1. UVOD
Obzirom da je poljoprivredna djelatnost iznimno reagibilna i senzitivna
gospodarska grana te strateški važan segment gospodarstva koji ovisi o određenom stupnju
državnih intervencija, bitno je raščlaniti i utvrditi politiku države u smislu potpora, zakona
i strateških planova te mogućnosti fizičkih i pravnih osoba za otpočinjanjem
poljoprivredne proizvodnje i/ili zadržavanjem i unapređenjem postojeće.
1.1. Predmet i cilj rada
Predmet ovog rada je prikazati moguće izvore financiranja i istaknuti njihove
prednosti i nedostatke, odnosno izabrati kreditore sa najpovoljnijim uvijetima za
poljoprivrednog proizvođača sa što manjim dugoročnim financijskim opterećenjem i
sastaviti pregled državnog interverniranja u novonastaloj i/ili tekućoj poljoprivradnoj
proizvodnji.
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja
Prilikom prikupljanja podataka, naravno glavni oslonac je uvijek stručna literatura,
a korištene su i Narodne novine, razni pravilnici i dekreti izdani od strane nadležnih
ministarstava. No, valja imati na umu da svi zakoni, pravilnici i stručna literatura uvijek
sadržavaju utopijski, idealni odnos bilo kojeg aspekta interakcije poljoprivrednog
proizvođača sa inim institucijama.
Međutim, kako su prilike dopuštale, obavljeni su i „non record“1 razgovori sa
poljoprivrednim proizvođačima te je dobiven uvid u stvarno faktičko stanje. Nizak stupanj
komunikacije između mjerodavnih institucija i poljoprivrednih proizvođača, zapravo
jednosmjerne komunikacije, reflektira se na proizvodnju manju od one moguće.
1 Neslužbeni razgovori, van službenog bilježenja podataka
1
1.3. Sadržaj i struktura rada
Sadržaj ovog rada je obuhvaća i raščlanjuje strukturu financiranja poljoprivrede u
Republici Hrvatskoj, počevši od investicijskog financiranja novonastalih i/ili povećanja
kapaciteta i modernizacije već postojećih poljoprivrednih subjekata. Također, potrebno je
utvrditi strukturu i modele državnog interveniranja u poljoprivredu ovisno o garanama
poljoprivredne proizvodnje u svrhu racionalizacije, modernizacije i maksimilizacije
poljoprivredne proizvodnje.
Sadržaj rada je prvenstveno orijentiran na politiku državnih institucija i privatnog
sektora te u nešto manjoj mjeri vlastitih ulaganja poljoprivrednih proizvođača u
predstojeću planiranu ili već postojeću proizvodnju.
Struktura rada sadržava početno financiranje poljoprivredne proizvodnje, odnosno
investicijska ulaganja, i državne intervencije u postojećoj poljoprivrednoj proizvodnji.
2
2. PREGLED LITERATURE
U pregledu literature su obuhvaćeni izvori financiranja u poljoprivredi te su
raščlanjeni prema vlasništvu, porijeklu i vremenskom roku.
2.1. Izvori financiranja u poljoprivredi
Financiranje je proces pribavljanja, korištenja i vraćanja financijskih (prvenstveno
novčanih) sredstava njihovim izvorima. Sastoji se od odnosa koji nastaju upravljanjem
financijama, ulaganjem putem tržišta novca i kapitala (www.rjecnik.hr 03.05.2012). U
procesu financiranja važno mjesto zauzima politika strukture kapitala koja određuje oblik
financiranja i vrste izvora financiranja. Obzirom na aspekt strukture kapitala, izvori
financijski sredstava mogu biti interni i eksterni.
Većini poduzetnika za otpočinjanje nekog posla u poljoprivredi nedostaje
financijskih sredstava, stoga je potrebno analizirati potencijalne kreditore, prikupiti
informacije o programima banaka, štedno-kreditnih zadruga i drugih institucija na tržištu
kapitala. Pri odabiru kreditora treba obratiti iznimnu pažnju na uvjete kredita, dužinu
kreditiranja, visinu kamate te potrebnim garancijama za kredit.
Izvore financijskih sredstava djelimo u 3 kategorije:
1. Prema roku
kratkoročno srednjeročno dugoročno
2. Prema porijeklu
interni izvori eksterni izvori
3. Prema vlasništvu
vlastiti izvori tuđi izvori
(www.oliveri.efri.hr.) 23.04.2012.
3
2.1.1. Vlastiti izvori financiranja
Vlastiti novac je najčešće, ako ne i uvijek, najbolje rješenje zbog najbrže
implementacije u početni kapital bez povratne veze u obliku vraćanja kamata i glavnice, ali
isto tako najrjeđi oblik financiranja.
2.1.1.1 Vlastiti novac poduzetnika
Prije svega orijentacija je na potencijalno ušteđeni novac poduzetnika u bilo kojoj
formi, a da se može promptno upotrijebiti za financiranje nekog projekta. Pri tome mislimo
na ušteđevinu u banci, štedionici ili kućnoj štednji. Naime, isti je slučaj i sa naslijeđenim
financijskim sredstvima. Međutim, poseban vid ušteđevine predstavlja otpremnina
prilikom otkazivanja ugovora o radu ili otpremnina odlaska u mirovinu.
Prodajom vlastite imovine poduzetnik također može priskrbiti sredstva za
otpočinjanje proizvodnje. Ako posjeduje financijsku imovinu, može je prodati na tržištu
kapitala, odnosno zamijeniti za novac te upotrijebiti u poslovne svrhe. Ista je solucija i sa
materijalnom imovinom. No, važno je znati da prodajom financijske i materijalne imovine
poduzetnik ne osigurava novu dodatnu imovinu. Prodajom se postojeće imovina samo
pretvara u onaj oblik sredstava koji mu je trenutno potreban.
U zapadnim zemljama poduzetnik može prodati materijalnu imovinu koja mu je
potrebna za buduće poslovanje specijaliziranoj financijskoj organizaciji uz uvjet da je
istodobno uzme u najam. Na taj način poduzetnik dolazi do potrebnog novca, ali prestaje
biti vlasnik prodane imovine i postaje samo njen korisnik. Ako je ušteđeni novac i novac
priskrbljen prodajom imovine dostatan za započinjanje poslovanja, poduzetnik može
osnovati i registrirati vlastito poduzeće. U tom slučaju neće morati brinuti o otplati kredita
i podjeli ostvarenog neto dobitka s ulagateljima.
4
2.1.1.2. Vlastiti novac ulagatelja
1) Ušteđeni novac članova obitelji i prijatelja. Raspoloživi novac jednog
poduzetnika najčešće nije dostatan za započinjanje poslovanja. Prirodno je da će
poduzetnik nedostatan dio novca prvo potražiti kod rodbine, prijatelja i poznanika, ukoliko
oni imaju ušteđevinu. Članovi obitelji i prijatelji obično imaju više razumijevanja za
novčane probleme poduzetnika, nego drugi ulagatelji ili kreditori. U financiranju
poduzetničkog pothvata oni mogu sudjelovati kao djelomični vlasnici (suvlasnici)
poduzeća, kao partneri ili dioničari, ili da pozajme novac koji poduzetnik mora vratiti u
određenom roku s kamatom. S tim u svezi, poduzetnik im može ponuditi ulaganje novca u
obiteljsko partnersko poduzeće ili u obiteljsko dioničko društvo. Ovakva poduzeća
omogućuju da ostvareni neto dobitak zadrže i sami podijele u krugu obitelji, ovisno o tome
kako je dogovorena podjela dobitka. (Van Horne, J.C., 1993)
2) Ulozi privatnih ulagatelja. Uvijek postoje ljudi koji imaju novac i kojeg žele
uložiti u neki obećavajući poduzetnički pothvat. Takvi privatni ulagatelji novac radije
ulažu u posao s poduzetnicima koje poznaju i koji imaju znanja i iskustvo u poslu kojeg
žele započeti. Korisno je napraviti listu potencijalnih privatnih ulagatelja. Prije razgovora s
njima poduzetnik mora odlučiti da li želi kredit ili trajni ulog, odnosno kreditore, partnere
ili dioničare koji će posjedovati dio poduzeća, imati pravo na upravljanje i raspodjelu neto
dobitka. Pritom poduzetnik mora znati da privatni ulagatelji obično ne ulažu novac u posao
u koji i poduzetnik ne ulaže vlastiti novac i ne izlaže se riziku. Naravno svi modaliteti u
svezi ulaganja novca se moraju regulirati posebnim ugovorom (ugovorom o partnerskom
ulaganju ili ugovorom, statutom dioničkog društva).
3) Ulozi društva za ulaganje u mala poduzeća. Društva za ulaganje u mala i srednja
poduzeća u razvijenim zemljama, posebice SAD, poduzetnicima su važan izvor vlastitog,
temeljnog kapitala. Ova društva kapital ulažu u mala poduzeća i visoko rizične poslove
koji nude nove proizvode, ali i u tradicionalne grane. Naime, pokazalo se da su ulaganja u
visoke tehnologije nisu uvijek najprofitabilnija te da se neke stare grane još uvijek
razvijaju i donose profite. Poduzetnik najčešće upućuje ponudu za kupnju dionica većem
broju ovih društava. Zainteresirana društva kupuju dionice i postaju suvlasnici malog
poduzeća. Prodajom dionica ovim društvima poduzetnik priskrbljuje temeljni kapital za
započinjanje poslovanja. Za pribavljanje novca za financiranje malog i srednjeg
poduzetništva kod tvrtki poduzetničkog kapitala, društva za ulaganja u mala poduzeća i
5
drugih ulagatelja, poduzetnik mora imati pažljivo razrađen poslovni plan. U protivnom ima
male izglede da dobije potreban kapital.
4) Ulozi velikih poduzeća, banaka i drugih. Izvori vlastitog kapitala malog
poduzeća mogu biti i velika poduzeća. U razvijenim zemljama često poduzeća, posebice
velika poduzeća, imaju posebne odjele i menadžere koji traže male obećavajuće
poduzetnike radi ulaganja kapitala u nove poslove. Najčešće motiv je zarada i
profitabilnost, ali i pronalaženje perspektivnih poduzeća radi budućeg preuzimanja
odnosno kupnje. U nekim slučajevima poslovne banke i štedionice kupuju dionice malih
poduzeća da bi u njih ubrizgale svježi kapital. Potom, tijekom dogovorenog razdoblja
naplaćuju dividendu, a na utvrđeni dan dionice prodaju poduzetniku
(http://www.agr.unizg.hr, 28.04.2012).
2.1.2. Tuđi izvori financiranja
Tuđi izvori financiranja su svi oni koji nisu porijeklom od vlasnika ili od
poslovanja te se njima stvaraju obaveze za poduzetnike koje su vremenski određene i pod
određenim uvjetima. Takve posudbe novca se moraju regulirati posebnim kreditnim
ugovorom koji sadrži sve bitne sastojke o povratu glavnice i plaćanju kamata. Međutim,
mladim poduzetnicima koji na novo ulaze u posao često je problem garancija povratka
uloženih sredstava jer mnoga poduzeća umiru još u “djetinstvu”. No, postoji još jedan vid
financiranja koji ne traži povratnu reakciju u smislu vraćanja kredita, naime, to su
pretpristupni fondovi Europske Unije.
Financiranje iz tuđih izvora je svakidašnja potreba i proizlazi iz ograničenosti
vlastitih izvora financiranja iz velike ponude slobodnih novčanih sredstava na financijskim
tržištima. Prije svega tu mislimo na komercijalne banke, štedno-kreditne zadruge,
hipotekarne banke i ine institucije. Glavni problem u ovom vidu financiranja jest da banke
i štedionice preferiraju pozajmljivanje većih svota novaca poznatim i velikim poduzećima
s dobrim bonitetom i reputacijom što je na uštrb malim poduzetnicima za dobivanje
dugoročnog kredita za početak poslovanja. Naime, rizici pozajmljivanja novca za nove
poduzetničke pothvate su veliki, zbog čega banke prilikom pozajmljivanja novca, radi
smanjenja rizika, traže osiguranje, odnosno jamčevinu. Bilo u vidu hipoteke, mjenice,
6
oročenog depozita itd... Za takve stvari vlada Republike Hrvatske je osnovla agenciju za
mala gospodarstva – HAMAG koja se bavi izdavanjem jamstvenih listova.
Tuđi izvori financiranja su:
bankarske institucije
državne institucije
međunarodne financijske institucije (www.oliveri.efri.hr. 03.05.2012.)
2.1.2.1. Kratkoročno financiranje iz tuđih izvora
Kratkoročni krediti imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe za financiranje
tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje tekuće nelikvidnosti. U tu
kategoriju ulaze; kontokorentni, eskontni, lombardni, akceptni, rambursni i avalni kredit.
2.1.2.2. Srednjeročno financiranje iz tuđih izvora
Odobravaju se s rokom dospijeća (rok otplate) od jedne do pet godina, a služe za
financiranje manjih investicija, kupnju trajnih potrošnih dobara i sl.., Međutim,
srednjeročno financiranje je van opće prakse i nije signifikantno u hrvatskoj poljoprivredi.
(Relić, B., 2001)
2.1.2.3. Dugoročno financiranje iz tuđih izvora
Imaju rok dospijeća dulji od pet godina, a služe za financiranje većih investicija.
Odobravaju se na temelju dugoročnih izvora sredstava komercijalne banke. Zbog dugoga
roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za vjerovnike
razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uvjetuje založnim
pravom na nekretnine (hipotekom), a nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja
kredita poput solidarnoga jamstva (jedne ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih
rizika, polica osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnoga slučaja vinkulirane u
korist kreditora i sl. (Marković, I., 2000)
7
3. MATERIJALI I METODE
Za potrebe ovog istraživanja korišteni su sekundarni podaci, odnosno stručna literatura, službena glasila Vlade Republike Hrvatske te izvori u vidu elektroničkih medija. Analitičkom metodom komparacije i sinteze financjskih sredstava određuje se izvor, upravljanje i implementacija istih u svrhu racionalnijeg poslovanja nekog poduzeća.
8
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Rezultati istraživanja sadrže sve vrste potpora u poljoprivredi od strane Republike
Hrvatske i količinu utrošenih financijskih sredstava u istu u razdoblju od 2005. – 2010.
godine. Također se analizira i output poljoprivredne proizvodnje kao i interakcijska sveza
uloženog i dobivenog.
4.1. Vrste potpora u poljoprivredi
Zbog svoje osjetljivosti poljoprivreda je segment gospodarske politike ovisan o
državnoj pomoći. Naime, svjetske tržišne varijacije se snažnije i brže reflektiraju na
poljoprivredu nego na druge gospodarske grane, a obrt sredstava u poljoprivredi znatno je
manji nego u drugim gospodarskim granama. Obzirom na ovisnost poljoprivrede na
klimatske uvjete, valja zaključiti da se radi o veoma nestabilnoj i krhkoj gospodarskoj
grani. Stoga državne intervencije su neophodne za održavanje stabilne poljoprivredne
proizvodnje zbog strateških, ekonomskih i političkih interesa zemlje.
Današnji modeli potpore poljoprivredi predviđaju tri vrste interveniranja koji
obuhvaćaju, ne samo poljoprivrednu proizvodnju, nego i ruralni razvitak.
Državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvitku su:
izravna plaćanja
mjere ruralnog razvoja
posebna potpora poljoprivredi (http://www.mps.hr 09.05.2012.)
4.1.1. Izravna plaćanja
Do 2008. godine u Hrvatskoj su sva izravna plaćanja bila proizvodno vezana, a od
2010. godine kroz usvajanje novog zakona o državnoj potpori, uvedeno je osnovno
plaćanje u biljnoj proizvodnji kao oblik nevezanog plaćanja (tabela 3), a ujedno se smanjio
i broj razreda potpore čime je započet proces odvajanja plaćanja od proizvodnje.
Uvjet za izravna plaćanja u biljnoj proizvodnji je korištenje minimalno 1 ha
poljoprivrednog zemljišta, iznimno, u slučaju gospodarstva koja imaju isključivo trajne
9
nasade prihvatljiva je površina od minimalno 0,25 ha. U stočarstvu su zadržane minimalno
poticane količine za 2011. godinu. Za korisnike koji ne ostvaruju pravo po poljoprivrednoj
površini uvodi se, kao i u zemljama EU, vrijednosni minimum i to u iznosu od 750 kuna po
korisniku ispod kojeg se ne isplaćuje potpora. Zakonom (NN 92/10) se propisuje model
izravnih plaćanja te financijska sredstva predviđena za osnovno plaćanje po površini i za
proizvodno vezana plaćanja. (Narodne novine 92/10).
Tabela 1: Državne potpore u izravnim plaćanjima
Vrsta izravnog plaćanja
Vrijednost - kuna Jedinica mjere Maksimalni jedinični iznos (kn)
Livade i pašnjaci 24.571.461 ha 702
Ostale vrste zemljišta
1.531.593.893 ha 2.055
Šećerna repa 30.969.000 ha 1.395
Maslinovo ulje 15.380.000 l 10.00
Duhan 66.876.000 kg 5.58
Krave dojilje 147.134.000 grlo 1.117
Ovce i koze 67.626.000 grlo 122
Tov goveda 160.322.063 grlo 1.900
Mliječne krava 48.000.000 grlo 836
Krmače 33.120.000 grlo 530
Mlijeko kravlje, ovčje i kozje
275.092.479 kg 0.50
Izvor: Narodne novine 92/10
Plaćanja za livade i pašnjake vezana su uz uvjet držanja najmanje 0.5 uvjetnih grla
goveda, konja, koza ili ovaca po hektaru livada i pašnjaka.
4.1.2. Mjere ruralnog razvoja
10
Mjere ruralnog razvoja imaju cilj zadržati stanovništvo u ruralnim područjima,
izjednačiti kvalitetu života u ruralnim i urbanim područjima, omogućiti povratak
stanovništva iz urbanih u ruralna područja, povećati konkurentnost proizvodnje i time
stvoriti veći dohodak poljoprivrednih proizvođača.
Mjere ruralnog razvoja dijele se na:
1. Mjere ruralnog razvoja do pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju koje
obuhvaćaju:
mjere u sklopu IPARD programa ruralnog razvoja 2007. - 2013.
potporu za osiguranje od mogućih šteta u poljoprivrednoj proizvodnji
potporu za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja
potporu za kapitalna ulaganja u poljoprivredi
potporu dohotku poljoprivrednih gospodarstava
potporu za ekološku i integriranu poljoprivrednu proizvodnju
potporu za područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi
2. Mjere ruralnog razvoja za razdoblje nakon pristupanja Europskoj uniji
financirati će se sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni
razvoj (http://www.mps.hr 15.05.2012.)
4.1.3. Posebna potpora poljoprivredi
11
Posebna potpora poljoprivredi obuhvaća mjere za upravljanje rizicima i kriznim
situacijama, za održanje i poboljšanje genetske kvalitete u stočarstvu, za tehničku pomoć
proizvođačkim organizacijama te ostale mjere koje nisu obuhvaćene mjerama
poljoprivredne politike, a uređuju se posebnim propisima.
Posebna potpora poljoprivredi obuhvaća:
1. Mjere za upravljanje rizicima i kriznim situacijama kroz:
potporu za nadoknadu šteta poljoprivrednoj proizvodnji ili na sredstvima za
poljoprivrednu proizvodnju
potporu za otvaranje proizvodnih, prerađivačkih i marketinških kapaciteta
potporu za spašavanje i restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava u
teškoćama
2. Mjere za održanje i poboljšanje genetske kvalitete u stočarstvu kroz:
potporu stočarskom sektoru za poboljšanje genetske kvalitete
3. Mjere za tehničku pomoć proizvođačkim organizacijama kroz:
potporu za pružanje tehničke pomoći poljoprivrednicima preko
proizvođačkih organizacija
4. Ostale mjere koje nisu obuhvaćene mjerama poljoprivredne politike kroz:
potporu za zapošljavanje
potporu za istraživanje i razvoj
horizontalne instrumente potpore koji se primjenjuju i na poljoprivredni
sektor
potporu za oglašavanje poljoprivredne proizvodnje
potporu za potrošnju plinskih ulja radi obavljanje poljoprivredne djelatnosti
(Narodne novine 92/10)
4.1.4. Višegodišnja analiza financijskih potpora i broja poljoprivrednih
gospodarstava u RH
12
Sljedeće analize prikazuju količinu financijskih sredstava potrošenih u potporu
poljoprivredi i ribarstvu za razdoblje od 2006. – 2010. godine te broj poljoprivrednih
gospodarstava u istom razdoblju.
Tabela 2: Potpore poljoprivredi i ribarstvu za razdoblje od 2006. – 2010.
Godina Iznos potpora u kunama Udio u BDP-u (%)
2006. 2 543 000 000 0,89
2007. 3 210 100 000 1,02
2008. 3 537 700 000 1,05
2009. 3 615 100 000 1,1
2010. 4 006 900 000 1,2
Izvor: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Državne potpore poljoprivredi i ribarstvu gotovo su udvostručene u razdoblju od
2006. – 2010. godine.
Tabela 3: Analiza brojčanog stanja poljoprivrednih gospodarstava u RH
Godina Broj PG-a
2007. 181 252
2008. 189 036
2009. 197 104
2010. 232 328
2011. 232 990
Izvor: Državni zavod za statistiku, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju
Iz gore navedenih podataka uviđa se proporcionalan rast ukupne mase državnih
potpora, usporedno linearnim rastom broja poljoprivrednih gospodarstava u Republici
Hrvatskoj.
4.1.5. Višegodišnja analiza ekonomskih računa u poljoprivredi
Kod analize ekonomskih računa promatramo dva parametra: bruto investicije u
fiksni kapital te output poljoprivredne djelatnosti.
13
Tabela 4: Bruto investicija u fiksni kapital za poljoprivredu
Ekonomski računi u poljoprivredi – tekuće cijene izražene u kunama
2005. 896 000 000
2006. 913 000 000
2007. 1 004 000 000
2008. 1 094 000 000
2009. 1 083 000 000
2010. 976 000 000
Izvor: Državni zavod za statistiku
U razdoblju od 2005.- 2008. godine bruto investicija u poljoprivredu ima
progresivan rast, a zatim degresivan zbog globalne ekonomske krize.
Tabela 5: Output poljoprivredne djelatnosti
Ekonomski računi u poljoprivredi – tekuće cijene izražene u kunama
2005. 18 466 000 000
2006. 18 947 000 000
2007. 21 082 000 000
2008. 22 553 000 000
2009. 21 546 000 000
2010. 21 243 000 000
Izvor: Državni zavod za statistiku
Output poljoprivredne djelatnosti ima konstantan rast do 2008. godine, a zatim pada
uvjetovan globalnom ekonomskom krizom.
4.1.6. Vrste kredita kratkoročnih izvora financiranja
1) Kontokorentni kredit - kratkoročan je kredi što ga banka odobrava u korist
tekućega računa komitenta. Sredstva odobrenoga kredita komitent može koristiti za promet
i plaćanje, odnosno izdavati naloge za plaćanje iznad vlastitih sredstava na računu. Iako se
14
kredit odobrava do iznosa najvišega utvrđenoga kreditnog limita, komitent može koristiti
kredit i u manjem iznosu od ugovorenoga. Pritom komitent plaća kamate samo na
iskorišteni dio takve „otvorene kreditne linije“, a na neiskorišteni dio plaća proviziju banci.
Kontokorentni kredit vrlo je raširen oblik kratkoročnoga kreditnoga kreditiranja, koji
komitentu omogućuje jednostavnije premošćenje kratkoročne nelikvidnosti, elastičnu i
racionalnu upotrebu kredita, smanjuje blagajničko poslovanje, itd.. Njegova se pogodnost
očituje prilikom otvaranja akreditiva, plaćanja špeditera, kod pretfinanciranja i
međufinanciranja, prilikom kupovine većih količina robe uz popust za gotovinu i sl.. Iako
je formalno kratkoročni oblik zaduživanja s rokom dospijeća do jedne godine u praktičnom
poslovanju, zbog višekratnoga produženja ugovora, on dobiva dugoročan značaj. Kamatne
stope na kontokorentne kredite u pravilu su više nego na ostale vrste kredita jer
promjenljivi obujam njegova korištenja nameće banci potrebu održavanja višeg stupnja
likvidnosti.
2) Eskontni kredit - kratkoročni je kredit na temelju zaloga (najčešće robne)
mjenice, kojom banka kupuje određeno potraživanje prije njegova dospijeća uz istodobnu
naplatu eskontna, tj. kamata, provizije i troškova za svoje usluge. Kamata koja se pritom
obračunava odnosi se na razdoblje od dana isplate eskontnoga kredita do dana dospijeća
mjenice. Eskontiranjem mjenice robni kredit pretvara se u bankarski kredit, čime se
potraživanje prema kupcu pretvara u potraživanje prema banci. Eskontni krediti
odobravaju se na kraće rokove (u pravilu nekoliko mjeseci), tj. do dospijeća mjenice. Kada
mjenica dospije, dužnik po eskontnom kreditu mora vratiti banci odobreni iznos kredita.
Ako se to ne dogodi, banka će protrestirati mjenicu i naplatiti traženi iznos od bilo kojega
mjeničnoga dužnika. Budući da eskontiranu mjenicu banka može reeskontirati kod
središnje banke ili neke druge komercijalne banke, mjenični kredit, sa stajališta likvidnosti,
povoljnije je za poslovnu banku nego ostali oblici kredita.
3) Lombardni kredit - kratkoročni je kredit na temelju zaloga pokretnih stvari ili
vrijednosnica (izuzev mjenice), koje ostaju vlasništvo zajmoprimca, ali su do trenutka
otplate u posjedu banka. Predmet lombarda najčešće se pokretne stvari poput predmeta od
plemenitih kovina, umjetnička djela, vrijednosnica (obveznica, dionica, blagajničkih
zapisa) i sl.. Založeni predmeti predstavljaju instrumente osiguranja vraćanja lombardnoga
kredita, pa ih banka, ako dužnik nije u stanju vratiti kredit banci, ima pravo prodati i na taj
način naplatiti dug. Sa stajališta korisnika kredita, pogodnost lombarda očituje se u tome
15
što zajmoprimac može doći do novčanih sredstava potrebnih za tekuću proizvodnju ili
potrošnju, a da pritom ne mora prodati svoje vrijednosnice ili pokretnine. Lombardni kredit
posebice je pogodan kada se odobrava uz zalog uskladištene robe, ploveće robe, odnosno
robe na putu, što omogućuje vlasnicima založnih dobara da dobiju potrebna novčana
sredstva i prije nego što konačno prodaju. Lombardni kredit odobrava se na rok od
nekoliko dana do nekoliko mjeseci.
4) Akceptni kredit - vrsta je garantnoga kredita kojim banka stavlja na raspolaganje
komitentu svoj poslovni ugled. Odobravanjem akceptnoga kredita banka korisniku kredita
ne doznačuje novčana sredstva u iznosu na koji glasi kredit, nego preuzima na sebe obvezu
isplate mjeničnoga duga, ako izdavatelj mjenice ne iskupi mjenicu o njezinu dospijeću.
Akceptom mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik, što zbog većega boniteta mjenice
omogućuje tražitelju bankovnog akcepta lakše dobivanje eskontnoga kredita kod druge
domaće ili strane banke, odnosno optjecaj takve mjenice na novčanom tržištu.
5) Rambursni kredit - akceptni je kredit koji banka otvara uvozniku robe za
plaćanje uvoza robe uz pokriće različitih dokumenata koji su na nju preneseni. U praksi je
najčešće povezan s (neopozivim) dokumentarnim akreditivom. Uvoznik se ugovorom
obvezuje izvozniku da će plaćanje izvršiti akceptom kod rambursne banke. Izvoznik
akceptiranu mjenisu u rambursnom kreditu može eskontirati, koristiti ju za plaćanje ili pak
prodati na burzi vrijednosnih papira. Akceptiranje mjenice može izvršiti banka uvoznika,
banka izvoznika ili neka treća banka.
6) Avalni kredit - kratkoročni je bankovni kredit kojim banka daje aval (jamstvo) na
mjenične obveze svojega komitenta do ugovorenoga iznosa avalnog kredita. Na taj se
način povećava vrijednost i kvaliteta mjenice i ona se može jednostavnije eskontirati.
Preuzimajući odgovornost za klijenta prema trećim osobama, banka stavlja klijentu na
raspolaganje svoj ugled. Avalni kredit nije isplatni kredit u smislu odobravanja klasičnog
bankovnog kredita, već oblik garantnoga kredita kojim banka daje bezuvjetno i neopozivo
jamstvo da će u slučaju neisplate mjenice učiniti to sama banka kao jamac. S obzirom na
uvjetno obećanje plaćanja, za banku avalni kredit predstavlja potencijalnu obvezu. Poseban
oblik kratkoročnoga financiranja, koje za banku ima obilježje srednjoročnog ili čak
dugoročnoga potraživanja, predstavlja revolving kredit, u obliku otvorene kreditne linije,
tj. kontinuirane mogućnosti zaduživanja u varijabilnim iznosima, do visine okvirnog iznosa
kredita. (www.efzg.hr 06.05.2012.)
16
4.1.7. Vrste kredita dugoročnih izvora financiranja
1) Hipotekarni krediti - dugoročni je kredit (s rokom dospijeća od deset do dvadeset
godina) koji je osiguran upisom hipoteke, odnosno založnoga prava na nekretnini.
Hipotekarni vjerovnik (banka ili druge specijalizirane financijske institucije) vraćanje
kredita osigurava tzv. intabulacijom, odnosno pravnim postupkom uknjižbe založnoga
prava na nekretnini, temeljem kojega dospjela nenaplaćena potraživanja može namiriti iz
vrijednosti zaloga. Predmet hipoteke može biti; stambeni ili poslovni prostor, zemljište,
gospodarske zgrade, skladišta i druge nekretnine nad kojima se založno pravo stječe
upisom u zemljišne knjige, ali i pojedini oblici pokretnina, primjerice brodovi i zrakoplovi,
nad kojima se založno pravo stječe upisom u registar brodova i registar zrakoplova. Svoja
prava hipotekarni vjerovnici ostvaruju preko suda, tražeći da hipotekarni zalog bude
izložen javnoj prodaji, tj. dražbi. Stjecanjem hipoteke vjerovnik nema pravo posjeda
zaloga, već založno dobro ostaje na raspolaganju dužniku i može biti predmetom
kupoprodaje. Dužnik je pritom obvezan voditi brigu o očuvanju vrijednosti založene
nekretnine. Budući da sigurnost naplate potraživanja leži u vrijednosti nekretnine,
hipotekarni kredit u pravilu se odobrava u visini do 70% promjene ili procijenjene
vrijednosti nekretnine. Odobrava se za izgradnju novih objekata ili za opće financiranje.
Na hipotekarnom tržištu vrlo veliko značenje imaju stambene hipoteke.
2) Kredit dobavljača - kreditni je posao u kojem izvoznik odobrava kredit uzravno
kupcu-uvozniku sukladno ugovoru o isporuci robe uz odgođeno plaćanje.
3) Kredit kupcu - odobrava komercijalna banka (ili specijalizirana državna agencija
za financiranje izvoza) inozemnomu kupcu, čime se osigurava brza naplata domaćem
izvozniku. Kod kredita banke banci, domaća banka izvoznika ili državna agencija za
financiranje izvoza kreditira inozemna banka za račun kupca-uvoznika doznačuje novac
izvozniku. (http://web.efzg.hr 09.05.2012.)
4.1.8. Analiza prednosti i nedostataka različitih izvora financiranja
17
Prilikom analize različitih izvora financiranja korištena je SWOT2 metoda da se analiziraju snage, slabosti, prilike i prijetnje različitih izvora financiranja, odnosno da se izabere najbolji i najisplativiji izvor financiranja.
Tabela 6. Prednosti i nedostaci vlastitih izvora financiranja
Prednosti vlastitih izvora Nedostaci vlastitih izvora
bolji poslovni rezultata ograničenost vlastitih izvora
nema obveze vraćanja subjektivnost pri odlučivanju
veći kreditni i financijski kapacitet nemogućnost korištenja financijske poluge
veća poslovna i financijska samostalnost
Izvor: (www.oliveri.efri.hr) 12.05.2012.
Iz priložene tabele možemo zaključiti da prednosti vlastitih izvora financiranja
uvelike nadmašuju nedostatke vlastitih izvora financiranja.
Tabela 7. Prednosti i nedostaci tuđih izvora financiranja
Prednosti tuđih izvora Nedostaci tuđih izvora
neograničenost tuđih izvora slabiji poslovni rezultat
tržišna objektivnost pri vrednovanju obveza vraćanja sredstava
nogućnost korištenja financijske poluge promjenjivost cijene kapitala
Smanjen kreditni i financijski kapacitet
manja poslovna i financijska samostalnost
Izvor: (www.oliveri.efri.hr. 13.05.2012.)
Nedostaci tuđih izvora financiranja uvelike nadmašuju prednosti, no u praksi velika
većina poduzetnika koristi tuđe izvore financiranja.
4.1.9. Analiza poljoprivrednih kredita na financijskom tržištu Republike Hrvatske
2 SWOT analiza je jedna od instrumenata kojima se menadžer može poslužiti u kreiranju strategije. Ovo je kvalitativna analitička metoda koja kroz 4 čimbenika nastoji prikazati snage, slabosti, prilike i prijetnje određene pojave ili situacije.
18
Prikazane su prosječne vrijednosti (kamata, visine kredita, rokovi otplate,) za
komercijalne bankovne institucije u Republici Hrvatskoj.
1. Kratkoročni agrokrediti
Namjena: za ulaganja u tekuću proizvodnju (uzgoj žitarica, industrijskog bilja,
cvijeća, povrća i sl.)
Visina kredita - do 30.000 eura u kunskoj protuvrijednosti
Rok otplate - do 12 mjeseci
Kamatna stopa - 9,50% godišnje, efektivna kamatna stopa iznosi 13,69% na iznos
kredita 30.000 eura uz rok otplate 12 mjeseci, kamatnu stopu 9,50% i naknadu za
izdavanje kredita 2,0%.
2. Dugoročni agrokrediti
krediti za kupnju, izgradnju i adaptaciju gospodarskih objekata za poljoprivrednu
namjenu
kupnja osnovnog stada (kupnja grla u govedarstvu, svinjogojstvu, konjogojstvu,
ovčarstvu, kozarstvu, peradarstvu i pčelinje zajednice)
kupnja poljoprivrednog zemljišta
kupnja opreme i poljoprivredne mehanizacije
kupnja opreme za sustav zaštite od mraza/tuče
podizanje staklenika/plastenika za uzgoj povrća i cvijeća
kupnja junica
za podizanje i obnovu višegodišnjih nasada (vinograda, voćnjaka, maslinika)
Visina kredita - do 150.000 eura u kunskoj protuvrijednosti
Rok otplate ovisi o namjeni kredita. Kamatna stopa iznosi 9,0% godišnje,a efektivna
kamatna stopa iznosi 9,83% na iznos kredita 150.000 eura uz rok otplate 10 godina,
kamatnu stopu 9,0% i naknadu za izdavanje kredita 1,7%. Posebna pogodnost - mogućnost
korištenja počeka unutar roka otplate.
5. ZAKLJUČAK
19
Iz navedenih izvora financiranja možemo zaključit da mladi poduzetnik u teoriji
ima popriličan izbor kako financirati neki novi poduzetnički pothvat ili investirati sredstva
u novi. Široka paleta kredita koja se nudi na financijskom tržištu uvelike olakšava izbor za
one potrebe koje su u datom trenutku najbolja opcija. No, uzevši u obzir trenutnu situaciju
na financijskom tržištu i nestabilnost priljeva sredstava u sadašnju proizvodnju, odnosno
potraživanja koja nisu naplaćena, vrlo su male mogućnosti za opstajanje novonastalog
poduzetničkog pothvata. Međutim, onim snalažljivijima uvijek preostaje mogućnost
izvlačenja sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije.
Kod državnih potpora najznačajnija promijena u odnosu na prošlogodišnje je ta da
poljoprivrednik dobiva potporu na temelju količine jediničnih površine zemlje te mu je
dana mogućnost izbora poljoprivredne proizvodnje, osim nekih kultura koje su ostale
proizvodno vezane zbog iznimne strateške važnosti za razvoj poljoprivrede u Republici
Hrvatskoj.
6. LITERATURA
20
1. Godišnje izviješće HPA 2009.,2010., 2011.,
2. Marković, I.: Financiranje, Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava,
Računovodstvo revizija i financije, Zagreb, 2000.,
3. Priručnik za poljoprivredna gospodarstva, Agencija za plaćanje u proljoprivredi,
ribarstvu i ruralnom razvoju 2012.,
4. Ranogajec, Lj. i sur.: Izvori financiranje poljoprivredne proizvodnje, Osijek, 2009,.
5. Relić, B.: Gospodarska matematika, drugo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,
Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2001.,
6. Van Horne, J.C.: Financijsko upravljanje i politika, MATE d.o.o., Zagreb, 1993.,
7. Statistički ljetopis DZS 2008.,2009.,2010.,2011.,
8. Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, NN 92/10, www.nn.hr
(02.04.2012.)
9. www.agr.unizg.hr/cro/nastava/moduli/doc/
87437_financiranje_izvori_financiranja_poduzeca.pdf
10. www.efzg.hr
11. www.mps.hr/default.aspx?id=13
12. www.oliveri.efri.hr.
13. www.pbz.hr
14. www.zaba.hr
21
Recommended