1. UVOD

Obzirom da je poljoprivredna djelatnost iznimno reagibilna i senzitivna

gospodarska grana te strateški važan segment gospodarstva koji ovisi o određenom stupnju

državnih intervencija, bitno je raščlaniti i utvrditi politiku države u smislu potpora, zakona

i strateških planova te mogućnosti fizičkih i pravnih osoba za otpočinjanjem

poljoprivredne proizvodnje i/ili zadržavanjem i unapređenjem postojeće.

1.1. Predmet i cilj rada

Predmet ovog rada je prikazati moguće izvore financiranja i istaknuti njihove

prednosti i nedostatke, odnosno izabrati kreditore sa najpovoljnijim uvijetima za

poljoprivrednog proizvođača sa što manjim dugoročnim financijskim opterećenjem i

sastaviti pregled državnog interverniranja u novonastaloj i/ili tekućoj poljoprivradnoj

proizvodnji.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja

Prilikom prikupljanja podataka, naravno glavni oslonac je uvijek stručna literatura,

a korištene su i Narodne novine, razni pravilnici i dekreti izdani od strane nadležnih

ministarstava. No, valja imati na umu da svi zakoni, pravilnici i stručna literatura uvijek

sadržavaju utopijski, idealni odnos bilo kojeg aspekta interakcije poljoprivrednog

proizvođača sa inim institucijama.

Međutim, kako su prilike dopuštale, obavljeni su i „non record“1 razgovori sa

poljoprivrednim proizvođačima te je dobiven uvid u stvarno faktičko stanje. Nizak stupanj

komunikacije između mjerodavnih institucija i poljoprivrednih proizvođača, zapravo

jednosmjerne komunikacije, reflektira se na proizvodnju manju od one moguće.

1 Neslužbeni razgovori, van službenog bilježenja podataka

1

1.3. Sadržaj i struktura rada

Sadržaj ovog rada je obuhvaća i raščlanjuje strukturu financiranja poljoprivrede u

Republici Hrvatskoj, počevši od investicijskog financiranja novonastalih i/ili povećanja

kapaciteta i modernizacije već postojećih poljoprivrednih subjekata. Također, potrebno je

utvrditi strukturu i modele državnog interveniranja u poljoprivredu ovisno o garanama

poljoprivredne proizvodnje u svrhu racionalizacije, modernizacije i maksimilizacije

poljoprivredne proizvodnje.

Sadržaj rada je prvenstveno orijentiran na politiku državnih institucija i privatnog

sektora te u nešto manjoj mjeri vlastitih ulaganja poljoprivrednih proizvođača u

predstojeću planiranu ili već postojeću proizvodnju.

Struktura rada sadržava početno financiranje poljoprivredne proizvodnje, odnosno

investicijska ulaganja, i državne intervencije u postojećoj poljoprivrednoj proizvodnji.

2

2. PREGLED LITERATURE

U pregledu literature su obuhvaćeni izvori financiranja u poljoprivredi te su

raščlanjeni prema vlasništvu, porijeklu i vremenskom roku.

2.1. Izvori financiranja u poljoprivredi

Financiranje je proces pribavljanja, korištenja i vraćanja financijskih (prvenstveno

novčanih) sredstava njihovim izvorima. Sastoji se od odnosa koji nastaju upravljanjem

financijama, ulaganjem putem tržišta novca i kapitala (www.rjecnik.hr 03.05.2012). U

procesu financiranja važno mjesto zauzima politika strukture kapitala koja određuje oblik

financiranja i vrste izvora financiranja. Obzirom na aspekt strukture kapitala, izvori

financijski sredstava mogu biti interni i eksterni.

Većini poduzetnika za otpočinjanje nekog posla u poljoprivredi nedostaje

financijskih sredstava, stoga je potrebno analizirati potencijalne kreditore, prikupiti

informacije o programima banaka, štedno-kreditnih zadruga i drugih institucija na tržištu

kapitala. Pri odabiru kreditora treba obratiti iznimnu pažnju na uvjete kredita, dužinu

kreditiranja, visinu kamate te potrebnim garancijama za kredit.

Izvore financijskih sredstava djelimo u 3 kategorije:

1. Prema roku

kratkoročno srednjeročno dugoročno

2. Prema porijeklu

interni izvori eksterni izvori

3. Prema vlasništvu

vlastiti izvori tuđi izvori

(www.oliveri.efri.hr.) 23.04.2012.

3

2.1.1. Vlastiti izvori financiranja

Vlastiti novac je najčešće, ako ne i uvijek, najbolje rješenje zbog najbrže

implementacije u početni kapital bez povratne veze u obliku vraćanja kamata i glavnice, ali

isto tako najrjeđi oblik financiranja.

2.1.1.1 Vlastiti novac poduzetnika

Prije svega orijentacija je na potencijalno ušteđeni novac poduzetnika u bilo kojoj

formi, a da se može promptno upotrijebiti za financiranje nekog projekta. Pri tome mislimo

na ušteđevinu u banci, štedionici ili kućnoj štednji. Naime, isti je slučaj i sa naslijeđenim

financijskim sredstvima. Međutim, poseban vid ušteđevine predstavlja otpremnina

prilikom otkazivanja ugovora o radu ili otpremnina odlaska u mirovinu.

Prodajom vlastite imovine poduzetnik također može priskrbiti sredstva za

otpočinjanje proizvodnje. Ako posjeduje financijsku imovinu, može je prodati na tržištu

kapitala, odnosno zamijeniti za novac te upotrijebiti u poslovne svrhe. Ista je solucija i sa

materijalnom imovinom. No, važno je znati da prodajom financijske i materijalne imovine

poduzetnik ne osigurava novu dodatnu imovinu. Prodajom se postojeće imovina samo

pretvara u onaj oblik sredstava koji mu je trenutno potreban.

U zapadnim zemljama poduzetnik može prodati materijalnu imovinu koja mu je

potrebna za buduće poslovanje specijaliziranoj financijskoj organizaciji uz uvjet da je

istodobno uzme u najam. Na taj način poduzetnik dolazi do potrebnog novca, ali prestaje

biti vlasnik prodane imovine i postaje samo njen korisnik. Ako je ušteđeni novac i novac

priskrbljen prodajom imovine dostatan za započinjanje poslovanja, poduzetnik može

osnovati i registrirati vlastito poduzeće. U tom slučaju neće morati brinuti o otplati kredita

i podjeli ostvarenog neto dobitka s ulagateljima.

4

2.1.1.2. Vlastiti novac ulagatelja

1) Ušteđeni novac članova obitelji i prijatelja. Raspoloživi novac jednog

poduzetnika najčešće nije dostatan za započinjanje poslovanja. Prirodno je da će

poduzetnik nedostatan dio novca prvo potražiti kod rodbine, prijatelja i poznanika, ukoliko

oni imaju ušteđevinu. Članovi obitelji i prijatelji obično imaju više razumijevanja za

novčane probleme poduzetnika, nego drugi ulagatelji ili kreditori. U financiranju

poduzetničkog pothvata oni mogu sudjelovati kao djelomični vlasnici (suvlasnici)

poduzeća, kao partneri ili dioničari, ili da pozajme novac koji poduzetnik mora vratiti u

određenom roku s kamatom. S tim u svezi, poduzetnik im može ponuditi ulaganje novca u

obiteljsko partnersko poduzeće ili u obiteljsko dioničko društvo. Ovakva poduzeća

omogućuju da ostvareni neto dobitak zadrže i sami podijele u krugu obitelji, ovisno o tome

kako je dogovorena podjela dobitka. (Van Horne, J.C., 1993)

2) Ulozi privatnih ulagatelja. Uvijek postoje ljudi koji imaju novac i kojeg žele

uložiti u neki obećavajući poduzetnički pothvat. Takvi privatni ulagatelji novac radije

ulažu u posao s poduzetnicima koje poznaju i koji imaju znanja i iskustvo u poslu kojeg

žele započeti. Korisno je napraviti listu potencijalnih privatnih ulagatelja. Prije razgovora s

njima poduzetnik mora odlučiti da li želi kredit ili trajni ulog, odnosno kreditore, partnere

ili dioničare koji će posjedovati dio poduzeća, imati pravo na upravljanje i raspodjelu neto

dobitka. Pritom poduzetnik mora znati da privatni ulagatelji obično ne ulažu novac u posao

u koji i poduzetnik ne ulaže vlastiti novac i ne izlaže se riziku. Naravno svi modaliteti u

svezi ulaganja novca se moraju regulirati posebnim ugovorom (ugovorom o partnerskom

ulaganju ili ugovorom, statutom dioničkog društva).

3) Ulozi društva za ulaganje u mala poduzeća. Društva za ulaganje u mala i srednja

poduzeća u razvijenim zemljama, posebice SAD, poduzetnicima su važan izvor vlastitog,

temeljnog kapitala. Ova društva kapital ulažu u mala poduzeća i visoko rizične poslove

koji nude nove proizvode, ali i u tradicionalne grane. Naime, pokazalo se da su ulaganja u

visoke tehnologije nisu uvijek najprofitabilnija te da se neke stare grane još uvijek

razvijaju i donose profite. Poduzetnik najčešće upućuje ponudu za kupnju dionica većem

broju ovih društava. Zainteresirana društva kupuju dionice i postaju suvlasnici malog

poduzeća. Prodajom dionica ovim društvima poduzetnik priskrbljuje temeljni kapital za

započinjanje poslovanja. Za pribavljanje novca za financiranje malog i srednjeg

poduzetništva  kod tvrtki poduzetničkog kapitala, društva za ulaganja u mala poduzeća i

5

drugih ulagatelja, poduzetnik mora imati pažljivo razrađen poslovni plan. U protivnom ima

male izglede da dobije potreban kapital.

4) Ulozi velikih poduzeća, banaka i drugih. Izvori vlastitog kapitala malog

poduzeća mogu biti i velika poduzeća. U razvijenim zemljama često poduzeća, posebice

velika poduzeća, imaju posebne odjele i menadžere koji traže male obećavajuće

poduzetnike radi ulaganja kapitala u nove poslove. Najčešće motiv je zarada i

profitabilnost, ali i pronalaženje perspektivnih poduzeća radi budućeg preuzimanja

odnosno kupnje. U nekim slučajevima poslovne banke i štedionice kupuju dionice malih

poduzeća da bi u njih ubrizgale  svježi kapital. Potom, tijekom dogovorenog razdoblja

naplaćuju dividendu, a na utvrđeni dan dionice prodaju poduzetniku

(http://www.agr.unizg.hr, 28.04.2012).

2.1.2. Tuđi izvori financiranja

Tuđi izvori financiranja su svi oni koji nisu porijeklom od vlasnika ili od

poslovanja te se njima stvaraju obaveze za poduzetnike koje su vremenski određene i pod

određenim uvjetima. Takve posudbe novca se moraju regulirati posebnim kreditnim

ugovorom koji sadrži sve bitne sastojke o povratu glavnice i plaćanju kamata. Međutim,

mladim poduzetnicima koji na novo ulaze u posao često je problem garancija povratka

uloženih sredstava jer mnoga poduzeća umiru još u “djetinstvu”. No, postoji još jedan vid

financiranja koji ne traži povratnu reakciju u smislu vraćanja kredita, naime, to su

pretpristupni fondovi Europske Unije.

Financiranje iz tuđih izvora je svakidašnja potreba i proizlazi iz ograničenosti

vlastitih izvora financiranja iz velike ponude slobodnih novčanih sredstava na financijskim

tržištima. Prije svega tu mislimo na komercijalne banke, štedno-kreditne zadruge,

hipotekarne banke i ine institucije. Glavni problem u ovom vidu financiranja jest da banke

i štedionice preferiraju pozajmljivanje većih svota novaca poznatim i velikim poduzećima

s dobrim bonitetom i reputacijom što je na uštrb malim poduzetnicima za dobivanje

dugoročnog kredita za početak poslovanja. Naime, rizici pozajmljivanja novca za nove

poduzetničke pothvate su veliki, zbog čega banke prilikom pozajmljivanja novca, radi

smanjenja rizika, traže osiguranje, odnosno jamčevinu. Bilo u vidu hipoteke, mjenice,

6

oročenog depozita itd... Za takve stvari vlada Republike Hrvatske je osnovla agenciju za

mala gospodarstva – HAMAG koja se bavi izdavanjem jamstvenih listova.

Tuđi izvori financiranja su:

bankarske institucije

državne institucije

međunarodne financijske institucije (www.oliveri.efri.hr. 03.05.2012.)

2.1.2.1. Kratkoročno financiranje iz tuđih izvora

Kratkoročni krediti imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe za financiranje

tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje tekuće nelikvidnosti. U tu

kategoriju ulaze; kontokorentni, eskontni, lombardni, akceptni, rambursni i avalni kredit.

2.1.2.2. Srednjeročno financiranje iz tuđih izvora

Odobravaju se s rokom dospijeća (rok otplate) od jedne do pet godina, a služe za

financiranje manjih investicija, kupnju trajnih potrošnih dobara i sl.., Međutim,

srednjeročno financiranje je van opće prakse i nije signifikantno u hrvatskoj poljoprivredi.

(Relić, B., 2001)

2.1.2.3. Dugoročno financiranje iz tuđih izvora

Imaju rok dospijeća dulji od pet godina, a služe za financiranje većih investicija.

Odobravaju se na temelju dugoročnih izvora sredstava komercijalne banke. Zbog dugoga

roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za vjerovnike

razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uvjetuje založnim

pravom na nekretnine (hipotekom), a nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja

kredita poput solidarnoga jamstva (jedne ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih

rizika, polica osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnoga slučaja vinkulirane u

korist kreditora i sl. (Marković, I., 2000)

7

3. MATERIJALI I METODE

Za potrebe ovog istraživanja korišteni su sekundarni podaci, odnosno stručna literatura, službena glasila Vlade Republike Hrvatske te izvori u vidu elektroničkih medija. Analitičkom metodom komparacije i sinteze financjskih sredstava određuje se izvor, upravljanje i implementacija istih u svrhu racionalnijeg poslovanja nekog poduzeća.

8

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Rezultati istraživanja sadrže sve vrste potpora u poljoprivredi od strane Republike

Hrvatske i količinu utrošenih financijskih sredstava u istu u razdoblju od 2005. – 2010.

godine. Također se analizira i output poljoprivredne proizvodnje kao i interakcijska sveza

uloženog i dobivenog.

4.1. Vrste potpora u poljoprivredi

Zbog svoje osjetljivosti poljoprivreda je segment gospodarske politike ovisan o

državnoj pomoći. Naime, svjetske tržišne varijacije se snažnije i brže reflektiraju na

poljoprivredu nego na druge gospodarske grane, a obrt sredstava u poljoprivredi znatno je

manji nego u drugim gospodarskim granama. Obzirom na ovisnost poljoprivrede na

klimatske uvjete, valja zaključiti da se radi o veoma nestabilnoj i krhkoj gospodarskoj

grani. Stoga državne intervencije su neophodne za održavanje stabilne poljoprivredne

proizvodnje zbog strateških, ekonomskih i političkih interesa zemlje.

Današnji modeli potpore poljoprivredi predviđaju tri vrste interveniranja koji

obuhvaćaju, ne samo poljoprivrednu proizvodnju, nego i ruralni razvitak.

Državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvitku su:

izravna plaćanja

mjere ruralnog razvoja

posebna potpora poljoprivredi (http://www.mps.hr 09.05.2012.)

4.1.1. Izravna plaćanja

Do 2008. godine u Hrvatskoj su sva izravna plaćanja bila proizvodno vezana, a od

2010. godine kroz usvajanje novog zakona o državnoj potpori, uvedeno je osnovno

plaćanje u biljnoj proizvodnji kao oblik nevezanog plaćanja (tabela 3), a ujedno se smanjio

i broj razreda potpore čime je započet proces odvajanja plaćanja od proizvodnje.

Uvjet za izravna plaćanja u biljnoj proizvodnji je korištenje minimalno 1 ha

poljoprivrednog zemljišta, iznimno, u slučaju gospodarstva koja imaju isključivo trajne

9

nasade prihvatljiva je površina od minimalno 0,25 ha. U stočarstvu su zadržane minimalno

poticane količine za 2011. godinu. Za korisnike koji ne ostvaruju pravo po poljoprivrednoj

površini uvodi se, kao i u zemljama EU, vrijednosni minimum i to u iznosu od 750 kuna po

korisniku ispod kojeg se ne isplaćuje potpora. Zakonom (NN 92/10) se propisuje model

izravnih plaćanja te financijska sredstva predviđena za osnovno plaćanje po površini i za

proizvodno vezana plaćanja. (Narodne novine 92/10).

Tabela 1: Državne potpore u izravnim plaćanjima

Vrsta izravnog plaćanja

Vrijednost - kuna Jedinica mjere Maksimalni jedinični iznos (kn)

Livade i pašnjaci 24.571.461 ha 702

Ostale vrste zemljišta

1.531.593.893 ha 2.055

Šećerna repa 30.969.000 ha 1.395

Maslinovo ulje 15.380.000 l 10.00

Duhan 66.876.000 kg 5.58

Krave dojilje 147.134.000 grlo 1.117

Ovce i koze 67.626.000 grlo 122

Tov goveda 160.322.063 grlo 1.900

Mliječne krava 48.000.000 grlo 836

Krmače 33.120.000 grlo 530

Mlijeko kravlje, ovčje i kozje

275.092.479 kg 0.50

Izvor: Narodne novine 92/10

Plaćanja za livade i pašnjake vezana su uz uvjet držanja najmanje 0.5 uvjetnih grla

goveda, konja, koza ili ovaca po hektaru livada i pašnjaka.

4.1.2. Mjere ruralnog razvoja

10

Mjere ruralnog razvoja imaju cilj zadržati stanovništvo u ruralnim područjima,

izjednačiti kvalitetu života u ruralnim i urbanim područjima, omogućiti povratak

stanovništva iz urbanih u ruralna područja, povećati konkurentnost proizvodnje i time

stvoriti veći dohodak poljoprivrednih proizvođača.

Mjere ruralnog razvoja dijele se na:

1. Mjere ruralnog razvoja do pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju koje

obuhvaćaju:

mjere u sklopu IPARD programa ruralnog razvoja 2007. - 2013.

potporu za osiguranje od mogućih šteta u poljoprivrednoj proizvodnji

potporu za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja

potporu za kapitalna ulaganja u poljoprivredi

potporu dohotku poljoprivrednih gospodarstava

potporu za ekološku i integriranu poljoprivrednu proizvodnju

potporu za područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi

2. Mjere ruralnog razvoja za razdoblje nakon pristupanja Europskoj uniji

financirati će se sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni

razvoj (http://www.mps.hr 15.05.2012.)

4.1.3. Posebna potpora poljoprivredi

11

Posebna potpora poljoprivredi obuhvaća mjere za upravljanje rizicima i kriznim

situacijama, za održanje i poboljšanje genetske kvalitete u stočarstvu, za tehničku pomoć

proizvođačkim organizacijama te ostale mjere koje nisu obuhvaćene mjerama

poljoprivredne politike, a uređuju se posebnim propisima.

Posebna potpora poljoprivredi obuhvaća:

1. Mjere za upravljanje rizicima i kriznim situacijama kroz:

potporu za nadoknadu šteta poljoprivrednoj proizvodnji ili na sredstvima za

poljoprivrednu proizvodnju

potporu za otvaranje proizvodnih, prerađivačkih i marketinških kapaciteta

potporu za spašavanje i restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava u

teškoćama

2. Mjere za održanje i poboljšanje genetske kvalitete u stočarstvu kroz:

potporu stočarskom sektoru za poboljšanje genetske kvalitete

3. Mjere za tehničku pomoć proizvođačkim organizacijama kroz:

potporu za pružanje tehničke pomoći poljoprivrednicima preko

proizvođačkih organizacija

4. Ostale mjere koje nisu obuhvaćene mjerama poljoprivredne politike kroz:

potporu za zapošljavanje

potporu za istraživanje i razvoj

horizontalne instrumente potpore koji se primjenjuju i na poljoprivredni

sektor

potporu za oglašavanje poljoprivredne proizvodnje

potporu za potrošnju plinskih ulja radi obavljanje poljoprivredne djelatnosti

(Narodne novine 92/10)

4.1.4. Višegodišnja analiza financijskih potpora i broja poljoprivrednih

gospodarstava u RH

12

Sljedeće analize prikazuju količinu financijskih sredstava potrošenih u potporu

poljoprivredi i ribarstvu za razdoblje od 2006. – 2010. godine te broj poljoprivrednih

gospodarstava u istom razdoblju.

Tabela 2: Potpore poljoprivredi i ribarstvu za razdoblje od 2006. – 2010.

Godina Iznos potpora u kunama Udio u BDP-u (%)

2006. 2 543 000 000 0,89

2007. 3 210 100 000 1,02

2008. 3 537 700 000 1,05

2009. 3 615 100 000 1,1

2010. 4 006 900 000 1,2

Izvor: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Državne potpore poljoprivredi i ribarstvu gotovo su udvostručene u razdoblju od

2006. – 2010. godine.

Tabela 3: Analiza brojčanog stanja poljoprivrednih gospodarstava u RH

Godina Broj PG-a

2007. 181 252

2008. 189 036

2009. 197 104

2010. 232 328

2011. 232 990

Izvor: Državni zavod za statistiku, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju

Iz gore navedenih podataka uviđa se proporcionalan rast ukupne mase državnih

potpora, usporedno linearnim rastom broja poljoprivrednih gospodarstava u Republici

Hrvatskoj.

4.1.5. Višegodišnja analiza ekonomskih računa u poljoprivredi

Kod analize ekonomskih računa promatramo dva parametra: bruto investicije u

fiksni kapital te output poljoprivredne djelatnosti.

13

Tabela 4: Bruto investicija u fiksni kapital za poljoprivredu

Ekonomski računi u poljoprivredi – tekuće cijene izražene u kunama

2005. 896 000 000

2006. 913 000 000

2007. 1 004 000 000

2008. 1 094 000 000

2009. 1 083 000 000

2010. 976 000 000

Izvor: Državni zavod za statistiku

U razdoblju od 2005.- 2008. godine bruto investicija u poljoprivredu ima

progresivan rast, a zatim degresivan zbog globalne ekonomske krize.

Tabela 5: Output poljoprivredne djelatnosti

Ekonomski računi u poljoprivredi – tekuće cijene izražene u kunama

2005. 18 466 000 000

2006. 18 947 000 000

2007. 21 082 000 000

2008. 22 553 000 000

2009. 21 546 000 000

2010. 21 243 000 000

Izvor: Državni zavod za statistiku

Output poljoprivredne djelatnosti ima konstantan rast do 2008. godine, a zatim pada

uvjetovan globalnom ekonomskom krizom.

4.1.6. Vrste kredita kratkoročnih izvora financiranja

1) Kontokorentni kredit - kratkoročan je kredi što ga banka odobrava u korist

tekućega računa komitenta. Sredstva odobrenoga kredita komitent može koristiti za promet

i plaćanje, odnosno izdavati naloge za plaćanje iznad vlastitih sredstava na računu. Iako se

14

kredit odobrava do iznosa najvišega utvrđenoga kreditnog limita, komitent može koristiti

kredit i u manjem iznosu od ugovorenoga. Pritom komitent plaća kamate samo na

iskorišteni dio takve „otvorene kreditne linije“, a na neiskorišteni dio plaća proviziju banci.

Kontokorentni kredit vrlo je raširen oblik kratkoročnoga kreditnoga kreditiranja, koji

komitentu omogućuje jednostavnije premošćenje kratkoročne nelikvidnosti, elastičnu i

racionalnu upotrebu kredita, smanjuje blagajničko poslovanje, itd.. Njegova se pogodnost

očituje prilikom otvaranja akreditiva, plaćanja špeditera, kod pretfinanciranja i

međufinanciranja, prilikom kupovine većih količina robe uz popust za gotovinu i sl.. Iako

je formalno kratkoročni oblik zaduživanja s rokom dospijeća do jedne godine u praktičnom

poslovanju, zbog višekratnoga produženja ugovora, on dobiva dugoročan značaj. Kamatne

stope na kontokorentne kredite u pravilu su više nego na ostale vrste kredita jer

promjenljivi obujam njegova korištenja nameće banci potrebu održavanja višeg stupnja

likvidnosti.

2) Eskontni kredit - kratkoročni je kredit na temelju zaloga (najčešće robne)

mjenice, kojom banka kupuje određeno potraživanje prije njegova dospijeća uz istodobnu

naplatu eskontna, tj. kamata, provizije i troškova za svoje usluge. Kamata koja se pritom

obračunava odnosi se na razdoblje od dana isplate eskontnoga kredita do dana dospijeća

mjenice. Eskontiranjem mjenice robni kredit pretvara se u bankarski kredit, čime se

potraživanje prema kupcu pretvara u potraživanje prema banci. Eskontni krediti

odobravaju se na kraće rokove (u pravilu nekoliko mjeseci), tj. do dospijeća mjenice. Kada

mjenica dospije, dužnik po eskontnom kreditu mora vratiti banci odobreni iznos kredita.

Ako se to ne dogodi, banka će protrestirati mjenicu i naplatiti traženi iznos od bilo kojega

mjeničnoga dužnika. Budući da eskontiranu mjenicu banka može reeskontirati kod

središnje banke ili neke druge komercijalne banke, mjenični kredit, sa stajališta likvidnosti,

povoljnije je za poslovnu banku nego ostali oblici kredita.

3) Lombardni kredit - kratkoročni je kredit na temelju zaloga pokretnih stvari ili

vrijednosnica (izuzev mjenice), koje ostaju vlasništvo zajmoprimca, ali su do trenutka

otplate u posjedu banka. Predmet lombarda najčešće se pokretne stvari poput predmeta od

plemenitih kovina, umjetnička djela, vrijednosnica (obveznica, dionica, blagajničkih

zapisa) i sl.. Založeni predmeti predstavljaju instrumente osiguranja vraćanja lombardnoga

kredita, pa ih banka, ako dužnik nije u stanju vratiti kredit banci, ima pravo prodati i na taj

način naplatiti dug. Sa stajališta korisnika kredita, pogodnost lombarda očituje se u tome

15

što zajmoprimac može doći do novčanih sredstava potrebnih za tekuću proizvodnju ili

potrošnju, a da pritom ne mora prodati svoje vrijednosnice ili pokretnine. Lombardni kredit

posebice je pogodan kada se odobrava uz zalog uskladištene robe, ploveće robe, odnosno

robe na putu, što omogućuje vlasnicima založnih dobara da dobiju potrebna novčana

sredstva i prije nego što konačno prodaju. Lombardni kredit odobrava se na rok od

nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

4) Akceptni kredit - vrsta je garantnoga kredita kojim banka stavlja na raspolaganje

komitentu svoj poslovni ugled. Odobravanjem akceptnoga kredita banka korisniku kredita

ne doznačuje novčana sredstva u iznosu na koji glasi kredit, nego preuzima na sebe obvezu

isplate mjeničnoga duga, ako izdavatelj mjenice ne iskupi mjenicu o njezinu dospijeću.

Akceptom mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik, što zbog većega boniteta mjenice

omogućuje tražitelju bankovnog akcepta lakše dobivanje eskontnoga kredita kod druge

domaće ili strane banke, odnosno optjecaj takve mjenice na novčanom tržištu.

5) Rambursni kredit - akceptni je kredit koji banka otvara uvozniku robe za

plaćanje uvoza robe uz pokriće različitih dokumenata koji su na nju preneseni. U praksi je

najčešće povezan s (neopozivim) dokumentarnim akreditivom. Uvoznik se ugovorom

obvezuje izvozniku da će plaćanje izvršiti akceptom kod rambursne banke. Izvoznik

akceptiranu mjenisu u rambursnom kreditu može eskontirati, koristiti ju za plaćanje ili pak

prodati na burzi vrijednosnih papira. Akceptiranje mjenice može izvršiti banka uvoznika,

banka izvoznika ili neka treća banka.

6) Avalni kredit - kratkoročni je bankovni kredit kojim banka daje aval (jamstvo) na

mjenične obveze svojega komitenta do ugovorenoga iznosa avalnog kredita. Na taj se

način povećava vrijednost i kvaliteta mjenice i ona se može jednostavnije eskontirati.

Preuzimajući odgovornost za klijenta prema trećim osobama, banka stavlja klijentu na

raspolaganje svoj ugled. Avalni kredit nije isplatni kredit u smislu odobravanja klasičnog

bankovnog kredita, već oblik garantnoga kredita kojim banka daje bezuvjetno i neopozivo

jamstvo da će u slučaju neisplate mjenice učiniti to sama banka kao jamac. S obzirom na

uvjetno obećanje plaćanja, za banku avalni kredit predstavlja potencijalnu obvezu. Poseban

oblik kratkoročnoga financiranja, koje za banku ima obilježje srednjoročnog ili čak

dugoročnoga potraživanja, predstavlja revolving kredit, u obliku otvorene kreditne linije,

tj. kontinuirane mogućnosti zaduživanja u varijabilnim iznosima, do visine okvirnog iznosa

kredita. (www.efzg.hr 06.05.2012.)

16

4.1.7. Vrste kredita dugoročnih izvora financiranja

1) Hipotekarni krediti - dugoročni je kredit (s rokom dospijeća od deset do dvadeset

godina) koji je osiguran upisom hipoteke, odnosno založnoga prava na nekretnini.

Hipotekarni vjerovnik (banka ili druge specijalizirane financijske institucije) vraćanje

kredita osigurava tzv. intabulacijom, odnosno pravnim postupkom uknjižbe založnoga

prava na nekretnini, temeljem kojega dospjela nenaplaćena potraživanja može namiriti iz

vrijednosti zaloga. Predmet hipoteke može biti; stambeni ili poslovni prostor, zemljište,

gospodarske zgrade, skladišta i druge nekretnine nad kojima se založno pravo stječe

upisom u zemljišne knjige, ali i pojedini oblici pokretnina, primjerice brodovi i zrakoplovi,

nad kojima se založno pravo stječe upisom u registar brodova i registar zrakoplova. Svoja

prava hipotekarni vjerovnici ostvaruju preko suda, tražeći da hipotekarni zalog bude

izložen javnoj prodaji, tj. dražbi. Stjecanjem hipoteke vjerovnik nema pravo posjeda

zaloga, već založno dobro ostaje na raspolaganju dužniku i može biti predmetom

kupoprodaje. Dužnik je pritom obvezan voditi brigu o očuvanju vrijednosti založene

nekretnine. Budući da sigurnost naplate potraživanja leži u vrijednosti nekretnine,

hipotekarni kredit u pravilu se odobrava u visini do 70% promjene ili procijenjene

vrijednosti nekretnine. Odobrava se za izgradnju novih objekata ili za opće financiranje.

Na hipotekarnom tržištu vrlo veliko značenje imaju stambene hipoteke.

2) Kredit dobavljača - kreditni je posao u kojem izvoznik odobrava kredit uzravno

kupcu-uvozniku sukladno ugovoru o isporuci robe uz odgođeno plaćanje.

3) Kredit kupcu - odobrava komercijalna banka (ili specijalizirana državna agencija

za financiranje izvoza) inozemnomu kupcu, čime se osigurava brza naplata domaćem

izvozniku. Kod kredita banke banci, domaća banka izvoznika ili državna agencija za

financiranje izvoza kreditira inozemna banka za račun kupca-uvoznika doznačuje novac

izvozniku. (http://web.efzg.hr 09.05.2012.)

4.1.8. Analiza prednosti i nedostataka različitih izvora financiranja

17

Prilikom analize različitih izvora financiranja korištena je SWOT2 metoda da se analiziraju snage, slabosti, prilike i prijetnje različitih izvora financiranja, odnosno da se izabere najbolji i najisplativiji izvor financiranja.

Tabela 6. Prednosti i nedostaci vlastitih izvora financiranja

Prednosti vlastitih izvora Nedostaci vlastitih izvora

bolji poslovni rezultata ograničenost vlastitih izvora

nema obveze vraćanja subjektivnost pri odlučivanju

veći kreditni i financijski kapacitet nemogućnost korištenja financijske poluge

veća poslovna i financijska samostalnost

Izvor: (www.oliveri.efri.hr) 12.05.2012.

Iz priložene tabele možemo zaključiti da prednosti vlastitih izvora financiranja

uvelike nadmašuju nedostatke vlastitih izvora financiranja.

Tabela 7. Prednosti i nedostaci tuđih izvora financiranja

Prednosti tuđih izvora Nedostaci tuđih izvora

neograničenost tuđih izvora slabiji poslovni rezultat

tržišna objektivnost pri vrednovanju obveza vraćanja sredstava

nogućnost korištenja financijske poluge promjenjivost cijene kapitala

Smanjen kreditni i financijski kapacitet

manja poslovna i financijska samostalnost

Izvor: (www.oliveri.efri.hr. 13.05.2012.)

Nedostaci tuđih izvora financiranja uvelike nadmašuju prednosti, no u praksi velika

većina poduzetnika koristi tuđe izvore financiranja.

4.1.9. Analiza poljoprivrednih kredita na financijskom tržištu Republike Hrvatske

2 SWOT analiza je jedna od instrumenata kojima se menadžer može poslužiti u kreiranju strategije. Ovo je kvalitativna analitička metoda koja kroz 4 čimbenika nastoji prikazati snage, slabosti, prilike i prijetnje određene pojave ili situacije.

18

Prikazane su prosječne vrijednosti (kamata, visine kredita, rokovi otplate,) za

komercijalne bankovne institucije u Republici Hrvatskoj.

1. Kratkoročni agrokrediti

Namjena: za ulaganja u tekuću proizvodnju (uzgoj žitarica, industrijskog bilja,

cvijeća, povrća i sl.)

Visina kredita - do 30.000 eura u kunskoj protuvrijednosti

Rok otplate - do 12 mjeseci  

Kamatna stopa - 9,50% godišnje, efektivna kamatna stopa iznosi 13,69% na iznos

kredita 30.000 eura uz rok otplate 12 mjeseci, kamatnu stopu 9,50% i naknadu za

izdavanje kredita 2,0%.

2. Dugoročni   agrokrediti

krediti za kupnju, izgradnju i adaptaciju gospodarskih objekata za poljoprivrednu

namjenu

kupnja osnovnog stada (kupnja grla u govedarstvu, svinjogojstvu, konjogojstvu,

ovčarstvu, kozarstvu, peradarstvu i pčelinje zajednice)

kupnja poljoprivrednog zemljišta

kupnja opreme i poljoprivredne mehanizacije

kupnja opreme za sustav zaštite od mraza/tuče

podizanje staklenika/plastenika za uzgoj povrća i cvijeća

kupnja junica

za podizanje i obnovu višegodišnjih nasada (vinograda, voćnjaka, maslinika)

Visina kredita - do 150.000 eura u kunskoj protuvrijednosti

Rok otplate ovisi o namjeni kredita. Kamatna stopa iznosi 9,0% godišnje,a efektivna

kamatna stopa iznosi 9,83% na iznos kredita 150.000 eura uz rok otplate 10 godina,

kamatnu stopu 9,0% i naknadu za izdavanje kredita 1,7%. Posebna pogodnost - mogućnost

korištenja počeka unutar roka otplate.

5. ZAKLJUČAK

19

Iz navedenih izvora financiranja možemo zaključit da mladi poduzetnik u teoriji

ima popriličan izbor kako financirati neki novi poduzetnički pothvat ili investirati sredstva

u novi. Široka paleta kredita koja se nudi na financijskom tržištu uvelike olakšava izbor za

one potrebe koje su u datom trenutku najbolja opcija. No, uzevši u obzir trenutnu situaciju

na financijskom tržištu i nestabilnost priljeva sredstava u sadašnju proizvodnju, odnosno

potraživanja koja nisu naplaćena, vrlo su male mogućnosti za opstajanje novonastalog

poduzetničkog pothvata. Međutim, onim snalažljivijima uvijek preostaje mogućnost

izvlačenja sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije.

Kod državnih potpora najznačajnija promijena u odnosu na prošlogodišnje je ta da

poljoprivrednik dobiva potporu na temelju količine jediničnih površine zemlje te mu je

dana mogućnost izbora poljoprivredne proizvodnje, osim nekih kultura koje su ostale

proizvodno vezane zbog iznimne strateške važnosti za razvoj poljoprivrede u Republici

Hrvatskoj.

6. LITERATURA

20

1. Godišnje izviješće HPA 2009.,2010., 2011.,

2. Marković, I.: Financiranje, Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava,

Računovodstvo revizija i financije, Zagreb, 2000.,

3. Priručnik za poljoprivredna gospodarstva, Agencija za plaćanje u proljoprivredi,

ribarstvu i ruralnom razvoju 2012.,

4. Ranogajec, Lj. i sur.: Izvori financiranje poljoprivredne proizvodnje, Osijek, 2009,.

5. Relić, B.: Gospodarska matematika, drugo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,

Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2001.,

6. Van Horne, J.C.: Financijsko upravljanje i politika, MATE d.o.o., Zagreb, 1993.,

7. Statistički ljetopis DZS 2008.,2009.,2010.,2011.,

8. Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, NN 92/10, www.nn.hr

(02.04.2012.)

9. www.agr.unizg.hr/cro/nastava/moduli/doc/

87437_financiranje_izvori_financiranja_poduzeca.pdf

10. www.efzg.hr

11. www.mps.hr/default.aspx?id=13

12. www.oliveri.efri.hr.

13. www.pbz.hr

14. www.zaba.hr

21