju 2002.-2012. je oscilirala, dakle,
najveća je bila 2009. godine kada je iznosila 1,58, a najmanja 2003. godine 1,41. U
usporedbi s Republikom Hrvatskom, EU-28 u istom razdoblju ima veće ukupne stope
fertiliteta: najveća stopa bila je 2008. i 2010. godine 1,61 dok je najmanja bila 2002.
1,45.
Zaključno s prethodnim istraživanjima, jedan od osnovnih uzroka brzog starenja
stanovništva je niska razina fertiliteta te će se u idućem poglavlju obrađivati biološki
sastav stanovništva Republike Hrvatske i Europske unije.
26
4. BIOLOŠKI SASTAV STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE
UNIJE
Sastav prema spolu i dobi (starosti) nazivamo biološki sastav stanovništva jer je izravno
uvjetovan prirodnim kretanjem stanovništva odnosno njegovim sastavnicama (kod
zatvorenog tipa populacije). Biološki sastav, također je pod utjecajem društveno-
gospodarskih činitelja. U sklopu složenih međuodnosa kretanja stanovništva i promjena
njegovih struktura u otvorenoj populaciji, primaran se odnos formira upravo između
ukupnog kretanja stanovništva (prirodnog i mehaničkog) i promjena u njegovoj dobno-
spolnoj strukturi (Wertheimer-Baletić, 1999:336). Upravo je ova struktura bitna za
sadašnji i budući gospodarski razvoj zemlje. Značajke biološkog sastava stanovništva
Hrvatske odredile su kako promjene u prirodnom kretanju stanovništva i migraciji, tako
i cjelokupan društveni i gospodarski razvoj.
4.1. Spolna struktura
Spolna struktura prikazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva u ukupnom
stanovništvu te se razlikuje od zemlje do zemlje. Razlike u spolnoj strukturi posljedica
su društvenih zbivanja poput rata te emigracije ili imigracije većeg broja muškaraca ili
žena.
U tablici 9 prikazani su podaci o stanovništvu prema spolu u Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2005.-2013. godine.
27
Tablica 9. Stanovništvo Republike Hrvatske prema spolu u razdoblju 2005.-2013.
godine
UKUPNO MUŠKARCI ŽENE
2005. 4 310 861 2 072 281 2 238 580
2006. 4 312 487 2 073 933 2 238 554
2007. 4 313 530 2 076 181 2 237 349
2008. 4 311 967 2 076 988 2 234 979
2009. 4 309 796 2 076 767 2 233 029
2010. 4 302 847 2 074 651 2 228 196
2011. 4 289 857 2 068 752 2 221 105
2012. 4 275 984 2 062 309 2 213 675
2013. 4 262 140 2 056 483 2 205 657
Izvor: Eurostat
U Republici Hrvatskoj u promatranom razdoblju najviše stanovnika bilo je 2007.
godine, njih 4 313 530, od čega 2 076 181 muškaraca i 2 237 349 žena. Od tada broj
stanovnika je u padu te je u 2013. evidentirano 4 262 140 stanovnika. Kao što se može
primijetiti, u Republici Hrvatskoj ima više žena nego muškaraca, međutim taj se broj
svake godine smanjuje.
Slijedi prikaz baznih i verižnih indeksa ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske
za razdoblje 2005.-2013. godine.
28
Tablica 10. Bazni i verižni indeksi ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske za
razdoblje 2005.-2013.
GODINA
BAZNI
INDEKSI
2005.=100
STOPA
PROMJENE
VERIŽNI
INDEKSI
STOPA
PROMJENE
2005. 100 - - -
2006. 100,04 0,04 100,04 0,04
2007. 100,06 0,06 100,02 0,02
2008. 100,03 0,03 99,96 -0,04
2009. 99,98 -0,02 99,95 -0,05
2010. 99,81 -0,19 99,84 -0,16
2011. 99,51 -0,49 99,70 -0,30
2012. 99,19 -0,81 99,68 -0,32
2013. 98,87 -1,13 99,68 -0,32
Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurostata
Do 2007. godine dolazi do rasta broja stanovnika u Hrvatskoj, a od 2008. se počinje
smanjivati u odnosu na baznu 2005. godinu. Najveći porast ukupnog broja stanovnika
zabilježen je 2007. godine u odnosu na baznu godinu i to za 0,06% dok je najveći pad
ukupnog broja stanovnika u odnosu na baznu godinu zabilježen 2013. godine, 1,13%.
Promjene u padu ili rastu ukupnog broja stanovnika promatrane godine u odnosu na
prethodnu prikazuju verižni indeksi. Najveći porast ukupnog broja stanovnika u
Hrvatskoj zabilježen je 2006. godine u odnosu na 2005. za 0,04%, a najveći pad
zabilježen je 2012. u odnosu na 2011. i to za 0,32%.
U tablici 11 prikazani su podaci o stanovništvu prema spolu u 28 članica Europske unije
u razdoblju 2005.-2013. godine.
29
Tablica 11. Stanovništvo EU-28 prema spolu u razdoblju 2005.-2013. godine
UKUPNO MUŠKARCI ŽENE
2005. 494 702 123 241 029 624 253 672 499
2006. 496 543 994 241 988 294 254 555 700
2007. 498 408 547 242 974 037 255 434 510
2008. 500 418 320 244 041 583 256 376 737
2009. 502 186 144 244 955 103 257 231 041
2010. 503 234 845 245 527 898 257 706 947
2011. 504 494 374 246 173 118 258 321 256
2012. 505 612 816 246 762 699 258 850 117
2013. 506 682 935 247 374 179 259 308 756
Izvor: Eurostat
U 28 zemalja članica Europske unije broj stanovnika je u promatranom razdoblju u
porastu, od 494 702 123 stanovnika 2005. do 506 682 935 stanovnika 2013. godine.
Kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji više prevladavaju žene, kojih je za razliku od
Hrvatske svake godine sve više. Broj muškaraca je također u porastu u razdoblju 2005.-
2013. što nije slučaj u Hrvatskoj.
Bazni i verižni indeksi ukupnog broja stanovnika EU-28 za razdoblje 2005.-2013.
prikazani su tablicom 12.
30
Tablica 12. Bazni i verižni indeksi ukupnog broja stanovnika EU-28 za razdoblje 2005.-
2013.
GODINA BAZNI
INDEKSI
2005.=100
STOPA
PROMJENE
VERIŽNI
INDEKSI
STOPA
PROMJENE
2005. 100 - - -
2006. 100,37 0,37 100,37 0,37
2007. 100,75 0,75 100,38 0,38
2008. 101,16 1,16 100,40 0,40
2009. 101,51 1,51 100,35 0,35
2010. 101,72 1,72 100,21 0,21
2011. 101,98 1,98 100,25 0,25
2012. 102,21 2,21 100,22 0,22
2013. 102,42 2,42 100,21 0,21
Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurostata
Broj stanovnika u EU-28 raste u razdoblju 2005.-2013. što nije slučaj u Republici
Hrvatskoj. Uz pomoć baznih indeksa vidi se kako svake godine dolazi do porasta broja
stanovnika EU-28 u odnosu na baznu 2005. godinu. Najveći porast broja stanovnika u
odnosu na baznu godinu zabilježen je 2013. godine za 2,42% te 2012. za 2,21%.
Najmanji porast bio je 2006. godine i to za 0,37% te 2007. za 0,75%.
Pomoću verižnih indeksa, iz tablice se vidi da je najveći porast broja stanovnika u EU-
28 zabilježen 2008. godine u odnosu na 2007. za 0,40% te 2007. godine u odnosu na
2006. i to za 0,38%. Najmanji porast broja stanovnika zabilježen je 2010. u odnosu na
prethodnu 2009. godinu za 0,21% te 2013. u odnosu na 2012. također za 0,21%.
Koeficijent maskuliniteta označava se s te zajedno s koeficijentom feminiteta ( )
predstavljaju osnovne pokazatelje sastava prema spolu. prikazuje udio muških
stanovnika na sto ili tisuću ženskih stanovnika, a izračunava se po formuli:
= * 1000
31
Broj ženskih stanovnika na sto ili tisuću muških predstavlja koeficijent feminiteta koji
se dobiva na sljedeći način:
= * 1000
U obje formule označava ukupno muško, a ukupno žensko stanovništvo.
Koeficijent maskuliniteta prema dobnim skupinama u Republici Hrvatskoj prema
popisu stanovništva 2011. godine prikazan je sljedećim grafikonom.
Grafikon 5. Koeficijent maskuliniteta po dobnim skupinama u Hrvatskoj prema popisu
stanovništva 2011. godine
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Popis stanovništva, kućanstava i stanova
2011.
Koeficijent maskuliniteta odnosno broj muškaraca na 100 žena u Hrvatskoj prema
popisu stanovništva 2011. godine najveći je u dobnoj skupini 0-4 (106), dok je najmanji
u dobnoj skupini 95 i više (28).
0 20 40 60 80 100 120
Ukupno
5-9
15-19
25-29
35-39
45-49
55-59
65-69
75-79
85-89
95 i više
Koeficijent maskuliniteta
32
U slučaju da koeficijent maskuliniteta i koeficijent feminiteta iznose 1000 to znači da
nema viškova žena ili muškaraca odnosno da je uspostavljena ravnoteža između žena i
muškaraca. Ukoliko je koeficijent maskuliniteta veći od 1000 znači da je prisutan višak
muškaraca, dok vrijednost manja od 1000 predstavlja višak žena. Isto vrijedi i za
koeficijent feminiteta. Ukoliko on iznosi više od 1000 znači da postoji višak ženskog
stanovništva te ukoliko je manji od 1000 prisutan je manjak ženskog stanovništva u
odnosu na muško stanovništvo.
4.2. Dobna struktura
Dobna struktura pokazuje strukturu stanovništva prema dobi te je jedna od
najznačajnijih značajki stanovništva po svojim društveno-gospodarskim implikacijama.
Iz nje se vidi prošlost, čita sadašnjost i nazire budućnost kretanja stanovništva
(Nejašmić, 2013:91). Ona pokazuje broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, a
samim time inicira i raznovrsne potrebe kao na primjer potrebe u broju predškolskih
ustanova, osnovnih škola, srednjih škola i fakulteta, obujam potrebnih radnih mjesta za
nove naraštaje koji pristižu u aktivnu dob života, pokazuje potrebe u obujmu i strukturi
troškova za zdravstvenu zaštitu itd. (Wertheimer-Baletić, 1999:348). Na dobnu
strukturu stanovništva utječu brojni čimbenici kao što su stopa fertiliteta, smrtnost,
migracije te vanjski čimbenici poput rata, recesije ili prirodne katastrofe.
Tablicom 13 prikazani su podaci o stanovništvu prema starosti u Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2005.-2014. godine. Podaci su podijeljeni u određene petogodišnje skupine,
početno od 0 do 4, a zaključno s 85 i više godina.
33
Tablica 13. Ukupno stanovništvo prema starosti u Hrvatskoj, razdoblje 2005.-2014.
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
UKUPNO 4 310
861
4 312
487
4 313
530
4 311
967
4 309
796
4 302
847
4 289
857
4 275
984
4 262
140
4 246
809
0-4 202 729 202 221 202 849 204 455 208 166 212 262 213 100 212 855 213 236 209 819
5-9 239 993 235 744 226 885 217 707 210 438 205 829 204 352 204 365 205 124 207 846
10-14 243 812 242 527 242 710 246 063 245 416 242 607 237 460 227 947 218 179 209 973
15-19 263 002 258 850 257 170 252 427 248 798 246 354 244 336 243 970 246 638 245 481
20-24 288 736 286 196 282 684 278 796 275 178 268 247 262 412 259 373 253 700 249 756
25-29 288 959 292 991 294 982 295 959 295 717 294 563 290 549 285 562 280 121 275 367
30-34 279 229 282 875 285 040 287 166 289 346 292 362 294 714 295 318 295 228 294 016
35-39 297 879 289 692 284 559 282 491 281 702 281 791 284 184 284 560 285 591 286 813
40-44 313 391 311 440 309 418 306 681 303 110 298 791 289 064 282 890 279 410 277 716
45-49 330 747 327 832 324 063 322 063 317 944 311 897 309 028 306 045 301 899 297 619
50-54 317 481 321 823 329 537 328 951 328 016 325 240 321 584 317 266 314 279 309 449
55-59 260 907 282 360 289 028 295 840 302 959 307 339 310 855 317 481 316 451 315 155
60-64 236 846 222 196 222 527 224 655 232 059 247 991 267 563 272 997 279 143 285 115
65-69 247 727 244 703 238 687 235 145 228 604 217 984 204 339 204 843 206 829 213 740
70-74 221 578 220 520 220 640 220 137 218 101 216 003 213 913 209 148 206 745 201 716
75-79 151 223 158 070 163 255 168 665 172 440 175 158 175 491 176 791 177 573 177 305
80-84 89 064 91 017 93 483 95 341 98 575 101 775 106 949 111 020 115 735 119 868
85 I VIŠE 37 491 41 377 45 976 49 400 53 213 56 648 59 963 63 553 55 259 70 055
Izvor: Eurostat
U Republici Hrvatskoj 2014. godine živjelo je ukupno 4 246 809 stanovnika. Najviše
stanovnika čini dobnu skupinu 55-59 s 315 155 stanovnika u istoj godini. U dobnoj
skupini 85 i više broj stanovnika se povećavao svake godine, od 37 491 stanovnika
2005. do 70 055 stanovnika 2014. godine što čini razliku od 32 564 stanovnika.
Također, broj stanovnika se konstantno povećavao i u dobnoj skupini 80-84 i to za 30
804 stanovnika u razdoblju 2005.-2014. godine. U dobnim skupinama 20-24, 40-44 i
45-49 broj stanovnika se smanjivao u promatranom razdoblju, pri čemu se najviše
smanjio u dobnoj skupini 20-24 i to za 38 980 stanovnika.
Tablicom 14 prikazan je indeks 2014/2005 ukupnog stanovništva prema starosti u
Republici Hrvatskoj.
34
Tablica 14. Indeks 2014/2005 ukupnog broja stanovnika prema starosti u Republici
Hrvatskoj
INDEKS 2014/2005
UKUPNO 98,51
0-4 103,50
5-9 86,61
10-14 86,12
15-19 93,34
20-24 86,50
25-29 95,30
30-34 105,30
35-39 96,29
40-44 88,62
45-49 89,98
50-54 97,47
55-59 120,79
60-64 120,38
65-69 86,28
70-74 91,04
75-79 117,25
80-84 134,59
85 I VIŠE 186,86
Izvor: Izrada studentice prema podacima iz tablice 13
Najveći porast broja stanovnika prema starosti u Republici Hrvatskoj u 2014. godini
uspoređujući s baznom 2005. godinom je zabilježen u dobnoj skupini 85 i više, za čak
86,86% te u dobnoj skupini 80-84 i to za 34,59%. S druge strane, najmanji porast broja
stanovnika prema starosti bilježi se u dobnoj skupini 0-4 za 3,50%. Najveći pad
zabilježen je u dobnoj skupini 10-14 i to za 13,88%.
U tablici 15 prikazani su podaci o stanovništvu prema starosti u 28 članica Europske
unije u razdoblju 2005.-2014. godine.
35
Tablica 15. Ukupno stanovništvo prema starosti u EU-28, razdoblje 2005.-2014.
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
UKUPNO 494 702
123
496 543
994
498 408
547
500 418
320
502 186
144
503 234
845
504 494
374
505 612
816
506 682
935
506 913
394
0-4 25 482
095
25 494
321
25 680
339
25 939
582
26 284
735
26 552
633
26 733
616
26 719
828
26 620
744
26 285
428
5-9 26 124
953
26 110
181
26 005
964
25 902
005
25 847
047
25 850
741
25 811
188
25 982
433
26 270
717
26 630
185
10-14 28 781
578
28 059
428
27 597
655
27 104
572
26 740
423
26 579
726
26 548
584
26 398
756
26 236
415
26 176
844
15-19 30 661
327
30 511
269
30 371
300
30 061
883
29 517
165
29 022
528
28 399
662
27 876
577
27 446
675
27 161
114
20-24 32 469
882
32 207
640
32 040
640
31 814
896
31 655
838
31 392
911
31 325
832
31 173
263
30 839
814
30 226
440
25-29 33 904
439
33 911
176
33 916
294
33 905
689
33 680
137
33 286
936
32 898
765
32 592
295
32 300
605
32 162
810
30-34 36 148
049
35 770
689
35 449
011
35 154
332
34 950
723
34 718
417
34 667
437
34 534
125
34 355
097
34 011
640
35-39 37 455
453
37 345
203
37 126
625
37 022
549
36 764
306
36 379
551
36 005
501
36 617
969
35 316
123
35 084
869
40-44 37 433
081
37 888
306
38 129
815
38 413
727
38 474
458
38 172
848
37 896
157
37 655
474
37 261
088
36 654
527
45-49 35 261
548
35 573
195
35 971
763
36 221
392
36 587
878
37 060
191
37 362
720
37 552
690
37 837
239
37 852
526
50-54 32 950
909
33 155
841
33 527
358
33 890
775
34 303
753
34 714
385
35 108
626
35 481
337
35 768
063
36 157
425
55-59 30 214
246
31 555
643
31 837
017
32 047
054
32 171
875
32 288
690
32 480
223
32 862
238
33 227
606
33 588
418
60-64 25 868
680
25 548
184
26 264
537
27 411
857
28 449
257
29 363
577
30 517
921
30 779
380
30 912
775
30 882
348
65-69 24 259
147
24 509
735
24 473
633
24 314
921
24 284
004
24 267
040
23 925
614
24 637
828
25 736
924
26 693
570
70-74 20 969
655
21 037
493
21 237
426
21 455
834
21 835
927
22 094
208
22 401
916
22 391
390
22 284
499
22 258
171
75-79 17 011
225
17 358
611
17 532
523
17 740
446
17 812
487
17 988
241
18 101
946
18 332
140
18 587
389
18 956
781
80-84 11 919
866
12 148
744
12 310
389
12 524
041
12 829
115
13 051
312
13 354
203
13 546
057
13 761
088
13 841
966
85 I VIŠE 7 785 923 8 358
282
8 936
221
9 492
740
9 997
002
10 450
904
10 954
462
11 438
568
11 848
966
12 199
447
Izvor: Eurostat
U EU-28 broj stanovnika se povećavao u razdoblju 2005.-2014. što nije bio slučaj u
Hrvatskoj te je u 2014. godini zabilježeno ukupno 506 913 394 stanovnika. Za razliku
od Republike Hrvatske, najveći broj stanovnika u 2014. godini čine oni u dobnoj
36
skupini 45-49 koju čini 37 852 526 stanovnika. Uspoređujući s Hrvatskom, u EU-28 do
2011. godine dolazi do porasta broja stanovnika u dobnoj skupini 0-4 i to za 1 251 521
stanovnika. U promatranom razdoblju u dobnim skupinama 10-14, 15-19, 20-24 te 30-
34 dolazi do pada broja stanovnika, s tim da se najveći pad bilježi u dobnoj skupini 15-
19 i to za 3 500 213 stanovnika. Najveći porast broja stanovnika zabilježen je u dobnoj
skupini 85 i više za čak 4 413 524 stanovnika u razdoblju 2005.-2014. godine.
Indeks 2014/2005 ukupnog broja stanovnika prema starosti u EU-28 prikazan je
tablicom 16.
Tablica 16. Indeks 2014/2005 ukupnog broja stanovnika prema starosti u EU-28
INDEKS 2014/2005
UKUPNO 102,45
0-4 103,15
5-9 101,93
10-14 90,95
15-19 88,58
20-24 93,09
25-29 94,86
30-34 94,09
35-39 93,67
40-44 97,92
45-49 107,35
50-54 109,73
55-59 111,17
60-64 119,38
65-69 110,04
70-74 106,14
75-79 111,44
80-84 116,13
85 I VIŠE 156,69
Izvor: Izrada studentice prema podacima iz tablice 15
37
U EU-28 u 2014. u odnosu na baznu 2005. godinu, najveći porast broja stanovnika
prema starosti zabilježen je, kao i u Hrvatskoj, u dobnoj skupini 85 i više za 56,69%.
Najmanji porast broja stanovnika zabilježen je u dobnoj skupini 5-9 za 1,93%. Najveći
pad bilježi se u dobnoj skupini 15-19 i to za 11,42%.
Grafikonima 6 i 7 bit će prikazano stanovništvo prema starosti za žene i muškarce u
Republici Hrvatskoj iz popisa stanovništva 2001. i 2011. godine
Grafikon 6. Stanovništvo prema starosti (žene) u RH, popis stanovništva 2001. i 2011.
godine (u %)
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Žene i muškarci u Hrvatskoj 2013.
Broj žena u Republici Hrvatskoj u dobnoj skupini 15-64 sve se više povećava, sa 65,2%
u 2001. na 64,8% u 2011. godini. Isto vrijedi i za dobnu skupinu 65+ (18,7% 2001.,
20,9% 2011.). U dobnoj skupini 0-14 situacija je obrnuta. Broj žena u 2001. je iznosio
16,1% te se 2011. smanjio na 14,3%.
0%
20%
40%
60%
80%
100%
2001. 2011.
16.1 14.3
65.2 64.8
18.7 20.9
ŽENE
0-14 15-64 65+
38
Grafikon 7. Stanovništvo prema starosti (muškarci), popis stanovništva 2001. i 2011.
godine (u %)
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Žene i muškarci u Hrvatskoj 2013.
Situacija je ista kod muškaraca u Republici Hrvatskoj. U dobnoj skupini 0-14 broj
muškaraca se smanjuje sa 18,1% 2001. na 16,2% 2011. godine. U dobnim skupinama
15-64 te 65+ broj muškaraca raste u promatranim godinama.
Dobno-spolna struktura stanovništva jednostavnije se prikazuje putem grafičkog
prikaza, stoga se grafička analiza dobno-spolne strukture stanovništva prikazuje
grafikonom koji se naziva dobno-spolna piramida ili piramida starosti. Piramida starosti
je prikaz dobno-spolne strukture u obliku dvostrukog histograma, odnosno grafički
prikaz pomoću dvostrukih stupaca položenih jedan nasuprot drugima (Wertheimer-
Baletić, 1999:362). Na jednoj strani piramide starosti nalazi se dobna struktura žena, a
na drugoj dobna struktura muškaraca. Na nju utječu različiti čimbenici poput ratova ili
epidemija zaraznih bolesti koji stvaraju udubljenja na piramidi. Dakle, kratkoročne
fluktuacije u stopama nataliteta i mortaliteta, uzrokovane ratom, epidemijama, i drugim
eksternim čimbenicima, mogu se uočiti kao udubljenja na dobnoj piramidi (Gelo,
2005:100). Postoje tri osnovna tipa dobne strukture: progresivni, stacionarni, regresivni.
Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle
visok udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta, oblik dobne
0%
20%
40%
60%
80%
100%
2001. 2011.
18.1 16.2
69.4 69.5
12.5 14.3
MUŠKARCI
0-14 15-64 65+
39
strukture stanovništva je oblik piramide (http://www.geografija.hr/teme/stanovnistvo-
hrvatske-stari/). Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze
piramide i umjeren udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih
proizlazi nepromijenjen, te nizak ili nulti prirodni prirast, oblik podsjeća na košnicu
(http://www.geografija.hr/teme/stanovnistvo-hrvatske-stari/). Regresivni ili
kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da baza piramide
postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući prirodni prirast ili
prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta praktički su na
razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik piramide poprima obrise urne
(http://www.geografija.hr/teme/stanovnistvo-hrvatske-stari/).
Sljedeći grafikon prikazuje piramidu starosti stanovništva Republike Hrvatske 2001.
godine. Na apscisi se nalaze frekvencije stanovništva (apsolutne ili relativne) tako da se
na desnoj strani nalazi žensko stanovništvo, a na lijevoj muško stanovništvo. Na
ordinati se nalaze petogodišnje dobne skupine. Podaci su izraženi postocima ukupnog
stanovništva zbog toga što se tada jasnije vidi višak ženskog ili muškog stanovništva u
određenim dobnim skupinama.
40
Grafikon 8. Dobno-spolna piramida stanovništva Republike Hrvatske, popis 2001.
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
Dobno-spolna piramida stanovništva Hrvatske 2001. promijenila je svoj oblik te više ne
izgleda kao piramida. Oblik piramide je u obliku urne te tako Hrvatska ima dobno-
spolnu piramidu regresivnog tipa. Na njezin oblik utječe smanjenje nataliteta što dovodi
do sve većeg smanjenja mladih te povećanja starih osoba.
Piramida starosti stanovništva Hrvatske prema popisu 2011. prikazat će se grafikonom
9.
41
Grafikon 9. Dobno-spolna piramida stanovništva Republike Hrvatske, popis 2011.
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima sve više starijeg stanovništva, a
posebno žena. Uska baza piramide ukazuje na utjecaj smanjenja nataliteta. Ovaj tip
dobne strukture je također regresivnog ili kontraktivnog tipa.
Grafikonom 10 prikazat će se piramida starosti stanovništva EU-28 2001. i 2013.
godine.
42
Grafikon 10. Dobno-spolna piramida stanovništva EU-28 u 2001. i 2013. godini
Izvor: European Commission
Uspoređujući 2001. i 2013. godinu dobno-spolna piramida stanovništva EU-28 mijenja
svoj oblik. 2001. godine bilježi se više stanovnika, kako žena tako i muškaraca, u
dobnim skupinama 0-35 dok se u 2013. godini taj broj sve više smanjuje. U dobnim
skupinama nakon 40 godina situacija se mijenja te se u 2013. godini povećao broj
stanovnika u tim skupinama čime se može zaključiti kako stanovništvo ubrzano stari.
Prema Wertheimer-Baletić, posebno je važna uloga dobne strukture u formiranju radne
snage, jer dobna struktura određuje kako sadašnji tako i budući obujam radne snage.
Ona je njegov prirodni, osnovni izvor. Obujam i intenzitet kojim porast stanovništva na
jednom području djeluje na ponudu radne snage ovisi, prije svega, o promjenama što
pod utjecajem tog porasta nastaju u dobnoj strukturi stanovništva i o razdiobi tih
promjena na muško i žensko stanovništvo.
43
4.3. Starenje stanovništva
Smanjivanje udjela mladih te rast udjela starog stanovništva istovremeno dva su
usporedna globalna demografska procesa koji utječu na promjene u dobnom sastavu
stanovništva. Riječ je o starenju stanovništva ili demografskom starenju, pojmu pod
kojim se u literaturi najčešće razumijeva povećanje udjela stanovništva starog 60 i više
ili 65 i više godina u ukupnom stanovništvu (Wertheimer-Baletić, 1999). Dva osnovna
uzroka koja utječu na smanjenje stanovništva su: starenje odozdo odnosno zbog
smanjenja nataliteta sve je manji broj mladih i starenje odozgo što znači da je povećan
udio starih ostanovnika.
Proces starenja ukupnog stanovništva u Hrvatskoj traje već duže vrijeme što potvrđuje
smanjenje udjela mladog (0-19 godina) te povećanje udjela starog (60 i više godina)
stanovništva koji su prikazani u tablici 13.
Najčešći pokazatelji koji se koriste za analizu stanovništva Republike Hrvatske su
prosječna starost, indeks starenja i koeficijent starosti. Prosječna starost označava
srednje godine života cjelokupnog stanovništva određenog prostora (zemlje, grada itd.),
a izračunava se kao aritmetička sredina starosti stanovništva. Indeks starenja jest
postotni udio osoba starih 60 i više godina u odnosu na broj osoba starih 0 – 19 godina.
Indeks veći od 40% kazuje da je stanovništvo određenog područja zašlo u proces
starenja. Koeficijent starosti jest postotni udio osoba starih 60 i više godina u ukupnom
stanovništvu. Osnovni je pokazatelj razine starenja, a kad prijeđe vrijednost 12%,
smatra se da je stanovništvo određenog područja zašlo u proces starenja
(http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/censusmetod.htm).
Tablicom 17 prikazat će se prosječna starost stanovnika Hrvatske, indeks starenja te
koeficijent starosti prema popisima stanovništva 2001. i 2011. godine.
44
Tablica 17. Prosječna starost stanovništva, indeks starenja, koeficijent starosti u
Hrvatskoj, popisi 2001. i 2011. godine
PROSJEČNA STAROST
STANOVNIŠTVA INDEKS STARENJA KOEFICIJENT STAROSTI
UKUPNO MUŠKARCI ŽENE UKUPNO MUŠKARCI ŽENE UKUPNO MUŠKARCI ŽENE
2001. 39,3 37,5 41,0 90,7 71,6 110,8 21,6 18,1 24,9
2011. 41,7 39,9 43,4 115,0 92,3 139,0 24,1 20,5 27,4
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Popis stanovništva, kućanstava i stanova
2011.
Prosječna starost stanovništva Republike Hrvatske prema popisu stanovništva 2001.
iznosila je 39,3 godina (37,5 muškarci, 41,0 žene), dok je prema popisu 2011. ona
porasla te je iznosila 41,7 godina (muškarci 39,9, žene 43,4) zbog čega stanovništvo
Hrvatske spada među najstarije nacije u Europi. To se događa zbog dugogodišnjeg pada
nataliteta te porasta očekivanog trajanja života. Iz brojnih pokazatelja starenja kao što su
indeks starenja te koeficijent starosti vidimo da se stanovništvo Hrvatske nalazi u
dugotrajnom procesu starenja. Prema popisu 2001. indeks starenja iznosio je 90,7%,
dok se u 2011. povećao na 115%. Što se tiče koeficijenta starosti, prema popisu
stanovništva 2001., iznosio je 21,6%, a prema popisu 2011. 24,1%. Budući da u je
Hrvatskoj sve manji udio mladog stanovništva, očekuje se daljnje smanjenje stope rasta
stanovništva.
Očekivano trajanje života (očekivana dob) prikazuje broj godina koje osoba u određenoj
dobi može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti stoga je najprikladniji
pokazatelj razine smrtnosti. Zbog postojećih razlika u očekivanom trajanju života
između muškaraca i žena prikazuje se odvojeno za muško i žensko stanovništvo.
Životni vijek muškaraca obično je kraći od životnog vijeka žena u normalnim uvjetima.
Na grafikonu 11 prikazat će se očekivano trajanje života u Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2003.-2012. godine.
45
Grafikon 11. Očekivano trajanje života pri rođenju, Republika Hrvatska, razdoblje
2003.-2012.
Izvor: Eurostat
Iz grafikona vidi se da je očekivano trajanje života pri rođenju u Republici Hrvatskoj u
posljednjih nekoliko godina stalno u porastu, kako za žene, tako i za muškarce. U 2012.
godini očekivano trajanje života pri rođenju za žene iznosi 79,9 godina, a za muškarce
73,2 godina.
Na grafikonu 12. prikazat će se očekivano trajanje života u 28 članica Europske unije za
razdoblje 2003.-2012.
77.5 78.3 78.3 78.8 78.7 78.9 79.1 79.2 79.7 79.9
70.5 71.3 71.1 71.8 71.6 71.7 72.2 72.8 73.2 73.2
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
ŽENE
MUŠKARCI
46
Grafikon 12. Očekivano trajanje života pri rođenju, EU-28, razdoblje 2003.-2012.
Izvor: Eurostat
Uspoređujući s Hrvatskom, u 28 zemalja članica EU očekivano trajanje života pri
rođenju se također svake godine povećava. Očekivano trajanje života za žene povećalo
se s 80,2 na 82,4 godine u razdoblju od 10 godina te za muškarce s 74,1 na 76,8 godina
u istom vremenskom intervalu.
Dobni kontingenti su izrazito važni za gospodarski razvoj Hrvatske, a upravo je njih
zahvatio proces demografskog starenja stanovništva koji se odrazio i na cjeloukupno
stanovništvo. Na taj se način povećava neravnoteža između umirovljenika i ekonomski
aktivnog stanovništva što dovodi do povećanja izdataka za socijalnu skrb, zdravstvene
usluge te mirovine pa se može zaključiti da demografski proces starenja ima negativno
djelovanje na gospodarski razvoj. Postavlja se pitanje koji su uzroci koji dovode do
procesa demografskog starenja stanovništva. Tri su osnovna uzroka: opadanje
mortaliteta i nataliteta, ratovi te migracije. Pad nataliteta dovodi do smanjenja obujma
mladog kontingenta stanovnika te do smanjenja priljeva stanovnika u radnu i
reprodukcijski najvitalniju dob. Glavni specifični činitelji ubrzanog smanjivanja
80.2 80.8 80.9 81.3 81.5 81.6 81.9 82.1 82.4 82.4
74.1 74.6 74.8 75.2 75.4 75.7 75.9 76.3 76.7 76.8
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
ŽENE
MUŠKARCI
47
nataliteta u Hrvatskoj su: 1) iseljavanje mlađih ljudi, koje s manjim oscilacijama traje
već duže od jednoga stoljeća, 2) gubici ljudstva u dva svjetska rata, poglavito u Drugom
svjetskom ratu, izravni i posredni, te njihove posljedice na strukturu stanovništva prema
starosti i spolu ("krnje generacije", viškovi žena u središnjem dijelu fertilne dobi), 3)
model industrijalizacije s naglaskom na tešku industriju i koncentracija industrije u
velikim gradskim aglomeracijama (što je ubrzalo iseljavanje sa sela i iz poljoprivrede),
4) agrarna politika, koja nije poticala mlade ljude da ostanu na selu i u poljoprivredi,
nego je svojim mjerama poticala njihov odlazak, 5) populacijska politika nije postojala
ni u jednoj od mogućih varijanti; nije bilo ni sustavnih mjera poticanja nataliteta ni
gospodarskih mjera koje bi destimulirale odlazak mladih u inozemstvo (Mečev,
2013:38).
Koeficijent dobne ovisnosti je jedan od najvažnijih pokazatelja opterećenosti
stanovništva u radno sposobnoj dobi, stanovništvom u izvanradnoj dobi. Drugim
riječima, koeficijent dobne ovisnosti nam pokazuje koliko svaka (aktivna) osoba u
radnoj dobi mora proizvesti dobara, kako bi osigurala egzistenciju za sebe, ali i za
stanovništvo u ovisnoj dobi (Živić, 2005:211). Koeficijent ukupne dobne ovisnosti
pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u radnoj dobi mladima i staračkim
kontingentom:
Koeficijent dobne ovisnosti mladih pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u
radnoj dobi kontingentom u predradnoj dobi:
=
Koeficijent dobne ovisnosti starih pokazuje stupanj opterećenosti stanovništva u radnoj
dobi kontingentom starog stanovništva:
=
Koeficijenti dobne ovisnosti starih i mladih pokazuju strukturu opterećenosti te kolika
će biti ulaganja u ekonomski ovisne skupine stanovništva. Ukoliko je koeficijent dobne
ovisnosti mladih veći od koeficijenta dobne ovisnosti starih to znači da će ulaganja
(materijalna i financijska) biti značajnija u ljudski kapital, a dugoročno predstavlja
značajan izvor potencijalne radne snage koja će zamijeniti skupine stanovnika koji
izlaze iz radno aktivne dobi. Ako je koeficijent dobne ovisnosti starih veći od
48
koeficijenta dobne ovisnosti mladih to će značiti nešto manja sredstva u zdravstvenom,
mirovinskom i socijalnom zbrinjavanju, ali će dugoročno predstavljati veliki teret jer
radno aktivno stanovništvo neće moći zamijeniti stanovništvo koje izlazi iz radno
aktivne dobi zbog sve manjeg priljeva mladih osoba.
Na sljedećoj tablici prikazat će se struktura stanovništva Republike Hrvatske prema
radnoj sposobnosti te koeficijenti dobne ovisnosti prema popisu stanovništva 2001.
godine.
Tablica 18. Struktura stanovništva Republike Hrvatske prema radnoj sposobnosti i
koeficijenti dobne ovisnosti 2001. godine
PREDRADNI
KONTINGENT
(DO 14.
GODINA
STAROSTI)
RADNI
KONTINGENT
(15.-64.
GODINA)
POSTRADNI
KONTINGENT
(65+ GODINA)
KOEFICIJENT
UKUPNE
DOBNE
OVISNOSTI
KOEFICIJENT
DOBNE
OVISNOSTI
MLADIH
KOEFICIJENT
DOBNE
OVISNOSTI
STARIH
HRVATSKA 754 634 2 969 981 693 540 48,8 25,4 23,4
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku, Popis stanovništva 2001.
Prema popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj koeficijent ukupne dobne ovisnosti
iznosio je 48,8. To bi značilo da je 48,8 stanovnika u predradnoj i postradnoj dobi
dolazilo na 100 stanovnika u radno sposobnoj dobi odnosno radno aktivnoj dobi.
Najviše stanovnika nalazi se u radnom kontingentu (2 969 981) dok se u predradnom
nalazi njih 754 634, a u postradnom ili staračkom 693 540.
Struktura stanovništva Republike Hrvatske prema radnoj sposobnosti te koeficijenti
dobne ovisnosti prema popisu stanovništva 2011. godine prikazat će se tablicom 19.
Tablica 19. Struktura stanovništva Republike Hrvatske prema radnoj sposobnosti i
koeficijenti dobne ovisnosti 2011. godine
PREDRADNI
KONTINGENT
(DO 14.
GODINA
STAROSTI)
RADNI
KONTINGENT
(15.-64.
GODINA)
POSTRADNI
KONTINGENT
(65+ GODINA)
KOEFICIJENT
UKUPNE
DOBNE
OVISNOSTI
KOEFICIJENT
DOBNE
OVISNOSTI
MLADIH
KOEFICIJENT
DOBNE
OVISNOSTI
STARIH
HRVATSKA 652 428 2 873 828 758 633 49,1 22,7 26,4
Izvor: Izrada studentice prema podacima Državnog zavoda za statistiku
49
U Republici Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. godine može se primijetiti da
se koeficijent ukupne dobne ovisnosti povećao za 0,3 te iznosi 49,1 u usporedbi s 2001.
godinom. Koeficijent dobne ovisnosti mladih smanjio se za 2,7 dok se koeficijent dobne
ovisnosti starih povećao za 3 u odnosu na 2001. Broj stanovnika u 2011. smanjio se u
predradnom kontingentu za 102 206, a u radnom kontingentu za 96 153 stanovnika. U
postradnom kontingentu iste godine broj stanovnika se povećao za 65 093 stanovnika
uspoređujući s 2001. godinom.
Niske stope nataliteta i fertiliteta te poboljšanje zdravstvenih uvjeta vezano uz pad
mortaliteta rezultiralo je procesom starenja europskog stanovništva. Različite su
posljedice i problemi koji nastaju s procesom starenja stanovništva, a uključuju
socijalne i ekonomske aspekte. Na uvjete življenja, strukturu obitelji, odnose između
generacija, ponašanje i stavove te na zdravlje utječu socijalne posljedice. S druge strane,
ekonomske posljedice vezane su za visoke troškove uzdržavanja starog stanovništva
koji se ponajprije očituju u porastu javnih rashoda za socijalno i zdravstveno osiguranje.
Posljedice starenja stanovništva odnose se i na tržište rada te zaposlenost, kao i na
promjene u stopama aktivnosti i sastav radne snage. Financijski teret ekonomski
aktivnog stanovništva tako neprestano raste svakim danom.
4.4. Obrazovanost stanovništva
Jedna od zakonitosti društvenog razvoja je povećanje obrazovne razine njezinih
stanovnika. Obrazovanje je pogon za društvene, gospodarske i druge promjene te
napredak zemlje (Vican, 2013:88). Upravo je kvalitetan obrazovni sustav glavni
pokretač konkurentnosti ljudskih resursa.
Utjecaj obrazovanja na stupanj ekonomske aktivnosti stanovništva očituje se: a) kroz
činjenicu da je razina stope ekonomske aktivnosti, uz ostale iste uvjete, to viša što je
viša razina obrazovanja (školske spreme) ukupnog stanovništva, što se osobito opaža
kod ženskog stanovništva; b) preko stupnja obuhvaćenosti mlađeg stanovništva
osnovnim, srednjim i visokoškolskim obrazovanjem, što izravno utječe, uz ostalo, na
specifične stope aktivnosti stanovništva prema dobi (Wertheimer-Baletić, 1999:515).
Tablica 20 prikazuje ukupan broj učenika i studenata po svim razinama obrazovanja u
28 članica Europske unije i Republici Hrvatskoj u razdoblju 2003.-2012.
50
Tablica 20. Ukupan broj učenika i studenata po svim razinama obrazovanja upisanih u
redovni obrazovni sustav u 28 zemalja članica EU te u Republici Hrvatskoj u razdoblju
2003.-2012. godine (u 000)
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU-28 96751,1 97590,6 98017,0 93597,7 93975,5 93834,9 93667,6 93797,4 93701,7 93237,2
HRVATSKA 725,2 730,1 735,9 732,6 728,1 722,0 709,7 714,8 703,6 702,0
Izvor: Eurostat
U 28 zemalja članica Europske unije te u Republici Hrvatskoj broj učenika i studenata
oscilira u promatranom razdoblju. 2005. godine dostiže svoj vrhunac i u EU-28 i u
Hrvatskoj. Tako je u EU-28 broj učenika i studenata iznosio 98 017 što je povećanje za
1265,9 uspoređujući sa dvije godine prije. U Hrvatskoj je 2005. također zabilježen
najveći broj učenika i studenata, njih 735,9 što je povećanje za 10,7 kada uspoređujemo
s 2003. godinom. Nakon toga, bilježi se pad broja učenika i studenata, a u 2007. opet
raste ali samo u EU-28. U Hrvatskoj se taj broj snižavao sve do 2010. godine kada je
zabilježen porast isto kao i u EU-28. 2011. i 2012. godine opet je zabilježeno smanjenje,
te je u 2012. zabilježen najmanji broj učenika i studenata, njih 93 237,2 u EU-28 i 702 u
Hrvatskoj.
Slijedi prikaz baznih i verižnih indeksa ukupnog broja učenika i studenata po svim
razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav u EU-28 za razdoblje 2003.-
2012. godine.
51
Tablica 21. Bazni i verižni indeksi ukupnog broja učenika i studenata po svim razinama
obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav u EU-28 za razdoblje 2003.-2012.
GODINA BAZNI
INDEKSI
2003.=100
STOPA
PROMJENE
VERIŽNI
INDEKSI
STOPA
PROMJENE
2003. 100 - - -
2004. 100,87 0,87 100,87 0,87
2005. 101,31 1,31 100,44 0,44
2006. 96,74 -3,26 95,49 -4,51
2007. 97,13 -2,87 100,40 0,4
2008. 96,99 -3,01 99,85 -0,15
2009. 96,81 -3,19 99,82 -0,18
2010. 96,95 -3,05 100,14 0,14
2011. 96,85 -3,15 99,90 -0,1
2012. 96,37 -3,63 99,50 -0,5
Izvor: Izrada studentice prema podacima iz tablice 20
Pomoću baznih indeksa može se primijetiti kako do 2005. godine dolazi do rasta
ukupnog broja učenika i studenata po svim razinama obrazovanja upisanih u redovni
obrazovni sustav u EU-28, a od 2006. se smanjuje u odnosu na baznu 2003. godinu.
Najveći porast zabilježen je 2005. u odnosu na baznu godinu za 1,31%, a najveći pad
zabilježen je 2012. godine u odnosu na 2003. i to za 3,63%.
Uz pomoć verižnih indeksa može se primijetiti da je najveći porast ukupnog broja
učenika i studenata po svim razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav
u EU-28 zabilježen 2004. za 0,87% u odnosu na prethodnu 2003. godinu dok je najveći
pad zabilježen 2006. u odnosu na 2005. godinu za čak 4,51%.
Tablicom 22 prikazat će se bazni i verižni indeksi ukupnog broja učenika i studenata po
svim razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj
za razdoblje 2003.-2012. godine.
52
Tablica 22. Bazni i verižni indeksi ukupnog broja učenika i studenata po svim razinama
obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj za razdoblje
2003.-2012.
GODINA BAZNI
INDEKSI
2003.=100
STOPA
PROMJENE
VERIŽNI
INDEKSI
STOPA
PROMJENE
2003. 100 - - -
2004. 100,68 0,68 100,68 0,68
2005. 101,48 1,48 100,79 0,79
2006. 101,02 1,02 99,55 -0,45
2007. 100,40 0,4 99,39 -0,61
2008. 99,56 -0,44 99,16 -0,84
2009. 97,86 -2,14 98,30 -1,7
2010. 98,57 -1,43 100,72 0,72
2011. 97,02 -2,98 98,43 -1,57
2012. 96,80 -3,2 99,77 -0,23
Izvor: Izrada studentice prema podacima iz tablice 20
U Republici Hrvatskoj najveći porast ukupnog broja učenika i studenata po svim
razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav bilježi se u 2005. godini u
odnosu na baznu 2003. i to za 1,48%, dok se najveći pad bilježi u 2011. za 2,98% u
odnosu na 2003. godinu.
U usporedbi sa prethodnom godinom, najveći porast ukupnog broja učenika i studenata
po svim razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni sustav zabilježen je 2005.
za 0,79%, a najveći pad je zabilježen 2009. godine za 1,7%.
Uspoređujući Republiku Hrvatsku i EU-28 može se zaključiti da je veći pad ukupnog
broja učenika i studenata po svim razinama obrazovanja upisanih u redovni obrazovni
sustav prisutan u Europskoj uniji u odnosu na baznu 2003. godinu.
53
Gledano na razini cijele Europske unije, udio četverogodišnjaka koji su upisani u
predškolsko ili osnovno obrazovanje iznosi 91,7% u 2012. godini. Najveće stope
sudjelovanja četverogodišnjaka u predškolskom ili osnovnom obrazovanju od 95% i
više imaju Njemačka, Italija, Irska, Danska, Belgija, Luksemburg, Ujedinjeno
Kraljevstvo, Španjolska, Nizozemska, Francuska i Malta. U Grčkoj, Hrvatskoj, Finskoj
i Poljskoj ta stopa iznosi manje od 70%.
Udio osoba koje su prijevremeno napustile školovanje znatno se razlikuje u EU-28 u
2012. godini. U Strategiji 2020. utvrđen je cilj smanjenja broja osoba koje prijevremeno
napuštaju obrazovanje i osposobljavanje na manje od 10% do 2020. U 2012. udio osoba
u dobi 18–24 godine koje su klasificirane kao osobe koje prijevremeno napuštaju
obrazovanje i osposobljavanje iznosio je 12,7% u EU-28. Udio muških osoba koje su
privremeno napustile školovanje bio je nešto veći (14,4%) u usporedbi sa ženama koje
su prijevremeno napustile školovanje (10,9%) (http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/Education_statistics). U Češkoj je zabilježen najmanji udio osoba u
dobi 18–24 koje su napustile obrazovanje i osposobljavanje početkom 2012. odnosno
2,4%. Udio ispod 5% imaju dakle Češka, Poljska, Hrvatska, Bugarska, Slovenija i
Slovačka. Najveći udjeli, od čak 20%, osoba u dobi od 18 do 24 godine koje su
prijevremeno napustile obrazovanje i osposobljavanje u 2012. zabilježeni su u
Španjolskoj i Portugalu. U 2012. u sustav visokog obrazovanja u EU-28 bilo je upisano
20 milijuna studenata. Najviše studenata upisano je u sjevernoj Španjolskoj, sjevernoj
Italiji, sjevernoj Grčkoj te Litvi i Finskoj.
Jedan od ciljeva povezanih s obrazovanjem koji je usvojen u okviru strategije Europa
2020. odnosi se na to da, do 2020., barem 40% osoba u dobi 30–34 godine u Europskoj
uniji mora imati završeno tercijarno obrazovanje. U 2012. godini malo je više od trećine
(35,7%) osoba u dobi 30–34 godine u EU-28 završilo tercijarno obrazovanje
(http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Education_statistics). U
Ujedinjenom Kraljevstvu, sjevernoj Španjolskoj, Belgiji i Francuskoj je više od pola
stanovništva u dobi 30–34 godine završilo tercijarno obrazovanje u 2012. godini. Manje
od petine osoba u dobi 30–34 godine u 2012. ima tercijarno obrazovanje u Rumunjskoj,
južnoj Italiji, Bugarskoj te Grčkoj.
54
U 2011. godini Republika Hrvatska je imala najviše stope stanovništva u dobi 20-24
godine sa završenim barem drugim stupnjem obrazovanja odnosno 95,6%. Slovačka se
nalazi odmah iza Hrvatske sa stopom od 93,3%.
Obrazovni sustav Republike Hrvatske uključuje predškolsko (NSKO 0), osnovno
(NSKO 1 i 2), srednje (NSKO 3) i visoko (NSKO 5 i 6) obrazovanje. Osnovno i srednje
obrazovanje organizirano je kao redovito obrazovanje i posebno obrazovanje koje
uključuje obrazovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju, obrazovanje odraslih i
osnovno umjetničko obrazovanje koje priprema djecu za nastavak školovanja u
srednjim umjetničkim školama
(http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2014/sljh2014.pdf). ISCED 97 (International
Standard Classification of Education) je Međunarodna standardna klasifikacija
obrazovanja koja se primjenjuje u međunarodnoj statistici obrazovanja i omogućuje
usporedivost podataka o obrazovanju na međunarodnoj razini. Nacionalna standardna
klasifikacija obrazovanja (NSKO, NN, br. 105/01.) primjenjuje se u statistici
obrazovanja na nacionalnoj razini i potpuno je usporediva s Međunarodnom
standardnom klasifikacijom obrazovanja ISCED 97. Prema Statističkom ljetopisu 2014.
u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske razine obrazovanja jesu: NSKO 0 –
predškolsko obrazovanje, odgovara razini 0 ISCED-a 97, NSKO 1 – niže osnovno
obrazovanje (prve četiri godine osnovnog obrazovanja), odgovara razini 1 ISCED-a 97,
NSKO 2 – više osnovno obrazovanje (završne četiri godine osnovnog obrazovanja),
odgovara razini 2 ISCED-a 97, NSKO 3 – srednje obrazovanje, odgovara razini 3
ISCED-a 97, NSKO 5 – tercijarno obrazovanje odnosno više, visoko i poslijediplomsko
obrazovanje, odgovara razini 5 ISCED-a 97, NSKO 5.1. – visoko i poslijediplomsko
obrazovanje (magisterij), odgovara podrazini 5A ISCED-a 97, NSKO 5.2. – više
obrazovanje i stručni studij, odgovara podrazini 5B ISCED-a 97 i NSKO 6 – doktorat
znanosti, odgovara razini 6 ISCED-a 97.
Tablica 23 prikazuje učenike i studente prema stupnju obrazovanja u 28 zemalja članica
Europske unije u razdoblju 2003.-2012. godine.
55
Tablica 23. Učenici i studenti prema stupnju obrazovanja u EU-28 u razdoblju 2003.-
2012.
VIŠE OSNOVNO
OBRAZOVANJE
VIŠE, VISOKO I
POSLIJEDIPLOMSKO
OBRAZOVANJE
(RAZINE 5 I 6)
UKUPNO
(ISCED
RAZINA
0-6)
PREDŠKOLSKO
OBRAZOVANJE
(RAZINA 0)
NIŽE
OSNOVNO
OBRAZOVANJE
(RAZINA 1)
RAZINA
2
RAZINA
3
RAZINA
4
2003. 110409871 13658774 29154982 24056651 25265561 1239309 17883484
2004. 111037952 13447356 29218037 23775996 25771020 1347319 18359243
2005. 111869351 13852396 29041000 23605734 26233088 1422950 18664825
2006. 107752305 14154654 28721511 23098755 22399933 1405850 18919166
2007. 108253316 14277818 28576382 22489129 22277676 1518795 19024187
2008. 108327453 14492561 28470889 22401390 22190922 1513010 19180573
2009. 108361198 14693587 28256611 22275755 21898622 1546250 19609431
2010. 108818869 15021463 28108381 22151191 21991174 1474495 19991065
2011. 109106969 15405243 28084890 21828260 21952238 - 20283253
2012. 108893003 15655796 28136988 21576337 21702793 1488747 20245895
INDEKS
2012/2003 98,63 114,62 96,51 89,69 85,90 120,13 113,21
Izvor: Eurostat
U 28 zemalja članica Europske unije u 2012. godini prema Međunarodnoj standardnoj
klasifikaciji obrazovanja ukupno je 108893003 učenika i studenata. 2003. godine bilo je
13658774 učenika s predškolskim obrazovanjem, ali se već sljedeće godine taj broj
smanjio. Nakon 2005. bilježi se povećanje broja učenika s predškolskim obrazovanjem
te 2012. godine iznosi 15655796 što čini razliku za 1803400 učenika. Najveći broj
učenika i studenata bilježi se u skupini "niže osnovno obrazovanje", iako se od 2005.
godine smanjuje. Jedino se broj učenika i studenata s višim, visokim i
poslijediplomskim obrazovanjem povećavao svake godine, osim u 2012. kada se
smanjio. Konstantno smanjenje u promatranom razdoblju vidljivo je kod učenika i
studenata s višim osnovnim obrazovanjem (razina 2 - završne četiri godine osnovnog
obrazovanja), ukupno njih 2480314.
Tablicom 24 prikazani su učenici i studenti prema stupnju obrazovanja u Republici
Hrvatskoj u razdoblju 2003.-2012. godine.
56
Tablica 24. Učenici i studenti prema stupnju obrazovanja u Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2003.-2012.
VIŠE OSNOVNO OBRAZOVANJE VIŠE, VISOKO I
POSLIJEDIPLOMSKO
OBRAZOVANJE
(RAZINE 5 I 6)
UKUPNO
(ISCED
RAZINA 0-
6)
PREDŠKOLSKO
OBRAZOVANJE
(RAZINA 0)
NIŽE OSNOVNO
OBRAZOVANJE
(RAZINA 1)
RAZINA 2 RAZINA 3 RAZINA
4
2003. 812670 87469 192004 215328 196147 - 121722
2004. 816448 86317 194573 211384 197852 - 126322
2005. 824783 88930 196253 208531 196411 - 134658
2006. 822177 89571 194748 206670 194542 - 136646
2007. 819094 90947 190693 205264 192194 - 139996
2008. 815310 93274 182296 207783 188547 - 143410
2009. 805246 95516 174192 209908 186561 - 139069
2010. 814088 99317 167452 212201 185265 - 149853
2011. 805244 101638 162186 201099 183361 - 153960
+2012. 804880 102857 159945 197473 187316 - 157289
INDEKS
2012/2003 99,04 117,59 83,30 91,71 95,50 - 129,22
Izvor: Eurostat
U Republici Hrvatskoj u 2012. godini bilo je ukupno 804880 učenika i studenata prema
svim razinama obrazovanja što je ujedno najmanji broj u promatranom razdoblju u toj
skupini. Za razliku od EU-28, najveći broj učenika i studenata bilježi se u skupini "više
osnovno obrazovanje, razina 2 - završne četiri godine osnovnog obrazovanja". Broj
učenika i studenata s višim, visokim i poslijediplomskim obrazovanjem povećavao se
sve do 2008. godine, no u 2009. pada, ali nakon toga opet raste te u 2012. godini iznosi
157289.
Prema koncepciji "radna snaga" bitan kriterij za utvrđivanje ekonomski aktivnog
stanovništva je aktivno sudjelovanje u procesu rada. Ekonomski aktivno stanovništvo
prema Obadić i Smolić čine: 1) sve zaposlene osobe koje rade: a) puno radno vrijeme,
b) pola radnog vremena ili više, c) manje od polovice prosječnog radnog vremena; 2)
sve osobe koje aktivno obavljaju određeno zanimanje, ali nisu u radnom odnosu (aktivni
u poljoprivredi, zanatstvu...); 3) nezaposlene osobe u određenom razdoblju (duže od
jednog mjeseca): a) nezaposleni koji su prije bili zaposleni i b) osobe koje prvi put traže
posao. Drugu grupu, ekonomski neaktivno stanovništvo čine: 1) osobe koje imaju
samostalan izvor prihoda: a) osobe koje primaju mirovinu (koje više ne rade), b) osobe
koje se pripremaju za buduće zanimanje, koje se školuju iz stipendije i sl., c) ostale
ekonomski neovisne osobe koje ne rade niti traže posao (rentijeri i sl.); 2) ekonomski
57
ovisne (uzdržavane osobe): a) djeca ispod 14 godina, b) kućanice, c) osobe koje se
pripremaju za obavljanje određenog zanimanja u budućnosti, koje se školuju na teret
roditelja, rođaka i sl., d) osobe nesposobne za rad i bolesni (Wertheimer-Baletić,
1999:411).
Sljedeća tablica prikazuje radno sposobno stanovništvo prema aktivnosti i dobi u
Republici Hrvatskoj u razdoblju 2011.-2013. godine
Tablica 25. Radno sposobno stanovništvo prema aktivnosti i dobi u Republici
Hrvatskoj, razdoblje 2011.-2013. (u 000)
RADNO SPOSOBNO
STANOVNIŠTVO
AKTIVNO
STANOVNIŠTVO
ZAPOSLENI NEZAPOSLENI NEAKTIVNO
STANOVNIŠTVO
(15+)
2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013.
UKUPNO 3777 3794 3623 1724 1718 1842 1492 1446 1524 232 272 318 2053 2076 1781
15-24 513 520 497 161 154 148 103 88 74 58 66 74 352 366 349
25-49 1180 1168 1435 974 969 1191 846 819 998 129 150 193 206 200 245
50-64 1053 1066 911 534 545 472 489 489 422 45 55 50 519 522 439
65 I VIŠE 1031 1040 779 55 51 31 54 50 30 - - - 976 989 748
15-29 740 746 775 346 337 371 247 228 245 99 109 126 394 408 403
25-29 227 226 277 185 183 223 144 141 171 41 43 52 43 42 55
15-64 2746 2755 2844 1669 1667 1811 1438 1395 1494 232 272 318 1077 1087 1032
55-64 696 708 599 282 291 251 258 260 226 24 31 25 414 417 348
Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
U Republici Hrvatskoj u 2011. godini bilo je ukupno 3 777 000 radno sposobnog
stanovništva, međutim u 2013. taj se broj smanjio te iznosi 3 623 000 stanovnika.
Najviše radno sposobnog stanovništva nalazi se u dobnoj skupini 15-64 te se stalno
povećava u promatranom razdoblju. Broj aktivnog stanovništva povećao se u 2013.
godini na 1 842 000 stanovnika što je više za 124 000 stanovnika u odnosu na 2012
godinu. Ukupan broj zaposlenih u 2013. godini u Hrvatskoj iznosio je 1 524 000, dok je
nezaposlenih bilo 318 000. Neaktivno stanovništvo (15+) smanjilo se za 295 000 u
2013. u odnosu na godinu prije te iznosi 1 781 000 stanovnika.
Tablicom 26 prikazana je struktura radno sposobnog stanovništva prema školskoj
spremi i spolu u Hrvatskoj u razdoblju 2011.-2013. godine.
58
Tablica 26. Struktura radno sposobnog stanovništva prema školskoj spremi i spolu u
Republici Hrvatskoj, razdoblje 2011.-2013. (u %)
RADNO SPOSOBNO STANOVNIŠTVO
RADNA SNAGA NEAKTIVNI
ZAPOSLENI NEZAPOSLENI
2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013.
UKUPNO 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
NEZAVRŠENA
OSNOVNA ŠKOLA
2,7 2,4 1,6 2,6 1,8 - 15,0 15,0 12,9
OSNOVNA ŠKOLA 14,1 12,4 11,0 17,0 14,5 14,9 33,5 33,1 33,5
JEDNOGODIŠNJA,
DVOGODIŠNJA,
TROGODIŠNJA ILI
ČETVEROGODIŠNJA
ŠKOLA ZA
ZANIMANJA
57,6 58,3 59,3 62,7 66,7 64,8 34,6 35,1 36,7
GIMNAZIJA 3,7 3,5 3,3 4,0 3,8 4,0 7,6 7,7 7,4
VIŠA ŠKOLA 7,9 8,0 8,1 5,6 5,8 5,4 4,7 4,3 4,3
FAKULTET,
AKADEMIJA,
MAGISTERIJ,
DOKTORAT
13,9 15,4 16,7 8,1 7,4 9,6 4,6 4,8 5,1
ŽENE 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
NEZAVRŠENA
OSNOVNA ŠKOLA
3,2 3,1 1,9 - - - 19,1 19,1 16,3
OSNOVNA ŠKOLA 16,0 13,7 11,2 18,5 15,7 14,9 37,4 36,5 37,0
JEDNOGODIŠNJA,
DVOGODIŠNJA,
TROGODIŠNJA ILI
ČETVEROGODIŠNJA
ŠKOLA ZA
ZANIMANJA
49,4 51,0 53,4 58,1 51,6 60,3 27,8 28,3 29,9
GIMNAZIJA 4,9 4,8 4,2 4,7 4,7 - 8,4 8,7 8,4
VIŠA ŠKOLA 9,6 9,5 9,5 6,9 6,6 6,3 3,7 3,6 3,9
FAKULTET,
AKADEMIJA,
MAGISTERIJ,
DOKTORAT
16,4 17,9 19,8 10,0 10,0 13,4 3,5 3,7 4,5
MUŠKARCI 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
NEZAVRŠENA
OSNOVNA ŠKOLA
2,2 1,9 1,3 3,2 - - 9,0 9,3 8,2
OSNOVNA ŠKOLA 12,5 11,3 10,9 15,8 13,5 15,0 27,9 28,2 28,5
JEDNOGODIŠNJA,
DVOGODIŠNJA,
64,2 64,4 64,3 66,5 70,8 68,4 44,4 44,9 46,5
59
TROGODIŠNJA ILI
ČETVEROGODIŠNJA
ŠKOLA ZA
ZANIMANJA
GIMNAZIJA 2,7 2,4 2,6 - - 3,9 6,3 6,2 5,8
VIŠA ŠKOLA 6,5 6,6 7,0 4,5 5,2 4,7 6,2 5,2 5,0
FAKULTET,
AKADEMIJA,
MAGISTERIJ,
DOKTORAT
11,9 13,4 13,9 6,6 5,4 6,6 6,2 6,3 6,0
Izvor: Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2014.
Od ukupne radne snage u Republici Hrvatskoj najveći broj zaposlenih, ali i
nezaposlenih i neaktivnih završilo je jednogodišnju, dvogodišnju, trogodišnju ili
četverogodišnju školu za zanimanja. Broj stanovnika s nezavršenom osnovnom školom
smanjuje se u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Zaposleno stanovništvo s osnovnom
školom i gimnazijom također je u padu, dok se broj zaposlenih s višom školom te
fakultetom, akademijom, magisterijem i doktoratom povećava. Ukupan broj
nezaposlenih kao i neaktivnih stanovnika uglavnom je oscilirao u promatranom
razdoblju.
Postotak nezaposlenih osoba prema razini obrazovanja u Hrvatskoj u 2013. godini
prikazan je grafikonom 13.
Grafikon 13. Nezaposlene osobe prema razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj, 2013.
godina (%)
Izvor: Izrada studentice prema podacima Državnog zavoda za statistiku; Statistički
ljetopis 2014.
Bez škole i nezavršena
osnovna škola5%
Viša škola, 1. stupanj fakulteta i
stručni studij5%
Fakulteti,
akademije,
magisterij i
doktorat
7%
Osnovna škola20%
Srednja škola za zanimanja do 3
godine i škola za KV i VKV radnike
34%
Srednja škola za zanimanja u
trajanju od 4 i više godina i gimanzija
29%
60
34% nezaposlenih završilo je srednju školu za zanimanja do 3 godine te školu za KV i
VKV radnike. Srednju školu za zanimanja u trajanju od 4 i više godina te gimnaziju
završilo je 29% nezaposlenih, a osnovnu školu njih 20%. 7% nezaposlenog stanovništva
ima fakultet, akademiju, magisterij i doktorat. Najmanji broj čine nezaposleni s
nezavršenom osnovnom školom (5%) te oni s višom školom, 1. stupnjem fakulteta i
stručnim studijem (5%).
U sljedećoj tablici prikazat će se stopa aktivnosti stanovništva koja predstavlja postotni
udio aktivnih tj. zaposlenih i nezaposlenih u stanovništvu.
Tablica 27. Stopa aktivnosti stanovništva u dobi od 15 do 64 godina u EU-28 i
Hrvatskoj prema svim razinama obrazovanja u razdoblju 2005.-2014. godine (u %)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
EU-28 69,7 70,1 70,3 70,7 70,8 71,0 71,1 71,7 72,0 72,3
Žene 62,2 62,8 63,2 63,7 64,1 64,4 64,8 65,6 66,0 66,5
Muškarci 77,2 77,4 77,6 77,8 77,6 77,6 77,5 77,9 77,9 78,1
HRVATSKA 63,3 62,8 65,7 65,8 65,6 65,1 64,1 63,9 63,7 66,1
Žene 56,7 56,9 58,4 59,0 60,3 59,6 57,6 58,0 58,5 61,3
Muškarci 70,0 68,9 73,0 72,5 71,0 70,6 70,7 69,8 68,9 70,9
Izvor: Eurostat
Stopa aktivnosti stanovništva u EU-28 povećavala se u promatranom razdoblju. Od
2005. do 2014. povećala se za 2,6 postotna poena, dok u Hrvatskoj to nije bio slučaj. U
Hrvatskoj su stope aktivnosti stanovništva oscilirale kroz godine, te u 2014. stopa
aktivnosti stanovništva iznosi 66,1% što je povećanje za 2,4 postotna poena
uspoređujući s godinom prije. Kod muškaraca je veća stopa aktivnosti nego kod žena i u
Hrvatskoj i u EU-28 u promatranom razdoblju.
Tablica 28 prikazuje stopu zaposlenosti odnosno postotni udio zaposlenih u
stanovništvu. Razlika između stope zaposlenosti i stope aktivnosti je udio nezaposlenih
u stanovništvu (http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Bilten2006_4.pdf).
61
Tablica 28. Stopa zaposlenosti stanovništva u dobi od 15 do 64 godina u EU-28 i
Hrvatskoj prema svim razinama obrazovanja u razdoblju 2005.-2014. godine (u %)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
EU-28 63,4 64,3 65,2 65,7 64,4 64,1 64,2 64,1 64,1 64,9
Žene 56,1 57,1 58,1 58,8 58,3 58,2 58,4 58,6 58,8 59,6
Muškarci 70,7 71,5 72,4 72,6 70,6 70,0 70,0 69,6 69,4 70,1
HRVATSKA 55,0 55,6 59,0 60,0 59,4 57,4 55,2 53,5 52,5 54,6
Žene 48,6 49,4 51,6 52,7 53,7 52,1 49,5 48,5 48,5 50,0
Muškarci 61,7 62,0 66,5 67,3 65,2 62,7 60,9 58,5 56,5 59,1
Izvor: Eurostat
Zbog postizanja ciljeva iz Lisabona izrazito je bilo važno do 2010. godine postići što
veću stopu zaposlenosti dakle stopu zaposlenosti od 70% odnosno stopu zaposlenosti
žena višu od 60%. Opći smjer kretanja stope aktivnosti muškaraca u Hrvatskoj
uglavnom se podudara s općim kretanjem stope zaposlenosti u većem dijelu
promatranog razdoblja. Podudaranje je bilo najizraženije u razdoblju 2005.-2009.
godine kada je opadala i stopa aktivnosti i stopa zaposlenosti. U razdoblju 2010.-2013.
smjer njihova kretanja se nešto razlikuje, ali se u 2014. godini opet podudara jer se
povećala i jedna i druga stopa. U Europskoj uniji opći smjer kretanja stope aktivnosti
muškaraca podudarao se s općim kretanjem stope zaposlenosti u razdoblju 2005.-2008.
godine kada se povećavala i jedna i druga stopa te u 2009. kada se smanjuju. Dok se u
2012. godini stopa aktivnosti muškaraca povećala, s druge strane stopa zaposlenosti
muškaraca smanjila se i u 2012. i u 2013. godini. Opći smjer kretanja tih stopa ponovno
se podudara u 2014. godini povećanjem obje stope.
Povezanost kretanja stope zaposlenosti i stope aktivnosti muškaraca srednje dobi u
većem dijelu promatranog razdoblja ima značajne implikacije. Naime, očekuje se da
muškarci srednje dobi pripadaju tzv. primarnoj radnoj snazi koja je čvrsto povezana s
tržištem rada. Drugim riječima, muškarci srednje dobi trebali bi biti ili zaposleni ili
nezaposleni - neaktivnost nije prihvatljiva opcija za pripadnike primarne radne snage.
To znači da bi stopa aktivnosti muškaraca srednje dobi trebala biti stabilna odnosno da
ne bi trebala značajno oscilirati u kratkom roku od nekoliko godina. Činjenica da
mjerena stopa aktivnosti muškaraca srednje dobi značajno oscilira i da pri tome
uglavnom prati oscilacije stope zaposlenosti upućuje na mogućnost da mjerenje
aktivnosti nije adekvatno (http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Bilten2006_4.pdf).
62
U razdoblju 2005.-2009. opći smjer kretanja stope aktivnosti žena u Hrvatskoj podudara
se s općim kretanjem stope zaposlenosti. U 2010. i 2011. smanjila se stopa aktivnosti,
dok se stopa zaposlenosti smanjila i u 2012. godini. Ponovni rast stope aktivnosti bio je
u razdoblju 2012.-2014. godine, a rast stope zaposlenosti bilježi se u 2014. godini. U
Europskoj uniji se konstantno povećavala stopa aktivnosti žena u promatranom
razdoblju, dok je opći smjer kretanja stope zaposlenosti žena sličan kao i u Hrvatskoj.
Stopa zaposlenosti tako se povećavala sve do 2008., a u 2009. i 2010. se smanjila.
Ponovni rast bilježi se u razdoblju od 2011. do 2014. godine.
Sljedeći grafikon prikazuje očekivane godine školovanja u 28 zemalja Europske unije i
Republici Hrvatskoj u razdoblju 2004.-2012. godine.
Grafikon 14. Očekivane godine školovanja u EU-28 i Hrvatskoj u razdoblju 2004.-
2012.
Izvor: Eurostat
U EU-28 očekivane godine školovanja su u porastu od 2007. godine kada su iznosile
17,2 do 2012. godine kada iznose 17,6 godina. U Republici Hrvatskoj su niže godine
školovanja od prosjeka EU-28, ali se od 2005. godine, kada su iznosile 15,5 godina,
povećavaju te u 2012. iznose 16,4 godina.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU-28
HRVATSKA
63
Koliko Republika Hrvatska te EU-28 izdvajaju za obrazovanje u razdoblju 2002.-2011.
godine prikazano je u tablici 29.
Tablica 29. Izdaci za obrazovanje (% BDP-a) u EU-28 i Hrvatskoj u razdoblju 2002.-
2011.
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
EU-28 5,00 5,03 4,95 4,92 4,91 4,92 5,04 5,38 5,41 5,25
HRVATSKA 3,71 3,93 3,87 3,98 4,04 4,02 4,32 4,42 4,31 4,21
Izvor: Eurostat
Republika Hrvatska izdvaja manji postotak svog bruto domaćeg proizvoda na
obrazovanje od prosjeka EU. Europska unija najviše je za obrazovanje izdvajala 2010.
godine i to 5,41% BDP-a, a najmanje 2006. godine 4,91%. Hrvatska je najviše izdvajala
2009. godine 4,42% BDP-a, dok je najmanje izdvajala 2002. godine 3,71%.
Biološki sastav stanovništva je sastav prema spolu i dobi te je uvjetovan prirodnim
kretanjem stanovništva. U Republici Hrvatskoj u razdoblju 2005.-2013. evidentiran je
veći broj žena od muškaraca. Najviše žena bilo je 2007. godine, 2237349 dok je
muškaraca bilo 2076988. U Europskoj uniji također se bilježi veći broj žena u odnosu
na muškarce stoga je u razdoblju 2005.-2013. broj žena u porastu, ali i broj muškaraca
što nije slučaj u Hrvatskoj. Dobna struktura ovisi o stopi fertiliteta, smrtnosti,
migracijama te vanjskim čimbenicima poput rata, recesije ili prirodne katastrofe. U
Republici Hrvatskoj u 2014. godini najviše stanovnika čini dobnu skupinu 55-59 sa 315
155 stanovnika. U dobnoj skupini 80 i više broj stanovnika iz godine u godinu raste. U
EU-28 najviše stanovnika čini dobnu skupinu 45-49, 37852526, dok isto kao u
Hrvatskoj najviše se povećao broj stanovnika u dobnoj skupini 80 i više u razdoblju
2005.-2014.
U Republici Hrvatskoj dugotrajni proces starenja stanovništva uzrokovan je padom
nataliteta te porastom očekivanog trajanja života. Društvene i ekonomske posljedice
povezane sa starenjem stanovništva imati će duboke implikacije diljem Hrvatske i
Europske Unije. Tako će niska stopa plodnosti dovesti do smanjenja broja studenata u
obrazovanju, manjeg broja radno sposobnog stanovništva te većeg udjela starijeg
64
stanovništva. Također, ulazak mlađeg stanovništva na tržište rada je manji kao rezultat
dugogodišnje niske stope plodnosti.
65
5. ZAKLJUČAK
Kontinuirano smanjenje nataliteta, porast očekivane životne dobi te smanjenje radno
aktivnog stanovništva dovode do brojnih gospodarskih i društvenih problema te
označavaju negativna demografska kretanja u Republici Hrvatskoj. Na smanjenje
nataliteta u Republici Hrvatskoj utjecalo je iseljavanje stanovništva kroz duži niz
godina, a ponajviše onih radno sposobnih te suvremeni način života u kojem
stanovništvo ne želi veći broj djece ili nema mogućnosti za njih. U Hrvatskoj je već
duže vrijeme prisutna opća depopulacija odnosno smanjenje broja stanovnika. Iako se
useljavanje u zemlju povećavalo ono je neznatno pa ne može nadoknaditi probleme
nastale negativnim prirodnim kretanjem. Kako je gospodarski razvoj, između ostalog,
uvjetovan stanovništvom, a posebno radno aktivnim stanovništvom tako je i on doveden
u nezavidan položaj.
U Europskoj uniji je, s druge strane, drugačija situacija. Dok se Hrvatska u razdoblju
2004.-2013. godine bori s prirodnim padom odnosno broj živorođenih je manji od broja
umrlih, EU-28 ima prirodni prirast u istom tom razdoblju jer je broj živorođenih bio
veći od broja umrlih. Najveći prirodni pad u Hrvatskoj zabilježen je 2007. godine kada
iznosi -10457, dok je najmanji zabilježen 2009. godine, -7837. Stopa nataliteta u 2009.
godini iznosila je 10,1‰ te je ujedno najveća u razdoblju 2004.-2013., dok je najmanja,
9,1‰ bila 2004. godine. Najveća stopa mortaliteta zabilježena je 2012., 12,1‰, a
najmanja 2004., 11,2‰. Negativno prirodno kretanje u Republici Hrvatskoj pokazuje i
vitalni indeks. U razdoblju 2006.-2013. bio je manji od 100 što ukazuje na negativni
prirast odnosno na prirodno smanjenje stanovništva. Najviše je iznosio 2009. godine,
85, što znači da je bilo 85 živorođenih na 100 umrlih dok je najmanje iznosio 2013.
godine, 79,3. Iako se broj živorođenih u Europskoj uniji povećavao do 2009. godine, a
od tada se smanjuje, u razdoblju 2003.-2012. broj živorođenih je veći od broja umrlih,
odnosno bilježi se prirodni prirast. Najveći prirodni prirast zabilježen je 2008., 577500,
dok je najmanji zabilježen 2003., 95630. 2008. godine je zabilježena i najveća stopa
nataliteta od 10,9‰ dok je stopa mortaliteta u istoj godini iznosila 9,8‰. Najmanja
stopa nataliteta bilježi se u 2003. godini, 10,3‰.
U usporedbi s Republikom Hrvatskom, EU-28 ima veće ukupne stope fertiliteta.
Najveća totalna stopa fertiliteta u EU-28 iznosi 1,61 2008. i 2010. godine, dok u
66
Republici Hrvatskoj ona iznosi 1,58, 2009. godine. U EU-28 najmanja totalna stopa
fertiliteta zabilježena je 2002., 1,45, a u Hrvatskoj 2003., 1,41.
Migracijski saldo Europske unije u razdoblju 2009.-2012. bio je pozitivan što znači da
je bio veći broj useljenih nego iseljenih stanovnika dok je u Hrvatskoj u istom razdoblju
prisutan negativan migracijski saldo. U Republici Hrvatskoj najniži migracijski saldo
zabilježen je 2013. godine, -4884 te je upravo te godine bio najveći broj emigranata. U
razdoblju 2010.-2013. neprestano se povećava broj emigranata koji odlaze iz zemlje u
potrazi za boljim uvjetima života. S druge strane, 2010. godine u EU-27 zabilježen je
najviši migracijski saldo, 643 500, te je u toj godini zabilježen najveći broj imigranata.
Analizom spolne strukture može se zaključiti da u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji
ima više žena nego muškaraca. Za razliku od Hrvatske, u EU-28 broj stanovnika, kako
muškaraca tako i žena, neprestano raste u razdoblju 2005.-2013. Izučavanjem podataka
o dobnoj strukturi može se primijetiti da se najveći broj stanovnika u Republici
Hrvatskoj u 2014. nalazi u dobnoj skupini 55-59 (315 155) dok se u EU-28 najviše njih
nalazi u dobnoj skupini 45-49 (37 852 526). Najveći pad broja stanovnika u Hrvatskoj
zabilježen je u dobnoj skupini 20-24 za 38 980 stanovnika u razdoblju 2005.-2014. dok
je u EU-28 u istom razdoblju zabilježen najveći pad u dobnoj skupini 15-19 za 3 500
213 stanovnika. U razdoblju 2005.-2014. broj stanovnika u EU-28 se povećavao što u
Hrvatskoj nije bio slučaj. Negativno prirodno kretanje vidljivo je, iz analiziranih
podataka, u strukturama stanovništva, a naročito u dobnoj strukturi te tako dolazi do
procesa starenja stanovništva. U Republici Hrvatskoj kao i u Europskoj uniji najviše se
povećao broj stanovnika u dobnoj skupini 85 i više što znači da je sve više prisutan
trend starenja stanovništva, dakle, da je sve više onih stanovnika koji ulaze u stariju
odnosno mirovinsku dob te su tako potrebna veća sredstva za financiranje mirovina.
Osnovni okvir za radni potencijal svakog gospodarstva je dobro obrazovano i
osposobljeno stanovništvo koje još predstavlja izvor radne snage. Prema analiziranim
podacima, u EU-28 najveći broj učenika i studenata nalazi se u skupini "niže osnovno
obrazovanje - razina 1", ali se od 2005. smanjuje dok se broj učenika i studenata s
višim, visokim i poslijediplomskim obrazovanjem povećao u razdoblju 2003.-2011. za 2
399 769. Nakon 2005. pa sve do 2012. također se bilježi porast učenika s predškolskim
obrazovanjem i to za 1 803 400 učenika. U Republici Hrvatskoj se, za razliku od EU-
67
28, najveći broj učenika i studenata nalazi u skupini "više osnovno obrazovanje - razina
2". Od ukupne radne snage u Republici Hrvatskoj, najveći broj zaposlenih i
nezaposlenih završilo je jednogodišnju, dvogodišnju, trogodišnju ili četverogodišnju
školu za zanimanja, no u porastu je i broj zaposlenih s višom školom te fakultetom,
akademijom, magisterijem i doktoratom. Stopa aktivnosti stanovništva u EU-28 u dobi
od 15 do 64 godine povećala se za 2,6 postotna poena u razdoblju 2005.-2014. što u
Hrvatskoj nije bio slučaj. Općenito, veća je stopa aktivnosti kod muškaraca nego kod
žena i u Europskoj uniji i u Hrvatskoj. U 2012. godini zabilježene su više godine
školovanja u EU-28 (17,6 godina) nego u Hrvatskoj (16,4 godina). U odnosu na prosjek
EU, Republika Hrvatska izdvaja manji postotak svog bruto domaćeg proizvoda za
obrazovanje. Najviše je izdvajala 2009. godine, 4,42% BDP-a, dok je EU-28 najviše
izdvajala 2010., 5,41% BDP-a.
Još dinamičniji pad ukupnog broja stanovnika te porast udjela starog stanovništva bit će
i dalje prisutni ako se nastave ovakva negativna demografska kretanja u zemlji.
68
LITERATURA
a) KNJIGE:
Benić, Đ., 2009., Politika i gospodarstvo, Školska knjiga, Zagreb
Mrnjavac, Ž., Burnać, P., Kordić, L., Perić, K., Šimundić, B., 2009., Gospodarstvo
3, Alka script, Zagreb
Gelo, J., Akrap, A., Čipin, I., 2005., Temeljne značajke demografskog razvoja
Hrvatske (Bilanca 20. stoljeća), Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti, Zagreb
Wertheimer-Baletić, A., 1999., Stanovništvo i razvoj, MATE, Zagreb
b) ČLANCI
Družić, G., 2007., Gospodarski razvoj Hrvatske i EU, Ekonomija/Economics,
god. 14., br. 1, str. 1-54 (05.03.2015.)
Mečev, D., Vudrag, N., Utjecaj demografskog procesa starenja na gospodarska
kretanja u Republici Hrvatskoj, god. 3., br. 5, str. 37-41 (28.03.2015.)
Nejašmić, I., 2003., Značajke biološkog (demografskog) sastava stanovništva
Republike Hrvatske, Hrvatski geografski glasnik, god. 65., br. 2, str. 29-54
(22.03.2015.)
Nejašmić, I., Toskić, A., 2013., Starenje stanovništva u Hrvatskoj – Sadašnje
stanje i perspektive, Hrvatski geografski glasnik, god. 75., br.1, str. 89-110
(24.03.2015.)
Nejašmić, I., 2014., Iseljavanje iz Hrvatske od 1900. do 2001.: demografske
posljedice stoljetnog procesa, god. 30., br. 3, str. 405-435 (24.3.2015.)
Puljiz, V., 2005., Demografski trendovi u Europi, god. 7., br. 2, str. 263-271
(17.3.2015.)
Vican, D., 2013., Obrazovna struktura i obrazovne potrebe građana RH –
Platforma za promjene prakse obrazovanja odraslih, Andragoški glasnik, god.
12., br. 2, str. 87-99 (19.05.2015.)
69
Vranješ-Šoljan, B., 1986., Radovi, Sveučilište u Zagrebu - Institut za hrvatsku
povijest, god. 19., str. 1-328 (27.6.2015.)
Živić, D., Pokos, N., 2005., Odabrani sociodemografski indikatori razvijenosti
Hrvatske i županija, Revija za sociologiju, god. 36., br. 3-4, str. 207-224
(28.03.2015.)
Živić, D., 2003., Demografske odrednice i posljedice starenja stanovništva
Hrvatske, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, god. 10., br. 3-4, str. 307-319
(22.03.2015.)
Wertheimer-Baletić, A., 2004., Depopulacija i starenje stanovništva – Temeljni
demografski procesi u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, god.
13., br. 4-5, str. 631-651 (23.4.2015.)
Wertheimer-Baletić, A., 2003., Razvoj stanovništva Hrvatske – Reprodukcijske
odrednice, god. 21., sv. 2, str. 29-47 (09.03.2015.)
c) OSTALO:
Analitički bilten, 2006., Hrvatski zavod za zapošljavanje
http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Bilten2006_4.pdf (26.05.2015.)
Obadić, A., Smolić, Š., 2007., Analiza radnog kontingenta i ekonomska
aktivnost stanovništva Hrvatske hrcak.srce.hr/file/202184 (23.05.2015.)
Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2014.
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2014/sljh2014.pdf (09.03.2015.)
Stručna podloga za izradu Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske:
Demografski scenariji i migracije, 2014., Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu
http://www.hzpr.hr/UserDocsImages/propisi/Demografski_scenariji_i_migracije
.pdf (25.02.2015.)
Zbornik sažetaka znanstvenog skupa Demografija u Hrvatskoj, 2012.,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb
web.efzg.hr/dok/KID/DEMOGRAFIJA%20U%20HRVATSKOJ.pdf
(25.02.2015.)
70
Živić, D., Pokos, N., Mišetić, A., 2005., Stanovništvo Hrvatske – Dosadašnji
razvoj i perspektive http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/6/6
(04.03.2015.)
Wertheimer-Baletić, A., 2005., Demografija Hrvatske – Aktualni demografski
procesi, hrcak.srce.hr/file/62935 (09.03.2015.)
Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/menandwomen/men_and_women_2012.pdf
(19.3.2015.)
European Commission, http://ec.europa.eu (6.7.2015.)
Eurostat, http://ec.europa.eu/eurostat/data/database (05.03.2015.)
Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.,
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1468.pdf (18.03.2015.)
Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2013.,
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/07-01-01_01_2014.htm
(16.03.2015.)
Prirodno kretanje u Hrvatskoj u 2012. godini, http://hzjz.hr/wp-
content/uploads/2013/11/stanovnistvo_2012.pdf (15.04.2015.)
Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012., http://hzjz.hr/wp-
content/uploads/2013/11/stanovnistvo_2012.pdf (12.03.2015.)
Žene i muškarci u Hrvatskoj 2013.,
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/menandwomen/men_and_women_2013.pdf
(12.03.2015.)
http://www.geografija.hr/teme/prirodno-kretanje-stanovnistva-hrvatske/
(22.03.2015.)
http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%201%20dio.pdf
(22.03.2015.)
http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%202%20dio.pdf
(22.03.2015.)
http://www.croatia.eu/article.php?lang=1&id=14 (29.4.2015.)
http://bs.wikipedia.org/wiki/Spolna_i_starosna_struktura_stanovni%C5%A1tva
(10.03.2015.)
71
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
Tablica 1 Prirodno kretanje
stanovništva u Hrvatskoj u
razdoblju 2004.-2013.
13
Tablica 2 Prirodno kretanje
stanovništva EU-28,
razdoblje 2003.-2012.
15
Tablica 3 Stope fertiliteta u Hrvatskoj
za razdoblje 2009.-2013.
17
Tablica 4 Totalna stopa fertiliteta u
RH za razdoblje 2002.-
2012.
18
Tablica 5 Totalna stopa fertiliteta 28
zemalja Europske Unije u
razdoblju od 2002.-2012.
godine
19
Tablica 6 Doseljeno i odseljeno
stanovništvo u/iz Republike
Hrvatske, razdoblje 2009.-
2013.
20
Tablica 7 Migracijski saldo
Republike Hrvatske za
razdoblje 2009.-2013.
22
Tablica 8 Doseljeno i odseljeno
stanovništvo u/iz 27 članica
Europske Unije te
24
72
migracijski saldo, razdoblje
2009.-2012.
Tablica 9 Stanovništvo Republike
Hrvatske prema spolu u
razdoblju 2005.-2013.
godine
27
Tablica 10 Bazni i verižni indeksi
ukupnog broja stanovnika
Republike Hrvatske za
razdoblje 2005.-2013.
28
Tablica 11 Stanovništvo EU-28 prema
spolu u razdoblju 2005.-
2013. godine
29
Tablica 12 Bazni i verižni indeksi
ukupnog broja stanovnika
EU-28 za razdoblje 2005.-
2013.
30
Tablica 13 Ukupno stanovništvo
prema starosti u Hrvatskoj,
razdoblje 2005.-2014.
33
Tablica 14 Indeks 2014/2005 ukupnog
broja stanovnika prema
starosti u Republici
Hrvatskoj
34
Tablica 15 Ukupno stanovništvo
prema starosti u EU-28,
razdoblje 2005.-2014.
35
Tablica 16 Indeks 2014/2005 ukupnog
broja stanovnika prema
starosti u EU-28
36
Tablica 17 Prosječna starost 44
73
stanovništva, indeks
starenja, koeficijent starosti
u Hrvatskoj, popisi 2001. i
2011. godine
Tablica 18 Struktura stanovništva
Republike Hrvatske prema
radnoj sposobnosti i
koeficijenti dobne ovisnosti
2001. godine
48
Tablica 19 Struktura stanovništva
Republike Hrvatske prema
radnoj sposobnosti i
koeficijenti dobne ovisnosti
2011. godine
48
Tablica 20 Ukupan broj učenika i
studenata po svim razinama
obrazovanja upisanih u
redovni obrazovni sustav u
28 zemalja članica EU te u
Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2003.-2012.
godine (u 000)
50
Tablica 21 Bazni i verižni indeksi
ukupnog broja učenika i
studenata po svim razinama
obrazovanja upisanih u
redovni obrazovni sustav u
EU-28 za razdoblje 2003.-
2012.
51
Tablica 22 Bazni i verižni indeksi
ukupnog broja učenika i
studenata po svim razinama
52
74
obrazovanja upisanih u
redovni obrazovni sustav u
Republici Hrvatskoj za
razdoblje 2003.-2012.
Tablica 23 Učenici i studenti prema
stupnju obrazovanja u EU-
28 u razdoblju 2003.-2012.
55
Tablica 24 Učenici i studenti prema
stupnju obrazovanja u
Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2003.-2012.
56
Tablica 25 Radno sposobno
stanovništvo prema
aktivnosti i dobi u
Republici Hrvatskoj,
razdoblje 2011.-2013. (u
000)
57
Tablica 26 Struktura radno sposobnog
stanovništva prema
školskoj spremi i spolu u
Republici Hrvatskoj,
razdoblje 2011.-2013. (u
%)
58
Tablica 27 Stopa aktivnosti
stanovništva u dobi od 15
do 64 godina u EU-28 i
Hrvatskoj prema svim
razinama obrazovanja u
razdoblju 2005.-2014.
godine (u %)
60
75
Tablica 28 Stopa zaposlenosti
stanovništva u dobi od 15
do 64 godina u EU-28 i
Hrvatskoj prema svim
razinama obrazovanja u
razdoblju 2005.-2014.
godine (u %)
61
Tablica 29 Izdaci za obrazovanje (%
BDP-a) u EU-28 i
Hrvatskoj u razdoblju
2002.-2011.
63
76
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov Stranica
Grafikon 1 Vitalni indeks Republike
Hrvatske u razdoblju
2006.-2013. godine
14
Grafikon 2 Prirodno kretanje
stanovništva u Hrvatskoj za
razdoblje 2004. - 2013.
14
Grafikon 3 Prosječna starost majke pri
porodu u Republici
Hrvatskoj, popis
stanovništva 2001. i 2011.
godine
18
Grafikon 4 Prirodni prirast i
migracijski saldo
stanovništva u razdoblju
2004.-2013.
23
Grafikon 5 Koeficijent maskuliniteta
po dobnim skupinama u
Hrvatskoj prema popisu
stanovništva 2011. godine
31
Grafikon 6 Stanovništvo prema starosti
(žene) u RH, popis
stanovništva 2001. i 2011.
godine (u %)
37
Grafikon 7 Stanovništvo prema starosti
(muškarci), popis
stanovništva 2001. i 2011.
godine (u %)
38
Grafikon 8 Dobno-spolna piramida
stanovništva Republike
40
77
Hrvatske, popis 2001.
Grafikon 9 Dobno-spolna piramida
stanovništva Republike
Hrvatske, popis 2011.
41
Grafikon 10 Dobno-spolna piramida
stanovništva EU-28 u 2001.
i 2013. godini
42
Grafikon 11 Očekivano trajanje života
pri rođenju, Republika
Hrvatska, razdoblje 2003.-
2012.
45
Grafikon 12 Očekivano trajanje života
pri rođenju, EU-28,
razdoblje 2003.-2012.
46
Grafikon 13 Nezaposlene osobe prema
razini obrazovanja u
Republici Hrvatskoj, 2013.
godina (%)
59
Grafikon 14 Očekivane godine
školovanja u EU-28 i
Hrvatskoj u razdoblju
2004.-2012.
62
78