Finansijsko okruzenje

SADRŽAJ

UVOD .................................................................................................................................... 3

1. POJAM I PODJELA TRŽIŠTA KAPITALA .............................................................................. 4

2. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA KAPITALA ............................................................................... 6

2.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVIJENOG TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................. 8

3. VRSTE TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................................................ 8

3.1. PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE ................................................................................................ 9

3.2.TRŽIŠTE VLASNIČKIH I DUŽNIČKIH HARTIJA OD VRIJEDNOSTI ................................................................ 10

3.3.NACIONALNO I MEĐUNARODNO TRŽIŠTE........................................................................................ 11

3.4.NEORGANZOVANO I ORGANIZOVANO TRŽIŠTE ................................................................................. 11

4. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................................. 12

4.1. AKCIJE ................................................................................................................................... 12

4.2.OBVEZNICE .............................................................................................................................. 14

4.3.DERIVATNI INSTRUMENTI ........................................................................................................... 16

5. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA ................................................................................... 18

6. INSTITUCIJE TRŽIŠTA KAPITALA ..................................................................................... 19

6.1.BERZE .................................................................................................................................... 19

6.2.CENTRALNA DEPOZITNA AGENCIJA ................................................................................................ 21

7. DRUŠTVENO EKONOMSKI ZNAČAJ TRŽIŠTA KAPITALA ................................................... 21

8.TRŽIŠTE NOVCA ................................................................................................................ 22

8.1. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA .................................................................................................... 23

8.2. KRATKOROČNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI ....................................................................................... 23

ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 24

LITERATURA ........................................................................................................................ 25

Korporativne finansije Finansijsko okruženje

2

REZIME

Finansijsko - tržišni sistem ima velik i širok značaj za gotovo sve segmente

ekonomskog i društvenog života, a posebno u oblastima formiranja štednje,

njene alokacije i nivoa investicione aktivnosti, za neinflatorno finansiranje

javne potrošnje, za efikasno sprovođenje monetarne politike. Glavni elementi

finansijsko - tržišnog sistema su: finansijska štednja kao sadržaj, kao predmet

transferisanja, glavni tokovi trasferisanja finansijske štednje, finansijski

instrumenti kojima se štednja trasferiše, finansijska tržišta na kojima se

ostvaruje promet odgovarajućih finansijskih instrumenata.

Finansijska tržišta su dio ekonomskog sistema. Na njih vrši uticaj promjene na

tržištu proizvoda i promjene faktora proizvodnje. Finansijska tržišta vrše

povratni uticaj na tržište proizvoda i faktore proizvodnje. Razvojem finansijskih

tržišta povećava se ponuda finansijskih instrumenata, čime i oblici aktive

postaju predmet tržišnog valorizovanja. Finansijska tržišta imaju veliki značaj

za razvoj proizvodnje, povećanje društvenog proizvoda i ostvarivanje

akumulacije. Ona su postala neizbježan faktor i ugaoni kamen otpočinjanja i

završavanja svih privrednih aktivnosti, bez obzira na vrstu svojinskih odnosa u

uslovima slobodne tržišne ekonomije robno-novčanog karaktera.

KLJUČNE RIJEČI:

Finansijsko - tržišni sistem;

Finansijski instrumenti;

Razvoj;

Privredne aktivnosti;


3

Uvod

U okviru privrednog sistema jedan od najvažnijih podsistema je finansijski sistem. Finansijski sistem je kao dio privrednog sistema, i sam sastavljen od više elemenata koji omogućuju nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj

društveno-ekonomskoj zajednici. Finansijski sistem predstavlja mehanizam i vodič, odnosno sistem kanala kojim se vrši transfer finansijskih sredstava

između različitih grupa i subjekata u privredi. Obavlja ogroman broj funkcija u privredi: funkciju štednje, funkciju blagostanja, likvidnosnu funkciju, kreditnu funkciju, funkciju plaćanja, funkciju zaštite od rizika, makroekonomsku

funkciju, funkciju transfera resursa kroz prostor i vrijeme, obezbjeđivanje informacija, funkciju kreiranja novca. Najvažnije osobine finansijskog sistema

su dinamičnost, otvorenost i kompleksnost. Osnovna uloga finansijskog sistema je da omogući nesmetan tok sredstava u

nacionalnoj ekonomiji. Stoga se može reći da snažan, efikasan i stabilan finansijski sistem predstavlja uslov za uspješno funkcionisanje privrednog sistema, opstanak, rast i razvoj nacionalne ekonomije, ali i cjelokupan

društveni prosperitet. Preko finansijskog sistema i njegovih osnovnih elemenata privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje

svakodnevnog poslovanja, investicije rast i razvoj. Preko finansijskog sistema i ostali učesnici u privrednom i društvenom dolaze do sredstava potrebnih za normalno funkcionisanje.

Značaj i uloga finansijskog sistema je da obezbjedi nesmetan tok sredstava

izmedju značajne grupe subjekata. To su subjekti koji raspolažu viškom finansijskih sredstava u određenom momentu, s jedne strane, i subjekti kojima nedostaju finansijska sredstva, s druge strane. Na taj način finansijski sistem

ima funkciju povezivanja dvije značajne makroekenomske kategorije: štednju i investicije.

Elementi finansijskog sistema su:

finansijska tržišta;

finansijski instrumenti;

finansijske institucije i učesnici. (O čemu će se dalje govoriti u radu)


4

Svaki pojedinac nastoji uložiti (zaposliti) svoj kapital tako da postigne najveću korist. On u pravilu ne misli da poboljša

cjelokupnu privredu, niti zna koliko je poboljšao. On vidi samo svoju sigurnost, samo vlastiti dobitak. U svemu tome vođen je nevid l j ivom

rukom da pobo l jša neš to š to i n i je b i la n jegova namjera . Vođen vlastitim interesom, on često unapređuje društvo efikasnije nego

kad bi ga stvarno namjeravao unaprediti.

Adam Smith

Bogastvo naroda (1776. godina)

1. Pojam i podjela tržišta kapitala

Nijedna savremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi

kapital, bez obzira na to da li, ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu, tako da je kretanje kapitala između zemalja dvosmjerno, pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi put

kao korisnici kapitala.

Tržište kapitala (engl. capital market) u užem smislu je skupni pojam za ponudu i tražnju dugoročnih vrijednosnih papira.1 Osnovna svrha tržišta kapitala je alociranje štednje krajnjim korisnicima. Tržište kapitala omogućuje

svojim mehanizmom spajanje potreba i interesa dviju strana, ponude i tražnje kapitala.

Tržište kapitala je tržište na kojem se kupuje i prodaje kapital, odnosno tržište kapitala je mjesto na kojem se susreću ponuda i tražnja kapitala. Tržište

kapitala je mehanizam koji omogućava prenos sredstava za investicije.

1 Prof.dr Zijad Njuhović “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina.


5

Na tržištu kapitala se susreću interesi štediša s jedne strane i interesi investitora sa druge strane. Na tržištu kapitala se susreću oni

koji nude i oni koji traže dugoročne finansijske instrumente tj. finansijske instrumente preko jedne godine, zbog kontinuiranog

sučeljavanja formiraju se i cijene ovi dugoročnih instrumenata.

Grafikon br. 1. – Podjela trţišta kapitala

Na kreditno-investicionom tržištu se obavlja kupovina i prodaja kapitala tj.

dugoročni investicioni krediti. Hipotekarno tržište obuhvata dobijanje kapitala u obliku hipotekarnih kredita, dok srednjoročno dugoročni kreditni

TRŽIŠTE KREDITA

Kreditno -investiociono

tržište

Hipotekarno tržište

TRŽIŠTE VRIJEDNOSNIH

PAPIRA

Tržište obveznica

Tržište akcija

Tržište derivatnih finansijskih

instrumenata

TRŢIŠTE

KAPITALA


6

instrumenti obuhvataju privatne plasmane srednjoročnih i dugoročnih vlasničkih vrijednosnih papira.

Za razliku od novčanog tržišta, tržište kapitala obuhvata samo ugovorno

tržište, ali zato ima i tržište vrijednosnih papira koje obuhvataju i otvoreno tržište. Tržište vrijednosnih papira je ustvari primarno i sekundarno tržište vrijednosnih papira.

Ono obuhvata:

tržište obveznica, tržište dionica, tržište derivatnih finansijskih instrumenata.

Tržište obveznica je javna emisija, kupovina i prodaja obveznica, tržište dionica je takođe javna emisija, kupovina i prodaja dionica, a tržište derivatnih

finansijskih instrumenata obuhvata javnu emisiju, kupovinu i prodaju derivatnih finansijskih instrumenata čija je vrijednost izvedena iz druge vrste

vrijednosnih papira. Devizno tržište je i tržište novca i tržište kapitala i podrazumijeva razmjenu i

kupovinu deviza. Ovo tržište je ustvari internacionalno tržište novca gdje se obavlja kupovina i prodaja stranih sredstava plaćanja i kratkoročnih i

dugoročnih vrijednosnih papira emitovanih u stranim sredstvima. O podjeli tržišta kapitala više u nastavku rada.

2. Karakteristike tržišta kapitala Bitno je napomenti da je tržište kapitala za razliku od tržišta novca institucinalnog karaktera. Predmet trgovanja na tržištu kapitala su

vrijednosni papiri i kapital čija je dospjelost preko jedne godine ( dugoročni vrijednosni papiri). Osnovni predmet finansijske transakcije na tržištu kapitala jeste kapital, koga vlasnik kapitala prodaje, a korisnik kapitala kupuje.

Osnovna karakteristika tržišta kapitala jeste u tome, da se kupac i prodavac kapitala dogovore o predmetu i uslovima kupoprodaje. A, jedan od

najbitnijijh uslova kupoprodaje kapitala jeste cijena. Cijena kapitala izražava suprotne interese kupaca u odnosu na interese prodavca kapitala. Pošto je cijena najbitniji elemenat odnosno uslov kupoprodaje

kapitala, iz tog razloga, bitno je reći da kupac kapitala nastoji kupiti kapital po najnižoj cijeni, a prodavac kapitala nastoji prodati kapital po


7

najvišoj cijeni. Zbog ovog razloga dolazi do suprotnih ineresa obe strane tj. kupca i prodavca. Osnova i temeljna funkcija tržišta kapitala

jeste da pomiri, odnosno izgladi interese i zmeđu kupca i p rodavca , tako š to će se omoguć i t i kupcu kupov inu kap i ta la po

najpovoljnijim tržišnim uslovima, a prodavcu će omogućiti prodaju kapitala po najpovoljnim tržišnim cijenama. Takođe, osnovna funkcija tržišta kapitala jeste omgućavanje prenosa sredstava za investicije. 2

F inansi j ske t ransakc i je ko je se odv i ja ju na t rž i š tu kap i ta la

naz iva ju se tržišnim transakcijama. Osnovni temeljni izvori kapitala su:

• novčana štednja,

• transformacija novca u kapital. Za novčanu štednju karakteristično je to da ona predstavlja odlaganje trošenja

nacionalnog dohotka. Drugi izvor kapitala jeste, transformacija novca u kapital, ona predstavlja rezultat bankarsko - f inans i j skog sektora

i n j egove mogućnost i da b i l o ko j i ob l ik š tedn je transformiše u kapital. Bitne odluke pojedinaca o potrošnji i štednji zavise od:

opštih okolnosti,

osnova programa socijalne sigurnosti država, osnova programa osiguranja.

Smisao štednje i njenog korištenja, odnosno efikasne alokacije korisnicima, u krajnjem trebaju da rezultiraju u stvaranju većeg društvenog

bogastva. U teoriji i praksi kapital se može korisiti na tržištu kapitala kao: • akcijski (dioničarski) kapital, • kreditini (zajmovni) kapital.

Akcijski (dioničarski) kapital predstavlja takav oblik korištenja

kapitala, gdje se korisnik nalazi u ulozi primaoca tj. budućeg vlasnika, a sadašnji vlasnik se nalazi u ulozi davaoca kredita.

Kreditni (zajmovni) kaptal predstavlja takav oblik kapitala u kojem

se korisnik javlja kao dužnik, a vlasnik kapitala se javlja kao povjerilac. Na tržištu kapitala javljaju se ciljevi i to:

povećanje novčane štednje u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. ostvarenje maksimalno mogućeg kapitala,

ostvarenje optimalne strukture kapitala, ostvarenje najvećeg mogućeg prihoda po osnovu vlasnika nad kapitalom, alokacija kapitala u investicije i najprofitabilnije privredne grane,

obezbjeđenje neophodog kapitala za privredni razvoj.

2 Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007.godina


8

2.1. Osnovne karakteristike razvijenog tržišta kapitala Da se usp ješno os tvar i t ranz ic i j a ka t r ž iš tu kap i ta la , a loc i ra

se kap i ta l za najdjelotvorniju namjenu, povećavaju se prilike za štednju, omogućuje se prenos rizika, podstiče se za razvoj tržišta kapitala,

oblika, procedure itd… Organizovanje i razvoj tržišta kapitala treba da doprinese

ostvarivanju ciljeva učesnika tržišta kapitala, koji traže sigurnost u ostvarivanju i prenosu svojih prava, zatim sigurnost u ostvarenju

svojih ciljeva u vezi sa dobijanjem ili davanjem kapitala. Učesnici na tržištu kapitala traže sigurnost i trebaju imati sve potrebne informacije pri svim postupcima.

3. Vrste tržišta kapitala

Tržište kapital se sastoji od : tržišta dugoročnih kredita

tržišta dugoročnih vrijednosnih papira Kod tržišta dugorčnih kredita, prisutno je susretanje ponude i tražnje

investicionih sredstava. Akteri na ovom obliku tržišta kapitala su: osiguravajuća društva, investicioni fondovi, poslovne banke i korporacije. Tržišta dugoročnih vrijednosnih papira kao dio tržišta kapitala

javlja se pri ponudi i tražnji dugoročnih vrijednosnih papira.

Trž i š te e f ekata i l i t rž i š te dugoročn ih vr i j ednosn ih pap ira može b i t i p r imarno i sekundarno. Emisija vrijednosnih papira kod primarnog tržišta kapitala može biti u tri oblika i to:

direktna emisija, indirektna emisija, interna emisija.

Bitno za reći kod ove tri emisije vrijednosnih pap ira je to, da kod

direktne emisije vrijednosnih papira izdavaoc i kupac su u direktnoj vezi, dok kod indirektne emisije vrijednosnih papira prisutan je posrednik. A kod


9

interne emisije, emisija vrijednosnih papira se obavlja na osnovu ostvarene dobiti u korporaciji.

Kako je finansijsko tržište u odnosu na druga tržišta specifično, tako

je i tržište kapitala u odnosu na tržište novca. Postoji podjela tržišta kapitala na:

• primarno i sekundarno tržište,

• tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira, • nacinalno i međunarodno tržište,

• neorganizovano i organizovano tržište.

3.1. Primarno i sekundarno tržište Primarno tržište

Osnovna i temeljna karakteristika primarnog tržišta kapitala su:

dugoročna ponuda i tražnja novca - kapitala, a osnovna i temeljna karakteristika sekundarnog tržišta kapitala su:

- trgovina sa emitovanim dugoročnim vrijednosnim papirima.

Takođe bitna karakteristika primarnog tržišta kapitala je, da tržište

funkc ion iše uz pr i sustvo ve l ikog r i z ika . Akc i j e , obvezn ice i d rug i f inans i jsk i instrumenti zapažanja dobivaju ili zaživljavaju na

tzv. primarnom ili emisijskom tržištu. Primarno tržište kapitala je onaj segment tržišta na kojem izdavaoc akcije ili

obveznice dolazi do kapitala, odnosno do određenog novčanog iznosa koji mu je potreban (npr. za finansiranje nekog investicijskog projekta ili za finasiranje neke druge poslovne aktivnosti). Posao

izdavanja, odnosno primarne emisije vrijednosnog papira prilično je složen i najčešće zahtjevan da bi ga izdavaoc mogao samostalno odraditi.

Banke, odnosno njihovi odjeli za investicijsko bankarstvo najčešće odrađuju posao od ideje do realizacije primarne emisije. One stoga i vladaju tim tržištem: bilo kao “veletrgovci” koji otkupljuju cijelo izdanje i rasprodaju ga dalje, ili

bilo kao posrednici koji pronalaze izravnog kupca HOV (vrijednosni papir).

Nakon što su prvi put prodani vrijednosni papiri svoj život nastavljaju na sekundarnom ili transakcijskom tržištu. Javni nastup ili procedura

otvaranja je naziv za izlazak onog preduzeća koje odluči poslovati na primarnom tržištu kapitala. Ovakav pristup ima svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća su:


10

pristup eksternim izvorima sredstava, dobijanje povoljnijih bankarskih kredita,

mogućnost uspostavljanja fleksibilne strukture kapitala prodajom vrijednosnih papira brže se uspostavlja likvidnost.

Nakon pozitivnih stavki javnih nastupa kod korporacijskog preduzeća, tako postoje i one koje nam se manje sviđaju, odnosno one koje negativno utiču

na preduzeće. Negativne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća su:

izloženost javnosti, pritisak investitora (investitor upravlja preduzećem), izloženost preuzimanja od strane drugih preduzeća

izloženost odliva povjerljivih informacija.3

Sekundarno tržište

Za razliku od primarnog tržišta, gdje izdavaoc pribavlja novčana sredstva, na sekundarnom se tržištu “samo” mijenja vlasnik HOV. Međutim iz tog razloga što postoji mogućnost preprodaje hartija od vrijednosti, sekundarno tržište je

veoma važno.

Sekundarno t r ž iš te kap i ta la omogućava mob i lnos t i l ikv idnos t - inves t i tor može prodati svoj (dugoročni) vrijednosni papir i tako prema potrebi doći do novčanih sredstava. Kada se u širokoj

populaciji govori o tržištu kapitala, najčešće se zapravo govori o sekundarnom tržištu.

Kod sekundarnog t r ž i š ta , t rgovan je vr i j ednosnim pap ir ima se obav l ja na finansijskim berzama. U sekundarnom tržištu

kapitala veliki značaj se odnosi na i z v ršen je kupovn ih naloga po na jn i ž im c i jenama i proda jn ih na loga po najv i š im cijenama. Trgovanje na sekundarnom tržištu može biti promptno i terminsko. Stalni

subjekti na sekundarnom tržištu kapitala su odeređeni finansijski posrednici koji povezuju prodavce i kupce vrijednosnih papira.

3.2.Tržište vlasničkih i dužničkih hartija od vrijednosti Ova se podjela temelji na obilježju finansijskog odnosa između izdavaoca i

vlasnika HOV. Kao što im i sam naziv kaže, vlasnički papiri predstavljaju udio u vlasništvu nad preduzećem i za njih su vezana određena 3 Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca i kapitala“, Banja Luka, 2009. god.


11

v lasn ička p rava , dok j e u pozad in i dužn ičke har t i j e od vr i j ednost i f inans i j sko kreditiranje izdavaoca.

Klas ičn i v lasničk i ins t rument j e d ionica , dok j e obvezn ica

t ip i čan p reds tavn ik skup ine dužn ičk ih har t i j a od vr i j ednost i . Iako postoje određene organizacijske razlike između tih tržišnih segmenata, oni u p raks i č ine c j e l inu : mjes to na

ko jem se sas ta ju ponuda i t ražn ja dugoročn ih finansijskih instrumenata.4

3.3.Nacionalno i međunarodno tržište Dobro je poznato da se pojam nacionalnog tržišta, odnosi na domaće

tržište kapitala. Stoga bi se pojam međunarodnog tržišta kapitala trebao odnositi na sva ostala nacionalna tržišta, osim domaćega. Međutim, bitno je reći da se pod pojmom međunarodnog tržišta kapitala

podrazumijeva trgovinu vrijednostim papirima koja nije ograničena na (jedno) državno područje – a samim tim su obuhvaćena i nadnacionalna tržišta

kapitala. Tipičan primjer nadnacionalnog tržišta jest tzv. eurotržište, koje

nema posebnog uređenja, ne pripada ni jednoj državi i čija su glavna središta Pariz, London, Luksemburg i Frankfurt.

3.4.Neorganzovano i organizovano tržište

Neorganizovano tržište

Neorganizovano tržište često se naziva i nereguliranim, spontanim ili čak sivim tržištem. Iz tog razloga što neorganizovano tržište obuhvata sva trgovanja HOV izvan organizovanog tržišta: od trgovanja vrijednosnim papirima koje

organizovano tržište ne prihvaća, do kupoprodaje vrijednosnih papira koje su usprkos mogućnostima, realizovane mimo organizovanog tržišta. Kod

ovog t ipa t r ž i š ta pos to je za int eresovane s trane ko je tačno zna ju š ta hoće u dogovorenim kupoprodajama vrijednosnih papira. Za razliku od neorganizovanog tržišta, organizovano sekundarno tržište

karakterišu tačno utvrđena pravila ponašanja i regulatorno -nadzorni okvir, koje postavlja zakonodavac (država), ali i same institucije na

4 Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina


12

kojima se trguje recimo berze. Upravo zbog toga možemo reći je organizovano sekundarno tržište ono «pravo» tržište vrijednosnih papira.

4. Instrumenti tržišta kapitala To su vrijednosni papiri čije je dospjeće preko godinu dana. Finansijski

instrumenti predstavljaju oblike u kojima se može držati imovina različitih subjekata privrede ili pojedinih sektora.

Osnovni fnansijski instrumenti su: 1. Mjenice 2. Akcije

3. Obveznice 4. Blagajnički, komercijalni i državni zapisi 5. Sertifkat o depozitu

6. Finansijski derivati

Ostali finansijski instrumenti su: 1. Gotov novac 2. Depozitni novac

3. Nemonetarni depoziti 4. Krediti

5. Štedne knjižice 6. Polise osiguranja 7. Komercijalni zapisi

8. Bankarski akcepti Finansijski instrumenti predstavljaju predmet trgovanja na finansijskim

tržištima.

4.1.Akcije

Instrumenti akcijskog kapitala su akcije ili dionice. Imamo dvije osnovne vrste

akcija – obične i preferencijalne akcije. Najpoznatiji tip akcija su svakako obične akcije, čijim izdavanjem emitent dolazi do sredstava za finansiranje

poslovanja, dok kupci postaju novi suvlasnici firme. Obične akcije su najzastupljeniji instrument akcijskog kapitala. Pored prava vlasništva i prava

na dividendu, obične akcije nose sa sobom još neka prava, kao što su pravo na dio aktive u slučaju likvidacije i bankrotstva, pravo na pregled poslovnih knjiga i druga prava.


13

Drugu veliki grupu instrumenata akcijskog kapitala čine prioritetne,

povlašćene ili preferencijalne akcije. One takođe odražavaju dio vlasništva nad korporativnim vlasničkim oblikom preduzeća (A.D.), s tom razlikom što njihovi

vlasnici obično ne uživaju pravo glasa. Zauzvrat, vlasnicima povlašćenih akcija se garantuje fiksna dividenda i povlašćen tretman u pogledu njene isplate. U

poređenju sa običnim akcijama, to konkretnije znači da ni jedan dinar dividende ne smije biti isplaćen vlasnicima običnih akcija, dok se ne isplati dividenda vlasnicima preferencijalnih akcija. Usled navedene prednosti –

prioriteta, povlastice, preferencije – ove akcije su i dobile ime.

U slučaju bankrotstva ili likvidacije prava preferencijalnih akcija su ''starija'' u odnosu na prava vlasnika običnih akcija. U pogledu plaćanja dividende moguce

je razlikovati dvije vrste prioritetnih akcija: kumulativne i nekumulativne. Kod kumulativnih preferencijalnih akcija sve neisplaćene dividende iz ranijih godina

se kumuliraju i moraju biti isplaćene prije dividende vlasnicima obicnih akcija. Kod nekumulativnih preferencijalnih akcija, A.D. nema obavezu da kumulira neisplaćene dividende iz ranijih godina.

Pored dvije osnovne vrste akcija, u okviru svake grupe instrumenata mogu

postojati razlicite. Tako na primjer, u okviru obicnih akcija, možemo razlikovati više klasa akcija (A,B,itd.) koje svojim vlasnicima daju, prije svega, različita

prava glasa, ali i različite prihode. U okviru preferencijalnih akcija mogu postojati i takozvane debenturne akcije – one nose veću sigurnost, fiksnu dividendu i veća prava u slučaju lošijih

poslovnih rezultata.

OBIČNE AKCIJE

Obične akcije predstavljaju najznačajnije instrumente akcijskog kapitala.

Akcije se sastoje iz dva dijela – plašta i kuponskog tabaka. Plašt akcije sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije sa kontrolnim brojem, oznaku da je akcija i vrstu akcije, redosled emisije, ukupan obim emisije,

nominalnu vrijednost i broj akcije, ime kupca ili oznaku na koga akcija glasi, prava, mjesto i datum izdavanja, kao i potpise ovlašćenih lica. Kuponski tabak sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije i kontrolni

broj, redni broj kupona za naplatu dividende, godinu za koju se dividenda isplaćuje i potpise.

Svaki vlasnik akcije – akcionar dobija od strane emitenta sertifikat ili

potvrdu o posjedovanju akcija. Jednostavno akcija je dokument koji predstavlja dokaz o vlasništvu akcija. U njima moraju biti upisani najvažniji


14

podaci – emitent, vrste i broj akcija koje vlasnik posjeduje, itd. Potvrda se može odnositi na jednu ili više akcija, što je češći slučaj, kada se u njoj

naznačava na koliko akcija glasi.

PREFERENCIJALNE (POVLAšćENE, PRIORITETNE) AKCIJE

Drugu veliku grupu instrumenata akcijskog kapitala i vrstu akcija predstavljaju preferencijalne, povlašćene ili prioritetne akcije.

Preferencijalne akcije su dobile naziv po tome što svojim vlasnicima donose određen preferencijalni tretman, odnosno povlastice i prioritet po osnovu dva pitanja, a to su:

U pogledu isplate prihoda – gdje se dividenda vlasnicima

preferencijalnih akcija mora isplaćivti prije dividende vlasnicima običnih akcija.

U pogledu prava na aktivu u slučaju likkvidacije kompanije – gdje su

prava vlasnika preferencijalnih akcija ''mlada'' od prava vlasnika

običnih akcija. To konkretnije znači, da u slučaju bankrotstva, od ostatka vrijednosti vlasnici preferencijalnih akcija ce biti isplaćeni prije vlasnika običnih akcija.

Preferencijalne akcije ne sadrže pravo glasa. Slične kao i obične, preferencijalne akcije nemaju rok dospjeća.

Ulog u preduzeću koji se ostvaruje kupovinom akcije ne može se povući osim u

slučaju likvidacije.5

4.2. Obveznice Obveznice predstavljaju finansijske instrumente duga putem čijeg izdavanja

emitent dolazi do finansijskih sredstava za svoje potrebe, a za šta kupcu

investitoru tih obveznica plaća kamatu, a po isteku valute plaća glavnicu.

Obveznica se sastoji od plašta i kupona. Za obveznice se koriste različiti nazivi,

kao bondovi, note. Obveznica predstavlja hartiju od vrijednosti kojom se

izdavalac obavezuje da će donosiocu isplatiti određenog dana iznos naznačen u

obveznici sa kamatom ili drugačije ako je to predviđeno.

Prilikom izdavanja obveznice, utvrđuju se bitni elementi:

- iznos,

- namjena sredstava koja se pribave,

- način izdavanja obveznice,

- rokovi otplate,

5 Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004.godine


15

- kamatne stope,

- način obračuna i isplate kamate,

- učešće u dobiti i sl.

Obveznice predstavljaju veoma značajan oblik prikupljanja slobodnih novčanih

sredstava u savremenim privrednim odnosima u cilju finansiranja proširene

reprodukcije. Pošto izdavanje obveznica zahtjeva visok stepen stručnosti i

dobro organizovanu tehniku emisije, bankarske organizacije najčešće izdaju

obveznice u tuđe ime i za tuđi račun.

Postoje tri načina emisije obveznica:

- upisivanje obveznica ili supskripcija,

- stalna prodaja obveznica i

- slobodna prodaja obveznica.

Obveznice mogu da budu sa fiksnom i promjenljivom kamatom. U praksi se

smatra da su kamatna plaćanja sigurna ako su kod industrijskih preduzeća tri

puta pokrivena profitom, a kod preduzeća elektroprivrede dva puta.

Prema načinu označavanja vlasništva nad njima, obveznice se dijele na:

-obveznice na ime – koje na plaštu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice

se prenose na novog vlasnika indosiranjem – pismenim izjavljivanjem vlasnika

iste da svoje pravo prenosi na drugo lice. Novi vlasnik, prilikom naplaćivanja

svojih prava po osnovu obveznice, obavezno mora prezentovati sam

indosament.

- obveznice na donosioca – koje na plaštu imaju navedeno da glase na

donosioca. One se na neko drugo lice prenose prostom predajom. Njihova bitna

razlika u odnosu na prethodnu vrstu obveznica je u tome što emitent neće

izdati vlasniku novu obveznicu u slučaju njenog gubitka.

Obveznice prema trajanju kreditnog odnosa, dijele se na:

- kratkoročne – dospijevaju na naplatu u roku koji je kraći od godinu dana, i

- dugoročne – koje dospijevaju na naplatu u roku koji je duži od godinu dana.

Prema subjektu koji ih izdaje obveznice se dijele na:

- obveznice koje izdaje javni sector

- obveznice koje izdaje privatni sektor.

Sa stanovišta osiguranja potraživanja, obveznice se klasifikuju na:

- neosigurane i

- osigurane obveznice.

Prema načinu obračuna kamate, dijele se na:

- obveznice sa fiksnom kamatom- kod kojih je kamata u momentu kupovine

poznata i fiksna,


16

- obveznice sa promjenljivom(varijabilnom) kamatom – kod kojih je kamatna

stopa obveznice promjenljiva i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkoročne

hartije od vrijednosti (a to je najčešće ona koja ima najniži kreditni rizik)

- obveznice sa indeksiranom kamatom – kod kojih se fiksna kamata, u

momentu isplate koriguje indeksom rasta cijena na malo ili nekim drugim

ugovorenim indeksom.

Svaka obveznica mora da sadrži sledeće bitne elemente:

- označenje da je obveznica,

- naziv i sjedište izdavaoca obveznice,

- naziv, odnosno ime i prezime upisnika obveznice, odnosno označenje da

obveznica glasi na donosioca,

- novčani iznos na koji obveznica glasi,

- visinu kamatne stope,

- rokove otplate glavnice i kamate,

- mjesto i datum izdavanja obveznice,

- serijski broj obveznice,

- faksimil ovlašćenih lica izdavaoca obveznice.

Sva prava iz obveznice moraju da budu na njoj označena. Ako se izdaje

obveznica s garancijom, na njenoj prednjoj strani mora da bude označen naziv i

sjedište garanta.

4.3.Derivatni instrumenti Derivatni instrumenti tržišta kapitala predstavljaju vrijednosne papire koji su izvedeni iz nekih drugih vrijednosnih papira. Može se reći da su rezultat poremećaja na tržištu kapitala, koji se investitori žele osigurati od nepoželjnih

promjena kamatnih stopa i vrijednosnih papira, koji su predmet ugovaranja. Najpoznatiji su fjučers ugovori i opcije.

Ovi instrumenti prvenstveno se koriste u bankama da se osiguraju od gubitaka, koji se vezuju za različite tipove rizika, prenošenje nekih ili

svih vrsta rizika na druge strane uugovoru, koje imaju suprotne pozicije u transakcijama.

Derivat ima tri karakteristike: vrijednost se bazira na promjeni kamatne stope, valutnog kursa, cene

neke robe i sl.

zahtjeva veoma malo inicijalno ulaganje,


17

izvršava se u novcu ili zaključivanjem drugog finansijskog derivata (zauzimanje kontrapozcije), ne podrazumijeva direktnu razmjenu

predmeta derivata. Finansijski derivati:

• forvard • fjučers • opcija

• svop

FORVARD je tipičan terminski ugovor koji sadrži sve potrebne elemente terminske trgovine. Oni nisu standardizovani ugovori i cijene nisu

transparentne. Forvordima se ne može trgovati na berzi. FJUČERSI su visokostandardizovani finansijski instrumenti. Njima se može

trgovati na berzi, pa time imaju veći stepen likvidnosti (likvidni terminski ugovori). Fjučersi su obaveze da se kupi ili proda određena roba ili

finansijski instrument, na tačno određeni dan, po tačno određenoj cijeni. Finansijski fjučersi se dijele na: valutne, kamatonosne i indeksne fjučerse.

• Valutni tj, devizni fjučersi (Exchange Futures) su ugovori kojima se

definiše isporuka naznačenog iznosa strane valute, određenog dana u budućnosti, u zamjenu za obračunatu isplatu u domaćoj valuti.

• Kamatonosni fjučersi (Interest Rate Futures) su ugovori o isporuci dužničkih instrumenata među kojima dominiraju kratkoročne ili dugoročne državne obveznice.

• Indeksni fjučersi (Index futures) su ugovori zasnovani na vrijednosti berzanskih indeksa.

SWAP je ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da zamjene skup isplata

koje svaka od njih posjeduje po osnovu nekog prethodnog ulaganja ili kreditnog posla. Svopovi nisu instrumenti kojima se mobilišu nova sredstva, već mehanizam za racionalnije upravljanje postojećim fondovima. Svrha svopova

jeste smanjenje troškova, eliminisanje rizika deviznog kursa i rizika kamatne stope, kao i upravljanje aktivom i pasivom kroz zamenu, a ne trajnu prodaju ili kupovinu finansijske aktive ili otplatu neke obaveze. Svop predstavlja ugovor u

kome se ugovara razmjena tokova gotovine u budućnosti.

OPCIJE spadaju u kategoriju pod nazivom “kontigentna ili uslovna prava” (contigent clame). One pružaju mogućnost da se odluka o kupovini ili prodaji

donese u hodu, ako se tržište kreće u pravom smjeru.


18

Opcije se mogu klasifikovati prema više kriterijuma. Jedan od kriterijuma na osnovu koga su se izdiferencirala različita organizovana tržišta opcija, je

vrsta finansijske aktive na koju se pravo iz opcijskog ugovora odnosi.

Prema ovom kriterijumu razlikujemo: robne opcije; valutne opcije;

opcije na akcije; opcije na fjučers ugovore i

opcije na finansijske indekse.

Na svjetskom tržištu trguje se opcijama evropskog , američkog i azijskog tipa.

Američke opcije su ugovori koje svom držaocu daju pravo kupovine određene aktive poutvrđenoj cijeni, u bilo kom trenutku prije roka dospijeća, kao i na sam dan dospijeća.

Evropska opcija se može realizovati samo na dan dospijeća.

Azijske opcije odnose se na pravo držaoca da kupi ili proda određenu aktivu po cijeni realizacije koja predstavlja prosjek spot cijena te aktive na tržištu u

toku perioda do realizacijeopcije.

Sve opcije sa aspekta njihovog značenja i važnosti možemo podijeliti na dvije osnovne grupe,i to na grupu prodajnih ili „Call" opcija, i na grupu kupovnih ili "Put" opcija.

Call opcija daje pravo njenom vlasniku da kupi određene efekte po dogovrenoj cijeni i toprije isteka njene važnosti tj, prije roka dospijeća. S druge strane,

prodavač call opcijepreuzima obavezu da postupi po željama vlasnika opcije. U zavisnosti od toga da li su vlasnik opcije ili njen prodavač u vrijeme nastanka

opcije imali predmetne efekte ili nisu, govori se opokrivenoj ili nepokrivenoj call opciji.

Put opcija daje pravo njenom vlasniku da prodaje određene efekte po unaprijeddogovorenoj cijeni za sve vrijeme valjanosti opcije, dok je prodavač te opcije obavezan kupitite efekte.

5. Učesnici na tržištu kapitala


19

Kao korisnici kapitala javljaju se preduzetnici koji žele da krenu u realizaciju određenih projekata, ulažući u proizvodnju, prije nego što su prikupili ili

uštedjeli u dovoljnoj količini sopstveni kapital, a tržište kapitala im pruža mogućnost da pribave dodatni tuđi kapital u vidu zajma ili u obliku vlasničkog

kapitala kroz direktno ulaganje investitora. Dosadašnja praktična iskustva tržišta kapitala ukazuju, da se kao učesnici

najčešće pojavljuju: Investitori i vlasnici kapitala u ulozi prodavca,

Preduzetnici korisnici kapitala u ulozi kupca, Posrednici u obliku banaka i drugih bankarskih organizacija

specijalizovanih finansijskih institucija kao i berzi,

Država u ulozi regulatora i kontrolora. Sa aspekta tržišnihh odnosa, učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati:

U neposredne učesnike; U posredne učesnike.

Korisnici kapitala pojavljuju se na tržištu kapitala kao kupci nedostajućeg kapitala. Aktivnosti korisnika kapitala prisutne su i na primarnom i na

sekundarnom tržištu kapitala.

Posrednici na tržištu kapitala su po broju najmalobrojniji, a po kvalitativnim elementima najvažniji učesnici tržišta kapitala. Za posrednike na tržištu kapitala karakteristično je, da u poslovnim odnosima treba da štite interese

komitenata, što je u određenim slučajevima u suprotnosti sa njihovim interesima.

Posrednici na tržištu kapitala se mogu prema kriterijumu njihove organizaciono-funkcionalne strukture svrstati u sledeće grupe:

Banke i druge finansijske organizacije, Investicione fondove, Berze i specijalizovane institucije tržiša kapitala.

6. Institucije tržišta kapitala

6.1.Berze Mjes ta t rgovan ja razv i ja la su se i mi j en ja la tokom vremena. Još od 15. vijeka i nastanka prvih berzi u kontinentalnoj


20

Europi, one obavljaju zadaću spajanja ponude i tražnje vrijednosnih papira na jednome mjestu. Berza se može def in isa t i kao o rgan izovano t r ž iš te na ko jem, u sk ladu sa s trogo propisanim pravilima, kupci i prodavaoci trguju vrijednosnim papirima. Berza je institucija finansijskog

tržišta, ali je i sama po sebi finansijsko tržište.6 Sve što je vezano za organizaciju berze i poslovanje na berzi detaljno je regulisano posebnim

pravilima i zakonima. Kao predmet kupoprodaje na berzama mogu se javiti novac, devize, hartije od

vrijednosti i roba. Berza ne utvrđuje cijenu hartija od vrednosti kojima se na toj berzi trguje, već određuje pravila odvijanja aukcije na kojoj se slobodnim

susretanjem ponude i tražnje u određenom trenutku utvrđuje cijena hartije od vrijednosti. U donošenju pravila poslovanja berze su samostalne, kao i u kontroli njihove primjene i sankcionisanju prekršilaca. Posao sankcionisanja je

djelatnost posebnih berzanskih sudova-arbitraža.

Članovi berze, brokersko-dilerska društva, u vremenu određenom za aukciju, na način propisan pravilima berze, plasiraju naloge za trgovanje (primljene od klijenata ili sopstvene naloge) za hartijama od vrijednosti koje su primljene na

trgovanje na toj berzi. Berza dobija dozvolu za rad od Komisije za hartije od vrijednosti, koja kontroliše njen rad tokom cijelog perioda postojanja berze.

U širem smislu, berza predstavlja cjelokupno tržište, dakle, interaktivne odnose

svih učesnika u trgovanju, a to su:

izdavaoci hartija od vrijednosti,

sva fizička i pravna lica kao investitori ili potencijalni investitori u hartije od vrijednosti,

prateće institucije kao što su razne agencije, knjigovođe, ovlašćeni revizori i sl,

nadzorni organi,

klirinške kuće i registri hartija od vrijednosti,

posrednici na finansijskom tržištu,

medijii i

sama berza, u užem smislu te reči.

U osnovi, svoje organizacije, berza, koja se nalazi u centru kruga pomenutih

učesnika, se najčešće svodi na djelovanje organizacionih cjelina koje ujedno predstavljaju i osnove organizacije berze i to: listing, koji vrši prijem i razvrstavanje hartija od vrijednosti na različite

nivoe tržišta, koja su na toj berzi organizovana, prati stalno izvšenje uslova pod kojima je hartija primljena na berzi kao ispunjenje obaveza

koje emitentima propisuje berza. Takođe, u okviru poslova listinga

6 S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.


21

obavljaju se prijem i kontrola rada članova berze. Ukratko, možemo reći da listing vrši odabir i razvrstavanje tržišnog materijala kojim se na berzi

trguje, kao i posrednika u trgovanju i tako obezbeđuje kvalitet berze;

trgovanje je organizacioni dio berze u kome se odvija osnovna berzanska aktivnost, a to je organizovanje susretanja ponude i tražnje i formiranje cijene tržišnog materijala prema pravilima ugrađenim u modele ili

metode trgovanja;

informisanje ima osnovnu funkciju da u što kraćem vremenu, na jasan i

standardizovan način obavesti cjelokupnu javnost o stanju na tržištu i rezultatima trgovanja. Važnost i značaj ove funkcije berze je u reakciji okruženja na primljenu informaciju, a ta reakcija se oslikava na

uspostavljanje ponude i tražnje na novom ravnotežnom nivou.

Osnovni razlog nastanka berzi je potreba da se premosti vremenski period od ulaganja do profitiranja, potrebe prikupljanja kapitala kroz više manjih suma čijom koncentracijom se dobija zadovoljavajući iznos za finansiranje kao i

potrebe da se uložena sredstva povrate u svakom trenutku. Najpoznatije berze su New York, Tokio, London, Frankfurt, Pariz itd.

6.2.Centralna depozitna agencija Pored berze, za sigurno i efikasno funkcionisanje tržišta kapitala nužno je postojanje i ove institucije. To je institucija koja čuva vrijednosne papire u obliku elektronskih zapisa te omogućava obavljanje poslova (poređenja

obavljenih transakcija, utvrđivanje rokova podmirenja transakcija i izračunavanje obaveza za podmirenje), te naplate i prenose vlasništva nad

vrijednosnim papirima.

7. Društveno ekonomski značaj tržišta kapitala

Ogleda se u tome da se podstiče nesmetani process reprodukcije i privredni razvoj zemlje, reguliše ponuda i tražnja kao i cijene na finansijskom tržištu. Pospješuje rad poslovnog bankarstva, omogućava brzu


22

cirkulaciju sredstava, omogućava lakše provođenje ciljeva centralne banke sa aspekta monetarno-kreditne devizne politike i omogućava kreditiranje države.

8.Tržište novca

Tržište novca je ono tržište na kome se traže i nude kratkoročna sredstva. Funkcija tržišta novca je omogući svakom privrednom subjektu da dođe do kratkoročnih novčanih sredstava koja su mu potrebna za održavanje tekuće

likvidnosti za robni promet i proizvodnju. Kratkoročna novčana sredstva predstavljaju sva sredstva čiji je rok dospjeća kraći od jedne godine. Dio novčanog tržišta, koga čine međubankarsko tržište žiralnog novca i

kratkoročnih hartija od vrednosti naziva se tržište novca. Ono predstavlja najznačajniji dio novčanog tržišta u okviru jedne nacionalne ekonomije.

Postoje dva segmenta tržišta novca i to su: tržište žiralnog novca

i tržište kratkoročnih hartija od vrednosti Predmet rada tržišta novca je kupovina, odnosno prodaja kratkoročnih

novčanih sredstava i hartija od vrijednosti. Novac kojim se trguje na tržištu ne može biti gotov novac, već samo i jedino žiralni novac. Međubankarsko tržište

žiralnog novca i kratkoročnih HOV, ko je se u poslovnom žargonu naziva tržištem novca je najznačajniji segment novčanog tržišta.

Glavni učesnici na tržištu novca su: centralna banka

depozitne finansijske institucije, banke posredničke i druge finansijske organizacije.

Tržište žiralnog novca obuhvata trgovinu trenutnim viškovima novčanih sredstava učesnika na tržištu novca. Ono se obavlja preko brokera i dilera. Tržište kratkoročnih hartija od vrijednosti obuhvata primarnu emisiju hartija

od vrijednosti i njihovu sekundarnu prodaju. Primarna emisija predstavlja prvu prodaju hartija od vrijednosti, a sekundarna predstavlja preprodaju hartija od

vrijednosti koje su već emitovane.


23

8.1.Instrumenti tržišta novca

Na tržištu novca predmet kuporodaje su hartije od vrednosti, emitovane od

strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogucnost.

Pri tom se drži stava da li je neka hartija od vrednosti podobna za eskont ili reeskont tj. da li podležu uslovima na otvorenom tržištu. Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od

vrednosti.

Najznačajniji instrumenti su :

Medubankarska kupoprodaja novca

Kratkorocne hartije od vrijednosti

Medubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi

8.2. Kratkoročne hartije od vrijednosti

Dužničke , i l i kako se dugači je naziva ju kreditne hart i je od vr i jednost i su hart i j e či jom emisijom emitent dolazi do neophodnih

finansijskih sredstava i u isto vrijeme preuzima na sebe obavezu da ih u utvrđenom roku vrat i t j . o tplat i nominalnu vr i jednost zajedno sa pripadajućim prinosom.

Kratkoročne dužničke hartije od vrijednosti su visoko likvidne

hartije od vrijednosti koje imaju rok dospijeća do 270 dana i koje ne sadrže rizik nemogućnosti izmirenja obaveza.Emitenti ovih hartija mogu biti država i privatni sektor. Najznačajnije kratkoročne hartije od vrijednosti:

blagajnički zapisi - T o j e kratkoročna hartija koja glasi na određeni novčani iznos deponovan u banci, sa rokom dospijeća kraćim od godinu

dana i određenom kamatnom stopom.

prenosivi sertifikati o depozitu - je pismena isprava kojom se ugovor o depozitu čini podobnim za trgovanje na sekundarnom tržištu .

bankarski akcepti - Bankarski akcept je tipična kratkoročna hartija

od vrijednosti kojom se neopozivo naređuje isplata određene sume novca njenom imaocu, na određeni dan, a po naredbi izdavaoca.


24

komercijalni zapisi - je kratkoročna hartija od vr ijednosti -

instrument duga - koju emituju preduzeća radi prikupljanja novčanih sredstava za finansiranje svog poslovanja.

ZAKLJUČAK

Tržište kapitala je dio finansijskog tržišta koji omogućava ekonomskim subjektima proces investiranja. Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumijevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekata

različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period, a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u

tom transferu. Osim toga tržište kapitala svojim postojanjem stvara pretpostavke i za

dezinvestiranje kao ekonomsku aktivnost koja ne donosi očekivani prinos. Proces investiranja i dezinvestiranja daju osnovu za podjelu tržišta kapitala na: primarno i sekundarno tržište.

Na primarnom tržištu kapitala, ekonomski subjekti mobilišu kapital emisijom

dugoročnih finansijskih instrumenata. Sekundarno tržište omogućava promet dugoročnih instrumenata (hartija od vrijednosti). Prema tome, na tržištu kapitala se kreiraju i razmjenjuju dugoročni finansijski instrumenti.

Tržišta kapitala imaju brojne važne funkcije. Prvenstveno, ona su mehanizam

koji omogućava prenos sredstva koja se mogu investirati od ekonomskih subjekata s finansijskim viškom prema onima s finansijskim manjkom. Ovo se postiže prodajom vrijednosnih papira – akcija ili obveznica – onima koji imaju

finansijski višak sredstava. Kao rezultat, preduzeća, vlade, lokalne vlasti, nadnacionalne organizacije i slično imaju pristup većim količinama kapitala nego što bi bio raspoloživ da se moraju osloniti isključivo na stvaranje vlastitih

izvora.

Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima od kojih su dva osnovna oblika i to međunarodno kretanje privatnog kapitala i međunarodno kretanje javnog kapitala.

Osnivanje i funkcionisanje tržišta kapitala u bilo kojoj zemlji i u bilo kom

obliku nije samo sebi cilj. Naprotiv, tržišta kapitala putem i preko koga svi


25

učesnici, a zatim i nacionalna ekonomija u cjelini ne ostvaruje svoje ciljeve, pretvara se u svoju suprotnost i umjesto koristi emituje niz negativnosti sa

ogromnim štetama po ostale tržišne i privredne segmente. U tom smislu, u svim tržišnim privredama, bez obzira na stepen razvijenosti, ciljevi koji žele da

se ostvare iz funkcionisanja i postojanja tržišta kapitala su unapred dati i poznati. Ta činjenica daje pravo svakom učesniku da angažovano prati stepen ostvarivanja svih ciljeva i da u zavisnosti od toga samostalno donosi svoje

poslovne odluke i definiše svoj odnos prema tome i takvom tržištu.

LITERATURA

1. Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004. Godina.

2. Dr Milorad Unković "Međunarodno kretanje kapitala i položaju

Jugoslavije", Naučna knjiga, Beograd, 1980. godina.

3. Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca

i kapitala“, Banja Luka, 2009. godina.

4. Prof.dr Zijad Njuhović, “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina.

5. Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina.

6. S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.

Economy & Finance

Finansijsko okruzenje