Pojmovna određenja Pojmovna određenja poremećaja u ponašanju djece poremećaja u ponašanju djece

i mladihi mladih

Selma Aslani

UvodUvod• Sam termin „ponašanje“ često se koristi kada se

želi upozoriti na nečije držanje, vladanje, ophođenje, postupanje.

• U psihološkom je smislu ponašanje jedan od načina na koji se izražava čovjekova ličnost.

• W. Glasser, autor teorije izbora i realitetne terapije , ponašanje definira kao način na koji neko vlada sobom.

Potrebe po Glasser-u Potrebe po Glasser-u

1. Potrebu za preživljavanjem 2. Potrebu za ljubavlju i pripadanjem 3. Potreba za moći 4. Potreba za slobodom 5. Potreba za zabavom

• Prilikom procjenjivanja ponašanja, uzimaju se u obzir slijedeći faktori:

1. Norma ponašanja – norma društva i odnos pojedinca prema društvu;

2. Komponente ličnosti – intelekt, osjećaji, volja, motivi, stavovi i dr.

3. Trenutačno stanje razvoja i zrelosti pojedinca - uvjetovano je biopsihološkim faktorima i faktorima okoline;

4. Odgoj je motiviran društvenim odnosima i potrebama vremena.

Terminološka pitanja• Termin „društveno neprihvatljivo/neprilagođeno

ponašanje“ ima nekoliko značenja. • U svom osnovnom značenju, taj termin

predstavlja neuspješnost neke grupe ili pojedinca u prilagodbi/adaptaciji na date društvene prilike i uvjete.

• Osobe koje se asocijalno ponašaju, indiferentne su prema dominantnim vrijednostima, socijalnim običajima i pravilima.

• Antisocijalno ponašanje jeste ono ponašanje koje je u suprotnosti sa socijalnim i moralnim normama, i štetno je za funkcioniranje neke grupe ili društva, pa izaziva spontanu/organizovanu reakciju društva. Riječ „antisocijalan“ znači nedruštven, uperen protiv općeg dobra (Klaić, 1990:108)

Definicije poremećaja u ponašanju

• Kompleksnost poremećaja u ponašanju znatno otežavaju definiranje tog fenomena.

• Stajalište T.M. Achenbacha (1991;prema Lebedina-Manzoni, 2005)ukazuje da poremećaje ne razumije kao kategorije, ili nešto što kod djeteta postoji ili ne postoji, već tvrdi da sva djeca mogu pokazivati sve oblike ponašanja, ali u različitom stupnju, te da je poremećaj samo krajnje intenzivna prisutnost smetnji.

• Poremećaji u ponašanju jesu ona ponašanja koja se znatnije razlikuju od uobičajnog ponašanja većina mladih određene sredine, ponašanja koja su štetna i/ili opasna kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njezinu širu okolinu, te ponašanja koja zbog toga iziskuju dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć radi uspješne socijalne integracije takve osobe (Uzelac, 1995).

• Osnovni kriterij za prepoznavanje postojanja poremećaja u ponašanju jeste:

1. Odstupanje od normi uobičajnog ponašanja za tu dob, spol, situaciju i okruženje;

2. Prisutnost na osobnom planu i/ili u socijalnom okruženju;

3. Te zahtijeva stručnu pomoć.

• Pored toga, za dijagnosticiranje poremećaja u ponašanju potrebno je ispuniti mnogobrojne kriterije, kao što su:

1. Trajanje poremećaja 2. Intenzitet, tj. težina poremećaja3. Prisutnost poremećaja u određenoj sredini4. Prisutnost većeg broja različitih poremećaja 5. Socijalni ili kulturni 6. Hitnost intervencije7. Situacija prije poduzete intervencije i njihovi

rezultati.

Klasifikacije i razine poremećaja u

ponašanju• K. Ekkehard (1997; prema: Koller-Trbović, 1994:34-

35) predlaže slijedeću klasifikaciju poremećaja:1. Poremećaji u motornim kretnjama i navikama

2. Vegetativni poremećaji

3. Poremećaji na afektivnom, osjećajnom području

4. Poremećaji u području igre i rada

5. Poremećaji u socijalnom okruženju

• Prema MKB – 10, poremećaji ponašanja koja se javljaju u djetinjstvu i adolescenciji su:

1. Hiperkinetički poremećaji2. Poremećaji ophođenja3. Mješoviti poremećaji ophođenja i osjećaja4. Emocionalni 5. Poremećaji u socijalnom funkcioniranju s početkom

specifičnim za djetinjstvo i adolescenciju6. Tikovi7. Ostali poremećaji ponašanja i osjećaja koji se

obično pojavljuju u djetinjstvu i adolescenciji• H. Giesecke (1993) djecu i mlade dijeli u 3

skupine:1. Socijalno neupadljiva2. Socijalno upadljiva i3. Djeca i mladi zapriječeni u razvoju.

• S.Uzelac (1995:102) citira poznatu klasifikaciju Ch.Buhler, prema kojoj se devijantna ponašanja djece i mladih mogu svesti na jednu od ove tri razine:

• 1. Prva razina• 2. Druga razina • 3. Treća razina

• Prema MKB – 10 postoji osam razina socijalnog funkcioniranja:

1. Superiorno/dobro socijalno funkcioniranje u svim socijalnim područjima;

2. Umjereno socijalno funkcioniranje3. Laka socijalna nesposobnost4. Umjerena socijalna nesposobnost5. Ozbiljna socijalna nesposobnost6. Ozbiljna i rubna socijalna nesposobnost7. Nesposobnost funkcioniranja u većini područja,8. Teža i rubna socijalna nesposobnost.

ZaključakZaključak •S obzirom na kompleksnost, kako osobe u cijelosti, tako i poremećaja koju osoba manifestira, nužno je uzeti u obzir navedena objašnjenja i klasifikacije, za pravilnu dijagnostiku i tretman istog.

Pojmovna određenja Pojmovna određenja poremećaja u ponašanju djece poremećaja u ponašanju djece

i mladihi mladih

Selma Aslani