1

Ellen G. White

RANI SPISI

Rani spisi2

NakladnikZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

IzvornikEARLY WRITINGS

Ellen G. White

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodHinko Pleπko

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGrafiËki zavod Hrvatske

Zagreb, 2007.

3

Ellen G. White

RANI SPISI

Zagreb

Rani spisi4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazujuna brojeve stranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 623701

ISBN 978-953-183-132-1

5

(5)

Predgovor

U ova vremena s takvim promjenama rijetko se dogaada za nekom knjigom i nakon stoljeÊa i pol vlada sve veÊapotraænja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uzostale knjige koje obrauju aktualne probleme. A upravo tomoæe se reÊi za Rane spise (Early Writings) Ellen G. White.Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja.1

Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer jeponovljeno izdanje prvih triju knjiga — KrπÊanska iskustvai vienja E. G. White (Christian Experience and Views ofMrs. E. G. White), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvimai vienjima (A Supplement to Experience and Views), izdane1854. i Duhovni darovi (Spiritual Gifts), svezak 1, koja sepojavila 1858.

Velika i trajna popularnost Ranih spisa moæe se pripisatineprolaznoj æelji za posjedovanjem i prouËavanjem informa-tivnih i ohrabrujuÊih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuÊiproroËkom daru.

Drugo izdanje ove teme iziπlo je 1882. u dvije male knjige— Iskustva i vienja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni daroviu drugoj. ©to se tiËe nadopune prvom od ovih izvornih djelai nekih malih uredniËkih promjena uËinjenih u to vrijeme,u predgovoru nakladnika Ëitamo:

“Biljeπke u kojima se nalaze datumi i objaπnjenja, te nado-puna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spome-nuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet Êe vrijed-nosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvor-no djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaiËne rijeËisuvremenom ili promjene u konstrukciji reËenice kako bi

1 Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog ameriËkog izdanja (1963.).

III

IV

Rani spisi6

se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije niπta izo-stavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilokoja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene iz-vrπene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odo-brenjem.”

Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna 1882. podnaslovom Rani spisi. Godine 1906. ponovno je sloæen tiskarskislog za treÊe ameriËko izdanje koje je πiroko rasprostranjenos obzirom na stalnu potraænju. Paginacija stranica tog izda-nja postalo je standardno za sve radove pa je uπlo i u izdanjekazala spisa Ellen White.

»etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je 1945. NakonËetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog.Kod slaganja sloga sadræaj je prenesen stranicu po stranicuiz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i inter-punkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijestove knjige.

U petom izdanju ameriËkog izvornika nalazimo povijesniprolog, dodan kako bi se Ëitatelj upoznao s vremenom i okol-nostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao inekoliko dodanih biljeπki koje objaπnjavaju ne sasvim razum-ljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promje-na nije izvrπena ni u tekstu Ellen White niti u oznaËavanjubroja stranica iz Ëetvrtog, prethodnog izdanja pa je u skla-du s Indeksom spisa Ellen White.

U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku ski-cu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvou adventnom pokretu od 1840. do 1844. Zatim slijedi nizranijih vienja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u oblikuletka ili kao Ëlanak u Ëasopisu.

Dodatak objaπnjava odreene izraze u ranijem izdanjukoji su pogreπno shvaÊeni ili konstruirani i upuÊuje dodat-ni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za go-dinu dana prva broπura s naslovom SvjedoËanstva za crkvu.

Duhovni darovi, sv. 1, prvi objavljeni izvjeπtaj o dugo-trajnom sukobu izmeu Krista i Njegovih anela te Sotonei njegovih anela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njego-ve jezgrovitosti, dodirujuÊi pritom samo znaËajnije toËke. Ugodinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelikeje proπiren u Ëetiri sveska Duha proroπtva (The Spirit of

V

7

Prophecy), objavljenih 1870.—1874. Nakon πiroke distribu-cije, ovaj Ëetverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznatii puno Ëitani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjeπtaj iznesenu joπ podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazanu mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci, Izra-elski proroci i kraljevi, Isusov æivot, Djela apostolska i Ve-lika borba opseænije knjige koje iznose opπirno dogaaje uvezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjeπtaj ukratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit Êe zajedno s Isku-stvima i vienjima uvijek posebno traæen.

Odbor za Ostavπtinu spisaEllen G. White

Washington, D.C., 1963.

Predgovor prvom izdanju “Iskustava i vienja”Svi smo svjesni da mnogi iskreni traæitelji istine i biblij-

ske svetosti imaju predrasude prema vienjima. Dva su ve-lika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je πto je fanatizam,praÊen laænim vienjima i postupcima, postojao manje-viπesvuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju usve πto je sliËno tome. Drugo, pojava mesmerizma i onogaπto se obiËno naziva “tajanstvenim kucanjem”, savrπeno jesmiπljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovimai djelovanju Boæjeg Duha.

Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Moj-sija pred faraonom bilo je savrπeno, bez obzira na to πto jeJanesu i Jambresu bilo dopuπteno da Ëine Ëuda Sotoninomsilom, koja su bila sliËna Ëudima πto ih je Mojsije uËinio.Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su sedarovi Duha oËitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Boæjanamjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuz-danoj prijevari bez darova i oËitovanja svojeg Duha.

Namjera je krivotvorine da oponaπa postojeÊu stvarnost.Zbog toga je sadaπnje oËitovanje duha zablude dokaz da sesam Bog oËituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da Êe Onslavno ispuniti svoju rijeË.

Predgovor

VI

Rani spisi8

“U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti odsvoga Duha na svako ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sino-vi i vaπe kÊeri; vaπi Êe mladiÊi imati vienja, a vaπi starcisne.” (Dj 2,17; usp. Jl 3,1)

©to se mesmerizma tiËe, mi smo ga uvijek smatrali opa-snim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismovidjeli osobu u mesmeristiËkom snu i nemamo pojma o tojvrsti iskustva.

James WhiteSaratoga Springs, N.Y.

u kolovozu 1851.

9

Povijesni prolog

Rani spisi odraæavaju trajno i posebno zanimanje ad-ventista sedmog dana jer sadræe najranije knjige Ellen G.White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ihza izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom proπlikroz iskustva adventistiËkih svetkovatelja subote 1840-ih iranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da jeËitatelj upoznat s povijeπÊu adventnog buenja i razvojemadventistiËkog pokreta koji se pojavio 1844. Zbog toga suneka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluËaje-vima samo nagovijeπtena i uporabljeni su izrazi koje, da bismoih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijestiadventistiËkih svetkovatelja subote u tim prvim godinama.

Kad 1858. godine piπe o objavljivanju vijesti trojice an-ela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onihkoji su sudjelovali u tom radu i izvlaËi pouke iz njihovih isku-stava, a ne iznosi, kako bismo oËekivali, jasnu sliku vijesti.Vidi str. 192—197 i 207—210. Ona se ponekad sluæi danasnepoznatim izrazima kao πto su “nominalni adventist”, “zatvo-rena vrata”, “otvorena vrata” i drugi.

Danas smo udaljeni viπe od stoljeÊa i pol od tih herojskihvremena. »itatelj to mora stalno dræati na umu. Mi Êemosada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvre-menicima Ellen White i ukazati na neke vaæne dogaaje uiskustvima adventistiËkih svetkovatelja subote tijekom deset-ljeÊa ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva kojise ovdje pojavljuje.

U poËetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvrÊena svoje obraÊenje i prvo krπÊansko iskustvo. Ona govori io sluπanju predavanja o biblijskoj doktrini oËekivanog osobnogKristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred-

(9)

VIII

VII

Rani spisi10

stoji. Veliko adventno buenje koje ovdje ukratko spominjebilo je pokret koji je obuhvatio Ëitav svijet. Pojavio se kaorezultat briæljivog prouËavanja proroËkih spisa i prihvaÊanjaradosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog brojaljudi πirom svijeta.

Veliko adventno buenjeMeutim, adventna vijest najviπe se objavljivala i prihva-

Êala u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Nakon πto su spo-sobni muπkarci i æene u mnogim vjerskim zajednicama pri-hvatili biblijska proroËanstva koja govore o Isusovom povratku,pojavili su se brojni ozbiljni adventistiËki vjernici. Meutim,treba reÊi da nije stvorena posebna i odreena vjerska organi-zacija. Adventna nada dovela je do snaænog vjerskog buenjakoje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnogeskeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Biblijui Boga.

Kad se pokret pribliæio vrhuncu u ranim 1840-im godina-ma, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanjuove vijesti. U tome je prednjaËio William Miller koji je æiviou istoËnom dijelu savezne dræave New York. Imao je istaknutomjesto u svojoj druπtvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom.UnatoË bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik.Izgubio je vjeru u Boæju rijeË i prihvatio deistiËka glediπta.Kad je jedne nedjelje prije podne Ëitao neku propovijed ubaptistiËkoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on jeprihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao naprouËavanje Boæje rijeËi, odluËan da u Bibliji nae zadovo-ljavajuÊi odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinamaiznesenima na njezinim stranicama.

SljedeÊe dvije godine posvetio je mnogo vremena prou-Ëavanju retka za retkom u Svetom pismu. OdluËio je da neÊeprijeÊi na sljedeÊi redak dok ne osjeti da je naπao zadovolja-vajuÊe objaπnjenje onog retka koji je prouËavao. Pred so-bom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom jeu svojem prouËavanju doπao do proroËanstava o doslovnom,osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u koπtac is velikim vremenskim proroËanstvima, posebno s proroËan-stvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-

IX

11

Ëanstvom u Otkrivenju 14 i porukom anela koji objavljujeËas Boæjega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229,Ellen White kaæe da je “Bog poslao svojeg anela da taknesrce” Williama Millera, “da ga navede na istraæivanje proro-Ëanstava.”

U svojem djetinjstvu Ellen White je sluπala dva niza pre-davanja koja je Miller odræavao u Portlandu u saveznoj dræaviMaine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino sr-ce. Pustit Êemo je da nam prenese raËunanje proroËanstavaonako kako ga je starjeπina Miller iznio svojim sluπateljima.Zato Êemo se posluæiti njezinom kasnijom knjigom Velikaborba:

RaËunanje proroËkih razdoblja“»inilo se da proroËanstvo u Danielu 8,14 najjasnije ot-

kriva vrijeme drugog dolaska: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotineveËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ DræeÊi se pravilada Boæju rijeË uzima kao svojeg vlastitog tumaËa, Miller jenaπao da u simboliËkom proroËanstvu jedan dan znaËi godinu(Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuÊei tri stotine proroËkih dana, odnosno doslovnih godina, pro-teæe daleko iza vremena milosti odreenog Æidovima, i dase prema tome ne moæe odnositi na ËiπÊenje njihovog Svetiπta.Miller se oslanjao na opÊeprihvaÊeno miπljenje da je u krπ-Êanskoj eri zemlja to Svetiπte te je zakljuËio da je ËiπÊenjeSvetiπta, proreËeno u Danielu 8,14, ËiπÊenje Zemlje vatromprigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mo-gao naÊi toËan poËetak za dvije tisuÊe i tri stotine dana,zakljuËio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugogdolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrije-me kada Êe sadaπnje stanje ‘sa svom svojom oholoπÊu i silom,raskoπi i taπtinom, bezboænoπÊu i tlaËenjem doÊi kraju’, kadaÊe biti ‘skinuto prokletstvo sa Zemlje, uniπtena smrt, dananagrada Boæjim slugama, prorocima i svetima i onima kojise boje Njegova imena, i kada Êe biti uniπteni oni koji kvarezemlju.’ (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller, str. 76)

S novom i joπ veÊom ozbiljnoπÊu Miller je nastavio istra-æivati proroËanstva, posveÊujuÊi Ëitave noÊi i dane prouËavanjuonoga πto mu se sada Ëinilo tako silno vaænim da je zaokup-

Povijesni prolog

X

Rani spisi12

ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danieloveknjige nije mogao naÊi nagovjeπtaj poËetka dvije tisuÊe i tristotine dana. Premda je anelu Gabrielu bilo zapovjeenoda Danielu objasni vienje, objaπnjenje je bilo samo djelo-miËno. Kad se pred prorokovim oËima odvijao prikaz straπ-nog progonstva koje Êe doÊi na Crkvu, tjelesna snaga je otka-zala. Viπe nije mogao izdræati pa ga je aneo na neko vrijemenapustio. Daniel je obnemogao i viπe dana bolovao: ‘Bijahsmeten zbog vienja’, kaæe, ‘no nitko to nije dokuËio.’ (Dn8,27)

No Bog je zapovjedio svojem glasniku: ‘Objasni mu tovienje!’ Ova se zapovijed morala izvrπiti i stoga se aneoneπto kasnije vratio Danielu i rekao: ‘Daniele, evo me: doohda te pouËim, pazi dobro na rijeË, razumij vienje.’ (Dn8,27.16; 9,22.23.25-27) U vienju iz osmog poglavlja ostaoje neobjaπnjen samo jedan vaæan element, i to element po-vezan s vremenom — razdoblje od 2300 dana; stoga se aneou nastavku tumaËenja zadræava iskljuËivo na pitanju vremena:

‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvomsvetom gradu ... Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË 'Nekase vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomaza-nika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bitÊe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπko vrijeme. A poslijeπezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali neza sebe ... I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: au polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ (Dn 9,24-27)

Aneo je Danielu bio poslan s izriËitim ciljem da muobjasni element koji nije razumio iz vienja u osmom po-glavlju, izvjeπtaj o vremenu: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËerii jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ Nakon πto je aneopozvao Daniela: ‘Pazi dobro na rijeË, razumij vienje’, prvenjegove rijeËi bile su: ‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvomnarodu i tvom svetom gradu.’ Ovdje prevedena rijeË ‘od-reeno’ u izvorniku znaËi ‘odsjeËeno’. Aneo je rekao daje sedamdeset tjedana, πto znaËi 490 godina, odsjeËeno i dase odnosi samo na Æidove. Ali od Ëega su odsjeËeni? BuduÊida je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto uosmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti od-sjeËeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniËki po-Ëetak. Aneo je objasnio da sedamdeset tjedana poËinje izda-

XI

13

vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bise mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvr-en i poËetak velikog razdoblja od 2300 dana.

Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knji-ge. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je unajpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Meutim uEzri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebaosagraditi ‘po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzij-skoga’. Ova su tri kralja pokretanjem, potvrivanjem i upot-punjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve πto je proreËenoo poËetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kadaje proglas dobio konaËni oblik, kao datum izdavanja naredbe,jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroËanstva od se-damdeset tjedana.

‘Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka se vrate i neka opet sagra-de Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, aonda πezdeset i dvije sedmice’ — odnosno πezdeset i devettjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je nasnagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma483 godine proteæu do jeseni 27. godine po Kristu. U to sevrijeme proroËanstvo ispunilo. RijeË Mesija znaËi Pomaza-nik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao SvetiDuh. Apostol Petar svjedoËi ‘kako Isusa iz Nazareta Bog po-maza Duhom Svetim i snagom’ (Dj 10,38). I sâm je Spasi-telj rekao: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Po-slao me da donesem Radosnu vijest siromasima.’ (Lk 4,18)Nakon krπtenja otiπao je u Galileju i ‘propovijedao Radosnuvijest Boæju. Govorio je: 'Ispunilo se vrijeme.' (Mk 1,14.15)’

‘I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu.’ Sedmicao kojoj je ovdje rijeË posljednja je od sedamdeset; to je po-sljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog Æidovima. Tije-kom tog vremena πto se proteæe od 27. do 34. godine, Kristje najprije osobno, a zatim preko svojih uËenika uputio evan-eoski poziv posebice Æidovima. Kad je slao apostole s Rado-snom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: ‘Ne idite k poga-nima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radi-je k izgubljenim ovcama doma Izraelova.’ (Mt 10,5.6)

‘A u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ Godine31., tri i pol godine nakon krπtenja, naπ je Gospodin biorazapet na kriæ. Velikom ærtvom prinesenom na Golgoti do-

Povijesni prolog

XIII

XII

Rani spisi14

πao je kraj sustavu prinoπenja ærtava koje su Ëetiri tisuÊegodina upuÊivale na Boæje Janje. Sada je sjena postala stvar-nost i stoga su trebale prestati sve ærtve i prinosi obrednogsustava.

Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijelje-nih Æidovima, zavrπilo je, kao πto smo vidjeli, 34. godinepo Kristu. U to je vrijeme odlukom æidovskog Sanhedrinanacija muËeniËkom smrÊu Stjepana i progonstvom Kristo-vih sljedbenika zapeËatila odbacivanje Evanelja. BuduÊi daviπe nije bila ograniËena na izabrani narod, vijest spasenjapoËela se otada navijeπtati svijetu. UËenici, primorani da zbogprogonstva bjeæe iz Jeruzalema, ‘prolazili su iz jednog krajau drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi. Tako Filip sie uglavni grad Samarije i tu propovijedaπe Krista.’ Voen bo-æanskom rukom Petar je otvorio Evanelje stotniku iz Ceza-reje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobivenza Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnese‘daleko, k poganima’ (Dj 8,4.5; 22,21).

Tako se svaka pojedinost proroËanstva dojmljivo ispu-nila i poËetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvren za457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kri-stu. PolazeÊi od navedenih podataka, nije teπko odrediti kraj2300 dana. BuduÊi da je sedamdeset tjedana — 490 dana —bilo odsjeËeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon pro-tjecanja 490 dana, joπ se trebalo ispuniti 1810 dana. RaËu-najuÊi od 34. godine, 1810 godina seæe do 1844. Prema tome,2300 dana iz Daniela 8,14 zavrπava 1844. godine. Po istekuovog velikog proroËkog razdoblja, prema svjedoËanstvu Bo-æjeg anela, ‘Svetiπte Êe biti oËiπÊeno’. Tako je vrijeme Ëiπ-Êenja Svetiπta — koje se prema tadaπnjem gotovo opÊenitomvjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska — defini-tivno utvreno.

Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da Êe 2300dana isteÊi u proljeÊe 1844. godine, dok proroËanstvo upu-Êuje na jesen iste godine. Pogreπno razumijevanje ove Ëinje-nice dovelo je do razoËaranja i zbunjenosti kod onih kojisu u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska.Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 da-na zavrπava 1844. godine i da se mora ostvariti veliki doga-aj prikazan ËiπÊenjem Svetiπta.

XIV

15

Kad se posvetio prouËavanju Svetog pisma kako bi doka-zao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutioda Êe ga to dovesti do zakljuËka do kojega je sada doπao.On je i sâm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istraæi-vanja. Ali biblijski dokazi bili su odviπe jasni i snaæni da biih mogao zanemariti.

On je dvije godine posvetio prouËavanju Biblije dok 1818.godine nije doπao do sveËanog zakljuËka da Êe otprilike zadvadeset pet godina Krist doÊi da izbavi svoj narod.” (Veli-ka borba, str. 280—284)

RazoËaranje i njegove posljediceOni koji su vjerovali u advent s velikom su se Ëeænjom

pribliæavali danu kad se prema oËekivanju trebao vratiti nji-hov Gospodin. Za njih je jesen 1844. bilo vrijeme na kojeje ukazivalo Danielovo proroËanstvo. Ali ovi posveÊeni vjernicimorali su doæivjeti gorko razoËaranje. Kao πto su uËenici uproπlosti doæivjeli razoËaranje jer nisu razumjeli toËnu na-rav dogaaja koji Êe se zbiti u ispunjenju proroËanstva pove-zanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti 1844.razoËarali u vezi s odigravanjem proroËanstva koje se odnosilona oËekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White pi-πe u ovoj knjizi:

“Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala spremna,radosna skupina, da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem.Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka razdoblja; pro-roËko vrijeme zavrπilo je 1844. i Isus je uπao u Svetinju nadsvetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte. Pogrijeπili su utome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegovaËiπÊenja.” (str. 200)

Gotovo neposredno nakon razoËaranja 22. listopada, mno-gi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni advent-nom vijeπÊu, otiπli. Neki od njih su se prikljuËili pokretuviπe iz straha i kad je oËekivano vrijeme proπlo, napustilisu svoju nadu i nestali. Drugi su preπli u fanatizam. Okopolovine adventistiËke skupine grËevito se dræala uvjerenjada Êe se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Doksu doæivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet oba-suo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet

Povijesni prolog

XV

Rani spisi16

proπlo. Ovi su ljudi Ëvrsto vjerovali da je Gospodnji povra-tak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gos-podin se nije pojavio, doπlo je do podjela u miπljenju i ovase skupina podijelila. Jedan dio, brojËano velik, zakljuËioje da se proroËanstvo nije ispunilo 1844. i da je moralo do-Êi do pogreπke u raËunanju proroËkih razdoblja. PoËeli suobraÊati pozornost na neki odreeni buduÊi datum tog do-gaaja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve ad-ventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelo-vanja Boæjeg Duha u velikom adventnom buenju da su biliuvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnjedjelo, znaËilo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to nemogu uËiniti.

Vienje koje je dobila Ellen HarmonOva je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 naπla

potvrdu steËenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Tre-balo je oæivjeti oËekivanje drugog dolaska. Bog ih je i daljevodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Har-mon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon ra-zoËaranja, primila od Boga proroËko otkrivenje. U tom vienjuGospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u No-vi Jeruzalem. Premda ovo vienje nije�objasnilo razlog razo-Ëaranja, jer je to objaπnjenje moglo doÊi i doπlo je zahvalju-juÊi prouËavanju Biblije, ono im je pruæilo uvjerenje da ihBog vodi i da Êe ih nastaviti voditi na putu prema nebes-kom gradu.

Na poËetku ovog simboliËkog puta pokazanog mladojEllen bilo je jarko svjetlo, za koje je aneo rekao da je ponoÊnipoklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljetoi jesen 1844. o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolas-ka. U ovom je vienju vidjela Krista kako vodi narod u Boæ-ji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da Êe putovanjetrajati duæe nego πto su oËekivali. Neki su izgubili iz vidaIsusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogledu Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odrediπte. Upravoje to opisano u Ëlanku “Moje prvo vienje” na stranicama33—36.

XVII

XVI

17

Dvije skupine adventistaIsprva se samo nekolicina pridruæila ovoj skupini koja

se kretala prema veÊem svjetlu. Kad je nastupila 1846. godina,bilo ih je pedesetak.

VeÊa skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroËan-stva u 1844. brojila je tridesetak tisuÊa. Njihovi su se voeokupili 1845. u Albanyju u saveznoj dræavi New York nakonferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdobljuponovno razmotrili svoja stajaliπta. U donesenoj odluci ob-javili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju “poseb-no svjetlo”, koji uËe “æidovske bajke” i odreuju “nove ispi-te” (Advent Herald, 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vratasvjetlu o suboti i Duhu proroπtva. Bili su uvjereni da se pro-roπtvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300dana odredili u buduÊnosti. Bili su postavljeni razliËiti da-tumi, ali su jedan za drugim proπli. Ovi ljudi, koje je naokupu dræala zajedniËka nada u Kristov drugi dolazak, ispr-va su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim raz-likama u odreenim doktrinarnim stajaliπtima. Neke od tihskupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preæivjela postalaje AdventistiËkom krπÊanskom crkvom. U ovoj knjizi nazvanisu “adventistima prvog dana” ili “nominalnim adventistima”.

Pojavljivanje svjetla o SvetiπtuNo sada se moramo vratiti onima koji su se uporno dræali

uvjerenja da se proroπtvo ispunilo 22. listopada 1844. i kojisu otvorena uma i srca zakoraËili prema istinama o suboti iSvetiπtu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudinisu bili okupljeni na jednom mjestu, veÊ su kao pojedinciili vrlo male skupine bili rasprπeni tu i tamo u sjevernim,srediπnjim i sjeveroistoËnim dijelovima Sjedinjenih Dræava.

Hiram Edson, jedan od te skupine, æivio je u saveznojdræavi New York u Port Gibsonu. Bio je voa adventista utom kraju. Vjernici su se 22. listopada 1844. okupili u nje-govom domu da Ëekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strplji-vo Ëekali su na veliki dogaaj. Ali kad je doπla ponoÊ i kadsu shvatili da je vrijeme Ëekanja proπlo, postalo je jasno daIsus neÊe doÊi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijemegorkog razoËaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson

Povijesni prolog

XVIII

Rani spisi18

i nekolicina drugih poπli su u njegov sjenik da se mole; tije-kom molitve osjetili su da Êe svjetlo doÊi.

Neπto kasnije, kad su Edson i jedan prijatelj prolazili kroznjivu s kukuruzom s nakanom da posjete druge adventiste,njemu se uËinilo kao da ga je neka ruka dotaknula po ramenu.Podignuo je glavu i ugledao — kao da ima vienje — otvorenanebesa i Krista u nebeskom Svetiπtu kako ulazi u Svetinjunad svetinjama da tamo otpoËne sluæbu u prilog svojemnarodu, umjesto da izie iz Svetinje nad svetinjama da oËi-sti svijet ognjem, kako su mislili. Pomnim prouËavanjem Bib-lije Hiram Edson, lijeËnik F. B. Hahn i uËitelj O. R. L. Cro-zier uskoro su otkrili da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊe-no na kraju 2300 godina nije bilo Zemlja, veÊ nebesko Svetiπteu kojemu Krist sluæi za nas u Svetinji nad svetinjama. OvoposredniËko Kristovo djelovanje bilo je odgovor na poziv po-vezan s “Ëasom Boæjega suda”, objavljen u vijesti prvog an-ela (Otk 14,6.7). UËitelj Crozier napisao je zakljuËke dokojih je skupina doπla prouËavanjem. Oni su tiskani lokal-no, a zatim u potpunijem obliku u adventistiËkom ËasopisuDay-Star, koji je izlazio u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio.Poseban broj od 7. veljaËe 1846. bio je posveÊen biblijskomprouËavanju pitanja Svetiπta.

Istine potvrene vienjemU tijeku ovog prouËavanja, i prije nego πto je objavlje-

no, daleko na istoku u saveznoj dræavi Maine, Ellen Harmonje dobila vienje u kojem joj je pokazan Kristov prelazaksa svojom sluæbom iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama nakraju 2300 dana. Izvjeπtaj o ovom vienju nalazimo u Ra-nim spisima na str. 63—65.

U jednom drugom vienju ubrzo nakon ovoga, o kojemEllen White govori u izjavi napisanoj u travnju 1847., viπeod godinu dana kasnije, ona je zapisala da joj je “Gospodinu vienju pokazao, prije viπe od godinu dana, da je bratCrozier imao ispravno svjetlo o ËiπÊenju Svetiπta i ostalom;i da je bila Njegova volja da brat Crozier vienje opiπe uDay-Star Extra, od 7. veljaËe 1846. OsjeÊam da mi je Gospo-din dao pravo da svim svetima preporuËim ovo posebnoizdanje.” (A Word to the Little Flock, str. 12) Tako je nalaz

XIX

19

prouËavatelja Biblije bio potvren vienjima Boæje vjesni-ce.

IduÊih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Sve-tiπtu i njezinom znaËenju za nas; o tome se dosta govori uRanim spisima. Posebno zapazimo poglavlje koje pod na-slovom “Svetiπte” poËinje na str. 205. Razumijevanje Kristo-ve sluæbe u nebeskom Svetiπtu pokazalo se sredstvom kojeje otkrilo tajnu velikog razoËaranja. Naπi su pioniri jasno vidjelida se proroËanstvo o tome da je doπao Ëas Boæjeg suda ispu-nilo u dogaajima koji su se odigrali 1844. godine, ali da jejoπ trebalo obaviti sluæbu u Svetinji nad svetinjama u nebes-kom Svetiπtu prije nego πto Isus doe na Zemlju.

Poruke prvog i drugog anela odjeknule su u objavi ad-ventne vijesti i sada je poËela objava poruke treÊega ane-la. Pod ovom porukom poËelo je svitati znaËenje subote.

PoËetak svetkovanja suboteKad pratimo izvjeπtaj o poËetku svetkovanja subote meu

adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Wash-ington u srediπtu savezne dræave New Hampshire, koja gra-niËi s dræavom Maine na istoku, a Ëija je zapadna granicaudaljena oko 90 km od granice sa saveznom dræavom NewYork. Ovdje su 1843. vjernici jedne nezavisne krπÊanske cr-kve Ëuli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna sku-pina. K njima je doπla jedna baptistica sedmog dana, RachelOakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute ob-veze Ëetvrte zapovijedi. Neki su 1844. vidjeli i prihvatili ovubiblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustaoje na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluæju i izjavio danamjerava svetkovati Boæju subotu u skladu s Ëetvrtom zapo-vijedi. Pridruæilo mu se desetak Ëlanova koji su Ëvrsto odlu-Ëili vrπiti sve Boæje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sed-moga dana.

Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupi-ni, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti itako bio prvi adventistiËki propovjednik koji je svetkovaosubotu. Jedna drugi adventistiËki propovjednik, T. M. Preble,koji je æivio u istoj saveznoj dræavi, prihvatio je istinu o su-boti i u veljaËi 1845. objavio Ëlanak u Hope of Israel, jed-

Povijesni prolog

XX

Rani spisi20

nom od adventistiËkih Ëasopisa, u kojemu je izloæio obve-zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknutiadventistiËki propovjednik koji je æivio u Fairhavenu u sa-veznoj dræavi Massachusetts, Ëitao je Prebleov Ëlanak i pri-hvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeπina Batesotputovao je u Washington u saveznoj dræavi New Hamp-shire da ovu novopronaenu istinu prouËi s tamoπnjim ad-ventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kuÊi, bioje potpuno osvjedoËen u istinu o suboti. Nakon nekog vre-mena Bates je odluËio tiskati traktat u kojem je izloæio obve-zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Njegova broπura od 48stranica objavljena je u kolovozu 1846. Jedan primjerak do-spio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme nji-hova vjenËanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokazaiznesenih u Ëlanku, oni su prihvatili i poËeli svetkovati su-botu. O tome je Ellen White poslije pisala: “Ujesen 1846.poËeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauËavati je i bra-niti.” (Testimonies, sv. 1, str. 75)

Otkriveno znaËenje suboteJames i Ellen White odluËili su se za svetkovanje subote

iskljuËivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazalaBatesova broπura. A onda prve subote u travnju 1847., sedammjeseci nakon πto su poËeli svetkovati subotu i nauËavatiistinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u sa-veznoj dræavi Maine, dao vienje u kojem je naglaπena vaæ-nost subote. Vidjela je ploËe Zakona u KovËegu u nebes-kom Svetiπtu i vijenac svjetla oko Ëetvrte zapovijedi. Na stra-nicama 47—50 nalazi se izvjeπtaj o tom vienju. ZakljuËakdo kojeg su prije doπli prouËavanjem Boæje rijeËi sada je biopotvren. Ovo je vienje pomoglo vjernicima da proπire po-jam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White jebila prenesena do svrπetka vremena i vidjela da je subotavelika istina na osnovi koje Êe ljudi odluËiti hoÊe li sluæitiBogu ili nekoj otpaloj sili. VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo,ona je pisala:

“Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego πto sam uvienju vidjela iπta vezano uz subotu. Mjesecima poslije od-luËila sam svetkovati subotu prije nego πto mi je pokazana

XXI

XXII

21

njezina vaænost i mjesto u vijesti treÊeg anela.” (Letter 2,1874.)

Vaænost konferencija o subotiBoæjom providnoπÊu nekoliko propovjednika koji su

predvodili u nauËavanju ovih istina, zajedno s viπe sljedbe-nika sastali su se 1848. godine na pet konferencija o subo-ti. Oni su uz post i molitvu prouËavali Boæju rijeË. Starje-πina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupa-nju obvezujuÊih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi po-magaËi, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija,neumorno su iznosili istinu o Svetiπtu. James White, temeljitu prouËavanju proroËanstava, usmjerio je pozornost na do-gaaje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog do-laska. Na tim su sastancima udruæene sve doktrine koje ad-ventisti danas cijene.

VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala:“Mnogi naπi vjernici ne shvaÊaju koliko je Ëvrst temelj

naπe vjere. Moj suprug, starjeπina Joseph Bates, otac Pierce,2

starjeπina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poπteniljudi, bili su meu onima koji su, nakon 1844. godine, tra-gali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se snjima i mi smo ozbiljno prouËavali i molili se. »esto bismoostajali zajedno do kasno u noÊ, a ponekad i Ëitavu noÊ moleÊiza svjetlo i prouËavajuÊi RijeË. Ova bi se braÊa stalno sasta-jala da prouËavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaËenjei bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom prouËa-vanja doπli do neËega gdje bi rekli: ‘Dalje ne moæemo’, Go-spodnji Duh bi siπao na mene i ja bih dobila vienje i jasnoobjaπnjenje ulomaka koje smo prouËavali, uz upute kako dadjelotvorno radimo i pouËavamo. Tako smo dobili svjetlo kojenam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista,Njegovu zadaÊu i sveÊeniπtvo. Bio mi je objaπnjen niz istinaod vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad Êe-mo uÊi u Boæji grad i ja sam prenijela drugima upute kojemi je Gospodin dao.

Povijesni prolog

2 Ovdje prema sjeÊanju govori o starijoj braÊi meu pionirima. “OtacPierce” bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propo-vjedniËku i administrativnu sluæbu.

XXIII

Rani spisi22

Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmiπlja-nja braÊe. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam moglashvatiti znaËenje biblijskih tekstova koje smo prouËavali. Toje bila jedna od velikih æalosti u mojem æivotu. U takvomstanju uma ostala sam dok u naπim mislima sve glavne toËkenaπe vjere nisu postale jasne, u skladu s Boæjom rijeËju. BraÊasu znala da bez vienja ne mogu razumjeti te stvari pa sudana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno sNeba.” (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207)

Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog da-na postavilo vjerno prouËavanje Boæje rijeËi, i kad pionirinisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo kojeje objaπnjavalo njihovu teπkoÊu i otvaralo put za nastavakprouËavanja. Vienja su takoer bila peËat Boæjeg odobra-vanja na ispravne zakljuËke. Tako je dar proroπtva djelovaokao sredstvo ispravljanja zabluda i potvrivanja istine. (VidiGospel Workers, str. 302.)

Pioniri poËinju s izdavanjem literatureUbrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odræa-

nih tijekom 1848. godine, sazvan je joπ jedan sastanak u domuOtisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). BraÊa suprouËavala i molila u vezi sa svojom odgovornoπÊu da obja-ve svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijemeprouËavanja Ellen White je dobila vienje i u tom joj je ot-krivenju bila pokazana duænost braÊe da to svjetlo objavetiskanom rijeËju. Ona piπe o ovom dogaaju u Life Sketches:

“Nakon vienja rekla sam suprugu: ‘Imam za tebe poru-ku. ZapoËni s izdavanjem malog Ëasopisa koji Êeπ slati ljudima.Neka isprva bude malen; ali kad ga budu Ëitali, poslat Êe tisredstva potrebna za tiskanje i to Êe od samog poËetka us-pjeti. Pokazano mi je da Êe od tog malog poËetka poteÊirijeke svjetla koje Êe obuhvatiti svijet.’” (str. 125)

Ovo je bio poziv na djelovanje. ©to je James White mogaouËiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali vienje je biloboæanska uputa i on je osjeÊao da treba krenuti naprijed uvjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordan-cijom kojoj su nedostajale obje korice James White poËeopripremati Ëlanke o suboti i drugim sliËnim predmetima koje

XXIV

23

Êe tiskati u malom Ëasopisu. Za to je trebalo vremena, alije na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownuu saveznoj dræavi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihva-tio narudæbu. Slog je bio sloæen, napravljene korekture i tis-kano je tisuÊu primjeraka. James White ih je prenio iz uredatiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on iEllen naπli privremeno skloniπte. Traktat je imao osam stra-nica veliËine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadaπnja istina (ThePresent Truth). Datum je bio srpanj 1849. Mali sveæanj Ëaso-pisa spustili su na pod, a onda su se braÊa i sestre okupilioko njega i sa suzama u oËima molili Boga da blagosloviovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su Ëasopisesavili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dva-naest kilometara udaljene poπte u Middletownu. Tako je po-Ëelo nakladniËko djelo Crkve adventista sedmoga dana.

Na ovaj su naËin poslana Ëetiri broja; nad svakim se bro-jem molilo prije nego πto su Ëasopisi bili odneseni na poπtu.Ubrzo su poËela stizati pisma od ljudi koji su poËeli svetko-vati subotu zahvaljujuÊi Ëitanju tih Ëasopisa. U nekim je pis-mima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaruu Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za Ëetiribroja.

PoËetak izdavanja Ëasopisa Review and HeraldDok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta,

zadræavπi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izda-vanje novih brojeva Ëasopisa. Na kraju je izdan jedanaesti iposljednji broj u Parisu u saveznoj dræavi Maine, u studeno-me 1850. Ellen White je napisala nekoliko Ëlanaka za Ëaso-pis Sadaπnja istina. VeÊi dio njih nalazimo u prvom dijeluRanih spisa. Vidi stranice 50—63.

Takoer su u studenome, na jednoj konferenciji odræa-noj u Parisu, braÊa poËela razmatrati rastuÊe nakladniËkodjelo. OdluËili su poveÊati Ëasopis i promijenili mu ime uThe Second Advent Review and Sabbath Herald. Izlazio jenekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu usaveznoj dræavi New York. Od tog vremena do danas izlazikao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.

Povijesni prolog

XXV

Rani spisi24

NakladniËko djelo napredujeDok je æivio u Saratoga Springsu, James White je u kolo-

vozu 1851. za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White podnaslovom A Sketch of the Christian Experience and Viewsof Ellen G. White, sada na stranicama 31—85 ovoga djela.Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broπura.

U proljeÊe 1852. Whiteovi su se preselili u Rochesteru saveznoj dræavi New York i tu osnovali ured u kojem sumogli sami tiskati literaturu. BraÊa su se odazvala pozivuza prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i sku-pljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni biliprvi vjernici kad su se naπi Ëasopisi mogli tiskati na strojukoji je svetkovao subotu! Neπto manje od tri godine æivjelisu u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Reviewand Heralda i Youth’s Instructora (Ëasopisa za mlade) kojije James White poËeo izdavati 1852., oni su s vremena navrijeme izdavali i traktate. Druga broπura Ellen White, Sup-plement to the Christian Experience and Views of EllenG. White, objavljena je u Rochesteru u sijeËnju 1854. Onase danas nalazi u Ranim spisima na stranicama 87—118.

Battle Creek postaje nakladniËki centarU studenome 1855. James i Ellen White i njihovi poma-

gaËi sele se u Battle Creek u saveznoj dræavi Michigan. Tiskar-ski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu po-dignutu od strane nekolicine adventistiËkih svetkovatelja su-bote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakonπto se njihov rad razvio u tom gradiÊu, Battle Creek je po-stao upravno srediπte Crkve adventista sedmoga dana. AliJames White je samo uz velike poteπkoÊe odræavao naklad-niËko djelo.

Kad prouËavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi,trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji suboteisprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivπojbraÊi u velikom adventnom buenju, odnosno onima kojisu bili s njima u navjeπÊivanju vijesti prvog i drugog ane-la. Zbog toga je oko sedam godina nakon 1844. njihov radbio uglavnom usmjeren na adventiste koji joπ nisu zauzeli

XXVII

XXVI

25

stav prema vijesti treÊeg anela. Za onoga tko je upoznat sokolnostima, to je i razumljivo.

“Zatvorena” i “otvorena” vrataU nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844.,

voe pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Desetdjevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je “vrijeme kaπnje-nja” nakon kojega je slijedio povik: “ZaruËnik ide! Iziitemu u susret!” O tome se obiËno govorilo kao “ponoÊnompokliku”. U njezinom prvom vienju to je prikazano kaojarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poËetku njihovaputa. U usporedbi su Ëitali da su zaruËnika pratili priprav-ni, “te se zatvoriπe vrata” (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuËilida su se 22. listopada 1844. zatvorila vrata milosti za onekoji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Ne-koliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala:

“Nakon πto je proπlo vrijeme oËekivanja Spasiteljeva do-laska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegovdolazak blizu. Dræali su da je za njih nastupio kritiËan trenutaki da je Kristovo djelo posredovanja za Ëovjeka pred Bogomzavrπeno. »inilo im se da Biblija uËi kako Êe vrijeme kuπ-nje zavrπiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodi-na na nebeskim oblacima. To su zakljuËili na osnovi biblij-skih tekstova koji upuÊuju na vrijeme kada Êe ljudi traæiti,kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neÊe otvoriti.Meu njima se pojavilo pitanje ne oznaËuje li datum u kojisu oËekivali Kristov dolazak zapravo poËetak onog razdob-lja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. BuduÊi dasu objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova duæ-nost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaπa-vanja greπnika. S druge strane, Ëinilo im se da je drsko ibogohulno izrugivanje bezboænih joπ jedan dokaz da se BoæjiDuh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve touËvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrπilo ili,kako su govorili u ono vrijeme, da su ‘vrata milosti zatvo-rena’.” (Velika borba, str. 369)

Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tompitanju poËelo svitati danje svjetlo:

“Ali jasnije svjetlo doπlo je istraæivanjem predmeta Sve-tiπta. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da

Povijesni prolog

XXVIII

Rani spisi26

svrπetak 2300 dana 1844. godine oznaËuje vaæan trenutak.Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz kojasu ljudi osamnaest stoljeÊa mogli priÊi Bogu zatvorila, otvo-rila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujuÊi Kristovoj sluæbiu Svetinji nad svetinjama, ponuen oprost grijeha. Jedan jedio Njegove sluæbe zavrπen, ali samo zato da ustupi mjestodrugome. Joπ su uvijek postojala ‘otvorena vrata’ u nebeskoSvetiπte, u kome je Krist vrπio sluæbu u korist greπnika.

Sada je Kristove rijeËi u Otkrivenju upuÊene Crkvi bilomoguÊe primijeniti upravo na to vrijeme: ‘Ovo govori Sve-ti, Istiniti, onaj koji ima Davidov kljuË; onaj koji otvori — initko ne zatvori; onaj koji zatvori — i nitko ne otvori. Poznamtvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitkone moæe zatvoriti.’ (Otk 3,7.8)

Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomire-nja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist,ali oni koji odbacuju svjetlost koja Ëini vidljivom ovu sluæ-bu, nemaju od nje nikakve koristi.” (Isto, str. 369,370)

Dva izlaza iz nedoumiceEllen White zatim govori kako su se ove dvije skupine

onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoËaranju22. listopada 1844.:

“Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdobljevelike kuπnje za one koji su se joπ uvijek dræali adventnevjere. Njihova jedina pomoÊ, u odnosu na odreivanje nji-hovog pravog stajaliπta, bila je svjetlost koja je njihove misliusmjerila prema gornjem Svetiπtu. Neki su se odrekli vjero-vanja u ranije raËunanje proroËkih razdoblja i snaæni utje-caj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivaliljudskim ili sotonskim oruima. Drugi su bili Ëvrsto uvje-reni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su Ëekali,bdjeli i molili kako bi spoznali Boæju volju, vidjeli su da jenjihov Veliki sveÊenik otpoËeo drugu vrstu sluæbe i, slije-deÊi Ga vjerom, upoznali i zavrπno djelo Crkve. Sada su bo-lje razumjeli vijest prvog i drugog anela i bili pripremljenida prihvate i svijetu upute sveËano upozorenje treÊeg an-ela iz Otkrivenja 14. poglavlja.” (Isto, str. 371)

U ovom djelu “otvorena” i “zatvorena” vrata pojavljujuse na stranicama 54—56. To moæemo ispravno razumjeti samo

XXIX

27

ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naπiprvi vjernici.

Nedugo nakon razoËaranja pioniri su vidjeli da, prem-da su mnogi konaËnim odbacivanjem svjetla zatvorili vratasvojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu Ëuli vijest i ni-su je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljeneza Ëovjekovo spasenje. PoËetkom 1850-ih to je postalo sa-svim jasno. Osim toga, poËele su se otvarati moguÊnosti zaiznoπenje vijesti trojice anela. Nestajale su predrasude. Osvr-ÊuÊi se na njihovo iskustvo nakon razoËaranja, Ellen Whiteje pisala:

“U to je vrijeme bilo gotovo nemoguÊe pristupiti nevjer-nicima. RazoËaranje 1844. zbunilo je umove mnogih i oninisu bili spremni sasluπati nikakvo objaπnjenje o tom pita-nju.” (Review and Herald, 20. studenoga 1883.)

Ali 1851. starjeπina White je mogao izvijestiti: “Sada sugotovo svuda otvorena vrata za iznoπenje istine i mnogi suspremni Ëitati literaturu za koju prije nisu imali nikakvogzanimanja.” (Review and Herald, 19. kolovoza 1851.)

Zahtjev za crkvenom organizacijomAli s ovim novim prilikama i sve veÊim brojem onih

koji su prihvaÊali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili.Ako ih se ne sprijeËi, djelu Êe biti nanesena velika πteta.Meutim, i ovdje vidimo Boæju providnost u voenju Nje-govog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom vienju kojeje dobila, Ellen White kaæe:

“Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. Aneo je rekao:‘Paæljivo hodi pred Njim jer je visok i uzviπen i skut Njego-ve slave ispunjava hram.’ Vidjela sam da je sve na Nebu bilou savrπenom redu. Aneo je rekao: ‘Pogledaj, Krist je glava,poπtuj red, poπtuj red. Daj svemu znaËenje.’ Rekao je: ‘Pogle-daj i vidi kako je savrπen, kako je prekrasan red na Nebu;slijedi ga.’” (Manuscript 11, 1850.)

Trebalo je vremena da vjernici poËnu cijeniti potrebu ivrijednost evaneoskog reda. Njihova prijaπnja iskustva u pro-testantskim crkvama iz kojih su iziπli navela su ih da buduoprezni. Osim u podruËjima u kojima je bila oËita ova prak-tiËna potreba, strah od formalnosti spreËavao ih je da pri-

Povijesni prolog

XXXI

XXX

Rani spisi28

hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljeÊe nakon vienja 1850.konaËno su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Ne-ma sumnje da je od najveÊeg znaËenja za ostvarenje ovihnapora bilo saæeto poglavlje pod naslovom “Evaneoski red”,objavljeno u Supplement to the Christian Experience andViews of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu nastranicama 96—101.

Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladniËkog djela,izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv “CrkvaBoæja”, ali je prevladalo miπljenje da ime treba biti odrazjasnog nauka Crkve. KonaËno su prihvatili naziv “adventistisedmoga dana”. SljedeÊe godine neke su se zajednice vjernikaorganizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju kojaje pokrivala tu saveznu dræavu. Ubrzo je bilo organiziranoviπe konferencija u granicama saveznih dræava. A onda je usvibnju 1863. organizirana Generalna konferencija adventi-sta sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon πto su napi-sani Rani spisi.

Vienje velike borbeSpomenuli smo preseljenje nakladniËkog djela iz Roche-

stera u Battle Creek u studenome 1855. James i Ellen Whitesmjestili su se u Battle Creeku i nakon πto je djelo bilo dobroutvreno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dr-æavi Ohio u veljaËi i oæujku 1858. Ellen White je u πkolskojzgradi u Lovett’s Grove dobila vaæno vienje o velikoj borbi.Izvjeπtaj o ovom vienju koje je trajalo dva sata nalazimo uLife Sketches, str. 161,162. U rujnu 1858. objavljeno je djeloSpiritual Gifts, sv. 1: The Great Controversy Between Christand His Angels and Satan and Gis Angels. Ova knjiæicaod 219 stranica treÊi je i posljednji dio Ranih spisa.

Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada EllenG. White slijedile su mnogo veÊe knjige koje obrauju pred-mete vaæne za one koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeruIsusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek Êe biti posebnodragi srcima svih adventista sedmog dana.

Odbor za Ostavπtinu Ellen G. WhiteWashington, D. C., u oæujku 1963.

XXXII

29

KR©∆ANSKAISKUSTVA I VI–ENJA

ELLEN G. WHITE

Rani spisi30

31

Iskustva i vienja

Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisatisvoja iskustva i vienja koja Êe, nadam se, ohrabriti i osnaæitismjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja.

Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dva-naest sam se krstila i pridruæila MetodistiËkoj crkvi.3 U dobiod trinaest godina sluπala sam Williama Millera kada je odr-æavao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj dræaviMaine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna davidim Isusa. A kad su vjernici crkve i greπnici bili pozvanida iziu pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu prilikujer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bihbila dostojna Neba. U duπi sam Ëeznula za punim i besplat-nim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem.

Godine 1842. u Portlandu u saveznoj dræavi Maine stal-no sam posjeÊivala sastanke na kojima se govorilo o Kristo-vom drugom dolasku i bila Ëvrsto uvjerena da Êe Gospodinuskoro doÊi. Bila sam gladna i æedna potpunog spasenja, pot-punog suglasja s Boæjom voljom. Borila sam se danju i noÊuda dobijem ovo dragocjeno blago koje nije moguÊe kupitini za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleËeÊi predBogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duæno-sti da trebam otiÊi i moliti se na javnom molitvenom sastanku.Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuk-nula u strahu da Êu se zbuniti ako se pokuπam javno moliti.Svaki put kad bih iziπla pred Gospodina u tajnoj molitvi,postala bih svjesna ove neispunjene duænosti. Najzad samse prestala moliti i zapala u stanje potiπtenosti, a na kraju iu duboki oËaj.

(31)

3 Ellen White roena je u Gorhamu u saveznoj dræavi Maine 26.studenoga 1827.

11

Rani spisi32

U takvom sam duπevnom raspoloæenju ostala tri tjednaa da ni jedna zraka svjetla nije probila guste oblake tamekoja me okruæivala. A onda sam usnila dva sna koji su mipruæili zraku svjetla i nade.4 Nakon toga sam se povjerilasvojoj poboænoj majci. Rekla mi je da nisam izgubljena isavjetovala me da posjetim brata Stockmana koji je u tovrijeme propovijedao adventnom narodu u Portlandu. U njegasam imala veliko povjerenje jer je bio posveÊen i mio Kri-stov sluga. Njegove su me rijeËi duboko ganule i ulile minovu nadu. Vratila sam se kuÊi i ponovno iziπla pred Go-spodina; obeÊala sam da Êu uËiniti i pretrpjeti sve samo dadobijem Isusov osmijeh odobravanja. Ponovno mi je prika-zana ista duænost. Te veËeri bio je zakazan molitveni sasta-nak na koji sam otiπla i kad su drugi kleknuli na molitvu,ja sam drπÊuÊi kleknula s njima; nakon πto se dvoje ili trojenjih pomolilo, otvorila sam usta prije nego πto sam toga bilasvjesna i Boæja obeÊanja uËinila su mi se kao mnoπtvo dra-gocjenih bisera koji se mogu dobiti samo ako ih molimo.Dok sam se molila, nestalo je tereta i patnje duπe koje samdugo osjeÊala, a Boæji blagoslov je siπao na mene kao blagarosa. Dala sam slavu Bogu za ono πto sam osjeÊala, ali samËeznula za neËim viπim. Nisam mogla biti zadovoljna dokne budem ispunjena Boæjom puninom. Moju duπu ispunilaje neizreciva ljubav prema Isusu. Preko mene je prelazio valza valom slave dok mi se tijelo nije ukoËilo. Za mene je iπ-Ëeznulo sve osim Isusa i slave; nisam bila svjesna niËega πtose dogaalo oko mene.

Dugo sam ostala u takvom stanju tijela i duπe i kad sampostala svjesna okoline, sve mi je izgledalo drukËije. Sve jeizgledalo slavno i novo, kao da se smijeπi i proslavlja Boga.Sada sam bila spremna da svuda govorim o Isusu. ©est mje-seci nikakav tamni oblak nije se spustio nad moj um. Duπami se svakodnevno napajala bogatim istinama spasenja. Uvje-rena da Êe se svi koji ljube Isusa radovati Njegovom dolas-ku, otiπla sam na sastanak razreda i ispriËala πto je Isus uËi-nio za mene i kakvu sam puninu uæivala kad sam povjero-vala da Gospodin dolazi. Voditelj mojeg razreda prekinuome rijeËima “zahvaljujuÊi metodizmu”, ali ja to nisam mogla

4 Ovdje spomenute snove nalazimo na stranicama 81—83.

13

12

33

pripisati metodizmu jer sam znala da me je oslobodio Kristi nada u Njegov skori dolazak.

VeÊina Ëlanova obitelji mojeg oca Ëvrsto je vjerovala uKristov drugi dolazak. Zbog svjedoËenja o ovom slavnom na-uku sedmero nas bilo je istodobno iskljuËeno iz Metodis-tiËke crkve. U to vrijeme posebno su nam drage bile rijeËiproroka: “Govore braÊa vaπa koja na vas mrze i odbacujuvas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radostvaπu vidimo.’ Ali oni Êe biti postieni.” (Iz 66,5)

Od tog vremena pa sve do prosinca 1844. moje radosti,kuπnje i razoËaranja bili su isti kao mojih dragih adventnihprijatelja oko mene. U to sam vrijeme posjetila jednu od naπihsestara koja je vjerovala u drugi Kristov dolazak pa smo prijepodne oko obiteljskog oltara kleknuli na molitvu. To nijebila neka uzbudljiva prigoda; bilo je prisutno nas pet, svesame æene. Dok sam se molila, na mene je siπla Boæja silakakvu nikad prije nisam osjetila. Potpuno me je obuzelo vi-enje Boæje slave; Ëinilo mi se da se sve viπe i viπe uzdiæemsa Zemlje i tada mi je pokazano neπto o putovanju advent-nog naroda u Sveti Grad, o Ëemu Êe biti rijeËi u nastavku.

Moje prvo vienje5

Poπto mi je Bog pokazao putovanje adventnog narodau Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji Ëekaju po-vratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram duænoπÊu daukratko opiπem πto mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali suproÊi kroz mnoge kuπnje. A naπa nam sadaπnja ali kratko-trajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu sla-vu, nama koji ne smjeramo na vidljivo nego na nevidljivo,jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vjeËno. Pokuπala samdonijeti dobar izvjeπtaj i nekoliko grozdova iz nebeskog Kana-ana, zbog kojih bi me mnogi kamenovali kao πto je zborIzraelaca namjeravao kamenovati Kaleba i Joπuu zbog njiho-vog izvjeπtaja (Br 14,10). Ali kaæem vam, draga braÊo i sestreu Gospodinu, to je dobra zemlja i zauzmimo je jer je moæe-mo zadobiti.

Iskustva i vienja

5 Ovo je vienje Ellen White dobila nakon velikog adventnog razoËara-nja 1844. i prvi put je objavljeno 1846. U to je vrijeme vidjela samo neko-liko buduÊih dogaaja. Kasnija su vienja bila potpunija. Vidi Dodatak.

14

Rani spisi34

Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh jesiπao na mene i Ëinilo mi se da se uzdiæem sve viπe i viπe,visoko iznad mraËnog svijeta. Osvrnula sam se traæeÊi u svijetuadventni narod, ali ga nisam mogla naÊi dok mi jedan glasnije rekao: “Pogledaj ponovno i malo viπe.” Nato sam podi-gla oËi i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visokoiznad svijeta. Po toj stazi iπao je adventni narod prema gradukoji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom poËetku putaiza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan aneorekao da je ponoÊni poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo Ëitavustazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Doklegod su pogled upirali u Isusa koji je iπao pred njima vodeÊiih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i reklida je grad odviπe daleko i da su oËekivali kako Êe prije stiÊido njega. Isus ih je hrabrio podignuvπi svoju slavnu desni-cu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplaviloadventnu skupinu pa su povikali: “Aleluja!” Drugi su se ne-promiπljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bogkoji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iπËeznu-lo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticalii iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mraËan i zaosvijet. Uskoro smo6 Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih vo-da, koji nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska. Æivi sveti,njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zli mislilida se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrije-me, izlio je na nas Svetoga Duha i naπa su lica poËela odsja-jivati Boæju slavu, kao πto je svijetlilo Mojsijevo lice kad jesiπao sa Sinaja.

Svih je 144.000 bilo zapeËaÊeno i savrπeno ujedinjeno.Na njihovim Ëelima bilo je napisano: Bog, Novi Jeruzalem iblistava zvijezda koja je sadræavala Isusovo novo ime. Pri po-gledu na naπe radosno, sveto stanje, zli su se razgnjevili ipojurili da nas uhvate kako bi nas strpali u zatvor, a mi smou Gospodnje ime pruæili ruku dok su oni bespomoÊno palina zemlju. Tada su oni iz Sotonine sinagoge znali da Bogljubi nas koji smo mogli jedan drugome oprati noge i poz-draviti braÊu svetim cjelovom, pa su se poklonili pred na-πim nogama.

6 Vidi Dodatak.

15

35

Ubrzo je naπ pogled privukla pojava malog tamnog ob-laka na istoku, veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana, za kojismo svi znali da je znak Sina »ovjeËjeg. Svi smo u sveËanojtiπini promatrali kako se oblak pribliæava i postaje sve svje-tliji i veliËanstveniji da bi se konaËno pretvorio u veliki bi-jeli oblak. Donja strana bila mu je kao u plamenu. Iznadoblaka se dizala duga, dok su oko njega deseci tisuÊa an-ela pjevali najljepπu pjesmu, a na oblaku je sjedio Sin »o-vjeËji. Kosa Mu je bila bijela i u uvojcima se spuπtala naramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bilekao razgorjeli oganj; u desnoj ruci je imao srp, a u lijevojsrebrnu trubu. OËi su Mu bile plamen ognjeni kojim je pro-dirao u dno duπe svoje djece. Lica svih okupljenih problije-djela su, a lica onih koje je Bog odbacio pocrnjela. Ondasmo svi povikali: “Tko Êe opstati? Je li moja odjeÊa bez mrlje?”Na to su aneli prestali pjevati i za trenutak je zavladala za-straπujuÊa tiπina dok Isus nije progovorio: “Opstat Êe samooni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam je mojamilost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sjajem iradost je ispunila svako srce. Aneli su sada joπ glasnije za-pjevali, dok se oblak sve viπe pribliæavao Zemlji.

Zatim je odjeknula Isusova srebrna truba dok se spu-πtao na oblaku okruæen ognjenim plamenovima. Pogledaoje na grobove usnulih pravednika da bi zatim svoj pogled iruke podigao prema nebu i povikao: “Probudite se, probu-dite se, probudite se vi koji spavate u prahu i ustanite!” Nato je silan potres zatresao Zemlju. Grobovi su se otvorili imrtvi su iziπli obuËeni besmrtnoπÊu. Kad su prepoznali svojeprijatelje koje im je smrt otela, 144.000 povikale su: “Aleluja!”i u istom trenutku su se preobrazili i bili odneseni u zrak ususret Gospodinu.

Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do sta-klenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ihdesnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatneharfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenomËetverokutu stajale su 144.000. Neki od njih imali su vrloblistave krune, a drugi ne baπ tako sjajne. Neke su krunebile teπke od zvijezda, dok su ih druge imale tek nekoliko.Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi subili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine koje su ih pokri-

Iskustva i vienja

17

16

Rani spisi36

vale od vrata do stopala. Aneli su bili svuda oko nas doksmo koraËali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isusje podignuo svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vratakoja su se otvorila na svojim svjetlucavim πarkama i rekaonam: “Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræalimoje istine. Uite!” Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo punopravo na ovaj grad.

Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje. Iz prije-stolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke biloje stablo æivota. Na jednoj obali rijeke bilo je stablo, a nadrugoj takoer stablo, oba od Ëistog prozirnog zlata. Isprvasam mislila da vidim dva stabla. Ponovno sam pogledala ividjela da su na vrhu sjedinjena u jedno stablo. Takvo jebilo stablo æivota na obje strane rijeke æivota. Njegove suse grane savijale do mjesta na kojem smo mi stajali i plodje bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomijeπano sa sre-brom.

Kad smo otiπli pod stablo i sjeli da uæivamo u ljepotitog mjesta, priπla su nam braÊa Fitch i Stockman7 koja sunavijeπtala Evanelje o kraljevstvu i koju je Bog poloæio ugrob da bi ih spasio, i pitala nas πto smo doæivjeli dok suoni spavali. Pokuπali smo se prisjetiti svojih najveÊih kuπ-nji, ali su one izgledale toliko male u usporedbi s izvanred-no velikom i vjeËnom slavom koja nas je okruæivala da ihnismo mogli spomenuti pa smo svi povikali: “Aleluja, Neboje stvarno lako zadobiti!” i dotaknuli svoje bljeπtave harfetako da je nebeski svod odjekivao od njihovih zvukova.

S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju, naveliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pase raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smougledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, potroja sa svake strane i s po jednim anelom na svakim vra-tima. Svi smo povikali: “Dolazi grad, veliki grad silazi s Ne-ba od Boga”, i on se spustio na mjesto na kojem smo sta-jali. Onda smo poËeli promatrati πto se nalazi izvan grada.Vidjela sam prekrasne kuÊe koje su izgledale kao od srebra,na Ëetiri stupa ukraπena prekrasnim biserima. U njih su setrebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam

7 Vidi Dodatak.

18

37

mnoge svete kako ulaze u kuÊe, skidaju blistave krune istavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kuÊa da ne-πto obave na zemlji; ne onako kako to mi radimo sa zem-ljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruæivalo je njihovu glavui oni su stalno klicali i slavili Boga.

Vidjela sam joπ jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvi-jeÊa i dok sam ga brala, uskliknula sam: “Ovo neÊe nikaduvenuti.” Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekra-snoga izgleda; trava je bila predivno zelena s odbljeskom sre-bra i zlata; ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatimsmo stigli u podruËje prepuno svakovrsnih æivotinja — bioje tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savrπenoj slozi. Proπlismo posred njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatimsmo uπli u πumu, ne mraËnu kao πto su naπe ovdje; ne, ne,veÊ svijetlu i predivnu; grane stabala su se lelujale i mi smosvi kliknuli: “Æivjet Êemo mirno u pustinji i spavati po πu-mama.” Proπli smo kroz πumu jer smo bili na putu na goruSion.

Usput smo sreli skupinu koja je takoer promatrala lje-potu ovog mjesta. Primijetila sam na njihovoj odjeÊi crveniporub; njihove su krune bile blistave, a odjeÊa savrπeno bi-jela. Kad smo ih pozdravili, upitala sam Isusa tko su oni.On je rekao da su to muËenici koji su izgubili æivot radiNjega. Pratilo ih je druπtvo mnogobrojne djece; i ona su imalacrveni porub na odjeÊi. Gora Sion bila je upravo pred na-ma i na vrhu se nalazio veliËanstveni hram, a oko njega joπsedam gora na kojima su rasle ruæe i ljiljani. Vidjela samdjecu kako se penju ili, ako im se viπe svia, lete pomoÊumalih krila do vrha brda i beru cvijeÊe koje nikad ne vene.Oko hrama su rasla svakovrsna stabla da uljepπaju prizor:πimπir, bor, jela, maslina, mirta, nar i smokva savijali su sepod teretom zrelih plodova πto je to mjesto Ëinilo joπ veli-Ëanstvenijim. Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram, Isusje svojim umilnim glasom rekao: “Samo 144.000 ulaze naovo mjesto”, a mi smo uskliknuli: “Aleluja!”

Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od pro-zirnog zlata, ukraπen prekrasnim biserima. Ne mogu opisatiljepotu koju sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoritikanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu bo-ljega svijeta. Vidjela sam tamo kamene ploËe s ugraviranim

Iskustva i vienja

19

Rani spisi38

imenima 144.000 zlatnim slovima. Nakon πto smo vidjeli lje-potu hrama, iziπli smo i Isus nas je napustio i otiπao u grad.Uskoro smo Ëuli Njegov umilni glas kako govori: “Doite,narode moj, vi koji ste iziπli iz velike nevolje i vrπili mojuvolju; stradali ste radi mene; doite na veËeru, a ja Êu seopasati da vas posluæujem.” Mi smo poviknuli: “Aleluja! Sla-va!” i uπli u grad. Vidjela sam stol od Ëistog srebra, duga-Ëak viπe kilometara, ali smo ga pogledom mogli obuhvatiti.Vidjela sam plod sa stabla æivota, manu, bademe, smokve,nar, groæe i mnoge druge vrste voÊa. Pitala sam Isusa smi-jem li jesti od tih plodova. On je rekao: “Ne sada. Oni kojijedu od ovih plodova, ne vraÊaju se viπe na Zemlju. Ali akobudeπ vjerna, joπ malo i jest Êeπ plodove sa stabla æivota ipiti vodu s izvora.” Onda me aneo njeæno spustio na ovajmraËni svijet. Ponekad pomislim kako viπe ne mogu ovdjeostati; sve na Zemlji izgleda tako sumorno. OsjeÊam se vrloosamljenom jer sam vidjela bolju zemlju. O kad bih imalakrila golubice pa da odletim i naem pokoj!

* * *

Po zavrπetku vienja sve mi je izgledalo drukËije; nekakoprena pokrivala je sve πto sam promatrala. O kako mi jemraËan izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponov-no naπla ovdje, proæeta silnom Ëeænjom za domom. Vidjelasam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje uËinilo ruæ-nim. Svoje vienje ispriËala sam naπoj maloj skupini u Port-landu; oni su bili potpuno uvjereni da je poteklo od Boga.Bilo je to vrijeme ispunjeno silom. Na nama je poËivala sve-Ëanost vjeËnosti. Oko tjedan dana poslije Gospodin mi jedao drugo vienje i pokazao kuπnje kroz koje moram proÊite da moram poÊi i drugima iznijeti ono πto mi je otkrio,da Êu naiÊi na veliko protivljenje i pritom trpjeti duπevnepatnje. Ali aneo je rekao: “Dosta ti je Boæja milost; On Êeti pomoÊi.”

Nakon ovog vienja bila sam jako uznemirena. Bila samslabog zdravlja i imala samo sedamnaest godina. Znala samda su mnogi pali zbog samouzviπenja i da Êe me Bog napustitiako se u bilo Ëemu ponesem, pa Êu svakako biti izgublje-na. Obratila sam se Gospodinu s molbom i molila Ga da

20

39

ovo breme poloæi na nekoga drugog. »inilo mi se da ga nemogu nositi. Dugo sam leæala niËice, ali sve πto sam dobilabio je odgovor: “Objavi drugima ono πto sam ti otkrio.”

Tijekom mojeg sljedeÊeg vienja usrdno sam molilaGospodina da me saËuva od samouzviπenja ako veÊ moramiÊi i iznijeti ono πto mi je pokazao. Onda mi je pokazao daje moja molitva usliπana i da Êe On, budem li u opasnostida se ponesem, na me poloæiti ruku pa Êu se razboljeti. Aneoje rekao: “Ako vjerno izneseπ vijest i ustrajeπ do kraja, jestÊeπ rod sa stabla æivota i piti vodu iz rijeke æivota.”

Ubrzo se poËelo govoriti da su vienja posljedica mes-merizma8 i mnogi su adventisti bili spremni u to povjero-vati i dalje πiriti. Jedan lijeËnik, cijenjen kao mesmerist, rekaomi je da su moja vienja mesmeristiËka i da se na menemoæe vrlo lako utjecati i da bi me mogao mesmerizirati iuËiniti da dobijem vienje. Rekla sam mu da mi je Gospo-din u vienju pokazao da mesmerizam potjeËe od avla, izbezdana, i da Êe uskoro otiÊi tamo zajedno s onima koji senjime nastave sluæiti. Zatim sam mu dopustila da me mes-merizira ako moæe. Pokuπavao je viπe od pola sata pribjega-vajuÊi razliËitim postupcima da bi na kraju odustao. Vjeromu Boga mogla sam se oduprijeti njegovom utjecaju tako dami nije ni najmanje naudio.

Ako sam imala vienje na nekom sastanku, mnogi bi go-vorili da je to posljedica uzbuenja i da me je netko mes-merizirao. Ja bih na to otiπla u πumu gdje me nije moglovidjeti nijedno oko ni Ëuti ijedno uho i molila se Bogu i Onbi mi ponekad tamo dao vienje. Zatim bih se radovala irekla im πto mi je Bog nasamo otkrio tamo gdje na me nijemogao utjecati nijedan smrtnik. Ali neki su mi govorili dasam sama sebe mesmerizirala. O, pomislila sam, zar je doπlodotle da oni koji iskreno pristupaju Bogu da prihvate Nje-gova obeÊanja i mole za Njegovo spasenje budu optuæenida su pod pokvarenim i po duπu pogubnim utjecajem mes-merizma? Molimo li naπeg dragog nebeskog Oca za “kruh”da bismo dobili samo “kamen” ili “πtipavca”? Takve su mistvari ranjavale duh i nanosile bol duπi i dovodili me do oËajajer su me mnogi uvjeravali da ne postoji Sveti Duh i da su

Iskustva i vienja

8 Vidi Dodatak.

22

21

Rani spisi40

svi doæivljaji svetih Boæjih ljudi bili samo mesmerizam ili So-tonine prijevare.

U to se vrijeme u saveznoj dræavi Maine pojavio fanati-zam. Neki su izbjegavali svaki rad i osuivali sve koji nisudijelili njihovo miπljenje o toj i drugim stvarima koje su sma-trali vjerskim duænostima. Bog mi je ove zablude otkrio uvienju i poslao me da ih objavim Njegovoj zabludjeloj dje-ci, ali su mnoga od njih potpuno odbacila vijest i optuæilame da se priklanjam svijetu. S druge strane nominalni ad-ventisti su me optuæivali za fanatizam pa su me laæno, a nekizlobno, prikazali kao vou fanatizma kojeg sam se trudilaonemoguÊiti. Odredili su razliËita vremena Gospodnjeg do-laska i nametali ih braÊi, ali mi je Gospodin pokazao da Êesva ona proÊi jer prije Kristovog dolaska mora doÊi vrijemenevolje i da Êe svako odreivanje vremena, kada se ne is-puni, samo oslabiti vjeru Boæjeg naroda. Zbog toga su meoptuæili da se ponaπam kao zao sluga koji je u svojem srcugovorio: “Moj gospodar neÊe doÊi zadugo.”

Sve mi je to teπko optereÊivalo duπu i u zbunjenosti samponekad doπla u kuπnju da posumnjam u ono πto sam do-æivjela. Jednog jutra, za vrijeme obiteljske molitve, na meneje poËela djelovati Boæja sila i u tom sam trenutku pomi-slila da je to mesmerizam pa sam mu se usprotivila. Istogtrenutka sam onijemjela i nekoliko trenutaka bila nesvjesnasvega oko sebe. Tada sam shvatila da sam sagrijeπila πto samposumnjala u Boæju silu i da sam zbog toga onijemjela i daÊe mi se jezik odrijeπiti u manje od dvadeset Ëetiri sata. Po-kazana mi je karta na kojoj su zlatnim slovima bila napi-sana poglavlja i redci pedesetak tekstova iz Svetoga pisma.9

Nakon zavrπetka vienja zatraæila sam ploËicu i na njoj na-pisala da sam nijema, kao i ono πto sam vidjela i da æelimveliku Bibliju. Uzela sam Bibliju i odmah otvorila sve tek-stove koje sam vidjela na karti. Cijelog dana nisam moglagovoriti. Rano iduÊeg jutra duπu mi je ispunila radost i mojse jezik oslobodio da kliËem hvale Bogu. Nakon toga se viπenisam usuivala posumnjati niti se za trenutak oduprijeti Boæ-joj sili, bez obzira na to πto Êe drugi misliti o meni.

9 Ovi tekstovi navedeni su na kraju ovog ulomka, str. 42—47.

23

41

Dok sam 1846. bila u Fairhavenu u saveznoj dræavi Mas-sachusetts, moja sestra (koja me je obiËno pratila u to vri-jeme), sestra A., brat G. i ja krenuli smo Ëamcem s jedromu posjet jednoj obitelji na West Islandu. Bila je skoro noÊkad smo krenuli. Plovili smo kratko vrijeme kad se iznena-da podigla oluja. Sijevalo je i grmjelo i kiπa se kao bujicaizlila na nas. »inilo se da Êemo sigurno propasti ako nasBog ne izbavi.

Kleknula sam u Ëamcu i poËela moliti Boga da nas iz-bavi. I tamo usred bijesnih valova, dok se voda prelijevalapreko nas, dobila sam vienje i vidjela da Êe se prije osu-πiti svaka kap mora nego da mi stradamo, jer je moj posaotek zapoËeo. Po zavrπetku vienja svi su moji strahovi ne-stali i mi smo pjevali i slavili Boga; naπ mali Ëamac bio jeza nas ploveÊi Betel. Urednik The Advent Heralda rekao jekako je poznato da su moja vienja “posljedica mesmeris-tiËkog djelovanja”. Ali, pitam, kakve je moguÊnosti za mes-meristiËke postupke bilo u takvim trenucima? Brat G. Ëinioje viπe nego πto je mogao da upravlja Ëamcem. Pokuπao seusidriti, ali se sidro vuklo za nama. Naπ je Ëamac poskakivaona valovima i bio tjeran vjetrom; bilo je tako mraËno danismo mogli vidjeti s jednog kraja Ëamca do drugoga. Ubr-zo se sidro zakvaËilo i brat G. je pozvao u pomoÊ. Na oto-ku su bile samo dvije kuÊe i pokazalo se da smo bili blizujedne od njih, ali ne one u koju smo æeljeli doÊi. Cijela obi-telj se veÊ spremila na spavanje osim malog djeteta koje jezahvaljujuÊi providnosti Ëulo poziv za pomoÊ na moru. Njegovotac je uskoro doπao da nam pomogne pa nas je u malomËamcu prevezao na obalu. VeÊi dio noÊi proveli smo uzahvaljivanju i slavljenju Boga za Njegovu Ëudesnu dobrotuprema nama.

* * *

Iskustva i vienja

24

Rani spisi42

TEKSTOVI SPOMENUTI NA PRETHODNOJ STRANICI

(u prijevodu Dude i FuÊaka)

I evo, buduÊi da nisi povjerovao mojim rijeËima, koje Êe seispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet Êeπ i neÊeπ moÊi govoriti dodana dok se to ne zbude. (Lk 1,20)

Sve πto ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojegauzima i — navjeπÊivat Êe vama. (Iv 16,15)

Svi se napuniπe Duha Svetoga i poËeπe govoriti drugim jezici-ma, kako im veÊ Duh davaπe zboriti. (Dj 2,4)

I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj sluga-ma svojim sa svom smjeloπÊu navjeπÊivati rijeË tvoju! Pruæi rukusvoju da bude ozdravljenja, znamenja i Ëudesa po imenu svetogaSluge tvoga Isusa. I poπto se pomoliπe, potrese se mjesto gdje bi-jahu sabrani, i svi se napuniπe Duha Svetoga te stanu navjeπÊivatirijeË Boæju smjelo. (Dj 4,29-31)

Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinjeda ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Iπtite i datÊe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se! Doista,tko god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i onomu koji kuca, otvoritÊe se. Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiπtekruha, kamen dao? Ili ako ribu zaiπte, zar Êe mu zmiju dati? Akodakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, ko-liko li Êe viπe Otac vaπ, koji je na nebesima, dobrima obdariti onekoji ga zaiπtu! Sve, dakle, πto æelite da ljudi vama Ëine, Ëinite i vinjima. To je, doista, Zakon i Proroci. »uvajte se laænih prorokakoji dolaze k vama u ovËjem odijelu, a iznutra su vuci grabeæljivi.(Mt 7,6-12.15)

Ustat Êe, doista, laæni kristi i laæni proroci i iznijeti znamenjavelika i Ëudesa da, bude li moguÊe, zavedu i izabrane. (Mt 24,24)

Kao πto primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu æivite:ukorijenjeni i nazidani na njemu i uËvrπÊeni vjerom kako ste pou-Ëeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuËe mudro-vanjem i ispraznim zavaravanjem πto se oslanja na predaju ljud-sku, na “poËela svijeta”, a ne na Krista. (Kol 2,6-8)

Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaÊa! Postoja-nosti vam uistinu treba da biste vrπeÊi volju Boæju zadobili obe-Êano. Jer joπ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doÊi Êe i neÊezakasniti. A pravednik Êe moj od vjere æivjeti, ako li pak otpadne,

25

43

ne mili se on duπi mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebina propast, nego od onih koji vjeruju na spas duπe. (Heb 10,35-39)

Zaista, tko ue u njegov poËinak, poËinuo je od djela svojihkao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle uÊi u taj PoËinak da ni-tko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Æiva je, uistinu, RijeËBoæja i djelotvorna; oπtrija je od svakoga dvosjekla maËa; prodiredotle da dijeli duπu i duh, zglobove i moædinu te prosuuje na-kane i misli srca. (Heb 4,10-12)

Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoËe u vama dobro djelo, do-vrπit Êe ga do Dana Krista Isusa ... Samo se ponaπajte dostojnoevanelja Kristova, pa — doπao ja i vidio vas ili nenazoËan sluπaoπto je s vama — da mogu utvrditi kako ste postojani u jednomeduhu i jednoduπno se zajedniËki borite za evaneosku vjeru neplaπeÊi se ni u Ëemu protivnika. To je njima najava njihove propasti,a vaπega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: “za Krista”,ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. (Fil 1,6.27-29)

Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.Sve Ëinite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni iËisti, djeca Boæja neporoËna posred poroda izopaËena i lukava ukojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. (Fil 2,13-15)

UbuduÊe jaËajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obu-cite svu opremu Boæju da se mognete oduprijeti lukavstvima av-lovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhov-niπtava, protiv Vlasti, protiv upravljaËa ovoga mraËnoga svijeta, protivzlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremomBoæjom da uzmognete odoljeti u dan zli i odræati se kada sve nad-vladate. Dræite se dakle! Opaπite bedra istinom, obucite oklop pra-vednosti, potpaπite noge spremnoπÊu za evanelje mira! U svemuimajte uza se πtit vjere: njime Êete moÊi ugasiti ognjene strijeleZloga. Uzmite i kacigu spasenja i maË Duha, to jest RijeË Boæju.Svakovrsnom se molitvom i proπnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoπÊu i molitvom za sve svete,(Ef 6,10-18)

Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praπtaj-te jedni drugima kao πto i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32)

Poπto ste posluhom istini oËistili duπe svoje za nehinjeno bra-toljublje, od srca æarko ljubite jedni druge. (1 Pt 1,22)

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao πto samja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom Êe svi znati daste moji uËenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv13,34.35)

Iskustva i vienja

27

26

Rani spisi44

Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? InaËe nistepravi. (2 Kor 13,5)

Po milosti Boæjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj po-stavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka pazi kako naziuje.Jer nitko ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji jepostavljen, a taj je Isus Krist. Naziuje li tko na ovom temelju zla-tom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom — svaËijeÊe djelo iziÊi na svjetlo. Onaj Êe Dan pokazati jer Êe se u ognjuoËitovati. I kakvo je Ëije djelo, oganj Êe iskuπati. (1 Kor 3,10-13)

Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavinadglednicima, da pasete Crkvu Boæju koju steËe krvlju svojom.Ja znam da Êe nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutnikoji ne πtede stada, a izmeu vas Êe samih ustati ljudi koji Êe iskriv-ljavati nauk da bi odvukli uËenike za sobom. (Dj 20,28-30)

»udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu takobrzo prelazite na neko drugo evanelje, koje uostalom i ne posto-ji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoÊe prevratiti evaneljeKristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s neba navjeπ-Êivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, nekaje proklet! ©to smo veÊ rekli, to sad i ponavljam: navjeπÊuje li vamtko neko evanelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.(Gal 1,6-9)

Naprotiv, sve πto u tami rekoste, na svjetlu Êe se Ëuti; i πtoste po skroviπtima u uho πaptali, propovijedat Êe se po krovovi-ma. A kaæem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubi-jaju tijelo, a nakon toga nemaju viπe πto uËiniti. Pokazat Êu vamkoga vam se bojati: onoga se bojte koji poπto ubije, ima moÊ bacitiu pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrap-ËiÊa za dva novËiÊa? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja.A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji stenego mnogo vrabaca! (Lk 12,3-7)

Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe da teËuvaju. I: Na rukama Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπo kamen. (Lk 4,10.11)

Ta Bog koji reËe: Neka iz tame svjetlost zasine, on zasvijetli usrcima naπim da nam spoznanje slave Boæje zasvijetli na licu Kri-stovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanrednaona snaga bude oËito Boæja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, aline pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdvajajuÊi; progonjeni, ali ne na-puπteni; obarani, ali ne oboreni. (2 Kor 4,6-9)

28

45

Ta ova malenkost naπe Ëasovite nevolje donosi nam obilato,sve obilatije, breme vjeËne slave jer nama nije do vidljivog negodo nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo — vjeËno. (2Kor 4,17.18)

Vas koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje, spremno dase objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sadamoæda trebalo malo i æalostiti zbog razliËitih kuπnja: da prokuπa-nost vaπe vjere — dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipaku vatri kuπa — stekne hvalu, slavu i Ëast o Objavljenju Isusa Kri-sta. (1 Pt 1,5-7)

Da, sada æivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (1 Sol 3,8)

A ovi Êe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime Êe mojeizganjati zloduhe, novim Êe jezicima zboriti, zmije uzimati; i popijuli πto smrtonosno, ne, neÊe im nauditi; na nemoÊnike Êe ruke po-lagati, i bit Êe im dobro. (Mk 16,17.18)

Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naπ sin i da seslijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvoriooËi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govo-ri!” Rekoπe tako njegovi roditelji jer su se bojali Æidova. Æidovi sedoista veÊ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopÊiti svakikoji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoπe njegovi roditelji: “Pu-noljetan je, njega pitajte!” Pozvaπe stoga po drugi put Ëovjeka kojibijaπe slijep i rekoπe mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je tajËovjek greπnik!” Nato im on odgovori: “Je li greπnik, ja ne znam.Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoπe mu opet: “©toti uËini? Kako ti otvori oËi?” Odgovori im: “VeÊ vam rekoh i neposluπaste me. ©to opet hoÊete Ëuti? Da ne kanite i vi postati njego-vim uËenicima?” (Iv 9,20-27)

I πto god zaiπtete u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otacu Sinu. Ako me πto zaiπtete u moje ime, uËinit Êu. Ako me ljubite,zapovijedi Êete moje Ëuvati. (Iv 14,13-15)

Ako ostanete u meni i rijeËi moje ako ostanu u vama, πto godhoÊete, iπtite i bit Êe vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da dono-site mnogo roda i da budete moji uËenici. (Iv 15,7.8)

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao Ëovjek opsjednut ne-Ëistim duhom. On povika: “©to ti imaπ s nama, Isuse NazareÊanine?Doπao si da nas uniπtiπ? Znam tko si: Svetac Boæji!” Isus mu zapri-jeti: “Umukni i izii iz njega!” (Mk 1,23-25)

Uvjeren sam doista: ni smrt ni æivot, ni aneli ni vlasti, nisadaπnjost ni buduÊnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi

Iskustva i vienja

30

29

Rani spisi46

stvor neÊe nas moÊi rastaviti od ljubavi Boæje u Kristu Isusu Gospo-dinu naπem. (Rim 8,38.39)

Anelu Crkve u Filadelfiji napiπi: “Ovo govori Sveti, Istiniti,Onaj koji ima kljuË Davidov i kad otvori, nitko neÊe zatvoriti; kadzatvori, nitko neÊe otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam predtobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moæe. Doista, malena je tvojasnaga, a oËuvao si moju rijeË i nisi zatajio mog imena. Evo, dovestÊu neke iz sinagoge Sotonine — koji sebe zovu Æidovi, a nisu, negolaæu — evo, prisilit Êu ih da dou da ti se do nogu poklone teupoznaju da te ja ljubim. BuduÊi da si oËuvao moju rijeË o posto-janosti, i ja Êu oËuvati tebe od Ëasa kuπnje koji ima doÊi na savsvijet da se iskuπaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. »vrsto dræi πtoimaπ da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika Êu postaviti stupomu hramu Boga moga i odande on viπe neÊe iziÊi i napisat Êu nanjemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalemakoji sie s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho,nek posluπa πto Duh govori crkvama!” (Otk 3,7-13)

Ti se ne okaljaπe sa æenama, djevci su! Oni prate Jaganjca ka-mo god poe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;na ustima se njihovim laæ ne nae, neporoËni su. (Otk 14,4.5)

Naπa je pak domovina na nebesima, odakle iπËekujemo Spasi-telja, Gospodina naπega Isusa Krista. (Fil 3,20)

Strpite se dakle, braÊo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratariπËekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobijekiπu ranu i kasnu. Strpite se i vi, oËvrsnite srca jer se Dolazak Go-spodnji pribliæio! (Jak 5,7.8)

Snagom kojom ima moÊ sve sebi podloæiti on Êe preobrazitiovo naπe bijedno tijelo i suobliËiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil3,21)

I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin »o-vjeËji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oπtar srp. I drugi jedananeo izie iz hrama viËuÊi iza glasa onomu πto sjedi na oblaku:“Mahni srpom i æanji jer doe Ëas æetvi, zrela je æetva zemaljska!”I onaj πto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi poænjeve-na. I drugi jedan aneo izie iz hrama nebeskoga. I on imaπe oπ-tar srp. (Otk 14,14-17)

Dakle: preostaje neki subotni poËinak narodu Boæjemu! (Heb4,9)

I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, op-remljen kao zaruËnica nakiÊena za svoga muæa. (Otk 21,2)

31

47

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto Ëetr-deset i Ëetiri tisuÊe — na Ëelima im napisano ime njegovo i imeOca njegova! (Otk 14,1)

I pokaza mi rijeku vode æivota, bistru kao prozirac: izvire izprijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskoga trga, s obje stra-ne rijeke, stablo æivota πto rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svojrod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodima. I neÊe viπe biti nika-kva prokletstva. I prijestolje Êe Boæje i JaganjËevo biti u gradu isluge Êe mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime Êe imnjegovo biti na Ëelima. NoÊi viπe biti neÊe i neÊe trebati svjetlaod svjetiljke ni svjetla sunËeva: obasjavat Êe ih Gospod Bog i oniÊe kraljevati u vijeke vjekova. (Otk 22,1-5)

* * *

Kasnija vienjaGospodin mi je sljedeÊe vienje dao 1847. u Topshamu

u saveznoj dræavi Maine, za vrijeme okupljanja braÊe u su-botu.

OsjeÊali smo posebnu potrebu za molitvom. Za vrijememolitve na nas je siπao Sveti Duh. Bili smo presretni. Ubrzosam izgubila osjeÊaj za zemaljsko i bila potpuno zaokuplje-na vienjem Boæje slave. Vidjela sam kako je jedan aneobrzo doletio k meni. Ponio me sa Zemlje u Sveti Grad. Ugradu sam ugledala hram u koji sam uπla. Proπla sam krozvrata i stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i jasam uπla u Svetinju. Tu sam ugledala kadioni ærtvenik, svi-jeÊnjak sa sedam svjetiljki i stol s prinesenim kruhovima.Nakon πto sam vidjela slavu Svetinje, Isus je podigao drugizastor i uπao u Svetinju nad svetinjama.

U Svetinji nad svetinjama ugledala sam KovËeg; poklo-pac KovËega i njegove stranice bile su od Ëistog zlata. Nasvakom kraju KovËega nalazio se ljupki kerubin koji ga jepokrivao krilima. Kerubini su bili licem okrenuti jedan premadrugome pogleda usmjerenih na KovËeg. Izmeu anela na-lazila se zlatna kadionica. Nad KovËegom, tamo gdje su stajalianeli, vidjelo se iznimno jarko svjetlo nalik na Boæje prije-stolje. Isus je stajao pokraj KovËega i kad su se k Njemudizale molitve svetih, iz kadionice se dizao dim tamjana, a

Iskustva i vienja

32

Rani spisi48

On je njihove molitve s dimom tamjana prinosio svojem Ocu.U KovËegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronovprocvjetali πtap te kamene ploËe sloæene kao knjiga. Isusih je otvorio i ja sam na njima ugledala Deset zapovijedinapisanih Boæjim prstom. Na jednoj ploËi bilo je Ëetiri, ana drugoj πest zapovijedi. »etiri zapovijedi na prvoj ploËisjale su jaËe od ostalih πest. Ali Ëetvrta, zapovijed o suboti,sjala je jaËe od svih ostalih jer je subota bila odvojena dasaËuva Ëast Boæjeg svetog imena. Sveta je subota izgledalaveliËanstveno, okruæena vijencem slave. Vidjela sam da za-povijed o suboti nije bila prikovana na kriæ jer da je bilaona, bilo bi i ostalih devet; u tom bismo ih sluËaju smjeliprekrπiti kao i Ëetvrtu. Vidjela sam da Bog nije promijeniosubotu, jer se On nikada ne mijenja. Ali ju je papa promijenioiz sedmog u prvi dan tjedna jer je proreËeno da Êe promijenitiblagdane i Zakon.

Da je Bog premjestio subotu sa sedmog na prvi dan,vidjela sam da bi promijenio i tekst Ëetvrte zapovijedi napi-san na kamenim ploËama koje se sada nalaze u KovËegu unajsvetijem dijelu nebeskog hrama. U tom bi sluËaju pisalo:A prvoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvo-jemu. Meutim, vidjela sam da je zapovijed glasila jednakokao kad je prstom Boæjim napisana na kamene ploËe i pre-dana Mojsiju na Sinaju. “A sedmoga je dana subota, poËinakposveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.” Vidjela sam da subota jesti da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izraela inevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko kojeg Êese ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju.

Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznajuniti je svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava.A na poËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni SvetimDuhom i joπ jasnije navijeπtali subotu.10 To je rasrdilo crkvei nominalne adventiste11 jer nisu mogli osporiti istinu o su-boti. A u to su vrijeme Boæji izabranici jasno vidjeli da ima-mo istinu pa su iziπli i s nama trpjeli progonstvo. Vidjelasam u zemlji maË, glad, epidemije i veliku zbunjenost. Zlisu mislili da smo mi krivi za izlijevanje kazni pa su ustali i

10 Vidi str. 87.11 Vidi Dodatak.

34

33

49

odluËili nas istrijebiti sa zemlje, uvjereni da Êe tada zlo pre-stati.

U vrijeme nevolje svi smo pobjegli iz gradova i sela, alisu nas zli progonili i s maËem ulazili u kuÊe svetih. Podiglisu maË da nas ubiju, ali se on slomio i pao krhak kao da jeod slame. Onda smo svi danju i noÊu vapili za izbavljenjemi taj je vapaj dospio pred Boga. Sunce je zasjalo, a mjesecje i dalje sjao. Rijeke su prestale teÊi. Pojavili su se tamni,tmasti oblaci i poËeli se sudarati. Ali ostalo je jedno mjestovedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πummnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otvaraloi zatvaralo, neprekidno u pokretu. Planine su se tresle kaotrska na vjetru i na sve strane izbacivale raskomadane stije-ne. More je poËelo kljuËati kao voda u loncu i izbacivatikamenje na obalu. Dok je objavljivao dan i Ëas Isusova dolaskai ponavljao vjeËni Savez sa svojim narodom, Bog je izgova-rao reËenicu po reËenicu a onda zastao, dok su se NjegoverijeËi pronosile zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uprtihprema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz Jahvinih usta iprolamale se zemljom sliËno najsnaænijoj grmljavini. Bilo jeizuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveti su uzvikivali:“Slava! Aleluja!” Lica su im bila obasjana Boæjom slavom isvijetlila kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisumogli gledati od sjaja slave. I kad je izgovoren beskonaËniblagoslov nad onima koji su poπtovali Boga svetkujuÊi Nje-govu subotu, zaËuo se silan poklik pobjede nad zvijeri i nje-zinim kipom.

Tada poËinje slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vidjelasam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odbacujelance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospodar biosmeten ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu mogli razumjetirijeËi koje je Bog izgovorio. Uskoro se pojavio veliki bijelioblak. Izgledao je ljepπi nego ikad. Na njemu je sjedio Sin»ovjeËji. Isprva nismo na oblaku vidjeli Isusa, ali kako sepribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti Njegov dragi lik. Kadse prvi put pojavio, ovaj oblak je bio znak Sina »ovjeËjegna nebu. Glas Sina Boæjeg pozvao je zaspale svete obuËeneu besmrtnu slavu. Æivi sveti preobrazili su se u tren oka izajedno s njima bili uzeti u kola od oblaka koja su, uzdiæu-Êi se k Nebu, izgledala veliËanstveno. Kola su sa svake stra-

Iskustva i vienja

35

Rani spisi50

ne imala krila, a odozdo kotaËe. Kako su se uzdizala, kotaËisu klicali: “Svet!”, a krila su u pokretu klicala: “Svet!” Svetianeli pratioci koji su okruæivali oblak takoer su klicali:“Svet, svet, svet Gospodin Bog, SvemoguÊi!” I sveci na oblakusu klicali: “Slava! Aleluja!” A kola su se uzdizala prema Sve-tome Gradu. Isus je otvorio vrata zlatnog grada i poveo nasu njega. DoËekani smo dobrodoπlicom jer smo odræali “Boæjezapovijedi” i imali “pravo na stablo æivota”.

ZapeËaÊenjeNa poËetku subote 5. sijeËnja 1849. bili smo na molitvi

s obitelji brata Beldena u Rocky Hillu u saveznoj dræavi Con-necticut, kad je na nas siπao Sveti Duh. U vienju sam bilaprenesena u Svetinju nad svetinjama gdje sam vidjela Isusakako joπ uvijek posreduje za Izrael. Na skutu Njegove halji-ne ugledala sam zvonËiÊe i πipke. Bilo mi je pokazano daIsus neÊe napustiti Svetinju nad svetinjama dok ne bude rije-πen sluËaj svakog Ëovjeka bilo na spasenje bilo na uniπtenje,i da se Boæja srdæba neÊe izliti dok Isus ne zavrπi svoje dje-lo u Svetinji nad svetinjama, odloæi svoju sveÊeniËku odorui obuËe haljinu osvete. Tada Êe napustiti mjesto posrednikaizmeu svojeg Oca i Ëovjeka i Bog se viπe neÊe ustezati dana one koji su odbacili Njegovu istinu izlije svoju srdæbu.Vidjela sam da su srdæba naroda i srdæba Boæja kao i vrije-me suenja mrtvima bile jasno odvojene pojave koje slijedejedna za drugom, kao i to da Mihael joπ nije ustao i da joπnije nastupilo vrijeme nevolje kakve nikad prije nije bilo.Narodi se veÊ gnjeve, ali kad naπ Veliki sveÊenik zavrπi svojedjelo u Svetiπtu, On Êe ustati, obuÊi haljinu osvete i tek tadaÊe doÊi do izlijevanja sedam posljednjih zala.

Vidjela sam da Êe Ëetiri anela dræati Ëetiri vjetra svedok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êeuslijediti sedam posljednjih zala. Ova zla raspaljuju gnjev zlihprotiv pravednika jer smatraju da smo mi navukli Boæje ka-zne na njih i da bi nevolje prestale kad bi nas istrijebili slica zemlje. Tada je izdan proglas da se sveti pobiju, πto jenjih potaknulo da dan i noÊ vape za izbavljenjem. To je bilovrijeme Jakovljeve nevolje. Tada su svi sveti zavapili u du-πevnoj tjeskobi i Bog ih je izbavio svojim glasom. Sto Ëetr-

37

36

51

deset i Ëetiri tisuÊe su trijumfirale, dok su im lica bila oba-sjana Boæjom slavom. Zatim mi je pokazana skupina koja jegorko plakala. Na njihovoj je odjeÊi velikim slovima bilo na-pisano: “Bio si vagnut na tezulji i naen si prelagan.” Upita-la sam tko je ova skupina. Aneo je rekao: “To su oni kojisu nekoÊ svetkovali subotu, ali su je napustili.” »ula samkako glasno viËu: “Vjerovali smo u Tvoj dolazak i revno ganavijeπtali.” I dok su to govorili, pogled im je pao na njiho-vu odjeÊu pa su ugledali πto je napisano; sada su joπ glasnijezavapili. Vidjela sam da su pili iz duboke vode, ali su osta-tak gazili nogama — pogazili su subotu — i zbog toga su vag-nuti na tezulji i naeni laki.

Zatim me moj aneo pratilac ponovno poveo u grad gdjesam vidjela kako Ëetiri anela lete prema gradskim vratima.Upravo su pokazivali zlatne karte anelu na ulazu, kad samugledala joπ jednog anela kako brzo dolijeÊe iz neuspore-dive slave i jakim glasom viËe drugim anelima: mahao jeneËim πto je dræao u ruci. Zamolila sam svojeg anela pratiocaza objaπnjenje, a on mi je rekao da zasad ne mogu vidjetiviπe od toga, ali da Êe mi ubrzo pokazati πto znaËi ono πtosam vidjela.

U subotu poslijepodne jedan izmeu nas se razbolio itraæio da se molimo za njegovo ozdravljenje. Svi smo se uje-dinili u molbi LijeËniku koji nikad nije izgubio nijedan slu-Ëaj, kad je Duh siπao na mene i ja sam dobila vienje.

Vidjela sam da su Ëetiri anela bila na putu da obaveodreeni posao na Zemlji. Isus je bio obuËen u sveÊeniËkuodjeÊu. Sa saæaljenjem je pogledao na ostatak, a zatim podigaoruke i glasom punim samilosti povikao: “Moja krv, OËe, mojakrv, moja krv, moja krv!” Zatim sam vidjela kako od Bo-ga, koji je sjedio na velikom bijelom prijestolju, izlazi neo-pisivo jako svjetlo koje je obasjalo Isusa. Potom sam ugledalajednog anela s nalogom od Isusa kako brzo dolijeÊe do Ëe-tvorice anela kojima je bilo povjereno da obave posao naZemlji. MaπuÊi neËim u svojoj ruci, glasno je povikao: “Dræite!Dræite! Dræite! Dræite! dok sluge Boæje ne budu zapeËaÊe-ne na Ëelima.”

Molila sam svojeg anela pratioca da mi objasni znaËenjeovoga πto sam Ëula i πto Ëetiri anela trebaju obaviti. Rekaomi je da je Bog obuzdao sile i da je svojim anelima zapo-

Iskustva i vienja

38

Rani spisi52

vjedio da vode raËuna o onome πto se dogaa na Zemlji; daËetiri anela imaju vlast od Boga da zadræe Ëetiri vjetra kojesu upravo namjeravali pustiti, ali dok su ih njihove ruke ot-puπtale, Isusovo je milosrdno oko ugledalo ostatak koji joπnije bio zapeËaÊen pa je podigao ruke Ocu i molio Ga go-voreÊi da je za njih prolio svoju krv. Zatim je drugi aneodobio nalog da brzo odleti do Ëetvorice anela s nalogomda zadræe vjetrove dok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni pe-Ëatom æivoga Boga na svojim Ëelima.

Boæja ljubav prema Njegovom naroduVidjela sam kako Bog njeæno i jako voli svoj narod. Vidjela

sam kako aneli πire svoja krila nad svetima. Svaki sveti imaoje anela pratioca. Kad bi sveti plakali zbog razoËaranja ilibi se naπli u opasnosti, aneli koji im sluæe brzo bi odletje-li gore noseÊi vijesti, a aneli u gradu bi prestali pjevati.Zatim bi Isus poslao drugog anela da sie i da ih ohrabri,da bdije nad njima i da ih pokuπa zadræati na uskome putu;ali ako ne bi marili za briænu skrb ovih anela i ako ih an-eli ne bi mogli utjeπiti veÊ bi nastavili iÊi stranputicom,aneli bi se rastuæili i zaplakali. Oni bi vijest o tome ponijeligore i svi aneli u gradu bi zaplakali, a nakon toga glasnorekli: “Amen.” Ali ako bi sveti uprli pogled na nagradu kojaih Ëeka i slavili Boga, aneli bi prenijeli radosnu vijest ugrad i aneli u gradu bi dotaknuli svoje zlatne harfe i glasnozapjevali: “Aleluja!” tako da bi nebeski svod odzvanjao nji-hovim umilnim pjesmama.

U Svetom Gradu vlada savrπeni red i sklad. Svi anelikojima je naloæeno da odlaze na Zemlju nose zlatnu kartukoju pokazuju anelima na gradskim vratima kad ulaze i iz-laze. Nebo je predivno mjesto. »eznem da budem tamo, dagledam svojega milog Isusa koji je dao æivot za mene i bu-dem preobraæena u Njegovo slavno obliËje. O kad bih imalarijeËi kojima bih opisala slavu prelijepog buduÊeg svijeta!Æudim za potocima æive vode koji vesele grad naπega Boga.

Gospodin mi je omoguÊio da vidim i druge svjetove.Dobila sam krila i jedan aneo otpratio me od grada do bli-stavog i veliËanstvenog mjesta. Trava je bila svjeæe zelena,a ptice su cvrkutale svoje milozvuËne pjesmice. Stanovnici

39

53

na tom mjestu bili su razliËitih uzrasta; bili su plemeniti,veliËanstveni i veoma ljubazni. Izgledom su bili sliËni Isusui njihova su lica zraËila svetom radoπÊu koja je izraæavalaslobodu i sreÊu koje su vladale na tom mjestu. Upitala samjednog od njih zaπto su toliko umilniji od stanovnika Zem-lje. Odgovorio je: “Mi smo æivjeli u potpunoj posluπnosti Boæ-jim zapovijedima i nismo bili neposluπni kao oni na Zem-lji.” Zatim sam ugledala dva stabla: jedno je upadljivo nali-kovalo na stablo æivota u gradu. Plod je na obima bio preli-jep, ali s jednoga nisu smjeli jesti. Mogli su jesti plodove soba stabla, ali s tog jednog bilo im je zabranjeno. Moj an-eo pratilac mi je rekao: “Nitko na ovom mjestu nije oku-sio plod sa zabranjenog stabla; kad bi ga okusili, pali bi.”Onda me poveo na svijet oko kojeg je kruæilo sedam mje-seci. Tu sam vidjela dobrog starog Henoka koji je preobra-æen bio uznesen na Nebo. U desnici je imao prekrasnu pal-mu; na svakom njezinom listu bilo je napisano: “Pobjeda.”Na glavi je imao blistav bijeli vijenac od liπÊa, a po sredinisvakog lista bilo je napisano: “»istoÊa”; vijenac je bio opto-Ëen raznobojnim dragim kamenjem koje je blistalo jaËe odzvijezda obasjavajuÊi slova tako da su se jaËe isticala. Na straæ-njem dijelu nalazila se vrpca koja je povezivala vijenac, ana njoj je bilo napisano: “Svetost.” Iznad vijenca je bila pre-lijepa kruna, sjajnija od sunca. Upitala sam ga je li to mjestona koje je doπao kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Ne,moj dom je Grad, a ovamo sam doπao u posjet.” Kretao sepo tom svijetu tako slobodno kao da je njegov dom. Molilasam svojeg anela pratioca da mi dopusti da ostanem natom svijetu. Nisam mogla podnijeti pomisao da se moramponovno vratiti na ovaj mraËni svijet. A onda je aneo rekao:“Moraπ se vratiti i ako ostaneπ vjerna, imat Êeπ zajedno sasto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe prednost posjeÊivati sve svjeto-ve i promatrati djela Boæjih ruku.”

I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmatiGospodin mi je 16. prosinca 1848. u vienju pokazao

kako Êe izgledati kad se uzdrmaju nebeska zvijeæa. Kad jeGospodin rekao “nebo” govoreÊi o znakovima koje je zapi-sao Matej, Marko i Luka, vidjela sam da je mislio na Nebo,

Iskustva i vienja

41

40

Rani spisi54

a kad je rekao “zemlja”, mislio je na Zemlju. Nebeske silesu Sunce, Mjesec i zvijezde. Oni vladaju nebesima. Zemalj-ske sile pak vladaju Zemljom. Na Boæji glas pokrenut Êe senebeske sile. Sunce, Mjesec i zvijezde pomaknut Êe se sasvojih mjesta. Oni neÊe nestati, nego Êe se samo potrestina Boæji glas.

Tamni, gusti oblaci poËeli su se gomilati i sudarati. At-mosfera se razdvojila i poËela savijati; sad smo mogli kaokroz otvoren prostor vidjeti Orion odakle je dolazio Boæjiglas. Sveti Grad spustit Êe se kroz taj otvoreni prostor. Vi-djela sam da su se uzdrmale zemaljske sile i da su se doga-aji poËeli odvijati odreenim redoslijedom. Ratovi, glasineo ratovima, maË, glad i epidemije prve Êe uzdrmati zemalj-ske sile, a onda Êe Boæji glas uzdrmati Sunce, Mjeseci i zvi-jezde kao i Zemlju. Vidjela sam da pokretanje sila u Europinije, kako neki nauËavaju, pokretanje nebeskih sila, veÊ uz-drmanost gnjevnih naroda.

Otvorena i zatvorena vrataU subotu 24. oæujka 1849. imali smo ugodan i vrlo za-

nimljiv sastanak s braÊom u Topshamu u saveznoj dræaviMaine. Sveti Duh izlio se na nas i ja sam u Duhu bila pre-nesena u grad æivoga Boga. Tu mi je pokazano da se Boæjezapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista ne mogu razdvojitikad je rijeË o zatvorenim vratima i da je vrijeme kad su Boæjezapovijedi trebale zasjati najveÊim sjajem te da Boæji narodbude iskuπan u pogledu istine o suboti, bilo kad su se otvorilavrata u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu gdje senalazi KovËeg u kojemu je Deset zapovijedi. Ova se vratanisu smjela otvoriti dok ne bude zavrπeno Isusovo posre-dovanje u Svetinji Svetiπta 1844. Tada je Isus ustao i zatvo-rio vrata Svetinje, a otvorio vrata Svetinje nad svetinjamate uπao iza drugog zastora gdje sada stoji pokraj KovËega ikamo dopire Izraelova vjera.

Vidjela sam da je Isus zatvorio vrata Svetinje i nitko ihnije mogao otvoriti; a onda je otvorio vrata Svetinje nad sve-tinjama i nitko ih nije mogao zatvoriti (Otk 3,7.8);12 a u tre-

12 Vidi str. 87. Vidi i Dodatak.

42

55

nutku kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama ukojoj se nalazi KovËeg, Boæje zapovijedi su obasjale Boæjinarod i on se naπao na ispitu svetkovanja subote.

Vidjela sam da sadaπnja kuπnja u vjernosti suboti nijemogla doÊi dok Isus nije zavrπio posredovanje u Svetinji idok nije stupio iza drugog zastora. Zato krπÊani koji su za-spali prije otvaranja vrata Svetinje nad svetinjama, kad jezavrπen ponoÊni poklik u srpnju 1844., a koji nisu svetko-vali subotu, sada poËivaju u nadi; oni nisu znali za subotupa nisu bili ni kuπani kao πto smo mi otkad su vrata otvo-rena. Vidjela sam da Sotona kuπa neke u ovom pitanju. Bu-duÊi da su toliki dobri krπÊani zaspali u pobjedonosnoj vje-ri a nisu svetkovali subotu, oni smatraju da to ne moæe bitipredmet kuπnje ni za nas.

Neprijatelji sadaπnje istine pokuπavaju otvoriti vrata Sve-tinje koja je Isus zatvorio i zatvoriti vrata Svetinje nad sve-tinjama koja je On 1844. otvorio i gdje se nalazi KovËeg sdvije kamene ploËe na koje je Jahvinim prstom napisano Desetzapovijedi.

Sotona se danas, u ovo vrijeme zapeËaÊenja, sluæi svimmoguÊim sredstvima kako bi misli Boæjeg naroda odvratiood sadaπnje istine i pokolebao ga. Vidjela sam da Bog po-stavlja zaπtitno pokrivalo preko svojeg naroda da bi ga zaπtitiou vrijeme nevolje; svaku duπu koja se odluËila za istinu ikoja je Ëistog srca treba pokriti zaπtita SvemoguÊega.

Sotona to zna pa se svom silom trudi da misli πto jemoguÊe veÊeg broja ljudi zadræi u stanju kolebanja i nesi-gurnosti u pogledu istine. Vidjela sam da je tajanstveno ku-canje u New Yorku i na drugim mjestima bila Sotonina silana djelu i da Êe se takvo πto sve ËeπÊe javljati pod plaπtemreligije kako bi obmanute uljuljalo u veÊu sigurnost i, akoje moguÊe, privuklo pozornost Boæjeg naroda takvim stvarimai navelo ga da posumnja u nauËavanje i silu Svetoga Duha.13

Vidjela sam da Sotona na razliËite naËine radi preko svojihorua. Djelovao je preko propovjednika koji su odbacili istinupa im je poslana djelotvorna zabluda da vjeruju u laæi kakobi bili osueni. Dok bi propovijedali ili se molili, neki bipali i ostali bespomoÊno leæati, ali ne silom Svetoga Duha,

Iskustva i vienja

13 Vidi str. 88. Vidi i Dodatak.

44

43

Rani spisi56

veÊ silom kojom je Sotona nadahnuo ova orua, a preko njihvjernike. Dok su propovijedali, molili se ili razgovarali, nekinazovi-adventisti, koji su odbacili sadaπnju istinu, sluæili suse mesmerizmom da bi zadobili sljedbenike i narod bi seradovao njihovom utjecaju vjerujuÊi da djeluje Sveti Duh.Neki koji su se njime koristili tako su daleko upali u avoljutamu i obmanu da su mislili kako im je dana Boæja sila dase njome sluæe. Tako su Boga izjednaËili sa sobom i omalo-vaæili Njegovu moÊ.

Neki od tih Sotoninih pomagaËa fiziËki su napali nekesvete — one koje Sotona svojim utjecajem nije mogao prevaritii odvratiti od istine. O kad bi to svi mogli vidjeti onako kakoje meni Bog otkrio, bolje bi poznavali Sotonine varke i viπese Ëuvali! Vidjela sam da Sotona radi na ove naËine kako bizbunio, prevario i odvratio misli Boæjeg naroda upravo sadau vrijeme zapeËaÊenja. Vidjela sam kako neki nisu uËvrπÊe-ni u sadaπnjoj istini. Njihova su koljena klecala, a noge imklizile jer nisu bili uËvrπÊeni u istini i zaπtitniËko pokrivaloSvemoguÊeg Boga ih nije moglo pokriti dok su tako drhtali.

Sotona je pokuπavao sve moguÊe da ih zadræi tamo gdjesu bili dok zapeËaÊenje ne proe, dok zaπtitniËko pokriva-lo ne pokrije Boæji narod, a oni za vrijeme sedam posljednjihzala ostanu bez zaklona od straπne Boæje srdæbe. Bog je po-Ëeo svoj narod prekrivati ovim pokrivalom i ono Êe uskoropokriti sve koji Êe imati zaklon u dan pogibli. Bog Êe silnodjelovati u prilog svojem narodu, a i Sotoni Êe biti dopuπte-no da djeluje.

Vidjela sam da Êe se umnoæiti i rasprostraniti tajanstve-ni znaci, Ëudesa i laæne reformacije. Reformacije koje su mipokazane nisu bile reformacije koje vode od zablude k istini.Moj aneo pratilac pozvao me da vidim radi li se joπ uvijekza duπe greπnika kao nekada. Pogledala sam, ali to nisamvidjela jer je vrijeme njihovog spasenja proπlo.14

14 Autorica ovih rijeËi nije æeljela da se one shvate kao da je vrijemeza spasenje svih greπnika proπlo. Upravo u vrijeme kad je ovo pisala, samaje radila na spaπavanju greπnika, kao πto je uvijek Ëinila.

Njezino razumijevanje ovog predmeta kako joj je bio prikazan nalazi-mo u sljedeÊim ulomcima od kojih je prvi objavljen 1854., a drugi 1888.:

“Ovdje spomenute ‘laæne reformacije’ tek Êe se kasnije potpunijeoËitovati. Vienje se odnosi posebno na one koji su Ëuli i odbacili svjetlo

45

57

Kuπnja naπe vjereU ovo vrijeme kuπnje trebamo se uzajamno hrabriti i

tjeπiti. Sotonine kuπnje danas su veÊe nego ikad jer je svje-stan da ima samo joπ malo vremena i da Êe sluËaj svakogËovjeka vrlo brzo biti odluËen bilo za æivot ili za smrt. Sadanije vrijeme da podlegnemo obeshrabrenju i kuπnjama, veÊda podnesemo sve nevolje i da se potpuno pouzdamo u Sve-moguÊeg Boga Jakovljeva. Gospodin mi je pokazao da je Nje-gova milost dovoljna za sve naπe teπkoÊe i premda su oneveÊe nego ikada, ako se potpuno pouzdamo u Boga, mi mo-æemo nadvladati svaku kuπnju i zahvaljujuÊi Njegovoj milo-sti izvojevati pobjedu.

Ako svladamo svoje teπkoÊe i pobijedimo Sotonine kuπ-nje, mi smo proπli kuπanje naπe vjere dragocjenije od propad-ljivog zlata pa smo jaËi i spremniji da se suoËimo s kuπnja-ma koje Êe doÊi. Ali ako klonemo i popustimo Sotoninimkuπnjama, sve Êemo viπe slabiti, a neÊemo biti nagraeni zapodnesenu kuπnju niti Êemo biti spremniji da se suoËimo sonima koje dolaze. Tako Êemo sve viπe slabiti dok nas So-tona ne zarobi da vrπimo njegovu volju. Moramo se obuÊiu svu Boæju bojnu opremu i u svakom trenutku biti sprem-ni za borbu protiv sila tame. Kad na nas navale kuπnje i ne-

Iskustva i vienja

adventnog nauka. Oni su predani djelotvornim zabludama. Takvi neÊe raditi‘za duπe greπnika’ kao nekada. BuduÊi da su odbacili advent i prihvatiliSotonine zablude, ‘vrijeme njihovog spasenja je proπlo’. Meutim, to se neodnosi na one koji nisu Ëuli pa nisu ni odbacili nauk o Kristovom drugomdolasku.”

“Opasno je olako se odnositi prema istini koja nas je osvjedoËila idirnula naπe srce. Ne moæemo nekaænjeno odbaciti upozorenja koja namBog milosrdno πalje. U Noino vrijeme Nebo je poslalo vijest svijetu i spa-senje ljudi ovisilo je o naËinu na koji su se odnosili prema njoj. BuduÊi dasu upozorenje odbacili, Boæji Duh se povukao od greπnog roda i on jeizginuo u vodama potopa. U Abrahamovo vrijeme milost je prestala molitiza greπne stanovnike Sodome i osim Lota sa æenom i dvjema kÊerima, sveih je progutala vatra poslana s Neba. Tako je bilo i u Kristovo vrijeme.Boæji Sin objavio je naraπtaju nevjernih Æidova: ‘Evo, vaπa Êe kuÊa biti pre-puπtena vama — pusta!’ GledajuÊi posljednje dane, ista beskonaËna silaobjavljuje u vezi s onima koji ‘nisu prihvatili ljubav prema istini da bi setako spasili’: ‘Zato im Bog πalje djelotvornu zabludu da vjeruju laæi, da bu-du osueni svi koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravednost.’Kada odbace nauk Njegove RijeËi, Bog povlaËi svojeg Duha i prepuπta ihzabludama koje vole.”

46

Rani spisi58

volje, obratimo se Bogu i borimo se s Njim u molitvi. Onnas neÊe otpustiti prazne, veÊ Êe nam dati milost i snaguda nadvladamo i slomimo neprijateljevu moÊ. O kad bi svimogli ovo vidjeti u pravom svjetlu i podnijeti napore kaodobri Isusovi vojnici! Tada bi Izrael napredovao, jak u Bogui u Njegovoj silnoj moÊi.

Bog mi je pokazao da je svojem narodu dao da popijegorku Ëaπu da bi ga potpuno oËistio. Gorki je to gutljaj imoæe postati joπ gorËi ako mrmljamo, jadamo se i opiremo.Ali oni koji ga prime s takvim duhom moraju progutati joπjedan, jer prvi nije proizveo æeljeno djelovanje na srce. Aako ni drugi ne ostvari cilj, uslijedit Êe joπ jedan, pa joπjedan dok ne postigne æeljeni cilj ili Êemo ostati prljavi, ne-Ëista srca. Vidjela sam da strpljenje, ustrajnost i molitva moguzasladiti ovu gorku Ëaπu i da Êe ona imati æeljeno djelova-nje na srca onih koji je tako prime pa Êe Bog biti poπtovani proslavljen. Nije mala stvar biti krπÊanin i Boæja svojinakoju On prihvaÊa. Bog mi je pokazao neke koji priznaju sa-daπnju istinu, ali njihov æivot ne odgovara njihovim tvrdnja-ma. Mjerilo njihove poboænosti je prenisko i oni su dalekood biblijskog posveÊenja. Neki se upuπtaju u isprazne i ne-doliËne razgovore, a drugi daju mjesta samouzvisivanju. Nemoæemo ugaati sebi, æivjeti i postupati kao svijet i uæivatiu njegovim zadovoljstvima i u druπtvu onih koji pripadajusvijetu, a vladati s Kristom u slavi.

Ako æelimo sudjelovati u Njegovoj slavi u buduÊem svijetu,moramo biti sudionici Kristovih patnji ovdje. Ako gledamosamo svoje interese, kako da πto bolje ugodimo sebi umje-sto da nastojimo ugoditi Bogu i unaprijediti Njegovo drago-cjeno djelo izloæeno napadima, mi samo sramotimo Boga isveto djelo koje tvrdimo da volimo. Preostalo nam je joπ sa-mo malo vremena da radimo za Boga. Niπta nam ne bi smjelobiti teπko ærtvovati za spasenje rasprπenog i izranjenog Isu-sovog stada. Oni koji sada ærtvom sklope savez s Bogom,uskoro Êe se naÊi u domu da sudjeluju u bogatoj nagradi izauvijek zaposjednu novo kraljevstvo.

Æivimo potpuno za Gospodina i pokaæimo urednim æi-votom i poboænim razgovorom da smo bili s Isusom i daostajemo Njegovi smjerni i ponizni sljedbenici. Moramo raditidok traje dan jer kad doe mraËna noÊ nevolja i tjeskobe,

48

47

59

bit Êe prekasno da radimo za Boga. Isus je u svojem svetomhramu i danas je spreman prihvatiti naπe ærtve, naπe moli-tve i priznanje naπih pogreπaka i grijeha; On Êe oprostitiIzraelu sve prijestupe da bi ih mogao izbrisati prije negoπto napusti Svetiπte. Kad Isus napusti Svetiπte, tada Êe onikoji se zateknu sveti i pravedni i dalje ostati sveti i pravednijer Êe njihovi grijesi biti izbrisani, a oni zapeËaÊeni peËa-tom æivoga Boga. Meutim, nepravedni i neËisti i dalje Êeostati nepravedni i neËisti jer u Svetiπtu za njih neÊe bitiSveÊenika koji bi njihove ærtve, njihova priznanja i njihovemolitve donosio pred OËevo prijestolje. Stoga ono πto tre-bamo uËiniti za spasenje duπa od oluje gnjeva koji dolazi,moramo uËiniti prije nego πto Isus napusti Svetinju nad sve-tinjama u nebeskom Svetiπtu.

Malome staduDraga braÊo: Gospodin mi je 26. sijeËnja 1850. dao vi-

enje koje vam prenosim. Vidjela sam da su neki od Boæjegnaroda nerazumni, da drijemaju i da su samo napola budni;oni nisu svjesni vremena u kojem æivimo, da je tu Ëovjek s“metlom”15 i da su neki izloæeni opasnosti da budu pometeni.Molila sam Isusa da ih spasi, da ih joπ malo poπtedi, da impomogne uvidjeti u kakvoj su straπnoj opasnosti da bi semogli pripremiti prije nego πto bude prekasno. Aneo jerekao: “Propast dolazi kao snaæan vihor.” Molila sam anelada se smiluje i spasi one koji ljube ovaj svijet, koji su prio-nuli uz svoj imetak, nespremni da se od njega odvoje i ært-vuju za ubrzano slanje vjesnika koji trebaju nahraniti glad-ne ovce koje propadaju zbog nestaπice duhovne hrane.

Dok sam promatrala jadne duπe koje umiru zato πto ne-maju sadaπnju istinu, a neki od onih koji su tvrdili da vjerujuu istinu puπtali su ih da umru uskraÊujuÊi sredstva potre-bna za unapreenje Boæjeg djela, prizor je bio toliko bolanda sam zamolila anela da ga ukloni. Vidjela sam da su, kadje Boæje djelo zahtijevalo neπto od njihova imetka, odlaziliæalosni kao mladiÊ koji je doπao k Isusu (Mt 19,16-22) i daÊe uskoro naiÊi bujica zla i otplaviti njihov imetak, a onda

Iskustva i vienja

15 Vidi “San Williama Millera”, str. 83.

49

Rani spisi60

Êe biti prekasno da ærtvuju zemaljska dobra i skupljaju bla-go na Nebu.

Zatim sam vidjela veliËanstvenog Otkupitelja, prekras-nog i umilnog; On je napustio kraljevstvo slave i siπao naovaj mraËni i pusti svijet da ærtvuje svoj dragocjeni æivot iumre, pravednik za nepravednike. Pretrpio je okrutno izru-givanje i πibanje, nosio je krunu spletenu od trnja, dok Gaje u vrtu probijao znoj s krupnim kapljama krvi kad je naNjega stavljeno breme grijeha cijeloga svijeta. Aneo je upitao:“Za koga?” O, ja sam vidjela i znala da je to bilo radi nas.On je sve to pretrpio radi nas da bi nas Njegova dragocje-na krv mogla iskupiti za Boga.

Nakon toga opet su mi bili pokazani oni koji se nisuhtjeli liπiti dobara ovog svijeta da spase duπe koje propa-daju upuÊujuÊi im istinu dok Isus stoji pred Ocem i umjestonjih nudi svoju krv, svoje patnje i svoju smrt. Za to vrijemeBoæji vjesnici Ëekaju, spremni da im ponesu spasonosnu is-tinu da bi mogli biti zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Ne-kima koji tvrde da vjeruju u sadaπnju istinu teπko je uËinitii najmanje πto mogu, pruæiti Boæjim vjesnicima novac kojiim je On povjerio na upravljanje.

Ponovno mi je pokazano Isusovo stradanje, Njegova lju-bav tako duboka da Ga je potaknula da svoj æivot poloæi zaËovjeka kao i æivot onih koji tvrde da su Njegovi sljedbe-nici, koji su imali dobra ovoga svijeta, ali su ih smatrali od-viπe dragocjenima da bi njima pomogli djelo spaπavanja.Aneo je rekao: “Mogu li takvi uÊi u Nebo?” Drugi je aneoodgovorio: “Ne, nikad, nikad, nikad. Oni koji nisu zaintere-sirani za Boæje djelo na Zemlji nikad gore neÊe moÊi pje-vati pjesmu o ljubavi otkupljenja.” Vidjela sam da Êe hitrodjelo koje Bog vrπi na Zemlji uskoro zavrπiti u pravdi i dase vjesnici moraju poæuriti u potrazi za rasprπenim stadom.Jedan je aneo upitao: “Zar su svi vjesnici?” Drugi je odgo-vorio: “Ne, ne; Boæji vjesnici imaju vijest.”

Vidjela sam da se Boæje djelo ometa i obeπËaπÊuje odstrane nekih koji putuju a nisu dobili vijest od Boga.16 Ta-kvi Êe morati poloæiti raËun Bogu za svaki dolar koji su po-troπili putujuÊi tamo gdje im nije bila duænost jer je taj no-

16 Vidi Dodatak.

50

61

vac mogao biti na korist Boæjem djelu; a zbog nestaπiceduhovne hrane koju su vjesnici πto ih je Bog pozvao i izab-rao mogli donijeti da su imali ta sredstva, duπe ne bi glado-vale i umrle. Vidjela sam da su oni koji su imali snage darade svojim rukama i tako potpomaæu djelo bili odgovorniza svoju snagu, kao πto su drugi bili odgovorni za svoj ime-tak.

Silno reπetanje je poËelo i ono Êe se nastaviti; bit Êeizreπetani svi koji nisu spremni odvaæno i nepokolebljivo za-stupati istinu i ærtvovati se za Boga i Njegovo djelo. Aneoje rekao: “Misliπ li da Êe itko biti primoran da se ærtvuje?Ne, ne. Ærtva mora biti dragovoljna. Bit Êe potrebno datisve za kupnju njive.” Povikala sam Bogu da poπtedi svoj na-rod; neki su veÊ malaksali i umirali. Zatim sam vidjela dabrzo dolaze kazne SvemoguÊega pa sam molila anela da sesvojim rijeËima obrati narodu. On je odgovorio: “Ni svi gro-movi i munje s gore Sinaja ne bi mogli pokrenuti one kojene pokreÊu jasne istine Boæje rijeËi niti bi ih probudila an-eoska vijest.”

Zatim sam ugledala Isusovu ljepotu i umilnost. Njegovaje odjeÊa bila bjelja od snijega. Nema rijeËi kojima bi se moglaopisati Njegova slava i uzviπena umilnost. Svi, svi koji vrπeBoæje zapovijedi uÊi Êe na vrata u grad i imati pravo na stabloæivota i zauvijek boraviti u prisutnosti dragog Isusa Ëije licesvijetli jaËe od podnevnog sunca.

Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plod sazabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko sta-bla æivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusitinjegov plod i postali besmrtni greπnici. Stablo æivota trebaloje odræavati besmrtnost. »ula sam jednog anela kako pita:“Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËai okusio plod sa stabla æivota?” Drugi je aneo odgovorio:“Nitko od Adamova potomstva nije proπao pokraj ognjenogmaËa i okusio plod s tog stabla; zato nema besmrtnog gre-πnika. Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnom smrÊu — smr-Êu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nema nade u uskrs-nuÊe; i Boæja srdæba Êe biti zadovoljena.

Sveti Êe poËivati u Svetom Gradu i vladati kao kraljevii sveÊenici tisuÊu godina. Zatim Êe Isus sa svetima siÊi naMaslinsku goru i ona Êe se raspoloviti i postati velika rav-

Iskustva i vienja

51

Rani spisi62

nica da na njoj poËiva Boæji raj. Ostala Zemlja neÊe biti oËiπ-Êena prije kraja tisuÊu godina kad Êe zli mrtvi uskrsnuti iokruæiti grad. Noge zlih nikad viπe neÊe oskvrnuti novuZemlju. Tada Êe od Boga siÊi vatra s Neba i progutati ih —saæeÊi Êe korijen i grane. Sotona je korijen, a njegova djecasu grane. Ista vatra koja Êe progutati zle, oËistit Êe Zemlju.”

Posljednja zla i sudNa generalnoj konferenciji onih koji vjeruju u sadaπnju

istinu, odræanoj u rujnu 1850. u Suttonu u saveznoj dræaviVermont, pokazano mi je da Êe se sedam posljednjih zalaizliti nakon πto Isus napusti Svetiπte. Aneo je rekao: “Boæjai Janjetova srdæba uzrokuje uniπtenje i smrt zlih. Na Boæjiglas sveti Êe postati silna i straπna vojska sa zastavama, alioni joπ neÊe izvrπiti presudu. Presude Êe se izvrπiti po zavr-πetku tisuÊu godina.”

Nakon πto se sveti preobraze besmrtnoπÊu i pou u zraku susret Isusu, nakon πto prime harfe, odjeÊu i krune i uuu grad, Isus i sveti sjest Êe da sude. Knjige Êe se otvoriti —knjiga æivota i knjiga smrti. U knjizi æivota zapisana su do-bra djela svetih, a u knjizi smrti zapisana su zla djela zlih.Ove se knjige usporeuju sa Zakonikom, Biblijom, premakojem Êe se suditi ljudima. Sveti jednoglasno, s Isusom, iz-riËu presudu nad mrtvim zlima. “Gledaj,” rekao je aneo,“sveti zajedno s Isusom sude i presuuju zlima prema djeli-ma koja su uËinili u tijelu i koju kaznu moraju primiti su-kladno presudi zapisanoj pokraj njihovog imena.” Ovo je,vidjela sam, posao koji Êe sveti s Isusom obavljati tisuÊu go-dina u Svetom Gradu prije nego πto se spusti na Zemlju. Aonda, po zavrπetku tisuÊu godina, Isus, zajedno s anelimai svim svetima, napuπta Sveti Grad i dok s njima silazi naZemlju, mrtvi zli uskrπavaju, a oni “koji su ga proboli” izdaleka Êe Ga ugledati u svoj Njegovoj slavi, s anelima i sve-tima, pa Êe zbog Njega proplakati. Ugledat Êe oæiljke od kli-nova na Njegovim rukama i nogama, i mjesto gdje je kopljeprobolo Njegovu slabinu. Oæiljci od klinova i koplja bit Êetada Njegov ponos. Na svrπetku tih tisuÊu godina Isus Êestati na Maslinsku goru koja Êe se razdvojiti i pretvoriti uveliku ravnicu. Oni koji u to vrijeme budu bjeæali, bit Êe

53

52

63

zli koji su upravo uskrsnuli. Zatim se Sveti Grad spuπta naravnicu. Sada Sotona nadahnjuje zle svojim duhom. Laska-njem ih uvjerava da je vojska u gradu mala a njegova je vojskavelika i da mogu nadvladati svete i osvojiti grad.

Dok je Sotona okupljao svoju vojsku, sveti su bili u gradui promatrali ljepotu i slavu Boæjeg raja. Isus ih je predvo-dio. Odjednom je dragi Spasitelj nestao iz naπeg druπtva, alismo uskoro Ëuli Njegov umilni glas: “Doite, blagoslovljeniOca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pri-pravljeno od postanka svijeta!” Okupili smo se oko Isusa iu trenutku kad je zatvorio vrata grada, nad zlima je izgovo-reno prokletstvo. Vrata su se zatvorila. Zatim su sveti svo-jim krilima poletjeli na vrh gradskih zidina. S njima je bioi Isus; Njegova je kruna bila blistava i veliËanstvena. Bila jeto kruna u kruni, njih sedam. Krune svetih bile su od naj-ËiπÊeg zlata, prekrivene zvijezdama. Njihova su lica odsjaji-vala slavom jer su bila odraz Isusova lica. Kad su se podiglii zajedno stali na vrh grada, bila sam ushiÊena prizorom.

Tada su zli shvatili πto su izgubili, a Bog je na njih dah-nuo vatru koja ih je progutala. To je bilo izvrπenje presu-de. Zli su tako kaænjeni u skladu s presudama koje su izreklisveti zajedno s Isusom tijekom tisuÊu godina. Ista ona vatraod Boga koja je progutala zle, oËistila je cijelu Zemlju. Uru-πene planine rastopile su se na velikoj vruÊini, kao i atmo-sfera, a sav je strn izgorio. Zatim se pojavila naπa baπtina,veliËanstvena i prelijepa, i mi smo naslijedili cijelu novostvo-renu Zemlju. Svi smo glasno povikali: “Slava! Aleluja!”

Kraj 2300 danaVidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala

sam Isusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisammogla vidjeti jer Ga je zaklanjao oblak bljeπtave svjetlosti.Upitala sam Isusa je li Njegov Otac tijelom sliËan Njemu.Potvrdio je da jest, ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je:“Kad bi samo jednom vidjela Njegovu slavu, ne bi ostala æi-va.” Pred prijestoljem sam ugledala adventni narod — Crkvui svijet. Vidjela sam dvije skupine: jednu koja je skruπenokleËala pred prijestoljem, duboko zainteresiranu, dok je drugastajala nezainteresirano i ravnoduπno. Oni koji su kleËali pred

Iskustva i vienja

54

Rani spisi64

prijestoljem, iznosili su svoje molitve i gledali samo u Isu-sa, a onda bi On pogledao u Oca; Ëinilo mi se da Ga moliza njih. Svjetlo od Oca obasjalo bi Sina, a od Sina skupinuna molitvi. Zatim sam ugledala izuzetno jako svjetlo kakodolazi od Oca na Sina, a od Sina je preπlo na narod predprijestoljem. Ali malo je njih primilo ovo veliko svjetlo. Mnogisu se udaljili od njega i odmah mu se oduprli; drugi su bilinemarni i nisu marili za svjetlo pa ih je ono napustilo. Nekisu ga cijenili, priπli mu i kleknuli s malom skupinom kojase molila. Svi su u ovoj skupini prihvatili svjetlo i radovalimu se pa su njihova lica bila ozarena njegovom slavom.

Vidjela sam kako Otac ustaje sa svojeg prijestolja17 i uognjenim kolima odlazi u Svetinju nad svetinjama iza zasto-ra i sjeda. Zatim je Isus ustao s prijestolja i veÊina onih kojisu kleËali ustala je s njim. Nisam vidjela nijednu zraku svje-tla kojom bi Isus obasjao nemarno mnoπtvo nakon πto je ustaopa je ostalo u najveÊem mraku. Oni koji su ustali zajedno sIsusom, nisu skidali pogleda s Njega dok je napustio prijestoljei poveo ih nedaleko odatle. Onda je podignuo desnicu i mismo Ëuli kako milozvuËnim glasom govori: “PriËekajte ov-dje. Idem k svojem Ocu da primim kraljevstvo; Ëuvajte odjeÊuneumrljanom, a ja Êu se uskoro vratiti sa svadbe i uzeti vask sebi.” Zatim su do mjesta gdje se Isus nalazio doπla kolaod oblaka, s kotaËima kao ognjeni plamen, okruæena ane-lima. Stupio je u kola i bio prenesen u Svetinju nad svetinjamagdje je sjedio Otac. Tu sam vidjela Isusa, Velikog sveÊeni-ka, kako stoji pred Ocem. Na skutu Njegove odjeÊe bili sunaizmjence poredani zvonËiÊi i πipci. Oni koji su ustali sIsusom vjerom su Mu se obratili u Svetinji nad svetinjama imolili: “OËe moj, daj nam svojega Duha.” Tada bi ih Isusnadahnuo Svetim Duhom. U tom nadahnuÊu bilo je svjetla,sile i mnogo ljubavi, radosti i mira.

Osvrnula sam se da vidim skupinu koja je joπ uvijek kle-Ëala pognuta pred prijestoljem; oni nisu znali da ih je Isusnapustio. Kod prijestolja se pojavio Sotona pokuπavajuÊi opo-naπati Boæje djelo. Vidjela sam kako su podigli pogled pre-ma prijestolju i molili: “OËe, daj nam svojega Duha!” Na toih je Sotona nadahnuo svojim nesvetim utjecajem. U njemu

17 Vidi str. 92.

56

55

65

je bilo svjetla i mnogo sile, ali bez slatke ljubavi, radosti imira. Sotonin je cilj bio da ih zadræi u zabludi, da povrati iprevari Boæju djecu.

Duænost s obzirom na vrijeme nevoljeGospodin mi je viπe puta pokazao da je suprotno Bibliji

stvaranje bilo kakvih zaliha za naπe zemaljske potrebe u vri-jeme nevolje. Kada bi sveti imali zalihe hrane u kuÊi ili nanjivama u vrijeme nevolje, kad naie maË, glad i epidemije,vidjela sam da bi im nasilnici sve to oduzeli, a tuinci poæelinjihove njive. To Êe biti vrijeme da se potpuno pouzdamou Boga i On Êe se pobrinuti za nas. Vidjela sam da nam uto vrijeme neÊe uzmanjkati kruha i vode i da neÊemo trp-jeti oskudicu ili glad jer je Bog u stanju za nas prostrti stolu pustinji. Kad bi bilo potrebno, On bi poslao gavrane danas hrane kao πto je hranio Iliju, ili bi uËinio da mana pa-da s neba kao πto je uËinio za Izraelce.

U vrijeme nevolje kuÊe i imanja neÊe biti svetima ni odkakve koristi jer Êe morati pobjeÊi pred razbjeπnjelom ru-ljom; u to vrijeme svoje imanje neÊe moÊi dati za unapre-ivanje djela sadaπnje istine. Pokazano mi je da je Boæja vo-lja da se sveti oslobode svakog bremena prije nego πto na-stupi vrijeme nevolje i uËine savez s Bogom na ærtvi. Akosvoj imetak poloæe na ærtvenik i ozbiljno budu pitali Bogaπto im je duænost, On Êe ih pouËiti kad bude potrebno dase oslobode tih stvari. Onda Êe u vrijeme nevolje biti slo-bodni i neÊe imati niπta πto bi ih moglo sputavati.

Ako se bilo tko veæe uz svoj imetak i ne pita Gospo-dina πto mu je duænost, On tu duænost neÊe objaviti i takvi-ma Êe biti dopuπteno da zadræe svoj imetak koji Êe se uvrijeme nevolje pojaviti pred njima kao planina da ih satre;oni Êe ga se pokuπati rijeπiti, ali to neÊe biti u stanju. »ulasam neke kako jadikuju: “Djelo je slabilo, Boæji narod jeumirao za istinom, a mi se nismo trudili da nadoknadimotaj nedostatak; sada je naπ imetak beskoristan. O da smo gabar razdali i skupljali blago na Nebu!” Vidjela sam da ærtvenisu poveÊane, veÊ smanjene i propale. Takoer sam vidjelada Bog ne zahtijeva da se sav Njegov narod istodobno liπiimetka, ali ako æeli da ga pouËi, On Êe ga pouËiti u vrije-

Iskustva i vienja

57

Rani spisi66

me potrebe, kada i koliko da proda. Od nekih se traæilo dase u proπlosti liπe svojeg imetka kako bi poduprli adventnodjelo, dok je drugima bilo dopuπteno da ga zadræe do vre-mena potrebe. Tada je, kad je djelu potrebno, njihova duæ-nost da ga prodaju.

Vidjela sam da vijest “Prodajte svoje imanje i dajte gakao milostinju!” neki nisu objavili u pravom svjetlu i da na-kana rijeËi naπeg Spasitelja nije bila jasno prikazana. Cilj pro-daje nije da se daje onima koji su sposobni raditi i uzdræa-vati se, veÊ da se πiri istina. Grijeh je podupirati i trpjetilijenost onih koji mogu raditi. Neki su revno pohaali svesastanke ne zato da proslave Boga, veÊ radi “kruha i ribi-ca”. Za njih bi bilo bolje da su ostali kod kuÊe i radili svo-jim rukama “πto je dobro” da bi mogli zadovoljiti potrebesvoje obitelji i da imaju πto dati za podupiranje dragocje-nog djela sadaπnje istine. Sada je vrijeme da skupljamo bla-go na nebesima i utvrdimo svoja srca da budu spremna zavrijeme nevolje. Samo oni koji imaju Ëiste ruke i Ëisto srceopstat Êe u to vrijeme kuπnje. Sada je vrijeme da Boæji za-kon bude u naπim mislima, na naπim Ëelima i upisan u na-πe srce.

Gospodin mi je pokazao kojoj se opasnosti izlaæemo akodopustimo da naπ um bude zaokupljen svjetovnim mislimai brigama. Vidjela sam da su neki umovi okrenuti od sadaπ-nje istine i ljubavi prema svetoj Bibliji zbog Ëitanja drugihuzbudljivih knjiga; drugi su ispunjeni nedoumicama i bri-gom oko toga πto Êe jesti, piti i u πto Êe se odjenuti. Nekismatraju da je Gospodnji dolazak joπ veoma daleko. Proπloje nekoliko godina viπe nego πto su oËekivali pa misle dato moæe potrajati joπ nekoliko godina; na taj se naËin njihovum odvraÊa od sadaπnje istine i okreÊe k svijetu. U svemuovome vidjela sam veliku opasnost, jer ako je um ispunjendrugim stvarima, sadaπnja je istina iskljuËena i na naπim Ëe-lima nema mjesta za peËat æivoga Boga. Vidjela sam da jevrijeme koje je Isus proveo u Svetinji nad svetinjama skoropri kraju i da Ëekanje moæe potrajati samo malo. Svoje slo-bodno vrijeme trebamo provesti u istraæivanju Biblije po kojojÊe nam se suditi u posljednji dan.

Draga moja braÊo i sestre, neka u naπim mislima stalnobudu Boæje zapovijedi i svjedoËanstvo Isusa Krista; neka oni

58

67

istisnu svjetovne misli i brige. Neka budu predmet vaπeg raz-miπljanja kad lijeæete i ustajete. Æivite i radite stalno dræeÊina umu dolazak Sina »ovjeËjeg. Vrijeme zapeËaÊenja vrlo jekratko i uskoro Êe zavrπiti. Sada je vrijeme, dok Ëetiri ane-la zadræavaju Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor.

“Tajanstveno kucanje”Dana 24. kolovoza 1850. vidjela sam da je “tajanstveno

kucanje” bilo djelovanje Sotonine sile; neko je kucanje po-tjecalo izravno od njega, a neko neizravno, preko njegovihpomagaËa, ali su sva potekla od njega. To je bilo njegovodjelo koje je ostvario na razliËite naËine, ali su mnogi u crkva-ma i u svijetu bili toliko obavijeni gustom tamom da su biliuvjereni kako djeluje Boæja sila. Aneo je rekao: “Ne trebali narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za æive?”Zar æivi trebaju iÊi k mrtvima po spoznaju? Mrtvi ne znajuniπta. Idete li pokraj æivog Boga k mrtvima? Oni su napu-stili æivoga Boga da razgovaraju s mrtvima koji niπta ne znaju.(Vidi Izaija 8,19.20 — ©ariÊ.)

Vidjela sam da Êe se uskoro smatrati bogohulnim akotko bude govorio protiv tog kucanja i da Êe se ono πiritisve viπe i viπe, da Êe se Sotonina moÊ poveÊati i da Êe nekiod njegovih odanih sljedbenika imati moÊ da Ëine Ëuda iËak uËiniti da vatra sie s neba na oËigled ljudi. Pokazanomi je da Êe kucanjem i mesmerizmom ovi suvremeni vra-Ëevi oponaπati sva Ëuda koja je Ëinio naπ Gospodin Isus Kristi da Êe mnogi povjerovati da su sva silna djela Sina Boæjegdok je bio na Zemlji bila ostvarena istom silom.18 Ukazanomi je na Mojsijevo vrijeme; vidjela sam znakove i Ëudesa koja

Iskustva i vienja

18 Kad je imala ovo vienje, spiritizam se tek poËeo javljati i bio jeograniËen; bilo je samo nekoliko medija. Od tog vremena proπirio se posvijetu i ima na milijune pristaπa. OpÊenito govoreÊi, spiritisti su nijekaliBibliju i ismijavali krπÊanstvo. U raznim vremenima bilo je pojedinaca kojiga nisu odobravali i prosvjedovali su protiv njega, ali ih je bilo tako maloda im nije posveÊivana pozornost. Danas spiritisti mijenjaju svoje metodei mnogi se nazivaju “krπÊanskim spiritistima” tvrdeÊi da ne podcjenjuju religijui da imaju pravu krπÊansku vjeru. DræeÊi isto tako na umu da mnoge poznatecrkvene liËnosti simpatiziraju spiritizam, mi danas vidimo otvoren put zapotpuno ispunjenje ovog proroËanstva iz 1850. ProËitajmo i primjedbe spisa-teljice na str. 88.

60

59

Rani spisi68

je Bog preko njega uËinio pred faraonom. VeÊinu njih opo-naπali su egipatski vraËevi. Takoer sam vidjela da Êe Bogsilno djelovati za svoj narod i da Êe ovim suvremenim vra-Ëevima biti dopuπteno da oponaπaju Boæje djelovanje.

Uskoro Êe nastupiti vrijeme kad Êemo se morati uhva-titi za moÊnu Jahvinu ruku jer su svi ovi veliki znakovi isilna Ëudesa smiπljeni da prevare i upropaste Boæji narod.Svojim se umom moramo Ëvrsto osloniti na Boga; ne smije-mo se bojati kao πto se zli boje, bojati se onoga Ëega seoni boje i πtovati ono πto oni πtuju, veÊ odvaæno i smjelozastupati istinu. Kad bi nam se oËi mogle otvoriti, vidjelibismo oko sebe spodobe zlih anela koji smiπljaju nove na-Ëine da nas muËe i uniπte. Vidjeli bismo i Boæje anele kojinas Ëuvaju od njihove moÊi jer Boæje oko stalno bdije nadIzraelom i On Êe zaπtititi i izbaviti svoj narod ako se potpu-no pouzda u Njega. Kada neprijatelj navali kao rijeka, DuhGospodnji podignut Êe zastavu nasuprot njemu.

Aneo je rekao: “Zapamti da se nalaziπ na zaËaranomtlu.” Vidjela sam da moramo bdjeti, staviti na sebe svu boj-nu opremu i uzeti πtit vjere pa Êemo biti u stanju oduprije-ti se i goruÊe strijele Zlog neÊe nam nauditi.

Vjesnici19

Bog mi je u vienju Ëesto pokazivao situaciju i potreberasprπenih dragulja koji joπ nisu doπli do svjetla sadaπnje is-tine; pokazao mi je da se vjesnici trebaju poæuriti do takvihπto je bræe moguÊe da im pruæe to svjetlo. Mnoge oko nastreba samo osloboditi predrasuda i iz RijeËi im pokazati do-kaze naπeg sadaπnjeg stajaliπta, i oni Êe s radoπÊu prihvatitisadaπnju istinu. Vjesnici trebaju biti u potrazi za duπama svje-sni da Êe morati podnijeti raËun. Njihov æivot mora biti is-punjen radom i tjeskobom dok na njima poËiva breme ovogdragocjenog, ali Ëesto prezrenog Kristovog djela. Takvi Êemorati ærtvovati svjetovne probitke i udobnost i u skladu sasvojim osnovnim ciljem uËiniti sve πto je u njihovoj moÊiza napredovanje djela sadaπnje istine i spaπavanje duπa kojepropadaju.

19 Vidi Dodatak.

61

69

Oni Êe zato biti bogato nagraeni. Oni koje su izbavilii na kraju spasili u njihovim Êe krunama radosti zauvijeksjati kao zvijezde. I kroz svu vjeËnost osjeÊat Êe zadovolj-stvo πto su uËinili ono πto je bilo u njihovoj moÊi da prika-æu istinu u njezinoj ËistoÊi i ljepoti tako da su se duπe unju zaljubile, bile njome posveÊene i iskoristile neprocjenji-vu vrijednost da se obogate, operu u Janjetovoj krvi i buduotkupljene za Boga.

Vidjela sam da se pastiri trebaju savjetovati s onima ukoje se mogu pouzdati, s onima koji su objavljivali sve vijestii koji su postojani u cjelokupnoj sadaπnjoj istini, prije negoπto budu iznosili nove vaæne toËke koje misle da Biblija po-dupire. Tada Êe pastiri biti savrπeno ujedinjeni i to Êe jedinstvoCrkva osjetiti. Vidjela sam da se na takav naËin mogu spri-jeËiti nesretne podjele i tada neÊe biti opasnosti da se drago-cjeno stado podijeli, a ovce rasprπe bez pastira.

Takoer sam vidjela da je Bog imao vjesnike koje je æeliouporabiti u svojem djelu, ali oni nisu bili spremni. Bili suodviπe lakomisleni i neozbiljni da bi mogli vrπiti dobar utje-caj na stado i nisu osjeÊali breme djela i vrijednost duπa kojuBoæji vjesnici moraju osjeÊati da bi mogli Ëiniti dobro. Aneoje rekao: “OËistite se, vi koji nosite posude Jahvine! OËis-tite se, vi koji nosite posude Jahvine!” Oni ne mogu ostva-riti mnogo dobra ako nisu potpuno predani Bogu i ne shva-te vaænost i sveËanost posljednje vijesti milosti koja se sadaobjavljuje rasprπenom stadu. Neki koje Bog nije pozvao, ja-ko æele poÊi s vijeπÊu. Ali kad bi takvi osjeÊali breme djelai odgovornost takvog poloæaja, ustuknuli bi i rekli s aposto-lom: “A tko je za ovo sve sposoban?” Jedan od razloga πtotoliko silno æele poÊi jest πto Bog nije na njih stavio teretdjela. Nisu svi koji su objavljivali vijesti prvog i drugog an-ela pozvani da objave i vijest treÊeg anela, Ëak i nakonπto je potpuno prihvate, jer su izloæeni mnogim zabludamai obmanama tako da jedva mogu spasiti svoju duπu, i akobi poπli da vode druge, bili bi samo sredstvo njihove pro-pasti. Ali sam vidjela da bi neki, koji su prije duboko upa-dali u fanatizam, sada istrËavali prije nego πto ih Bog poπa-lje, prije nego πto budu oËiπÊeni od svojih prijaπnjih zablu-da; oni bi hranili Boæje stado mijeπajuÊi istinu sa zabludomi kad bi im se dopustilo da tako nastave, stado bi se razbo-

Iskustva i vienja

62

Rani spisi70

ljelo, a posljedice bi bile pometnja i smrt. Vidjela sam datakve treba stalno reπetati dok se ne oslobode svih svojihzabluda, inaËe nikad neÊe uÊi u kraljevstvo. Vjesnici ne moguimati povjerenja u prosudbu i sposobnost razluËivanja onihkoji su bili u zabludama i fanatizmu kao da su bili u istinia ne u opasnim zabludama. Mnogi su takoer skloni pozi-vati na rad u polju neke koji su tek nedavno prihvatili sada-πnju istinu i trebaju mnogo toga nauËiti i uËiniti prije negoπto sami budu ispravni u Boæjim oËima, a kamoli da drugi-ma pokazuju put.

Vidjela sam potrebu da vjesnici posebno paze i sprijeËesvaki fanatizam gdje god vide da se pojavljuje. Sotona nava-ljuje sa svih strana i ako ne budemo bdjeli i dræali oËi otvo-rene za njegova lukavstva i zamke, te ako ne uzmemo svuBoæju bojnu opremu, pogodit Êe nas goruÊe strijele Zloga.U Boæjoj rijeËi ima mnogo dragocjenih istina, ali stadu jesada potrebna “sadaπnja istina”. Vidjela sam da postoji opa-snost da vjesnici prelaze preko vaænih toËaka sadaπnje isti-ne i bave se predmetima Ëiji cilj nije ujedinjenje stada i po-sveÊenje duπe. Sotona Êe iskoristiti svaku moguÊnost da nataj naËin naπkodi djelu.

A upravo su predmeti kao πto su Svetiπte povezano s2300 dana, Boæje zapovijedi i Isusova vjera savrπeno pode-sni da objasne raniji adventni pokret i pokaæu da je naπasadaπnja namjera utvrditi vjeru sumnjiËavih i pruæiti sigur-nost u slavnu buduÊnost. Viπeput sam vidjela da su to glav-ni predmeti na kojima se vjesnici trebaju zadræavati.

Kad bi Gospodnji vjesnici Ëekali dok se s njihovog putaukloni svaka prepreka, mnogi nikad ne bi poπli u potraguza rasprπenim ovcama. Sotona Êe stvoriti mnoge preprekekako bi ih odvratio od njihove duænosti. Ali Êe oni poÊi svjerom uzdajuÊi se u Onoga koji ih je pozvao u svoje djeloi On Êe pred njima otvoriti put koliko to bude za njihovodobro i Njemu na slavu. Isus, veliki uËitelj i uzor, nije znaogdje da skloni glavu. Njegov je æivot bio ispunjen radom,tugom i patnjom; On je sebe dao za nas. Oni koji u Kristo-vo ime pozivaju duπe da se pomire s Bogom i koji Êe vlada-ti s Kristom u slavi, moraju oËekivati da Êe ovdje biti sudi-onici Njegovih patnji. “Oni koji siju u suzama, æanju u pje-

64

63

71

smi. Iπli su plaËuÊi noseÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se spjesmom, noseÊi snoplje svoje.” (Ps 126,5.6)

Æig zvijeriU vienju koje mi je dano 27. lipnja 1850. moj je aneo

pratilac rekao: “Vrijeme je gotovo na izmaku. Odraæavaπ likao πto bi trebala Isusov umilni lik?” Zatim mi je pozornostusmjerio na Zemlju i ja sam vidjela potrebu za pripremommeu onima koji su nedavno prihvatili vijest treÊeg anela.Aneo je rekao: “Pripremite se, pripremite se, pripremitese. Morat Êete umrijeti svijetu viπe nego ikad prije.” Vidjelasam da je za njih trebalo obaviti veliko djelo, a da je za tobilo malo vremena.

Zatim sam vidjela da se sedam zala treba uskoro izlitina one koji nemaju zaklona, ali svijet za to nije mario viπenego πto bi mario za kiπu koja pada. Bila sam pripremljenada mogu izdræati straπnu pojavu sedam posljednjih zala, Bo-æju srdæbu. Vidjela sam da je Njegov gnjev uæasan i straπan,i kad bi ispruæio ruku ili je podigao u srdæbi, stanovnikaovog svijeta nestalo bi kao da ih nikad nije bilo ili bi patiliod neizljeËivih rana i smrtonosnih epidemija, a oni se nebi oslobodili, veÊ bi ih one uniπtile. Spopao me uæas i jasam pala na lice pred anelom i molila ga da ukloni ovajprizor, da ga sakrije od mene jer je bio previπe grozan. Tadasam shvatila, kao nikad prije, vaænost ozbiljnog istraæivanjaBoæje rijeËi da bih saznala kako mogu izbjeÊi zla za koja Ri-jeË kaæe da Êe doÊi na sve bezboænike koji Êe se poklonitizvijeri i njezinom kipu i primiti njezin æig na Ëelo ili ruku.Jako me Ëudilo da itko moæe prestupati Boæji zakon i gazitiNjegovu svetu subotu kad su protiv njih izreËene takve pri-jetnje i optuæbe.

Papa je promijenio dan odmora sa sedmoga na prvi.Namjeravao je promijeniti upravo onu zapovijed koju je Ëo-vjek dobio da se sjeÊa svojega Stvoritelja. On je odluËiopromijeniti najveÊu zapovijed u Dekalogu i tako se izjedna-Ëiti s Bogom, Ëak se i uzdiÊi iznad Boga. Bog se ne mije-nja; zbog toga je Njegov Zakon nepromjenjiv. Ali nastojeÊipromijeniti Boæje nepromjenjive propise svetosti, pravde idobrote, papa se uzdigao iznad Boga. On je pogazio Boæji

Iskustva i vienja

65

Rani spisi72

posveÊeni dan i svojom vlaπÊu stavio na njegovo mjesto je-dan od πest radnih dana. Sav narod slijedi zvijer i svakogtjedna otima Bogu Njegovo sveto vrijeme. Papa je naËiniopukotinu u Boæjem svetom zakonu, ali ja sam vidjela da jedoπlo vrijeme da Boæji narod ovu pukotinu popravi i sagra-di stare razvaline.

Molila sam pred anelom da Bog spasi svoj narod kojije zabludio, da ga spasi radi svojega milosra. Kad se zlapoËnu izlijevati, oni koji i dalje budu krπili svetu subotu,neÊe imati rijeËi opravdanja kojima se sada opravdavaju πtoje ne svetkuju. Dok se zla budu izlijevala, njihova Êe ustabiti nijema, a veliki Zakonodavac zahtijevat Êe pravdu za onekoji su se izrugivali Njegovom svetom Zakonu i nazivali ga“prokletstvom za Ëovjeka”, “bijednim” i “klimavim”. Kadatakvi osjete æeljezni stisak tog Zakona, ovi Êe se izrazi poja-viti pred njima æivim slovima i oni Êe shvatiti kakav su gri-jeh poËinili kad su se rugali Zakonu koji Boæja rijeË naziva“svetim, pravednim i dobrim”.

Tada mi je pozornost bila usmjerena na slavu Neba, nablago koje su sabirali vjerni. Sve je bilo prelijepo i slavno.Aneli su zapjevali umilnu pjesmu, a kad su prestali, ski-nuli su svoje sjajne krune i spustili ih pred noge dragomIsusu; umilnim glasom su povikali: “Slava, aleluja!” Pridru-æila sam se njihovim pjesmama hvale i slavljenja Janjeta isvaki put kad sam otvorila usta da Ga hvalim, imala samneopisiv osjeÊaj slave koja me je okruæivala. To je bila iz-vanredno velika i vjeËna slava. Aneo je rekao: “Mali ostatakkoji bude ljubio Boga, vrπio Njegove zapovijedi i ostao vje-ran do kraja, uæivat Êe u ovoj slavi i zauvijek biti pred Isu-som i pjevati sa svetim anelima.”

Zatim sam odvratila pogled s te slave pa mi je pokazanostatak na Zemlji. Aneo im je rekao: “Æelite li izbjeÊi se-dam posljednjih zala? Æelite li uÊi u slavu i uæivati u svemuπto je Bog pripravio za one koji Ga ljube i koji su spremnitrpjeti radi Njega? Ako æelite, morate umrijeti da biste mogliæivjeti. Pripremite se, pripremite se, pripremite se. Moratese pripremati viπe nego dosad jer dolazi dan Gospodnji, ne-smiljen, s gnjevom i jaroπÊu, da u pustoπ zemlju prometne,da istrijebi iz nje greπnike. Ærtvujte sve za Boga. Stavite naNjegov ærtvenik sve — sebe, svoj imetak i sve kao æivu ær-

66

73

tvu. Morat Êete dati sve da uete u slavu. Sabirajte sebi bla-go na Nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne izgriza i gdje lopo-vi ne kradu. Morate ovdje biti dionici Kristovih patnji dabiste poslije mogli biti dionici Njegove slave.”

Nebo Êe biti jeftino ako ga steknemo stradanjem. Mo-ramo se sve vrijeme odricati sebe, svakodnevno umirati se-bi, gledati samo na Isusa i stalno imati pred oËima Njegovuslavu. Vidjela sam da oni koji su nedavno prihvatili istinutrebaju upoznati πto znaËi stradati za Krista, da Êe trebatiproÊi kroz velike i bolne kuπnje da bi se oËistili i strada-njem osposobili za primanje peËata æivoga Boga, proÊi krozvrijeme nevolje, gledati Kralja u Njegovoj slavi i æivjeti predBogom i Ëistim, svetim anelima.

Kad sam vidjela kakvi moramo biti da bismo mogli ba-πtiniti nebesku slavu, a zatim koliko je Isus propatio da namosigura tako veliku baπtinu, molila sam da moæemo biti krπ-teni Kristovim patnjama kako ne bismo ustuknuli pred ne-voljama, veÊ ih podnosili sa strpljenjem i radoπÊu dræeÊi naumu πto je Isus podnio da bismo se mi obogatili Njegovimsiromaπtvom i stradanjem. Aneo je rekao: “Odrecite se sebe;morate ubrzati korak.” Neki od nas imali su vremena da primeistinu i napreduju korak po korak; a svaki korak koji smouËinili dao nam je snagu za sljedeÊi. Ali sada je vrijeme go-tovo isteklo i ono πto smo mi uËili godinama, oni Êe sadamorati nauËiti za nekoliko mjeseci. Mnogo toga Êe moratizaboraviti, a i mnogo ponovno nauËiti. Oni koji ne æele pri-miti æig zvijeri i njezina kipa kad bude objavljen proglas,moraju sada odluËno reÊi: Ne, mi neÊemo poπtovati usta-novu zvijeri.

Slijepac vodi slijepcaVidjela sam kako slijepi vodiËi nastoje duπe oslijepiti da

budu kao oni sami, a nemaju pojma πto ih Ëeka. Oni se su-protstavljaju istini i kad ona pobjeuje, mnogi koji su u timuËiteljima vidjeli Boæje ljude i od njih oËekivali svjetlo bi-vaju zbunjeni. Oni Êe od tih voa zahtijevati objaπnjenje osuboti, a ovi Êe im odgovoriti s namjerom da se otarase Ëe-tvrte zapovijedi. Vidjela sam da u mnogim glediπtima kojasu zauzimali protiv subote nisu bili poπteni. Glavni im je

Iskustva i vienja

68

67

Rani spisi74

cilj bio zaobiÊi Gospodnju subotu i svetkovati drugi dan, ane onaj koji je Jahve posvetio i blagoslovio. Ako su bili pri-siljeni napustiti jedno glediπte, oni bi zauzeli suprotno, Ëaki ono koje su malo prije proglaπavali nerazumnim.

Boæji narod dolazi k jedinstvu u vjeri. Oni koji svetkujubiblijsku subotu jedinstveni su u svojim pogledima na bib-lijsku istinu. Ali oni koji se meu adventnim narodom pro-tive suboti, razjedinjeni su i Ëudno podijeljeni. Jedan ustajeprotiv subote i tvrdi o njoj ovo i ono, a u zakljuËku kaæeda je stvar rijeπena. A buduÊi da to pitanje ne moæe rijeπitisvojim naporima i buduÊi da subota napreduje a Gospod-nja djeca je i dalje prihvaÊaju, dolazi drugi kako bi je ukinuo.Ali dok iznosi svoja glediπta kako bi zaobiπao subotu, onpotpuno pobija argumente onoga koji je prvi ustao protivistine i iznosi teoriju koja je potpuno suprotna njegovoj kaoi naπoj. Tako je i s treÊim i Ëetvrtim, ali nijedan od njih neæeli da bude onako kako stoji u Boæjoj rijeËi: “A sedmoga jedana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu.”

Vidjela sam da takvi imaju tjelesan um i zato se ne po-koravaju Boæjem svetom zakonu. Oni se ne slaæu meusob-no, ali se marljivo trude da svojim zakljuËcima izvrÊu Pis-ma kako bi naËinili pukotinu u Boæjem zakonu i promije-nili, ukinuli ili uËinili bilo πto s Ëetvrtom zapovijedi samoda je ne svetkuju. Oni u tom pitanju nastoje uπutkati stado;zbog toga izmiπljaju neπto drugo u nadi da Êe ga uπutkati ida πto viπe njihovih sljedbenika πto manje istraæuje svoje Biblijekako bi zabludu mogli lako prikazati kao istinu, a ovi je pri-hvatiti kao takvu ne gledajuÊi dalje od svojih voa.

Priprema za svrπetakU Oswegu u saveznoj dræavi New York Gospodin mi je

7. rujna 1850. pokazao veliko djelo koje treba obaviti za Nje-gov narod da bi mogao opstati u bici u dan Gospodnji. Uka-zano mi je na one koji tvrde da su adventisti, ali odbacujusadaπnju istinu; vidjela sam da propadaju i da se Gospodnjaruka nalazi u njihovoj sredini da ih podijeli i rasprπi sada uvrijeme æetve kako bi se skupocjenim draguljima meu nji-ma, koji su prije bili obmanuti, otvorile oËi da vide svojepravo stanje. A sada, kad im Gospodnji vjesnici iznose isti-

69

75

nu, oni su spremni sluπati i vidjeti njezinu ljepotu i sklad,ostaviti svoje prijaπnje druπtvo i zablude, prigrliti dragocje-nu istinu i stati u obranu svojeg stajaliπta.

Vidjela sam da protivnici Gospodnje subote ne moguuzeti Bibliju i dokazati da je naπe stajaliπte pogreπno. ZatoÊe klevetati one koji vjeruju i nauËavaju istinu i napadatinjihov karakter. Mnogi koji su prije bili savjesni i ljubili Bo-ga i Njegovu RijeË tako su zbog odbacivanja svjetla istineotvrdnuli da bez oklijevanja pogreπno prikazuju i laæno op-tuæuju one koji vole svetu subotu, ako na taj naËin mogunaπkoditi utjecaju onih koji neustraπivo objavljuju istinu. Alito neÊe sprijeËiti razvitak Boæjeg djela. Naprotiv, upravo Êeponaπanje onih koji mrze istinu biti sredstvo koje Êe neki-ma otvoriti oËi. Svaki Êe se dragulj pokazati i prikupiti jerBoæja ruka nastoji ponovno okupiti ostatak svojeg naroda iOn Êe to djelo slavno ostvariti.

Mi koji vjerujemo u istinu moramo biti vrlo oprezni ka-ko ne bismo dali povoda da se o naπem dobru ruæno govo-ri. Moramo paziti da svaki naπ korak bude u skladu s Bibli-jom, jer Êe oni koji mrze Boæje zapovijedi likovati zbog na-πih pogreπaka i mana kao πto su to zli Ëinili 1843. godine.

Dana 14. svibnja 1851. vidjela sam Isusovu ljepotu i ljup-kost. Dok sam promatrala Njegovu slavu, nisam ni pomisli-la da bih se ikad mogla odvojiti od Njega. Vidjela sam svje-tlo koje je dolazilo od slave koja je okruæivala Oca i kad mise pribliæilo, tijelo mi je zadrhtalo i ja sam ustreptala kaolist na vjetru. Pomislila sam da Êu, ako mi se pribliæi, nestati,ali svjetlo je proπlo pokraj mene. Tada sam mogla donekleshvatiti koliko je velik i straπan Bog s kojim imamo posla.Vidjela sam kako neki nemaju pojma o Boæjoj svetosti i Ëe-sto uzalud uzimaju Njegovo sveto i poπtovano ime, nesvje-sni da govore o Bogu, velikome i straπnome. Dok se mole,mnogi se izraæavaju nemarno i bez poπtovanja Ëime æalostenjeænog Duha Gospodnjeg i zbog toga Nebo ne prima nji-hove molitve.

Takoer sam vidjela kako mnogi ne shvaÊaju kakvi bitrebali biti da u vrijeme nevolje mogu opstati pred Gospo-dinom bez Velikog sveÊenika u Svetiπtu. Oni koji dobiju pe-Ëat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, morajuu potpunosti odraæavati Isusov lik.

Iskustva i vienja

71

70

Rani spisi76

Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pri-premu i da oËekuju da ih vrijeme “osvjeæenja” i “kasne kiπe”osposobi da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj pri-sutnosti. O, koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevo-lje bez Boæje zaπtite! Oni su zanemarili toliko potrebnu pri-premu i zato nisu mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mo-ra pripremiti da bi mogli ostati æivi pred svetim Bogom. Onikoji odbiju da ih proroci teπu, koji propuπtaju oËistiti svojeduπe posluπnoπÊu cijeloj istini i koji su skloni miπljenju daje njihovo stanje daleko bolje nego πto zapravo jest, probu-dit Êe se u vrijeme izlijevanja zala i uvidjeti da je tesanje ioblikovanje bilo potrebno za izgradnju. Ali tada neÊe bitivremena da to uËine niti Posrednika da pred Ocem moli zanjihov sluËaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utje-πna vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist,neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu,tko je svet, neka se joπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogaosudjelovati u “osvjeæenju” dok nije pobijedio svaki ukorije-njeni grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav prema svijetu i svla-dao svaku ruænu rijeË i djelo. Zato bismo se trebali sve viπepribliæavati Gospodinu i ozbiljno nastojati da nas nezaobila-zna priprema osposobi da opstanemo u bici u dan Gospod-nji. Neka svi dræe na umu da je Bog svet i da nitko osimsvetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti.

Molitva i vjeraViπeput sam vidjela da Gospodnja djeca preËesto zane-

maruju molitvu, posebno tajnu molitvu; da mnogi ne poka-zuju onu vjeru koju imaju prednost i duænost pokazati, Ëe-sto ËekajuÊi osjeÊaj koji samo vjera moæe izazvati. OsjeÊajinisu vjera; to dvoje se razlikuje. Mi trebamo pokazati vje-ru, ali osjeÊaj radosti i blagoslov daje Bog. Duπa prima Boæ-ju milost preko protoËnika æive vjere, a u naπoj je moÊi datu vjeru pokaæemo.

Prava vjera prihvaÊa i usvaja obeÊane blagoslove prijenego πto se ostvare ili osjete. Svoje molbe trebamo u vjerislati iza drugog zastora i pustiti svojoj vjeri da se pozovena obeÊani blagoslov pa ga usvoji. Zatim trebamo vjerovatida smo blagoslov primili zato πto ga je naπa vjera usvojila i

72

77

on nam pripada u skladu s RijeËju. “©to god moleÊi pitate,vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Mk 11,24) Toje prava vjera — vjerovati da smo primili blagoslov prije negoπto se ostvari. Kad se obeÊani blagoslov ostvari i mi u nje-mu uæivamo, vjera je ispunjena. Ali mnogi misle da Êe ima-ti puno vjere kad prime obilje Svetoga Duha i da ne moguimati vjere dok ne osjete Njegovu silu. Takvi mijeπaju vjerus blagoslovom koji je posljedica vjere. Pravi trenutak da po-kaæemo vjeru jest kad se osjeÊamo liπeni Duha. Kad se Ëinida gusti oblaci tame lebde nad umom, tada je vrijeme daæiva vjera probije tamu i rasprπi oblake. Prava vjera poËivana obeÊanjima u Boæjoj rijeËi i samo oni koji se pokore tojRijeËi mogu polagati pravo na njezina slavna obeÊanja. “Akoostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama, traæite πtogod hoÊete, i bit Êe vam.” (Iv 15,7) “I πto god ga zamoli-mo, primamo od njega, jer vrπimo njegove zapovijedi i Ëi-nimo πto je njemu ugodno.” (1 Iv 3,22)

Trebamo se Ëesto moliti u tajnoj molitvi. Krist je trs, ami smo mladice. Ako æelimo rasti i razvijati se, moramo stalnocrpsti sok i hranu od Æivoga Trsa, jer bez Njega nemamosnage.

Upitala sam anela zaπto u Izraelu nema viπe vjere i sile.On je rekao: “Vi prebrzo ispuπtate Gospodnju ruku. Izno-site ozbiljno svoje molbe pred prijestolje i ustrajte u Ëvr-stoj vjeri. ObeÊanja su sigurna. Vjerujte da Êete primiti onoπto traæite i bit Êe vam.” Bilo mi je ukazano na Iliju. On jebio Ëovjek baπ kao i mi i usrdno je molio. Njegova je vjeraizdræala kuπnju. Sedam puta izlazio je u molitvi pred Go-spodina i na kraju se pojavio oblak. Vidjela sam da smo sum-njali u sigurna obeÊanja i nedostatkom vjere ranjavali Spa-sitelja. Aneo je rekao: “Naoruæajte se svom Boæjom opre-mom i uvijek imajte uza se πtit vjere jer on Êe Ëuvati srce,sam æivot, od ognjenih strijela Zloga.” Ako neprijatelj uspijenavesti potiπtene da odvrate oËi od Isusa pa, umjesto da raz-miπljaju o Isusovoj dostojnosti, Njegovoj ljubavi, zaslugamai velikoj milosti, gledaju na sebe i bave se svojom nedostoj-noπÊu, on Êe im oduzeti πtit vjere i postiÊi svoj cilj; oni Êebiti izloæeni njegovim ognjenim kuπnjama. Zbog toga slabitrebaju gledati u Isusa i vjerovati Mu; tada pokazuju vjeru.

Iskustva i vienja

73

Rani spisi78

Vrijeme sabiranjaGospodin mi je 23. rujna pokazao da je po drugi put

ispruæio ruku da izbavi ostatak svojeg naroda20 i da u ovovrijeme sabiranja treba udvostruËiti napore. U rasulu je Izraelbio udaren i razderan, ali sada u vrijeme sabiranja Bog Êeiscijeliti i zaviti rane svojeg naroda. Dok je narod bio raspr-πen, vrπeni su napori na πirenju istine, ali bez uspjeha; biloje ostvareno malo ili niπta. Ali sada, kad je Bog podignuoruku da sabere svoj narod, nastojanja da πiri istinu bit Êeuspjeπna. Svi se trebaju ujediniti i biti gorljivi u tom radu.Vidjela sam da je pogreπno da itko govori o vremenu ras-prπenosti kao primjeru na koji se trebamo ugledati kod sa-biranja, jer kada Bog za nas ne bi uËinio viπe nego πto jeuËinio onda, Izrael se ne bi nikada sabrao. Vidjela sam daje izrada proroËke karte 1843. bila voena Gospodnjom ru-kom i da je ne treba mijenjati; da je Njegova ruka bdjelanad njom i sakrila pogreπke u nekim brojevima da ih nitkone vidi dok nije sklonio svoju ruku.21

Zatim sam u vezi sa “svagdaπnjom” (Dn 8,12) vidjela daje rijeË “ærtva” umetnuta po ljudskoj mudrosti i da ne pri-pada tom tekstu i da je Gospodin dao ispravno razumijeva-nje onima koji su objavljivali Ëas suda. Kad je prije 1844.vladalo jedinstvo, skoro svi su imali pravo shvaÊanje o “svag-daπnjoj”, ali u pometnji nakon 1844. prihvaÊena su drugamiπljenja nakon kojih je uslijedio mrak i zabuna. Nakon 1844.godine vrijeme nije bilo test i nikad viπe neÊe biti.

Gospodin mi je pokazao da se vijest treÊeg anela trebaobjaviti Gospodnjoj rasprπenoj djeci, ali se ne smije vezatiza vrijeme. Vidjela sam da su neki zbog odreivanja vremenazapali u laæno uzbuenje, ali je vijest treÊeg anela silnijaod vremena. Vidjela sam da ova vijest moæe stajati na vlasti-tom temelju i da joj ne treba vrijeme da bi jaËala; ona Êe

20 Vidi str. 88.21 Ovo se odnosi na kartu koja je koriπtena u pokretu 1843., a posebno

na raËunanje proroËkog razdoblja prikazanog na karti. SljedeÊa reËenicaobjaπnjava da je sadræavala jednu netoËnost koju je Bog u svojoj provid-nosti ostavio neispravljenom. Ali to nije sprijeËilo izradu nove karte kojaÊe ispraviti pogreπku kad je pokret 1843. postao proπlost i raËunanje izonog vremena postiglo svoju svrhu.

75

74

79

se objaviti velikom silom i obaviti svoj posao i brzo Êe zavrπitisvoje djelo u pravednosti.

Zatim mi je ukazano na pojedince koji su u velikoj za-bludi, uvjereni da je njihova duænost otiÊi u stari Jeruzalem22

misleÊi da tamo trebaju obaviti neko djelo prije Gospodnjegdolaska. Takvo je glediπte smiπljeno kako bi se misli i zani-manje odvratili od sadaπnjeg rada za Gospodina pod vijeπ-Êu treÊeg anela, jer oni koji razmiπljaju o tome da trebajuotiÊi u Jeruzalem mislit Êe samo na to pa Êe svoja sredstvauskratiti djelu sadaπnje istine da bi to putovanje omoguÊilisebi i drugima. Vidjela sam da takva zadaÊa neÊe donijetinikakvo stvarno dobro, da Êe dugo potrajati dok nekolicinaÆidova ne povjeruje u Kristov prvi, a joπ manje u Njegovdrugi dolazak. Vidjela sam da je Sotona neke u tom pogledujako prevario i da bi oni mogli duπama svuda oko sebe uovoj zemlji pomoÊi i dovesti ih do vrπenja Boæjih zapovijedi,ali ih puπtaju da propadnu. Vidjela sam takoer da se stariJeruzalem nikad viπe neÊe sazidati i da Sotona ulaæe krajnjenapore kako bi misli Gospodnje djece sada, u ovo vrijemesabiranja, sprijeËio da se potpuno posvete sadaπnjem Gospod-njem djelu i zanemare nuænu pripremu za dan Gospodnji.

* * *

Dragi Ëitatelju: OsjeÊaj duænosti prema braÊi i sestramai æelja da se krv duπa ne nae na mojoj odjeÊi navela mena pisanje ovog malenog djela. Svjesna sam da mnogi ne vje-ruju u vienja i premda tvrde kako oËekuju Krista i nauËa-vaju da smo u “posljednjim danima”, smatraju da ona po-tjeËu od Sotone. Od takvih oËekujem veliko protivljenje, ida nisam smatrala da to Gospodin traæi od mene, svoja vi-enja ne bih objavila jer Êe kod nekih vjerojatno izazvatimrænju i ruganje. Ali ja se viπe bojim Boga nego Ëovjeka.

Isprva, kad mi je Gospodin dao vijesti koje sam trebalaprenijeti Njegovom narodu, bilo mi ih je teπko objaviti pasam ih Ëesto ublaæavala i iznosila na πto umjereniji naËinbojeÊi se da neke ne oæalostim. Bilo mi je jako teπko objavitivijesti onako kako mi ih je Gospodin dao. Nisam shvaÊala

Iskustva i vienja

22 Vidi Dodatak.

76

Rani spisi80

da sam na taj naËin nevjerna niti sam vidjela grijeh i opasnosttakvog postupka dok u vienju nisam bila prenesena predIsusa. On me je promatrao s negodovanjem i okrenuo liceod mene. Nisam u stanju opisati uæas i tjeskobu koje samosjetila u tom trenutku. Pala sam niËice pred Njim, ali ni-sam imala snage da izgovorim nijednu rijeË. O, kako sam utom trenutku æeljela da budem sklonjena i sakrivena od togstraπnog prijekora! Mogla sam donekle shvatiti πto Êe osje-Êati izgubljeni kad poviËu: “Padnite na nas, gore i stijene, isakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdæ-be JaganjËeve.”

Onda mi je jedan aneo rekao da ustanem, ali ono πtosam ugledala teπko se moæe opisati. Pokazana mi je skupinaljudi razbaruπene kose i razderane odjeÊe. Na njihovim selicima ocrtavao oËaj i uæas. Pribliæili su mi se i poËeli svojuodjeÊu otirati o moju. Kad sam pogledala svoju odjeÊu, pri-mijetila sam da je umrljana krvlju koja u njoj izjeda rupe.Ponovno sam pala kao mrtva pred noge svojeg anela pra-tioca. Nisam mogla naÊi nijednu rijeË opravdanja. Jezik jeodbio posluπnost i ja sam se æeljela πto prije udaljiti s ovogsvetog mjesta. Aneo me ponovno podignuo i rekao: “Ovosada nije tvoj sluËaj, ali ti je ovaj prizor pokazan da bi vi-djela u kakvom Êeπ se poloæaju naÊi ako ne objaviπ drugi-ma ono πto ti je Gospodin otkrio. Ali ako budeπ vjerna dokraja, jest Êeπ plodove sa stabla æivota i piti vode iz rijekeæivota. Mnogo Êeπ morati propatiti, ali Êe ti Boæja milost bitidovoljna.” Odjednom sam se osjetila spremnom da uËinimsve πto Gospodin zatraæi od mene, samo da zadobijem Nje-govo odobravanje a ne Njegov straπan pogled negodovanja.

»esto su me laæno optuæivali za nauËavanja svojstvenaspiritizmu. Ali prije nego πto je urednik Day-Stara23 nasjeona ovu prijevaru, Gospodin mi je pokazao æalosne i poraz-ne posljedice koje Êe on i drugi prouzroËiti stadu nauËava-njem spiritistiËkih glediπta. »esto sam viala dragog Isusakao osobu. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i je lipojavom sliËan njemu: “Ja sam otisak osobe mojeg Oca.”

»esto sam vidjela da je spiritistiËko glediπte oduzelo Nebusvu slavu i da u mislima mnogih Davidovo prijestolje i dragi

23 Vidi Dodatak.

77

81

Isusov lik nestaju u ognju spiritizma. Vidjela sam da Êe nekikoji su bili prevareni i dovedeni u tu zabludu upoznati svje-tlo istine, ali Êe biti gotovo nemoguÊe da se potpuno oslo-bode zavodniËke sile spiritizma. Takvi trebaju temeljito pri-znati svoje zablude i zauvijek ih napustiti.

PreporuËujem ti, dragi Ëitatelju, Boæju rijeË kao pravilotvoje vjere i æivota. Po toj Êe nam RijeËi biti sueno. Bogje u svojoj RijeËi obeÊao da Êe u “posljednje dane” dati vie-nja; ne zato da postavi novo pravilo vjere, veÊ da utjeπi svojnarod i ispravi one koji zastranjuju od biblijske istine. Takoje Bog postupio s Petrom kad ga je namjeravao poslati dapropovijeda poganima (Dj 10).

Onima koji Êe πiriti ovo malo djelo rekla bih da je nami-jenjeno samo iskrenima, a ne onima koji bi se izrugivali ono-me πto je od Boæjega Duha.

Snovi Ellen White[Spomenuti na str. 32]

U snu sam vidjela hram u koji je hrlilo mnoπtvo naroda.Samo oni koji potraæe zaklon u hramu, spasit Êe se kada do-e svrπetak vremena. Svi koji ostanu izvan hrama, bit Êe zauvi-jek izgubljeni. Mnoπtvo koje je ostalo vani i iπlo svojim puto-vima, rugalo se i ismijavalo one koji su ulazili u hram i govoriloim da je ovakav plan spasenja lukava prijevara, da zapravonema opasnosti koju bi trebalo izbjegavati. »ak su pojedincespreËavali da se brzo sklone unutar hramskih zidova.

PlaπeÊi se da Êu biti ismijana i izrugana, pomislila samda je bolje priËekati dok se mnoπtvo razie ili da nekakoneprimijeÊeno uem. Ali mnoπtvo se poveÊavalo umjesto sma-njivalo i, bojeÊi se da ne zakasnim, æurno sam napustila domi poËela se probijati kroz mnoπtvo. U strepnji hoÊu li stiÊido hrama nisam zamjeÊivala niti obraÊala pozornost na mno-πtvo koje me je okruæivalo. »im sam uπla, primijetila samda je prostrani hram podupirao jedan silan stup za koji jebilo privezano izranjeno i krvavo Janje. Mi prisutni Ëini seda smo bili svjesni kako je ovo Janje bilo satrto i ranjenoradi nas. Svi koji su uπli u hram morali su stati pred Njegai priznati svoje grijehe.

Iskustva i vienja

79

78

Rani spisi82

Upravo pred Janjetom bila su postavljena sjedala nakojima je sjedila skupina ljudi vrlo sretna izgleda. »inilo seda im lica obasjava nebesko svjetlo; oni su hvalili Boga ipjevali pjesme zahvalnice koje su zvuËale kao aneoska glazba.To su bili oni koji su iziπli pred Janje, priznali svoje grije-he, dobili oprost i sada su s veseljem Ëekali neki radostandogaaj.

Nakon πto sam uπla u zgradu, obuzeo me osjeÊaj strahai stida πto se moram poniziti pred tim ljudima. Ali menekao da je neπto tjeralo naprijed, i dok sam polako obilazilastup kako bih doπla pred Janje, odjeknuo je zvuk trube, hramse zatresao, povici pobjede odjeknuli su iz okupljenih sve-tih, a jarko svjetlo obasjalo je graevinu da bi nakon togasve utonulo u gustu tamu. Svi oni radosni ljudi nestali su sasvjetlom i ja sam ostala sama u groznoj noÊnoj tiπini.

Probudila sam se s tjeskobom u duπi i s naporom seuvjeravala da je sve to bio samo san. »inilo mi se da je mojasudbina zapeËaÊena, da me je napustio Duh Gospodnji s na-mjerom da se nikad viπe ne vrati. Moje se neraspoloæenjeprodubilo pri pomisli da bi to bilo moguÊe.

Ubrzo nakon toga usnila sam joπ jedan san. »inilo mise da sjedim duboko oËajna, licem zaronjenim u ruke, raz-miπljajuÊi: Da je Isus na Zemlji, otiπla bih k Njemu, bacilase pred Njegove noge i iznijela Mu sve svoje patnje. On sene bi odvratio od mene, bio bi mi milostiv i ja bih Ga zauvijekvoljela i sluæila Mu. U tom su se trenutku otvorila vrata iuπao je netko prekrasnog izgleda i pojave. Pogledao me su-Êutno i rekao: “Æeliπ li vidjeti Isusa? On je ovdje i ako æeliπmoæeπ Ga vidjeti. Uzmi sve πto imaπ i hajde za mnom.”

Sluπala sam to s neopisivom radoπÊu i brzo skupila onomalo πto sam imala, svaku dragocjenu sitnicu i poπla za svo-jim vodiËem. Poveo me do strmih i prividno nesigurnih stuba.Kad sam se poËela uspinjati, upozorio me da stalno gledamnaprijed, u protivnom Êu dobiti vrtoglavicu i pasti. Mnogikoji su se uspinjali strmim stubama pali su prije nego πtosu stigli na vrh.

KonaËno smo stupili na posljednju stubu i stali pred vra-tima. Ovdje mi je moj vodiË rekao da ostavim sve πto samponijela sa sobom. Rado sam to uËinila; nato mi je otvoriovrata i rekao da uem. U tom sam se trenutku naπla pred

80

83

Isusom. Nije bilo sumnje da je to Njegovo divno lice. Nitkodrugi ne moæe tako zraËiti dobrotom i veliËanstvenoπÊu. Kadje Njegov pogled poËinuo na meni, odmah sam znala da suMu poznate sve okolnosti mojeg æivota i sve moje unutar-nje misli i osjeÊaji.

Pokuπala sam se zakloniti od Njegovog pogleda osjeÊa-juÊi se nesposobnom da podnesem Njegov prodoran pogled,ali On mi se pribliæio s osmijehom, poloæio svoju ruku namoju glavu i rekao: “Ne boj se.” Zvuk Njegovog milog glasaispunio mi je srce sreÊom kakvu nikad prije nisam iskusila.Od prevelike radosti nisam mogla izgovoriti nijednu rijeË,ali svladana neizrecivom sreÊom, spustila sam se niËice predNjegove noge. Dok sam tako bespomoÊno leæala, ispred menesu prolazili prizori ljepote i slave pa mi se Ëinilo da samdospjela u nebesku sigurnost i mir. KonaËno mi se vratilasnaga i ja sam ustala. Dragi Isusov pogled joπ uvijek je poËivaona meni i Njegov osmijeh ispunjavao mi je duπu radoπÊu.Njegova prisutnost ispunila me svetim strahopoπtovanjem ineizrecivom ljubavlju.

Moj vodiË je sada otvorio vrata i oboje smo iziπli. Zamoliome da ponovno uzmem sve stvari koje sam prije ostavila.Kad sam to uËinila, pruæio mi je Ëvrsto u klupko umotanuzelenu vrpcu. Rekao mi je da je stavim blizu srca i kad poæe-lim vidjeti Isusa da je izvadim iz njedara i odmotam πto jeviπe mogu. Upozorio me je da vrpcu ne ostavljam predugozamotanu jer bi se mogla zamrsiti pa bi je bilo teπko odmo-tati. Ja sam je spremila blizu svojeg srca, s radoπÊu siπla uskimstubama hvaleÊi Gospodina i veselo govorila svima koje samsrela gdje mogu naÊi Isusa. Ovaj mi je san ulio nadu. Zele-na vrpca predstavljala je u mojim mislima vjeru, i mojoj jetamom obuzetoj duπi poËela svanjivati ljepota i jednostav-nost pouzdanja u Boga.

San Williama Millera[Spomenut na str. 85]

Sanjao sam da mi je Bog nevidljivom rukom poslao ne-obiËno izraen Ëetverokutni kovËeæiÊ od ebanovine duæineoko 24 i visine oko 15 cm, ukraπen neobiËnim biserima.

Iskustva i vienja

81

Rani spisi84

Uz kovËeæiÊ nalazio se kljuË. Odmah sam ga uzeo i otvoriokovËeæiÊ koji je, ustanovio sam na svoje Ëuenje i iznenaenje,bio prepun svakovrsnih dragulja, dijamanata, dragog kame-nja svih veliËina i zlatnih i srebrnih kovanica raznih veliËinai vrijednosti, prekrasno razvrstanih u kovËeæiÊu; tako sloæe-ni odsjajivali su svjetlo i ljepotu usporedivu samo sa suncem.

Pomislio sam kako nije pravo da sam uæivam u ovompredivnom prizoru premda mi je srce bilo oduπevljeno sja-jem, ljepotom i vrijednoπÊu njegovog sadræaja. Zbog toga samkovËeæiÊ stavio nasred stola u svojoj sobi i objavio da svat-ko tko æeli moæe doÊi i vidjeti najljepπi i najsjajniji prizorπto ga je Ëovjek ikada vidio u ovom æivotu.

Ljudi su poËeli dolaziti, isprva tek njih nekoliko, da bimnoπtvo bivalo sve veÊe. Kad bi prvi put pogledali u kov-ËeæiÊ, divili bi se i klicali od radosti. Ali kako se broj pro-matraËa poveÊao, svatko je poËeo dirati dragulje, vaditi ihiz kovËeæiÊa i razbacivati po stolu.

Pomislio sam da Êe vlasnik traæiti kovËeæiÊ i dragulje izmoje ruke; ako dopustim da budu razbacani, nikad ih viπeneÊu moÊi staviti na njihovo mjesto u kovËeæiÊu. Osjetio samda takvu odgovornost ne mogu prihvatiti; bila bi prevelika.Nato sam poËeo moliti ljude da ne diraju dragulje i da ihne vade iz kovËeæiÊa; ali πto sam viπe molio, to su ih viπerazbacivali; Ëinilo se da su rasuti po cijeloj sobi, po podu ina svakom komadu namjeπtaja u prostoriji.

Tada sam primijetio da su osim pravih dragulja i kova-nica�razbacali veliku koliËinu laænih dragulja i krivotvorenihkovanica. Njihovo me pokvareno ponaπanje i nezahvalnostjako rasrdila pa sam im prigovorio i ukorio ih; ali πto samih viπe korio, to su meu prave ubacivali sve viπe sumnji-vih dragulja i laænih kovanica.

To me uznemirilo do dna duπe pa sam se posluæio fiziË-kom snagom da ih izguram iz sobe; ali dok bih jednoga iz-bacio, joπ bi trojica uπla i unijela zemlju, iverje i pijesak isvakovrsno smeÊe dok nisu zatrpali sve prave dragulje, dija-mante i kovanice tako da ih se viπe nije moglo vidjeti. Takoersu uniπtili moj kovËeæiÊ i komade bacili meu smeÊe. Pomisliosam kako nikome nije stalo za moju tugu i srdæbu. Potpunosam se obeshrabrio i postao maloduπan, pa sam sjeo i za-plakao.

83

82

85Iskustva i vienja

Dok sam tako plakao i æalovao zbog velikog gubitka iosjeÊaja odgovornosti, sjetio sam se Boga i ozbiljno Ga za-molio za pomoÊ.

Odmah su se otvorila vrata i kad su svi ovi ljudi otiπli,u sobu je uπao jedan Ëovjek. DræeÊi u ruci metlu, otvorioje prozore i poËeo pometati zemlju i smeÊe u sobi.

Doviknuo sam mu da pazi jer se meu smeÊem nalazerazbacani skupocjeni dragulji.

Rekao mi je da se “ne bojim” jer Êe se on “pobrinutiza njih”.

A onda, dok je pometao zemlju i smeÊe, laæni draguljii krivotvorene kovanice podigle su se i izletjele kroz prozorkao oblak i odnio ih je vjetar. U tom komeπanju za trenu-tak sam zaklopilo oËi; kad sam ih opet otvorio, sve je sme-Êe nestalo. Skupocjeni dragulji, dijamanti, zlatni i srebrni no-vac leæali su rasuti posvuda po prostoriji.

Zatim je na stol stavio kutiju mnogo veÊu i ljepπu odprve, pokupio sve dragulje, dijamante i kovanice i ubacioih u kutiju dok ih sve nije skupio, premda neki od dijama-nata nisu bili veÊi od vrha igle.

Onda me je pozvao: “Doi i vidi.”Pogledao sam u kovËeæiÊ, ali oËi mi je zabljesnuo sjaj.

Sjali su deset puta jaËe nego prije. Pomislio sam da su biliostrugani pijeskom od nogu onih zlih osoba koje su ih pro-sule i pogazile. Bili su sloæeni u kutiji, svaki na svojem mje-stu mada se ovaj Ëovjek pri slaganju oËito nije muËio. Povi-kao sam od velike radosti i taj me je povik probudio.

Rani spisi86

87

Nadopuna

Jedno objaπnjenjeDragi krπÊanski prijatelji: Poπto sam ukratko opisala svoja

iskustva i vienja objavljena 1851., smatram da trebam istak-nuti neke pojedinosti iz tog malog djela, ali i dodati novijavienja.

1. Na stranici 48 nalazimo ovo: “Vidjela sam da subotajest i da Êe biti zid razdvajanja izmeu pravog Boæjeg Izra-ela i nevjernika kao i da je subota znaËajno pitanje oko ko-jeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju.Vidjela sam da Bog ima djece koja subotu ne poznaju nitije svetkuju. Ona nisu odbacila svjetlo koje je obasjava. A napoËetku vremena nevolje mi smo poπli ispunjeni Svetim Du-hom i joπ jasnije navijeπtali subotu.”

Ovo sam vienje dobila 1847. kad je tek nekoliko braÊeadventista svetkovalo subotu, i samo je nekoliko njih sma-tralo da njezino svetkovanje povlaËi crtu izmeu Boæjeg na-roda i nevjernika. Sada postaje uoËljivo ispunjenje tog vi-enja. Spomenuti “poËetak vremena nevolje” ne odnosi sena vrijeme kad Êe poËeti izlijevanje zala, veÊ na kratko raz-doblje prije njihova izlijevanja, dok je Krist joπ u Svetiπtu.U to vrijeme, kad se djelo spaπavanja pribliæi kraju, na Ze-mlju Êe naiÊi nevolje i narodi Êe se rasrditi, ali Êe biti zadr-æani kako ne bi sprijeËili djelo treÊeg anela. U to Êe sevrijeme spustiti “kasna kiπa”, ili osvjeæenje od Gospodnjeglica, da bi osnaæila glasnu viku treÊeg anela i pripremilasvete da se odræe u vrijeme izlijevanja sedam posljednjih zala.

2. Vienje “Otvorena i zatvorena vrata” na stranicama54—56 dobila sam 1849. Primjena Otkrivenja 3,7.8 na ne-besko Svetiπte i Kristovu sluæbu bila je za mene potpunonova. Nikad nisam Ëula da netko iznosi tu misao. Sada, kada

Nadopuna

(87)

86

85

Rani spisi88

je predmet Svetiπta bio jasno shvaÊen, ova se primjena vi-djela u punoj snazi i ljepoti.

3. Vienje kako je Gospodin “po drugi put pruæio rukuda izbavi ostatak svojeg naroda” na stranici 78 odnosi se samona jedinstvo i snagu koja je u proπlosti postojala meu oni-ma koji su Ëekali Krista i na Ëinjenicu da je ponovno po-Ëeo ujedinjavati i okupljati svoj narod.

4. Manifestacije duhova.24 Na stranici 55 Ëitamo: “Vi-djela sam da je tajanstveno kucanje u New Yorku i na dru-gim mjestima bila Sotonina sila na djelu i da Êe se takvoπto sve ËeπÊe javljati pod plaπtem religije kako bi obmanuteuljuljalo u veÊu sigurnost i, ako je moguÊe, privuklo pozor-nost Boæjeg naroda takvim stvarima i navelo ga da posum-nja u nauk i silu Svetoga Duha.” Ovo sam vienje dobila1849.; otad je proπlo skoro pet godina. Ove manifestacijeduhova bile su ograniËene uglavnom na grad Rochester i po-znate kao “rochestersko kucanje”. Od tog vremena ovo sekrivovjerje proπirilo iznad svih oËekivanja.

VeÊi dio vienja na stranici 67 pod naslovom “Tajanstvenokucanje”, koje sam imala u kolovozu 1950., ispunio se i joπuvijek se ispunjava. Evo dijela tog vienja: “Vidjela sam daÊe se uskoro smatrati bogohulnim ako tko bude govorio pro-tiv tog kucanja i da Êe se ono πiriti sve viπe i viπe, da Êe seSotonina moÊ poveÊati i da Êe neki od njegovih odanih sljed-benika imati moÊ da Ëine Ëuda i Ëak uËiniti da vatra sie sneba na oËigled ljudi. Pokazano mi je da Êe kucanjem i me-smerizmom ovi suvremeni vraËevi oponaπati sva Ëuda kojaje Ëinio naπ Gospodin Isus Krist i da Êe mnogi povjerovatida su sva silna djela Sina Boæjeg dok je bio na Zemlji bilaostvarena istom silom.”

Vidjela sam prijevaru s kucanjem — kako je napredovalai da Êe, kad bi bilo moguÊe, prevariti i same izabrane. So-tona Êe imati moÊ da nam prikaæe osobe za koje Êe tvrditida su naπi roaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êekao da su ovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje suizgovarali dok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti istiton glasa koji su imali za svojeg æivota. A sve to s namjeromda prevari svete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu.

24 Vidi Dodatak.

87

89

Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijeva-nje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma.Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se prikazatiavolski duhovi tvrdeÊi da su voljeni prijatelji i roaci; oniÊe im objaviti da je subota promijenjena, kao i druga ne-biblijska nauËavanja. UËiniti Êe sve πto je u njihovoj moÊida izazovu naklonost i uËinit Êe pred njima Ëuda da potvr-de ono πto objavljuju. Boæji narod se mora pripremiti da seovim duhovima odupre biblijskom istinom kako mrtvi niπtane znaju i da su oni koji im se javljaju avolski duhovi. Nesmijemo dopustiti da se naπe misli bave onim πto nas okru-æuje, veÊ sadaπnjom istinom te s krotkoπÊu i strahom uvijekbiti spremni na odgovor svakomu tko zatraæi razlog naπe nade.Moramo traæiti mudrost odozgo da moæemo opstati u ovedane zablude i obmane.

Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo jemorati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara pro-πiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; akoza to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani.Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pri-premimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog ÊeuËiniti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. Onbi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, dapodigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevare-ne i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima.

Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Poka-zan mi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvaoda pozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mise da je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo jerekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi jepokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi put-nici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svo-jeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona.On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Lju-di su predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kakobi bili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu od-mah iza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici suzaposleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i mu-njevitom brzinom jure u propast.”

Nadopuna

88

Rani spisi90

Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da po-gledam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinukako putuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, pove-zani istinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊianeo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æit-nicu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da jeproπla kroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao dase sunce upravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica kojasu imala pobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali po-bjedu.

Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku.VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo dru-goga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocje-no i onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspadau prah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugomuskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotonaprikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona gaje na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to na-stavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπ-Êen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kako po-duËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπanjempromatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvareno nauËa-vanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËava on, je-dan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezirao Bo-ga i Njegov Zakon.25

Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje an-ele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovr-gavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetoga Duha napisalidok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostole

25 Da bi shvatio snagu ovih rijeËi, Ëitatelj treba znati da je zahvalju-juÊi mediju, “veleËasnom C. Hammondu”, objavljena knjiga pod naslovomHodoËaπÊe Thomasa Painea u svijetu duhova, u kojoj je Paine prikazankao uzviπeni duh sedme sfere. A u “Investigating Class in New York” re-Ëeno je da je sam Krist razgovarao s medijem i otkrio mu da se nalazi uπestoj sferi. ProturjeËnost je lako razumjeti kad se sjetimo da sfere znaËenapredovanje duhova u duhovnom svijetu i da je Krist, nakon viπe od 1800godina, dospio do πeste sfere, dok je Thomas Paine, za oko stotinu go-dina, dospio do sedme. Joπ jedno objaπnjenje moæe se naÊi u izjavi dok-tora Harea da je njegova duhovna sestra rekla kako je ometena u napre-dovanju zbog svojeg vjerovanja u Kristovo pomirenje. Tako spiritizam uz-diæe nevjernike i nevjeru. Vidi i Dodatak.

90

89

91

kao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je pro-mijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊa-ne i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Svetaknjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove plano-ve; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæansko po-drijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kao daje nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sa sve-tim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji, uklju-Ëio u pouËavanje svijeta.

Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeniposao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i pod-mukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govoreu njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika izlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojavlju-ju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsvetijihapostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizgled nau-Ëavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govori, glavnoje da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paineom dok jeovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom radu, tako damu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojima se Paine slu-æio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjerno sluæio itako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je diktirao do-sta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktirati osjeÊajepreko svojih anela da izgledaju kao da dolaze preko Tho-masa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga. Toje Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, premda tvrdida dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji su umrli, do-lazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva.

»injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volioi koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima ianelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sasvih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje So-tone. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ovdjebili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju ili ne,æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znaju daÊe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni sigurnotamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mogu vidjetisvi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudi sliËnih Tho-masu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakon pada u grijeh.Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temelj krπÊanske nade

Nadopuna

91

Rani spisi92

i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati usku stazu kojavodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblija nije nadah-nuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on ima neπto πtoÊe je zamijeniti, naime manifestacije duhova.

To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovimnadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu od-govara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenici-ma ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svi-jeta pretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæakoja je Ëuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako suim naredili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevarenisljedbenici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati ipokuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju,smrti i uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave ustranu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neo-biËna djela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristo-va djela. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊajsigurnosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlijesedam posljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegovplan tako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku.

5. Na stranici 64 rekla sam da je oblak sjajnog svjetlapokrio Oca i da se Njegovu osobu nije moglo vidjeti. Tako-er sam rekla da sam vidjela Oca kako ustaje s prijestolja.Bio je zaogrnut u svjetlo i slavu tako da Ga se nije moglovidjeti, ali sam znala da je Otac i da od Njega zraËi to svjetloi slava. Kad sam vidjela da se to svjetlo i slava podiæe s pri-jestolja, znala sam da se Otac pokrenuo; zato sam rekla dasam vidjela Oca kako ustaje. Slavu, odnosno veliËanstvo Nje-govog lika nikad nisam vidjela; nitko Ga ne bi mogao vidjetii ostati æiv, ali se moglo vidjeti svjetlo i slava koja je okruæi-vala Njega kao osobu.

Takoer sam tvrdila: “Kod prijestolja se pojavio SotonapokuπavajuÊi oponaπati Boæje djelo.” Joπ Êu navesti jednureËenicu s iste stranice: “Osvrnula sam se da vidim skupinukoja je joπ uvijek kleËala pognuta pred prijestoljem.” Ovaskupina na molitvi bila je u svojem smrtnom stanju, na Zemlji,ali mi je prikazana kao da se poklonila pred prijestoljem.Nikad mi nije palo na pamet da bi oni bili u Novom Jeruza-lemu. Niti sam pomislila da bi ijedan smrtnik mogao zakljuËitikako vjerujem da je Sotona u Novom Jeruzalemu. Nije li Ivan

92

93

vidio velikog crvenog Zmaja na Nebu? Jest. “Zatim se pokazadrugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glavai deset rogova.” (Otk 12,3) Kakvo Ëudoviπte na Nebu! Ov-dje se pruæa isto tako dobra prilika za ismijavanje kao u tu-maËenju koje su neki dali mojim izjavama.

6. Na stranicama 59—62 nalazi se vienje koje sam dobilau sijeËnju 1850. Dio tog vienja, koji se odnosi na sredstvauskraÊena vjesnicima, odnosilo se na ono vrijeme. Otad suse pojavili prijatelji djela sadaπnje istine koji su traæili pri-godu da svojim sredstvima uËine dobro. Neki su ih davalipreviπe dareæljivo, na πtetu primatelja. U posljednje dvije go-dine pokazano mi je viπe o nemarnoj i preslobodnoj upo-rabi Gospodnjeg novca, nego o njegovom nedostatku.

Ovdje navodim vienje koje sam dobila u Jacksonu usaveznoj dræavi Michigan 2. lipnja 1853. VeÊi dio tog vienjaiznijela sam braÊi u tome mjestu: “Vidjela sam da su braÊapoËela ærtvovati svoj imetak i davati ga a da im nije objaπ-njen pravi cilj — za one koji stradaju — pa su ga davali pre-slobodno, previπe i preËesto. Vidjela sam da su uËitelji utome mjestu trebali ustati da isprave zabludu i proπire do-bar utjecaj u crkvi. Novac je prikazivan kao da ima malu ilinikakvu vrijednost; πto ga se prije rijeπe, to bolje. Neki sudali loπ primjer primivπi velike donacije a da pritom nisuuputili nikakvo upozorenje onima koji su imali sredstva daih ne koriste tako slobodno i nemarno. Uzimanjem tako velikihsvota, ne pitajuÊi je li Bog potaknuo tu braÊu da tako obil-no daju, odobravano je preobilno davanje.

I oni koji su davali, takoer su pogrijeπili jer se nisuposebno zanimali za potrebe djela, ima li potrebe ili nema.Oni koji su imali sredstva, naπli su se u velikoj nedoumici.Jednom je bratu nanesena velika πteta time πto je u njegoveruke poloæena prevelika koliËina sredstava. On nije bio πte-dljiv, veÊ je æivio rasipno i na svojim je putovanjima novactroπio bez razmiπljanja. Takvom uporabom Gospodnjeg novcaπirio je loπ utjecaj; govorio bi u sebi, a i drugima: ‘U J...ima dovoljno sredstava, viπe nego πto se moæe potroπiti pri-je Gospodnjeg dolaska.’ Nekima je takvim postupcima na-nesena velika πteta; doπli su u istinu s pogreπnim shvaÊanji-ma, nesvjesni da su koristili Gospodnji novac a da nisu osjeÊalinjegovu vrijednost. Ove jadne duπe koje su upravo prigrlile

Nadopuna

94

93

Rani spisi94

vijest treÊega anela i kojima je pruæen takav primjer, mo-rat Êe mnogo uËiti da se odreknu sebe i stradaju zbog Kri-sta. Morat Êe nauËiti odreÊi se lagodnosti i prestati voditiraËuna o svojoj koristi i udobnosti, a misliti na vrijednostduπa. Oni koji na sebi osjeÊaju ‘teπko vama’, neÊe vrπiti velikepripreme kako bi lako i udobno putovali. Neki koje Bog nijepozvao, pozvani su u sluæbu u djelu. Drugi su bili time po-goeni pa nisu osjeÊali potrebu za πtednjom, za samoodri-canjem i stavljanjem sredstava u Boæju riznicu. Oni su sma-trali i govorili: ‘Ima drugih koji imaju dovoljno sredstava;oni Êe dati za Ëasopis. Ja ne moram niπta uËiniti. »asopisÊe se odræati bez moje pomoÊi.’”

Za mene nije bila mala kuπnja kad sam vidjela da su nekiuzeli dio mojih vienja koja su se odnosila na ærtvovanjeimetka za odræavanje djela i pogreπno ih uporabili; oni ras-troπno troπe sredstva, dok zanemaruju naËela iznesena u dru-gim dijelovima. Na stranici 50 stoji ovo: “Vidjela sam da seBoæje djelo ometa i obeπËaπÊuje od strane nekih koji pu-tuju a nisu dobili vijest od Boga. Takvi Êe morati poloæitiraËun Bogu za svaki dolar koji su potroπili putujuÊi tamogdje im nije bila duænost jer je taj novac mogao biti na ko-rist Boæjem djelu.” Takoer na stranici 61: “Vidjela sam dasu oni koji su imali snage da rade svojim rukama i tako pot-pomaæu djelo bili odgovorni za svoju snagu, kao πto su drugibili odgovorni za svoj imetak.”

Ovdje bih posebno upozorila na vienje o ovom pred-metu izneseno na stranici 66. Evo kratkog izvoda: “NakanarijeËi naπeg Spasitelja [Luka 12,33] nije bila jasno prikaza-na.” Vidjela sam da “cilj prodaje nije da se daje onima kojisu sposobni raditi i uzdræavati se, veÊ da se πiri istina. Grijehje podupirati i trpjeti lijenost onih koji mogu raditi. Nekisu revno pohaali sve sastanke ne zato da proslave Boga,veÊ radi ‘kruha i ribica’. Za njih bi bilo bolje da su ostalikod kuÊe i radili svojim rukama ‘πto je dobro’ da bi moglizadovoljiti potrebe svoje obitelji i da imaju πto dati za po-dupiranje dragocjenog djela sadaπnje istine.” U proπlosti jeSotonin plan bio potaknuti neke naglog duha da se pre-slobodno sluæe sredstvima i utjeËu na braÊu da se nepromi-πljeno oslobode imetka, kako bi nemarnim i brzim troπen-jem velikih sredstava duπe mogle biti povrijeene i izgub-

95

95

ljene i da se sada, kad istinu treba proπiriti, osjeti nedosta-tak. Njegov se plan, u nekoj mjeri, ostvario.

Gospodin mi je pokazao zabludu mnogih koji oËekujuda samo imuÊni podupiru izdavanje Ëasopisa i traktata. Svitrebaju uËiniti svoj dio. Oni koji imaju snage raditi svojimrukama i zaraditi sredstva da mogu pomoÊi u podupiranjudjela, odgovorni su isto tako kao drugi koji imaju imetak.Svako Boæje dijete koje tvrdi da vjeruje u sadaπnju istinu trebarevno ispuniti svoj udio u ovom djelu.

U srpnju 1853. vidjela sam da nije u redu da Ëasopiskoji pripada Bogu i koji je On odobrio, izlazi tako rijetko.U vrijeme u kojemu æivimo djelo zahtijeva izlaæenje tjednika26

i izdavanje mnogo viπe traktata koji Êe ukazati na zabludeovog vremena, a djelo trpi zbog nedostatka sredstava. Vi-djela sam da se istina mora πiriti i da ne smijemo biti odvi-πe straπljivi te da je bolje da traktati i Ëasopisi dou do tro-jice kojima nisu potrebni nego da ne dou do jednoga kojiih cijeni i moæe od njih imati koristi. Vidjela sam da trebajavno ukazivati na znakove posljednjeg vremena, jer su So-tonina oËitovanja sve uËestalija. Izdanja Sotone i njegovihpomagaËa umnoæavaju se, njihova moÊ raste i ono πto Ëini-mo da istinu iznesemo drugima, moramo uËiniti brzo.

Pokazano mi je da Êe istina koja se sada objavljuje op-stati, jer je istina za posljednje dane; ona Êe æivjeti pa Êese o njoj manje trebati govoriti u buduÊnosti. Ne treba napapir staviti bezbrojne rijeËi da opravdaju ono πto govorisamo za sebe i jasno svijetli. Istina je otvorena, jednostav-na, jasna i odvaæno ustaje u vlastitu obranu; ali tako nije sazabludom. Ona je tako iskrivljena i zamrπena da je potreb-no mnoπtvo rijeËi koje Êe je objasniti u njezinom izopaËe-nom obliku. Vidjela sam da je sve svjetlo koje je u nekimmjestima primljeno doπlo iz Ëasopisa, da su duπe na ovajnaËin primile istinu i onda o njoj govorile drugima; i da susada u mjestima gdje je bilo samo nekoliko osoba, te osobeustale zato πto ih je pridobio ovaj tihi glasnik. On je bionjihov jedini propovjednik. Napredovanje djela istine ne trebaspreËavati nedostatak sredstava.

Nadopuna

26 »asopis Review and Herald izlazio je do tog vremena jako neredo-vito i sada je izlazio polumjeseËno.

96

Rani spisi96

Evaneoski redGospodin mi je pokazao da se ljudi previπe boje i zane-

maruju evaneoski red.27 Treba izbjegavati formalnosti, alipritom ne treba zapostavljati red. Na Nebu vlada red. Redje postojao u Crkvi dok je Krist bio na Zemlji, a nakon Njego-va odlaska apostoli su odræavali strogi red. A sada u ove po-sljednje dane, dok Bog dovodi svoju djecu u jedinstvo vje-re, potreba za redom je veÊa nego prije, jer dok Bog ujedi-njuje svoju djecu, Sotona i njegovi zli aneli nastoje svimsilama to jedinstvo sprijeËiti i uniπtiti. Zbog toga se u poljeæure ljudi kojima nedostaje mudrosti i prosuivanja, koji mo-æda ne upravljaju ispravno svojim vlastitim domom pa neodræavaju red niti vladaju nad nekolicinom koju im je Bogpovjerio u domu; a osjeÊaju su se sposobnima da vode sta-do. Takvi Ëine mnoge pogreπke i oni koji ne poznaju naπuvjeru, smatraju da su svi vjesnici sliËni ovim samozvanci-ma. Zbog toga se sramoti Boæje djelo. i mnogi nevjernici —koji bi inaËe otvoreno i zabrinuto pitali: Je li to tako? — iz-bjegavaju istinu.

U polje odlaze ljudi Ëiji æivot nije svet i koji nisu ospo-sobljeni da iznose sadaπnju istinu, koje Crkva ili braÊa nisuopÊenito priznala, a posljedice su zabuna i nejedinstvo. Ne-ki poznaju teoriju istine i mogu iznijeti dokaze, ali im ne-dostaje duhovnosti, prosuivanja i iskustva; nedostaje im mno-go toga πto bi i te kako trebali razumjeti prije nego πto budumogli poduËavati istinu. Drugi nemaju sposobnost izlaganja,ali zato πto ih je nekoliko braÊe Ëulo da se lijepo mole i svremena na vrijeme iznose uzbudljive opomene, gura ih seu polje da rade posao za koji ih Bog nije osposobio i zakoji nemaju dovoljno iskustva i prosuivanja. Onda se javljaduhovna oholost, oni se uzdiæu i djeluju u laænom miπljenjuda su radnici. Oni ne poznaju sebe. Njima nedostaje prosu-ivanja i strpljivog razmatranja, hvalisavo govore o sebi i tvrde

27 Adventisti su doπli iz svih crkava; isprva nisu namjeravali osnovatijoπ jednu crkvu. Nakon 1844. doπlo je do velike zabune i veÊina se odluË-no opirala svakoj organizaciji smatrajuÊi je nespojivom sa savrπenom slo-bodom Evanelja. Ellen White je u svjedoËanstvima i radu uvijek bila pro-tiv fanatizma i u uputama koje je dobila od poËetka je ustrajavala na po-trebi organizacije u nekom obliku da se sprijeËi nered.

98

97

97

mnogo toga πto ne mogu dokazati iz RijeËi. Bog to zna; zbogtoga ne poziva takve da rade u ova ozbiljna vremena, a bra-Êa trebaju paziti da ne guraju u polje one koje On nije po-zvao.

Upravo su ovi ljudi koje Bog nije pozvao najviπe uvj-ereni da su pozvani i da je njihov rad vrlo vaæan. Oni odlazeu polje i najËeπÊe ne vrπe dobar utjecaj; u nekim mjestimaimaju neπto uspjeha koji njih i druge navodi da misle kakoih je Bog pozvao. To πto ljudi imaju neπto uspjeha nije po-zitivan dokaz da su pozvani od Boga, jer Boæji aneli pokreÊusrca Njegove iskrene djece da ih prosvijetle za razumijeva-nje sadaπnje istine kako bi je mogli usvojiti i æivjeti po njoj.I Ëak kad samozvani ljudi sebe stave tamo gdje ih Bog nijepostavio i tvrde da su uËitelji a duπe primaju istinu nakonπto su je Ëule od njih, to nije dokaz da su pozvani od Boga.Duπe koje od njih prime istinu suoËit Êe se s kuπnjama iropstvom kad poslije ustanove da ovi ljudi nisu bili u Boæ-jem vijeÊu. »ak i kad zli ljudi iznose istinu, neki je moguprihvatiti, ali to ne pribliæava Bogu one koji o njoj govore.Zli ljudi su i dalje zli i prema prijevari kojom su prevarililjude drage Bogu i zabuni koju unose u Crkvu, primit Êekaznu; njihovi grijesi neÊe ostati pokriveni, veÊ Êe se otkri-ti u dan Boæjeg æestokog gnjeva.

Ovi samozvani vjesnici su prokletstvo za djelo. Iskreneduπe se uzdaju u njih misleÊi da su u Boæjem vijeÊu i u za-jednici s Crkvom pa im zato dopuπtaju da sluæe u obredimai, kad im postane jasno da moraju vrπiti prva djela, dopu-πtaju da ih takvi krste. Ali kada doe svjetlo, a ono sigurnodolazi, i postanu svjesni da ti ljudi nisu ono πto su mislilida jesu, od Boga pozvani i izabrani vjesnici, onda zapadnuu kuπnju i sumnjaju u istinu koju su primili uvjereni da jemoraju ponovno upoznati; neprijatelj ih muËi i zbunjuje jerse pitaju je li Bog vodio ili nije. Takvi nisu zadovoljni dokgod se ponovno ne krste i poËnu iznova. Duh Boæjih vjesnikaviπe zamara odlazak u mjesta u kojima su ti ljudi πirili loπutjecaj nego da uu u nova polja. Boæji sluge moraju postu-pati jasno i otvoreno, a ne pokrivati zlo, jer stoje izmeuæivih i mrtvih i moraju odgovarati za svoju vjernost, svojuzadaÊu i utjecaj koji vrπe na stado u kojemu ih je Gospodinpostavio nadglednicima.

Nadopuna

99

Rani spisi98

Oni koji prihvate istinu i budu izloæeni takvim kuπnja-ma, upoznali bi istinu i da se ti ljudi nisu pojavili veÊ da suostali na skromnome mjestu koje im je Gospodin namije-nio. Boæje oko bdije nad Njegovim draguljima i On bi ihuputio svojim pozvanim i izabranim vjesnicima — ljudimakoji bi razumno postupali. Svjetlo istine pokazalo bi i otkri-lo ovim duπama njihovo pravo stanje i one bi razumno prihva-tile istinu i bile zadovoljne njezinom ljepotom i jasnoÊom. Ikad bi osjetile njezino snaæno djelovanje, bile bi jake i πirilebi sveti utjecaj.

Ponovno mi je pokazana opasnost od onih koji rade anisu pozvani od Boga. Ako i imaju kakvog uspjeha, osjetitÊe se nedostatak odreenih vrlina. Donosit Êe nepromiπlje-ne odluke pa zbog nedostatka mudrosti neke dragocjene duπemogu biti odagnane tamo gdje ih se viπe nikad ne moæe do-segnuti. Vidjela sam da se Crkva treba smatrati odgovornomda briæljivo i pomno razmotri æivot, kvalifikacije i opÊi smjeronih koji æele biti uËitelji. Ako nema savrπeno jasnog doka-za da ih je Bog pozvao i da im je upuÊen “jao vama” akone posluπaju poziv, duænost je Crkve da djeluje i objavi daona te osobe nije priznala za uËitelje. To je jedini naËin daCrkva postupi ispravno jer na njoj poËiva teret odgovorno-sti.

Vidjela sam da se mogu zatvoriti ova vrata kroz koja ne-prijatelj ulazi da zbunjuje i uznemiruje stado. Upitala samanela kako se mogu zatvoriti. Rekao je: “Crkva mora traæitioslonac u Boæjoj rijeËi i biti utemeljena na redu koji propi-suje Evanelje. Dosada se na to nije gledalo; bio je zanema-ren svaki red.” Ovo je prijeko potrebno da se Crkva dovedeu jedinstvo vjere. Vidjela sam da je Crkva u apostolske da-ne bila u opasnosti da je laæni uËitelji prevare i zavedu. Za-to su braÊa izabrala ljude koji su imali dobro svjedoËanstvoi koji su znali dobro upravljati svojim domom, bili sposob-ni odræavati red u vlastitim obiteljima i prosvjetljavati onekoji æive u tami. O njima su se raspitali kod Boga i onda suih, prema odluci Crkve i Svetoga Duha, odvojili polaganjemruku. Kad su primili nalog od Boga i odobrenje od Crkve,poπli su krπtavajuÊi u ime Oca, Sina i Svetoga Duha primje-njujuÊi propise Gospodnje kuÊe, Ëesto iznoseÊi pred svetesimbole slomljenog tijela i prolivene krvi razapetog Spasite-

101

100

99

lja da kod Boæje voljene djece odræe u svjeæoj uspomeniNjegovo stradanje i smrt.

Vidjela sam da nismo niπta sigurniji od laænih uËiteljaod ljudi koji su æivjeli u dane apostola i ako ne uËinimo neπtoviπe, trebamo poduzeti posebne mjere kao πto su ih oni po-duzeli da osiguramo mir, sklad i jedinstvo stada. Imamo njihovprimjer i trebamo ga slijediti. BraÊa s iskustvom i zdravimrazumom trebaju se sastati i pridræavajuÊi se Boæje rijeËi iuputa Svetoga Duha uz usrdnu molitvu poloæiti ruke na onekoji su dokazali da su dobili nalog od Boga te ih odvojiti dase potpuno posvete Boæjem djelu. Ovim Êe Ëinom Crkva datisvoj pristanak da mogu iÊi kao vjesnici i nositi najsveËanijuvijest koja je ikada povjerena ljudima.

Bog neÊe brigu nad svojim dragocjenim stadom povje-riti ljudima Ëiji su um i prosuivanje oslabljeni zabludamakoje su prije odobravali, kao πto su takozvani perfekcioni-zam28 i spiritizam, i koji su svojim æivotom dok su bili utim zabludama osramotili sebe i nanijeli sramotu istini. Premdase sada mogu osjeÊati slobodnima od zablude i sposobni daidu i iznose ovu posljednju vijest, Bog ih neÊe primiti. OnneÊe povjeriti dragocjene duπe njihovoj brizi jer im je pro-suivanje bilo izopaËeno dok su bili u zabludi i ono je sadaoslabljeno. Veliki i Sveti je ljubomorni Bog i On æeli da Nje-govu istinu πire sveti ljudi. Sveti Zakon koji je Bog izgovo-rio na Sinaju dio je Njega samog i samo Êe Mu sveti ljudikoji ga strogo poπtuju moÊi odati Ëast time πto Êe pouËavatidruge.

Boæji sluge koji nauËavaju istinu trebaju biti ljudi zdra-vog prosuivanja. To trebaju biti ljudi koji mogu podnijetiprotivljenje a da se pritom ne uzbude, jer Êe se protivniciistine okomiti na one koji je navjeπÊuju i iznositi svaki mo-guÊi prigovor u najgorem moguÊem obliku protiv istine. Boæjisluge koji nose vijest moraju biti spremni da ih svjetlom istinehladnokrvno i u duhu krotkosti uklone. Protivnici se ËestoobraÊaju Boæjim propovjednicima izazivajuÊi ih da u njimapotaknu neπto sliËno, da bi to iskoristili u najveÊoj mogu-Êoj mjeri i drugima priËali kako su uËitelji Zakona puni ogor-Ëenja i grubi, kako se to veÊ govori. Vidjela sam da moramo

Nadopuna

28 Vidi Dodatak.

102

Rani spisi100

biti spremni za prigovore i dati im teæinu koju zasluæuju sastrpljenjem, prosudbom i smjernoπÊu, a ne odbaciti ih ilizanemariti pozitivnim tvrdnjama, a onda se okomiti na oso-bu koja je prigovorila i grubo se prema njoj ponaπati; neumanjujte teæinu prigovora, veÊ iznesite svjetlo i silu istinei neka ona prevagne i ukloni zablude. Tako Êemo ostavitidobar dojam, a iskreni Êe protivnici priznati da su prevarenii da vrπitelji Zakona nisu onakvi kakvima su ih prikazivali.

Oni koji tvrde da su sluge æivoga Boga moraju biti spremnisluæiti svima umjesto da se uzdiæu iznad braÊe i moraju po-kazati da su ljubazni i uËtivi. Ako su u Ëemu pogrijeπili, trebajuto iskreno priznati. Iskrena namjera ne moæe biti izgovor zanepriznavanje pogreπke. Priznanje neÊe umanjiti povjerenjecrkve u vjesnika, a on Êe dati dobar primjer; u crkvi Êe sepoticati duh priznanja, a posljedica Êe biti iskreno zajedni-πtvo. Oni koji se smatraju uËiteljima, trebaju pruæiti primjerpoboænosti, krotkosti i poniznosti pokazujuÊi duh ljubazno-sti kako bi zadobili duπe za Isusa i biblijsku istinu. Kristovpropovjednik treba biti Ëist u razgovoru i postupcima. Ontreba uvijek dræati na umu da prenosi nadahnute rijeËi, ri-jeËi svetoga Boga. Takoer treba dræati na umu da je njemupovjerena briga za stado i da njegove probleme treba izno-siti pred Isusa i moliti za njega kao πto Isus moli za nas predOcem. Ukazano mi je na sinove Izraelove u staro vrijeme ija sam vidjela kako su Ëisti i sveti trebali biti oni koji susluæili u Svetiπtu jer ih je njihova sluæba dovodila u prisnuvezu s Bogom. Oni koji sluæe moraju biti sveti, Ëisti i bezmane; u protivnom Êe ih Bog uniπtiti. Bog se nije promije-nio. On je isto tako svet i Ëist, isto tako pedantan kakav jeuvijek bio. Oni koji se smatraju Isusovim propovjednicimatrebaju biti ljudi s bogatim iskustvom i dubokom poboæno-πÊu, pa Êe u svakom trenutku i na svakom mjestu moÊi πi-riti sveti utjecaj.

Vidjela sam da je sada vrijeme da vjesnici krenu gdjegod se pojavi moguÊnost i da Êe Bog iÊi pred njima i otvoritisrca nekih da Ëuju. Treba uÊi u nova mjesta i tamo gdje jeto uËinjeno bilo bi dobro da idu dvojica po dvojica, kakobi jedan drugome podupirali ruke. Bio mi je pokazan slje-deÊi plan: bilo bi dobro da dva brata krenu zajedno i pouna najmraËnija mjesta, gdje vlada veliko protivljenje i gdje

103

101

treba mnogo raditi i ujedinjenim naporima i jakom vjeromiznijeti istinu onima koji su u tami. A zatim, ako mogu po-stiÊi veÊi uspjeh posjeÊivanjem viπe mjesta, neka idu odvojeno,s tim da se, dok su na putu, Ëesto sastaju i time jedan dru-gome snaæe i dræe ruke. Neka se dogovaraju o mjestima ko-ja im se otvaraju i odluËe koji Êe od njihovih darova bitinajpotrebniji i kako mogu najbolje uspjeti da dopru do srcaljudi. Kad se zatim razdvoje, oni Êe se ohrabreni i s obnovlje-nom energijom moÊi suoËiti s protivljenjem i tamom i sa suo-sjeÊajnim srcem raditi na spaπavanju duπa koje propadaju.

Vidjela sam da se Boæji sluge ne trebaju stalno vraÊatiu isto polje rada, veÊ traæiti duπe u novim mjestima. Onikoji su veÊ utvreni u istini, ne smiju toliko raËunati na nji-hov rad, veÊ bi trebali sami stajati i hrabriti druge oko se-be dok Boæji vjesnici posjeÊuju mraËna i osamljena mjestaiznoseÊi istinu onima koje nije obasjala sadaπnja istina.

TeπkoÊe u Crkvi29

Draga braÊo i sestre: BuduÊi da se zabluda brzo πiri,nastojmo biti budni u Boæjem djelu svjesni vremena u ko-jem æivimo. Tmina Êe pokriti zemlju i mrklina narode. I doksu gotovo svi oko nas obavijeni gustom tamom zablude i ob-mane, mi se trebamo otresti tuposti i æivjeti blizu Boga dabismo s Isusova lica mogli crpiti boæanske zrake svjetlosti islave. ©to tama postaje guπÊa i zabluda se mnoæi, mi treba-mo stjecati temeljitije znanje istine i biti spremniji da na te-melju Svetoga pisma zastupamo svoje stajaliπte.

Moramo biti potpuno posveÊeni istinom, potpuno po-sveÊeni Bogu i æivjeti u skladu sa svojim svetim zvanjem dabismo Njegovom svjetloπÊu vidjeli svjetlost i bili osnaæeniNjegovom silom. Kad nismo budni, neprijatelj nas moæe na-pasti u svakom trenutku pa smo u velikoj opasnosti da nasnadvladaju sile tame. Sotona nareuje svojim anelima dabudu budni i da upropaste sve koje mogu; da otkriju samo-volju i ukorijenjene grijehe onih koji ispovijedaju istinu i ok-ruæe ih tamom da prestanu bdjeti i krenu putem na kojemÊe osramotiti djelo koje tvrde da vole i oæalostiti Crkvu. Duπe

Nadopuna

29 Iz Reviewa od 11. kolovoza 1853.

105

104

Rani spisi102

ovako zavedenih i neopreznih sve viπe obuzima tama i ne-besko svjetlo ih polako napuπta. Oni ne mogu otkriti svojeukorijenjene grijehe, a Sotona plete oko njih svoju mreæu ihvata ih u svoju zamku.

Bog je naπa snaga. Od Njega trebamo traæiti mudrost ivodstvo, imati na umu Njegovu slavu, dobro Crkve i spasenjevlastite duπe; moramo nadvladati svoje duboko ukorijenje-ne grijehe. Svakog dana trebamo osobno nastojati da izbori-mo nove pobjede. Moramo nauËiti sami stajati i potpuno seoslanjati na Boga. ©to prije to nauËimo, to bolje. Neka svatkood nas ustanovi gdje doæivljava neuspjeh i onda vjerno pazida ga njegovi grijesi ne svladaju, veÊ da ih pobijedi. TadaÊemo se moÊi pouzdati u Boga i Crkva Êe biti poπteenavelikih teπkoÊa.

Kad Boæji vjesnici napuπtaju svoje domove da rade naspaπavanju duπa, oni provode mnogo vremena u radu za onekoji su godinama u istini, ali su joπ uvijek slabi jer nepotrebnoolabave uzde, prestaju bdjeti nad sobom i ponekad mi seËini da izazivaju neprijatelja da ih kuπa. Upadaju u neke bez-naËajne teπkoÊe i nevolje, a Gospodnji sluge gube vrijemeu posjeÊivanju. Zadræavaju ih satima, Ëak i danima, i opte-reÊuju ih i ranjavaju im duπe prisiljavajuÊi ih da sluπaju pri-Ëe o beznaËajnim teπkoÊama i nevoljama, dok svaki svojeæalbe preuveliËava da bi izgledale πto ozbiljnije bojeÊi se daÊe ih Boæji sluge smatrati toliko sitnima da na njih ne trebaobraÊati pozornost. Umjesto πto od Gospodnjih slugu oËe-kuju da im pomognu osloboditi se tih kuπnji, oni bi se tre-bali poniziti pred Bogom, postiti i moliti dok se teπkoÊe neuklone.

Neki misle da je Bog pozvao vjesnike u polja samo zatoda im ispunjavaju æelje i da ih nose na rukama; i da je naj-vaæniji dio njihovog posla rjeπavanje malih problema i teπ-koÊa koje su sami navukli svojim nepromiπljenim postupci-ma, popuπtanjem neprijatelju i pokazivanjem nepopustljivog,kritizerskog duha prema onima koji ih okruæuju. A gdje suu to vrijeme gladne ovce? Umiru od gladi za kruhom æivota.Oni koji poznaju istinu i prihvatili su je ali joj nisu posluπ-ni — kad bi bili posluπni, izbjegli bi mnoge od tih teπkoÊa— zadræavaju vjesnike pa se cilj zbog kojeg ih je Bog pozvaou polje ne ostvaruje. Takve pojave u Crkvi oæaloπÊuju i obes-

106

103

hrabruju Boæje sluge, umjesto da se svi trude da njihovomionako teπkom bremenu niπta ne dodaju, veÊ da im pomognuohrabrujuÊim rijeËima i molitvama vjere. Koliko bi svi kojitvrde da vjeruju u istinu bili slobodniji kad bi se osvrnulioko sebe i pokuπali pomoÊi drugima, umjesto da pomoÊ traæesamo za sebe. A onda, kad Boæji sluge dolaze na mraËnamjesta gdje istina joπ nije objavljena, dolaze s ranjenim du-hom optereÊeni nepotrebnim kuπnjama svoje braÊe. A uzasve to trebaju se suoËiti s nevjerom i predrasudama protiv-nika i biti Ëak gaæeni od nekih.

Koliko bi lakπe bilo djelovati na srce i koliko bi se Bogviπe proslavio kad bi Njegovi sluge bili osloboeni obeshrab-renja i teπkoÊa i sa slobodnim duhom iznosili istinu u njezi-noj ljepoti. Oni koji svojom krivnjom toliko zapoπljavaju Go-spodnje sluge i optereÊuju ih problemima koje bi sami tre-bali rijeπiti, morat Êe odgovarati Bogu za vrijeme i sredstvakoja su potroπili da udovolje sebi ugaajuÊi tako neprijate-lju. Oni trebaju traæiti prilike da pomognu svojoj braÊi. Ni-kad ne bi smjeli Ëekati da svojim teπkoÊama i problemimaopterete Ëitav skup ili Ëekati dok ne dou neki vjesnici daih rijeπe, veÊ bi trebali odmah iziÊi pred Boga, ukloniti sveπto im se isprijeËilo na putu i pripremiti se da radnicima,kad dou, krijepe ruke umjesto da ih oslabljuju.

Nada Crkve30

Kada sam se nedavno osvrnula oko sebe da vidim poniznesljedbenike krotkoga i skromnoga Isusa, jako sam se uzne-mirila. Mnogi koji tvrde da oËekuju skori Kristov dolazakprilagoavaju se ovome svijetu i viπe im je stalo do odobra-vanja onih oko sebe nego do Boæjeg odobravanja. Hladni sui formalisti, kao nominalne crkve od kojih su se nedavnoodvojili. Njihovo sadaπnje stanje savrπeno je opisano rijeËi-ma koje su upuÊene crkvi u Laodiceji. (Vidi Otkrivenje 3,14-20.) Nisu ni vruÊi ni studeni, veÊ mlaki. I ako ne poslu-πaju savjet “vjernog svjedoka” i ne pokaju se i kupe “u va-tri æeæenog zlata”, “bijele haljine” i “pomasti”, On Êe ih izbacitiiz svojih usta.

Nadopuna

30 Iz Reviewa od 10. lipnja 1852.

108

107

Rani spisi104

Doπlo je vrijeme kada se velik dio onih koji su se nekoÊveselili i klicali od radosti oËekujuÊi neposredni Gospodnjidolazak, izjednaËuje s crkvama i svijetom koji im se prijerugao zato πto vjeruju da Isus dolazi i koji je πirio sve moguÊelaæi da protiv njih izazove predrasude i uniπti njihov utje-caj. Ako sada netko Ëezne za æivim Bogom gladujuÊi i æea-juÊi za pravednoπÊu i Bog mu dade da osjeti Njegovu silu izadovolji Ëeænju njegovog srca pa on zbog toga proslavlja ihvali Boga, njega takvi vjernici, koji tvrde da vjeruju u sko-ri Gospodnji dolazak, Ëesto smatraju zavedenim i tvrde daje mesmeriziran ili opsjednut zlim duhom.

Mnogi od tih nazovikrπÊana oblaËe se, govore i postupajukao svijet i jedino po Ëemu se prepoznaju jest πto tvrde dasu krπÊani. Premda tvrde da oËekuju Krista, oni ne razgova-raju o Nebu, veÊ o svjetovnim stvarima. Kakvim bi “svetimæivljenjem i poboænoπÊu” trebali æivjeti oni koji tvrde da oËe-kuju “dolazak dana Boæjega” (2 Pt 3,11.12)! “Tko god je po-loæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je onËist.” (1 Iv 3,3) No oËito je da mnogi koji nose ime adventistviπe prouËavaju kako da ukrase svoje tijelo i kako da se πtobolje pokaæu u oËima svijeta nego da iz Boæje RijeËi uËekako da zadobiju Njegovo odobravanje.

©to bi se dogodilo kad bi se dragi Isus, naπ uzor, poja-vio meu njima i onima koji tvrde da su poboæni, kao pri-likom svojeg prvog dolaska? On se rodio u πtalici. PratimoGa u njegovom æivotu i sluæbi. Bio je Ëovjek boli i viËanpatnjama. Ovi bi se nazovikrπÊani postidjeli krotkog i po-niznog Spasitelja koji je nosio jednostavan plaπt bez πavova,koji nije imao gdje glave zakloniti. Osuivao bi ih NjegovËist æivot pun samoodricanja; Njegovo sveto dostojanstvo bilobi bolno obuzdavanje njihove lakomislenosti i praznog smi-jeha; Njegov iskren razgovor bio bi prepreka njihovim svjetov-nim razgovorima punim zavisti; Njegovo iznoπenje neiskriv-ljene, Ëiste istine otkrilo bi njihov pravi karakter i oni bi sehtjeli πto je bræe moguÊe rijeπiti smjernog primjera, drago-ga Isusa. Bili bi meu prvima koji bi Ga nastojali uhvatiti urijeËima i vikali: “Raspni ga! Raspni Ga!”

Pratimo Isusa kako smjerno ulazi u Jeruzalem kad “poËesve mnoπtvo uËenika radosno i glasno hvaliti Boga ... Govo-rili su: ‘Blagoslovljen koji dolazi — kralj — u ime Gospod-

109

105

nje! Mir na nebu! Slava na visini!’ Tada mu rekoπe neki odfarizeja πto su bili meu narodom: ‘UËitelju, zabrani to svo-jim uËenicima!’ On odgovori: ‘Kaæem vam, ako oni uπute,kamenje Êe vikati.’” VeÊina onih koji tvrde da Ëekaju Kristabili bi isto tako drski kao farizeji kad su traæili da uπutkauËenike i bez sumnje bi povikali: “Fanatizam! Mesmerizam!Mesmerizam!” A za uËenike koji su prostirali svoje plaπtevei polagali palmine grane na put, govorili bi da pretjeruju idivljaju. Ali Bog æeli na Zemlji imati narod koji nije takohladan i mrtav, veÊ koji Êe Ga hvaliti i slaviti. Neki Êe Galjudi slaviti, a kad bi i oni koje je izabrao, oni koji vrπe Nje-gove zapovijedi, zaπutjeli, samo kamenje bi povikalo.

Isus dolazi, ali ne onako kao πto se prigodom svojeg prvogdolaska pojavio kao novoroenËe u Betlehemu; ne onako kaokad je jaπuÊi ulazio u Jeruzalem, kad su uËenici glasno sla-vili Boga i klicali “Hosana”, veÊ u OËevoj slavi i praÊen svimsvetim anelima na putu prema Zemlji. Nebo Êe ostati pra-zno dok Êe Ga sveti Ëekati i netremice gledati u nebo kaoGalilejci kad se uznio s Maslinske gore. Tada Êe samo onikoji su sveti, samo oni koji su vjerno slijedili krotki Primjer,uskliknuti s neizrecivom radoπÊu kad Ga ugledaju: “Gle, ovoje Bog naπ, kojega Ëekasmo, on Êe nas spasiti.” I oni Êe sepreobraziti “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje tru-be” — to je truba koja budi usnule svete i poziva ih da ustanusa svojih praπnjavih leæajeva, obuËeni u slavnu besmrtnost,i oni kliËu: “Pobjeda! Pobjeda nad smrÊu i grobom!” Preo-braæeni sveti bit Êe zatim odneseni zajedno s anelima naoblacima u susret Gospodinu da se viπe nikad ne odvoje odpredmeta svoje ljubavi.

HoÊemo li πutjeti s takvim ciljem pred sobom, takvomslavnom nadom, takvim otkupljenjem koje je Krist svojomkrvlju osigurao za nas? Zar neÊemo hvaliti Boga glasno kaouËenici kad je Isus ulazio u Jeruzalem? Nije li naπ pogled ubuduÊnost daleko slavniji od njihovog? Tko se onda usuujebraniti nam da glasno proslavljamo Boga kad imamo takvunadu, prepunu besmrtnosti i slave? Mi smo okusili sile ono-ga svijeta i teæimo za joπ veÊom silom. »itavo moje biÊe Ëe-zne za æivim Bogom i ja se neÊu zadovoljiti dok ne budemispunjena Ëitavom Njegovom puninom.

Nadopuna

110

Rani spisi106

Priprema za Kristov dolazak21

Draga braÊo i sestre: Vjerujemo li cijelim srcem da ÊeKrist uskoro doÊi i da sada imamo posljednju vijest milostikoju trebamo objaviti greπnom svijetu? Je li naπ primjer ta-kav kakav bi trebao biti? Pokazujemo li svojim æivotom i sve-tim razgovorima ljudima oko sebe da oËekujemo slavni do-lazak naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista koji Êe pre-obraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svojem slav-nom tijelu? Bojim se da ovo ne vjerujemo i ne shvaÊamokako bismo trebali. Oni koji vjeruju u znaËajne istine kojeispovijedamo trebaju djelovati u vjeri. Previπe teæimo za razo-nodom i stvarima koje zaokupljaju pozornost ovoga svijeta;puπtamo da se um previπe bavi odjeÊom, a jezik se preËestoupuπta u lakomislene i isprazne razgovore koji naπe ispovi-jedanje pretvaraju u laæ, jer naπi razgovori nisu usmjereniprema Nebu odakle postojano oËekujemo Spasitelja.

Aneli bdiju nad nama i Ëuvaju nas; mi ih Ëesto æalostimokad sudjelujemo u beznaËajnim razgovorima, zadirkivanju iπalama, a i time πto tonemo u stanje nemara i tuposti. Premdase s vremena na vrijeme trudimo da pobijedimo i u tomeuspijevamo, ako ne ustrajemo u tome, veÊ ponovno utone-mo u isto stanje nemara i ravnoduπnosti, nesposobni da svla-davamo kuπnje i suprotstavljamo se neprijatelju, mi ne odo-lijevamo kuπnji naπe vjere dragocjenije od zlata. Mi ne trpi-mo radi Krista i ne proslavljamo Ga u nevoljama.

OsjeÊa se veliki nedostatak krπÊanske Ëvrstine i naËel-nog sluæenja Bogu. Mi ne smijemo ugaati sebi i svojimæeljama, veÊ veliËati i slaviti Boga i u svemu πto Ëinimo ikaæemo trebamo dræati na umu Njegovu slavu. Kad bismodopustili da nam srca budu ispunjena sljedeÊim znaËajnimrijeËima i stalno ih dræali na umu, ne bismo tako lako paliu kuπnji i manje bismo i promiπljenije govorili: “Za naπe gri-jehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Nanjega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane isci-jeliπe.” “Ja vam kaæem da Êe ljudi za svaku nekorisnu rijeËπto je izreknu odgovarati na Sudnji dan.” “Ti si Bog Svevid-ljiv.”

31 Iz Reviewa od 7. veljaËe 1853.

112

111

107

Ne moæemo razmiπljati o ovim znaËajnim rijeËima i pri-sjeÊati se Isusova stradanja da bi nama jadnim greπnicimamoglo biti oproπteno i da budemo otkupljeni Bogu Njego-vom predragocjenom krvlju, a da pritom ne osjetimo svetosputavanje i iskrenu æelju da stradamo za Onoga koji je zanas toliko patio i trpio. Kad bismo se bavili tim stvarima,naπe omiljeno “ja” sa svojim dostojanstvom ponizilo bi se ina njegovo bi mjesto doπla djetinja jednostavnost koja moæepodnijeti ukor od drugih i koju ne bi bilo lako izazvati. Duhsamovolje tada ne bi zavladao duπom.

Prava radost i utjeha krπÊanina mora biti i bit Êe na Nebu.»eznutljive duπe onih koji su okusili sile buduÊega svijeta igostile se nebeskim radostima, neÊe se zadovoljiti onim πtoje na Zemlji. Takvi Êe naÊi dovoljno posla u trenucima opu-πtanja. Njihove Êe duπe Ëeznuti za Bogom. Njihovo Êe srcebiti tamo gdje je njihovo blago odræavajuÊi umilnu zajednicus Bogom kojeg ljube i πtuju. Razmiπljanje o njihovom blagu— Svetome Gradu, obnovljenoj zemlji i njihovom vjeËnomdomu Ëinit Êe im zadovoljstvo. I dok budu razmiπljali o ovimuzviπenim, Ëistim i svetim stvarima, pribliæit Êe im se Ne-bo i oni Êe osjetiti silu Svetoga Duha, a to Êe ih sve viπe iviπe odvajati od svijeta tako da Êe njihova utjeha i najveÊaradost biti ono πto je nebesko, njihov dragi dom. Boæja inebeska privlaËnost bit Êe tada tolika da niπta neÊe moÊiodvratiti njihove misli od velikog cilja spasenja duπe i veliËanjai slavljenja Boga.

Kad pomislim koliko je uËinjeno da ostanemo vjerni,moram uskliknuti: O kakvu je ljubav, kakvu Ëudesnu ljubavSin Boæji imao za nas greπnike! Zar da budemo toliko glupii nemarni kad je za naπe spasenje uËinjeno sve πto se mo-glo uËiniti? »itavo je Nebo zainteresirano za nas. Trebali bi-smo biti æivi i budni da veliËamo, slavimo i oboæavamo Veli-koga i Uzviπenoga. Naπa bi srca trebala biti preplavljena lju-bavlju i zahvalnoπÊu prema Onomu koji je bio toliko punljubavi i suosjeÊanja prema nama. Mi Ga trebamo poπtovatisvojim æivotom i Ëistim i svetim razgovorima pokazati dasmo roeni odozgo, da ovaj svijet nije naπ dom, veÊ da smoovdje putnici i tuinci koji putuju u bolju zemlju.

Mnogi koji ispovijedaju Kristovo ime i tvrde da oËeku-ju Njegov skori dolazak ne znaju πto znaËi trpjeti za Krista.

Nadopuna

113

Rani spisi108

Njihovo srce nije pokoreno miloπÊu i oni nisu umrli sebi,πto pokazuju na razliËite naËine. Istodobno priËaju kako suizloæeni kuπnjama. Ali glavni razlog njihovih kuπnji je nepo-koreno srce koje ih Ëini tako osjetljivima da se Ëesto vrije-aju. Kad bi takvi shvatili πto znaËi biti ponizni Kristovsljedbenik i pravi krπÊanin, oni bi ozbiljno poËeli raditi nasebi i to odmah. Prvo bi umrli sebi, zatim bi se neprekid-no molili i obuzdali svaku strast svojeg srca. Odrecite se svojesamouvjerenosti i samodovoljnosti, braÊo, i slijedite krotkiUzor. Uvijek imajte na umu da je Isus vaπ primjer i da mo-rate iÊi Njegovim stopama. Gledajte na Isusa, zaËetnika i zavr-πitelja naπe vjere, koji je umjesto odreene Mu radosti podniokriæ ne mareÊi za sramotu. On je od greπnika podnio protiv-ljenje. On je radi naπih grijeha bio krotko, zaklano janje,bio je ranjen, satrt, bijen i poniæavan.

Trpimo zato radosno neπto za Isusa, razapinjimo svako-dnevno svoje “ja” i budimo ovdje dionici Kristovih patnjida bismo s Njim bili dionici Njegove slave i okrunjeni sla-vom, ËaπÊu, besmrtnoπÊu i vjeËnim æivotom.

Vjernost u dolaæenju na sastankeGospodin mi je pokazao da svetkovatelji subote trebaju

pokazati veliko zanimanje za odræavanje svojih sastanaka iuËiniti ih zanimljivima. Postoji velika potreba da se u ovompogledu pokaæe veÊe zanimanje i uloæi viπe energije. Svi tre-baju imati neπto za reÊi Gospodinu jer kad to Ëine, dobitÊe blagoslov. Knjiga spomenica piπe se za one koji ne ostav-ljaju vlastitog sastanka nego meusobno Ëesto razgovaraju.Ostatak treba pobijediti Janjetovom krvlju i rijeËju svojegasvjedoËanstva. Neki oËekuju da Êe pobijediti samo Janjeto-vom krvlju bez ikakvog napora sa svoje strane. Vidjela samda nam je Bog bio milostiv kad nam je dao dar govora. Daonam je jezik i mi smo Njemu odgovorni kako ga koristimo.Svojim ustima trebamo slaviti Boga, Ëastiti istinu i Njegovoneizrecivo milosre i nadvladati rijeËju svojega svjedoËan-stva pomoÊu Janjetove krvi.

Ne bismo se smjeli sastajati da bismo πutjeli; GospodinÊe se sjetiti samo onih koji se okupljaju da razgovaraju oNjegovoj Ëasti i slavi i razglaπuju Njegovu silu; na takvima

115

114

109

Êe poËivati Boæji blagoslov i oni Êe dobiti osvjeæenje. Kadbi svi Ëinili πto treba, ne bi se gubilo dragocjeno vrijeme ine bi bilo potrebno ukoravati zbog predugih molitava i opπir-nih izlaganja; sve bi vrijeme bilo ispunjeno kratkim, jezgro-vitim svjedoËanstvima i molitvama. Traæite, vjerujte i primitÊete. Previπe je izrugivanja Gospodinu, previπe molitava kojenisu molitve πto zamara anele i izaziva Boæje negodovanje,previπe ispraznih, besmislenih molbi. Prvo trebamo osjeÊatipotrebu, a zatim moliti Boga upravo za ono πto nam je potreb-no vjerujuÊi da Êe nam On to dati joπ dok budemo molili;tada Êe naπa vjera rasti, svi Êe biti pouËeni, slabi ojaËani aobeshrabreni i turobni bit Êe potaknuti da podignu pogledi vjeruju da Bog nagrauje sve one koji Ga marljivo traæe.

Neki se ustruËavaju govoriti na sastancima jer nemajuniπta novo za reÊi, pa ako progovore, moraju ponavljati istupriËu. Vidjela sam da je u osnovi tome oholost, da su Bogi aneli bili svjedoci svjedoËanstava svetih i da su bili vrlozadovoljni i proslavljeni time πto su ih svakog tjedna ponav-ljali. Gospodin voli jednostavnost i poniznost, ali Mu nijepo volji i aneli su æalosni kad oni koji tvrde da su baπti-nici Boæji i subaπtinici s Isusom dopuπtaju da se na njiho-vim sastancima trati dragocjeno vrijeme.

Kad bi braÊa i sestre bili na mjestu na kojem bi trebalibiti, uvijek bi imali neπto reÊi u Ëast Isusu koji je poradinjihovih grijeha visio na golgotskom kriæu. Kad bi viπe cije-nili svijest o Boæjoj milostivosti kad je dao svojega jedinogvoljenog Sina da umre kao ærtva za naπe grijehe i prijestu-pe, i Isusovo stradanje i patnju da omoguÊi krivcu da izbjegnekaznu, da dobije oprost i æivi, bili bi spremniji uzvisivati iveliËati Isusa. Onda ne bi πutjeli, veÊ bi sa zahvalnoπÊu govorilio Njegovoj slavi i sili. A zbog toga bi na njima poËinuo Boæjiblagoslov. »ak i ako bi se ista priËa ponavljala, Bog bi seproslavljao. Aneo mi je pokazao one koji dan i noÊ nisuprestajali klicati: “Svet, svet je Gospodin Bog SvemoguÊi.”“Stalno ponavljaju,” rekao je aneo, “ali time ipak slave Boga.”Premda moæemo stalno ponavljati ono πto smo veÊ rekli, timeveliËamo Boga i pokazujemo da nismo ravnoduπni prema do-broti i milosti koju nam ukazuje.

Vidjela sam da su nominalne crkve pale, da u njihovojsredini vladaju hladnoÊa i smrt. Da su slijedile Boæju rijeË,

Nadopuna

116

Rani spisi110

ona bi ih uËinila poniznima. Ali one se izdiæu iznad Gos-podnjeg djela. Kad se okupe, Ëini im se odviπe poniæavaju-Êim da ponavljaju istu jednostavnu priËu o Boæjoj dobrotipa prouËavaju neπto sasvim novo, neπto veliko, pa svoje ri-jeËi podeπavaju da budu ugodne uhu i da ugaaju Ëovjeku,dok ih Boæji Duh napuπta. Kada slijedimo skromni biblijskiput, imamo pokretaËku silu Boæjeg Duha. Sve Êe biti u sa-vrπenom skladu ako budemo slijedili skromne kanale istineoslanjajuÊi se potpuno na Boga pa neÊe biti opasnosti dana nas utjeËu zli aneli. Meutim, kad se duπe izdiæu iznadBoæjeg Duha djelujuÊi u svojoj sili, aneli prestaju bdjeti nadnjima pa one ostaju prepuπtene Sotoninim udarcima.

U Boæjoj su rijeËi iznesene duænosti koje Êe Boæji narod,ako ih bude vrπio, odræati poniznim i odvojenim od svijetai saËuvati od otpada koji je zahvatio velike crkve. Pranje nogui Gospodnju veËeru trebalo bi ËeπÊe odræavati. Isus nam jeostavio primjer i poruËio nam da Ëinimo kao πto je On Ëinio.Vidjela sam da Njegov primjer trebamo slijediti πto je mo-guÊe toËnije, ali braÊa i sestre kod pranja nogu nisu uvijekpostupala promiπljeno kao πto je trebalo i to je izazvalo zabu-nu. U novim mjestima, osobito tamo gdje narod u tom po-gledu nije upoznat s primjerom i naukom naπega Gospodinapa postoje mnoge predrasude, ljude treba uvoditi paæljivo imudro. Mnoge iskrene duπe pod utjecajem bivπih uËitelja ukoje su imale povjerenja pune su predrasuda πto se tiËe ovejednostavne duænosti i s ovim ih se predmetom treba upo-znati u odgovarajuÊe vrijeme i na pravi naËin.

U RijeËi ne nalazimo primjer da bi braÊa prala noge se-strama,32 ali postoje primjeri da su sestre prale noge braÊi.Marija je Isusu oprala noge svojim suzama i obrisala ih svo-jom kosom. (Vidi i 1. Timoteju 5,10.) Vidjela sam da je Go-spodin pokrenuo sestre da braÊi peru noge i da je to bilou skladu s evaneoskim redom. Svi trebaju postupati razumnoi ne pretvarati pranje nogu u muËan obred.

Sveti pozdrav koji je apostol Pavao spomenuo u Evan-elju Isusa Krista treba uvijek razmatrati imajuÊi u vidu njegovpravi karakter. To je sveti cjelov.33 Treba ga smatrati zna-

32 Vidi Dodatak.33 Vidi Dodatak.

117

111

kom zajedniπtva krπÊanskih prijatelja pri rastanku i susretunakon nekoliko tjedana ili mjeseci razdvojenosti. U 1. Solu-njanima 5,26 Pavao kaæe: “Pozdravite svu braÊu svetim cje-lovom!” U istom poglavlju kaæe: “Uklanjajte se svakom zlu!”Nema nikakvog zla ako se sveti cjelov daje u pravo vrijemei na pravom mjestu.

Vidjela sam da je neprijatelj podigao snaænu ruku protivBoæjeg djela i da treba iskoristiti pomoÊ i snagu svih kojiljube djelo istine; oni trebaju pokazati veliko zanimanje dapodræe ruke onih koji brane istinu kako bi stalnom budnoπÊumogli suzbiti neprijatelja. Svi trebaju stajati kao jedan, uje-dinjeni u radu. Sve snage duπe treba probuditi jer πto trebauËiniti, mora se uËiniti brzo.

Zatim sam vidjela treÊeg anela. Moj aneo pratilac jerekao: “Njegov je posao zastraπujuÊ. Straπna je njegova za-daÊa. To je aneo koji treba odvojiti pπenicu od kukolja izapeËatiti ili povezati snoplje za nebesku æitnicu. To bi tre-balo zaokupiti cijeli um, Ëitavu pozornost.”

NeiskusnimaVidjela sam neke koji nisu shvatili vaænost istine i njezina

djelovanja i postupajuÊi prema trenutaËnim pobudama ili uz-buenju, Ëesto se povode za svojim osjeÊajima i zanemarujucrkveni red. Takvi izgleda misle da se religija sastoji uglav-nom od stvaranja buke.34 Neki koji su tek prihvatili vijesttreÊeg anela spremni su koriti i uËiti one koji su godina-ma utvreni u njoj, koji su zbog nje trpjeli i osjetili njezinuposveÊujuÊu silu. Takvi, koje je neprijatelj tako uzoholio,trebaju tek osjetiti posveÊujuÊi utjecaj istine i shvatiti kakvisu bili kad su je upoznali — “nesretan, i bijedan, i siroma-πan, i slijep, i go”. Kad ih istina poËne Ëistiti i oslobaatitroske i πljake, πto Êe sigurno uËiniti ako je prihvate iz lju-bavi, onaj tko je svjestan da je ovo veliko djelo uËinjeno zanjega, neÊe se osjeÊati bogatim, da se obogatio i da mu ni-πta ne treba.

Oni koji tvrde da su prihvatili istinu i misle da sve znajuprije nego πto su nauËili njezina osnovna naËela, koji misle

Nadopuna

34 Vidi Dodatak.

118

Rani spisi112

da mogu zauzeti mjesto uËitelja i koriti one koji su godina-ma Ëvrsto stajali za istinu, jasno pokazuju da ne razumijuistinu i ne poznaju njezino djelovanje; jer kad bi iπta znalio njezinoj posveÊujuÊoj sili, donosili bi mironosne plodovepravednosti i pokorili se njihovom svetom, snaænom utjecaju.Donosili bi plod na slavu Bogu svjesni πto je istina uËinilaza njih pa bi druge cijenili viπe nego sebe.

Vidjela sam da ostatak nije bio spreman za ono πto dolazina svijet. »inilo se kao da je otupjelost, sliËna mrtvilu, obuzeladuh onih koji tvrde da imamo posljednju vijest. Moj aneopratilac uzviknuo je zastraπujuÊe sveËano: “Pripremite se!Pripremite se! Pripremite se jer uskoro dolazi straπni gnjevGospodnji. Njegov gnjev samo πto se nije izlio nepomijeπans milosrem, a vi niste spremni. Razderite srca, a ne svojehalje. Veliko djelo treba biti obavljeno za ostatak. Mnogi odnjih bave se neznatnim teπkoÊama.” Rekao je: “Legije zlihanela okruæuju vas i nastoje vas zaviti u svoju straπnu tamuda bi vas uhvatili u zamku i upropastili. Dopuπtate da vamse misli odviπe brzo odvrate od potrebne pripreme i prevaænihistina za ove posljednje dane. Bavite se neznatnim kuπnja-ma i upuπtate se u podrobno objaπnjavanje sitnica da bistetime zadovoljili ovoga ili onoga.” Kad srca obiju strana nisupokorena miloπÊu, razgovori se oduæuju satima i ne samoπto one gube svoje vrijeme, nego se i Boæji sluge zadræavajuda ih sluπaju. Kad ne bi bilo oholosti i sebiËnosti, pet minutabi bilo dovoljno za uklanjanje veÊine teπkoÊa. Aneli su oæa-loπÊeni i Bog je nezadovoljan zbog sati provedenih da ljudiopravdaju sebe. Vidjela sam da se Bog neÊe sagnuti sluπatiduga opravdanja niti æeli da to Ëine Njegovi sluge, da se takotrati dragocjeno vrijeme kada bi prijestupnicima trebali ukazatina pogreπnost njihovih putova i izvlaËiti duπe iz ognja.

Vidjela sam da se Boæji narod nalazi na zaËaranom tlu ida neki uopÊe nemaju svijest o kratkoÊi vremena i vrijed-nosti duπe. Meu svetkovatelje subote uvukla se oholost —oholost u oblaËenju i vanjskom ukraπavanju. Aneo je re-kao: “Svetkovatelji subote moraju umrijeti sebi, oholosti iteænji za odobravanjem.”

Duπama koje u tami umiru od gladi treba odnijeti istinu,spasonosnu istinu. Vidjela sam da mnogi mole da ih Bog po-nizi, ali kad bi Bog usliπao njihove molitve, pravda bi iza-

120

119

113

zvala straπne posljedice. Njihova je duænost bila da se samiponize. Ako dopuste samouzviπenju da se uvuËe u srce, vi-djela sam da Êe ono duπe sigurno odvesti na stranputicu, iako ga ne pobijede, ono Êe ih upropastiti. Kad se netko poËneuzvisivati u vlastitim oËima i misliti da sam moæe neπto uËi-niti, Boæji Duh se povlaËi i on nastavlja iÊi u vlastitoj silidok ne propadne. Vidjela sam da jedan svetac, ako je ispravan,moæe pokrenuti Boæju ruku, a da mnoπtvo ujedinjenih, ukolikonisu ispravni, nemaju snage i niπta ne mogu ostvariti.

Srca mnogih nisu pokorena i poniæena pa na svoje maleprituæbe i teπkoÊe misle viπe nego na duπe greπnika. Kad bimislili na Boæju slavu, bili bi osjetljivi za duπe koje oko njihpropadaju; shvatili bi da se nalaze u opasnoj situaciji, vje-rom u Boga snaæno bi podræali ruke Njegovih slugu da od-vaæno, ali s ljubavlju, objave istinu i upozore duπe da je pri-hvate prije nego πto umukne blagi glas milosti. Aneo jerekao: “Oni koji ispovijedaju Njegovo ime nisu spremni.” Vi-djela sam da sedam posljednjih zala dolazi na nezaπtiÊeneglave zlih, a oni koji su im stajali na putu sluπat Êe ogorËe-no predbacivanje greπnika tako da Êe im srce klonuti.

Aneo je rekao: “Vi ste skupljali slamu — bavili ste seneznatnim teπkoÊama — a zbog toga greπnici moraju propa-sti.” Bog æeli djelovati za nas na naπim sastancima i On toËini sa zadovoljstvom. Ali Sotona kaæe: “Ja Êu omesti ovodjelo.” A njegovi pomoÊnici kaæu: “Amen.” Oni koji tvrdeda vjeruju u istinu bave se svojim neznatnim kuπnjama i te-πkoÊama koje im Sotona uveliËava. Tako izgubljeno vrijemene moæe se viπe nikad vratiti. Neprijatelji istine uoËili sunaπu slabost, Bog je oæaloπÊen, Krist ranjen. Sotonin je ciljostvaren, njegovi su planovi uspjeli i on likuje.

SamoodricanjeVidjela sam da su sveti u opasnosti da vrπe prevelike

pripreme za konferencije; da se neki odviπe optereÊuju poslu-æivanjem; da apetit treba ustupiti mjesto suzdræavanju. Po-stoji opasnost da neki na sastanke dolaze samo zbog kruhai riba. Vidjela sam da svi koji se odaju prljavoj navici puπe-nja trebaju odbaciti duhan i svoja sredstva uporabiti za ne-πto bolje. Oni koji se liπavaju nekog uæitka, ærtvuju se i stav-

Nadopuna

121

Rani spisi114

ljaju u Gospodnju riznicu sredstva koja su prije koristili dazadovolje apetit. Bog Êe takve darove zamijetiti kao πto jezamijetio udoviËine dvije lepte. Iznos moæe biti neznatan,ali ako svi budu tako Ëinili, to Êe se osjetiti u riznici. Kadbi svi pazili da s odjevnim predmetima budu ekonomiËnijiliπavajuÊi se nekih stvari koje im nisu prijeko potrebne, izo-stavljajuÊi ono πto je beskorisno i πtetno kao πto su Ëaj ikava, a tu svotu davali za djelo, primili bi viπe blagoslovaovdje na Zemlji i nagradu na Nebu. BuduÊi da im je Bogdao sredstva, mnogi misle da mogu æivjeti rastroπno, obilnose hraniti i raskoπno oblaËiti i da samoodricanje nije vrlinas obzirom na to da svega imaju dovoljno. Takvi niπta ne ær-tvuju. Kad bi æivjeli malo skromnije i davali za Boæje djeloda pomognu u πirenju istine, to bi bila ærtva s njihove stra-ne i kad Bog bude nagraivao svakoga prema njegovim dje-lima, On bi ih se opomenuo.

NepoπtovanjeVidjela sam da se Boæje ime treba izgovarati s dubokim

strahopoπtovanjem. RijeËi Bog SvemoguÊi povezane su i ne-ki ih u molitvi izgovaraju lakomisleno i nepromiπljeno; timevrijeaju Boga. Takvi nemaju jasan pojam o Bogu ili istini,inaËe ne bi s tolikim nepoπtovanjem govorili o velikome istraπnome Bogu koji Êe im uskoro suditi u posljednji dan.Aneo je rekao: “Ne povezujte ih, jer je straπno Njegovoime.” Oni koji su svjesni Boæje veliËine i uzviπenosti, izgo-varat Êe Njegovo ime sa svetim strahopoπtovanjem. On pre-biva u nepristupaËnoj svjetlosti; nitko Ga ne moæe vidjeti iostati æiv. Vidjela sam da ovo trebamo razumjeti i ispravitikako bi Crkva mogla napredovati.

Laæni pastiriPokazano mi je da su laæni pastiri bili pijani, ali ne od

vina; posrtali su, ali ne od æestoka piÊa. Boæja istina je zanjih zapeËaÊena i oni je ne mogu razumjeti. Kad ih netkozapita o suboti kao sedmom danu, je li to prava biblijskasubota ili nije, oni se brane bajkama. Vidjela sam da su oviproroci bili sliËni pustinjskim lisicama. Oni nisu skoËili u

123

122

115

prolom i nisu postavili obranu kuÊe Izraelove da bi Boæjinarod mogao opstati u boju u dan Gospodnji. Kad se srcanekih uznemire i ove laæne uËitelje stanu ispitivati o istini,oni na najlakπi i najbolji naËin nastoje ostvariti svoj cilj ismiriti one koji ih ispituju. Ako zatreba, spremni su promi-jeniti i svoje stajaliπte. Mnogi su od ovih pastira primili svjetlo,ali ga nisu htjeli priznati. Bezbroj puta su mijenjali svojestajaliπte samo da bi zaobiπli istinu i pobjegli od zakljuËakado kojih su morali doÊi da su ostali pri svojem prvom uvje-renju. Sila istine uzdrmala je njihov temelj, ali umjesto dajoj se pokore, oni su postavili drugi temelj s kojim prije nisubili zadovoljni.

Vidjela sam da su mnogi od ovih pastira poricali ranijiBoæji nauk; da su poricali i odbacili slavne istine koje sunekoÊ revno zastupali i zakrilili se mesmerizmom i svako-vrsnim obmanama. Vidjela sam da su pijani od zablude i dasvoje stado vode u smrt. Mnogi protivnici Boæje istine smiπljajuzlo na svojim posteljama, a danju provode svoje zle planoveda sruπe istinu i smisle neπto novo Ëime bi privukli zanimanjeljudi i odvratili njihove misli od dragocjene, prevaæne isti-ne.

Vidjela sam da Êe sveÊenici koji vode svoje stado u smrtuskoro biti sprijeËeni u svojem zastraπujuÊem poslu. Usko-ro Êe doÊi Boæja zla, ali za laæne uËitelje neÊe biti dovoljnomuËenje jednim ili dvama zlima. U to Êe vrijeme Bog is-pruæiti svoju ruku u gnjevu i pravdi i neÊe je povuÊi dokse ne ostvare Njegove namjere i sveÊenici najamnici se nepoklone pred nogama svetih i priznaju da ih je Bog ljubiozato πto su se Ëvrsto dræali istine i vrπili Boæje zapovijedi, isve dok svi nepravednici ne budu uklonjeni sa zemlje.

RazliËite skupine onih koji tvrde da vjeruju u drugi Kri-stov dolazak imaju poneπto istine, ali Bog je sve ove istinedao svojoj djeci koja se pripremaju za Boæji dan. Osim ovihdao im je istine koje nijedna od ovih skupina ne poznajeniti Êe ih razumjeti. Ono πto je njima zapeËaÊeno, Gospodinje otpeËatio onima koji to hoÊe vidjeti i koji su spremni razu-mjeti. Ako Bog ima joπ neko novo svjetlo koje treba objaviti,On Êe dati da ga razumiju Njegovi voljeni izabranici pa ne-Êe biti potrebno da ih prosvjetljuju oni koji su u tami i za-bludi.

Nadopuna

124

Rani spisi116

Vidjela sam potrebu da se oni koji vjeruju da imamoposljednju vijest milosti trebaju odvojiti od onih koji stalnoprihvaÊaju nove zablude. Vidjela sam da ni mladi ni starine trebaju prisustvovati njihovim sastancima jer nije dobroda ih ohrabrujemo dok nauËavaju zabludu koja je smrtono-sni otrov duπi i nauËavaju zapovijedi ljudske. Utjecaj takvihsastanaka je πtetan. Kad nas je Bog oslobodio takve tame izablude, stojmo Ëvrsto u slobodi kojom nas je oslobodio iradujmo se u istini. Bogu nije drago kad odlazimo tamo isluπamo zabludu ako ne moramo. Moæemo iÊi samo ako nasOn πalje na sastanke gdje se ljudima silom nameÊe zabluda;u protivnom nas neÊe Ëuvati. Aneli viπe neÊe bdjeti nadnama i mi Êemo biti prepuπteni neprijateljevim udarima teÊe nas on i sila njegovih zlih anela zaslijepiti i oslabiti naπum, a naπe svjetlo pomijeπati s tamom.

Vidjela sam da nemamo vremena za sluπanje bajki. Nesmijemo dopustiti da nam misli na ovaj naËin budu preus-mjerene, veÊ se trebamo baviti sadaπnjom istinom i traæitimudrost da moæemo temeljitije upoznati svoj poloæaj i ospo-sobiti se da s krotkoπÊu iz Svetog pisma damo razlog naπenade. Dokle god je naπ um izloæen laænim nauËavanjima i opa-snim zabludama, ne moæe se baviti istinom koja Êe dom Izrae-lov osposobiti i pripremiti ga da opstane u dan Gospodnji.

Boæji dar ËovjekuPokazana mi je Boæja velika ljubav i milost kad je dao

svojega Sina da umre kako bi Ëovjek mogao dobiti oprost iæivjeti. Pokazano mi je da je Adamu i Evi, koji su imaliprednost promatrati ljepotu i ljupkost Edenskog vrta, bilodopuπteno da jedu sa svakoga stabla u vrtu osim jednoga.Ali je zmija navela Evu, a ona svojeg muæa pa su oboje jelisa zabranjenog stabla. Time su prekrπili Boæju zapovijed ipostali greπnici. Vijest o tome pronijela se Nebom i sve suharfe utihnule. Aneli su tugovali i bojali se da Adam i Evane pruæe ruku i okuse sa stabla æivota te postanu besmrtnigreπnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izgnati iz vrtai da Êe kerubin s ognjenim maËem Ëuvati pristup stablu æivotakako mu Ëovjek ne bi mogao priÊi i okusiti njegove plodovekoji ovjekovjeËuju besmrtnost.

125

126

117

Tuga je ispunila nebeska biÊa kad su saznala da je Ëovjekizgubljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnimbiÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupni-ka nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti.Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izrazsaæaljenja i tuge. Malo kasnije vidjela sam kako pristupaizuzetno jakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneopratilac rekao mi je: “On ima tajni razgovor s Ocem.” Doksu Otac i Sin razgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnulavrhunac. Triput je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio obavijenpokrilo Isusa, i kad se treÊi put vratio od Oca, mogli smovidjeti Njegovo lice. Bilo je smireno, bez ikakvog straha inedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguÊeopisati. Tada je obavijestio anele da je naen put za spase-nje izgubljenog Ëovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocemi da je ponudio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu presuduuzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi Ëovjek mogaodobiti oprost proπlih grijeha i posluπnoπÊu se vratiti u vrtiz kojeg je bio istjeran. Tada bi mogao ponovno imati pristupslavnom, besmrtnom plodu stabla æivota na koji je sadaizgubio pravo.

Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeskizbor je zapjevao pjesmu hvale i oboæavanja. Aneli su za-svirali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije zato πtoje Bog u svojoj velikoj milosti i milosru dao svojega pre-milog Sina da umre za buntovniËki rod. Zatim su izrazilihvalu i oboæavanje za Isusovo samoodricanje i ærtvu, πto jepristao napustiti OËevo naruËje i izabrao æivot patnje i tje-skobe i najprezreniju smrt da bi mogao dati æivot drugima.

Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojega premilogSina bez borbe? Ne, nije.” To je bila borba i za samog ne-beskog Boga, hoÊe li pustiti palog Ëovjeka da propadne iliÊe dopustiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin. Aneli subili toliko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meunjima bilo onih koji su bili spremni napustiti svoju slavu idati svoj æivot za palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneopratilac, “to ne bi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni ane-oski æivot ne bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posre-dovanje Boæjeg Sina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka odbeznadnog jada i bijede.

Nadopuna

127

Rani spisi118

Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrep-ljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Nje-govom patniËkom æivotu. I oni su sluæili Isusu. Dobili su iduænost da Ëuvaju i saËuvaju podanike milosti od zlih an-ela i tame koju je Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela samda Bog nije mogao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti iz-gubljenog, na propast osuenog Ëovjeka; zato je dopustioda Njegov premili Sin umre za Ëovjekov prijestup.

119

DUHOVNI DAROVI

Rani spisi120

121

Uvod

Dar proroπtva oËitovao se u Crkvi tijekom æidovske po-vijesti. Zatim je pri kraju tog razdoblja na nekoliko stoljeÊaiπËeznuo zbog pokvarenosti Crkve, da bi se pojavio pri krajutog vremena da najavi Mesiju. Zaharija, otac Ivana Krstite-lja, “napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati”. ©imun,pravedan i poboæan Ëovjek, koji je “oËekivao ... utjehu Izrae-lovu”, doπao je u Hram potaknut Duhom i prorokovao zaIsusa da Êe biti “svjetlo da rasvijetli pogane i slava narodatvoga Izraela”, a proroËica Ana govorila je “o Djetetu svimakoji su oËekivali otkupljenje Jeruzalema”. A nije bilo veÊegproroka od Ivana Krstitelja kojega je Bog izabrao da Izraelupredstavi “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta”.

KrπÊanska era otpoËela je izlijevanjem Duha i pojavomveoma raznolikih duhovnih darova meu vjernicima. Oni subili toliko obilni da je Pavao mogao reÊi korintskoj crkvi:“Svakomu se daje objava Duha na opÊu korist.”

Kad je doπlo do velikog otpada, ovi su se darovi rijetkokad pojavljivali i to je vjerojatno razlog zaπto krπÊani opÊe-nito smatraju da su bili ograniËeni samo na razdoblje prveCrkve. Meutim, nisu li ovi darovi iπËezli zbog zabluda i ne-vjere Crkve? A kad se Boæji narod vrati jednostavnoj vjeri iæivotu, πto Êe se svakako dogoditi objavljivanjem Boæjih za-povijedi i vjere Isusove, neÊe li “kasna kiπa” ponovno razvitidarove? Prema usporedbi trebali bismo to oËekivati. Bez obzirana otpad u razdoblju æidovstva, ono je poËelo i zavrπilo poseb-nim oËitovanjima Boæjeg Duha. I nerazumno je pretpostavitida bi razdoblje krπÊanstva — Ëije je svjetlo u usporedbi sranijim razdobljem kao svjetlo sunca prema blijedim zrakamamjeseca — trebalo otpoËeti i zavrπiti u mraku. BuduÊi da jeza pripremu naroda za Kristov prvi dolazak bilo potrebno

(121)

134

133

Rani spisi122

posebno djelovanje Duha, koliko je ono viπe potrebno zaNjegov drugi dolazak; posebno zato πto Êe posljednji danibiti opasniji od svih u proπlosti i πto Êe laæni proroci imatimoÊ da Ëine velike znakove i Ëuda da bi zaveli, kad bi bilomoguÊe, i same izabranike. Ali vratimo se istinitom Pismu:

“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajteRadosnu vijest svakom stvorenju. Tko bude vjerovao i po-krstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se.Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoÊu mogimena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmijeÊe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im na-uditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!”’(Mk 16,15-18)

Ovi darovi nisu bili namijenjeni samo apostolima, veÊ ivjernicima. Tko Êe ih imati? Oni koji budu vjerovali. Kolikodugo? Nema ograniËenja; obeÊanje ide uz veliki nalog dase propovijeda Evanelje i dopire do posljednjeg vjernika.

Meutim, Ëuje se prigovor da je ova pomoÊ bila obeÊa-na samo apostolima i onima koji su povjerovali zahvaljujuÊinjihovom propovijedanju; da su oni ispunili nalog, utvrdiliEvanelje i da su darovi nestali s onim naraπtajem. Pogle-dajmo je li veliki nalog zavrπio s onim naraπtajem. Matej28,19.20: “Zato idite i naËinite sve narode uËenicima mo-jim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih davrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrije-me do svrπetka svijeta.”

Da propovijedanje Evanelja prema ovom nalogu nijezavrπilo s prvom Crkvom, vidi se iz obeÊanja: “Ja sam s va-ma u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” On ne kaæe: Ja sam svama, apostolima, svuda, Ëak do kraja zemlje, veÊ: Ja sam svama u sve vrijeme, do svrπetka svijeta. Nema smisla reÊida se to odnosilo na razdoblje æidovstva jer je ono veÊ za-vrπilo kod kriæa. Stoga zakljuËujem da Êe propovijedanje ivjerovanje u prvo Evanelje uvijek biti popraÊeno istim du-hovnim pomagalom. Apostolski nalog pripada krπÊanskomdobu i obuhvaÊa Ëitavo to razdoblje. Darovi su izgubljenisamo zbog otpada i bit Êe obnovljeni buenjem prve vjerei æivota.

Iz 1. KorinÊanima 12,28 saznajemo da je Bog dao Crkviodreene duhovne darove. S obzirom na to da nema biblij-

135

123

skog dokaza da ih je uklonio ili ukinuo, moramo zakljuËitida su ostali. Gdje je dokaz da su ukinuti? U istom poglavljuu kojemu je ukinuta æidovska i uspostavljena krπÊanskasubota — u poglavlju u Djelima o tajni bezakonja i Ëovjekugrijeha. Ali onaj tko se protivi, tvrdi da se biblijski dokazkako Êe darovi prestati nalazi u sljedeÊem tekstu: “Ljubavnigda ne prestaje. Proroπtva? Ona Êe iπËeznuti! Jezici? OniÊe umuknuti! Znanje? Ono Êe nestati. Jer, nesavrπeno je n-aπe znanje, i nesavrπeno naπe proricanje. Kada doe πto jesavrπeno, iπËeznut Êe πto je nesavrπeno. Kad sam bio dijete,govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete.Kad sam postao zreo Ëovjek, odbacio sam πto je djetinje.Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice.Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kaoπto sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje— ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1 Kor 13,8-13)

Ovaj tekst proriËe nestanak duhovnih darova, ali i vjerei nade. Ali kada Êe one iπËeznuti? Joπ uvijek oËekujemo vri-jeme kad —

“Nada Êe se pretvoriti u radosnu stvarnost,Vjera u gledanje, a molitva u hvalu.”

One Êe iπËeznuti kada doe savrπeno, kad viπe neÊemogledati kroz mutno staklo, veÊ licem u lice. Savrπeni dan,kad Êe pravedni postati savrπeni i spoznati kao πto su spo-znati, joπ je buduÊnost. Istina je da je Ëovjek bezakonja, kadse potpuno razvio, odbacio “djetinje” stvari kao πto su pro-roπtvo, jezici i znanje, ali i vjeru, nadu i ljubav prvih krπ-Êana. U ovom tekstu nema niËega πto bi pokazalo da je Bognaumio ukloniti darove koje je dao Crkvi sve do dana kadÊe se ostvariti njezina vjera i nada, kad Êe neiskazana slavabesmrtnosti nadmaπiti najsjajniji prikaz duhovne sile i zna-nja ikada oËitovanog u ovom smrtnom stanju.

Prigovor utemeljen na 2. Timoteju 3,16 koji su neki oz-biljno isticali, ne zasluæuje viπe od usputne primjedbe. Akoje Pavao, time πto je rekao da Pismo Ëini Boæjeg Ëovjekasavrπenim, opremljenim za svako djelo ljubavi, smatrao dase viπe ne treba niπta pisati po nadahnuÊu, zaπto je u tomtrenutku dodavao ovim Pismima? Zaπto nije ostavio pero Ëimje napisao tu reËenicu? I zaπto je Ivan, trideset godina kas-

Uvod

136

Rani spisi124

nije, napisao Otkrivenje? Ova knjiga sadræi joπ jedan tekstkoji neki citiraju da bi dokazali ukidanje duhovnih darova.

“Ja svakome koji Ëuje proroËanske rijeËi ove knjige izjav-ljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mu dodati zla opi-sana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi ove proroËkeknjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo æivota i naSveti grad, opisane u ovoj knjizi.”’ (Otk 22,18.19)

Na temelju ovog teksta tvrdi se da je Bog, koji je nekoÊu mnogo navrata i na mnogo naËina govorio ocima po pro-rocima, na poËetku evaneoskog vremena preko Isusa i Nje-govih apostola sveËano obeÊao da na ovaj naËin nikad viπeneÊe niπta objaviti Ëovjeku. Zbog toga svako proricanje na-kon ovog datuma mora biti laæno. On, kaæu, oznaËava zavr-πetak kanona nadahnuÊa. Ako je tako, zaπto je Ivan napisaosvoje evanelje po povratku s Patmosa u Efez? Je li tim po-stupkom dodao rijeËi proroπtva knjizi napisanoj na Patmo-su? Iz samog je teksta oËito da se upozorenje protiv doda-vanja ili oduzimanja ne odnosi na Bibliju kao cjelinu, veÊsamo na Otkrivenje kako je poteklo iz apostolovih ruku. Alinitko od ljudi nema pravo dodati ili oduzeti nijednoj dru-goj knjizi napisanoj pod Boæjim nadahnuÊem. Je li Ivan, pi-πuÊi Otkrivenje, iπta dodao Danielovom proroπtvu? Nipoπto.Prorok nema pravo mijenjati Boæju rijeË. Ali Ivanova vie-nja potvruju Danielova i joπ bolje rasvjetljavaju predmetekoje je on iznio. Zato zakljuËujem da se Bog nije obvezaona πutnju, veÊ da joπ uvijek slobodno govori. Neka rijeËi mojegsrca uvijek budu: Govori, Gospodine, preko koga god æeliπ;Tvoj sluga Ëuje.

Prema tomu, pokuπaj da se iz Pisma dokaæe ukidanjeduhovnih darova potpuni je promaπaj. A buduÊi da vrata paklanisu nadvladala Crkvu i da Bog joπ uvijek ima narod na Ze-mlji, moæemo oËekivati razvijanje darova u vezi s vijeπÊu tre-Êeg anela, vijeπÊu koja Êe Crkvu vratiti na apostolske te-melje i uËiniti je svjetlom svijetu — a ne tamom.

Ponavljam: upozoreni smo da Êe u posljednje dane bitilaænih proroka, a Biblija daje mjerilo kojim moæemo ispitatinjihovo nauËavanje da bismo mogli razlikovati istinu od laæi.Veliki ispit je Boæji zakon koji treba primijeniti na prorica-nje kao i na moralni karakter proroka. Kad u posljednje danene bi bilo pravog proricanja, ne bi li bilo jednostavnije us-

138

137

125

tvrditi tu Ëinjenicu i time onemoguÊiti svaku priliku za pri-jevaru nego dati mjerilo kojim treba proroke ispitati, πto znaËida Êe biti i pravih i laænih.

U Izaiji 8,19.20 nalazimo proroËanstvo o poznatim duho-vima u ono vrijeme, a kao mjerilo je dan Zakon: “Traæitezakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu viπe nema zore.”Zaπto reÊi: “Tko ne govori”, ako u isto vrijeme nije bilo pravogduhovnog oËitovanja ili proricanja? Isus kaæe: “»uvajte selaænih proroka ... Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.”(Mt 7,15.16) Ovo je dio iz Propovijedi na gori i svi moguvidjeti da ova rasprava ima opÊu primjenu na Crkvu u Ëi-tavom evaneoskom razdoblju. Laæne proroke treba prepo-znati po njihovim rodovima; drugim rijeËima, po njihovommoralnom karakteru. Boæji zakon je jedino mjerilo premakojem se odreuje je li rod dobar ili nije. Tako dolazimodo Zakona i objave. Pravi Êe proroci ne samo tako govoriti,veÊ i æivjeti. Onoga tko tako govori i æivi, ja se ne usuujemosuivati.

Za laæne proroke uvijek je bilo karakteristiËno da imajuvienja o miru pa kad budu govorili “Mir i sigurnost”, baπtad Êe se na njih iznenada oboriti propast. Pravi proroci od-vaæno ukoravaju grijeh i upozoravaju na gnjev koji dolazi.

Moramo odbaciti proroËanstva koja su u suprotnosti sjasnim i pozitivnim objavama RijeËi. Tako je naπ SpasiteljpoduËavao svoje uËenike kad ih je upozorio na naËin svojegdrugog dolaska. Kad je pred njima uziπao na Nebo, anelisu izriËito objavili da Êe ovaj Isus doÊi isto onako kako suGa vidjeli da odlazi na Nebo. Zato, proriËuÊi djelovanje laænihproroka u posljednje dane, Isus kaæe: “Reknu li vam: ‘Enoga u pustinji!’ — nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’— nemojte vjerovati.” Svako pravo proroËanstvo o tom pred-metu mora priznati Njegov vidljivi dolazak s Neba. Zaπto Isusnije rekao: Odbacite svako proricanje u to vrijeme jer tadaneÊe biti pravih proroka?

“On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jednekao evaneliste, druge kao pastire i uËitelje, da priprave sveteza djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajed-no ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji SinaBoæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri punine veliËine Kri-stove.” (Ef 4,11-13)

Uvod

139

Rani spisi126

VeÊ smo iz jednog prije navedenog teksta saznali da jeKrist, kad je uzaπao u visine, dao darove ljudima. Meu timdarovima spominju se apostoli, proroci, evanelisti, pastorii uËitelji. Oni su dani s ciljem da usavrπe svete u jedinstvui spoznaji. Neki od onih koji danas tvrde da su pastori i uËiteljismatraju da su ovi darovi u potpunosti ostvarili cilj prijetisuÊu osamsto godina35 pa su zbog toga prestali postojati.Zaπto onda ne odbace titule pastora i uËitelja? Ako je sluæ-ba proroka ovim tekstom ograniËena na prvu Crkvu, ondaje ograniËena i sluæba evanelista — i svih ostalih, jer se utekstu ne pravi razlika.

Razmatrajmo joπ koji trenutak ovaj predmet. Svi ovi darovidani su za usavrπavanje svetih u jedinstvu, spoznaji i duhu.Pod njihovim utjecajem prva je Crkva neko vrijeme uæivalaovo jedinstvo: “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jednaduπa.” I Ëini se prirodnim da zahvaljujuÊi ovom stanju je-dinstva “apostoli pak velikom silom davahu svjedoËanstvoo uskrsnuÊu Gospodina Isusa i svi uæivahu veliku naklonost”(Dj 4,31-33). Koliko bismo trebali danas Ëeznuti za takvimstanjem! Ali otpad je svojim utjecajem u smjeru podjele izatiranja upropastio ljepotu svete Crkve i obukao je u kos-trijet. Posljedice su bile podjela i nered. Nikad u krπÊanstvunije bilo toliko razliËitih vjera kao danas. Ako su darovi bilipotrebni da se saËuva jedinstvo prve Crkve, koliko su po-trebniji danas da ga obnove! A da je Boæja namjera da uposljednje dane obnovi njezino jedinstvo, posebno se vidiiz proroËanstava. ReËeno nam je da Êe straæari na svoje oËividjeti kako se Gospodin vraÊa na Sion kao i to da Êe uvrijeme svrπetka mudri razumjeti. Kad se to ispuni, doÊi Êedo jedinstva u vjeri sa svima koje Bog smatra mudrima jeroni koji ispravno razumiju svakako moraju razumjeti jedna-ko. ©to Êe dovesti do ovog jedinstva ako ne darovi koji sudani upravo s tom svrhom?

Na osnovi takvih razmatranja oËito je da je ovdje prore-Ëeno savrπeno stanje Crkve u buduÊnosti; prema tomu, ovidarovi joπ nisu ostvarili cilj. Poslanica Efeæanima napisanaje 64. godine, oko dvije godine prije nego πto je Pavao rekaoTimoteju da je spreman da bude ærtvovan i da je prispjelo

35 Pisano 1858. godine.

141

140

127

vrijeme njegova odlaska. Sjeme otpada tada je poËelo nicatiu Crkvi jer je Pavao deset godina ranije u svojem drugompismu Solunjanima rekao: “Jer tajna bezakonja veÊ djeluje.”Okrutni vuci samo πto se nisu pojavili ne πtedeÊi stada. Cr-kva u to vrijeme nije napredovala prema savrπenstvu u jedin-stvu o kojem je rijeË u tekstu, veÊ ju je razjedinjavalo stran-Ëarenje i uznemirile podjele. Apostol je to znao; zbog togaje morao gledati iza velikog otpada, na razdoblje prikuplja-nja ostatka Boæjeg naroda kad je rekao: “Dok svi zajednone doemo k jedinstvu u vjeri.” (Ef 4,13) Otuda zakljuËuje-mo kako darovi koji su poslani Crkvi joπ nisu odsluæili svojuulogu.

“Duha ne gasite! ProroËke govore ne prezirite, nego sveprovjeravajte, πto je dobro, zadræavajte.” (1 Sol 5,19-21)

U ovoj poslanici apostol uvodi temu o Gospodnjem dru-gom dolasku. Zatim opisuje stanje nevjerniËkog svijeta u tovrijeme koji Êe govoriti “Mir i sigurnost”, upravo kada danGospodnji samo πto nije naiπao i πto ih iznenadna propastnije zaskoËila kao lopov u noÊi. S obzirom na sve to pozivaCrkvu da bude budna, trijezna i da bdije. Meu opomena-ma koje slijede nalaze se rijeËi koje smo naveli: “Duha negasite” i druge. Neki moæda misle da smisao u ova tri retkanije jedinstven, ali su oni prirodno povezani tim redoslije-dom. Osoba koja gasi Duha prezirat Êe proricanje koje jeoËitovanje roda Duha. “Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga nasvako tijelo, i proricat Êe vaπi sinovi i kÊeri.” (Jl 3,1) RijeËi“Sve provjeravajte” odnose se na propovijedi i proricanje, imi trebamo ispitati duhove mjerilima koja nam je Bog daou svojoj RijeËi. Danaπnje vrijeme obiluje duhovnim prijeva-rama i laænim proricanjima pa nema sumnje da ovaj tekstovdje ima posebnu primjenu. Ali zapazimo da apostol ovdjene kaæe: Odbacite sve, veÊ: Sve provjeravajte, πto je dobro,zadræavajte.

“Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, i pro-ricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne, a vaπimladiÊi gledati vienja. »ak Êu i na sluge i sluπkinje izlitiDuha svojeg u dane one. Pokazat Êu znamenja na nebu izemlji, krv i oganj i stupove dima. Sunce Êe se prometnut’u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, veliki straπan. Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe biti, jer

Uvod

142

Rani spisi128

Êe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao πto JahvereËe, a meu preæivjelima oni koje Jahve pozove.” (Jl 3,1-5)

Ovo Joelovo proroËanstvo, koje govori o izlijevanju Sve-toga Duha u posljednje dane, nije se potpuno ispunilo napoËetku evaneoskog razdoblja. To se vidi iz znamenja nanebu o kojima je rijeË u ovom tekstu, koja Êe prethoditi“Jahvinu danu, velikom i straπnom”. Premda su se ova zna-menja pokazala, ovaj straπni dan joπ je uvijek buduÊnost. »i-tavo evaneosko razdoblje moæemo nazvati posljednjim da-nima, ali apsurdno je reÊi da su posljednji dani istekli prijetisuÊu osamsto godina. Oni seæu do Gospodnjeg dana i doizbavljenja ostatka Boæjeg naroda: “Jer Êe na brdu Sionu i uJeruzalemu biti spasenje, kao πto Jahve reËe, a meu preæiv-jelima36 oni koje Jahve pozove.”

Ovaj ostatak koji postoji usred znakova i Ëuda koja na-javljuju veliki i straπni dan Gospodnji, bez sumnje je ostatakæenina sjemena o kojem je rijeË u Otkrivenju 12,17 — pos-ljednji naraπtaj Crkve na Zemlji. “Zmaj ode da vodi rat protivostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapo-vijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.”

Ostatak evaneoske Crkve imat Êe darove. Protiv njegaÊe se voditi rat zato πto vrπi Boæje zapovijedi i Ëuva IsusovosvjedoËanstvo (Otk 12,17). U Otkrivenju 19,10 Isusovo svjedo-Ëanstvo prikazano je kao duh proroπtva. Aneo je rekao: “Jasam sluga kao i ti i tvoja braÊa koja Ëuvaju Isusovo pro-roËanstvo.” U Otkrivenju 22,9 on ponavlja istu misao: “Jasam sluga kao i ti i tvoja braÊa proroci.” Usporeivanjemovih dvaju redaka zapaæamo kako se naglaπava izraz: “Pro-roËki je duh, zapravo, svjedoËanstvo Isusovo.” Ali IsusovosvjedoËanstvo ukljuËuje sve darove jednog te istog Duha.Pavao kaæe: “Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbogmilosti Boæje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu seobogatiste u svemu — u svakoj rijeËi i svakom spoznanju.Kako li se svjedoËanstvo o Kristu utvrdilo u vama te neoskudijevate ni na jednom daru ËekajuÊi Objavljenje Gos-podina naπega Isusa Krista!” (1 Kor 1,4-7)

SvjedoËanstvo o Kristu utvrdilo se u korintskoj crkvi ikakav je bio rezultat? Nisu imali nedostatka ni u jednome

36 “Preostalima pripada, koga pozove Gospodin.” (Jl 2,32 — ©ariÊ)

143

129Uvod

daru. Nemamo li onda pravo zakljuËiti da ni ostatak, akose potpuno utvrdi u Isusovom svjedoËanstvu, neÊe oskudi-jevati ni u jednome daru ËekajuÊi na dolazak naπega Gospo-dina Isusa Krista?

Roswell F. Cottrell

Rani spisi130

131

Duhovni darovi

Pad SotoneSotona je nekoÊ bio cijenjeni aneo na Nebu, odmah

do Krista. Njegovo lice, kao i lica drugih anela, bilo je blagoi izraæavalo je sreÊu. Njegovo visoko i πiroko Ëelo odavaloje visoku inteligenciju. Njegova je pojava bila savrπena, a izgledplemenit i veliËanstven. Meutim, kad je Bog rekao svojemSinu: “NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku”, Sotona je postaoljubomoran na Isusa. Æelio je da se i njega pita za savjet uvezi sa stvaranjem Ëovjeka, a buduÊi da nije, ispunio se za-viπÊu, ljubomorom i mrænjom. Æudio je za tim da primi najviπepoËasti na Nebu kao onaj koji dolazi odmah iza Boga.

Do tog vremena cijelim Nebom vladao je red sklad isavrπena pokornost Boæjoj vladavini. Pobuniti se protiv Nje-govog poretka i volje znaËilo je najveÊi grijeh. »itavo se Nebouskomeπalo. Aneli su bili rasporeeni u satnije, a na Ëelusvake bojne bio je viπi aneo zapovjednik. U teænji da seuzvisi i ne æeleÊi se pokoriti Isusovoj vlasti, Sotona je poËeokritizirati Boæju vladavinu. Neki od anela sloæili su se s njimu njegovoj pobuni, a drugi su snaæno branili Boæju Ëast imudrost πto je dao vlast svojemu Sinu. Meu anelima jedoπlo do prepirke. Sotona i njegovi simpatizeri nastojali sureformirati Boæju vladavinu. Htjeli su proniknuti u Boæju neis-traæivu mudrost i ustanoviti zaπto je uzvisio Isusa i obdarioGa neograniËenom silom i vlaπÊu. Pobunili su se protiv auto-riteta Sina. Sve su nebeske vojske bile pozvane pred Ocada se sva ta pitanja rijeπe. Tada je odluËeno da Sotona bu-de istjeran s Neba sa svim anelima koji su mu se pridru-æili u pobuni. Tako je izbio rat na Nebu. Aneli su se ukljuËiliu borbu; Sotona je æelio pobijediti Boæjeg Sina i one koji su

(131)

146

145

Rani spisi132

se pokorili Njegovoj volji. Ali dobri i vjerni aneli su nad-vladali i Sotona je sa svojim sljedbenicima bio istjeran sNeba.

Nakon πto su Sotona i njegovi istomiπljenici izbaËeni izNeba i kad je on shvatio da je zauvijek izgubio svoju ËistoÊui slavu, pokajao se i traæio da bude ponovno primljen naNebo. Bio je spreman zauzeti svoje prijaπnje mjesto ili bilokoji poloæaj koji bi mu bio odreen. Ali ne, Nebo ne moæebiti izloæeno takvoj opasnosti. Da se vratio, Ëitavo bi Nebobilo u opasnosti jer se grijeh zaËeo u njemu i u njemu jebilo sjeme pobune. On i njegovi sljedbenici plakali su i pre-klinjali da ponovno steknu Boæju naklonost. Ali njihov gri-jeh — mrænja, zavist i ljubomora — bio je tolik da ga Bognije mogao izbrisati. Morao je ostati da na kraju dobije ko-naËnu kaznu.

Kad je Sotona shvatio da ne postoji moguÊnost za po-novno stjecanje Boæje naklonosti, poËela se oËitovati njego-va zloba i mrænja. U dogovoru sa svojim anelima naËinioje plan kako da i dalje radi protiv Boæje vladavine. Kad suAdam i Eva bili smjeπteni u prekrasan vrt, Sotona je kovaoplanove da ih uniπti. Da su bili posluπni Bogu, ovaj sretnipar ne bi mogao biti liπen sreÊe. Sotona nije mogao zavla-dati njima dokle god nisu bili neposluπni Bogu i izigrali Nje-govu naklonost. Zato je trebalo smisliti plan da ih se neka-ko navede na neposluπnost kako bi se izloæili Boæjem nego-dovanju i doπli pod izravniji utjecaj Sotone i njegovih ane-la. OdluËeno je da Sotona uzme drugi oblik i pokaæe zani-manje za Ëovjeka. On mora uËiniti upitnom Boæju istinitosti izazvati sumnju je li Bog stvarno mislio ono πto je rekao;zatim mora potaknuti njihovu radoznalost, navesti ih da po-kuπaju ispitati Boæje nedokuËive namjere — na isti grijeh zakoji je Sotona bio kriv — i razmiπljati o razlogu NjegovihograniËenja u vezi sa stablom spoznaje.

Pad ËovjekaSveti aneli Ëesto su posjeÊivali vrt i pouËavali Adama

i Evu u njihovim poslovima; takoer su ih izvijestili o Soto-ninoj pobuni i padu. Opomenuli su ih da ga se Ëuvaju i sa-vjetovali im da se ne razdvajaju jedno od drugoga jer bi inaËe

147

133

mogli doÊi u dodir s ovim palim neprijateljem. Aneli suih takoer molili da neizostavno slijede upute koje im je Bogdao jer mogu biti sigurni samo ako budu savrπeno posluπni.Tada ovaj pali neprijatelj neÊe imati vlasti nad njima.

Sotona je poËeo svoje djelo s Evom nagovorivπi je naneposluπnost. Ona je najprije pogrijeπila πto se odvojila odsvojeg muæa, zatim se zadræavala oko zabranjenog stabla inajzad je sluπala πto govori kuπaË pa se Ëak usudila posum-njati u ono πto je Bog rekao: “U onaj dan u koji s njegaokusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!” Pomislila je da Gospodin moædanije mislio tako kao πto je govorio pa se osmjelila, pruæilaruku, ubrala plod i poËela jesti. Bio je za oËi zamamljiv iukusan. Bilo joj je krivo πto im je Bog uskratio ono πto bizapravo bilo za njihovo dobro pa je plod ponudila Adamu itime ga dovela u kuπnju. IspriËala je Adamu sve πto joj jezmija rekla i izrazila Ëuenje πto je imala moÊ govora.

Vidjela sam kako se Adamovo lice rastuæilo. Izgledao jeuplaπen i zaprepaπten. Vidjelo se da se u njegovim mislimavodi borba. Bio je siguran da se radilo o neprijatelju na kojegsu upozoreni i da njegova æena mora umrijeti. Morat Êe serastati. Njegova ljubav prema Evi bila je toliko velika da jepotpuno obeshrabren odluËio s njom podijeliti njezinu sud-binu. Uzeo je plod i naglo ga pojeo. Sada je Sotona likovao.Sjetio se kako se pobunio na Nebu i stekao pristaπe koji suga voljeli i slijedili u njegovoj pobuni. Pao je i bio je uzroË-nikom pada drugih. Sada je naveo æenu da pokaæe nepovje-renje prema Bogu, da posumnja u Njegovu mudrost i po-kuπa istraæiti dubine Njegovih mudrih planova. Sotona je znaoda æena neÊe pasti sama. Adam je zbog svoje ljubavi premaEvi bio neposluπan Boæjoj zapovijedi pa je pao s njom.

Vijest o Ëovjekovu padu proπirila se Nebom. Sve su harfeutihnule. Aneli su u boli skinuli svoje krune. »itavo se Nebouznemirilo. Odræano je savjetovanje kako bi se odluËilo πtouËiniti s krivim parom. Aneli su s bojali da Adam i Eva nepruæe ruku i okuse sa stabla æivota i postanu besmrtni gre-πnici. Ali Bog je rekao da Êe prijestupnike izagnati iz vrta.Aneli su odmah dobili nalog da brane pristup stablu æi-vota. Sotona je pomno isplanirao da Adam i Eva pokaæu ne-posluπnost Bogu, da budu izloæeni Njegovom negodovanju ida zatim jedu sa stabla æivota kako bi zauvijek æivjeli u grijehu

Duhovni darovi

148

Rani spisi134

i nepokornosti; time bi grijeh bio ovjekovjeËen. Ali sveti anelisu dobili nalog da ih istjeraju iz vrta i ne dopuste im pri-stup stablu æivota. Svaki od ovih silnih anela dræao je udesnici neπto sliËno blistavom maËu.

Sada je Sotona likovao. Svojim padom uspio je i drugeupropastiti. Bio je izbaËen s Neba, a oni iz raja.

Plan spasenjaTuga je ispunila Nebo kad se saznalo da je Ëovjek izgub-

ljen i da Êe se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnimbiÊima osuenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestup-nike nema izlaza. Svi Adamovi potomci morat Êe umrijeti.Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila saæa-ljenje i tugu. Malo kasnije vidjela sam da je pristupio izuzetnojakom svjetlu koje je okruæivalo Oca. Moj aneo pratilac rekaomi je: On ima tajni razgovor s Ocem. Dok su Otac i Sinrazgovarali, zabrinutost je kod anela dosegnula vrhunac. Tri-put je bljeπtavo svjetlo kojim je Otac bio okruæen prekriloIsusa, i kad se vratio treÊi put, moglo se vidjeti Njegovo lice.Bilo je smireno, bez ikakvog straha i nedoumice i blistaloje dobrotom i milinom koju je nemoguÊe opisati. Tada jeobavijestio anele da se naπao put za spasenje izgubljenogËovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponu-dio svoj æivot kao otkup, da Êe smrtnu osudu uzeti na sebekako bi po Njemu Ëovjek mogao dobiti oprost. ZaslugamaNjegove krvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu Ëovjek Êe moÊisteÊi Boæju naklonost, vratiti se u prekrasni vrt i uæivati plo-dove sa stabla æivota.

Aneli se isprva tome nisu mogli radovati jer njihov Za-povjednik nije niπta skrivao pred njima, veÊ im je iznio planspasenja. Isus im je rekao da Êe stati izmeu OËeva gnjevai palog Ëovjeka, da Êe sam ponijeti grijeh i porugu i da ÊeGa malo njih primiti kao Sina Boæjeg. Skoro svi Êe Ga zamrzitii odbaciti. On Êe ostaviti svu svoju slavu na Nebu, siÊi naZemlju kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek, upoznati se osobnos raznim napastima kojima je Ëovjek izloæen da bi znao kakopomoÊi onima koji su izloæeni kuπnji. A na kraju, kad zavr-πi svoju uËiteljsku zadaÊu, bit Êe predan u ruke ljudima iizloæen svakoj okrutnosti i muci koju mogu nanijeti bezboæ-

150

149

135

ni ljudi, potaknuti od Sotone i njegovih anela. Umrijet Êenajstraπnijom smrÊu viseÊi izmeu neba i zemlje kao okriv-ljeni greπnik. Pretrpjet Êe duge sate agonije, tako straπne daje aneli neÊe moÊi gledati, veÊ Êe pred tim prizorom zaklo-niti lice. Trpjet Êe ne samo tjelesnu, veÊ i duπevnu bol skojom se tjelesna patnja ne moæe usporediti. Na Njega Êepasti teret grijeha cijelog ËovjeËanstva. PriopÊio im je daÊe umrijeti, ali da Êe treÊeg dana uskrsnuti i uziÊi k Ocuda moli za zabludjelog, palog Ëovjeka.

Na to su se aneli bacili pred Njega i ponudili svoj æi-vot za ærtvu. Isus im je odgovorio da Êe On svojom smrÊuspasiti mnoge, a da æivot jednog anela ne moæe platiti dug.Otac moæe kao otkup za Ëovjeka primiti samo Njegov æivot.Takoer im je rekao da Êe oni sudjelovati u Njegovu planu,da Êe biti s Njim i da Êe Ga snaæiti u raznim trenucima; daÊe On uzeti narav palog Ëovjeka i da Njegova moÊ neÊe bitijednaka njihovoj; da Êe biti svjedoci Njegova poniæenja i velikepatnje; da Êe gledajuÊi Njegove muke i mrænju ljudi premaNjemu, biti toliko ogorËeni da Êe Ga iz ljubavi prema Njemuhtjeti osloboditi od Njegovih ubojica, ali da ne smiju niËimsprijeËiti ono πto Êe gledati svojim oËima; i da Êe sudjelovatiu Njegovom uskrsnuÊu; da je naËinjen plan spasenja i daga je Otac prihvatio.

Sa svetom tugom Isus je tjeπio i umirivao anele govo-reÊi im da Êe poslije svi koje izbavi æivjeti s Njim i da Êesvojom smrÊu otkupiti mnoge i uniπtiti onoga koji ima vlastnad smrÊu. Njegov Êe Mu Otac dati kraljevstvo, vlast i veli-Ëanstvo pod cijelim Nebom i On Êe vjeËno vladati. Sotonai greπnici bit Êe uniπteni da nikad viπe ne uznemiruju Neboili oËiπÊenu novu Zemlju. Isus je zapovjedio anelima da sepomire s planom koji je Njegov Otac odobrio i da se radujuπto Êe se Njegovom smrÊu pali Ëovjek moÊi ponovno podi-Êi i steÊi Boæju naklonost te uæivati Nebo.

Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeskeËete zapjevale su pjesmu oboæavanja i hvale. Svi su zasvi-rali u svoje harfe i pjevali za ton viπe nego prije radi Boæjevelike milosti i milosra πto je dao svojega premilog Sinada umre za buntovniËki rod. Zatim su od anela potekli iz-ljevi oboæavanja i hvale radi Isusovog samoodricanja i ærtve,πto je bio voljan napustiti naruËje svojeg Oca i izabrati æivot

Duhovni darovi

151

Rani spisi136

patnje i tjeskobe te umrijeti najprezrenijom smrÊu da bi daoæivot drugima.

Aneo je rekao: “Misliπ li da je Otac dao svojeg premilogSina bez borbe? Ne, nije. To je bila borba i za samog nebeskogBoga, hoÊe li ostaviti palog Ëovjeka da propadne ili Êe dopu-stiti da za nj umre Njegov ljubljeni Sin.” Aneli su bili toli-ko zainteresirani za Ëovjekovo spasenje da je meu njimabilo onih koji su bili spremni napustiti slavu i dati svoj æivotza palog Ëovjeka. “Ali”, rekao je moj aneo pratilac, “to nebi vrijedilo.” Prijestup je bio toliki da ni aneoski æivot nebi mogao platiti dug. Samo su smrt i posredovanje BoæjegSina mogli platiti dug i spasiti Ëovjeka od beznadnog jada ibijede.

Ali aneli su dobili duænost da uzlaze i silaze s okrep-ljujuÊim nebeskim melemom i da tjeπe Sina Boæjeg u Njego-vom patniËkom æivotu. Dobili su joπ i duænost da Ëuvaju isaËuvaju podanike milosti od zlih anela i razgone tamu kojuje Sotona stalno πirio oko njih. Vidjela sam da Bog nije mo-gao promijeniti svoj Zakon i tako spasiti izgubljenog, na pro-past osuenog Ëovjeka; zato je dopustio da Njegov premiliSin umre za Ëovjekov prijestup.

Sotona je sa svojim anelima ponovno likovao πto Êepadom Ëovjeka moÊi ukloniti Sina Boæjeg s Njegovog uzvi-πenog poloæaja. Onda je svojim anelima priopÊio da Êe si-gurno nadvladati Isusa kad ovaj uzme greπnu narav i takosprijeËiti ostvarenje plana spasenja.

Pokazan mi je Sotona onakav kakav je bio nekada kaosretan i uzviπen aneo. Zatim mi je pokazan kakav je sada.Joπ i sada je kraljevske pojave. Crte lica su mu joπ uvijekplemenite jer je pali aneo. Ali izraz na njegovom licu pre-pun je nemira, zabrinutosti, nezadovoljstva, zlobe, mrænje,podlosti, prijevare i svakog zla. Posebno sam primijetila ne-koÊ tako plemenito lice. »elo mu se poËelo povlaËiti od oËiju.Vidjela sam da je dugo popuπtao zlu tako da je svaka dobraosobina bila izopaËena, a svaka zla crta razvijena. OËi sumu bile lukave, podmukle i pokazivale veliku prodornost.Bio je visoka rasta, ali mu je koæa na rukama i licu mlitavovisjela. Dok sam ga promatrala, bradom je bio naslonjen nalijevi dlan. Izgledao je duboko zamiπljen. Onda sam mu nalicu opazila osmijeh od kojeg sam zadrhtala jer je bio pun

153

152

137

zloÊe i sotonskog lukavstva. Tako se osmjehuje u trenutkukad mu je neka ærtva sigurna, a Ëim je ulovi u svoju zamku,taj osmijeh postaje grozan.

Prvi Kristov dolazakBila sam prenesena u vrijeme kad je Isus uzeo na sebe

ljudsku narav, kad se ponizio da bude Ëovjek i trpi Sotoninekuπnje.

Njegovo roenje nije pratila svjetovna slava. Rodio se uπtalici i bio poloæen u jasle. Ali je Njegovo roenje bilo pro-slavljeno viπe od roenja ijednog ljudskog sina. Nebeski an-eli obavijestili su pastire o Isusovom dolasku i njihovo jesvjedoËenje popratila Boæja svjetlost i slava. Nebeske vojskezasvirale su u svoje harfe i slavile Boga. One su trijumfalnonajavile dolazak Boæjeg Sina na pali svijet da ostvari djelootkupljenja i da Ëovjeku svojom smrÊu donese mir, sreÊu ivjeËni æivot. Bog je proslavio dolazak svojeg Sina. Aneli suMu se klanjali.

Boæji aneli su bdjeli nad prizorom Njegova krπtenja, aSveti Duh je siπao u obliku goluba i poËinuo na Njemu. Dokje narod stajao u Ëuenju, oËiju uprtih u Njega, s Neba sezaËuo OËev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!

Ivan nije bio siguran da je Onaj koji je doπao na Jordanda Ga krsti Spasitelj. Ali Bog je obeÊao da Êe mu dati znakpo kojemu Êe prepoznati Jaganjca Boæjeg. Taj je znak do-bio kad je nebeski golub siπao na Isusa i kad Ga je obasjalaBoæja slava. Ivan je pruæio ruku i pokazujuÊi na Isusa, glas-no povikao: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta.”

Ivan je svojim uËenicima rekao da je Isus obeÊani Me-sija, Spasitelj svijeta. Kad se njegovo djelo pribliæilo kraju,pouËio je uËenike da gledaju na Isusa i da Ga slijede kaoVelikog UËitelja. Ivanov æivot bio je prepun tuge i samoodri-canja. On je najavio prvi Kristov dolazak, ali mu nije bilodopuπteno da vidi Njegova Ëuda i uæiva u sili koja se oËito-vala u Njemu. Kad se Isus potvrdio kao uËitelj, Ivan je znaoda on mora umrijeti. Rijetko kad se Ëuo njegov glas, osimu pustinji. Æivio je kao osamljenik. Nije se vezao uz oËevuobitelj da uæiva u njihovom druπtvu, veÊ ju je napustio da

Duhovni darovi

154

Rani spisi138

bi mogao ispuniti svoju zadaÊu. Mnoπtvo ljudi napuπtalo jegradove i sela i odlazilo u pustinju da Ëuje rijeËi Ëudesnogproroka. Ivan je poloæio sjekiru na korijen stablu. Ukora-vao je grijeh ne mareÊi za posljedice i pripremao put Boæ-jem Jaganjcu.

Herod se uznemirio kad je Ëuo Ivanovo snaæno izravnosvjedoËanstvo i s iskrenim je zanimanjem pitao πto mora uËi-niti da postane njegov uËenik. Ivanu je bila poznata Ëinjenicada se upravo namjeravao oæeniti æenom svojeg brata dok jojje muæ joπ bio æiv pa je odluËno rekao Herodu da je to pro-tuzakonito. Herod nije bio spreman iπta ærtvovati. Oæeniose æenom svojeg brata i pod njezinim je utjecajem uhitioIvana i bacio ga u tamnicu namjeravajuÊi ga kasnije pustiti.U tamnici je Ivan preko svojih uËenika Ëuo za silna Isusovadjela. Nije imao prilike Ëuti Njegove milostive rijeËi, ali sumu ih prenijeli uËenici i tjeπili ga onim πto su Ëuli. Zahva-ljujuÊi utjecaju Herodove æene, Ivanu je uskoro odrubljenaglava. Vidjela sam da je i najskromniji uËenik koji je slije-dio Isusa, koji je bio svjedokom Njegovih Ëuda i Ëuo utje-πne rijeËi koje su silazile s Njegovih usana, bio veÊi od IvanaKrstitelja, odnosno da su takvi uËenici doæivjeli veÊe priznanjei Ëast i imali u æivotu viπe zadovoljstva.

Ivan je doπao u Ilijinom duhu i sili da objavi Isusov prvidolazak. Ukazano mi je na posljednje dane pa sam vidjelada Ivan prikazuje one koji trebaju poÊi u Ilijinom duhu isili da navijeste dan gnjeva i Isusov drugi dolazak.

Nakon krπtenja u Jordanu Duh je Isusa odveo u pustinjuda Ga avao kuπa. Sveti Duh ga je pripremio za ovaj pose-ban susret sa æestokom kuπnjom. Sotona Ga je kuπao Ëetrdesetdana i za to vrijeme nije niπta jeo. Sve je oko Njega biloodbojno, pred Ëim bi ljudska priroda ustuknula. Bio je sazvijerima i avlom na pustom, samotnom mjestu. Boæji Sinbio je blijed i izmuËen postom i patnjom. Ali Njegov je putbio zacrtan i On mora izvrπiti djelo radi kojeg je doπao.

Sotona je iskoristio patnju Boæjeg Sina i pripremio seda Ga pritisne brojnim kuπnjama nadajuÊi se da Êe Ga po-bijediti jer se ponizio i postao kao Ëovjek. Sotona je doπaos ovom kuπnjom: “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo ka-menje postane kruh.” Kuπnjom je æelio navesti Isusa da muuporabom boæanske sile dokaæe da je Mesija. Isus mu je mirno

155

139

odvratio: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËiπto izlazi iz Boæjih usta.”

Sotona je nastojao s Isusom raspravljati o tome je li OnSin Boæji. Ukazao je na Njegovu slabost i ispaÊenost i oholotvrdio kako je jaËi od Isusa. Ali rijeËi izgovorene s Neba:“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” bile sudovoljne da krijepe Isusa tijekom sveg stradanja. Vidjela samda Krist nije morao niπta uËiniti da uvjeri Sotonu u svojusilu ili da je Spasitelj svijeta. Sotona je imao dovoljno doka-za o Njegovom uzviπenom poloæaju i vlasti kao Sina Boæjeg.Upravo ga je njegova nespremnost da se pokori Kristovojvlasti iskljuËila iz Neba.

Da pokaæe svoju moÊ, Sotona je Isusa odnio u Jeruzalemi postavio na vrh Hrama. Tu Ga je pozvao da skoËi s vrtoglavevisine i dokaæe kako je Sin Boæji. Sotona se ovaj put posluæiorijeËima nadahnuÊa: “Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapo-vjediti za tebe i na rukama Êe te nositi da se gdje nogomne spotakneπ o kamen.” Isus mu je odgovorio: “Pisano je tako-er: Ne iskuπavaj Gospodina, Boga svojega!” Sotona je Isusaæelio navesti da iskoristi milosre svojeg Oca i svoj æivot sta-vi na kocku prije ostvarenja svoje zadaÊe. Nadao se da Êetako plan spasenja propasti; ali je ovaj plan bio odviπe dobropostavljen da bi ga Sotona mogao upropastiti ili osujetiti.

Krist je primjer svim krπÊanima. Kad su iskuπavani ilikad im se osporavaju njihova prava, oni to trebaju strpljivopodnijeti. Ne bi trebali smatrati da imaju pravo pozvati Go-spodina da uporabi svoju snagu kako bi pobijedili svoje ne-prijatelje, osim ako se time Bog izravno πtuje i proslavlja.Da se Isus bacio s vrha Hrama, time ne bi proslavio svojegOca jer taj Ëin ne bi vidio nitko osim Sotone i Boæjih ane-la. A znaËilo bi iskuπavanje Gospodina da svoju moÊ poka-zuje svojem najogorËenijem neprijatelju. To bi bilo popuπtanjeonome koga je Isus doπao pobijediti.

“–avao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokazamu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reËe: ‘SveÊu ti to dati ako mi se niËice pokloniπ.’ Tada mu reËe Isus:‘Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se kla-njaj i njemu jedinom sluæi!’”

Sotona je Isusu prikazao svjetska kraljevstva u najpri-vlaËnijem svjetlu. Ako mu se Isus tu pokloni, obeÊao Mu je

Duhovni darovi

157

156

Rani spisi140

da Êe se odreÊi svojih prava na posjedovanje Zemlje. Akose plan spasenja provede i Isus umre za otkup Ëovjeka, So-tona je znao da Êe mu sila biti ograniËena i na kraju odu-zeta i da Êe biti uniπten. Zbog toga je njegov lukavo smiπ-ljeni plan bio da sprijeËi, ako bude moguÊe, dovrπenje veli-kog djela koje je Boæji Sin zapoËeo. Ako propadne plan Ëo-vjekova otkupljenja, Sotona Êe zadræati kraljevstvo koje jeprisvajao. Laskao je sebi da Êe, ako u tome uspije, vladatinasuprot nebeskome Bogu.

Sotona je likovao kad se Isus odrekao svoje sile i slavei napustio Nebo. Mislio je da je Sin Boæji doπao pod nje-govu vlast. Kuπnja svetog para u Edenu proπla je tako do-bro da se nadao kako Êe svojom sotonskom silom i lukavoπ-Êu prevariti Ëak i Boæjeg Sina i tako spasiti svoj æivot i kra-ljevstvo. Kad bi mogao navesti Isusa da odstupi od volje svo-jega Oca, ostvario bi cilj. Ali Isus se kuπaËu suprotstavioukorom: “Odlazi, Sotono!” On se klanjao samo svojem Ocu.Sotona je tvrdio da njemu pripada zemaljsko kraljevstvo iuvjeravao je Isusa da bi si mogao uπtedjeti patnje: da ne moraumrijeti kako bi dobio kraljevstvo ovoga svijeta; ako mu sepokloni, mogao bi imati sva zemaljska blaga i njima slavnovladati. Ali Isus je bio Ëvrst. Znao je da Êe doÊi vrijeme kadÊe polaganjem svojeg æivota to kraljevstvo otkupiti od Soto-ne i da Êe Mu se nakon nekog vremena pokoriti Ëitavo Ne-bo i Zemlja. Izabrao je æivot patnje i uæasnu smrt kako jeodredio Njegov Otac da bi mogao biti zakoniti baπtinik ze-maljskog kraljevstva i dobiti ga u vjeËni posjed. I Sotona ÊeMu biti predan u ruke da ga uniπti kako nikad viπe ne bidodijavao Isusu ili svetima u slavi.

Kristova sluæbaNakon πto je zavrπio s kuπnjom, Sotona je za neko vrijeme

napustio Isusa, a aneli su Mu u pustinji pripremili hranu iokrijepili Ga, dok je na Njemu poËinuo blagoslov NjegovogOca. Sotona nije uspio sa svojom najæeπÊom kuπnjom, ali jeËekao na razdoblje Isusove sluæbe, kad Êe protiv Njega uraznim prilikama iskuπati svoju lukavost. Joπ uvijek se na-dao da Êe Ga nadvladati potiËuÊi ljude da Ga ne prihvate,veÊ mrze i nastoje uniπtiti. Sotona je odræao poseban sasta-

158

141

nak sa svojim anelima. Bili su razoËarani i gnjevni πto nisuniπta postigli protiv Boæjeg Sina. ZakljuËili su da moraju bitilukaviji i do krajnjih granica iskoristiti svoju moÊ da Njegovnarod navedu da ne povjeruje kako je On Spasitelj svijeta ina taj naËin obeshrabre Isusa u Njegovom radu. Koliko godÆidovi bili toËni u svojim obredima i ærtvama, ako ih uspi-ju zadræati slijepima za proroËanstva i uvjeriti da Êe se Me-sija pojaviti kao moÊni svjetski kralj, mogli bi ih navesti daprezru i odbace Isusa.

Vidjela sam da su Sotona i njegovi aneli bili vrlo zapo-sleni tijekom Kristove sluæbe nadahnjujuÊi ljude nevjerom,mrænjom i prijezirom. Kad bi Isus izgovorio neku oπtru isti-nu ukoravajuÊi ih za grijeh, ljudi bi se Ëesto razbjesnjeli.Sotona i njegovi aneli poticali su ih da ubiju Boæjeg Sina.Viπeput su dohvatili kamenje da Ga kamenuju, ali su Ga an-eli Ëuvali od gnjevnog mnoπtva i sklanjali na sigurno mje-sto. Jednom prigodom, kad je s Njegovih svetih usana pote-kla istina, mnoπtvo Ga je uhvatilo i odvelo na vrh brijega snamjerom da Ga strmoglavi. Dok su se meusobno svaalioko toga πto da uËine s Njim, aneli su Ga ponovno sakrilipa je proπao izmeu njih i otiπao svojim putem.

Sotona se joπ uvijek nadao da Êe veliki plan spasenjapropasti. Uloæio je svu svoju moÊ da ljudima otvrdne srca iizazove ogorËenost protiv Isusa. Nadao se da Êe Ga tolikomalo njih prihvatiti kao Boæjeg Sina da Êe svoje patnje i ær-tvu smatrati prevelikom za tako malo druπtvo. Ali vidjela samda bi Isus proveo predvieni plan da je bilo samo dvoje kojebi Ga prihvatilo kao Sina Boæjeg i povjerovalo u Njega zaspasenje svoje duπe.

Isus je svoj rad poËeo krπeÊi Sotoninu moÊ nad onimakoji pate. VraÊao je bolesnima zdravlje, davao vid slijepimai lijeËio uzete tako da su skakali od radosti i slavili Boga.Obnavljao je snagu nemoÊnima i onima koje je Sotoninaokrutna sila godinama vezala. Ljubaznim rijeËima tjeπio jeslabe, nemoÊne i oËajne. NemoÊne, patnike koje je Sotonapobjedonosno dræao, Isus je istrgnuo iz njegovih ruku do-noseÊi zdravlje njihovom tijelu i veliku radost i sreÊu. VraÊaoje mrtve u æivot i oni su slavili Boga za silno oËitovanje Nje-gove moÊi. Djelovao je silno za sve koji su vjerovali u Nje-ga.

Duhovni darovi

160

159

Rani spisi142

Kristov æivot bio je ispunjen rijeËima i djelima dobro-te, suÊuti i ljubavi. Uvijek je bio spreman sasluπati i oslobo-diti muka one koji su dolazili k Njemu. Samo mnoπtvo jesvjedoËilo o Njegovoj boæanskoj sili. Ali nakon πto bi djelobilo obavljeno, mnogi su se stidjeli tog skromnog a ipak sil-nog uËitelja. BuduÊi da knezovi nisu u Njega vjerovali, na-rod Ga nije bio spreman prihvatiti. On je bio Ëovjek boli iviËan patnjama. Nisu mogli podnijeti da se trebaju ravnatiprema Njegovom trijeznom, samopoærtvovnom æivotu. Htje-li su uæivati u Ëasti koju pruæa svijet. Pa ipak su mnogi sli-jedili Boæjeg Sina i sluπali Njegove upute uæivajuÊi u rijeËi-ma koje su tako milostivo silazile s Njegovih usana. Njegovesu rijeËi bile prepune znaËenja, a opet tako jednostavne daih je i najslabiji mogao razumjeti.

Sotona i njegovi aneli oslijepili su oËi i zamraËili razumi-jevanje Æidova te poticali narodne knezove i starjeπine da ubijuIsusa. Druge su slali da im Ga dovedu, ali kad bi Mu se pribli-æili, iznenadili bi se i zaËudili. Vidjeli su da je ispunjen saæa-ljenjem i suÊuti kad bi vidio ljudsku bijedu. »uli su kako jenjeæno i s ljubavlju hrabrio slabe i nevoljne. Takoer su Ëulikako zapovjedniËkim glasom ukorava Sotoninu silu i zahtije-va da oslobodi svoje zarobljenike. Sluπali su mudre rijeËi kojesu dolazile s Njegovih usana i bili su zadivljeni; nisu moglidiÊi ruke na Njega. Vratili su se k sveÊenicima i starjeπinamabez Isusa. Kad su ih pitali: “Zaπto ga ne dovedoste?” oni suizvijestili kako su bili svjedoci Njegovih Ëuda i kako su Ëulisvete rijeËi mudrosti, ljubavi i znanja te dodali: “Nikada nitkonije ovako govorio.” Glavari sveÊeniËki optuæili su ih da suse dali prevariti i neki od njih su se postidjeli πto Ga nisudoveli. SveÊenici su ih podrugljivo pitali je li itko od glavarapovjerovao u Njega. Vidjela sam da su mnogi upravitelji i star-jeπine vjerovali u Isusa, ali ih je Sotona sprijeËio da to pri-znaju; viπe su se bojali prijekora ljudi nego Boga.

Pokraj svega toga Sotonino lukavstvo i mrænja nisu one-moguÊili plan spasenja. Pribliæavalo se vrijeme za ostvarenjecilja zbog kojeg je Isus doπao na svijet. Sotona i njegovi an-eli dogovarali su se i odluËili potaknuti Kristov vlastiti na-rod da traæi Njegovu krv i da Ga izvrgne okrutnostima i pri-jeziru. Nadali su se da Êe Isusa ogorËiti takvim postupkomi da neÊe uspjeti ostati ponizan i krotak.

161

143

Dok je Sotona stvarao planove, Isus je briæljivo upoznaosvoje uËenike sa stradanjem koje Ga oËekuje — da Êe Garazapeti i da Êe treÊi dan uskrsnuti. Ali njihov je um otupioi oni nisu mogli shvatiti πto im govori.

PreobraæenjeVjera uËenika bila je jako osnaæena preobraæenjem kad

im je bilo dopuπteno da vide Kristovu slavu i Ëuju glas sNeba koji je posvjedoËio o Njegovoj boæanskoj naravi. Bogje odluËio Isusovim sljedbenicima pruæiti snaæan dokaz daje On obeÊani Mesija, kako u velikoj tuzi i razoËaranju zbogNjegova raspeÊa ne bi potpuno izgubili pouzdanje. Prigo-dom preobraæenja Gospodin je poslao Mojsija i Iliju da razgo-varaju s Isusom o Njegovom stradanju i smrti. Umjesto daizabere anele za razgovor sa svojim Sinom, Bog je izabraoone koji su na Zemlji sami proπli kuπnje.

Ilija je hodio s Bogom. Njegov je rad bio muËan i teæakjer je Gospodin preko njega korio Izraela za grijeh. Ilija jebio Boæji prorok, ali je bio prisiljen bjeæati od mjesta domjesta da saËuva æivot. Njegov vlastiti narod progonio ga jekao divlju zvijer da ga ubije. Ali Bog je Iliju preobrazio ianeli su ga u slavi trijumfalno prenijeli na Nebo.

Mojsije je bio veÊi od ijednog Ëovjeka koji je æivio prijenjega. Bog ga je visoko cijenio pa je imao prednost da sGospodinom razgovara licem u lice kao πto Ëovjek razgo-vara s prijateljem. Bilo mu je dopuπteno da vidi neopisivosvjetlo i izuzetnu slavu koja je okruæivala Oca. Gospodin jepreko Mojsija oslobodio sinove Izraelove iz egipatskog rop-stva. Mojsije je posredovao za svoj narod i Ëesto je stajaoizmeu njega i Boæjega gnjeva. Kad se Gospodin jako raz-gnjevio na Izrael zbog nevjere, mrmljanja i teπkih grijeha,Mojsijeva se ljubav prema njima naπla na ispitu. Bog je pred-loæio da njih uniπti, a od njega naËini veliki narod. Mojsijeje pokazao koliko voli Izrael time πto je za njih iskreno molio.Uznemiren, molio je Boga da odvrati svoj æestoki gnjev ioprosti Izraelu ili da njegovo ime izbriπe iz svoje knjige.

Kad su Izraelci mrmljali protiv Boga i Mojsija jer nijebilo vode, optuæili su ga da namjerava pobiti njih i njihovudjecu. Bog je Ëuo njihovo mrmljanje i zapovjedio Mojsiju

Duhovni darovi

163

162

Rani spisi144

da progovori stijeni kako bi narod dobio vodu. Mojsije je ugnjevu udario u stijenu i slavu pripisao sebi. Stalna samovo-lja i mrmljanje sinova Izraelovih nanosila mu je veliku bol iza trenutak je zaboravio koliko je Gospodin bio strpljiv snjima i da ne mrmljaju protiv njega, veÊ protiv Boga. Mi-slio je samo na sebe, kako su ga duboko uvrijedili i kakosu mu malo zahvalnosti uzvraÊali za njegovu veliku ljubavprema njima.

Boæji je plan bio da svoj narod Ëesto dovodi u teπkoÊei da ga onda u nevolji izbavi svojom silom kako bi shvatioda ga voli i da se brine za njega; to ga je trebalo navesti daMu sluæi i ukaæe poπtovanje. Ali Mojsije ovaj put nije daoBogu Ëast i uzvisio Njegovo ime pred narodom da bi gamogao slaviti. Time je na se navukao Gospodnje nezadovolj-stvo.

Kad je Mojsije siπao s gore s dvije kamene ploËe i vidiokako se Izrael klanja zlatnom teletu, jako se razgnjevio: ba-cio je ploËe i razbio ih. Vidjela sam da u tome nije sagrijeπio.Obuzeo ga je gnjev zbog Boga jer je gorljivo branio Njego-vu slavu. Ali kad je popustio prirodnim osjeÊajima svojegasrca i na sebe uzeo Ëast koja je pripadala Bogu, sagrijeπioje i zbog tog grijeha Bog mu nije dopustio da ue u Kanaan.

Sotona je pokuπavao naÊi neπto Ëime bi Mojsija mogaooptuæiti pred anelima. Likovao je kad ga je uspio navestida ozlovolji Boga; rekao je anelima da Êe moÊi pobijeditii Spasitelja svijeta kada doe otkupiti Ëovjeka. Zbog svojegprijestupa Mojsije je doπao pod Sotoninu vlast — vlast smrti.Da je ostao Ëvrst, Gospodin bi ga odveo u ObeÊanu zemljui prenio na Nebo da ne okusi smrti.

Mojsije je umro, ali je Mihael siπao i dao mu æivot prijenego πto se njegovo tijelo raspalo. Sotona je pokuπao zadr-æati tijelo tvrdeÊi da pripada njemu, ali je Mihael uskrisioMojsija i poveo ga na Nebo. Sotona je ogorËeno ustao pro-tiv Boga optuæivπi Ga za nepravdu πto je dopustio da mu seotme plijen, ali Krist nije ukorio svojeg protivnika premdaje Boæji sluga pao zbog njegove kuπnje. On ga je blago uputiona svojeg Oca rijeËima: “Gospodin da te ukori.”

Isus je svojim uËenicima rekao da neki koji su Njim neÊeokusiti smrti dok ne vide kako Boæje kraljevstvo dolazi sasilom. Ovo se obeÊanje ispunilo prigodom preobraæenja. Isu-

164

145

sovo lice se preobrazilo i zasjalo kao sunce. Njegova je odjeÊabila bijela i sjajna. Mojsije je bio tu kao predstavnik onihkoji Êe uskrsnuti prigodom Isusovog drugog dolaska. A Ili-ja, koji se uznio na Nebo a da nije okusio smrt, predstavnikje onih koji Êe se preobraziti u besmrtnost pri Kristovomdrugom dolasku i biti uzeti na Nebo a da nisu okusili smrt.Dok su uËenici s iznenaenjem i strahom promatrali velikuIsusovu slavu i oblak koji ih je prekrio, zaËuli su Boæji glaspun zastraπujuÊeg veliËanstva: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni!Sluπajte ga!”

Izdaja KristaBila sam prenesena u vrijeme kad je Isus sa svojim uËe-

nicima blagovao pashalnu veËeru. Sotona je prevario Judu inaveo ga da misli kako je jedan od Kristovih pravih uËeni-ka, ali njegovo je srce uvijek bilo tjelesno. Vidio je silna Isu-sova djela, pratio Ga je tijekom Njegove sluæbe i pokorio seneoborivom dokazu da je Mesija, ali je bio zatvoren i gram-zljiv; volio je novac. Ljutito je prigovarao zbog skupe pomastikojom je Isus bio pomazan. Marija je ljubila Isusa. On joj jeoprostio mnoge grijehe, uskrisio je njezinog brata kojeg jejako voljela pa je smatrala da niπta nije preskupo za Isusa.©to je pomast skuplja, to Êe Spasitelju bolje moÊi izrazitisvoju zahvalnost kad je ærtvuje za Njega. Juda je pak tvr-dio, kao izgovor za svoju pohlepu, da se pomast mogla pro-dati i novac dati siromasima. Ali to nije rekao zato πto muje bilo stalo do siromaha; bio je sebiËan i Ëesto je za sebeuzimao ono πto mu je bilo povjereno da dade siromasima.Juda nije mario za Isusovu udobnost pa Ëak ni za Njegovepotrebe, a kao izgovor za svoju lakomost Ëesto je spominjaosiromahe. Ovaj Ëin Marijine dareæljivosti bio je najoπtriji ukornjegovoj pohlepnosti. Tako je bio pripremljen put da ga Soto-na iskuπa, πto Êe Judino srce spremno prihvatiti.

Æidovski sveÊenici i knezovi mrzili su Isusa, ali mno-πtvo Ga je pratilo da sluπa Njegove mudre rijeËi i vidi Nje-gova silna djela. U narodu se probudilo ozbiljno zanimanjepa je gorljivo slijedio Isusa da Ëuje rijeËi ovog Ëudesnog uËi-telja. Mnogi od knezova su povjerovali u Njega, ali se nisuusudili priznati svoju vjeru zbog straha da ne budu izopÊe-

Duhovni darovi

166

165

Rani spisi146

ni iz sinagoge. SveÊenici i starjeπine zakljuËili su da se ne-πto mora uËiniti kako bi se pozornost naroda odvratila odIsusa. Bojali su se da Êe svi povjerovati u Njega pa Êe nji-hova sigurnost biti ugroæena. Ako ne ubiju Isusa, izgubit Êesvoj poloæaj. I nakon πto Ga ubiju, joπ uvijek Êe ostati æivispomenici Njegove sile. Isus je uskrisio Lazara pa su se bojalida Êe ako Isusa ubiju, Lazar svjedoËiti o Njegovoj velikoj si-li. Ljudi su hrlili da vide Ëovjeka koji je uskrsnuo pa su knezoviodluËili ubiti i Lazara i tako utiπati uzbuenje. Tada Êe senarod vratiti ljudskim predajama i uËenjima, desetkovati me-tvicu i rutu, a oni Êe povratiti svoj utjecaj. Sloæili su se dauhvate Isusa kad bude sam jer ako to pokuπaju u mnoπtvu,kad je narod oko Njega, mogli bi ih kamenovati.

Juda je znao koliko im je stalo do toga da uhvate Isusapa je sveÊeniËkim glavarima i starjeπinama ponudio da Gaizda za nekoliko srebrnika. Njegova ljubav prema novcu na-vela ga je da izda svojega Gospodina u ruke Njegovih naj-ogorËenijih neprijatelja. Sotona je djelovao izravno preko Judei na ganutljivoj posljednjoj veËeri izdajica je smiπljao plano-ve za izdaju svojeg UËitelja. Isus je s tugom rekao uËenici-ma da Êe se te noÊi svi sablazniti o Njega. Ali Petar je gor-ljivo rekao da Ga se neÊe odreÊi ako Ga se svi drugi odrek-nu. Isus mu je odgovorio: “Sotona je dobio dopuπtenje davas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam se molio za te datvoja vjera ne malakπe. Tako i ti kad se jedanput vratiπ kmeni, uËvrsti svoju braÊu!” (Lk 22,31.32)

Promatrala sam Isusa u vrtu s uËenicima. U najdubljojæalosti zamolio ih je da bdiju i mole da ne padnu u napast.Znao je da Êe njihova vjera biti izloæena kuπnji, da Êe nji-hove nade doæivjeti razoËaranje i da Êe im biti potrebna svakasnaga koju mogu steÊi bdjenjem i æarkom molitvom. Isus sesnaænim glasom i sa suzama molio: “OËe! Ako hoÊeπ, otklo-ni ovaj kaleæ od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvojavolja!” Boæji Sin se molio u mukama. Na Njegovom su selicu pojavile velike kaplje krvi i padale na zemlju. Anelisu lebdjeli iznad tog mjesta promatrajuÊi prizor, ali je samojedan dobio nalog da okrijepi Boæjeg Sina u Njegovoj muci.Na Nebu nije bilo radosti. Aneli su skinuli krune i spustiliharfe i s najveÊim zanimanjem πutke promatrali Isusa. Æe-ljeli su okruæiti Boæjeg Sina, ali im to aneoski zapovjedni-

167

147

ci nisu dopustili jer bi Ga, gledajuÊi tu izdaju, izbavili; aplan je bio naËinjen i morao se ispuniti.

Nakon molitve Isus se vratio k uËenicima, ali su oni spa-vali. U tom uæasnom Ëasu Ëak ni Njegovi uËenici nisu imalisaæaljenja niti su se molili za Njega. Petar, koji je malo prijebio tako revan, sada je spavao dubokim snom. Isus ga jepodsjetio na njegove izjave i rekao: “Tako, ne mogoste samnom probdjeti ni jednoga sata?” Triput se Sin Boæji moliou straπnoj muci. A onda se pojavio Juda s naoruæanom ru-ljom. Kao obiËno, priπao je UËitelju i pozdravio Ga. Ruljaje opkolila Isusa, ali je On pokazao svoju boæansku silu kadje rekao: “Koga traæite?” “Ja sam.” Na to su se odmaknuli ipali na zemlju. Isus ih je to pitao da vide Njegovu silu iimaju dokaz da se mogao osloboditi iz njihovih ruku da jehtio.

Kad su vidjeli kako je mnoπtvo s toljagama i maËevimatako brzo popadalo, uËenici su se ponadali. Nakon πto suustali i ponovno okruæili Boæjeg Sina, Petar je izvukao maËi udario slugu velikog sveÊenika te mu je odsjekao uho. Isusmu je zapovjedio da skloni maË rijeËima: “Ili misliπ da nemogu zamoliti Oca da mi u ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaestlegija anela?” Vidjela sam kako je na ove rijeËi nada obasjalalica anelâ. Æeljeli su na licu mjesta okruæiti svojeg Zapo-vjednika i rastjerati gnjevnu rulju. Ali ponovno ih je obu-zela tuga kad je Isus dodao: “Ali kako bi se onda ispunilaPisma, prema kojima tako mora biti?” I srca uËenika obuzeoje oËaj i duboko razoËaranje kad je Isus dopustio da Ga nje-govi neprijatelji odvedu.

UËenici su se uplaπili za svoj æivot pa su Ga svi ostavilii pobjegli. Isus je ostao sam u rukama ubilaËke rulje. O kakoje Sotona trijumfirao! A kakva je tuga zavladala meu Boæ-jim anelima! Mnoge Ëete svetih anela, sa svojim visokimanelima zapovjednicima na Ëelu, bile su poslane da budusvjedoci ovog prizora. Trebali su zapisati svaku uvredu i ok-rutnost uËinjenu Boæjem Sinu i zapamtiti svaku bol i tjesko-bu koju Êe Isus podnijeti jer Êe ovi ljudi, koji su sudjelovaliu ovom straπnom prizoru, sve to joπ jednom æivo vidjeti.

Duhovni darovi

168

Rani spisi148

Suenje KristuKad su napustili Nebo, aneli su s tugom odloæili svoje

sjajne krune. Nisu ih mogli nositi dok njihov Zapovjednikpati i nosi trnov vijenac. Sotona i njegovi aneli bili su usudnici zaokupljeni time da uniπte ljudske osjeÊaje i saæalje-nje. OzraËje je bilo teπko i okaljano njihovim utjecajem. Sve-ÊeniËki glavari i starjeπine pod njihovim su nadahnuÊem vri-jeali i zlostavljali Isusa na najteæi naËin koji je ljudska pri-roda mogla podnijeti. Sotona se nadao da Êe takvim izrugi-vanjem i nasiljem nagnati Boæjeg Sina da se æali ili mrmlja,ili da Êe pokazati svoju boæansku moÊ i istrgnuti se iz vlastimnoπtva pa bi tako plan spasenja ipak mogao propasti.

Petar je nakon izdaje slijedio svojega Gospodina. Htioje vidjeti πto Êe biti s Isusom. Ali kad su ga optuæili da jejedan od Njegovih uËenika, strah za vlastitu sigurnost naveoga je da izjavi kako ne poznaje tog Ëovjeka. UËenici su bilipoznati po ËistoÊi svojega govora pa je Petar, kad su ga potreÊi put optuæili, proklinjanjem i psovanjem uvjeravao svojetuæitelje da nije jedan od Kristovih uËenika. Isus, koji je biosamo neπto malo udaljen od Isusa, uputio mu je tuæan pri-jekorni pogled. Tada se uËenik sjetio rijeËi koje mu je Isusuputio u gornjoj sobi i svoje revne tvrdnje: “Ako se i svisablazne o tebe, ja se nikada neÊu.” A on se odrekao Gos-podina, Ëak uz proklinjanje i psovke; ali je taj Isusov pogledsmekπao Petrovo srce i spasio ga. Gorko je plakao i pokajaose za svoj veliki grijeh pa se obratio i bio spreman utvrditisvoju braÊu.

Mnoπtvo je buËno zahtijevalo Isusovu krv. Okrutno suGa izbiËevali, obukli u stari grimizni kraljevski plaπt, a naNjegovu svetu glavu stavili vijenac od trnja. U ruku su Mustavili trsku, klanjali se pred Njim i rugajuÊi se pozdravljaliGa: “Zdravo, kralju æidovski!” Zatim su Mu uzimali trsku izruke i njome Ga udarali po glavi tako da se trnje zabijalo usljepooËice pa Mu je krv kapala niz lice i bradu.

Aneli su teπko podnosili ovaj prizor. Oni bi rado izba-vili Isusa, ali su im to njihovi zapovjednici zabranili rekavπida je to velika cijena koju valja platiti za Ëovjeka, da Êe onabiti plaÊena i donijeti smrt Onomu koji je imao vlast nadsmrÊu. Isus je znao da su aneli svjedoci Njegova poniæe-

170

169

149

nja. I najslabiji od njih mogao je uËiniti da razjarena ruljabespomoÊno popada i osloboditi Isusa. Znao je da bi Ga an-eli, kad bi zatraæio od Oca, istog trenutka oslobodili. AliOn je trebao podnijeti nasilje zlikovaca kako bi ostvario planspasenja.

Isus je stajao krotko i ponizno pred razbjeπnjelim mno-πtvom koje Ga je zlostavljalo na najgori moguÊi naËin. Plju-vali su Mu u lice — lice od kojega Êe se jednog dana htjetisakriti, koje Êe osvjetljavati Boæji grad i sjati jaËe od sunca.Krist greπnicima nije uputio srditi pogled. Pokrili su Mu glavuiznoπenom odjeÊom, pljuskali Ga i govorili: “Proreci tko teudario!” Meu anelima je nastalo komeπanje. Istog trenabi Ga oslobodili, ali su ih u tome sprijeËili njihovi zapovjed-nici.

Neki su se uËenici odvaæili uÊi za Isusom i prisustvo-vati Njegovom suenju. OËekivali su da Êe posegnuti zasvojom boæanskom silom i osloboditi se iz ruku svojih ne-prijatelja te ih kazniti za njihovu okrutnost. Njihove nadeÊe rasti i padati kako se budu mijenjali prizori. Ponekadsu sumnjali u strahu da su se prevarili. Ali glas koji su Ëulina gori preobraæenja i slava koju su vidjeli, jaËala je vjeruda je On doista Sin Boæji. PrisjeÊali su se prizora koje sudoæivjeli, Ëuda koja su vidjeli kad je lijeËio bolesne, otva-rao oËi slijepima i uπi gluhima te korio i izgonio avle,uskrisivao mrtve i Ëak smirivao vjetar i more. Nisu vjerovalida Êe umrijeti. Nadali su se da Êe se podiÊi u sili i sa zapo-vjedniËkim glasom rasprπiti krvoæedno mnoπtvo, kao ondakad je uπao u Hram i istjerao one koji su Boæji dom pre-tvorili u mjesto trgovanja, kad su pred Njim pobjegli kaoda ih progoni odred naoruæanih vojnika. UËenici su se na-dali da Êe Isus pokazati svoju silu i osvjedoËiti sve da jeKralj Izraela.

Judu je ispunila gorka griænja savjesti i stid zbog podleizdaje Isusa. A kad je vidio zlostavljanje koje je Spasitelj tr-pio, slomio se. Volio je Isusa, ali je viπe volio novac. Nijemislio da Êe Isus dopustiti da Ga uhvati rulja koju je onpredvodio. OËekivao je da Êe uËiniti Ëudo i osloboditi setih ljudi. Ali kad je vidio kako razbjeπnjelo mnoπtvo u sud-skoj dvorani æea za krvlju, osjetio je veliËinu svoje kriv-nje; i dok su mnogi æestoko optuæivali Isusa, Juda je jurnuo

Duhovni darovi

171

Rani spisi150

kroz mnoπtvo priznajuÊi da je sagrijeπio izdavπi nevinu krv.Ponudio je sveÊenicima novac koji su mu platili i molio ihda oslobode Isusa, tvrdeÊi da je potpuno nevin.

SveÊenici su kratko vrijeme πutjeli, ozlojeeni i zbunjeni.Nisu æeljeli da narod dozna kako su potkupili jednog odnavodnih Isusovih sljedbenika da im Ga izda. Htjeli su sa-kriti da su Isusa lovili kao lopova i potajno Ga uhvatili. AliJudino priznanje i njegov ispijen izgled krivca raskrinkao jesveÊenike pred mnoπtvom; pokazalo se da ih je na hvatanjeIsusa potaknula mrænja. Kad je Juda javno rekao da je Isusnevin, sveÊenici su odgovorili: “©to se to nas tiËe? Tvoja stvar.”Imali su Isusa u svojoj vlasti i svakako su Ga namjeravaliukloniti. Svladan tjeskobom, Juda je novac koji je sada preziraobacio pred noge onih koji su ga potkupili i ispunjen tjesko-bom i uæasom otiπao te se objesio.

U mnoπtvu koje je Isusa okruæivalo mnogi su Mu bilinaklonjeni pa su se iznenadili πto uopÊe ne odgovara na mno-ga pitanja koja su Mu postavljali. UnatoË ruganju i nasiljurulje, na Njegovom se licu nije mogao primijetiti prijekorniti nezadovoljstvo. Bio je dostojanstven i sabran. PromatraËisu Ga gledali s Ëuenjem. Usporedili su Njegov savrπeni na-stup i odluËno, dostojanstveno ponaπanje s izgledom onihkoji su Mu sudili; govorili su jedan drugome da je sliËnijikralju nego bilo koji knez. Na Njemu nije bilo obiljeæja zlo-Ëinca. Njegove su oËi bile blage, bistre i neustraπive, Nje-govo Ëelo πiroko i uspravljeno. Svaku crtu lica obiljeæavalaje dobrota i plemenitost naËela. Njegovo strpljenje i podno-πenje toliko se razlikovalo od ljudskog da su mnogi uzdrh-tali. »ak je i Heroda i Pilata uznemirilo Njegovo plemenitoponaπanje nalik na Boæje.

Od samog poËetka Pilat je bio uvjeren da Isus nije obiËanËovjek. Bio je uvjeren da pred sobom ima izvanredan ka-rakter, potpuno nevin u pogledu optuæbi iznesenih protivNjega. Aneli koji su prisustvovali prizoru primijetili su raz-miπljanje rimskog upravitelja i da bi ga spasili da ne poËinigrozan Ëin predavanja Krista da se razapne, jedan je aneobio poslan Pilatovoj æeni i u snu ju je obavijestio da njezinmuæ sudi Boæjem Sinu koji je nevini patnik. Ona je odmahposlala poruku Pilatu i obavijestila ga da je u snu mnogopretrpjela zbog Isusa i upozorila ga da se ne mijeπa u stvar

173

172

151

tog svetog Ëovjeka. Glasnik se progurao kroz mnoπtvo i predaopismo Pilatu. Dok ga je ovaj Ëitao, problijedio je i poËeodrhtati te je odmah odluËio da Krista neÊe osuditi na smrt.Ako Æidovi æele Njegovu krv, on na to neÊe pristati, veÊ ÊeGa nastojati osloboditi.

Kad je Pilat Ëuo da je Herod u Jeruzalemu, osjetio jeveliko olakπanje jer se æelio osloboditi svake odgovornostiza suenje Isusu. Odmah Ga je poslao Herodu zajedno s Nje-govim tuæiteljima. Ovaj je vladar potpuno otvrdnuo u grije-hu. Umorstvo Ivana Krstitelja ostavilo je na njegovoj savjestimrlju koje se nije mogao osloboditi. Kad je Ëuo za Isusa isilna djela koja je Ëinio, uplaπio se i zadrhtao uvjeren da jeuskrsnuo Ivan Krstitelj. Kad je Isus doπao u ruke Pilatu, Herodje ovaj Ëin smatrao priznanjem svoje moÊi, vlasti i prava dasudi. Tako su se dva vladara, koji su prije bili neprijatelji,pomirila. Herodu je bilo drago πto vidi Isusa; oËekivao jeda Êe zadovoljiti njegovu radoznalost i uËiniti neko Ëudo.Ali Isusov posao nije bio da zadovolji znatiæelju ili da zaπtitisebe. Svoju boæansku Ëudotvornu silu rabio je za spaπava-nje drugih, a ne sebe.

Isus nije odgovarao na pitanja koja mu je Herod postav-ljao; nije odgovarao ni svojim neprijateljima koji su Ga æe-stoko optuæivali. Herod se razbjesnio zato πto se Isus nijebojao njegove vlasti pa se sa svojim vojnicima narugao Boæ-jem Sinu, ismijao Ga i zlostavljao. Ali se zaËudio Isusovojplemenitoj pojavi, sliËnoj Bogu, kad su Ga sramotno zlostav-ljali; bojeÊi se da Ga osudi, poslao Ga je natrag Pilatu.

Sotona i njegovi aneli okruæili su Pilata i nastojali ganavesti da se upropasti. Upozorili su ga da Êe, ako ne budesudjelovao u osuivanju Isusa, to uËiniti drugi; mnoπtvo jeæealo za Njegovom krvlju i ako Ga ne preda na razapinja-nje, izgubit Êe vlast i svjetovnu Ëast pa Êe biti optuæen davjeruje u varalicu. Zbog straha da ne izgubi moÊ i vlast, Pilatje pristao na Isusovu smrt. Premda je za Isusovu smrt progla-sio odgovornima Njegove tuæitelje, a mnoπtvo je to prihva-tilo viËuÊi: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu”,Pilat nije bio osloboen krivnje; bio je kriv za Kristovu krv.Zbog sebiËnog interesa, teænje za pohvalom velikih ljudi nazemlji, predao je nevinog Ëovjeka da umre. Da je Pilat slu-πao svoju savjest, ne bi pristao da se Isus osudi.

Duhovni darovi

174

Rani spisi152

Isusovo ponaπanje i rijeËi na suenju duboko su se doj-mile mnogih koji su prisustvovali tom dogaaju. Rezultat togutjecaja bio je oËit nakon Njegovog uskrsnuÊa. Meu oni-ma koji su pristupili Crkvi bilo je mnogo onih koji su biliosvjedoËeni tijekom suenja Isusu.

Sotona je bio silno bijesan kad je vidio da ni sva okrut-nost koju su Æidovi pokazali prema Isusu nije kod Njega iza-zvala ni najmanje negodovanje. Premda je uzeo Ëovjekovunarav, krijepila Ga je postojanost sliËna Boæjoj i On ni u Ëe-mu nije odstupio od volje svojega Oca.

Kristovo raspeÊeBoæji Sin bio je predan ljudima da Ga razapnu. Uz povike

trijumfa odveli su dragog Spasitelja. Premda je oslabio odumora, boli i gubitka krvi od biËevanja i primljenih uda-raca, ipak su Mu natovarili teπki kriæ na koji Êe Ga ubrzoprikovati. Triput su Mu ga stavljali na ramena i triput se one-svijestio. Onda su uhvatili jednog od Njegovih sljedbenika,Ëovjeka koji nije otvoreno priznao da vjeruje u Krista premdaje vjerovao. Natovarili su mu kriæ i on ga je nosio do kob-nog mjesta pogubljenja. Aneoske Ëete okupile su se u zra-ku iznad tog mjesta. Viπe je Kristovih uËenika slijedilo Isusana Golgotu; bili su obuzeti tugom i gorko plakali. Prisjetilisu se Njegovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem prije sa-mo nekoliko dana kad su Ga slijedili kliËuÊi: “Hosana navisini!” i prostirali svoje plaπteve i palmine grane po putu.Mislili su da Êe On tada preuzeti kraljevstvo i vladati kaozemaljski vladar nad Izraelom. Kako se prizor promijenio!Kako su bila iznevjerena njihova oËekivanja! Ne s radoπÊu,ne s radosnim nadama, veÊ srca ispunjenih strahom i oËa-jem sada su polako, æalosni slijedili osramoÊenog i poniæe-nog Isusa kojega je Ëekala smrt.

Tu je bila Isusova majka. Njezino srce probadala jetjeskoba koju nitko osim voljene majke ne moæe osjeÊati,ali se zajedno s uËenicima nadala da Êe Krist uËiniti nekosilno Ëudo i osloboditi se svojih ubojica. Nije mogla podni-jeti pomisao da Êe dopustiti da Ga razapnu. Ali pripremesu bile izvrπene i Isusa su poloæili na kriæ. Donijeli su ËekiÊi Ëavle. Srca uËenika su se ukoËila. Isusovu majku shrvala

176

175

153

je nepodnoπljiva bol. Prije nego πto su Spasitelja prikovalina kriæ, uËenici su je odnijeli s tog mjesta da ne bi Ëulaudarce ËekiÊa koji su klinovima probijali Njegove njeæne rukei noge. Isus nije mrmljao, veÊ stenjao od boli. Bio je blijedi na Ëelu su Mu izbile velike kaplje znoja. Sotona je likovaozbog patnji koje trpi Boæji Sin, ali je slutio da su njegovinapori da osujeti plan spasenja uzaludni, da je izgubio svo-je kraljevstvo i da Êe na kraju biti uniπten.

Kad su Isusa pribili na kriæ, podigli su Ga i naglo spus-tili na mjesto koje je bilo pripravljeno u tlu; ovaj trzaj jekidao meso i uzrokovao strahovitu patnju. Da bi Isusovu smrtuËinili πto sramotnijom, razapeli su s Njim dva razbojnika,po jednoga sa svake strane. Razbojnike su svladali silom inakon snaænog otpora raπirili su im ruke i prikovali ih nakriæ. Ali Isus se mirno pokorio. Nitko nije morao uporabitisilu da Mu raπiri ruke na kriæu. Dok su razbojnici proklinjalikrvnike, Spasitelj je u mukama molio za svoje neprijatelje:“OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” Krist nije trpio samotjelesne bolove; na Njemu su poËivali grijesi cijeloga svijeta.

Dok je visio na kriæu, neki od prolaznika su Mu se ru-gali maπuÊi glavom kao da se klanjaju kralju i govorili: “Ti,koji razvaljujeπ hram i u tri dana ga opet sagraujeπ, spasisam sebe. Ako si Sin Boæji, sii s kriæa!” Sotona se u pusti-nji obratio Kristu istim rijeËima: “Ako si Sin Boæji.” SveÊeniËkiglavari, starjeπine i knjiæevnici podrugljivo su govorili: “Drugeje spasio, a sam sebe ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov!Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” Anelekoji su lebdjeli nad mjestom Kristova raspeÊa obuzelo jeogorËenje na knezove koji su Mu se rugali i govorili: “Akoje Sin Boæji, neka sebe spasi.” Æeljeli su priÊi, osloboditi Isusai spasiti Ga, ali im to nije bilo dopuπteno. Cilj Njegove zadaÊejoπ nije bio ostvaren.

Dok je visio na kriæu tijekom tih dugih sati muka, Isusnije zaboravio na svoju majku. Ona se vratila do straπnogprizora jer viπe nije mogla podnijeti da ostane odvojena odsvojeg Sina. Posljednja Isusova gesta bila je lekcija suÊuti ihumanosti. Pogledao je od boli izmuËeno lice svoje majke,a zatim svojeg voljenog uËenika Ivana. Svojoj je majci re-kao: “Æeno, evo ti sina!” Onda se obratio Ivanu: “Evo ti maj-ke!” I od tog Ëasa uËenik ju je uzeo u svoj dom.

Duhovni darovi

177

Rani spisi154

U svojoj muci Isus je oæednio pa su Mu prinijeli ocat iæuË, ali kad je okusio, odbio je piti. Aneli su gledali mukesvojeg Zapovjednika, a kad viπe nisu mogli podnijeti taj pri-zor, zakrilili su lice. I sunce je odbilo gledati grozni prizor.Isus je glasno povikao da je Njegove ubojice spopao uæas:“Svrπeno je!” Na to se hramski zastor razderao od vrha dodna, zemlja se zatresla i stijene se raspuknule. Gusta tamaspustila se na zemlju. Kad je Isus umro, nestala je i posljed-nja nada uËenika. Mnogi od Njegovih sljedbenika vidjeli suprizor Njegove patnje i smrt i Ëaπa njihove boli bila je pu-na.

Sotona viπe nije likovao kao prije. Nadao se da Êe one-moguÊiti plan spasenja, ali je on bio odviπe duboko postav-ljen. Sada, poπto je Krist umro, znao je da Êe na kraju i onmorati umrijeti, a njegovo Êe kraljevstvo biti predano Isu-su. Odræao je vijeÊanje sa svojim anelima. Nije uspio nad-vladati Boæjeg Sina pa sada moraju poveÊati napore i okre-nuti se svom silom i lukavoπÊu protiv Njegovih sljedbenika.Moraju sprijeËiti koga god mogu da ne prihvati spasenje kojemu je Isus osigurao. Na ovaj Êe naËin Sotona i dalje moÊiraditi protiv Boæje vladavine. A bit Êe i u njegovom interesuda zadræi πto je moguÊe viπe ljudi. Jer grijesi onih koji suotkupljeni Kristovom krvlju na kraju Êe se vratiti zaËetnikugrijeha i on Êe morati trpjeti njihovu kaznu, dok Êe oni kojine prihvate spasenje po Isusu podnijeti kaznu za vlastitegrijehe.

Kristov je æivot uvijek bio liπen svjetovnog bogatstva,Ëasti i razmetanja. Njegova poniznost i samoodricanje bilisu u potpunoj suprotnosti s oholoπÊu i sebiËnim ugaanjemsveÊenika i starjeπina. Njegova neumrljana ËistoÊa bila je stalniprijekor njihovim grijesima. Prezirali su Ga zbog Njegovekrotkosti, svetosti i ËistoÊe. Ali svi oni koji su Ga tadaprezirali, jednog Êe Ga dana vidjeti u nebeskom sjaju inenadmaπnoj slavi Njegova Oca.

U sudnici je bio okruæen neprijateljima æednima Njegovekrvi, a otvrdnuli ljudi koji su vikali: “Krv njegova neka padnena nas i na naπu djecu”, vidjet Êe Ga kao slavnog Kralja.Na Njegovom putu pratit Êe Ga sve nebeske vojske pjesma-ma pobjede, veliËanja i sile Onome koji je zaklan, ali ponovnoæivi, silnom pobjedniku.

179

178

155

Jadan, slab i bijedan Ëovjek pljuvao je u lice Kralja slave,dok se povik brutalnog trijumfa dizao od rulje kao poniæa-vajuÊa uvreda. Udarcima i okrutnoπÊu unakazili su lice kojeje cijelo Nebo gledalo s divljenjem. Ponovno Êe vidjeti tolice, svjetlije od podnevnog sunca i nastojat Êe pobjeÊi odnjega. Umjesto brutalnog trijumfalnog poklika, tada Êe zbogNjega zaridati.

Isus Êe pokazati svoje ruke s tragovima raspeÊa. ZauvijekÊe nositi obiljeæja ove okrutnosti. Svaki oæiljak od klinovagovorit Êe o Ëovjekovu Ëudesnom izbavljenju i velikoj cijenikojom je otkupljen. Isti oni ljudi koji su kopljem proboli sla-binu Gospodara æivota vidjet Êe taj oæiljak od koplja i u dubo-koj tjeskobi æaliti zbog udjela u ranjavanju Njegovog tijela.

Njegove ubojice jako je smetao natpis “Kralj æidovski”koji je bio pribijen iznad Njegove glave. Ali tada Êe Ga bitiprisiljeni gledati u svoj Njegovoj slavi i kraljevskoj moÊi.Gledat Êe Njegovu odjeÊu i vidjeti na Njegovom bedru æi-vim slovima napisano: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.”Dok je visio na kriæu, podrugljivo su Mu dobacivali: “On jekralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati unjega!” Sada Êe Ga gledati u Njegovoj kraljevskoj sili i moÊi.NeÊe im biti potreban dokaz da je Kralj Izraelov, jer Êe svla-dani prizorom Njegova veliËanstva i neopisive slave biti pri-siljeni priznati: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.”

Potres, pucanje stijena, tama koja se spustila na zemljui glasni Isusov povik: “Svrπeno je!” kad je izdisao, uznemi-rili su Njegove neprijatelje i natjerali Njegove ubojice da za-drhte. UËenici su bili iznenaeni ovim izuzetnim pojavama,ali su njihove nade bile pokopane. Bojali su se da Êe Æidovinastojati i njih pobiti. Bili su uvjereni da se silna mrænja kojusu pokazali prema Boæjem Sina tu neÊe zaustaviti. Provelisu duge sate plaËuÊi zbog svojeg razoËaranja. OËekivali suda Êe Isus zavladati kao zemaljski kraljeviÊ, ali su njihovenade umrle s Njim. U svojoj tuzi i razoËaranju posumnjalisu da ih je prevario. Kolebala se Ëak i vjera Njegove majkeda je On Mesija.

Mada su doæivjeli razoËaranje svojih nada u Isusa, uËe-nici su Ga voljeli i æeljeli su Njegovo tijelo dostojno poko-pati, ali nisu znali kako da ga dobiju. Josip iz Arimateje, bogatii utjecajni æidovski vijeÊnik i pravi Isusov uËenik, privatno

Duhovni darovi

180

Rani spisi156

je ali odvaæno otiπao k Pilatu i zamolio ga za Spasiteljevotijelo. To se zbog mrænje Æidova nije usuivao uËiniti otvo-reno. UËenici su se bojali da im neÊe dopustiti da Kristadostojno pokopaju. Pilat je udovoljio njihovoj molbi i uËe-nici su skinuli beæivotno tijelo s kriæa dok su u dubokoj tje-skobi æalili za svojim propalim nadama. Paæljivo su umotalitijelo u platno i poloæili ga u Josipov novi grob.

Æene koje su bile ponizne Kristove sljedbenice za Nje-gova æivota, nisu Ga htjele napustiti dok nisu vidjele da jepoloæen u grob i da je na vrata navaljen teπki kamen, kakoNjegovi neprijatelji ne bi mogli doÊi do Njegovog tijela. Alise nisu trebale bojati jer sam vidjela da je aneoska vojskabdjela s neiskazanom paænjom nad Isusovim poËivaliπtem æelj-no ËekajuÊi zapovijed da krenu u oslobaanje Kralja slaveiz Njegove tamnice.

Kristovi ubojice bojali su se da bi On mogao oæivjeti ipobjeÊi. Zato su od Pilata traæili da postavi straæu koja ÊeËuvati grob do treÊeg dana. Zahtjev im je bio odobren paje kamen na vratima zapeËaÊen da Isusovi uËenici ne bi mogliukrasti Njegovo tijelo i reÊi da je uskrsnuo.

Kristovo uskrsnuÊeUËenici su poËinuli u subotu oplakujuÊi smrt svojega

Gospodina, dok je Isus, Kralj slave, leæao u grobu. Kad sepribliæila noÊ, oko Spasiteljeva poËivaliπta postavljena je stra-æa, dok su nevidljivi aneli lebdjeli nad svetim mjestom. NoÊje polako odmicala, ali dok je joπ bilo mraËno, aneoski stra-æari su znali da Êe skoro nastupiti vrijeme za oslobaanjedragog Boæjeg Sina, njihovog omiljenog Zapovjednika. Doksu s najveÊim uzbuenjem oËekivali Ëas Njegovog trijumfa,moÊni aneo je brzo doletio s Neba. Njegovo je lice bilokao munja, a odjeÊa bijela kao snijeg. Njegovo svjetlo rasprπiloje tamu ispred njega i zli aneli, koji su pobjedonosno htjelizadræati Isusovo tijelo, uæasnuto su pobjegli pred njegovimsvjetlom i slavom. Jedan od aneoske vojske koji je bio svjedokKristova poniæenja i koji je Ëuvao Njegovo poËivaliπte, pri-druæio se anelu s Neba i obojica su priπla grobnici. Kadsu priπli, zemlja je zadrhtala i potresla se; snaæan potres jeuzdrmao tlo.

181

157

Uæas je spopao rimsku straæu. Gdje je sada bila njihovamoÊ da zadræe Isusovo tijelo? Sada viπe nisu razmiπljali osvojoj duænosti niti o tome da bi ga uËenici mogli ukrasti.Kad je svjetlo anela zasjalo jaËe od sunca, rimski straæarisu popadali kao mrtvi. Jedan od anela dotaknuo je velikikamen i otkotrljao ga s ulaza u grobnicu te sjeo na njega.Drugi je uπao u grob i skinuo ubrus s Isusove glave. Zatimje aneo s Neba, koji je izazvao potres, povikao: “Sine Boæji,tvoj te Otac zove! Izii!” Smrt Ga viπe nije mogla zadræati usvojoj vlasti. Isus je ustao od mrtvih, pobjedonosni osvajaË.Aneoske vojske su sa sveËanim divljenjem promatrale pri-zor. Kad je Isus iziπao iz groba, ovi su Mu se sjajni anelipoklonili do zemlje i odali Ëast pjesmama pobjede i trijum-fa.

Sotonini aneli bili su prisiljeni pobjeÊi pred sjajnim,prodornim svjetlom nebeskih anela pa su se gorko poæa-lili svojemu kralju πto im je njihov plijen tako nasilno oteti πto je Onaj kojega su toliko mrzili ustao iz mrtvih. Sotonai njegove vojske likovale su πto je njihova vlast nad palimËovjekom dovela do toga da je Gospodar æivota poloæen ugrob, ali je njihov pakleni trijumf bio kratkoga vijeka, jerËim je Isus iziπao iz svoje tamnice kao veliËanstveni osva-jaË, Sotona je znao da Êe nakon nekog vremena morati umri-jeti i da Êe njegovo kraljevstvo prijeÊi u ruke Onoga koje-mu s pravom pripada. Kukao je i bjesnio πto unatoË svimsvojim naporima nije mogao nadvladati Isusa koji je otvorioput za spasenje Ëovjeka i tko god poe njime, bit Êe spa-πen.

Zli aneli su se ponovno savjetovali sa svojim zapovjed-nikom kako da i dalje rade protiv Boæje vladavine. Sotonaje svojim slugama zapovjedio da pou sveÊeniËkim glava-rima i starjeπinama. Rekao je: “Uspjeli smo ih prevariti, zasli-jepiti im oËi i otvrdnuti srca protiv Isusa. Naveli smo ih dapovjeruju kako je Isus varalica. Rimska straæa Êe pronijetimrsku vijest da je Krist uskrsnuo. Mi smo naveli sveÊenikei starjeπine da mrze Isusa i da Ga ubiju. Sada ih uvjerite daÊe ih narod kamenovati ako se sazna za Isusovo uskrsnuÊe,zato πto su smaknuli nevina Ëovjeka.”

Kad je vojska nebeskih anela otiπla od groba i kad susvjetlo i slava iπËezli, rimski straæari su se usudili podignuti

Duhovni darovi

183

182

Rani spisi158

glavu i osvrnuti se oko sebe. Zapanjeno su gledali veliki ka-men maknut s ulaza u grob i vidjeli da viπe nema Isusovogtijela. Poæurili su u grad da izvijeste sveÊenike i starjeπine oonome πto su vidjeli. Dok su ovi ubojice sluπali zaprepaπÊu-juÊi izvjeπtaj, problijedjelo im je lice. Pri pomisli na ono πtosu uËinili, spopao ih je uæas. Ako je izvjeπtaj istinit, oni suizgubljeni. Neko su vrijeme sjedili bez rijeËi gledajuÊi jedandrugoga; nisu znali πto da uËine ili kaæu. Prihvatiti izvjeπtajznaËilo bi sebe osuditi. Povukli su se da se posavjetuju πtoda rade. ZakljuËili su da bi, ako se izvjeπtaj straæara proπiriu narodu, oni koji su Krista dali pogubiti, bili pobijeni kaoNjegovi ubojice. OdluËili su potkupiti vojnike ne bi li svezadræali kao tajnu. SveÊenici i starjeπine ponudili su im ve-liku svotu govoreÊi: “Kaæite: Njegovi uËenici dooπe noÊute ga ukradoπe dok smo mi spavali.” A kad su straæari upitaliπto Êe se dogoditi ako kaæu da su spavali na straæi, æidovskiglavari su obeÊali da Êe to srediti s upraviteljem pa im seniπta neÊe dogoditi. Tako su rimski vojnici prodali svoju Ëastza novac i pristali postupiti prema nagovoru sveÊenika i star-jeπina.

Kad je Isus, dok je visio na kriæu, povikao: “Svrπenoje!” stijene su se raspale, zemlja se zatresla i grobovi se otvo-rili. Kad je ustao kao pobjednik nad smrÊu i grobom, dokje zemlja podrhtavala i nebeska slava obasjavala sveto mje-sto, mnogi su pravedni uskrsnuli na Njegov zov i iziπli kaosvjedoci da je uskrsnuo. Ovi poËaπÊeni ljudi ustali su pro-slavljeni. To su bili izabranici i sveti iz svih vremena, odstvaranja do Kristovih dana. I dok su æidovski voe nasto-jali prikriti Ëinjenicu da je Krist uskrsnuo, Bog je odluËioiz grobova podignuti skupinu koja Êe svjedoËiti o IsusovomuskrsnuÊu i objavljivati Njegovu slavu.

Ovi uskrsli razlikovali su se u stasu i liku; neki su izgleda-li otmjenije od drugih. ReËeno mi je da su se stanovniciZemlje izopaËili, da su izgubili snagu i pristalost. Sotona imavlast nad boleπÊu i smrÊu i sa svakim su razdobljem poslje-dice prokletstva bile sve vidljivije, a Sotonina moÊ oËitija.Oni koji su æivjeli u Noino i Abrahamovo vrijeme bili su postasu, pristalosti i snazi sliËni anelima. Ali svaki je nara-πtaj bio sve slabiji i podloæniji bolesti pa je i njegov æivot biokraÊi. Sotona je nauËio kako da muËi i oslabi ljudski rod.

184

159

Oni koji su ustali nakon Isusova uskrsnuÊa javili su semnogima govoreÊi im da je ærtva za Ëovjeka dovrπena, daje Isus kojeg su Æidovi razapeli uskrsnuo iz mrtvih i kaodokaz svojih rijeËi izjavili su: “Mi smo uskrsnuli s Njim.” Svje-doËili su kako su zahvaljujuÊi Njegovoj velikoj sili ustali izsvojih grobova. Bez obzira na πirenje laænih izvjeπtaja, Soto-na, njegovi aneli i sveÊeniËki glavari nisu mogli sakriti Kri-stovo uskrsnuÊe jer je ova sveta skupina, koja je iziπla iz svojihgrobova, proπirila Ëudesnu, radosnu vijest. I sam se Isus po-kazao svojim oæaloπÊenim, skrπenim uËenicima i odagnao nji-hove strahove te ih ispunio radoπÊu i veseljem.

Kad se ova vijest poËela πiriti od grada do grada i odmjesta do mjesta, Æidovi su se uplaπili za svoj æivot i poËeliprikrivati mrænju koju su gajili prema uËenicima. Njihovaje jedina nada bila πirenje laænog izvjeπtaja, a oni koji suæeljeli da ova laæ bude istina, prihvatili su je. Pilat je zadrh-tao kad je Ëuo da je Krist uskrsnuo. Nije sumnjao u svjedo-Ëanstvo i od tog trenutka viπe nije imao mira. Zbog svjetovneËasti, iz straha da ne izgubi vlast i æivot, dao je pogubitiIsusa. Sada je bio potpuno uvjeren da nije kriv samo za pro-lijevanje krvi nevinog Ëovjeka, veÊ Sina Boæjeg. Njegov æi-vot bio je ispunjen tjeskobom do smrti. OËaj i jad uguπilisu svaki osjeÊaj nade i zadovoljstva. Odbio je utjehu i zavr-πio bijednom smrÊu.

Herodovo36 je srce joπ viπe otvrdnulo pa kad je Ëuo daje Krist uskrsnuo, nije se mnogo uznemirio. Smaknuo je Ja-kova i kad je shvatio da time ugaa Æidovima, uhvatio je i

Duhovni darovi

36 U suenju Kristu sudjelovao je Herod Antipa, a Herod Agripa I.smaknuo je Jakova. Agripa je bio Antipin neÊak i πogor. PomoÊu intrigaoteo je prijestolje Antipi i kad je doπao na vlast, postupao je prema krπÊa-nima kao i Antipa. U Herodovoj dinastiji πestorica su se zvala istim ime-nom. Zato je to ime u neku ruku sluæilo kao opÊa titula, pa su se razliko-vali po drugim imenima kao Antipa, Filip, Agripa i drugim. To je kao dakaæemo car Nikola, car Aleksandar i drugi. U ovom sluËaju uporaba ovogizraza postaje prirodnija i prikladnija, posebice stoga πto je Agripa, kad jesmaknuo Jakova, stupio na Antipino prijestolje, koji je neπto prije togasudjelovao u suenju Kristu. Bio je to isti herodovski duh, samo u drugojosobi, kao “zmaj” iz Otkrivenja 12,17, koji je isti zmaj iz treÊeg retka sobzirom na to da je prava sila koja je nadahnjivala jednog i drugog bilazmaj u devetom retku. U jednom sluËaju djeluje preko poganskog Rima, au drugome vlastitom snagom.

186

185

Rani spisi160

Petra namjeravajuÊi i njega smaknuti. Ali Bog je imao posaoza Petra pa je poslao anela da ga izbavi. Dok se Herod uz-visivao pred velikim mnoπtvom, udario ga je Gospodnji an-eo i umro je najgroznijom smrÊu.

Rano ujutro prvog dana tjedna, prije zore, na grob sudoπle svete æene i donijele mirise da pomaæu Isusovo tijelo.Kad su ustanovile da je teπki kamen odmaknut s vrata gro-ba i da nema Isusovog tijela, srce im je klonulo; pomislilesu se da su ga uzeli njihovi neprijatelji. Odjednom su pri-mijetile dva anela u bijelim haljinama, sjajnih i bljeπtavihlica. Ova nebeska biÊa znala su zbog Ëega su æene doπle iodmah su rekla da Isus nije ovdje, da je uskrsnuo, ali mo-gu pogledati mjesto gdje je leæao. Zatim su im zapovjedilida idu i kaæu Njegovim uËenicima da Êe pred njima otiÊi uGalileju. Æene su sa strahom i velikom radoπÊu poæurile oæa-loπÊenim uËenicima i ispriËale πto su vidjele i Ëule.

UËenici nisu mogli vjerovati da je Krist uskrsnuo, ali susa æenama koje su donijele vijest poæurili do groba. Ustano-vili su da Isusa nema; vidjeli su platna, ali nisu mogli povje-rovati u radosnu vijest da je ustao od mrtvih. Vratili su seËudeÊi se onome πto su vidjeli, kao i izvjeπtaju koji su æenedonijele. Marija je odluËila ostati pokraj groba razmiπljajuÊio onome πto je vidjela, zbunjena miπlju da je moæda preva-rena. OsjeÊala je da je oËekuju nove kuπnje. Tuga ju je ponov-no shrvala pa je briznula u gorki plaË. Ponovno je zavirilau grob i ugledala dva anela obuËena u bijele haljine. Jedanje sjedio na mjestu gdje je leæala Isusova glava, a drugi donogu. Obratili su joj se njeæno i upitali je zaπto plaËe. Odgo-vorila je: “Uzeπe moga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.”

Kad se okrenula od groba, ugledala je Isusa kako stoji,ali Ga nije prepoznala. On joj se njeæno obratio i upitao jezaπto plaËe i koga traæi. MisleÊi da je vrtlar, molila Ga je dajoj, ako je odnio njezinoga Gospodina, kaæe kamo Ga je stavioda bi Ga mogla uzeti. Nato je Isus progovorio svojim boæan-skim glasom: “Marija!” PoznavajuÊi ton Njegovog dragog gla-sa, brzo je odgovorila: “UËitelju!” i u velikoj Ga radosti htjelazagrliti, ali je On rekao: “Nemoj me se dodirnuti, jer joπ ni-sam uzaπao k Ocu svojemu. Nego idi braÊi mojoj i kaæi im:‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vaπemu, Bogu svojemu i Bo-gu vaπemu.”’ Ispunjena radoπÊu, Marija je poæurila k uËeni-

187

161

cima s radosnom vijesti. Isus je brzo uzaπao svojem Ocu das Njegovih usana Ëuje kako je primio Njegovu ærtvu i primisvu vlast na Nebu i na Zemlji.

Aneli su kao oblak okruæili Boæjega Sina i zapovjedilivjeËnim vratima da se uzvise da moæe uÊi Kralj slave. Dokje bio sa sjajnim nebeskim vojskama pred Ocem i okruæenNjegovom slavom, vidjela sam da Isus nije zaboravio svojeuËenike na Zemlji, veÊ je od svojeg Oca primio silu da semoæe vratiti i njih obdariti silom. Isus se istog dana vratioi pokazao uËenicima. Dopustio im je da Ga dotaknu jer jeuziπao k Ocu i primio silu.

Tom prilikom Toma nije bio prisutan. Nije bio spremanponizno prihvatiti izvjeπtaj uËenika, veÊ je Ëvrsto i samouvje-reno izjavio da neÊe povjerovati dok na Isusovim rukamane vidi oæiljak od Ëavala i svoj prst ne stavi na to mjesto, asvoje ruke na Njegovu slabinu gdje Ga je okrutno probolokoplje. Time je pokazao nepovjerenje prema svojoj braÊi.Kad bi svi traæili isti dokaz, nitko danas ne bi prihvatio Isu-sa i povjerovao da je uskrsnuo. Ali bila je Boæja volja da onikoji sami nisu mogli vidjeti i Ëuti uskrslog Spasitelja primeizvjeπtaj uËenika. Bogu nije bila draga Tomina nevjera. Kadse Isus ponovno javio svojim uËenicima, s njima je bio iToma i kad je ugledao Isusa, povjerovao je. Ali on je izjavioda neÊe biti zadovoljan dok opipom ne potvrdi ono πto vidii Isus mu je dao dokaz za kojim je Ëeznuo. Toma je usklik-nuo: “Gospodin moj i Bog moj!” ali ga je Isus ukorio zbognjegove nevjere rijeËima: “Toma, jer me vidiπ, vjerujeπ. Bla-go onima koji Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!”

Na sliËan naËin oni koji nisu doæivjeli vijest prvog i dru-gog anela, moraju ih primiti od drugih koji su ih doæivjelii posluπali. Kao πto je bio odbaËen Isus, vidjela sam da Êebiti odbaËene i ove vijesti. I kao πto su uËenici objavili danema spasenja ni po jednom drugom imenu, jer je pod ne-bom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spa-siti, tako i Boæji sluge trebaju vjerno i neustraπivo upozora-vati one koji prihvaÊaju samo dio istina povezanih s vijeπÊutreÊega anela da moraju radosno prihvatiti sve vijesti kakoih je Bog dao ili neÊe imati udjela u njima.

Dok su svete æene nosile izvjeπtaj da je Isus uskrsnuo,rimska straæa je πirila laæ koju su izmislili sveÊeniËki glavari

Duhovni darovi

189

188

Rani spisi162

i starjeπine, da su uËenici doπli noÊu dok su spavali i ukraliIsusovo tijelo. Sotona je ovu laæ stavio u srce i usta sveÊeniËkihglavara, a narod im je spremno povjerovao. Meutim, Bogse pobrinuo da s ovog vaænog dogaaja, o kojem ovisi spa-senje, skine svaku sumnju; sveÊenici i starjeπine nisu ga mogliprikriti. Podignuo je svjedoke od mrtvih da posvjedoËe oKristovom uskrsnuÊu.

Isus je sa svojim uËenicima ostao Ëetrdeset dana; obra-dovao ih je kad im je potpunije objasnio stvarnosti Boæjegkraljevstva. Zapovjedio im je da posvjedoËe o onome πto suvidjeli i Ëuli u vezi s Njegovim stradanjem, smrÊu i uskrs-nuÊem, da je prinio ærtvu za grijeh i da svi koji æele mogudoÊi k Njemu i naÊi æivot. S velikom im je njeænoπÊu rekaoda Êe biti progonjeni i izloæeni nevoljama, ali da Êe naÊi utjehuu prisjeÊanju na svoje iskustvo i rijeËi koje im je uputio. Rekaoim je da je kroz nevolje i patnju nadvladao Sotonine kuπnjei pobijedio. Sotona viπe nema vlasti nad Njim, ali Êe svojekuπnje usmjeriti izravno na njih i na one koji Êe povjerovatiu Njegovo ime. Ali oni Êe pobijediti kao πto je On pobije-dio. Isus je svoje uËenike obdario silom da Ëine Ëuda i rekaoim da Êe, premda ih zli ljudi budu progonili, s vremena navrijeme slati svoje anele da ih izbavljaju; da im zli ljudi neÊemoÊi uzeti æivot dok ne ostvare svoju zadaÊu, a onda Êe seod njih moÊi zatraæiti da krvlju zapeËate svoje svjedoËenje.

Njegovi zabrinuti sljedbenici s radoπÊu su sluπali svakurijeË koja je dolazila s Njegovih usana. Sada su bili sigurnida je On Spasitelj svijeta. Njegove su im se rijeËi dubokourezale u srce; bilo im je æao πto se tako brzo moraju ras-tati od svojeg nebeskog UËitelja i πto s Njegovih usana viπeneÊe sluπati utjeπne, milostive rijeËi. Ali srca im je ponov-no obuzela ljubav i neopisiva radost kad im je rekao da ÊeotiÊi i pripraviti im stanove, a onda ponovno doÊi i uzetiih k sebi da budu tamo gdje je On. Takoer je obeÊao daÊe im poslati Utjeπitelja, Svetoga Duha. Zatim “podiæe rukepa ih blagoslovi”.

Kristovo uzaπaπÊe»itavo je Nebo Ëekalo Ëas trijumfa kad Êe Isus uziÊi svo-

jem Ocu. Aneli su doπli po Kralja slave da Ga trijumfalno

190

163

otprate na Nebo. Nakon πto je blagoslovio svoje uËenike,Isus se rastao od njih i bio uznesen. I dok se uzdizao, slijediloGa je mnoπtvo zarobljenika koji su uskrsnuli zajedno s Njim.Pratilo ih je mnoπtvo nebeskih vojski dok je na Nebu bez-broj anela Ëekao Njegov dolazak. Kad su doπli do SvetogGrada, aneli koji su pratili Isusa, povikali su: “Podignite,vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unieKralj slave!” Aneli u gradu povikali su ushiÊeno: “Tko jetaj Kralj slave?” A aneli u Isusovoj pratnji pobjedonosnosu odgovorili: “Jahve silan i junaËan, Jahve silan u boju! Podig-nite, vrata, nadvratnike svoje, diæite se, dveri vjeËne, da unieKralj slave!” Ponovno su aneli na Ëekanju upitali: “Tko jetaj Kralj slave?” a prateÊi su aneli milozvuËnim glasovimaodgovorili: “Jahve nad Vojskama — on je Kralj slave!” Zatimje nebeska povorka uπla u Boæji grad. A onda je sva nebe-ska vojska okruæila svojeg veliËanstvenog Zapovjednika i snajdubljim se poπtovanjem poklonila pred Njim i spustilasvoje sjajne krune pred Njegove noge. Zatim su zasvirali usvoje zlatne harfe i slatki melodiËni zvuci ispunili su cijeloNebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu koje je bilo za-klano, ali opet æivi u veliËanstvu i slavi.

Dok su uËenici obuzeti tugom gledali u nebo da posljed-njim pogledom uhvate svojega Gospodina koji se uzdizao,pojavila su se dva anela obuËena u bijele haljine i reklaim: “Galilejci, πto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji jeod vas uznesen na nebo isto Êe tako doÊi kao πto ste vidjelida odlazi na nebo.” UËenici i Isusova majka koja je s njimapratila uzaπaπÊe Boæjega Sina, proveli su sljedeÊu noÊ razgo-varajuÊi o Njegovim Ëudesnim djelima i neobiËnim i slav-nim dogaajima koji su se zbili u tako kratko vrijeme.

Sotona se ponovno savjetovao sa svojim anelima i punogorËene mrænje protiv Boæje vladavine rekao im je da dokjoπ ima moÊ i vlast nad Zemljom moraju udeseterostruËitisvoje napore protiv Isusovih sljedbenika. Niπta nisu mogliuËiniti Kristu, ali ako je ikako moguÊe, moraju nadvladatiNjegove sljedbenike. Objasnio im je da je�Isus svojim uËe-nicima dao silu da ih ukoravaju i istjeruju i da lijeËe onekoje Êe oni muËiti. Na to su Sotonini aneli krenuli kao riËuÊilavovi nastojeÊi uniπtiti Isusove sljedbenike.

Duhovni darovi

192

191

Rani spisi164

Kristovi uËeniciUËenici su s velikom silom propovijedali raspetoga i

uskrsloga Spasitelja. U Isusovo ime Ëinili su znakove i Ëuda;bolesni su ozdravljali, a jedan Ëovjek, uzet od roenja, pot-puno je ozdravio i s Petrom i Ivanom uπao u Hram hodaju-Êi, skaËuÊi i slaveÊi Boga na oËigled svim ljudima. Kad sevijest o tome proπirila, ljudi su se poËeli okupljati oko uËe-nika. Mnogi su priπli silno zaËueni Ëudom koje se dogo-dilo.

Kad je Isus umro, sveÊenici su mislili da se meu njimaviπe neÊe dogaati Ëuda, da Êe se uzbuenje stiπati a narodponovno vratiti ljudskim predajama. Ali ne! UËenici su ËiniliËuda i narod je bio iznenaen. BuduÊi da je Isus bio razapet,pitali su se odakle Njegovim sljedbenicima ova sila. Dok jebio æiv, mislili su da im je On davao silu; ali kad je umro,oËekivali su da viπe neÊe biti Ëuda. Petar je razumio njihovuzbunjenost pa im je rekao: “Izraelci, πto se ovomu Ëudite?Ili πto nas gledate kao da smo svojom snagom ili poboænoπ-Êu postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakov-ljev, Bog otaca naπih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vipredadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad veÊ bi-jaπe odluËio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika,a izmoliste da vam se daruje ubojica. ZaËetnika æivota ubi-ste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, Ëemu smo mi svjedoci. Ipo vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojegagledate i poznate.”

SveÊeniËki glavari i starjeπine nisu mogli podnijeti overijeËi pa su zapovjedili da se Petar i Ivan uhvate i zatvore.Ali tisuÊe ljudi obratilo se i povjerovalo u Kristovo uskrs-nuÊe i uzaπaπÊe nakon samo jedne propovijedi uËenika. Sve-Êenici i starjeπine su se uznemirili. Ubili su Isusa kako bimisli ljudi svratili na sebe, a sada je situacija bila gora negoprije. UËenici su ih otvoreno optuæivali za ubojstvo BoæjegSina, a oni nisu mogli predvidjeti πto Êe se iz toga razviti ikako Êe narod gledati na njih. Najradije bi smaknuli Petra iIvana, ali se nisu usuivali zbog straha od naroda.

SljedeÊi dan izveli su apostole pred VijeÊe. Meu njimasu bili upravo oni koji su gorljivo zahtijevali krv Pravedni-ka. »uli su kako se Petar kletvom i psovkom odrekao svoje-

193

165

ga Gospodina kad su ga optuæili da je jedan od NjegovihuËenika i sada su se nadali da Êe ga opet zastraπiti. Ali jePetar doæivio obraÊenje i sada je vidio priliku da skine lja-gu onog naglog, kukaviËkog odricanja i uzvisi ime Onogakojega je osramotio. Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha,neustraπivo je objavio: “Neka bude znano svima vama i sve-mu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista NazareÊanina,kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemuovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi gradi-telji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni ukome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugogaimena dana ljudima po kojemu se moæemo spasiti.”

Narod je bio zaËuen Petrovom i Ivanovom odvaænoπ-Êu i shvatio je da su bili s Isusom jer je njihovo plemenito,neustraπivo ponaπanje bilo sliËno Isusu kad je stajao predsvojim neprijateljima. Isus je jednim pogledom saæaljenja ituge ukorio Petra kad Ga se ovaj odrekao i sada, kad je hrabropriznao svojega Gospodina, Petar je primio Boæje odobra-vanje i blagoslov. Kao znak Isusova odobravanja, ispunio seSvetim Duhom.

SveÊenici se nisu usuivali pokazati mrænju koju su osje-Êali prema uËenicima. Zapovjedili su im da iziu i onda suse meusobno savjetovali govoreÊi: “©to Êemo s tim ljudi-ma? Ta uËinili su oËit znak, poznat svim Jeruzalemcima, nemoæemo ga nijekati.” Bojali su se da se izvjeπtaj o ovom do-brom djelu ne proπiri u narodu. Ako bude πiroko poznat,sveÊenici su osjeÊali da Êe izgubiti moÊ i da Êe ih se smatratiIsusovim ubojicama. I sve πto su se usudili uËiniti bilo jeda apostolima uz prijetnju smrÊu zabrane da viπe ne govo-re u Isusovo ime. Meutim, Petar je odvaæno izjavio da onimogu govoriti samo ono πto su vidjeli i Ëuli.

Isusovom silom uËenici su nastavili lijeËiti nemoÊne ibolesne koje su im donosili. Stotine ljudi svakodnevno sesvrstavalo pod zastavu raspetog, uskrslog i uzaπlog Spasite-lja. SveÊenici i starjeπine i ljudi povezani s njima uznemirilisu se. Ponovno su uhitili apostole nadajuÊi se da Êe se uz-buenje stiπati. Sotona i njegovi aneli su likovali, ali su Boæjianeli otvorili tamniËka vrata i suprotno zapovijedi velikihsveÊenika i starjeπina, naredili apostolima: “Poite i posto-jano u Hramu navjeπÊujte narodu sve rijeËi Æivota ovoga.”

Duhovni darovi

195

194

Rani spisi166

Kad se VijeÊe sastalo, poslali su po zatvorenike. Straæarisu otkljuËali tamniËka vrata, ali onih koje su traæili nije bilo.Vratili su se sveÊenicima i starjeπinama govoreÊi: “Zatvor smonaπli sa svom pomnjom zatvoren i Ëuvare na straæi predvratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naosmo.”“Na to pristigne netko i dojavi im: ‘Eno, ljudi koje bacisteu tamnicu, u Hramu stoje i uËe narod.’ Tada zapovjedniksa straæarima ode te ih dovede — ne na silu jer se bojahuda ih narod ne kamenuje. Dovedoπe ih i privedoπe pred VijeÊe.Veliki ih sveÊenik zapita: ‘Nismo li vam strogo zabranili uËitiu to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom ihoÊete na nas navuÊi krv toga Ëovjeka.’”

Ovi æidovski voe bili su licemjeri; umjesto da ljube Boga,viπe im je stalo do pohvale ljudi. Srca su im toliko otvrd-nula da su i najsilnija djela koja su apostoli uËinili u njimaizazivala bijes. Znali su da Êe oni biti proglaπeni Isusovimubojicama ako uËenici budu propovijedali Njegovo raspeÊe,uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. Sada nisu bili spremni prihvatiti Isu-sovu krv kao onda kad su silovito vikali: “Krv njegova nekapadne na nas i na naπu djecu!”

Apostoli su odvaæno izjavili da Boga moraju sluπati viπenego ljude. Petar je rekao: “Bog otaca naπih uskrisi Isusakojega vi smakoste objesivπi ga na drvo. Njega Bog desni-com svojom uzvisi za ZaËetnika i Spasitelja da obraÊenjempodari Izraela i oproπtenjem grijeha. I mi smo svjedoci tihdogaaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima πto mu se po-koravaju.” Neustraπive Petrove rijeËi razbjesnile su ove ubo-jice i oni su odluËili ponovno umrljati ruke krvlju ubijenihapostola. Upravo kad su to namjeravali uËiniti, Boæji aneopotaknuo je Gamalielovo srce da se obrati sveÊenicima iknezovima: “I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpu-stite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast Êe;ako li je pak od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti — da se i sBogom u ratu ne naete.” Zli aneli su upravo nagovaralisveÊenike i starjeπine da smaknu apostole, ali je Bog poslaoanela da to sprijeËi podiæuÊi meu æidovskim voama glasu prilog svojim slugama. Djelo apostola joπ nije bilo zavrπe-no. Trebali su biti izvedeni pred kraljeve da svjedoËe zaIsusovo ime i o onome πto su vidjeli i Ëuli.

196

167

SveÊenici su nerado pustili svoje zatvorenike nakon πtosu ih dali iπibati i zapovjedili im da viπe ne govore u Isuso-vo ime. “Oni pak odu ispred VijeÊa radosni πto bijahu do-stojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu ipo kuÊama neprestance uËili i navjeπÊivali Krista, Isusa.” Takoje rijeË Boæja rasla i mnoæila se. UËenici su odvaæno svjedo-Ëili o onome πto su vidjeli i Ëuli i Isusovim imenom Ëinilivelika Ëuda. Neustraπivo su za Isusovu krv optuæivali onekoji su je bili spremni prihvatiti dok im je bilo dopuπtenoda imaju vlast nad Boæjim Sinom.

Vidjela sam da je Boæjim anelima zapovjeeno da s po-sebnom brigom Ëuvaju svete, vaæne istine koje su u svakomnaraπtaju trebale sluæiti kao sidro za Kristove uËenike. SvetiDuh je posebno poËivao na apostolima koji su bili svjedociraspeÊa, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa naπega Gospodina — ovih va-ænih istina koje su trebale biti nada Izraela. Svi su u Spasi-telju svijeta trebali vidjeti svoju jedinu nadu i hoditi putemkoji je On otvorio ærtvovanjem vlastitog æivota, vrπiti Boæjizakon i æivjeti. Vidjela sam Isusovu mudrost i dobrotu πtoje uËenicima dao silu da nastave rad zbog kojeg su Ga Æi-dovi mrzili i ubili. U Njegovo ime imali su vlast nad Sotoni-nim djelima. Vijenac svjetla i slave osvijetlio je trenutak Isu-sove smrti i uskrsnuÊa ËineÊi besmrtnom istinu da je OnSpasitelj svijeta.

Stjepanova smrtU Jeruzalemu se uvelike umnoæio broj uËenika i veliko

je mnoπtvo sveÊenika prihvaÊalo vjeru. Stjepan je pun vjereËinio velika Ëuda i znamenja u narodu. Æidovski su se voejako razgnjevili kad su vidjeli da se sveÊenici odvraÊaju odnjihovih predaja, od ærtava i prinosa, i prihvaÊaju Isusa kaoveliku ærtvu. Silom koju je dobio odozgo, Stjepan je koriosveÊenike i starjeπine koji nisu povjerovali i pred njima uz-dizao Isusa. Oni nisu mogli odoljeti mudrosti i sili kojom jegovorio i kad su zakljuËili da ne mogu naÊi niπta za πto biga optuæili, podmitili su neke ljude da se laæno zakunu ka-ko su Ëuli da govori pogrdne rijeËi protiv Mojsija i Boga.Podjarili su narod i zgrabili Stjepana te ga pomoÊu laænihsvjedoka optuæili da govori protiv Hrama i Zakona. Ovi su

Duhovni darovi

197

Rani spisi168

svjedoËili da su Ëuli kako govori da Êe taj Isus iz Nazaretaukinuti obiËaje koje im je dao Mojsije.

Kad je Stjepan bio izveden pred svoje suce, svjetlo Boæjeslave obasjalo je njegovo lice. “A svi koji su sjedili u VijeÊuuprijeπe pogled u Stjepana te opaziπe — lice mu kao u anela.”Kad su ga pozvali da odgovori na optuæbe, poËeo je od Mojsijai proroka i ponovio povijest sinova Izraelovih i Boæje postu-panje s njima i pokazao im kako je Krist proreËen u proro-Ëanstvima. Podsjetio ih je na povijest Hrama i izjavio da Bogne prebiva u hramovima naËinjenima ljudskim rukama. Æi-dovi su πtovali Hram i zato bi se na onoga tko bi govorioprotiv te graevine viπe razgnjevili nego da je govorio pro-tiv Boga. Kad je govorio o Kristu i spomenuo Hram, Stje-pan je primijetio da odbacuju njegove rijeËi. Zato ih je neu-straπivo ukorio: “Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uπiju, vise uvijek opirete Duhu Svetomu.” Premda su poπtovali vanj-ske propise svoje religije, njihova su srca bila pokvarena ipuna smrtonosnog zla. Spomenuo je okrutnost njihovih otacakoji su proganjali proroke i izjavio da su oni kojima se obraÊapoËinili veÊi grijeh time πto su odbacili i razapeli Krista.“Kojega od proroka nisu progonili oci vaπi? I pobiπe onekoji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika Ëiji ste vi sadaizdajice i ubojice.”

Na ove jasne, oπtre rijeËi, sveÊenici i knezovi su se raz-bjesnili i jurnuli na Stjepana πkripeÊi zubima. “Ali on, punDuha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boæju iIsusa gdje stoji zdesna Bogu pa reËe: ‘Evo vidim nebesa ot-vorena i Sina »ovjeËjega gdje stoji zdesna Bogu.’” Oni ganisu htjeli Ëuti. “ViËuÊi iza glasa, oni zatisnuπe uπi i nava-liπe jednoduπno na njega. Izbaciπe ga iz grada pa ga kame-novahu.” A on je kleknuo i povikao iza glasa: “Gospodine,ne uzmi im ovo za grijeh!”

Vidjela sam da je Stjepan bio silni Boæji Ëovjek, poseb-no pozvan da popuni vaæno mjesto u Crkvi. Sotona je liko-vao zbog njegove smrti jer je znao da Êe za uËenike to bitiveliki gubitak. Ali Sotonin je trijumf bio kratkog vijeka, jerse u mnoπtvu koje je nazoËilo Stjepanovoj smrti nalazio je-dan kome Êe se sam Isus otkriti. Savao nije sudjelovao ukamenovanju Stjepana, ali je pristao da se smakne. Bio jerevan u proganjanju Boæje crkve, hvatao je krπÊane u njiho-

199

198

169

vim kuÊama i predavao ih njihovim ubojicama. Savao je biovrlo sposoban i obrazovan Ëovjek; zbog svoje je revnosti iuËenosti bio veoma cijenjen meu Æidovima. Sotona je vrlodjelotvorno koristio njegove talente da unaprijedi svojupobunu protiv Boæjeg Sina i onih koji su u Njega vjerovali.Ali Bog moæe slomiti silu i najveÊeg protivnika i osloboditione koje je zarobio. Krist je izabrao Savla kao “orue iza-brano” da propovijeda Njegovo ime, da ojaËa Njegove uËe-nike u njihovom radu i da obilno popuni Stjepanovo mje-sto.

Pavlovo obraÊenjeKad je Savao krenuo u Damask s pismima punomoÊi da

pohvata muæeve i æene koji propovijedaju Isusa i okovaneih dovede u Jeruzalem, zli aneli oko njega su likovali. Aliiznenada ga je obasjalo svjetlo s neba koje je zle anele na-gnalo u bijeg, a on se sruπio na zemlju. Tada je zaËuo glas:“Savle, Savle, zaπto me progoniπ?” On je upitao: “Tko si, Gos-podine?” A Gospodin je odgovorio: “Ja sam Isus kojega tiprogoniπ! Teπko ti je protiv ostana praÊakati se.” Savao jenato drπÊuÊi i zapanjen upitao: “Gospodine πto hoÊeπ da Ëi-nim?” A Gospodin je rekao: “Ustani, ui u grad i reÊi Êe tise πto ti je Ëiniti.”

Njegovi suputnici su stajali bez rijeËi; Ëuli su, doduπe,glas, ali nisu nikoga vidjeli. Kad je svjetlo nestalo i Savaoustao, otvorio je oËi,�ali je ustanovio da je potpuno slijep.Sjaj nebeskog svjetla oslijepio ga je. Poveli su ga za ruku iuveli u Damask gdje�tri dana nije vidio niti jeo i pio. Gospodinje poslao anela jednome od onih koje je Savao namjeravaouhvatiti i u vienju mu pokazao da treba otiÊi u ulicu kojase zove Ravna i potraæiti “u kuÊi Judinoj Taræanina imenomSavla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenom Ana-niju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.”

Ananija je bio uvjeren da se radi o pogreπki pa je po-Ëeo Gospodinu govoriti πto je Ëuo za Savla. Ali Gospodinje Ananiji rekao: “Poi jer on mi je orue izabrano da po-nese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. JaÊu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.”Ananija je posluπao Gospodnju uputu, uπao u kuÊu i stavljajuÊi

Duhovni darovi

200

Rani spisi170

ruke na Savla, rekao: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji tise ukaza na putu kojim si iπao, posla me da progledaπ i na-puniπ se Duha Svetoga.”

Savlu se tog trenutka vratio vid i on se krstio. Zatim jeu sinagogama nauËavao da je Isus uistinu Sin Boæji. Svi kojisu ga Ëuli bili su zapanjeni i pitali: “Nije li ovo onaj koji jeu Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamozato doπao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?”Savao je sve viπe jaËao i zbunjivao Æidove. Opet su se naπliu nevolji. Svima je bilo poznato Savlovo protivljenje Isusu injegova revnost u hvatanju i predavanju da se pobiju svi kojisu vjerovali u Isusovo ime pa je njegovo Ëudesno obraÊenjeosvjedoËilo mnoge da je Isus bio Sin Boæji. Savao je svojdoæivljaj iznosio u sili Svetoga Duha. Progonio je na smrt,hvatao muæeve i æene i bacao ih u tamnicu dok ga na putuu Damask nije obasjalo snaæno svjetlo s neba i Isus mu seotkrio i rekao da je Sin Boæji.

Dok je tako odvaæno propovijedao Isusa, vrπio je sna-æan utjecaj. Dobro je poznavao Pisma i nakon njegova obra-Êenja boæansko svjetlo obasjalo je proroËanstva o Isusu; zatoje jasno i odvaæno mogao iznositi istinu i ispraviti svako iz-vrtanje Pisma. S Duhom Boæjim koji je poËivao na njemu,on bi svoje sluπatelje jasno i snaæno vodio kroz proroËan-stva do vremena Kristovog prvog dolaska i pokazivao im dasu se ispunila pisma koja su govorila o Njegovom stradanju,smrti i uskrsnuÊu.

Æidovi odluËuju ubiti PavlaKad su sveÊeniËki glavari i knezovi vidjeli posljedice iz-

noπenja Pavlovog doæivljaja, zamrzili su ga iz dna duπe. Vidjelisu da odvaæno propovijeda Isusa i Ëini Ëuda u Njegovo ime,da ga mnoπtvo sluπa i odvraÊa se od njihovih predaja i u æi-dovskim voama gleda ubojice Boæjeg Sina. Razgnjevili su sei okupili da se posavjetuju πto bi valjalo uËiniti da stiπaju ovouzbuenje. Sloæili su se da je jedina sigurna odluka da Pavlasmaknu. Ali Bog je znao njihove namjere i aneli su dobilinalog da ga Ëuvaju kako bi mogao izvrπiti svoju zadaÊu.

Voeni Sotonom, nevjerni su Æidovi u Damasku danju inoÊu Ëuvali vrata kako bi Pavla, kada proe, odmah ubili.

202

171

Ali Pavla su obavijestili da mu Æidovi rade o glavi pa su gauËenici noÊu u koπari spustili sa zida. Æidovi su se osramo-tili i rasrdili πto nisu uspjeli ostvariti svoje namjere i Soto-nin je plan bio onemoguÊen.

Nakon toga je Pavao otiπao u Jeruzalem da se pridruæiuËenicima, ali svi su ga se bojali. Nisu mogli vjerovati da jepostao uËenik. Æidovi u Damasku htjeli su mu oduzeti æi-vot, a njegova vlastita braÊa nisu ga htjela primiti. Ali Bar-naba ga je uzeo i odveo k apostolima i objasnio im kako jePavao na putu vidio Gospodina i kako je u Damasku odvaæ-no propovijedao u Isusovo ime.

Meutim, Sotona je poticao Æidove da smaknu Pavla pamu je Isus naloæio da napusti Jeruzalem. U druπtvu s Barna-bom poπao je u druge gradove propovijedajuÊi Isusa i Ëine-Êi Ëuda, i mnogi su se obratili. Kad je ozdravio Ëovjek kojije bio uzet od roenja, narod koji je πtovao idole, namjera-vao je uËenicima prinijeti ærtvu. Pavla je to zaboljelo pa imje objasnio da su on i njegov suradnik samo ljudi i da setrebaju klanjati samo Bogu koji je stvorio nebo i zemlju, morei sve πto je u njima. Tako je Pavao uzvisio Boga pred naro-dom i jedva ga obuzdao. Time su u mislima ljudi bili obli-kovani osnovni pojmovi o vjeri u pravoga Boga i da samoNjemu pripada πtovanje i Ëast. Ali dok su joπ sluπali Pavla,Sotona je poticao nevjerne Æidove da ga slijede i upropastedobro djelo koje je uËinio. Oni su laænim izvjeπtajima oveidolopoklonike uspjeli okrenuti protiv Pavla. »uenje i div-ljenje naroda pretvorilo se u mrænju pa su oni koji su semaloprije htjeli pokloniti uËenicima, sada kamenovali Pavlai izbacili ga iz grada, uvjereni da je mrtav. Ali kad su seuËenici okupili oko njega oplakujuÊi ga, on je na njihovuradost ustao i s njima uπao u grad.

Drugom prigodom, kad su Pavao i Sila propovijedali Isusa,slijedila ih je neka æena opsjednuta pogaaËkim duhom ivikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Sveviπnjega; navjeπÊuju vamput spasenja.” To je Ëinila mnogo dana. Ali Pavla je to ras-tuæilo jer je svojom vikom odvlaËila pozornost ljudi od isti-ne. Sotona ju je na to naveo kako bi izazvao nezadovoljstvonaroda i uniπtio utjecaj uËenika. Pavlu je to dodijalo pa seokrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista:izii iz nje!” i on ju je tog trenutka napustio.

Duhovni darovi

204

203

Rani spisi172

Njezinim je gospodarima odgovaralo πto je vikala za uËe-nicima, ali su se razgnjevili kad ju je zli duh napustio i onividjeli da je postala krotka Kristova uËenica. Svojim vraËa-njem pribavljala im je veliku zaradu, a sada im je nada uzaradu propala. Sotonin plan je doæivio poraz, ali su njegovisluge uhvatili Pavla i Silu i odvukli ih na trg pred gradskepoglavare govoreÊi: “Ovi ljudi, Æidovi, bune naπ grad.” Mno-πtvo je ustalo protiv njih, suci su ih dali nasilno svuÊi i na-redili da se iπibaju. Poπto su ih izudarali, bacili su ih u tam-nicu i zapovjedili tamniËaru da ih pomno Ëuva. Primivπi ta-kvu zapovijed, bacio ih je u nutarnju tamnicu, a noge imstavio u klade. Ali Gospodnji aneli su ih pratili u tamnicui pobrinuli se da njihovo utamniËenje bude na slavu Bogu ida pokaæu narodu kako je ovo Gospodnje djelo i da je Onsa svojim izabranim slugama.

Oko ponoÊi su Pavao i Sila molili i pjevali hvalu Bogu,kad je odjednom snaæan potres poljuljao temelje zatvora. Vi-djela sam kako je Boæji�aneo svima istog trenutka skinuookove. TamniËar se probudio, pa kad je ugledao otvorenatamniËka vrata, uplaπio se. Mislio je da su zatvorenici po-bjegli i da Êe zbog toga biti pogubljen. Ali kad se namjera-vao ubiti, Pavao je povikao iza glasa: “Ne Ëini sebi nikakvazla! Svi smo ovdje!”

Boæja sila osvjedoËila je tamniËara. Nato je zatraæio svjetlo,uletio je i drπÊuÊi se bacio pred Pavla i Silu. Izveo ih je iupitao: “Gospodo, πto mi je Ëiniti da se spasim?” Oni sumu odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit Êeπ se —ti i dom tvoj!” TamniËar je na to okupio ukuÊane i Pavaoih je upoznao s Isusom. Tako se srce tamniËara sjedinilo sasrcima njegove braÊe i on im je oprao rane pa su se te noÊikrstili on i svi njegovi. Zatim je prostro stol pa se zajednosa svim domom radovao πto je povjerovao u Boga.

NeobiËna vijest o oËitovanju Boæje sile koja je otvorilatamniËka vrata i obraÊenju tamniËara i njegove obitelji brzose proπirila. Poglavari su to doËuli i uplaπili se. Poslali sutamniËaru poruku da pusti Pavla i Silu. Ali Pavao nije htiopotajice napustiti tamnicu, nije htio da se sakrije oËitova-nje Boæje sile. Rekao im je: “Javno su nas neosuene iπiba-li, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da naspotajno izbace? Nipoπto, nego neka oni sami dou i izvedu

205

173

nas!” Kad su ove rijeËi prenijeli sucima i kad su ovi razum-jeli da su apostoli�Rimljani, uplaπili su se da Êe se poæaliticaru zbog nezakonitog postupka. Zato su im se doπli ispri-Ëati pa su ih izveli i zamolili da odu iz grada.

Pavao posjeÊuje JeruzalemNakon obraÊenja Pavao je posjetio Jeruzalem i tamo

propovijedao o Isusu i Ëudima Njegove milosti. Govorio jeo svojem Ëudesnom obraÊenju, πto je sveÊenike i knezovetoliko razgnjevilo da su smiπljali naËin kako da ga ubiju. Dabi ga spasio, Isus mu se ponovno javio u vienju dok semolio i rekao: “Poæuri i izai iz Jeruzalema jer neÊe primititvoga svjedoËanstva o meni.” Pavao je odgovorio: “Gospodi-ne, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i biËevao po sina-gogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stje-pana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao teËuvao haljine onih koji ga ubijahu.” Pavao je mislio da seÆidovi u Jeruzalemu neÊe moÊi oduprijeti njegovom svjedo-Ëenju te Êe shvatiti da je veliku promjenu u njemu moglaizvrπiti samo Boæja sila. Ali odgovor je bio joπ odluËniji: “Poijer Êu te poslati daleko k poganima!”

Tijekom svoje odsutnosti iz Jeruzalema, Pavao je poslaomnoga pisma u razna mjesta iznoseÊi svoje iskustvo i snaæ-no svjedoËeÊi. Ali neki su nastojali uniπtiti utjecaj tih pisa-ma. Bili su prisiljeni priznati da su njegova pisma uvjerljivai snaæna, ali su tvrdili da je njegova tjelesna nazoËnost ne-moÊna i rijeË bezvrijedna.

»injenica je da je Pavao bio uËen Ëovjek i da su njegovamudrost i ponaπanje oËaravali sluπatelje. UËenim ljudima jeodgovaralo njegovo znanje i mnogi od njih su povjerovali uIsusa. Kad bi se naπao pred kraljevima i velikim skupovi-ma, bio je tako rjeËit da bi oËarao sve pred sobom. To jejako razgnjevilo sveÊenike i starjeπine. Pavao je spremno ulaziou duboke rasprave i diæuÊi se, poveo bi sa sobom ljude unajuzviπenije razmiπljanje iznoseÊi velika bogatstva Boæjemilosti i prikazujuÊi im Ëudesnu Kristovu ljubav. Onda bise s jednostavnoπÊu spustio do razumijevanja obiËnog naro-da i na najsilniji naËin iznosio svoje iskustvo koje je u nji-ma izazivalo iskrenu æelju da postanu Kristovi uËenici.

Duhovni darovi

207

206

Rani spisi174

Kada se Gospodin ponovno javio Pavlu, otkrio mu jeda mora otiÊi u Jeruzalem gdje Êe biti svezan i stradati zaNjegovo ime. Premda je dugo bio zatvoren, Gospodin je prekonjega i dalje vrπio svoje posebno djelo. Njegovi su okovi bilisredstvo za πirenje spoznaje o Kristu i tako proslavljali Bo-ga. Dok su ga iz grada u grad slali na suenje, on je o Isu-su i zanimljivim dogaajima iz svojeg vlastitog obraÊenjamogao svjedoËiti pred kraljevima i upraviteljima, tako da πtose tiËe Isusa nisu mogli imati izgovora. TisuÊe ljudi mu jepovjerovalo i radovalo se u Isusovom imenu. Vidjela sam dase Boæja posebna namjera ostvarila na Pavlovoj plovidbimorem; On se pobrinuo da preko Pavla mornari budu svje-doci Boæje sile pa i da neznaboπci Ëuju za Isusovo ime i dase mnogi obrate Pavlovim pouËavanjem i vide Ëuda koja jeuËinio. Kraljevi i upravitelji bili su oËarani njegovim prosu-ivanjem i kad bi gorljivo i sa silom Svetoga Duha propovi-jedao Isusa i iznosio zanimljive dogaaje iz svojeg obraÊe-nja, oni bi se uvjerili da je Isus bio Sin Boæji. Dok su sesluπajuÊi Pavla neki Ëudili, jedan od njih je uskliknuo: “Za-malo pa me uvjeri te krπÊaninom postah!” Ali veÊina onihkoji su ga sluπali mislili su da Êe poslije razmisliti o onomeπto su Ëuli. Sotona je iskoristio odgaanje i buduÊi da suzanemarili priliku dok su im srca omekπala, ona je zauvijekproπla. Njihova su srca otvrdnula.

Pokazano mi je da je Sotona prvo oslijepio Æidove dane prihvate Isusa kao svojeg Spasitelja, a onda ih je naveoda Ga poæele ubiti iz zavisti zbog Njegovih silnih djela. So-tona je uπao u jednog od Kristovih sljedbenika i naveo gada Ga izda Njegovim neprijateljima da bi mogli razapetiGospodina æivota i slave.

Nakon πto je Isus uskrsnuo, Æidovi su dodali grijeh nagrijeh u nastojanju da sakriju Ëinjenicu Njegova uskrsnuÊapotkupivπi rimsku straæu da svjedoËi laæ. Ali Kristovo us-krsnuÊe bilo je dvostruko potkrijepljeno istodobnim uskrs-nuÊem mnoπtva svjedoka. Nakon uskrsnuÊa Isus se javiosvojim uËenicima i jednom Ga je vidjelo njih pet stotina,dok su se oni koji su uskrsnuli s Njim javili mnogima, objav-ljujuÊi da je Isus uskrsnuo.

Sotona je naveo Æidove da se pobune protiv Boga timeπto su odbili prihvatiti Njegova Sina i πto su umrljali ruke

208

175

Njegovom predragocjenom krvlju. Bez obzira na snaænedokaze da je Isus Sin Boæji, Otkupitelj svijeta, oni su Ga po-gubili i nisu htjeli prihvatiti nikakav dokaz Njemu u prilog.Jedinu nadu i utjehu, kao i Sotona nakon svojega pada, na-lazili su u pokuπaju da nadvladaju Boæjeg Sina. Zato su na-stavili s pobunom progoneÊi i ubijajuÊi Kristove uËenike. Niπtaim nije toliko paralo uπi kao ime Isusa kojega su razapeli ioni su Ëvrsto odluËili da neÊe posluπati nijedan dokaz Nje-mu u prilog. Kao onda kad je Sveti Duh preko Stjepana iz-nio Ëvrste dokaze da je Isus Boæji Sin, zaËepili su uπi samoda se ne bi osvjedoËili. Sotona je Ëvrsto u πaci dræao Isuso-ve ubojice. Zlim djelima oni su postali njegovi podanici ion je preko njih nastojao muËiti i uznemirivati one koji supovjerovali u Krista. Djelovao je preko Æidova da potakneneznaboπce protiv Isusa i onih koji su Ga slijedili. Ali Bogje slao svoje anele da ojaËaju uËenike u njihovom radu, damogu svjedoËiti o onome πto su vidjeli i Ëuli i na kraju svo-jom ustrajnoπÊu zapeËatiti krvlju svoje svjedoËanstvo.

Sotona je uæivao πto su Æidovi uhvaÊeni u njegovu zam-ku. Oni su i dalje ustrajavali na beskorisnim formama, ær-tvama i obredima. Kad je Isus visio na kriæu i povikao: “Svr-πeno je!” hramski se zastor razderao od vrha do dna kaoznak da se Bog viπe neÊe sastajati u Hramu sa sveÊenicima,da neÊe prihvaÊati njihove ærtve i obrede, ali i da pokaæekako je sruπen zid koji je razdvajao Æidove od neznaboæaca.Isus je prinio ærtvu za jedne i druge i ako se æele spasiti, ijedni i drugi moraju vjerovati u Njega kao jedinu ærtvu zagrijeh, u Spasitelja svijeta.

Kad je onaj vojnik probo Isusovu slabinu dok je visiona kriæu, iz nje je potekla krv i voda. Krv je trebala opratigrijehe onih koji Êe povjerovati u Njegovo ime, a voda jetrebala prikazivati æivu vodu koju vjernik dobiva od Isusada ima æivot.

Veliki otpadBila sam prenesena u vrijeme kad su neznaboæaËki ido-

lopoklonici okrutno progonili i ubijali krπÊane. Krv je teklapotocima. Plemeniti, uËeni i obiËni ljudi ubijani su bez mi-losti. Bogate obitelji su osiromaπile jer se nisu htjele poko-

Duhovni darovi

210

209

Rani spisi176

riti njihovoj religiji. Bez obzira na progonstvo i stradanje kojesu ovi krπÊani trpjeli, oni nisu umanjivali mjerila. KrπÊanisu svoju vjeru odræavali Ëistom. Vidjela sam kako je Sotonalikovao i trijumfirao gledajuÊi njihove patnje. Ali Bog je svelikim odobravanjem gledao na svoje vjerne muËenike. Bogje silno volio krπÊane koji su æivjeli u to straπno vrijeme zatoπto su bili spremni trpjeti za Njega. Svako stradanje koje supodnosili uveÊavalo je njihovu nagradu na Nebu.

Premda se Sotona radovao stradanju svetih, nije bio za-dovoljan. Æelio je zagospodariti umom, a ne samo tijelom.Patnje koje su podnosili samo su ih viπe pribliæavale Gospo-dinu, poticale da ljube jedan drugoga i da se viπe nego ika-da boje uvrijediti Boga. Sotona ih je æelio navesti da izazo-vu Boæje negodovanje; onda Êe izgubiti snagu, ustrajnost iËvrstinu. Premda je tisuÊe krπÊana ubijeno, na njihovo sumjesto uskakali drugi. Sotona je vidio da gubi podanike; prem-da su bili izloæeni progonstvu i smrti, bili su sigurni u Isu-su Kristu kao podanici Njegovog kraljevstva. Zbog toga jeSotona naËinio planove kako bi se uspjeπnije borio protivBoæje vladavine i svladao Crkvu. Naveo je neznaboæaËke ido-lopoklonike da prihvate samo jedan dio krπÊanske vjere. Tvr-dili su da vjeruju u Kristovo raspeÊe i uskrsnuÊe i predla-gali ujedinjenje s Isusovim sljedbenicima, ali bez promjenesrca. O, kako je to bila straπna opasnost za Crkvu! To jebilo vrijeme duπevne tjeskobe. Neki su smatrali da Êe po-puπtanje i ujedinjenje s idolopoklonicima koji su prihvatilijedan dio krπÊanske vjere, dovesti do njihovog potpunog ob-raÊenja. Sotona je nastojao izopaËiti biblijske doktrine.

Vidjela sam da su na kraju mjerila krπÊanstva sniæena ida su se neznaboπci ujedinjavali s krπÊanima. Premda su oviπtovatelji idola tvrdili da su obraÊeni, oni su u Crkvu uni-jeli svoju idolatriju samo mijenjajuÊi predmet πtovanja u kipovesvetaca, Ëak i u Krista i Njegovu majku Mariju. Kad su seKristovi sljedbenici postupno ujedinili s njima, krπÊanska vjerase izopaËila i Crkva je izgubila svoju ËistoÊu i silu. Pojedin-ci su se odbili ujediniti s njima; takvi su saËuvali svoju Ëi-stoÊu i klanjali se samo Bogu. Nisu se htjeli pokloniti predkipom bilo Ëega πto je gore na nebu ili dolje na zemlji.

Sotona je likovao zbog pada tolikih ljudi i onda je potak-nuo palu crkvu da primorava one koji su Ëuvali ËistoÊu svoje

211

177

vjere da se pokore njezinim ceremonijama i πtovanju kipo-va ili da budu osueni na smrt. Ponovno su zapaljene vatreprogonstva protiv prave Kristove crkve i milijuni ljudi po-bijeni su bez milosti.

To mi je pokazano na ovaj naËin: Velika skupina nezna-boæaËkih idolopoklonika nosila je crnu zastavu na kojoj subili naslikani Sunce, Mjesec i zvijezde. Ova je skupina izgledalavrlo æestoko i gnjevno. Zatim mi je pokazana druga skupi-na s bijelom zastavom na kojoj je bilo napisano: “»istoÊa isvetost Gospodinu”. Na njihovim se licima odraæavala odluË-nost i nebeski mir. Vidjela sam kako su im se pribliæili ne-znaboæaËki idolopoklonici i nastalo je veliko krvoproliÊe. Krπ-Êani su se rasprπili pred njima; pa ipak, skupina krπÊana zbilase joπ ËvrπÊe dræeÊi zastavu. Dok su mnogi padali, drugi suse okupljali oko zastave i zauzimali njihova mjesta.

Vidjela sam skupinu idolopoklonika kako se savjetuju.BuduÊi da nisu uspjeli svladati krπÊane, sloæili su se oko dru-gog plana. Vidjela sam kako spuπtaju svoju zastavu i pristu-paju toj nepokolebljivoj krπÊanskoj skupini i iznose svoje pri-jedloge. Isprva su svi prijedlozi bili odmah odbijeni. A ondasam vidjela kako se krπÊanska skupina savjetuje. Neki su reklida bi trebali spustiti zastavu, prihvatiti njihove prijedloge isaËuvati æivot pa Êe moÊi prikupiti snagu i svoju zastavu po-dignuti meu neznaboπcima. Meutim, nekolicina nije htje-la pristati na ovaj plan, veÊ je Ëvrsto odluËila umrijeti dræeÊizastavu, a ne spuπtati je. Zatim sam vidjela kako su mnogispustili zastavu i ujedinili se s neznaboπcima, ali oni kojisu bili Ëvrsti i nepokolebljivi, ponovno su je dohvatili i visokouzdigli. Vidjela sam da ljudi koji su stalno napuπtali skupi-nu onih s Ëistom zastavom i ujedinjavali se s idolopokloni-cima pod crnom zastavom, progone one koji su nosili bijeluzastavu. Mnogi su bili pobijeni, ali je bijela zastava ostalavisoko uzdignuta i novi su se vjernici okupljali oko nje.

Æidovi koji su prvi potaknuli gnjev neznaboæaca protivIsusa nisu proπli nekaænjeno. U sudnici, dok je Pilat oklije-vao da osudi Isusa, gnjevni su Æidovi vikali: “Krv njegovaneka padne na nas i na naπu djecu.” Æidovski je narod doæi-vio ispunjenje ovog straπnog prokletstva koje su zazvali nasvoje glave. Njihovi neprijatelji bili su i neznaboπci i nazovi-krπÊani. Toboænji krπÊani, u svojoj gorljivosti za Krista ko-

Duhovni darovi

212

Rani spisi178

jeg su Æidovi razapeli, smatrali su da Êe Bog biti tim zado-voljniji πto im budu nanosili veÊe patnje. Zato su pobijenimnogi Æidovi koji nisu vjerovali, dok su drugi protjerivaniiz mjesta u mjesto i kaænjavani na sve moguÊe naËine.

Na njima je bila krv Krista i uËenika koje su smaknulipa su bili izloæeni raznim strahotama. Pratilo ih je Boæje pro-kletstvo pa su postali predmet ruganja neznaboæaca i toboæ-njih krπÊana. Poniæavali su ih, izbjegavali i prezirali kao dasu bili obiljeæeni Kajinovim znakom. Ali sam vidjela da jeBog Ëudesno saËuvao ovaj narod i rasprπio ga po svijetu kakobi se moglo vidjeti da je izloæen posebnom Boæjem gnjevu.Vidjela sam da je Bog odbacio Æidove kao narod, ali da Êese pojedinci obratiti i da Êe uspjeti skinuti pokrivalo sa svojegasrca i vidjeti kako se proroËanstvo o njima ispunilo. Oni Êeprihvatiti Isusa kao Spasitelja svijeta i uvidjeti koliko je ve-liki grijeh uËinio njihov narod kad Ga je odbacio i razapeo.

Tajna bezakonjaSotona je oduvijek nastojao skrenuti misli ljudi s Isusa

na Ëovjeka i uniπtiti odgovornost pojedinca. Doæivio je ne-uspjeh svojeg plana kad je kuπao Boæjeg Sina, ali je boljeuspio kad je priπao k palom Ëovjeku. KrπÊanstvo se pokva-rilo. Pape i sveÊenici drznuli su se zauzeti najviπe poloæajepa su uËili ljude da oprost grijeha oËekuju od njih umjestoda gledaju na Krista.

Narod je bio potpuno prevaren. UËili su ga da su papei sveÊenici Kristovi predstavnici, a oni su zapravo bili pred-stavnici Sotone, pa su oni koji su im se klanjali πtovali So-tonu. Narod je traæio Bibliju, ali su sveÊenici smatrali da jeopasno dopustiti ljudima da je sami Ëitaju kako se ne bi pro-svijetlili i otkrili grijehe svojih voa. UËili su narod da sva-ku rijeË ovih varalica primi kao rijeË iz Boæjih usta. Zadr-æali su vlast nad umovima ljudi koja inaËe pripada samo Bogu.Tko god se usudio slijediti vlastita uvjerenja, bio je izloæenistoj mrænji koju su Sotona i Æidovi pokazivali prema Isusu,pa bi vlasti æeale za njihovom krvlju.

Pokazano mi je vrijeme kad je Sotona posebno likovao.Mnoπtvo krπÊana pobijeno je na najstraπnije naËine zato πtosu htjeli saËuvati ËistoÊu svoje vjere. Biblija je bila omrz-

213

214

179

nuta pa su je nastojali ukloniti sa zemlje. Ljudima je uz pri-jetnju smrÊu bilo zabranjeno da je Ëitaju i svi primjerci kojibi se naπli bili su spaljeni. Ali vidjela sam da se Bog poseb-no brinuo za svoju RijeË. Zaπtitio ju je. U nekim razdoblji-ma bilo je jako malo primjeraka Biblije, ali On nije dopustioda Njegova RijeË nestane jer Êe u posljednje dane biti tolikoumnoæena da Êe je moÊi imati svaka obitelj. Vidjela sam ka-ko je, dok je bilo malo primjeraka Biblije, ona bila dragocjenai izvor utjehe za progonjene Isusove sljedbenike. »itali suje potajno, i oni koji su imali ovu posebnu prednost osjeÊalisu da razgovaraju s Bogom, s Njegovim Sinom Isusom i Nje-govim uËenicima. Ali ova blagoslovljena prednost mnoge jestajala æivota. Ako su ih otkrili, odvodili su ih do krvnikovapanja, na lomaËu ili u tamnicu da umru od gladi.

Meutim, Sotona nije mogao osujetiti plan spasenja. Isusje bio razapet i treÊi je dan ustao. Onda je Sotona rekaosvojim anelima kako Êe uËiniti da raspeÊe i uskrsnuÊe go-vore njemu u prilog. Æelio je da oni koji su tvrdili da vje-ruju u Isusa povjeruju kako su Kristovom smrÊu ukinutizakoni koji su se odnosili na æidovske ærtve i prinose, i po-taknuti ih da idu i dalje i nagnati da povjeruju kako je izakon Deset zapovijedi umro s Kristom.

Vidjela sam da su mnogi spremno prihvatili ovo Sotoni-no lukavstvo. Cijelo je Nebo zahvatilo ogorËenje kad su vi-djeli gaæenje svetog Boæjeg zakona. Isus i sva nebeska biÊabili su upoznati s naravi Boæjeg zakona; znali su da ga BogneÊe promijeniti niti ukinuti. Beznadno stanje Ëovjeka na-kon pada u grijeh izazvalo je veliku tugu na Nebu i potak-nulo Isusa da se ponudi umrijeti za prijestupnike Boæjeg sve-tog zakona. Ali da je taj Zakon bilo moguÊe ukinuti, Ëovjekbi se mogao spasiti bez Isusove smrti. Njegova smrt nije uki-nula OËev Zakon, veÊ ga je uzveliËala i proslavila i zato Onzahtijeva posluπnost svim njegovim svetim propisima.

Da je Crkva ostala Ëista i nepokolebljiva, Sotona je nebi mogao prevariti i navesti da pogazi Boæji zakon. U skla-du sa svojim smjelim planom, Sotona udara izravno u te-melj Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji. Zbog pobune jebio zbaËen s Neba. Nakon πto se pobunio, da bi spasio se-be, htio je da Bog promijeni svoj Zakon, ali mu je pred cijelimnebeskim zborom reËeno da je Boæji zakon nepromjenjiv.

Duhovni darovi

215

Rani spisi180

Sotona zna da Êe za sebe pridobiti druge ako ih uspije na-vesti da prekrπe Boæji zakon, jer svaki prijestupnik Zakonamora umrijeti.

Sotona je odluËio iÊi korak dalje. Rekao je svojim ane-lima da Êe neki toliko braniti Boæji zakon da ih neÊe moÊiuhvatiti u ovu zamku; Deset zapovijedi su tako jasne da Êemnogi vjerovati kako su joπ uvijek obvezujuÊe i da zato moranastojati promijeniti samo jednu od njih. Onda je naveo svojepredstavnike da pokuπaju promijeniti Ëetvrtu, subotnjuzapovijed; time Êe promijeniti samo jednu zapovijed od de-set koja prikazuje pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje.Sotona ih je uputio na Isusovo slavno uskrsnuÊe i rekao daje Isus svojim uskrsnuÊem prvog dana tjedna prenio subo-tu sa sedmog na prvi dan tjedna.

Tako je Sotona uporabio uskrsnuÊe da posluæi njegovomcilju. On i njegovi aneli radovali su se zabludama koje sutako dobro pripremili s toboænjim Kristovim prijateljima. Naono πto Êe jedan gledati s religijskim uæasom, drugi Êe pri-hvatiti. Tako su prihvaÊene i gorljivo branjene razliËite za-blude. Boæja volja, tako jasno otkrivena u Njegovoj RijeËi,zastrta je zabludama i predajama koje se nauËavaju kao za-povijedi Boæje. Premda Êe ovoj drskoj prijevari biti dopu-πteno da djeluje do Isusovog drugog dolaska, sve to vrijemezablude i prijevare Bog nije ostao bez svjedoka. Usred tamei progonstva Crkve, uvijek je bilo vjernih koji su vrπili sveBoæje zapovijedi.

Vidjela sam da su aneoske vojske bile iznenaene doksu promatrale patnje i smrt Kralja slave. Ali sam vidjela daih nije zaËudilo da Êe Gospodin æivota i slave, koji je Neboispunio radoπÊu i sjajem, raskinuti okove smrti i iziÊi iz svojetamnice kao pobjedonosni osvajaË. Zato, ako se ijednog odovih dogaaja treba prisjeÊati u dan odmora, onda je to ras-peÊe. Ali vidjela sam da nijedan od ovih dogaaja nije na-mijenjen da promijeni ili ukine Boæji zakon; naprotiv, onisu najsnaæniji dokaz njegove nepromjenjivosti.

Oba ova vaæna dogaaja imaju svoje spomendane. Su-djelovanjem u Gospodnjoj veËeri, u lomljenju kruha i uzi-manju ploda loze, mi navjeπÊujemo Gospodnju smrt dokne doe. Tako u mislima osvjeæavamo prizore Njegova stra-danja i smrti. Kristovo uskrsnuÊe slavimo tako πto zajedno

217

216

181

s Njim bivamo ukopani krπtenjem i ustajemo iz vodenoggroba sliËno Njegovom uskrsnuÊu da æivimo novim æivo-tom.

Pokazano mi je da Êe Boæji zakon Ëvrsto ostati zauvijeki da Êe na novoj Zemlji postojati za svu vjeËnost. Prilikomstvaranja, kad su poloæeni temelji Zemlji, sinovi Boæji s div-ljenjem su promatrali Stvoriteljevo djelo i sve su nebeskevojske klicale od radosti. Tada je bio postavljen temelj suboti.A na kraju πest dana stvaranja, Bog je u sedmi dan poËinuood svih svojih djela i blagoslovio sedmi dan i posvetio gajer je taj dan poËinuo od svih svojih djela. Subota je uspo-stavljena u Edenu prije pada; svetkovali su je Adam i Eva isve nebeske vojske. Bog je poËinuo u sedmi dan, blagoslo-vio ga i posvetio. Vidjela sam da subota nikad neÊe biti uki-nuta, veÊ Êe je otkupljeni sveti i sve aneoske vojske za svuvjeËnost svetkovati u Ëast velikog Stvoritelja.

Smrt, a ne vjeËni æivot u patnjiSotona je poËeo svoju prijevaru u Edenu kad je Evi rekao:

“Ne, neÊete umrijeti!” To je bila prva Sotonina lekcija o bes-mrtnosti duπe i on ovu prijevaru πiri od onog vremena dodanas i nastavit Êe je πiriti dok ne prestane ropstvo Boæjedjece. Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Okusili su plodsa zabranjenog stabla i bili istjerani iz vrta; zatim je oko stablaæivota postavljen ognjeni maË kako ne bi mogli okusiti nje-gov plod i postati besmrtni greπnici. Plod s ovog stabla tre-bao je odræavati besmrtnost. »ula sam kako jedan aneo pita:“Tko je od Adamova potomstva proπao pokraj ognjenog maËai okusio plod sa stabla æivota?” Zatim sam Ëula kako drugianeo odgovara: “Nitko od Adamova potomstva nije proπaopokraj ognjenog maËa i okusio plod s tog stabla; zato nemabesmrtnog greπnika.” Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe vjeËnomsmrÊu — smrÊu koja Êe trajati zauvijek, nakon koje nemanade u uskrsnuÊe; i Boæja srdæba bit Êe zadovoljena.

Bilo mi je Ëudno πto je Sotona mogao uvjeriti ljude daBoæje rijeËi “Duπa koja sagrijeπi umrijet Êe” znaËe da duπakoja sagrijeπi neÊe umrijeti, veÊ Êe vjeËno æivjeti u mukama.Aneo je rekao: “Æivot je æivot, bilo da protjeËe u muci ilisreÊi. Smrt je bez boli, bez radosti, bez mrænje.”

Duhovni darovi

218

Rani spisi182

Sotona je svojim anelima zapovjedio da se posebno po-trude na πirenju laæi koju je prvi put izgovorio Evi u Ede-nu: “Ne, neÊete umrijeti!” Kad su ljudi prihvatili ovu zablu-du i povjerovali da je Ëovjek besmrtan, Sotona ih je naveoda povjeruju kako Êe greπnici æivjeti u vjeËnim mukama. Takoje Sotoni pripremljen put da djeluje preko svojih predstav-nika i Boga prikaæe narodu kao osvetoljubivog tiranina —koji baca u pakao sve koji Mu ne ugode i Ëini da zauvijekosjeÊaju Njegov gnjev; a dok trpe neopisive muke i uvijajuse u vjeËnom ognju, Bog je prikazan kako ih promatra sazadovoljstvom. Sotona zna da Êe mnogi, ako prihvate ovuzabludu, mrziti Boga umjesto da Ga ljube i oboæavaju, ali ida Êe mnogi zakljuËiti da se prijetnje Boæje rijeËi neÊe do-slovno ispuniti jer bi bilo protivno Njegovom karakteru do-brote i ljubavi da izloæi vjeËnim mukama biÊa koja je stvo-rio.

Sotona je naveo ljude da prihvate joπ jednu krajnost —da potpuno zanemare Boæju pravdu i prijetnje u NjegovojRijeËi i da Boga prikaæe kao svemilostivog, tako da nitkoneÊe propasti veÊ Êe svi, svetac i greπnik, na kraju biti spaπenii doÊi u Njegovo kraljevstvo.

Kao posljedica rasprostranjene zablude o besmrtnostiduπe i beskonaËnim mukama, Sotona iskoriπtava joπ jednuskupinu i navodi je da Bibliju smatra nenadahnutom knji-gom. Oni smatraju da Biblija nauËava mnogo toga πto je do-bro, ali da se na nju ne moæe osloniti niti je voljeti jer na-vodno sadræi nauk o vjeËnim mukama.

Jednu drugu skupinu Sotona vodi joπ dalje, koja Ëak nijeËeBoæje postojanje. Oni ne vide dosljednost u karakteru Bogaiz Biblije ako dio ljudske obitelji namjerava za svu vjeËnostizloæiti groznim mukama. Zbog toga odbacuju Bibliju i nje-zinog autora i smrt smatraju vjeËnim snom.

Postoji joπ jedna skupina koja je straπljiva i bojaæljiva.Takve Sotona navodi na grijeh i kada sagrijeπe, tvrdi im daplaÊa grijeha nije smrt, veÊ æivot u straπnim mukama kojeÊe trpjeti u beskrajnim vjekovima vjeËnosti. UveliËavajuÊiuæas beskonaËnog pakla, on zaposjeda njihov oslabljeni umi oni gube razum. Onda Sotona i njegovi aneli likuju, anevjernici i ateisti udruæuju se u sramoÊenju krπÊanstva. Onitvrde da su ova zla prirodna posljedica vjerovanja u Bibliju

220

219

183

i njezinog autora, a zapravo su posljedica prihvaÊanja ovogpopularnog krivovjerja.

Vidjela sam da su nebeske vojske ispunjene gorËinomzbog ovog drskog Sotoninog djelovanja. Pitala sam zaπto Bogtrpi da sve ove prijevare djeluju na umove ljudi kad su Boæ-ji aneli moÊni i da dobiju nalog, lako bi skrπili neprijatelje-vu silu. A onda sam vidjela da je Bog znao da Êe Sotonanastojati na svaki naËin uniπtiti Ëovjeka; zato je dao da senapiπe Njegova RijeË i objavio ljudskom rodu svoje namje-re kako i najslabiji ne bi zalutao. Kad je svoju RijeË dao Ëo-vjeku, On ju je briæljivo Ëuvao da je Sotona i njegovi aneliniti itko od njegovih pomagaËa i predstavnika ne uniπti. Dokdruge knjige mogu biti uniπtene, ona treba ostati besmrt-na. A pred svrπetak vremena bit Êe toliko umnoæavana daÊe svi koji budu æeljeli moÊi imati svoj primjerak i naoru-æati se protiv Sotoninih obmana i laænih Ëuda.

Vidjela sam da je Bog posebno Ëuvao Bibliju, ali kad jebilo malo primjeraka, uËeni ljudi su u nekim sluËajevimapromijenili rijeËi, uvjereni da je Ëine jasnijom, a zapravo sumistificirali ono πto je bilo jasno jer su se oslanjali na utvr-ena glediπta nastala pod utjecajem tradicije. Ali sam vidje-la da je Boæja rijeË, kao cjelina, savrπeni lanac u kojem jejedna karika povezana s drugom i tako je objaπnjava. Iskre-ni istraæivaËi istine ne moraju zabludjeti, jer Boæja rijeË nesamo πto je jasna i jednostavna u objavljivanju puta æivota,veÊ je dan Sveti Duh kao vodiË u razumijevanju tog putaæivota koji je u njoj otkriven.

Vidjela sam da Boæji aneli nikad ne kontroliraju voljuljudi. Bog pred Ëovjeka postavlja æivot i smrt. »ovjek bira.Mnogi Ëeznu za æivotom, ali i dalje hodaju πirokim putem.OdluËuju ustati protiv Boæje vladavine ne mareÊi za Njegovuveliku milost i saæaljenje πto je dao svojega Sina da umreza njih. Oni koji ne æele prihvatiti spasenje ponueno uztako veliku cijenu, moraju podnijeti kaznu. Ali vidjela samda ih Bog neÊe zatvoriti u pakao da se vjeËno muËe, nitiÊe ih povesti na Nebo; jer kad bi ih doveo u druπtvo Ëistihi svetih, oni bi se osjeÊali jadno. On Êe ih potpuno uniπtitii uËiniti kao da ih nikad nije bilo; tako Êe biti zadovoljenaNjegova pravda. On je naËinio Ëovjeka iz praha pa Êe nepo-sluπne i nesvete progutati vatra i oni Êe se vratiti u prah.

Duhovni darovi

221

Rani spisi184

Vidjela sam da Boæja dobrota i saæaljenje u tom pitanju tre-ba navesti sve da se dive Njegovom karakteru i uzvisuju Nje-govo sveto ime. Nakon πto zli nestanu sa zemlje, sva Êe ne-beska vojska reÊi: “Amen!”

Sotona gleda s velikim zadovoljstvom na one koji ispovi-jedaju Kristovo ime, ali se Ëvrsto dræe obmana Ëiji je on za-Ëetnik. On joπ uvijek smiπlja nove obmane i njegova moÊ isposobnost u tome stalno jaËa. On je naveo svoje predstav-nike, pape i sveÊenike, da se uzvise i potaknu narod da æe-stoko progoni i uniπtava one koji nisu bili voljni prihvatitinjegove obmane. O, kakve su patnje i muke Kristovi sljed-benici morali trpjeti! Aneli su sve to vjerno zapisivali. So-tona i njegovi zli aneli s uæivanjem su govorili anelimakoji su sluæili ovim napaÊenim svetima da Êe ih sve pobititako da na Zemlji neÊe ostati nijedan iskreni krπÊanin. Vi-djela sam da je Boæja crkva tada bila Ëista. Nije bilo opas-nosti da joj se prikljuËe ljudi pokvarena srca, jer su pravikrπÊani, koji su se usudili objaviti svoju vjeru, bili u opas-nosti da zavrπe u mukama, na lomaËi, izloæeni svakojakommuËenju koje su izmislili Sotona i njegovi zli aneli ili sunadahnuli misli Ëovjeka.

ReformacijaBez obzira na progonstvo svetih, svuda su se pojavlji-

vali æivi svjedoci za Boæju istinu. Gospodnji aneli vrπili suposao koji im je bio povjeren. Odlazili su u najmraËnija mjestai iz mraka izvodili ljude poπtena srca. Bili su utonuli u za-blude, ali Bog ih je kao Savla pozvao da budu izabrani su-dovi koji Êe nositi Njegovu istinu i podignuti glas protiv grijehaNjegovog toboænjeg naroda. Boæji aneli pokrenuli su srcaMartina Luthera, Melanchthona i drugih na raznim mjesti-ma i u njima izazvali æe za æivim svjedoËanstvom Boæje ri-jeËi. Neprijatelj je navalio kao rijeka i trebalo je podignutizastavu protiv njega. Bog je izabrao Luthera da se suprotstavioluji, da ustane protiv gnjeva pale crkve i osnaæi nekolicinukoja je bila vjerna svojem svetom zvanju. On se uvijek bojaoda ne uvrijedi Boga. Pokuπao je djelima zadobiti Njegovunaklonost, ali nije bio zadovoljan dok zraka svjetlosti s Ne-ba nije iz njegovog uma odagnala tamu i navela ga da se ne

222

185

uzda u djela, veÊ u zasluge Kristove krvi. Sada je mogao sampristupiti Bogu, ne preko pape i ispovjednikâ, veÊ samo prekoIsusa Krista.

Kako je za Luthera bilo dragocjeno ovo novo i slavnosvjetlo koje je rasvijetlilo njegovo neshvaÊanje i odagnalo pra-znovjerje! On ga je cijenio viπe od najveÊeg zemaljskog bla-ga. Bila je to nova Boæja rijeË. Sve se promijenilo. Knjigakoje se straπio jer u njoj nije vidio ljepote, sada mu je bilaæivot, vjeËni æivot. Bila je njegova radost, njegova utjeha, nje-gov blagoslovljeni uËitelj. Niπta ga nije moglo navesti da jeprestane prouËavati. Bojao se smrti; ali kad je Ëitao BoæjurijeË, nestalo je svih strahova i on se divio Boæjem karakte-ru i zavolio Boga. Sam je pretraæivao Bibliju i uæivao u bogat-stvu koje je sadræavala; a onda ju je pretraæivao radi Crkve.Zgraæavao se zbog grijeha onih u koje se uzdao za spasenjei kad je vidio kako su mnogi drugi okruæeni tamom koja jei njega pokrivala, ozbiljno je traæio prigodu da im ukaæe naBoæje Janje koje uzima grijehe svijeta.

DiæuÊi glas protiv zabluda i grijeha papinske crkve, oz-biljno se trudio da raskine lance tame koji su vezali tisuÊeljudi i potaknule ih da se za spasenje uzdaju u djela. »eznuoje za tim da im moæe otvoriti um za pravo bogatstvo Boæjemilosti i izvrsnost spasenja dobivenog po Isusu Kristu. U siliSvetoga Duha povikao je protiv postojeÊih grijeha crkvenihvoa i kad je od sveÊenika naiπla oluja protivljenja, on senije obeshrabrio jer se Ëvrsto oslanjao na jaku Boæju ruku iu Njega pouzdao za pobjedu. I πto se sve viπe upuπtao uborbu, bijes sveÊenika prema njemu bivao je sve veÊi. Onise nisu æeljeli reformirati. Htjeli su da ih pusti na miru, uispraznim zadovoljstvima, u zlu; i æeljeli su da i Crkva osta-ne u tami.

Vidjela sam da je Luther bio vatren i gorljiv, neustraπivi odvaæan u ukoravanju za grijeh i u zastupanju istine. Nijemario za zle ljude ni avle; znao je da je Onaj koji je s njimmoÊniji od svih njih. Luther je imao gorljivosti, hrabrosti iodvaænosti i ponekad je bio u opasnosti da ide u krajnosti.Ali Bog je podigao Melanchthona, koji je po karakteru biosasvim suprotan, da pomogne Lutheru u voenju reforma-cije. Melanchthon je bio povuËen, bojaæljiv, oprezan i veo-ma strpljiv Ëovjek. Bog ga je jako volio. Imao je veliko pozna-

Duhovni darovi

224

223

Rani spisi186

vanje Svetoga pisma i bio vrlo pronicav i mudar. Njegovaljubav za Boæje djelo bila je jednaka Lutherovoj. Srca ovadva Gospodnja Ëovjeka bila su Ëvrsto povezana, bili su ne-razdruæivi prijatelji. Luther je bio od velike pomoÊi Melanch-thonu kad je ovaj bio u opasnosti da bude straπljiv i spor, aMelanchthon je zauzvrat bio od velike pomoÊi Lutheru kadje ovaj bio u opasnosti da se prenagli. Melanchthon je svo-jim dalekoseænim oprezom Ëesto izbjegavao nevolje koje bidoπle na Boæje djelo da je ono bilo prepuπteno samo Luthe-ru; a ono Ëesto ne bi napredovalo da je bilo prepuπteno samoMelanchthonu. Bila mi je pokazana Boæja mudrost u izboruove dvojice da izvrπe reformaciju.

Zatim sam bila vraÊena u dane apostola; vidjela sam daje Bog kao druga vatrenom, revnom Petru izabrao blagog istrpljivog Ivana. Ponekad je Petar bio nagao i kad bi se todogodilo, voljeni uËenik bi ga Ëesto obuzdavao. No to Petranije promijenilo. Ali nakon πto se odrekao svojega Gospodina,pokajao se i ponovno obratio, sve πto je bilo potrebno daobuzda njegovu vatrenost i revnost bilo je blago Ivanovo upo-zorenje. Kristovo bi djelo Ëesto trpjelo da je bilo prepuπte-no samo Ivanu. Petrova revnost je bila potrebna. Njegovaodvaænost i energija Ëesto su ih izbavljali iz teπkoÊa i uπut-kali njihove neprijatelje. Ivan je privlaËio ljude. Svojim strp-ljivim podnoπenjem i dubokim posveÊenjem mnoge je za-dobio za Kristovo djelo.

Bog je podignuo ljude koji Êe se usprotiviti postojeÊimgrijesima papinske crkve i nastaviti reformaciju. Sotona jenastojao uniπtiti ove æive svjedoke, ali Gospodin ih je ogra-dio. Neki su u slavu Njegovog imena smjeli svojom krvljuzapeËatiti svoje svjedoËanstvo, ali tu su bili silni ljudi kaoLuther i Melanchthon koji su Boga mogli najbolje proslavitisvojim æivotom i razotkrivanjem grijeha sveÊenika, papa ikraljeva koji su drhtali pred Lutherovim glasom i glasom nje-govih suradnika. Preko ovih izabranih ljudi zrake svjetla poËelesu razgoniti tamu i mnogi su radosno prihvatili svjetlo i ho-dili u njemu. A kad bi jedan od tih svjedoka bio smaknut,pojavila su se dvojica i viπe njih da zauzmu njegovo mjesto.

Meutim, Sotona nije bio zadovoljan. Mogao je vladatisamo tijelom. Nije mogao natjerati vjernike da se odreknusvoje vjere i nade. »ak i u smrti trijumfirali su sa svijetlom

225

187

nadom u besmrtnost koja ih Ëeka pri uskrsnuÊu pravednih.Imali su viπe nego energiju smrtnog Ëovjeka. Nisu se usudilizaspati ni za trenutak, veÊ su se naoruæali krπÊanskom boj-nom opremom, pripremljeni za sukob ne samo s duhovnimneprijateljima, veÊ i sa Sotonom u obliËju ljudi koji su stal-no vikali: “Odreci se svoje vjere ili umri!” Ovi malobrojnikrπÊani bili su jaki u Bogu i dragocjeniji u Njegovim oËimaod polovice svijeta koji je nosio Kristovo ime ali je bio ku-kavica u Njegovom djelu. Dok je Crkva bila progonjena, nje-zini su pripadnici bili ujedinjeni i meusobno se voljeli; bilisu jaki u Bogu. Greπnicima nije bilo dopuπteno da se ujedi-ne s Crkvom. Samo oni koji su bili spremni odreÊi se svegaradi Krista, mogli su biti Njegovi uËenici. Oni su rado bilisiromaπni, ponizni i sliËni Kristu.

Ujedinjenje Crkve i svijetaNakon toga sam vidjela Sotonu kako se savjetuje sa svojim

anelima i razmatraju πto su postigli. Istina, pomoÊu strahaod smrti sprijeËili su neke povuËene duπe da prihvate isti-nu, ali mnogi, Ëak i najplaπljiviji, prihvatili su istinu i na-kon toga su strah i povuËenost odmah nestali. Kad su bilisvjedoci smrti svoje braÊe i vidjeli njihovu odluËnost i strp-ljenje, znali su da im je pomogao Bog i aneli da trpe tak-ve patnje pa su i oni postali odvaæni i neustraπivi. A kad subili pozvani da poloæe svoj æivot, odræali su svoju vjeru stakvim strpljenjem i nepokolebljivoπÊu da su Ëak i njihoviubojice zadrhtali. Sotona i njegovi aneli zakljuËili su da morapostojati neki pouzdaniji naËin uniπtavanja duπa koji bi nakraju bio mnogo uspjeπniji. Premda su krπÊani trpjeli, njihovanepokolebljivost i svijetla nada koja ih je hrabrila, uËinilaje da i najslabiji ojaËaju i osposobila ih da neustraπivo pri-stupe muËiliπtu i plamenu. Oni su pred svojim ubojicamapokazali plemenito Kristovo ponaπanje i svojom ustrajnoπ-Êu i Boæjom slavom koja je poËivala na njima mnoge osvje-doËili u istinu.

Zato je Sotona zakljuËio da mora pristupiti u blaæemobliku. VeÊ je uspio izopaËiti biblijski nauk, a tradicije kojeÊe upropastiti milijune hvatale su duboki korijen. Obuzda-vajuÊi mrænju, odluËio je svoje podanike ne poticati na ta-

Duhovni darovi

226

Rani spisi188

ko ogorËeno progonstvo, veÊ je naveo Crkvu da se zalaæeza razliËite tradicije umjesto za vjeru koja je nekoÊ dana sve-tima. Kad je uspio da Crkva, pod izlikom da prima potpo-ru, prihvati naklonost i poËasti svijeta, ona je poËela gubitiBoæju naklonost. IzbjegavajuÊi objavljivati Ëiste istine kojesu pogaale ljubitelje uæivanja i prijatelje svijeta, ona je po-stupno izgubila silu.

Crkva danas viπe nije odvojen i poseban narod kakva jebila kad su protiv nje gorjele vatre progonstva. Kako je zlatoizblijedjelo! Kako se najfinije zlato promijenilo! Da je Cr-kva zadræala svoj osobiti, sveti karakter, vidjela sam da bisila Svetoga Duha koju su dobili uËenici joπ uvijek bila snjom. Bolesni bi ozdravljali, demoni bi bili ukoreni i istje-rani, a ona bi bila silna i straπna za svoje neprijatelje.

Vidjela sam veliku skupinu koja ispovijeda Kristovo ime,ali Bog ih nije priznao svojima. Oni Mu nisu Ëinili zadovolj-stvo. Sotona je poprimio poboæni karakter i bio vrlo zado-voljan πto ljudi misle da su krπÊani. »ak mu je stalo do togada vjeruju u Isusa, u Njegovo raspeÊe i uskrsnuÊe. On i nje-govi aneli to i sami vjeruju i drπÊu. Ali ako ova vjera neproizvodi dobra djela i one koji je ispovijedaju ne vodi naoponaπanje Kristovog æivota samoodricanja, Sotona se ne uz-nemiruje, jer oni samo imaju Kristovo ime, dok su im srcai dalje tjelesna pa ih moæe bolje uporabiti u svojoj sluæbinego da je ne ispovijedaju. SkrivajuÊi svoju izopaËenost podimenom krπÊana, oni se provlaËe uz ostale sa svojom nepo-sveÊenom naravi i nepokorenim zlim strastima. To nevjer-nicima pruæa priliku da svojim nesavrπenostima sramote Kri-sta pa oni koji imaju Ëistu i neokaljanu vjeru, dolaze na zaoglas.

Propovjednici propovijedaju ono πto odgovara tjelesnimljudima. Oni se ne usuuju propovijedati Isusa i oπtre bib-lijske istine; kad bi to uËinili, tjelesni ljudi ne bi ostali uCrkvi. BuduÊi da su mnogi od njih bogati, treba ih zadræatipremda nisu dostojni da budu u njoj viπe od Sotone i nje-govih anela. Upravo to Sotona æeli. Isusovu vjeru treba uoËima svijeta uËiniti popularnom i cijenjenom. Narodu tre-ba reÊi da Êe svijet viπe cijeniti one koji ispovijedaju vjeru.Takav se nauk jako razlikuje od Kristova nauka. Njegove dok-trine i doktrine svijeta ne mogu se pomiriti. Oni koji su Ga

228

227

189

slijedili, morali su se odreÊi svijeta. Ova prijetvornost pote-kla je od Sotone i njegovih anela. Oni su naËinili plan itoboænji krπÊani su ga proveli. Iznose se bajke koje gode uhui spremno primaju, a licemjeri i oni koji otvoreno grijeπeujedinjuju se s Crkvom. Kad bi se iznosila istina u njezinojËistoÊi, ona bi ubrzo iskljuËila ove ljude. Ali izmeu onihkoji tvrde da slijede Krista i svijeta nije bilo razlike. Kad biovaj laæni pokrivaË bio povuËen s vjernika tih crkava, vidje-la sam da bi se pokazalo takvo bezakonje, zloÊa i pokvare-nost da i najstidljivije Boæje dijete ne bi oklijevalo ove to-boænje krπÊane nazvati njihovim pravim imenom, djecomsvojega oca avla, jer Ëine njegova djela.

Isus i sva nebeska biÊa sa zgraæanjem su promatrali ovajprizor. Ali Bog je za Crkvu imao svetu i vaænu vijest. Kadbi je prihvatila, ona bi dovela do temeljite reforme u Crkvi,oæivjela bi æivo svjedoËanstvo koje bi uklonilo licemjere igreπnike i Crkvi ponovno priskrbilo Boæju naklonost.

William Miller37

Bog je poslao svojeg anela da potakne srce jednog far-mera koji nije vjerovao u Bibliju da poËne istraæivati proro-Ëanstva. Boæji aneli su stalno posjeÊivali tog izabranika davode njegove misli i otvore njegov um za razumijevanje pro-roËanstava koja su dotad bila nerazumljiva Boæjem narodu.Tako je dobio poËetak lanca istine, πto ga je potaknulo daistraæuje kariku za karikom dok Boæju rijeË nije gledao s Ëu-enjem i divljenjem. Vidio je savrπeni lanac istine. RijeË kojuje smatrao nenadahnutom sada je pred njegovim oËima ot-vorila svoju ljepotu i sjaj. Vidio je da jedan dio Pisma objaπ-njava drugi i kad neki ulomak nije mogao razumjeti, objaπ-njenje je naπao u drugom dijelu RijeËi. Sada se prema sve-toj Boæjoj rijeËi poËeo odnositi s radoπÊu i najdubljim poπto-vanjem i divljenjem.

ProuËavajuÊi proroËanstva, ustanovio je da stanovniciZemlje æive u zavrπnim prizorima povijesti ovoga svijeta ada im to nije poznato. Promatrao je crkve i vidio da su po-kvarene; svoju su ljubav odvratile od Isusa i usmjerile na

Duhovni darovi

37 Vidi Dodatak.

229

Rani spisi190

svijet; traæile su svjetovnu Ëast umjesto Ëasti koja dolazi odo-zgo; posezale su za svjetovnim blagom umjesto da svoje blagoskupljaju na Nebu. Posvuda je vidio licemjerje, tamu i smrt.Duh mu se uznemirio. Bog ga je pozvao da napusti svojufarmu kao πto je pozvao Elizeja da ostavi svoje volove i svojposao i slijedi Iliju. William Miller drπÊuÊi je poËeo naroduiznositi tajne Boæjega kraljevstva vodeÊi sluπatelje kroz pro-roËanstva do Kristovog drugog dolaska. Sa svakim naporomdobivao je veÊu snagu. Kao πto je Ivan Krstitelj najavio Isusovprvi dolazak i pripremio Mu put, tako je William Miller ioni koji su mu se pridruæili objavljivao drugi dolazak SinaBoæjeg.

Bila sam povedena unatrag u vrijeme uËenika i pokazanomi je da je Bog imao posebno djelo koje je voljeni Ivan tre-bao obaviti. Sotona je odluËno nastojao sprijeËiti njegov radpa je poveo svoje sluge da ga uniπte. Svi koji su bili svjedo-ci oËitovanja velike Boæje sile u Ivanovu izbavljenju bili suzapanjeni i mnogi su bili uvjereni da je Bog s njim i da jesvjedoËanstvo koje je iznosio o Isusu bilo ispravno. Oni kojisu ga nastojali uniπtiti, nisu se usudili ponovno pokuπati odu-zeti mu æivot pa mu je bilo dopuπteno da postrada za Isu-sa. Njegovi su ga neprijatelji laæno optuæili pa je ubrzo pro-gnan na usamljeni otok kamo je Gospodin poslao svojegaanela da mu otkrije dogaaje koji Êe se odigrati na Zemljii stanje Crkve sve do kraja — njezin otpad i stanje u kojembi trebala biti ako æeli ugoditi Bogu i na kraju nadvladati.

Aneo s Neba doπao je k Ivanu u veliËanstvenom pri-zoru; njegovo je lice zraËilo izuzetnom Boæjom slavom. Onje Ivanu pokazao uzbudljive prizore od velikog znaËenja upovijesti Boæje crkve i otkrio mu opasne sukobe koje Êe Kri-stovi sljedbenici morati pretrpjeti. Ivan je vidio kako prola-ze kroz velike nevolje, kako su ubijeljeni i okuπani i na krajuih vidi kao trijumfalne pobjednike slavno spaπene u Boæjemkraljevstvu. Lice anela bilo je ozareno radoπÊu i posebnosjajno dok je Ivanu pokazivao konaËnu pobjedu Boæje cr-kve. Dok je apostol promatrao konaËno izbavljenje Crkve,slavni prizor toliko ga je zanio da se s dubokim poπtova-njem i divljenjem spustio pred noge anela da mu se po-kloni. Nebeski vjesnik odmah ga je podignuo i blago ukoriogovoreÊi: “Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i braÊa tvoja, koja

231

230

191

imaju svjedoËanstvo Isusovo. Bogu se klanjaj! Jer je svjedo-Ëanstvo Isusovo duh proroËanstva.” Aneo je zatim Ivanupokazao nebeski grad sa svim njegovim sjajem i bljeπtavomslavom, i on je zadivljen i svladan zaboravio na ukor anelai opet je pao pred njega. Ponovno je bio blago ukoren:“Nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti, i braÊa tvoja proroci, ioni koji dræe rijeË ove knjige. Bogu se klanjaj!”

Propovjednici i narod smatrali su Otkrivenje tajanstve-nom i manje vaænom knjigom od ostalih dijelova Svetogapisma. Ali ja sam vidjela da je ova knjiga stvarno otkrivenjedano da bude od posebne koristi onima koji Êe æivjeti u po-sljednje dane i voditi ih u potvrivanju ispravnosti svojegpoloæaja i svoje duænosti. Bog je usmjeravao um WilliamaMillera na proroËanstva i dao mu veliko svjetlo o Otkrive-nju.

Da su razumjeli Danielova vienja, ljudi bi bolje razum-jeli Ivanova vienja. Ali Bog je u pravom trenutku djelovaona svojeg izabranog slugu, koji je s jasnoÊom i u sili Sve-toga Duha otvorio proroËanstva i pokazao sklad izmeu Da-nielovih i Ivanovih vienja i drugih dijelova Biblije te u sr-ca ljudi utisnuo sveta, zastraπujuÊa upozorenja RijeËi da sepriprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Duboko i sveËano uvje-renje zahvatilo je umove onih koji su ga sluπali pa su se pro-povjednici i narod, greπnici i nevjernici, obratili Gospodi-nu i traæili da se pripreme kako bi opstali na sudu.

Boæji aneli pratili su Williama Millera u obavljanju nje-gove zadaÊe. Bio je Ëvrst i nepokolebljiv neustraπivo navije-πtajuÊi vijest koja mu je bila povjerena. Svijet koji leæi u zlui hladna, svjetovna Crkva bili su dovoljni da pokrenu svenjegove snage i navedu ga da dragovoljno trpi napor, osku-dicu i patnju. Premda su mu se toboænji krπÊani i svijet us-protivili, a Sotona i njegovi aneli udarali po njemu, on nijeprestao propovijedati vjeËno Evanelje mnoπtvu gdje god jebio pozvan πireÊi na sve strane povik: “Bojte se Boga i za-hvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.”

Duhovni darovi

232

Rani spisi192

Vijest prvog anela38

Vidjela sam da je Bog bio u objavljivanju vremena 1843.godine. Njegova je namjera bila da probudi narod i da gaiskuπa hoÊe li se odluËiti za istinu ili protiv nje. Propovjed-nici su se osvjedoËili u ispravnost razumijevanja proroËkihrazdoblja i neki od njih su se odrekli svojeg ponosa, osta-vili svoje plaÊe i crkve te poπli od mjesta do mjesta noseÊivijest. Ali buduÊi da je nebeska vijest naπla mjesto u srcimasamo nekolicine onih koji su se smatrali Kristovim propo-vjednicima, djelo je preneseno na mnoge koji nisu bili pro-povjednici. Neki su ostavili svoja polja da objave vijest, doksu drugi bili pozvani iz svojih radionica i trgovina. »ak sui neki od obrazovanih ljudi bili prisiljeni napustiti svoje zvanjei posvetiti se nepopularnom radu objavljivanja vijesti prvoganela.

Propovjednici su odloæili svoje sektaπke poglede i osjeÊajei ujedinili se u navijeπtanju Isusova dolaska. Gdje god je vi-jest bila iznesena, pokrenula je ljude. Greπnici su se kajali,plakali i molili za oprost i oni Ëiji je æivot bio obiljeæen ne-poπtenjem, sada su nastojali izvrπiti nadoknadu. Roditelji subili duboko zabrinuti za svoju djecu. Oni koji su prihvatilivijest, radili su za svoje neobraÊene prijatelje i roake i sasrcem optereÊenim teæinom sveËane vijesti upozoravali ih imolili da se priprave za dolazak Sina »ovjeËjeg. Oni koji subili toliko tvrdi da nisu htjeli popustiti pred takvom teæi-nom dokaza, odlazili su kuÊi praÊeni iskrenim upozorenji-ma. Ovo djelo ËiπÊenja duπe odvratilo je ljubav od svjetov-nih stvari na posveÊenje kakvo dosad nikad nije bilo doæiv-ljeno.

TisuÊe su prihvatile istinu koju je propovijedao WilliamMiller i Boæji su sluge ustali u Ilijinom duhu i sili da objavevijest. Kao Ivan, Isusov prethodnik, oni koji su objavljivaliovu sveËanu vijest, osjeÊali su se potaknutima da poloæe sje-kiru na korijen stablu i pozovu ljude da donose plodove kojiodgovaraju pokajanju. Njihovo svjedoËanstvo trebalo je pro-buditi i snaæno djelovati na crkve i otkriti njihov pravi ka-rakter. I kad je odjeknula sveËana opomena da bjeæe od gnjeva

38 Vidi Dodatak.

233

193

koji dolazi, mnogi koji su bili povezani s crkvama prihvatilisu ovu iscjeljujuÊu vijest, uvidjeli su svoj otpad i s gorkimsuzama pokajanja i dubokom patnjom duπe ponizili se predBogom. Kad je Boæji Duh poËinuo na njima, i oni su pomo-gli u objavljivanju vijesti: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jerje doπao Ëas njegova Suda.”

Objavljivanje odreenog vremena izazvalo je veliko pro-tivljenje svih staleæa, od propovjednika za propovjedaonicomdo najbezobzirnijeg, prkosnog greπnika. “Nitko ne zna ni danani Ëasa”, Ëulo se od licemjernih propovjednika i smjelih ru-gaËa. Nisu htjeli da ih pouËavaju i ispravljaju oni koji suukazivali na godinu u kojoj Êe prema njihovom miπljenju is-teÊi proroËka razdoblja i na znakove koji su pokazivali daje Krist blizu, na samim vratima. Mnogi pastiri stada kojisu tvrdili da ljube Isusa, rekli su da se ne protive objavlji-vanju Kristova dolaska, ali se protive odreivanju vremena.Boæje oko koje sve vidi Ëitalo je njihova srca. Oni uopÊenisu ljubili Isusa. Znali su da njihov nekrπÊanski æivot ne biizdræao ispit jer nisu hodili uskom stazom koju je On obi-ljeæio. Ovi laæni pastiri isprijeËili su se na putu Boæjeg dje-la. Istina iznesena s osvjedoËavajuÊom silom probudila je ljudei oni su kao tamniËar poËeli pitati: “©to moram uËiniti dase spasim?” Ali ovi su pastiri stali izmeu istine i naroda ipoËeli propovijedati umirujuÊe stvari da ih odvedu od istine.Oni su se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima viËuÊi:“Mir, mir”, kad mira nije bilo. Oni koji su voljeli lagodnosti bili zadovoljni svojom udaljenoπÊu od Boga, nisu se daliprobuditi iz svoje tjelesne sigurnosti. Vidjela sam da su Boæjianeli sve to biljeæili; odjeÊa ovih neposveÊenih pastira bi-la je umrljana krvlju duπa.

Propovjednici koji sami nisu htjeli prihvatiti ovu spaso-nosnu vijest spreËavali su druge da je prime. Na njima jekrv ovih duπa. Propovjednici i narod udruæili su se u pro-tivljenju ovoj vijesti s Neba i progonili Williama Millera ione koji su se u ovom radu ujedinili s njim. ©irili su laæi danaπkode njegovom utjecaju i u viπe prilika, nakon πto je jasnoobjavio Boæju rijeË primjenjujuÊi oπtre istine na srca svojihsluπatelja, protiv njega se raspalio veliki gnjev pa kad je od-lazio s mjesta sastanka, neki su ga vrebali ne bi li mu uzeliæivot. Ali Bog je poslao anele da ga zaπtite i oni su ga si-

Duhovni darovi

234

Rani spisi194

gurno odveli od gnjevne rulje. Njegovo djelo joπ nije bilodovrπeno.

Najpoboæniji su s radoπÊu prihvaÊali vijest. Znali su dadolazi od Boga i da je objavljena u pravi Ëas. Aneli su snajdubljim zanimanjem pratili rezultate nebeske vijesti i kadsu se crkve okrenule od nje i odbacile je, oni su se sa æaloπÊusavjetovali s Isusom. On je odvratio svoje lice od tih crkavai zapovjedio anelima da vjerno bdiju nad dragocjenim du-πama koje nisu odbacile svjedoËanstvo, jer ih je trebalo oba-sjati joπ jedno svjetlo.

Da su se toboænji krπÊani radovali dolasku svojeg Spasi-telja, da su voljeli Isusa i da su smatrali kako se nitko nazemlji ne moæe usporediti s Njim, vidjela sam da bi klicaliod radosti na sam spomen Njegova dolaska. Ali negodova-nje koje su pokazali kad su Ëuli za dolazak svojega Gospodinabilo je siguran dokaz da Ga nisu voljeli. Sotona i njegovianeli su trijumfirali i otvoreno dobacivali Kristu i Njego-vim svetim anelima kako Njegov navodni narod toliko ma-lo voli Isusa da ne Ëezne za Njegovim drugim dolaskom.

Vidjela sam da je Boæji narod radosno oËekivao dolazaksvojega Gospodina.�Ali Bog ga je naumio iskuπati. Njegovaje ruka pokrila pogreπku u raËunanju proroËkih razdoblja.Oni koji su oËekivali svojega Gospodina nisu otkrili tu po-greπku, a nije je vidjela ni veÊina uËenih ljudi koji su seprotivili odreenom vremenu. Bog je odredio da se Njegovnarod razoËara. To vrijeme je proπlo i oni koji su radosnooËekivali svojega Spasitelja bili su æalosni i obeshrabreni, doksu oni koji se nisu radovali Isusovu dolasku, veÊ su prihva-tili vijest iz straha, bili zadovoljni πto nije doπao u oËeki-vano vrijeme. Njihovo ispovijedanje nije djelovalo na srceniti je oËistilo njihov æivot. Protjecanje vremena bilo je dobrosmiπljeno da otkrije takva srca. Oni su bili meu prvima kojisu se okrenuli i ismijavali æalosne i razoËarane koji su seistinski radovali dolasku svojega Spasitelja. Vidjela sam Boæ-ju mudrost u kuπanju svojeg naroda i u tome πto je dao pri-liku za ispitivanje da otkrije one koji bi u Ëasu nevolje ustuk-nuli i vratili se.

Isus i sva nebeska biÊa gledali su s naklonoπÊu i ljubav-lju na one koji su s iskrenim oËekivanjem Ëeznuli da videOnoga koga je ljubila njihova duπa. Aneli su lebdjeli oko

236

235

195

njih da ih krijepe u Ëasu kuπnje. Oni koji su zanemarili ne-besku vijest, bili su ostavljeni u tami i protiv njih se raspalioBoæji gnjev jer nisu htjeli primiti svjetlo koje im je poslao sNeba. Oni pak vjerni, razoËarani ljudi, koji nisu mogli ra-zumjeti zaπto njihov Gospodin nije doπao, nisu bili ostavlje-ni u tami. Bog ih je ponovno poveo k Bibliji da istraæujuproroËka razdoblja. Bog je sklonio ruku s brojki i pogreπkaje objaπnjena. Vidjeli su da proroËka razdoblja seæu do 1844.i da isti dokazi koje su iznosili da dokaæu kako su proroËkarazdoblja zavrπila 1883. godine pokazuju da Êe zavrπiti 1844.Svjetlo iz Boæje rijeËi obasjalo je njihovo stajaliπte i oni suotkrili vrijeme odgaanja — “Ako stiæe polako [vienje], Ëe-kaj.” U svojoj ljubavi prema Kristovom neposrednom dola-sku previdjeli su kaπnjenje vienja koje je bilo smiπljeno dase pokaæu pravi Ëekaoci. Sada su ponovno imali odreenovrijeme. Ali vidjela sam da mnogi od njih nisu mogli nadvla-dati veliko razoËaranje da bi imali onu gorljivost i energijukoja je njihovu vjeru obiljeæavala 1843.

Sotona i njegovi aneli trijumfirali su nad njima i onikoji nisu primili vijest, Ëestitali su sami sebi na svojoj dale-koseænoj prosudbi i mudrosti πto nisu prihvatili zabludu, kakosu je nazvali. Nisu shvatili da odbacuju Boæju preporuku pasu se ujedinili sa Sotonom i njegovim anelima u zbunjiva-nju Boæjeg naroda koji je nastojao postupati u skladu s nebe-skom vijeπÊu.

Crkve su progonile one koji su vjerovali u ovu vijest.One koji nisu prihvatili vijest neko je vrijeme obuzdavao strahda ne postupe prema osjeÊajima svojega srca, ali je vrijemeotkrilo njihove prave osjeÊaje. Htjeli su uπutkati svjedoËe-nje koje su iznosili Ëekaoci da su se proroËka razdoblja pro-tegnula do 1844. Vjernici su jasno objaπnjavali svoju pogre-πku i iznosili razloge zaπto oËekuju svojega Gospodina 1844.Njihovi protivnici nisu mogli iznijeti nikakve argumente pro-tiv jasno iznesenih razloga. Ali gnjev crkava se raspalio; nisuhtjele sluπati dokaze i iskljuËile su svjedoËenje iz crkava ka-ko ga drugi ne bi mogli Ëuti. Oni koji se nisu usudili zadr-æati od drugih svjetlo koje im je Bog dao, iskljuËeni su izcrkava; ali Isus je bio s njima i oni su se radovali u svjetluNjegova lica. Bili su spremni prihvatiti drugu vijest.

Duhovni darovi

237

Rani spisi196

Vijest drugog anela39

Kad su crkve odbacile vijest prvog anela, odbacile susvjetlo s Neba i izgubile Boæju naklonost. One su se pouz-dale u vlastitu snagu i protivljenjem prvoj vijesti stavile seu poloæaj u kojemu nisu mogle vidjeti svjetlo vijesti drugoganela. Ali Bogu dragi, oni koji su bili progonjeni, prihva-tili su vijest “Pade Babilon” i napustili te crkve.

Pri kraju objavljivanja vijesti drugog anela40 vidjela samkako je Boæji narod obasjalo snaæno svjetlo s Neba. Njegovezrake bile su sjajne kao sunce. »ula sam glasove anela ka-ko viËu: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!”

To je bio ponoÊni poklik koji je dao silu vijesti drugoganela. Aneli su poslani s Neba da podignu obeshrabrenesvete i pripreme ih za veliko djelo koje ih je oËekivalo. Naj-darovitiji nisu meu prvima prihvatili ovu vijest. Aneli subili poslani poniznima, poboænima i potaknuli ih da poËnurazglaπavati: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” Oni ko-jima je ova vijest bila povjerena æurili su se i objavili je usili Svetoga Duha; tako su podigli svoju obeshrabrenu bra-Êu. Ovo djelo nije vrπeno u ljudskoj mudrosti i znanju, veÊu Boæjoj sili i Njegovi sveti koji su je Ëuli nisu joj se moglioduprijeti. Prvo su je primili najduhovniji, a posljednji suje primili oni koji su prije vodili djelo i pomogli da poklik“ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” preraste u glasnu viku.

U svim dijelovima Zemlje vijest drugog anela obasjaloje svjetlo i poklik je omekπao srce tisuÊama. Iπao je od gra-da do grada i od sela do sela dok se Boæji narod koji je Ëe-kao nije potpuno podigao. U mnogim crkvama nije se smjelaiznositi ova vijest pa su velike skupine, koje su imale æivosvjedoËanstvo, napustile ove pale crkve. PonoÊnim poklikomizvrπeno je silno djelo. Vijest je zahtijevala ispitivanje srca ivodila vjernike da sami teæe za æivim iskustvom. Znali suda se ne mogu osloniti na druge.

Sveti su napeto Ëekali svojega Gospodina u postu, bdjenjui gotovo neprekidnoj molitvi. »ak su i neki greπnici to vrijemeoËekivali s uæasom, ali veliko mnoπtvo pokazalo je Sotonin

39 Vidi Dodatak.40 Vidi Dodatak.

238

197

duh protivljenja toj vijesti. Ismijavali su se i rugali stalnoponavljajuÊi: “Nitko ne zna ni dana ni Ëasa.” Zli aneli poti-cali su ih da otvrdnu svoja srca i odbiju svaku zraku svjetlas Neba da bi ostali uhvaÊeni u Sotoninu zamku. Mnogi kojisu tvrdili da oËekuju Krista nisu imali udjela u πirenju ovevijesti. Boæja slava koju su vidjeli, poniznost i duboko po-sveÊenje Ëekalaca te neodoljivi dokazi nagnali su ih da tvr-de kako su prihvatili istinu, ali se nisu obratili; nisu bili spre-mni za Gospodnji dolazak.

Sveti su svuda osjeÊali duh sveËane i ozbiljne molitve.Na njima je poËivala sveta ozbiljnost. Aneli su s najveÊimzanimanjem pratili djelovanje vijesti, podizali su one koji suje prihvatili i odvlaËili ih od zemaljskih stvari da obilno cr-pe iz izvora spasenja. Bog je tada prihvatio svoj narod. Isusih je promatrao sa zadovoljstvom jer se u njima odraæavaoNjegov lik. Oni su se potpuno ærtvovali, potpuno posvetilii oËekivali da se preobraze u besmrtnost. Ali Ëekalo ih jeveliko razoËaranje. Trenutak koji su oËekivali nadajuÊi se iz-bavljenju, proπao je; joπ uvijek su bili na Zemlji i posljedi-ce nikad nisu bile vidljivije. Svoja su oËekivanja usmjerilina Nebo i u iskrenom oËekivanju okusili besmrtno izbav-ljenje, ali se njihove nade nisu ostvarile.

Strah koji je obuzeo mnoge u narodu nije odjednom ne-stao; nisu odmah trijumfirali nad razoËaranima. Ali kad senisu pojavili vidljivi znakovi Boæjega gnjeva, oslobodili suse straha koji su osjeÊali i nastavili s ismijavanjem i ruga-njem. Boæji narod ponovno je bio izloæen kuπnji. Svijet imse smijao, rugao i sramotio ih, a oni koji su ne sumnjajuÊivjerovali da Êe Isus doÊi da uskrisi mrtve i preobrazi æivesvete i povede ih u kraljevstvo da ga zauvijek zaposjednu,osjeÊali su se kao uËenici kod Kristova groba. “Uzeπe mogaGospodina i ne znam kamo ga staviπe.”

Prikaz adventnog pokretaVidjela sam viπe skupina koje kao da su bile povezane

konopima. Mnoge od njih bile su u potpunom mraku, oËi-ju usmjerenih prema zemlji;�Ëinilo se da nema veze izmeunjih u Isusa. Ali meu ovim razliËitim skupinama bilo je onihËija su lica izgledala vedro, njihov je pogled bio uprt pre-

Duhovni darovi

240

239

Rani spisi198

ma Nebu. Njih su osvjetljavale zrake svjetla od Isusa, sliËnezrakama sunca. Jedan mi je aneo rekao da pozorno gle-dam i ja sam primijetila kako je jedan aneo bdio nad onimakoji su bili osvijetljeni zrakom svjetla, dok su zli aneli okru-æivali one koji su bili u tami. »ula sam glas jednog anelakako viËe: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëasnjegova Suda.”

Zatim je na ovim skupinama poËinulo snaæno svjetlo iobasjalo one koji Êe ga prihvatiti. Neki od onih koji su biliu mraku prihvatili su svjetlo i radovali se. Drugi su se odu-prli svjetlu s Neba govoreÊi da je poslano da ih zavede. Svjetloih je napustilo i oni su ostali u mraku. Oni koji su primilisvjetlo od Isusa, s radoπÊu su prihvatili jaËanje dragocjenogsvjetla koje ih je obasjavalo. Njihova su lica zraËila radoπÊudok im je pogled s najveÊim zanimanjem bio upravljen naIsusa; njihovi su se glasovi ujedinili s glasom anela: “Bojtese Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” Kadsu povikali te rijeËi, vidjela sam da su ih oni koji su bili umraku gurali tijelom i rukama. Na to su mnogi koji su cije-nili sveto svjetlo raskinuli veze koje su ih vezivale i odvojilise od tih skupina. Dok su to Ëinili, ljudi koji su pripadalirazliËitim skupinama i koje su oni cijenili, prolazili su po-kraj njih, neki s ljubaznim rijeËima, a drugi s gnjevnim po-gledom i prijeteÊim pokretima i uËvrπÊivali konopce koji suse olabavili. Ovi su ljudi stalno govorili: “Bog je s nama. Mistojimo u svjetlu. Mi imamo istinu.” Pitala sam tko su ti ljudii reËeno mi je da su to propovjednici i vodeÊi ljudi koji susami odbacili svjetlo, a ne æele da ga drugi prime.

Vidjela sam one koji su cijenili svjetlo kako s usrdnomËeænjom gledaju gore oËekujuÊi Isusa da doe i povede ihk sebi. Ubrzo je preko njih preπao oblak i njihova su se licarastuæila. Upitala sam za uzrok pojave ovog oblaka pa mi jepokazano da je to bilo njihovo razoËaranje. Vrijeme kada suoËekivali svojega Spasitelja proπlo je, a Isus nije doπao. Kadje meu Ëekaocima zavladalo obeshrabrenje, propovjednicii vodeÊi ljudi koje sam prije vidjela, radovali su se i svi kojisu odbacili svjetlo silno su trijumfirali, dok su Sotona i nje-govi aneli takoer likovali.

Onda sam zaËula glas drugog anela kako govori: “Pade,pade veliki Babilon.” Jedno svjetlo obasjalo je maloduπne i

241

199

oni su s usrdnom Ëeænjom da se Isus pojavi ponovno us-mjerili svoj pogled na njega. Vidjela sam kako brojni anelirazgovaraju s onim koji je povikao “Pade Babilon!” i ondasu se ujedinili s njim u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalitemu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” »inilo se da umilni glasoviovih anela dopiru posvuda. Posebno jako i bljeπtavo svje-tlo obasjavalo je one koji su cijenili svjetlo koje su dobili.Njihova su lica zraËila posebnim sjajem i oni su se ujedinilis anelima u pokliku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer jedoπao Ëas njegova Suda.” Dok su tako skladno klicali meurazliËitim skupinama, oni koji su odbacili svjetlo gurali suih i uz srdite poglede im se rugali i ismijavali ih. Ali Boæjianeli su pruæili svoja krila nad ove progonjene, dok su ihSotona i njegovi aneli nastojali okruæiti tamom i navesti daodbace svjetlo s Neba.

Zatim sam zaËula glas koji se obratio onima koji su biliizloæeni guranju i ismijavanju: “Iziite izmeu njih i ne do-tiËite se niËega neËista.” Posluπni ovome glasu, velik brojnjih raskinuo je konopce koji su ih vezali i ostavili skupinekoje su bile u mraku te se pridruæili onima koji su se oslo-bodili prije i s radoπÊu ujedinili svoje glasove s njihovima.»ula sam glas ozbiljne, tjeskobne molitve nekolicine koji sujoπ uvijek ostali u skupinama u mraku. Propovjednici i vo-deÊi ljudi kruæili su u ovim razliËitim skupinama i jaËe pri-tezali konopce, ali sam joπ uvijek Ëula glas iskrene molitve.Onda sam vidjela kako su ovi molitelji pruæili ruke za po-moÊ prema ujedinjenoj, slobodnoj skupini radujuÊi se u Bogu.Njihov odgovor, dok su ozbiljno gledali u Nebo i pokazivaliprema gore, glasio je: “Iziite izmeu njih i odvojite se.” Vi-djela sam kako se pojedinci bore za slobodu da bi konaËnoprekinuli konopce koji su ih vezivali. Oni su se oduprli na-stojanjima da budu joπ ËvrπÊe vezani i odbili posluπati po-navljanje tvrdnje: “Bog je s nama.” “Mi imamo istinu.”

Stalno je bilo onih koji su napuπtali skupine koje subile u mraku i pridruæivali se slobodnoj skupini koja je bilana otvorenom polju uzdignutom iznad zemlje. Njihov je po-gled bio uprt prema gore, na njima je poËivala Boæja slavai oni su Mu radosno klicali hvalu. Bili su Ëvrsto ujedinjenii Ëinilo se da su okruæeni nebeskim svjetlom. Oko ove sku-pine bilo je nekih koji su doπli pod utjecaj svjetla, ali se

Duhovni darovi

243

242

Rani spisi200

nisu posebno ujedinili s njom. Svi koji su se radovali svje-tlu koje ih je obasjavalo gledali su s najveÊom pozornoπÊuprema gore, a Isus ih je promatrao s iskrenim odobravanjem.OËekivali su da doe i Ëeznuli su za Njegovim dolaskom.UopÊe nisu spuπtali pogled na zemlju. Ali ponovno je oveËekaoce pokrio oblak pa sam vidjela kako su spustili svojumorni pogled. Moj je aneo pratilac rekao: “Opet su serazoËarali u oËekivanju. Isus joπ ne moæe doÊi na Zemlju.Moraju trpjeti veÊe nevolje radi Njega. Moraju se liπiti za-bluda i tradicija koje su primili od ljudi i potpuno se obra-titi Bogu i Njegovoj RijeËi. Moraju biti oËiπÊeni, ubijeljeni iprokuπani. Oni koji izdræe ovu gorku kuπnju, izvojevat ÊevjeËnu pobjedu.”

Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala sprem-na, radosna skupina da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje og-njem. Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka raz-doblja; proroËko vrijeme je zavrπilo 1844. i Isus je uπao uSvetinju nad svetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte.Pogrijeπili su u tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i ka-kva je narav njegova ËiπÊenja. Kad sam ponovno pogledalaskupinu razoËaranih Ëekalaca, vidjela sam da su æalosni. Onisu pomno ispitivali dokaze svoje vjere i pratili raËunanje pro-roËkih razdoblja, ali nisu mogli otkriti pogreπku. Vrijeme seispunilo, ali gdje je njihov Spasitelj? Izgubili su Ga.

Pokazano mi je razoËaranje uËenika kad su doπli do grobai ustanovili da nema Isusovog tijela. Marija je rekla: “Uzeπemoga Gospodina i ne znam kamo ga staviπe.” Aneli su oæaloπ-Êenim uËenicima rekli da je njihov Gospodin uskrsnuo i daÊe iÊi pred njima u Galileju.

Na sliËan naËin vidjela sam da je Isus s dubokim saæalje-njem gledao razoËarane koji su Ëekali Njegov dolazak pa jeposlao svoje anele da njihove misli usmjere tamo gdje ÊeGa naÊi. Pokazao im je da ova Zemlja nije Svetiπte, veÊ daOn mora uÊi u Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetiπtuda izvrπi pomirenje za svoj narod i primi kraljevstvo od svojegOca, a onda Êe se vratiti na Zemlju i povesti ih da zauvijekbudu s Njim. RazoËaranje prvih uËenika dobro ilustrira ra-zoËaranje onih koji su 1844. oËekivali svojega Gospodina.

Bila sam vraÊena u vrijeme Isusovog trijumfalnog ula-ska u Jeruzalem. Radosni uËenici vjerovali su da Êe On sada

244

201

preuzeti kraljevstvo i vladati kao zemaljski kraljeviÊ. Slijedilisu svojega Kralja s najveÊim nadama. Rezali su prekrasno pal-mino liπÊe i svlaËili svoje plaπteve te ih s oduπevljenom gor-ljivoπÊu prostirali po putu; neki su iπli ispred, a drugi su Gaslijedili kliËuÊi: “Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen kojidolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!” Uzbuenje je uzne-mirilo farizeje i oni su traæili da Isus ukori uËenike. Ali Onim je odgovorio: “Kaæem vam, ako oni uπute, kamenje Êe vi-kati.” Morao se ispuniti tekst iz Zaharije 9,9, ali je uËenikeoËekivalo gorko razoËaranje. Nekoliko dana kasnije slijedilisu Isusa na Golgotu i gledali Ga krvavog i izmuËenog na okrut-nom kriæu. Bili su svjedoci Njegove straπne smrti i poloæiliGa u grob. Srca su im bila shrvana tugom; njihova se oËekivanjanisu ni u Ëemu ispunila i njihove su nade umrle zajedno sIsusom. Ali kad je uskrsnuo i javio se svojim oæaloπÊenim uËe-nicima, njihove su nade oæivjele. Ponovno su Ga naπli.

Vidjela sam da razoËaranje onih koji su vjerovali da ÊeGospodin doÊi 1844. nije bilo sliËno razoËaranju prvih uËe-nika. Proroπtvo se ispunilo u vijestima prvog i drugog anela.One su objavljene u pravom trenutku i bile popraÊene dje-lom koje im je Bog namijenio.

Joπ jedan prikazPokazano mi je kako je Ëitavo Nebo zainteresirano za

djelo koje se odvija na Zemlji. Isus je zapovjedio jednommoÊnom anelu da sie i upozori stanovnike Zemlje da sepripreme za Njegov drugi dolazak. Kad je aneo napustioIsusa na Nebu, pred njim se pojavilo izuzetno jako i sjajnosvjetlo. ReËeno mi je da je njegova zadaÊa da rasvijetli Zemljusvojom slavom i upozori ljude na dolazak Boæjega gnjeva.Mnoπtvo ljudi prihvatilo je to svjetlo. Neki od njih su izgle-dali vrlo sveËano, dok su drugi bili puni radosti i zanosa.Svi koji su to svjetlo primili, okrenuli su lice prema Nebu ihvalili Boga. Premda je svjetlo obasjalo sve, neki su bili izlo-æeni njegovom utjecaju, ali ga nisu srdaËno prihvatili. Mno-ge je ispunila velika srdæba. Propovjednici i narod ujedinilisu se sa zlima i prkosno se oduprli svjetlu moÊnog anela.Ali svi koji su ga primili povukli su se od svijeta i meusobnose Ëvrsto ujedinili.

Duhovni darovi

246

245

Rani spisi202

Sotona i njegovi aneli bili su jako zaposleni nastojanjemda πto je moguÊe viπe ljudi odvuku od svjetla. Skupina kojaga je odbila ostala je u mraku. Vidjela sam kako Boæji an-eo s najdubljim zanimanjem promatra one koji su prihva-tili Boga s namjerom da zapiπe kakav su karakter razvili nakonπto im je iznesena vijest s Neba. I kad se jako mnogo onihkoji su tvrdili da ljube Isusa, s prijezirom, ruganjem i mræ-njom odvratilo od nebeskog svjetla, jedan aneo s perga-mentom u rukama pripremao je sramotni izvjeπtaj. »itavoje Nebo bilo ispunjeno negodovanjem πto Isusa tako omalo-vaæavaju oni koji tvrde da Ga slijede.

Vidjela sam razoËaranje vjernih kad u oËekivano vrije-me nisu doËekali svojega Gospodina. Boæja je namjera bilada sakrije buduÊnost i da svoj narod dovede do trenutkaodluke. Bez propovijedanja odreenog vremena Kristovogdolaska ne bi bilo ostvareno djelo koje je Bog odredio. So-tona je mnoge naveo da velike dogaaje povezane sa sudomi krajem vremena milosti smatraju dalekom buduÊnoπÊu. Ljudisu trebali doÊi u situaciju da se poËnu ozbiljno pripremati.

Kad je to vrijeme proπlo, oni koji nisu potpuno prihvatilisvjetlo anela, ujedinili su se s onima koji su prezreli vijesti s ruganjem se odvratili od razoËaranih. Aneli su vodiliraËuna o situaciji u kojoj su se nalazili oni koji su tvrdili daslijede Krista. Tijekom odreenog vremena iskuπani su i is-pitani, i mnogi su izmjereni na tezulji i naeni laki. Oni suglasno tvrdili da su krπÊani, ali gotovo ni u jednoj pojedi-nosti nisu slijedili Krista. Sotona je likovao zbog stanja onihkoji su tvrdili da slijede Isusa. Dræao ih je u svojoj zamci.VeÊinu je naveo da napusti uski put i oni su pokuπavali do-Êi na Nebo nekim drugim putem. Aneli su vidjeli da suËisti i sveti pomijeπani s greπnicima na Sionu i s licemjeri-ma koji ljube svijet. Oni su bdjeli nad pravim Isusovim uËe-nicima, ali su pokvareni utjecali na svete. Onima Ëija su srcagorjela snaænom æeljom da vide Isusa, njihova nazovibraÊazabranila su da govore o Njegovom dolasku. Aneli su pro-matrali ovaj prizor i suosjeÊali s ostatkom koji se radovaodolasku svojega Gospodina.

Joπ jedan moÊni aneo dobio je nalog da sie na Zem-lju. Isus mu je u ruke stavio neki spis i kad je doπao naZemlju, povikao je: “Pade, pade veliki Babilon!” Onda sam

247

203

vidjela kako su razoËarani ponovno podigli pogled k NebuoËekujuÊi s vjerom i nadom dolazak svojega Gospodina. AliËinilo se da su mnogi ostali u stanju otupjelosti, kao da spa-vaju, a na njihovim sam licima mogla vidjeti duboku tugu.RazoËarani su iz Svetog pisma zakljuËili da se nalaze u vri-jeme odgode i da moraju strpljivo Ëekati na vienje. Isti dokazikoji su ih vodili da Ëekaju svojega Gospodina 1843. vodilisu ih da ga oËekuju 1844. Ali sam vidjela da veÊina nijeimala snagu koja je 1843. obiljeæavala njihovu vjeru. Razo-Ëaranje je oslabilo njihovu vjeru.

Kad se Boæji narod ujedinio u navjeπÊivanju vijesti dru-gog anela, nebeska biÊa pokazala su najdublje zanimanjeza djelovanje te vijesti. Vidjela su kako se mnogi koji su seizdavali za krπÊane s prijezirom i ruganjem odvraÊaju od onihkoji su doæivjeli razoËaranje. Kad su s njihovih podrugljivihusana siπle rijeËi: “Joπ se niste uznijeli!” jedan ih je aneozapisao. Rekao je: “Oni se rugaju Bogu.” Ukazano mi je nasliËan grijeh poËinjen u drevna vremena. Ilija je bio prene-sen na Nebo i njegov je plaπt dopao Elizeju. Zla mladeæ ko-ja je od svojih roditelja nauËila prezirati Boæjeg Ëovjeka, sli-jedila je Elizeja i podrugljivo vikala: “Hodi Êelo, hodi Êelo,hodi Êelo!” VrijeajuÊi Boæjeg slugu, vrijeali su Boga i zatosu bili odmah kaænjeni. Na sliËan Êe naËin one koji su serugali i ismijavali ideju da sveti uzlaze stiÊi Boæji gnjev paÊe shvatiti koliko je opasno πaliti se sa Stvoriteljem.

Isus je poslao druge anele da brzo odlete te osnaæe iojaËaju malaksalu vjeru svojeg naroda i da ga pripreme zarazumijevanje vijesti drugog anela i vaænog Ëina koji Êe seuskoro dogoditi na Nebu. Vidjela sam da su ovi aneli do-bili veliku moÊ i svjetlo od Isusa i brzo odletjeli na Zemljuda ispune svoju zadaÊu i pomognu drugom anelu u njego-vom radu. Kad su aneli povikali: “ZaruËnik dolazi! Iziitemu u susret!” veliko je svjetlo obasjalo Boæji narod. Ono jena svim mjestima prodrlo kroz tamu. Sotona i njegovi an-eli pokuπavali su sprijeËiti πirenje ovog svjetla da ne bi po-stiglo svoj cilj. Prepirali su se s nebeskim anelima govore-Êi kako je Bog prevario narod i da usprkos svem svjetlu isili neÊe moÊi uvjeriti svijet da Krist dolazi. Ali bez obzirana to πto je Sotona nastojao zatvoriti put i odvuÊi misli narodaod svjetla, Boæji su aneli nastavili svoj posao.

Duhovni darovi

248

Rani spisi204

Oni koji su prihvatili svjetlo izgledali su jako sretni. Stalnosu gledali prema Nebu i Ëeznuli za Isusovim dolaskom. Nekisu plakali i molili se ispunjeni velikom tjeskobom. »ini seda su pogled usmjerili na sebe pa se nisu usuivali gledatiprema gore. Svjetlo s Neba rasprπilo je tamu oko njih i sadasu svoj pogled, koji su u oËaju usmjerili na sebe, podigliprema gore i na svaËijem se licu pokazala zahvalnost i svetaradost. Isus i svi aneli gledali su s odobravanjem na vjer-ne Ëekaoce.

Oni koji su odbacili vijest prvog anela i protivili senjezinu svjetlu, izgubili su svjetlo druge vijesti i nisu mogliimati koristi od sile i slave koja ju je pratila: “ZaruËnik do-lazi! Iziite mu u susret!” Isus se s negodovanjem okrenuood njih jer su Ga omalovaæili i odbacili. Oni koji su prihva-tili vijest, bili su okruæeni oblakom slave. Silno su se bojalida ne uvrijede Boga i Ëekali, bdjeli i molili se da spoznajuNjegovu volju. Vidjela sam kako Sotona i njegovi aneli na-stoje zastrti ovo boæansko svjetlo od Boæjeg naroda, ali do-kle god su Ëekaoci cijenili svjetlo i dræali pogled usmjerensa Zemlje na Isusa, Sotona ih nije mogao liπiti njezinih dra-gocjenih zraka. Vijest s Neba razbjesnila je Sotonu i njego-ve anele i navela one koji su tvrdili da ljube Isusa, ali suprezirali Njegov dolazak, da se rugaju i ismijavaju vjerne kojisu se uzdali u Boga. Jedan je aneo biljeæio svaku uvredu,svako omalovaæavanje, svaku nepravdu koju su Boæja djecatrpjela od svoje navodne braÊe.

Velik broj ljudi podigao je glas viËuÊi: “ZaruËnik dola-zi!” i ostavio svoju braÊu koja se nisu radovala Isusovom do-lasku i nisu im dopuπtala da se bave Njegovim drugim do-laskom. Vidjela sam da se Isusovo lice okrenulo od onih kojisu odbacili i prezreli Njegov dolazak i da je anelima zapo-vjedio da izvedu Njegov narod izmeu neËistih kako se nebi ukaljao. Oni koji su bili posluπni vijesti, stajali su slobod-ni i ujedinjeni. Obasjavalo ih je sveto svjetlo. Oni su se odreklisvijeta, ærtvovali su svoje zemaljske probitke, liπili se svojegzemaljskog blaga i svoj zabrinuti pogled upravili prema Ne-bu oËekujuÊi da vide svojeg voljenog Izbavitelja. Sveto svje-tlo obasjavalo je njihova lica govoreÊi o miru i radosti kojisu vladali u njima. Isus je svojim anelima zapovjedio dapou i da ih ojaËaju jer se pribliæio Ëas njihove kuπnje. Oni

250

249

205

nisu bili slobodni od zabluda. Vidjela sam Boæje milosre idobrotu πto je narodu na Zemlji poslao upozorenje i viπevijesti da ga potakne na marljivo ispitivanje srca i prouËa-vanje Pisma, da bi se mogao osloboditi zabluda koje jepoprimio od neznaboæaca i papista. Ovim je vijestima Bogizvodio svoj narod tamo gdje Êe na njega moÊi djelovati sveÊom silom i gdje Êe moÊi vrπiti sve Njegove zapovijedi.

SvetiπtePokazano mi je razoËaranje Boæjeg naroda πto u oËeki-

vano vrijeme nije ugledao Isusa. Nisu znali zaπto njihov Spa-sitelj nije doπao jer nisu mogli naÊi nijedan dokaz da pro-roËko vrijeme nije zavrπilo. Aneo je rekao: “Zar se BoæjarijeË nije ispunila? Zar Bog nije ispunio svoja proroËanstva?Ne, On je ispunio sve πto je obeÊao. Isus je ustao i zatvoriovrata Svetinje u nebeskom Svetiπtu i otvorio vrata Svetinjenad svetinjama da ue i oËisti Svetiπte. Svi koji strpljivo Ëe-kaju, razumjet Êe ovu tajnu. »ovjek je pogrijeπio, ali na Bo-æjoj strani nije bilo pogreπke. Sve se ostvarilo kako je BogobeÊao, ali je Ëovjek pogreπno vjerovao da je Zemlja Sveti-πte koje treba oËistiti na kraju proroËkih razdoblja. Nisu seispunila ljudska oËekivanja, a ne Boæja obeÊanja.”

Isus je poslao svojeg anela da usmjeri misli razoËara-nih na Svetinju nad svetinjama kamo je otiπao da oËisti Sve-tiπte i izvrπi posebno pomirenje za Izrael. Isus je rekao an-elima da Êe svi koji su Ga naπli razumjeti djelo koje Ontreba obaviti. Dok je Isus bio u Svetinji nad svetinjama, vidjelasam da se trebao vjenËati s Novim Jeruzalemom; i nakonπto zavrπi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, siÊi Êe u kra-ljevskoj sili na Zemlju i uzeti k sebi sve dragocjene duπekoje su strpljivo Ëekale na Njegov povratak.

Pokazano mi je πto se dogodilo na Nebu po zavrπetkuproroËkih razdoblja 1844. Kad je Isus zavrπio sluæbu u Sve-tinji i zatvorio vrata tog odjela, gusti mrak se spustio naone koji su Ëuli i odbacili vijest o Njegovom dolasku; onisu Ga izgubili iz vida. Isus je onda obukao posebnu odje-Êu. Na skutu Njegove odjeÊe bili su naizmjence poredanizvonËiÊi i πipci, zvonËiÊi i πipci. Na prsima je imao poseb-no izraen naprsnik. Kad se kretao, naprsnik je svjetlucao

Duhovni darovi

251

Rani spisi206

kao dijamanti poveÊavajuÊi slova koja su izgledala kao ime-na napisana ili urezana na njemu. Na glavi Mu je bilo neπtoπto je izgledalo kao kruna. Nakon πto se spremio, okruæilisu Ga aneli i On je u ognjenim kolima poπao iza drugogzastora.

Bila sam pozvana da vidim dva odjela nebeskog Sveti-πta. Bio je otvoren zastor ili vrata i ja sam smjela uÊi. Uprvom odjelu vidjela sam svijeÊnjak sa sedam svjetiljki, stols postavljenim kruhovima, kadioni ærtvenik i kadionicu. Savnamjeπtaj u ovom odjelu izgledao je od Ëistog zlata koje jeodsjajivalo lik onoga koji bi uπao. Zastor koji je razdvajaoova dva odjela bio je drukËije boje i materijala, s prekras-nim porubom na kojemu su bili zlatom izvezeni likovi kojisu trebali prikazivati anele. Zastor se podignuo i ja sampogledala u drugu prostoriju. Tu sam vidjela KovËeg savezanaËinjen od najËiπÊeg zlata. Rub na poklopcu bio je prekrasanrad sliËan krunama. U KovËegu su bile kamene ploËe s De-set zapovijedi.

Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane KovËega,stajala su raπirenih krila pruæenih iznad KovËega i dodiri-vala se iznad Isusove glave dok je stajao pred prijestoljemmilosti. Lica su im bila okrenuta jedno prema drugome, apogled usmjeren na KovËeg prikazujuÊi nebeske vojske ko-je sa zanimanjem gledaju Boæji zakon. Izmeu kerubina bilaje zlatna kadionica i kad su se molitve svetih, upuÊene vje-rom, dizale do Isusa koji�ih je prinosio svojem Ocu, iz kadi-onice se podigao oblak tamjana, nalik na dim prekrasnihboja. Iznad mjesta gdje je Isus stajao pred KovËegom nala-zila se izuzetno jaka svjetlost u koju nisam mogla gledati;izgledala je kao Boæje prijestolje. Kad se tamjan podignuok Ocu, posebno svjetlo zasjalo je s prijestolja na Isusa, a odNjega na one Ëije su se molitve dizale kao mirisni tamjan.Svjetlo je obilno obasjalo Isusa i zasjenilo prijestolje milosti,a boæanska slava je ispunila hram. Viπe nisam mogla gledatiu neopisivo jako svjetlo. Nema jezika koji bi ga mogao opi-sati. Bila sam svladana veliËanstvom i slavom prizora pa samse okrenula od njega.

Takoer mi je bilo pokazano zemaljsko Svetiπte s dvaodjela. Bilo je sliËno nebeskom; reËeno mi je da je ono biloslika nebeskog. Predmeti u prvom dijelu zemaljskog Sveti-

252

207

πta bili su sliËni predmetima u prvom dijelu nebeskog Sve-tiπta. Kad se zastor podignuo, pogledala sam u Svetinju nadsvetinjama i vidjela da su predmeti isti kao i u nebeskoj Sve-tinji nad svetinjama. U oba dijela zemaljskog Svetiπta sluæioje sveÊenik. U prvi odjel ulazio je svakodnevno, ali u Sveti-nju nad svetinjama samo jednom u godini da je oËisti odgrijeha koji su se tamo nakupili. Vidjela sam da je Isus slu-æio u oba dijela nebeskog Svetiπta. U zemaljsko Svetiπte ula-zili su sveÊenici s krvlju æivotinje prinesene kao ærtve zagrijeh. U nebesko Svetiπte Krist je uπao prinoseÊi svoju vla-stitu krv. Zemaljske sveÊenike uklonila bi smrt i zbog toganisu mogli dugo sluæiti, a Isus je sveÊenik zauvijek. Prino-πenjem ærtava i prinosa u zemaljskom Svetiπtu sinovi Izrae-lovi trebali su se osloniti na zasluge buduÊeg Spasitelja. A usvojoj mudrosti Bog nam je omoguÊio da promatranjem ra-zumijemo Isusovo djelo u nebeskom Svetiπtu.

Kad je umro na Golgoti, Isus je povikao: “Svrπeno je”,i hramski zastor se razderao u dva dijela, od vrha do dna.Time je pokazano da je obredima u zemaljskom Svetiπtu za-uvijek doπao kraj i da se Bog viπe neÊe sastajati sa sveÊeni-cima u zemaljskom Hramu da bi primio njihove ærtve. Tadaje prolivena Isusova krv koju Êe On sam prinijeti u nebes-kom Svetiπtu. Kao πto je sveÊenik jednom godiπnje ulazio uSvetinju nad svetinjama da oËisti zemaljsko Svetiπte, tako jeIsus na kraju 2300 dana iz Daniela 8 uπao 1844. u nebeskuSvetinju nad svetinjama da izvrπi konaËno pomirenje kakobi se svi mogli koristiti Njegovim posredovanjem, i tako oËistiSvetiπte.

Vijest treÊeg anela41

Kad je zavrπio sluæbu u Svetinji, Isus je preπao u Sveti-nju nad svetinjama i stao pred KovËeg u kojem se nalazioBoæji zakon te poslao drugog moÊnog anela s treÊom vije-sti upuÊenom svijetu. Aneo je u ruke dobio pergament ikad je sa silom i veliËanstvom siπao na Zemlju, objavio jezastraπujuÊe upozorenje uz najstraπnije prijetnje ikada upu-Êene Ëovjeku. Ova je vijest trebala Boæju djecu potaknuti

Duhovni darovi

41 Vidi Dodatak.

254

253

Rani spisi208

na oprez jer im je pokazala Ëas kuπnje i tjeskobe koji ih jeËekao. Aneo je rekao: “Oni Êe se sukobiti u borbi sa zvi-jeri i njezinim kipom. Njihova je jedina nada u vjeËni æivotda ostanu postojani. Premda im je æivot na kocki, morajuse Ëvrsto dræati istine.” TreÊi aneo ovako zavrπava svoju vijest:“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæjezapovijedi i vjeru u Isusa.” Kad je ponovio ove rijeËi, poka-zao je prema nebeskom Svetiπtu. Misli svih koji su prihva-tili ovu vijest bile su upuÊene prema Svetinji nad svetinja-ma gdje Isus stoji pred KovËegom i vrπi konaËno posredo-vanje za sve za koje milost joπ traje i one koji su u nezna-nju prekrπili Boæji zakon. Ovo se pomirenje vrπi za mrtvekao i za æive pravednike. Ono obuhvaÊa sve koji su umrliuzdajuÊi se u Krista, ali koji su, buduÊi da nisu imali svje-tlo o Boæjim zapovijedima, sagrijeπili prestupajuÊi u nezna-nju ove propise.

Kad je Isus otvorio vrata Svetinje nad svetinjama, vidje-lo se svjetlo subote i Boæji narod je bio iskuπan kao πto subili iskuπani sinovi Izraelovi u davno vrijeme, da se vidi hoÊeli vrπiti Boæji zakon. Vidjela sam kako treÊi aneo upire prstprema Nebu pokazujuÊi razoËaranima put u nebesko Sve-tiπte. Kada vjerom uu u Svetinju nad svetinjama, nalaze Isusapa se ponovno raa nada i radost. Vidjela sam kako se okreÊui prisjeÊaju proπlosti, od objave Isusovog drugog dolaska dosvega πto su doæivjeli do 1844. Sad vide objaπnjenje za svo-je razoËaranje i ponovno ih obuzima radost i sigurnost. TreÊianeo je osvijetlio proπlost, sadaπnjost i buduÊnost, i onisu svjesni da ih je Bog vodio svojom tajanstvenom provid-noπÊu.

Pokazano mi je kako je ostatak slijedio Isusa u Svetinjunad svetinjama i gledajuÊi KovËeg i prijestolje milosti biooËaran njihovom slavom. Isus je podignuo poklopac s Kov-Ëega i, gle, tu su bile kamene ploËe s Deset zapovijedi na-pisanih na njima. Oni prate pogledom æive rijeËi, ali poËinjudrhtati kad vide da je meu deset svetih propisa Ëetvrta za-povijed obasjana jaËom svjetloπÊu od ostalih devet i okru-æena vijencem slave. Ne nalaze niπta πto bi pokazivalo da jesubota ukinuta ili promijenjena u prvi dan tjedna. Zapovi-jed glasi isto onako kao πto ju je Boæji glas najsveËanije inajveliËanstvenije objavio uz sijevanje munja i grmljavinu;

255

209

to je ona ista zapovijed koju je napisao svojim prstom nakamene ploËe: “©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. Asedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvo-jemu.” Oni se Ëude kad vide kolika se pozornost posveÊujeDeset zapovijedi. Vide kako su postavljene blizu Jahve, za-sjenjene i zaπtiÊene Njegovom svetoπÊu. Vide da su gaziliËetvrtu zapovijed Dekaloga i da su svetkovali dan koji suuspostavili neznaboπci i papisti umjesto dana koji je posve-tio Jahve.

Vidjela sam kako se diæe tamjan iz kadionice kad je Isusprinosio Ocu njihova priznanja i molitve. I kad se tamjanuzdizao, sjajno svjetlo poËinulo je na Isusu i prijestolju mi-losti, a ozbiljni molitelji, æalosni kad su otkrili da su prestu-pali Boæji zakon, primili su blagoslov i njihova su se licaozarila nadom i radoπÊu. Oni su se pridruæili djelu treÊeganela i podigli glasove u navijeπtanju sveËane opomene.Premda je malo njih isprava prihvatilo opomenu, oni su vjernonastavili snaæno objavljivati vijest. Zatim sam vidjela mnogekoji su prihvatili vijest treÊeg anela i ujedinili svoje gla-sove s onima koji su prvi primili upozorenje; i oni su odaliËast Bogu svetkujuÊi Njegov posveÊeni dan odmora.

Mnogi koji su prihvatili vijest treÊeg anela nisu imaliiskustva u dvjema ranijim vijestima. Sotona je to znao pa ihje promatrao ne bi li ih nekako svladao; ali treÊi aneo imje ukazivao na Svetinju nad svetinjama i oni koji su prijedoæivjeli vijest, pokazivali su im put u Svetinju nad sveti-njama. Mnogi su u vijestima ovih anela vidjeli savrπeni la-nac istine i radosno ih prihvatili prema njihovom redoslije-du te vjerom slijedili Isusa u nebesko Svetiπte. Ove su mivijesti prikazane kao sidro za Boæji narod. Svi koji ih razumijui prihvate bit Êe saËuvani od mnogih Sotoninih obmana.

Nakon velikog razoËaranja 1844. Sotona i njegovi aneliposebno su se trudili da postave zamke kako bi pokolebalivjeru zajednice. On je utjecao na umove onih koji su stekliiskustvo u vijestima i imali obliËje poboænosti. Neki su tvr-dili da se prva i druga vijest trebaju ostvariti u buduÊnosti,dok su drugi ukazivali na proπlost tvrdeÊi da su ispunjene.PoËeli su utjecati na neiskusne i kolebati ih u njihovoj vje-ri. Neki su istraæivali Bibliju da izgrade vlastitu vjeru, odvo-jeno od zajednice. Sotona je na ovo likovao jer je znao da

Duhovni darovi

257

256

Rani spisi210

na one koji se odvoje od sidra moæe djelovati razliËitimzabludama i tjerati ih okolo svakim vjetrom nauke. Mnogikoji su vodili u prvoj i drugoj vijesti sada su ih nijekali i uzajednici je doπlo do podjele i zabune.

Tada mi je pozornost skrenuta na Williama Millera. Iz-gledao je uznemiren i skrπen brigom i zbunjenoπÊu za svojnarod. Skupina koja je 1844. bila ujedinjena i prepuna lju-bavi, sada je poËela gubiti ljubav protiveÊi se jedan drugo-me i zapadala u hladno stanje otpada. Dok je to promatrao,bol je naËela njegovu snagu. Vidio je kako ga vodeÊi ljudipromatraju bojeÊi se da ne prihvati vijest treÊeg anela iBoæje zapovijedi. I kad bi se naginjao prema svjetlu s Neba,ovi bi ljudi stvarali neki plan da odvrate njegove misli. Na-stojali su ga svojim utjecajem dræati u tami i zadræati meuonima koji su se protivili istini. Na kraju je William Millerpodignuo svoj glas protiv nebeskog svjetla. Nije prihvatiovijest koja bi potpuno objasnila njegovo razoËaranje i osvi-jetlila proπlost, a koja bi mu obnovila iscrpljenu snagu,povratila nadu i navela ga da proslavlja Boga. On se osloniona ljudsku umjesto na boæansku mudrost, ali buduÊi da senapornim radom u djelu svojeg UËitelja iscrpio i ostario, nijebio toliko odgovoran kao oni koji su ga odvraÊali od istine.Oni su odgovorni i na njima poËiva grijeh.

Da je William Miller mogao vidjeti svjetlo treÊe vijesti,shvatio bi mnogo toga πto mu je izgledalo mraËno i tajan-stveno. Ali njegova su braÊa pokazivala toliku ljubav i bri-gu za njega da je mislio kako se od njih ne moæe odvojiti.Njegovo se srce priklanjalo istini, a onda je pogledao u svojubraÊu — ona su joj se protivila. Moæe li se odvojiti od onihkoji su s njim stajali rame uz rame navijeπtajuÊi Isusov do-lazak? Smatrao je da ga oni neÊe odvesti u zabludu.

Bog je dopustio da doe pod Sotoninu vlast, pod vlada-vinu smrti i tako ga sakrije u grob od onih koji su ga stal-no odvlaËili od istine. Mojsije je pogrijeπio pred sam ulazaku ObeÊanu Zemlju. Vidjela sam da je isto tako pogrijeπioWilliam Miller pred sam ulazak u nebeski Kanaan dopuπta-juÊi da se njegov utjecaj koristi protiv istine. Drugi su gana to naveli i oni za to moraju odgovarati. Ali aneli bdijunad dragocjenim prahom ovog Boæjeg sluge i on Êe ustatina zvuk posljednje trube.

258

211

Sigurna platformaVidjela sam skupinu koja je budno straæarila i nepoko-

lebljivo stajala ne popuπtajuÊi onima koji su nastojali poko-lebati utvrenu vjeru zajednice. Bog je tu skupinu proma-trao s odobravanjem. Pokazane su mi tri stepenice — vijestiprvog, drugog i treÊeg anela. Moj je aneo pratilac rekao:“Teπko onome tko ukloni ijednu ciglu ili pomakne ijednuiglu ovih vijesti. Njihovo pravilno razumijevanje od najveÊeje vaænosti. Sudbina duπa ovisi o naËinu na koje ih prima-ju.” Ponovno mi je pokazano πto su uËinile ove vijesti i jasam vidjela kako je skupo Boæji narod platio svoje iskustvo.Ono je steËeno uz mnoge patnje i teπke borbe. Bog ga jevodio korak po korak dok ga nije stavio na Ëvrstu, nepomiËnuplatformu. Vidjela sam pojedince kako prilaze toj platformii ispituju njezin temelj. Neki su odmah s radoπÊu stupili nanju. Drugi su poËeli nalaziti greπke u temelju. Htjeli su dase izvrπe poboljπanja kako bi platforma bila savrπenija i na-rod sretniji. Neki su siπli s nje da je ispitaju i izjavili da jepogreπno postavljena. Ali sam vidjela da su gotovo svi Ëvr-sto stajali na njoj i pozivali one koji su s nje siπli da presta-nu s prigovaranjem jer je Bog bio Graditelj pa su se boriliprotiv Njega. Ponavljali su kako je Bog djelovao i doveo ihna Ëvrstu platformu pa su zajedno podigli oËi prema Nebui glasno slavili Boga. To je utjecalo na neke koji su prigova-rali pa su se ponizno vratili na nju.

Bila sam vraÊena natrag u vrijeme objavljivanja Kristo-vog prvog dolaska. Ivan je bio poslan da u Ilijinom duhu isili pripravi put Isusu. Oni koji su odbacili Ivanovo svjedo-Ëanstvo nisu imali koristi od Isusova nauka. Njihovo protiv-ljenje vijesti koja je pretkazivala Njegov dolazak dovelo ihje dotle da nisu mogli prihvatiti ni najsnaænije dokaze da jeOn Mesija. One koji su odbacili Ivanovu vijest Sotona je poveojoπ dalje, da odbace i razapnu Krista. Time su se stavili upoloæaj da nisu mogli primiti blagoslov na Pedesetnicu kojibi im otkrio put u nebesko Svetiπte. Kidanje hramskog za-stora pokazalo je da se viπe ne primaju æidovske ærtve i ob-redi. Velika je Ærtva prinesena i prihvaÊena i Sveti Duh, kojije siπao na Pedesetnicu, poveo je misli uËenika sa zemalj-skog na nebesko Svetiπte u koje je Isus uπao svojom krvlju,

Duhovni darovi

259

260

Rani spisi212

da bi na uËenike mogao izliti blagoslove svojega pomirenja.Ali Æidovi su ostali u mraku. Izgubili su svjetlo o planu spase-nja koje su mogli imati pa su se i dalje uzdali u svoje bes-korisne ærtve i prinose. Nebesko je Svetiπte zauzelo mjestozemaljskoga, ali oni nisu imali pojma o ovoj promjeni. Zatonisu mogli imati koristi od Kristova posredovanja u Sveti-nji.

Mnogi s uæasom gledaju na prokletstvo Æidova zbog to-ga πto su odbacili i razapeli Krista i kad Ëitaju kako je sra-motno zlostavljan, misle da Ga ljube i da Ga se ne bi odreklikao Petar ili razapeli kao Æidovi. Ali Bog koji Ëita srca svijuiskuπao je tu navodnu ljubav prema Isusu. »itavo je Nebo snajveÊim zanimanjem pratilo primanje vijesti prvog anela.Ali mnogi koji su tvrdili da ljube Isusa i ronili suze ËitajuÊio dogaajima povezanima s kriæem, izrugivali su se rado-snoj vijesti o Njegovom dolasku. Umjesto da radosno pri-hvate ovu vijest, oni su je proglasili obmanom. Mrzili su onekoji su se radovali Njegovom dolasku i iskljuËivali ih iz cr-kava. Oni koji su odbacili prvu vijest, nisu mogli imati ko-risti od druge niti su mogli imati koristi od ponoÊnog po-klika koji ih je trebao pripremiti da s Isusom vjerom uu uSvetinju nad svetinjama nebeskog Svetiπta. Odbacivanjem pr-vih dviju vijesti tako su zamraËili svoje razumijevanje da ni-su mogli vidjeti svjetlo vijesti treÊeg anela koja pokazujeput u Svetinju nad svetinjama. Kao πto su Æidovi razapeliIsusa, tako sam vidjela da su nominalne crkve razapele ovevijesti i zbog toga nemaju pojma o putu u Svetinju nad sve-tinjama pa ne mogu imati koristi od Isusovog posredovanja.Kao Æidovi koji su prinaπali svoje beskorisne ærtve, tako oniprinaπaju svoje beskorisne molitve u dijelu koji je Isus na-pustio; a Sotona, zadovoljan ovom prijevarom, preuzima vjer-ski karakter pa misli onih koji se izdaju za krπÊane navodina sebe djelujuÊi silom, znakovima i laænim Ëudesima kakobi ih uhvatio u svoju zamku. Jedne vara na jedan, a drugena drugi naËin. Pripremio je razliËite obmane da utjeËe nanjihov um. Neki na jednu prijevaru gledaju s uæasom, dokdrugu spremno prihvaÊaju. Neke Sotona vara spiritizmom.Nekima se javlja kao aneo svjetla i laænim reformacijamaπiri svoj utjecaj po Zemlji. Crkve su oduπevljene, uvjereneda Bog Ëudesno radi za njih, a to je zapravo djelo drugog

261

213

duha. Njihovo Êe oduπevljenje iπËeznuti i ostaviti svijet i Crkvuu gorem stanju nego πto su bili.

Vidjela sam da Bog ima iskrenu djecu meu nominal-nim adventistima i palim crkvama pa Êe prije izlijevanja zalapropovjednici i narod biti pozvani da iziu iz tih crkava ioni Êe radosno prihvatiti istinu. Sotona to zna, pa prije gla-sne vike treÊeg anela u ovim vjerskim zajednicama izazivauzbuenje kako bi oni koji su odbacili istinu povjerovali daje Bog s njima. On se nada da Êe prevariti iskrene i navestiih na pomisao da Bog joπ uvijek djeluje u tim crkvama. Alisvjetlo Êe sjati i svi koji su iskreni napustit Êe pale crkve ipriÊi ostatku.

SpiritizamPokazana mi je prijevara s kucanjem; vidjela sam da So-

tona ima moÊ prikazati osobe za koje Êe tvrditi da su naπiroaci i prijatelji koji spavaju u Isusu. Izgledat Êe kao da suovi prijatelji prisutni; izgovarat Êe rijeËi koje su izgovaralidok su bili ovdje, nama poznate, i uπi Êe Ëuti isti glas kojisu imali za svojeg æivota. A sve to s namjerom da prevarisvete i navede ih da povjeruju u ovu obmanu.

Vidjela sam da sveti moraju steÊi temeljito razumijeva-nje sadaπnje istine koju Êe trebati dokazati iz Svetoga pisma.Oni moraju razumjeti stanje mrtvih jer Êe im se ukazati a-volski duhovi tvrdeÊi da su voljeni roaci i prijatelji; oni Êeim objaviti nebiblijska nauËavanja. UËinit Êe sve πto je u nji-hovoj moÊi da kod svetih steknu naklonost i uËinit Êe prednjima Ëuda da potvrde ono πto objavljuju. Boæji narod semora pripremiti da se ovim duhovima odupre biblijskomistinom kako mrtvi niπta ne znaju i da su oni koji im sejavljaju avolski duhovi.

Moramo temeljito ispitati osnovu naπe nade jer Êemo jemorati obrazloæiti iz Svetoga pisma. Ova Êe se prijevara pro-πiriti i mi Êemo joj se morati suprotstaviti licem u lice; akoza to nismo pripremljeni, bit Êemo zavedeni i nadvladani.Ali ako sa svoje strane uËinimo sve πto moæemo da se pripre-mimo za sukob koji nam neposredno predstoji, Bog Êe uËi-niti svoj dio i Njegove Êe nas svemoÊne ruke zaπtititi. Onbi prije poslao sve anele s Neba da izbavi vjerne duπe, da

Duhovni darovi

262

Rani spisi214

podigne ogradu oko njih, nego ih ostavio da budu prevare-ne i zavedene prijevarnim Sotonim Ëudima.

Vidjela sam kojom se brzinom πiri ova obmana. Pokazanmi je vlak koji se munjevito kretao. Aneo me pozvao dapozorno promatram. Uprla sam pogled u vlak. »inilo mi seda je u njemu Ëitav svijet, da nitko nije izuzet. Aneo jerekao: “Veæu se u snopove da budu spaljeni.” Onda mi jepokazao vlakovou, naoËitu i lijepu osobu koju su svi put-nici gledali s poπtovanjem. Bila sam zbunjena pa sam svo-jeg anela pratioca upitala tko je to. On je rekao: “Sotona.On je vlakovoa u liku anela svjetla. Zarobio je svijet. Ljudisu predani djelotvornim zabludama da vjeruju laæi kako bibili osueni na propast. Onaj pomoÊnik, po rangu odmahiza njega, je strojovoa, a drugi njegovi pomoÊnici su zapo-sleni u razliËitim sluæbama, veÊ prema potrebi, i munjevi-tom brzinom jure u propast.”

Upitala sam anela je li itko ostao. Pozvao me da pogle-dam u suprotnom smjeru; ugledala sam malu skupinu kakoputuje uskim putem. Izgledali su Ëvrsto ujedinjeni, povezaniistinom u snopove ili skupine. Aneo je rekao: “TreÊi an-eo ih povezuje ili zapeËaÊuje u snopove za nebesku æitni-cu.” Ova je mala skupina izgledala izmuËeno, kao da je proπlakroz teπke kuπnje i sukobe. A onda se Ëinilo kao da se sunceupravo pojavilo iza oblaka i obasjalo im lica koja su imalapobjedniËki izraz, kao da su upravo izvojevali pobjedu.

Vidjela sam da je Bog dao svijetu priliku da otkrije zamku.VeÊ je to dovoljan dokaz za krπÊane, kad i ne bi bilo dru-goga, da se ne pravi razlika izmeu onoga πto je dragocjenoi onoga πto je zlo. Thomasa Painea, Ëije se tijelo raspada uprah i koji Êe uskrsnuti na kraju tisuÊu godina o drugomuskrsnuÊu da primi nagradu i umre drugom smrÊu, Sotonaprikazuje kao da je na Nebu, posebno cijenjen. Sotona gaje na Zemlji iskoriπtavao dokle god je mogao i sada to na-stavlja prikazujuÊi ga kao da je posebno cijenjen i poËaπ-Êen na Nebu; Sotona Êe se potruditi da ga prikaæe kakopoduËava na Nebu kako je i ovdje Ëinio. Neki su s gnuπa-njem promatrali njegov æivot i smrt te njegovo iskvarenonauËavanje dok je bio æiv, a sada pristaju da ih poduËavaon, jedan od najgorih i najpokvarenijih ljudi, koji je prezi-rao Boga i Njegov Zakon.

264

263

215

Otac laæi zasljepljuje i vara svijet tako πto πalje svoje an-ele da govore umjesto apostola i da se Ëini kao da opovr-gavaju ono πto su pod nadahnuÊem Svetog Duha napisalidok su bili na zemlji. Ovi laæljivi aneli prikazuju apostolekao osobe koje izvrÊu vlastiti nauk i proglaπavaju da je pro-mijenjen. Ovim postupcima Sotona s uæitkom nazovikrπÊa-ne i cijeli svijet navodi da posumnjaju u Boæju rijeË. Svetaknjiga izravno presijeca njegov put i ometa njegove plano-ve; zato ih on navodi da posumnjaju u njezino boæanskopodrijetlo. Zatim prikazuje nevjernika, Thomasa Painea, kaoda je nakon smrti otiπao na Nebo i da se sada, zajedno sasvetim apostolima koje je mrzio dok se nalazio na Zemlji,ukljuËio u pouËavanje svijeta.

Sotona svakome od svojih anela dodjeljuje odreeniposao. On ih nagovara da budu lukavi, prepredeni i pod-mukli. UpuÊuje ih da preuzmu ulogu apostola i da govoreu njihovo ime, dok drugi trebaju glumiti ulogu nevjernika izlih ljudi koji su umrli proklinjuÊi Boga, a sada se pojav-ljuju kao vrlo poboæni. Tako nema razlike izmeu najsveti-jih apostola i najgoreg nevjernika. I jedni i drugi naizglednauËavaju isto. Sotoni nije vaæno koga Êe izabrati da govo-ri, glavno je da ostvari cilj. Bio je tijesno povezan s Paine-om dok je ovaj bio na zemlji pomaæuÊi mu u njegovom ra-du, tako da mu uopÊe nije teπko sluæiti se rijeËima kojimase Paine sluæio pa i rukopisom Ëovjeka koji mu je tako vjernosluæio i tako dobro ostvario njegove ciljeve. Sotona je dikti-rao dosta toga πto je napisao pa mu sada nije teπko diktiratiosjeÊaje preko svojih anela da izgledaju kao da dolaze pre-ko Thomasa Painea koji je, dok je æivio, bio vjerni sluga Zloga.To je Sotonino remek-djelo. Sve njegovo nauËavanje, prem-da tvrdi da dolazi od apostola i svetih i zlih ljudi koji suumrli, dolazi izravno od njegovog sotonskog veliËanstva.

»injenica πto Sotona tvrdi da je onaj kojeg je tako volioi koji je tako silno mrzio Boga, sada sa svetim apostolima ianelima u slavi, trebala bi biti dovoljna da ukloni veo sasvih umova i pokaæe im mraËno, tajanstveno djelovanje Soto-ne. On zapravo kaæe svijetu i nevjernicima: Koliko god ov-dje bili zli, bez obzira na to vjerujete li u Boga i Bibliju iline, æivite kako vam se svia, Nebo je vaπ dom; jer svi znajuda Êe, ako je Thomas Paine na Nebu i tako cijenjen, i oni

Duhovni darovi

265

Rani spisi216

sigurno tamo dospjeti. Ova je zabluda tako oËita da je mo-gu vidjeti svi samo ako hoÊe. Sotona sada radi preko ljudisliËnih Thomasu Paineu ono πto pokuπava uËiniti nakonsvojega pada. Svojom silom i laænim Ëudesima ruπi temeljkrπÊanske nade i zamraËuje sunce koje treba osvjetljavati uskustazu koja vodi u Nebo. On uvjerava cijeli svijet da Biblijanije nadahnuta, da je sliËna knjizi pripovjedaka, a on imaneπto πto Êe je zamijeniti, naime manifestacije duhova.

To je kanal potpuno posveÊen njemu i pod njegovimnadzorom i on moæe navesti svijet da vjeruje πto njemu od-govara. Knjigu koja Êe suditi njemu i njegovim sljedbenici-ma ostavlja u sjeni, tamo gdje æeli da bude. Spasitelja svijetapretvara u obiËna Ëovjeka, i kao πto je rimska straæa koja jeËuvala Isusov grob proπirila laæni izvjeπtaj kako su im nare-dili veliki sveÊenici i starjeπine, tako Êe jadni, prevareni sljed-benici ovih navodnih manifestacija duhova ponavljati i po-kuπavati prikazati kako nema niËega Ëudesnog u roenju, smrtii uskrsnuÊu naπega Spasitelja. Nakon πto Isusa stave u stra-nu, oni privlaËe pozornost svijeta na sebe i na svoja neobiËnadjela i laæna Ëuda koja, tvrde, daleko nadilaze Kristova dje-la. Tako svijet upada u zamku i biva uljuljan u osjeÊaj sigur-nosti da ne bi otkrio straπnu prijevaru dok se ne izlije sedamposljednjih zala. Sotona se smije kad vidi kako je njegov plantako uspjeπan i kako je cijeli svijet uhvatio u zamku.

PohlepaVidjela sam kako je Sotona zapovjedio svojim anelima

da postave zamke i to posebno onima koji oËekuju Kristovdrugi dolazak i vrπe sve Boæje zapovijedi. Sotona je rekaosvojim anelima da crkve spavaju. On Êe poveÊati svoju moÊi laæna Ëuda kako bi ih zadræao u tom stanju. “Ali”, rekaoje, “mi mrzimo sektu svetkovatelja subote; oni stalno radeprotiv nas i oduzimaju nam podanike da vrπe omrznuti Boæjizakon. Idite, opijte brigama posjednike zemlje i novca. Akouspijete da tome posvete svoju ljubav, imat Êemo ih. Nekaispovijedaju πto im drago, samo nastojte da se viπe brinu zanovac nego za uspjeh Kristovog kraljevstva ili πirenje istinekoju mrzimo. Prikaæite im svijet u najprivlaËnijem svjetlu dabi ga zavoljeli i oboæavali. Moramo zadræati u svojim redovima

266

217

sva sredstva nad kojima moæemo steÊi nadzor. ©to viπe sred-stava Kristovi sljedbenici posvete Njegovoj sluæbi, to Êe ve-Êu πtetu nanijeti naπem kraljevstvu odvlaËeÊi naπe podani-ke. Kad zakaæu sastanke na razliËitim mjestima, mi smo uopasnosti. Tada budite posebno oprezni. Ako je moguÊe, iza-zovite nemir i pometnju. Uniπtite njihovu meusobnu lju-bav. Obeshrabrite i uËinite maloduπnima njihove propovjed-nike jer ih mrzimo. Prikaæite sve moguÊe izgovore onimakoji imaju sredstva da ih ne daju. Ako moæete, zagospodaritestvarima u vezi s novcem i njihove propovjednike izloæiteoskudici i nevolji. To Êe oslabiti njihovu odvaænost i revnost.Borite se za svaki centimetar tla. UËinite da pohlepa i lju-bav prema zemaljskom blagu budu glavne osobine njihovogkaraktera. Dokle god ove osobine vladaju, spasenje i milostostaju po strani. Okruæite ih svim moguÊim privlaËnostimai onda smo sigurni da Êe biti naπi. I ne samo πto Êe bitinaπi, veÊ svojim omrznutim utjecajem neÊe druge voditi uNebo. Kad god netko pokuπa dati, nadahnite ga duhom πkr-tosti da dade πtedljivo.”

Vidjela sam da Sotona uspjeπno provodi svoje planove.Kad Boæji sluge zakaæu sastanke, Sotona dolazi za svojimanelima da omete rad. On svoje misli stalno nameÊe Boæ-jem narodu. Jedne vodi na jedan, a druge na drugi naËinuvijek iskoriπtavajuÊi loπe osobina braÊe i sestara, budeÊi ipotiËuÊi njihove prirodne slabosti. Ako su skloni sebiËnostii pohlepi, Sotona zauzima mjesto pokraj njih i svom silomih nastoji navesti na popuπtanje ukorijenjenim grijesima. Boæjamilost i svjetlo istine mogu za neko vrijeme potisnuti nji-hove pohlepne i sebiËne osjeÊaje, ali ako ih potpuno ne po-bijede, Sotona dolazi kad nisu pod spasiteljskim utjecajem iupropaπtava svako naËelo plemenitosti i dareæljivosti pa mi-sle da se od njih zahtijeva previπe. Takvi se umore od Ëinjenjadobra i zaboravljaju na veliku ærtvu koju je Isus podnio daih oslobodi od Sotonine vlasti i beznadne bijede.

Sotona je iskoristio Judinu sklonost lakomosti i sebiË-nosti pa ga je naveo na mrmljanje kad je Marija izlila sku-pocjeni miris na Isusa. Juda je to smatrao velikim rasipanjemi izjavio kako se miris mogao prodati i dati siromasima. Onnije mario za siromahe, veÊ je velikoduπnu ærtvu Isusu sma-trao pretjeranom. Juda je toliko cijenio svojega Gospodina

Duhovni darovi

268

267

Rani spisi218

da ga je prodao za trideset srebrnika. Vidjela sam da meuonima koji tvrde da Ëekaju svojega Gospodina ima nekih kojisu sliËni Judi. Sotona vlada njima a da oni toga nisu svje-sni. Bog ne moæe odobriti ni najmanju pohlepu ili sebiËnosti Njemu su mrske molitve i opomene onih koji popuπtajuovim ruænim osobinama. BuduÊi da vidi kratkoÊu vremena,Sotona navodi ljude da budu sve sebiËniji i pohlepniji, a ondalikuje kad vidi da su se povukli u sebe, da su zatvoreni,πkrti i sebiËni. Kad bi se oËi takvima mogle otvoriti, vidjelibi Sotonin pakleni trijumf, kako likuje i kako se smije ludo-sti onih koji prihvaÊaju njegove prijedloge i upadaju u nje-gove zamke.

Sotona i njegovi aneli zapisuju sva ruæna i pohlepnadjela tih osoba pa ih iznose pred Isusa i Njegove svete an-ele s prijekornim rijeËima: “To su Kristovi sljedbenici! Onise pripremaju za preobraæenje!” Sotona usporeuje njihovoponaπanje s biblijskim tekstovima u kojima je ono jasno osu-eno i onda se ruga nebeskim anelima govoreÊi: “Ovi sli-jede Krista i Njegovu RijeË! Oni su plod Kristove ærtve iotkupljenja!” Aneli se s gnuπanjem odvraÊaju od tog pri-zora. Bog zahtijeva da Njegov narod stalno Ëini dobro i kadmu to dosadi, on dosadi Njemu. Vidjela sam da je vrlo ne-zadovoljan i najmanjim pokazivanjem sebiËnosti kod naro-da koji tvrdi da pripada Njemu, za koji Isus nije πtedio svojdragocjeni æivot. Svaka sebiËna, lakoma osoba siÊi Êe s puta.SliËno Judi koji je prodao svojega Gospodina, ona Êe pro-dati dobra naËela i plemenitu, dareæljivu narav za malo ze-maljskog dobitka. Svi Êe takvi biti izreπetani iz Boæjeg naro-da. Oni koji æele Nebo, moraju svim snagama jaËati nebe-ska naËela. Umjesto da se osuπe od sebiËnosti, njihove seduπe trebaju obogatiti dobroËinstvom. Trebaju iskoristiti svakupriliku da Ëine dobro jedan drugome i tako njeguju nebe-ska naËela. Isus mi je prikazan kao savrπen uzor. Njegov jeæivot bio liπen sebiËnih interesa i uvijek obiljeæen nesebiË-nim dobroËinstvom.

ReπetanjeVidjela sam kako neki s jakom vjerom i bolnim ridanjem

vape Bogu. Njihova su lica bila blijeda i na njima se vidjela

269

219

velika uznemirenost koja je odavala njihovu unutarnju bor-bu. OdluËnost i velika ozbiljnost vidjela se na njihovim li-cima, a krupne kapi znoja padale su s njihovih Ëela. S vre-mena na vrijeme njihova bi lica rasvijetlilo Boæje odobrava-nje, ali bi se uskoro pojavio isti izraz sveËanosti, ozbiljnostii nemira.

Zli aneli tiskali su se oko njih i obavijali ih tamom daim onemoguÊe pogled na Isusa i primoraju ih da gledaju utamu koja ih je okruæivala i tako ih navedu da izraze nepo-vjerenje prema Bogu i mrmljaju protiv Njega. Njihova jedi-na sigurnost bila je da svoj pogled upiru gore. Boæji anelibili su zaduæeni za Njegov narod i dok je otrovno ozraËjezlih anela okruæivalo ove uznemirene duπe, nebeski su an-eli iznad njih neprestano mahali krilima da rastjeraju gu-stu tamu.

Dok su ovi molitelji nastavili upuÊivati svoje usrdnevapaje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kri-stovog svjetla da im ohrabre srca i osvijetle lica. Vidjela samda neki ne sudjeluju u ovom bolnom ridanju i moljenju. »i-nilo se da su ravnoduπni i bezbriæni. Oni se nisu opirali ta-mi oko sebe pa ih je okruæila kao gusti oblak. Boæji anelisu ih napustili i otiπli pomoÊi onima koji su se usrdno mo-lili. Vidjela sam kako Boæji aneli æure da pomognu svimakoji su se svom svojom snagom opirali zlim anelima i nasto-jali sami sebi pomoÊi ustrajno zazivajuÊi Boga. Ali Njegovisu aneli napustili one koji nisu uËinili nikakav napor dapomognu sebi i ja ih viπe nisam vidjela.

Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjelai pokazano mi je da Êe ono biti prouzroËeno nedvosmisle-nim svjedoËanstvom koje se zasniva na savjetu VjernogSvjedoka upuÊenom Laodicejcima. Ono Êe djelovati na srceonoga koji ga prihvati i navesti ga da sebi postavi viπi cilj iobjavljuje cijelu istinu. Neki ovo otvoreno svjedoËanstvo neÊehtjeti prihvatiti. Ustat Êe protiv njega i to Êe izazvati reπeta-nje u Boæjem narodu.

Vidjela sam da ljudi slabo primaju svjedoËanstvo Vjer-nog Svjedoka. Ovo svjedoËanstvo, od kojega ovisi sudbinaCrkve, cijeni se vrlo malo, pa Ëak i potpuno odbacuje. Onomora izazvati duboko pokajanje i svi koji ga prihvate poslu-πat Êe njegov savjet i oËistiti se.

Duhovni darovi

270

Rani spisi220

Aneo je rekao: “Posluπaj!” Uskoro sam zaËula zvuk mno-gih glazbala koja su izvodila savrπene zvukove, umilne i sklad-ne. Ova je glazba nadilazila sve πto sam ikada Ëula; Ëinilose da je prepuna milosra, saæaljenja i uzviπene, svete rado-sti. Proæela je Ëitavo moje biÊe. Aneo mi je rekao: “Pogle-daj ovamo!” Tada mi je pozornost bila usmjerena na skupi-nu koja je bila æestoko reπetana. Pokazani su mi oni kojesam prije vidjela da s tjeskobom plaËu i mole se. Skupinaanela Ëuvara oko njih se udvostruËila i oni su od glave dopete bili obuËeni u bojnu opremu. Kretali su se u savrπe-nom redu kao vojska. Njihova pojava svjedoËila je o ljutojborbi kroz koju su proπli. Ali njihova lica, obiljeæena ozbilj-nom unutarnjom tjeskobom, sada su bila ozarena nebeskimsvjetlom i slavom. Oni su izvojevali pobjedu i to je u njimaizazvalo najdublju zahvalnost i svetu radost.

Broj ove skupine se smanjio. Neki su bili izreπetani iostavljeni pokraj puta. Nemarni i ravnoduπni, koji se nisupridruæili onima koji su pobjedu i spasenje cijenili tolikoda za nju ustrajno mole i vape, nisu je izvojevali pa su ostaliu tami, a njihovo mjesto odmah su popunili drugi koji suprihvatili istinu i uπli u bojne redove. Zli aneli i dalje suse tiskali oko njih, ali ih nisu mogli nadvladati.

»ula sam one koji su bili obuËeni u sve Boæje oruæjekako objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæanutjecaj. Mnogi su prije bili vezani, neke æene od strane svo-jih muæeva, a djeca od strane svojih roditelja. Iskrene oso-be, prije sprijeËene da Ëuju istinu, sada su je prihvaÊale ci-jelim srcem. Nestalo je svakog straha od rodbine i sada imje bila vaæna samo istina. Oni su gladovali i æeali za isti-nom; sada im je bila draæa i dragocjenija od æivota. Upitalasam πto je dovelo do ove velike promjene. Aneo je odgo-vorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasnavika treÊeg anela.”

Velika Boæja sila pratila je Boæje izabranike. Aneo mije rekao: “Pogledaj tamo!” Pozornost sam obratila na zle, nanevjernike. Meu njima je vladala velika zabuna. Razgnje-vila ih je vjernost i sila Boæjeg naroda. Na sve strane je vla-dao nemir. Vidjela sam da su poduzete mjere protiv sku-pine koja je imala Boæje svjetlo i silu. Tama oko njih posta-jala je guπÊa, ali su oni ostali nepokolebljivi; na njima je

272

271

221

poËivalo Boæje odobravanje i oni su se uzdali u Njega. Vidjelasam da su bili uznemireni; zatim sam Ëula kako ozbiljno vapek Bogu. Danju i noÊu nisu prestajali vapiti: “Neka se vrπiTvoja volja, Boæe! Ako to moæe pridonijeti slavi Tvojega ime-na, pripremi put za osloboenje svojeg naroda. Izbavi nasod neznaboæaca koji nas okruæuju. Oni su nam namijenilismrt, ali nas Tvoja ruka moæe izbaviti.” To su sve rijeËi kojihse mogu sjetiti. »inilo se da su svi bili duboko svjesni svojenedostojnosti i da su pokazali potpunu pokornost Boæjojvolji, ali su se kao Jakov, svi do jednoga, bez izuzetka, ozbiljnomolili i traæili izbavljenje.

Uskoro nakon πto su poËeli ozbiljno vapiti, aneli su,puni saæaljenja, htjeli poÊi da ih izbave. Ali jedan visoki,moÊni aneo nije im to dopustio. Rekao je: “Boæja volja joπnije ispunjena. Oni moraju popiti ovu Ëaπu. Moraju primitito krπtenje.”

Ubrzo sam Ëula Boæji glas koji je potresao nebo i zem-lju. Nastao je silan potres. Na sve strane su se ruπile kuÊe.Zatim sam zaËula trijumfalni povik pobjede, glasan, zvuËani jasan. Pogledala sam na skupinu koja je malo prije bila uvelikoj nevolji i podloæna robovanju. Sada se sve promije-nilo. Obasjavalo ih je silno svjetlo. Kako su divno sada izgle-dali! Nestalo je svakog traga brige i umora, a zdravlje i lje-pota blistali su na svaËijem licu. Njihovi neprijatelji, nezna-boπci koji su ih okruæivali, padali su kao mrtvi; nisu moglipodnijeti svjetlo koje je obasjavalo izbavljene svete. Ovo svjetloi slava zadræali su se na njima dok se Isus nije pojavio nanebeskim oblacima, a vjerna, prokuπana skupina preobra-zila se najedanput, u tren oka, iz slave u slavu. Grobovi suse otvorili i sveti su ustali obuËeni u besmrtnost kliËuÊi:“Pobjeda nad grobom i smrÊu!” i skupa sa æivim svetimabili su odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu uzbogate, zvuËne poklike slave i pobjede koji su odjekivali snjihovih besmrtnih usana.

Grijesi BabilonaOtkad je drugi aneo objavio pad crkava, vidjela sam

da se stanje u njima stalno pogorπavalo. Pripadnici tih crka-va nose ime Kristovih sljedbenika, ali ih je nemoguÊe razli-

Duhovni darovi

273

Rani spisi222

kovati od svijeta. Propovjednici uzimaju tekstove iz BoæjerijeËi, ali propovijedaju kako godi njihovim uπima. Na to tje-lesno srce nema primjedbe. Njemu je mrzak samo duh i silaistine i spasenje po Kristu. U izlaganju popularnih propo-vjednika nema niËega πto bi izazvalo Sotonin gnjev, πto biuËinilo da greπnik zadrhti ili πto bi srcu i savjesti ukazalona zastraπujuÊu stvarnost bliskog suda. Zli ljudi su opÊenitozadovoljni vanjskim oblikom poboænosti bez prave poboæ-nosti i oni Êe pomagati i podupirati takvu religiju.

Aneo je rekao: “Samo Ëitava bojna oprema pravedno-sti moæe omoguÊiti Ëovjeku da nadvlada sile tame i saËuvapobjedu nad njima. Sotona je potpuno ovladao crkvama kaotijelom. Bave se ljudskim kazivanjima i djelima umjesto jas-nim, oπtrim istinama Boæje rijeËi. Duh i prijateljstvo ovogasvijeta neprijatelj je Bogu. Kad se istina kakva je u Isusuiznese u svojoj jednostavnosti i snazi protiv duha svijeta, onaodjednom budi duh progonstva. Velika veÊina onih koji tvr-de da su krπÊani ne poznaju Boga. Njihovo prirodno srcenije se promijenilo i tjelesni um ostaje u neprijateljstvu premaBogu. Oni su Sotonini vjerni sluge bez obzira na to πto suuzeli drugo ime.”

Vidjela sam da su se crkve, otkad je Isus napustio Svetinjuu nebeskom Svetiπtu i uπao iza drugog zastora, poËele pu-niti svim neËistim i omrznutim pticama. Vidjela sam u nji-ma veliko bezakonje i podlost, ali njihovi vjernici tvrde dasu krπÊani. Njihovo ispovijedanje, njihove molitve i njihovaizlaganja gadost su u Boæjim oËima. Aneo je rekao: “BogneÊe primirisati u njihova okupljanja. Oni gaje sebiËnost,prijevaru i obmanu bez prijekora savjesti. A sve ove zle ka-rakterne crte pokrivaju plaπtem religije.” Pokazana mi je oho-lost nominalnih crkava. U njihovim mislima nema Boga; njihovtjelesni um bavi se njima samima; oni ukraπavaju svoja jad-na smrtna tijela, a onda se promatraju s uæivanjem i zado-voljstvom. Isus i aneli srdito ih promatraju. Aneo je re-kao: “Njihovi grijesi i oholost dopiru do Neba. Njihov dioim je pripremljen. Pravda i sud dugo su drijemali, ali Êe seuskoro probuditi. Osveta je moja — veli Gospodin — ja Êuvratiti.” ZastraπujuÊe prijetnje treÊeg anela ostvarit Êe se isvi Êe zli piti Ëaπu gnjeva Boæjega. Bezbrojne postrojbe zlihanela πire se po Ëitavoj Zemlji i masovno ulaze u crkve.

274

223

Ovi Sotonini predstavnici s likovanjem gledaju na vjerske za-jednice jer plaπt religije pokriva najveÊe zloËine i bezako-nje.

Cijelo Nebo s negodovanjem promatra ljudska biÊa, djeloBoæjih ruku, kojima su njihovi bliænji oduzeli svaku Ëast istavili ih na razinu sa æivotinjama. Takozvani sljedbenici dragogSpasitelja, koji se uvijek saæalio na prizor ljudske patnje, bez-duπno Ëine ovaj golem i straπan grijeh trgujuÊi robovima iljudskim duπama. Ljudsku bijedu vuku od mjesta do mje-sta, kupuju i prodaju. Aneli su sve to zabiljeæili; zapisanoje u knjizi. Suze poboænih robova i ropkinja, oËeva, majkii djece, braÊe i sestara, Ëuvaju se u posudi na Nebu. BogÊe samo joπ malo zadræavati svoju srdæbu. Njegov se gnjevraspalio protiv ove zemlje i posebno protiv vjerskih tijelakoja su odobrila ovu groznu trgovinu i sama u njoj sudje-lovala. Mnogi koji tvrde da su sljedbenici krotkog i poniz-nog Isusa gledaju na takvu nepravdu, takvo ugnjetavanje itakvu patnju s bezduπnom ravnoduπnoπÊu. Mnogi od njih isami sa zadovoljstvom ispunjenim mrænjom nanose ovu ne-opisivu patnju; a ipak se usuuju pokloniti Bogu. To je straπnoizrugivanje; Sotona likuje i predbacuje Isusu i Njegovimanelima takvu nedosljednost i s paklenim trijumfom govo-ri: “Takvi su Kristovi sljedbenici!”

Dok takvi nazovikrπÊani Ëitaju o stradanju muËenika, nizobraze im teku suze. Pitaju kako ljudi mogu toliko otvrd-nuti da tako okrutno postupaju sa svojim bliænjima. Ali onikoji tako misle i govore, istodobno dræe ljudska biÊa kao ro-bove. I to nije sve; kidaju prirodne veze i okrutno ugnjeta-vaju svoje bliænje. Oni se sluæe najneËovjeËnijim muËenjems istom bezobzirnom okrutnoπÊu koju su papisti i neznaboπcipokazali prema Kristovim sljedbenicima. Aneo je rekao: “Udan izvrπenja Boæjeg suda lakπe Êe biti neznaboπcima ipapistima nego takvim ljudima.” Vapaji tlaËenih doprli sudo Neba i aneli su zapanjeni neiskazanim mukama i patnjamakoje Ëovjek, stvoren na sliku svojega Stvoritelja, nanosi svo-jim bliænjima. Aneo je rekao: “Imena ovih tlaËitelja napi-sana su krvlju, precrtana udarcima i preplavljena bolnim ivrelim suzama muka. Boæji aneli neÊe prestati dok Bog ovuzemlju svjetla ne natjera da do dna ispije Ëaπu Njegove sr-dæbe, dok Babilonu ne naplati dvostruko. Platite joj kao πto

Duhovni darovi

276

275

Rani spisi224

je ona plaÊala! Vratite joj dvostruko prema njezinim djeli-ma! U Ëaπu u koju je lijevala, ulijte joj dvostruko!”

Vidjela sam da Êe robovlasnik42 morati odgovarati za duπusvojeg roba kojega je dræao u neznanju; za grijehe roba bitÊe kaænjen gospodar. Bog ne moæe uzeti na Nebo roba kojije dræan u neznanju i poniæenju, koji nema pojma o Boguili Bibliji, koji se ne boji niËega osim gospodareva biËa i naniæem je poloæaju od æivotinja. Ali On Ëini za njega najbo-lje πto saæaljivi Bog moæe uËiniti. On dopuπta da bude kaoda ga nikad nije bilo, dok Êe gospodar morati trpjeti sedamposljednjih zala i onda uskrsnuti u drugom uskrsnuÊu i um-rijeti drugom, najgroznijom smrÊu. Tek Êe tada biti zado-voljena Boæja pravda.

Glasna vikaVidjela sam anele kako se æure amo-tamo, spuπtaju se

na Zemlju pa se vraÊaju na Nebo vrπeÊi pripreme za nekivaæan dogaaj. Zatim sam vidjela jednog silnog anela ko-jem je bilo zapovjeeno da sie na Zemlju i svoj glas uje-dini s glasom treÊeg anela; time je dodao posebnu silu nje-govoj vijesti. Ovom je anelu dana velika moÊ i slava i kadje siπao, Zemlja se rasvijetlila od njegova sjaja. Svjetlo kojeje pratilo ovog anela doprlo je svuda dok je snaænim gla-som vikao: “Pade, pade veliki Babilon i posta boraviπtemdemona i skloniπtem svih neËistih duhova, skloniπtem svihneËistih ptica.” Tako se ponovila vijest o padu Babilona ko-ju je objavio drugi aneo, uz dodatno spominjanje svih opa-Ëina koje su se uvukle u crkve od 1844. godine. PomoÊ ovoganela dolazi u pravo vrijeme da se pridruæi posljednjemvelikom djelu vijesti treÊeg anela, koja prerasta u glasnuviku. Tako se Boæji narod priprema da opstane u Ëasu kuπ-nje koji Êe uskoro doÊi. Vidjela sam kako na njima poËivaveliko svjetlo i oni su se ujedinili u objavljivanju vijesti tre-Êeg anela.

S Neba su poslani aneli da pomognu moÊnom anelu;Ëula sam kako na sve strane odjekuju glasovi: “Iziite iz nje,moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i

42 Vidi Dodatak.

277

225

da ne dijelite njezinih zala! Jer njezini su grijesi doprli doneba i Bog se sjetio njezinih opaËina.” Izgledalo je da je ovavijest dodatak treÊoj vijesti, jer joj se pridruæila kao πto se1844. ponoÊni poklik pridruæio vijesti drugog anela. Boæ-ja je slava poËivala na svetima koji su strpljivo Ëekali i neu-straπivo objavljivali posljednju sveËanu opomenu objavljujuÊipad Babilona i pozivajuÊi Boæji narod da izie iz njega kakobi izbjegao njegovu straπnu sudbinu.

Svjetlo koje je obasjavalo Ëekaoce dopiralo je svuda ioni u crkvama koji su imali neπto svjetla, a nisu Ëuli ni od-bacili tri vijesti, odazvali su se pozivu i napustili pale crkve.Otkad su objavljene ove vijesti, mnogi su uπli u godine ukojima odgovaraju sami za sebe. Svjetlo ih je obasjalo pa subili u stanju birati izmeu æivota i smrti. Neki su izabraliæivot i pridruæili se onima koji su Ëekali svojega Gospodinai vrπili sve Njegove zapovijedi. Doπlo je vrijeme da treÊa vi-jest obavi svoje djelo, da okuπa sve i pozove dragocjene du-πe da iziu iz vjerskih zajednica. Neodoljiva sila ispunila jeiskrene duπe pa je ovo otkrivenje Boæje sile uplaπilo i obuz-dalo njihovu nevjernu rodbinu i prijatelje tako da se nisuusuivali niti mogli sprijeËiti one koji su osjeÊali djelovanjeBoæjeg Duha. Posljednji poziv dopro je Ëak i do jadnih ro-bova i poboæni meu njima oduπevljeno su zapjevali pjesmeradosti oËekujuÊi konaËno osloboenje. Njihovi ih gospoda-ri nisu mogli sprijeËiti; uπutkao ih je strah i zapanjenost.Vjerni su Ëinili Ëuda, ozdravljali su bolesne, a pratili su ihznakovi i Ëudesa. Bog je vodio ovo djelo i svi sveti, ne mareÊiza posljedice, slijedili su osvjedoËenje svoje savjesti i ujedi-nili se s onima koji su vrπili sve Boæje zapovijedi i sa silomobjavljivali treÊu vijest. Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπitidjelo sa silom i snagom koja Êe daleko nadmaπiti ponoÊnipoklik.

Boæji sluge, naoruæani silom odozgo i ozarenih lica kojasvijetle svetom odanoπÊu, iziπli su da objave vijest s Neba.Duπe koje su bile raπtrkane po raznim vjerskim zajednica-ma, odazvale su se pozivu i dragocjene su duπe æurno izve-dene iz crkava osuenih na propast, kao πto je Lot bio izve-den iz Sodome prije uniπtenja. Boæji narod ojaËala je izvan-redna slava koja je izobilno poËinula na njima i pripremilaih da opstanu u Ëasu kuπnje. Svuda sam Ëula mnoπtvo gla-

Duhovni darovi

279

278

Rani spisi226

sova koji govore: “Ovdje je strpljivost svetih koji dræe zapo-vijedi Boæje i vjeru Isusovu.”

Kraj treÊe vijestiU duhu sam bila prenesena u vrijeme kad se objavljiva-

nje vijesti treÊeg anela privodilo kraju. Boæja sila poËivalaje na Njegovom narodu; on je zavrπio svoje djelo i bio spre-man za Ëas kuπnje koji ga je oËekivao. Primio je kasnu kiπuili osvjeæenje od Gospodnjega lica i æivo je svjedoËenje po-novno oæivjelo. Posljednja velika opomena svugdje je odjek-nula i to je razbjesnilo stanovnike Zemlje koji nisu æeljeliprihvatiti vijest.

Vidjela sam anele kako se na Nebu æure amo-tamo. Je-dan se aneo s pisarskim priborom vratio sa Zemlje i javioIsusu da je obavio zadatak i da su sveti izbrojeni i zapeËa-Êeni. Zatim sam vidjela kako je Isus, koji je sluæio pred Kov-Ëegom u kome se nalazilo Deset zapovijedi, bacio kadioni-cu. Podigao je ruke i snaænim glasom rekao: “Svrπeno je!”Svi su aneli skinuli krune dok je Isus sveËano objavio: “TkoËini nepravdu, neka joπ Ëini nepravdu; i tko je neËist, nekase joπ kalja; i tko je pravedan, neka joπ Ëini pravdu; i tko jesvet, neka se joπ posveÊuje!”

SluËaj svakog pojedinca odluËen je za æivot ili za smrt.Dok je Isus sluæio u Svetiπtu, najprije se sudilo mrtvim, apotom æivim pravednicima. Krist je primio svoje kraljevstvonakon πto je izvrπio pomirenje za svoj narod i izbrisao nji-hove grijehe. Podanici Njegovog kraljevstva su odreeni.Nastupila je Janjetova svadba. A kraljevstvo, vlast i veliËan-stvo pod svim nebesima predano je Isusu i baπtinicima spa-senja, i Isus treba vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar go-spodara.

Dok je Isus izlazio iz Svetinje nad svetinjama, Ëula samzveket zvonËiÊa na Njegovoj odjeÊi, a Ëim je iziπao, stanov-nike Zemlje pokrio je oblak tame. Viπe nije bilo posrednikaizmeu greπnih ljudi i uvrijeenog Boga. Dok je Isus stajaoizmeu Boga i greπnog Ëovjeka, svijet je bio obuzdavan, alikad je napustio mjesto izmeu Ëovjeka i Oca, obuzdavanjeje prestalo i Sotona je potpuno zagospodario nepokajanima.Posljednja zla nisu se mogla izliti dok je Isus sluæio u Sveti-

280

227

πtu; ali kad je u njemu zavrπio svoje djelo i kad je Njegovoposredovanje prestalo, niπta viπe nije moglo zadræavati Boæ-ji gnjev i on se svom æestinom sruËio na nezaπtiÊene glavegreπnika koji su prezreli spasenje i odbacili opomenu. U tostraπno vrijeme, nakon πto zavrπi Isusovo posredovanje, svetiÊe æivjeti pred Bogom bez posrednika. Svaki je sluËaj odlu-Ëen, svaki dragulj prebrojen. Isus se zadræao joπ jedan tre-nutak u vanjskom dijelu nebeskog Svetiπta i svi grijesi kojisu priznati dok je sluæio u Svetinji nad svetinjama prenosese na Sotonu, zaËetnika grijeha, koji za njih mora podnijetikaznu.

Zatim sam vidjela kako Isus svlaËi svoje sveÊeniËke ha-ljine i oblaËi najljepπu kraljevsku odjeÊu. Na Njegovoj su glavibile mnoge krune, kruna u kruni. Okruæen mnoπtvom an-ela, napustio je Nebo. Na zemaljske stanovnike izlijevalose sedam zala. Neki su optuæivali i proklinjali Boga. Drugisu poæurili k Boæjem narodu i molili ga da ih pouËi kakomogu izbjeÊi Njegove sudove. Ali oni im ne mogu pomoÊi.Posljednja suza za greπnike je prolivena, posljednja æarka mo-litva izmoljena, posljednji teret ponesen, posljednja opome-na upuÊena. Umilni glas milosti viπe ih ne poziva. Dok susveti, a i cijelo Nebo, bili zainteresirani za njihovo spase-nje, oni sami nisu marili za sebe. Pred njih su bili izneseniæivot i smrt. Mnogi su æeljeli æivot, ali se nisu potrudili daga zadobiju. Nisu izabrali æivot i sada viπe nije bilo krvi po-mirenja da oËisti krivce, nije bilo suÊutnog Spasitelja da moliza njih, ni povika: “Poπtedi, joπ malo poπtedi greπnika.” »i-tavo Nebo ujedinilo se s Isusom kad su zaËuli zastraπujuÊerijeËi: “Gotovo je. Svrπeno je.” Plan spasenja je ostvaren, alimalo ga je njih odluËilo prihvatiti. I kad je utihnuo umilniglas milosti, zle je obuzeo strah i uæas. Sa straπnom jasno-Êom Ëuli su rijeËi: “Prekasno! Prekasno!”

Oni koji nisu cijenili Boæju rijeË, æurili su se amo-tamotumarajuÊi od mora do mora i od sjevera do istoka iπtuÊiGospodnju rijeË. Aneo je rekao: “NeÊe je naÊi. U zemlji jeglad, ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπanja rijeËi Go-spodnje. ©to bi sada dali za jednu rijeË Boæjeg odobravanja!Ali ne, oni moraju gladovati i æeati. Dan za danom prezi-rali su spasenje, cijenili su zemaljska blaga i zadovoljstva viπeod svakog nebeskog blaga i poticaja. Odbacili su Isusa i

Duhovni darovi

282

281

Rani spisi228

prezreli Njegove svete. NeËisti moraju zauvijek ostati ne-Ëisti.”

Mnogi od zlih jako su se razgnjevili πto moraju trpjetimuke zala. Prizor je bio uæasan. Roditelji su ogorËeno pred-bacivali svojoj djeci, djeca svojim roditeljima, braÊa svojimsestrama, sestre svojoj braÊi. Na sve strane Ëuli su se æalo-sni jauci: “Ti si me sprijeËio da ne primim istinu koja bime spasila od ovog uæasnog Ëasa.” Ljudi su se puni ogorËe-nosti i mrænje okomili na svoje propovjednike optuæujuÊiih: “Niste nas upozorili. Govorili ste da se Ëitav svijet trebaobratiti i vikali: mir, mir, potiskujuÊi svaki strah koji bi sepojavio. Niste nam niπta govorili o ovom trenutku, a onekoji su nas opominjali proglaπavali ste fanaticima i zlim lju-dima koji nas æele upropastiti.” Vidjela sam da ti propovjednicinisu izbjegli Boæji gnjev. Njihove su muke bile deset putaveÊe od muka ostalog naroda.

Vrijeme nevoljeVidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i kako

se u skupinama nastanjuju u najskrovitijim mjestima. An-eli su ih opskrbljivali hranom i vodom, dok su zli patiliod gladi i æei. Zatim sam vidjela kako se vodeÊi ljudi Zemljemeusobno savjetuju, a oko njih su bili zaposleni Sotona injegovi aneli. Vidjela sam spis Ëiji su primjerci bili posla-ni u razne dijelove Zemlje, kojim se stanovniπtvu dopuπtada svete, ukoliko se ne odreknu svoje neobiËne vjere, nenapuste subotu i ne budu svetkovali prvi dan tjedna, u od-reeno vrijeme pobiju. Ali u tom Ëasu kuπnje sveti su bilistaloæeni i smireni uzdajuÊi se u Boga i oslanjajuÊi se naNjegovo obeÊanje da Êe se otvoriti put za njihovo izbav-ljenje. U nekim su mjestima, prije stupanja proglasa na sna-gu, zli navalili na svete da ih pobiju, ali su se aneli u likuratnika borili s njima. Sotona je æelio steÊi prednost da uniπtisvece Sveviπnjega, ali je Isus svojim anelima zapovjedioda bdiju nad njima. Kad sklopi savez s onima koji su dræaliNjegov zakon, Bog Êe se proslaviti pred oËima neznabo-æaca koji su ih okruæili, a Isus Êe se proslaviti preobraæa-vanjem vjernih koji su Ga tako dugo oËekivali da ne videsmrti.

283

229

Ubrzo zatim vidjela sam kako svete obuzima velika tje-skoba. Izgledalo je da su opkoljeni zlim stanovnicima Zem-lje. Sve se urotilo protiv njih. Neki su se poËeli plaπiti daih je Bog ostavio i prepustio rukama zlih da ih pobiju. Alida su im se oËi mogle otvoriti, vidjeli bi da su okruæeni Boæjimanelima. Zatim je doπlo mnoπtvo gnjevnih zlih uz mnoπtvozlih anela koji su nagovarali zle da pobiju svete. Ali da bise mogli pribliæiti Boæjem narodu, zli su se morali probitikroz redove moÊnih, svetih anela. To je bilo nemoguÊe.Boæji aneli prisilili su ih na povlaËenje, a i zle anele kojisu se tiskali oko njih.

To je za svete bio Ëas straπne i grozne agonije. Vapilisu dan i noÊ Bogu za izbavljenje. Na prvi pogled nije bilomoguÊnosti za bijeg. Zli su veÊ poËeli trijumfirati viËuÊi:“Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto se ne uzne-sete i spasite æivot?” Ali sveti nisu na njih obraÊali pozor-nost. Kao Jakov borili su se s Bogom. Aneli su ih htjeliizbaviti, ali su joπ malo morali priËekati; Boæji narod moraispiti Ëaπu do dna i krstiti se ovim krπtenjem. Vjerni svojojduænosti, aneli su i dalje bdjeli nad njima. Bog neÊe dopu-stiti da se Njegovo ime sramoti meu neznaboπcima. Doπaoje trenutak da otkrije svoju silnu moÊ i slavno izbavi svojesvete. On Êe radi slave svojeg imena izbaviti sve one kojisu Ga strpljivo Ëekali i Ëija su imena zapisana u knjizi.

Ovom mi je prilikom ukazano na vjernog Nou. Kad jepoËela padati kiπa i doπao potop, Noa i njegova obitelj uπlisu u korablju i Bog ih je zatvorio u njoj. Noa je neumornoopominjao stanovnike pretpotopnog svijeta, ali su mu se onirugali i ismijavali ga. Kad su vode preplavile Zemlju i kadsu se jedan za drugim poËeli utapati, primijetili su da ko-rablja koja im je prije sluæila za ismijavanje, sigurno ploviËuvajuÊi Nou i njegovu obitelj. Vidjela sam da Êe Boæji na-rod, koji je vjerno upozoravao svijet na dolazak Boæjega gnje-va, tako biti izbavljen. Bog neÊe dopustiti da zli uniπte onekoji su oËekivali uznesenje i nisu se htjeli pokoriti naredbizvijeri i primiti njezin æig. Da je zlima bilo dopuπteno dapobiju svete, vidjela sam da bi to donijelo veliko zadovolj-stvo Sotoni i Ëitavoj njegovoj zloj vojsci i svima koji mrzeBoga. O kakav bi to bio trijumf za njegovo sotonsko veli-Ëanstvo da u toj zavrπnoj borbi ima vlast nad onima koji su

Duhovni darovi

284

Rani spisi230

tako dugo Ëekali da vide Onoga koga ljube! Oni koji su serugali ideji da bi sveti mogli uziÊi, bit Êe svjedoci Boæje brigeza Njegov narod i njegovog slavnog izbavljenja.

Kad su sveti napustili gradove i sela, zli su ih progonilinastojeÊi da ih pobiju. Ali maËevi podignuti na Boæji narodslomili su se i pali na zemlju krhki kao da su od slame. Boæjianeli su πtitili svete. I dok su dan i noÊ vapili Bogu za izbav-ljenje, njihov je vapaj dospio pred Gospodina.

Izbavljenje svetihUpravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod.

Dok su se zli kojima je bio okruæen rugali, odjednom je suncezasjalo svom snagom, a mjesec se zaustavio. Zli su taj prizorgledali iznenaeno, dok su sveti sa sveËanom radoπÊu gle-dali znakove svojeg izbavljenja. Velikom brzinom redali suse znakovi i Ëuda. »inilo se da je sve u prirodi skrenulo sasvojeg normalnog puta. Rijeke su presuπile. Tamni, teπki oblacigomilali su se i meusobno sudarali. Ali ostalo je jedno mjestovedrine neopisiva sjaja odakle se zaËuo Boæji glas kao πummnogih voda koji je potresao nebo i zemlju. Nebo se otva-ralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. A onda je nastao silanpotres. Grobovi su se otvorili i oni koji su umrli u vjeri zavrijeme vijesti treÊeg anela, koji su svetkovali subotu, izi-πli su iz svojih praπnjavih postelja, proslavljeni, da Ëuju sa-vez mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su vrπili NjegovZakon.

Nebo se otvaralo i zatvaralo, neprekidno u pokretu. Pla-nine su se tresle kao trska na vjetru i na sve strane izbaci-vale raskomadane stijene. More je poËelo kljuËati kao vodau loncu i izbacivati kamenje na obalu. Dok je objavljivaodan i Ëas Isusova dolaska i ponavljao vjeËni Savez sa svojimnarodom, Bog je izgovarao reËenicu po reËenicu a onda za-stao, dok su se Njegove rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izraelstajao je oËiju uprtih prema Nebu sluπajuÊi rijeËi koje suizlazile iz Jahvinih usta i prolamale se zemljom sliËno naj-snaænijoj grmljavini. Bilo je izuzetno sveËano. Na kraju sva-ke reËenice sveti su uzvikivali: “Slava! Aleluja!” Lica su imbila obasjana Boæjom slavom i svijetlila kao Mojsijevo licekad je siπao sa Sinaja. Zli ih nisu mogli gledati od sjaja sla-

286

285

231

ve. I kad je izgovoren beskonaËni blagoslov nad onima kojisu poπtovali Boga svetkujuÊi Njegovu subotu, zaËuo se si-lan poklik pobjede nad zvijeri i njezinim kipom.

Tada je poËelo slavlje jer se Zemlja treba odmoriti. Vi-djela sam poboænog roba kako pobjedonosno ustaje i odba-cuje lance kojima je bio okovan, dok je njegov zao gospo-dar bio zbunjen ne znajuÊi πto da Ëini, jer zli nisu moglirazumjeti rijeËi koje je Bog izgovorio.

Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak na kojem je sjedioSin »ovjeËji. Kada se prvi put pojavio u daljini, izgledao jevrlo mali. Aneli su rekli da je to znak Sina »ovjeËjega. Ka-ko se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti nevjerojatnu Isu-sovu slavu i veliËanstvo dok se kretao kao osvajaË. A pra-tila Ga je svita svetih anela sa svijetlim, bljeπtavim kruna-ma na glavi. Nijedan jezik ne moæe opisati slavu ovog pri-zora. Æivi oblak veliËanstva i neopisive slave joπ se viπe pri-bliæio i mi smo mogli vidjeti Isusov dragi lik. Na Njegovomsvetom Ëelu nije poËivao trnov vijenac, veÊ kruna slave. NaNjegovom ogrtaËu, na boku, bilo je napisano ime: Kralj kra-ljeva i Gospodar gospodara. Njegovo je lice sjalo kao sunceu podne, oËi su Mu bile kao ognjeni plamen, a noge sliËneuæarenoj mjedi. Glas Mu je zvuËao kao zvuk mnogih glaz-bala. Zemlja je podrhtavala pred Njim, a Nebo se izmaklokao knjiga koja se smota. Sa svojih mjesta pomaknule su sesve gore i svi otoci. “Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovo-e, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπese po πpiljama i gorskim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊi-nama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedina prijestolju i od Janjetove srdæbe! Tko moæe opstati?” Onikoji su do maloprije naumili istrijebiti Boæju vjernu djecusa Zemlje, sada su bili svjedoci Boæje slave koja je poËivalana njima. U svojem strahu Ëuli su glasove svetih kako rado-sno kliËu: “Evo, ovo je Bog naπ, njega smo Ëekali i On Êenas spasiti.”

Zemlja se snaæno potresla kad je Boæji Sin svojim gla-som pozvao svete koji su spavali. Oni su se odazvali pozivui iziπli obuËeni u slavnu besmrtnost kliËuÊi: “Pobjeda, po-bjeda nad smrÊu i grobom. Gdje je, smrti, tvoj æalac? O,grobe, gdje je tvoja pobjeda?” Onda su æivi sveti i uskrslipodigli svoje glasove u dugi, snaæan poklik pobjede. Tijela

Duhovni darovi

287

Rani spisi232

koja su siπla u grob s obiljeæjima bolesti i smrti, ustala su ubesmrtnom zdravlju i snazi. Æivi sveti su se preobrazili uistom trenutku, u tren oka, i zajedno s uskrslima poπli uzrak u susret svome Gospodinu. Kakav je to bio slavni sasta-nak! Prijatelji koje je smrt razdvojila sad su se ujedinili dase nikad viπe ne rastanu.

Na svakoj strani kola od oblaka bila su krila a ispod njihæivi kotaËi, i kako su se kola uzdizala, kotaËi su klicali: “Svet”,krila su u pokretu klicala: “Svet”, a pratnja svetih anelaoko oblaka klicala je: “Svet, svet, svet Gospodin Bog, Sve-moguÊi!” I sveci u oblaku klicali su: “Slava! Aleluja!” A kolasu se uzdizala prema Svetome Gradu. Prije ulaska u gradsveti su postavljeni u savrπen Ëetverokut s Isusom u sredi-ni. Isus je bio za glavu i ramena viπi od svetih i anela. Sviu Ëetverokutu mogli su vidjeti Njegov veliËanstveni lik i u-milno lice.

Nagrada svetihVidjela sam veliki broj anela kako iz grada donose sla-

vne krune — po jednu za svakog svetog, na kojoj je bilo na-pisano njegovo ime. Kad je Isus dao znak da se krune do-nesu, aneli su pristupili, a dragi Isus je svojom desnicomstavio krune na glave svetih. Zatim su aneli donijeli harfe,pa je i njih Isus predao svetima. Aneli predvodnici dali suprvi ton, a onda su se podigli svi glasovi slijevajuÊi se uradosnu pjesmu hvale. Sve su ruke vjeπto prebirale po har-finim æicama stvarajuÊi bogatu i skladnu glazbu. Zatim samvidjela kako je Isus druπtvo otkupljenih poveo prema grad-skim vratima. Na dodir Njegove ruke ona su se pokrenulana svojim sjajnim πarkama pozivajuÊi narode koji su dræaliistinu da uu. U gradu je bilo svega Ëime su se oËi moglenaslaivati. Na sve strane vidjela se raskoπna slava. Tada jeIsus pogledao spaπene svete Ëija su lica odsjajivala slavom;upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, mi-lozvuËnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duπe i zadovo-ljan sam. Vaπa je sva ova bogata slava da u njoj vjeËno uæi-vate. Vaπim je patnjama kraj. Viπe neÊe biti smrti, ni tuge,ni plaËa, viπe neÊe biti boli.” Vidjela sam kako su se spaπe-ni poklonili i svoje sjajne krune stavili pred Isusove noge,

289

288

233

a zatim, kad ih je Njegova draga ruka podigla, oni su dodirnulisvoje zlatne harfe i ispunili Nebo svojom bogatom glazbomi pjesmama Janjetu.

Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do stablaæivota i mi smo ponovno Ëuli Njegov umilni glas, ljepπi odsvake glazbe koju je Ëulo ljudsko uho, kako govori: “LiπÊena ovom stablu je za iscjeljenje naroda. Jedite svi od njega.”Na drvetu æivota raslo je najljepπe voÊe koje su sveti moglislobodno ubrati. U gradu je bilo prekrasno prijestolje od kojegje tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal. Sa svakestrane rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama te rijeke biloje i drugog predivnog drveÊa koje je raalo plodove dobreza jelo.

Jezik je odviπe slab da opiπe Nebo. I kako se prizor predamnom odvijao, ostala sam zadivljena. Ponesena nenadmaπi-vim sjajem i slavom, odloæila sam pero i uskliknula: “O, kakveli ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!” Ni najuzviπeniji jezik nemoæe opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasite-ljeve ljubavi.

Opustoπena ZemljaMoja je pozornost ponovno bila usmjerena na Zemlju.

Zli su bili pobijeni i njihova su mrtva tijela leæala na njezi-noj povrπini. Boæji gnjev pohodio je stanovnike Zemlje u vri-jeme posljednjih sedam zala da su od muke grizli jezike ipsovali Boga. Laæni pastiri bili su poseban predmet Jahvinagnjeva. OËi su im iπËiljele i jezici im usahnuli dok su joπstajali na nogama. Nakon πto je Boæji glas izbavio svete, mno-πtvo zlih iskalilo je svoj gnjev jedan na drugome. Izgledaloje da je zemlja preplavljena krvlju i mrtva tijela leæala suna sve strane.

Zemlja je izgledala kao nenastanjena pustinja. Gradovi isela, razoreni potresom, leæali su u ruπevinama. Planine suse pomaknule sa svojih mjesta ostavljajuÊi za sobom dubo-ke provalije. Po Ëitavoj Zemlji leæale su goleme stijene kojeje more izbacilo ili su bile odvaljene od brda, kao i velikastabla iπËupana s korijenjem. To Êe biti dom Sotone i njegovihzlih anela za tisuÊu godina. Tu Êe biti sputan da luta porazvaljenoj povrπini Zemlje i gleda posljedice svoje pobune

Duhovni darovi

290

Rani spisi234

protiv Boæjeg zakona. Tijekom tisuÊu godina moÊi Êe uæi-vati plodove prokletstva koje je prouzroËio. OgraniËen samona Zemlju, neÊe imati moguÊnost obilaziti druge planete dakuπa i uznemiruje one koji nisu pali. Za to vrijeme SotonaÊe uæasno patiti. Otkako je pao, stalno je razvijao svoje zleosobine i bio neprekidno aktivan. Ali sada, liπen svoje moÊii ostavljen da razmiπlja o ulozi koju je odigrao od trenutkasvojeg pada, on sa strahom i drhtanjem gleda na straπnu bu-duÊnost kad Êe morati ispaπtati za sve πto je uËinio i bitikaænjen za sve grijehe na koje je druge potaknuo.

»ula sam pobjedniËki povik anela i otkupljenih svetihkoji je odjeknuo kao deset tisuÊa glazbala jer ih Sotona viπeneÊe moÊi muËiti ni kuπati, a i stanovnici drugih svjetovaoslobodili su se njega i njegovih kuπnji.

Zatim sam vidjela prijestolja i Isusa s otkupljenim sveti-ma kako sjede na njima; a sveti su vladali kao kraljevi i sve-Êenici Boæji. Krist je zajedno sa svojim narodom sudio mr-tvim zlima usporeujuÊi njihova djela sa Zakonikom, Bibli-jom, sudeÊi svaki sluËaj prema djelima koja su uËinjena utijelu. Zatim su zlima odredili kaznu koju moraju pretrpjetiprema svojim djelima; a ona je bila zapisana pokraj njiho-vog imena u knjigu smrti. Isus i sveti sudili su i Sotoni injegovim anelima. Sotonina kazna bila je daleko veÊa odkazne onih koje je prevario. Njegovo ispaπtanje toliko je pre-maπivalo njihovo da se ne moæe usporediti. Nakon πto ne-stanu svi koje je prevario, Sotona Êe joπ uvijek biti æiv i mnogoduæe ispaπtati.

»im je suenje zlim mrtvima zavrπeno, na kraju tisuÊugodina, Isus je napustio grad, a slijedili su Ga sveti i povorkaaneoskih vojski. Isus se spustio na veliku goru koja se ras-polovila Ëim su je dotaknule Njegove noge i postala velikaravnica. Tada smo podigli pogled i ugledali veliki i lijepi grads dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake stranei s po jednim anelom na svakim vratima. Povikali smo: “Do-lazi grad! Veliki grad silazi s Neba od Boga!” I on je silaziou svoj svojoj krasoti i blistavoj slavi i spustio se na velikuravnicu koju je Isus za njega pripremio.

291

235

Drugo uskrsnuÊeTada su Isus i Njegova pratnja svetih anela, zajedno sa

svim otkupljenim svetima, napustili grad. Aneli su okru-æili svojeg Zapovjednika i pratili Ga na Njegovom putu, aslijedila ih je povorka otkupljenih svetih. A onda je ozbilj-no i zastraπujuÊe veliËanstveno Isus pozvao mrtve zle i onisu uskrsnuli s istim slabim, bolesnim tijelima s kojima susiπli u grob. Kakav prizor! Prigodom prvog uskrsnuÊa svisu ustali u besmrtnom cvijetu mladosti, ali u drugom uskr-snuÊu na svima bili su vidljivi tragovi prokletstva. Kraljevi izemaljski velikani, obiËni i prezreni ljudi, uËeni i neuki, ustalisu zajedno. Svi promatraju Sina »ovjeËjeg; i oni koji su Gaprezirali i rugali Mu se, koji su trnov vijenac stavili na Nje-govo sveto Ëelo i udarali Ga trskom, gledaju Ga u Njego-vom kraljevskom veliËanstvu. Oni koji su Mu pljuvali u liceprilikom sasluπavanja, sada se okreÊu od Njegovog prodor-nog pogleda i od slave Njegova lica. Oni koji su Mu klino-vima pribijali ruke i noge, sada vide oæiljke od NjegovaraspeÊa. Oni koji su Mu kopljem proboli slabine, sada naNjegovom tijelu vide oæiljke svoje okrutnosti. Oni sada znajuda je to upravo Onaj koga su razapeli i kome su se rugali uNjegovoj najteæoj muci. Tada Êe odjeknuti dugotrajan jaukmuke dok budu bjeæali da se sakriju pred licem Kralja kra-ljeva i Gospodara gospodara.

Svi se nastoje sakriti meu stijenama da se zaπtite odstrahovite slave Onoga koga su nekoÊ prezirali. I svladani iutuËeni Njegovim veliËanstvom i neiskazanom slavom, oniÊe kao jedan podiÊi glas i sa straπnom jasnoÊom uskliknuti:“Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”

Tada Êe se Isus i sveti aneli, praÊeni svim svetima, vratitiu grad, dok Êe gorki plaË i jauci zlih ispuniti zrak. Primije-tila sam da se Sotona opet vraÊa svojem poslu. Otiπao jemeu svoje podanike da ojaËa slabe i iznemogle; govorioim je kako su moÊni njegovi aneli. Ukazivao je na bezbroj-ne milijune uskrslih. Meu njima su bili silni ratnici i kra-ljevi vjeπti ratovanju i osvajaËi kraljevstava. Tu su bili moÊnidivovi i junaci koji nikad nisu izgubili bitku. Tu je bio i oholi,ambiciozni Napoleon od Ëijeg su pribliæavanja drhtala kra-ljevstva. Tu su stajali ljudi visoka rasta i dostojanstvena dr-

Duhovni darovi

293

292

Rani spisi236

æanja koji su pali u borbi dok su æeljeli pobijediti. Kad suustali iz grobova, njihove su misli nastavile teÊi tamo gdjeih je smrt prekinula. Imaju istu æelju za osvajanjem koja ihje opijala kad su pali. Sotona se dogovara sa svojim aneli-ma, a zatim i s tim kraljevima, osvajaËima i junacima. Gle-dajuÊi na silnu vojsku, uvjerava ih da je druπtvo u gradumaleno i slabo i da mogu poÊi i zauzeti grad, protjerati nje-gove stanovnike i prisvojiti sve bogatstvo i slavu.

Sotona ih uspijeva prevariti i svi se odmah poËinju pri-premati za bitku. U toj golemoj vojsci ima mnogo vjeπtih lju-di i oni izrauju svakovrsno oruæje. Zatim mnoπtvo kreÊe saSotonom na Ëelu. Slijede ga kraljevi i ratnici, a mnoπtvo ideza njima u Ëetama. Svaka postrojba ima svojeg vou i svi kreÊuu borbenom poretku preko ispucale i izobliËene zemlje pre-ma Svetom Gradu. Isus zatvara gradska vrata, a golema voj-ska okruæuje grad i zauzima borbene poloæaje oËekujuÊi æe-stoki okrπaj. Isus sa svim aneoskim vojskama i svima sveti-ma, s blistavim krunama na glavi, izlazi na vrh gradskog zida.On progovara sveËanim glasom: “Greπnici, pogledajte nagra-du pravednih! I gledajte, moji otkupljeni, nagradu zlih!” Nepre-gledno mnoπtvo gleda slavno druπtvo na gradskim zidinama.Kad vide sjaj njihovih blistavih kruna i lica ozarena slavomkako odraæavaju Isusov lik, a zatim nezamislivu slavu i veliË-anstvo Kralja kraljeva i Gospodara gospodara, njihove hrab-rosti nestaje. Obuzima ih osjeÊaj da su izgubili to blago i slavui da je plaÊa grijeha smrt. Vide svete, sretne spaπene koje suprezirali, obuËene u slavu, Ëast, besmrtnost i vjeËni æivot,dok su oni izvan grada sa svime πto je neËisto i odurno.

Druga smrtSotona se æuri meu svoje sljedbenike pokuπavajuÊi

mnoπtvo pokrenuti na akciju. Ali s Neba od Boga silazi vatrai proædire ih sve: velikane i junake, ugledne, siromaπne ibijedne. Vidjela sam da su neki brzo uniπteni, dok drugi pateduæe. Kaænjeni su prema djelima koja su uËinili u tijelu. Nekisu danima gorjeli, toliko dugo dok je neπto moglo gorjeti,potpuno svjesni svega. Aneo je rekao: “Crv njihovog æivo-ta neÊe umrijeti i njihov se oganj neÊe ugasiti dokle godne izgori i najsitniji dio.”

294

237Duhovni darovi

Sotona i njegovi aneli dugo su patili. Sotona nije ponioteret kazne samo za svoje vlastite grijehe, veÊ i za grijeheotkupljenog mnoπtva koji su stavljeni na njega, a mora patitii za duπe koje je upropastio. Zatim sam vidjela kako su So-tona i Ëitavo mnoπtvo zlih uniπteni, a Boæja pravda zadovo-ljena. A sve aneoske vojske i svi otkupljeni sveti glasno surekli: “Amen.”

Aneo je rekao: “Sotona je korijen, a njegova djeca sugrane. Sada su uniπteni i korijen i grane. Oni su umrli vjeË-nom smrÊu. Nikad viπe neÊe uskrsnuti i Bog Êe imati Ëistsvemir.” Kad sam pogledala, vidjela sam da je vatra progu-tala zle, palila neËistoÊu i Ëistila Zemlju. Ponovno sam po-gledala i vidjela Zemlju oËiπÊenu. Nigdje nije bilo znaka pro-kletstva. Razrovana, neravna povrπina Zemlje sada je bilaravna, kao velika ravnica. Cijeli Boæji svemir bio je Ëist, avelika borba zauvijek zavrπena. Kamo god bih pogledala ina Ëemu god bi mi se pogled zaustavio, sve je bilo lijepo isveto. A sve mnoπtvo otkupljenih, stari i mladi, veliki i mali,spustili su svoje blistave krune pred noge svojeg Otkupite-lja, poklonili Mu se s dubokim poπtovanjem i slavili Onogakoji æivi zauvijek i dovijeka. A kraljevstvo, vlast i veliËan-stvo pod svim nebesima dano je puku Svetaca Sveviπnjega,i oni Êe ga posjedovati zauvijek, za vijeke vjekova.

295

Rani spisi238

Dodatak

Stranice 33—38: Moje prvo vienje. — Ono πto je iznesenou ovom poglavlju, prvo je objavio urednik Day-Stara 24. sijeËnja1846. kao “Pismo sestre Harmon” datirano “Portland, Maine, 20.prosinca 1845.” Ono se ponovno pojavilo u tisku 1846., 1847. i1851. pod naslovom “Rasprπenom ostatku”. Sadaπnji naslov dan je1882. u ponovljenom izdanju Iskustava i vienja.

Detaljni autobiografski zapisi objavljeni 1860. i 1885. iznoseono πto se ovdje pojavljuje kao dva razliËita vienja. Vidi “Mojeprvo vienje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str. 30—35; Testimonies, sv.1, str. 58—61 i “vienje Nove Zemlje” u Spiritual Gifts, sv. 2, str.52—55; Testimonies, sv. 1, str. 67—70.

Stranice 34—38: Prikaz buduÊih dogaaja. — Kad EllenWhite opisuje ono πto joj je Bog otkrio o buduÊim dogaajima,ona to ponekad Ëini kao sudionik ovih prizora bilo da pripadajuproπlosti, sadaπnjosti ili buduÊnosti. Kao odgovor na pitanja o nje-zinom stanju u vienjima, pisala je:

“Kada Gospodin smatra potrebnim da mi dade vienje, bivamuzeta u prisutnost Isusa i anela i potpuno sam izgubljena za svezemaljsko. ... Pozornost mi se Ëesto usmjerava na prizore koji seodigravaju na Zemlji. Ponekad bivam prenesena daleko u buduÊ-nost pa mi se pokazuje πto Êe se zbiti. A u drugim mi se sluËajevimapokazuje πto se dogodilo u proπlosti.” (Spiritual Gifts, sv. 2, str.292)

Ellen White, koja je i sama Ëekala advent, pisala je kao da jetamo prisutna pa je vidjela i Ëula ono πto Êe se tek dogoditi; naprimjer u Ranim spisima:

“Uskoro smo Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih voda, kojinam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska.” (str. 34)

“Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do stakle-nog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih desnicomstavio na glavu svakome od nas.” (str. 35)

“Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na ovaj grad.”“Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje.”

(238)

297

239

“S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju.” (str. 36)“Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram ...”“Ne mogu opisati ljepotu koju sam tamo vidjela.” (str. 37)Nakon vienja mogla se sjetiti mnogo toga πto joj je bilo po-

kazano, ali se nije mogla sjetiti onoga πto je bilo tajno, πto nijetrebalo otkriti. U prizoru koji Êe se dogoditi kad Boæji narod budeizbavljen (str. 230), Ëula je “dan i Ëas Isusova dolaska” (str. 34;vidi i str. 49). Ali o tome je kasnije pisala:

“Pojma nemam o vremenu koje je objavio Boæji glas. »ula samobjavljivanje Ëasa, ali ga se nakon vienja nisam mogla sjetiti. Pre-da mnom su se odvijali uzbudljivi, sveËani prizori koje ne moæeopisati nijedan jezik. Sve je to za mene bila æiva stvarnost.” (EllenG. White, Letter 38, 1888.; objavljeno u Selected Messages, sv. 1,str. 76)

»injenica da joj se Ëinilo kako sudjeluje u odreenim dogaa-jima nije bila jamstvo da Êe biti sudionikom kad se ti dogaaji bu-du odigravali.

Stranica 36: BraÊa Fitch i Stockman. — U opisu svojeg prvogvienja Ellen White spominje “braÊu Fitcha i Stockmana” koje jesrela i s njima razgovarala u Novom Jeruzalemu. Obojica su bilipropovjednici koje je Ellen White poznavala i koji su aktivno su-djelovali u navijeπtanju vijesti o oËekivanom Kristovom dolasku,ali su umrli neposredno uoËi razoËaranja 22. listopada 1844.

Charles Fitch, prezbiterijanski pastor, prihvatio je adventnu vijestËitajuÊi predavanja Williama Millera i zahvaljujuÊi susretu s Josia-hom Litchem. On se cijelim srcem posvetio navijeπtanju oËekiva-nog Kristovog dolaska na kraju razdoblja od 2300 godina i postaoistaknuti voa adventnog buenja. Godine 1842. pripremio jeproroËku kartu koja je uspjeπno koriπtena i o kojoj je rijeË u Ra-nim spisima na stranici 78. Umro je neπto manje od tjedan danaprije 22. listopada 1844. Njegova smrt bila je posljedica bolestikoju je navukao zbog prevelikog napora kad je jednog hladnog je-senjeg dana krπtavao u tri navrata. (Vidi Prophetic Faith of OurFathers, sv. 4, str. 533—545)

Levi F. Stockman bio je mladoliki metodistiËki propovjedniku saveznoj dræavi Maine koji je 1842. s tridesetak metodistiËkihpropovjednika prihvatio i poËeo propovijedati Kristov drugi dola-zak. Radio je u Portlandu u istoj dræavi kad mu se 1843. zdravljepogorπalo. Umro je od tuberkuloze 25. lipnja 1844. K njemu jeEllen White, joπ kao djevojka, otiπla po savjet kad joj se Bog unjezinom obeshrabrenju obratio u dvama snovima. (Vidi Rani spisi,str. 32, 81—83; Prophetic Faith of Our Fathers, sv. 4, str. 780—782)

Stranica 39: Mesmerizam. — Da bi opravdali svoje protivlje-nje, neki od prvih neprijatelja vienja ustvrdili su da su iskustva

163

Dodatak

Rani spisi240

Ellen White izazvana mesmerizmom, pojavom koju danas pozna-jemo kao hipnozu. Hipnoza je stanje sliËno snu, izazvano snagomsugestije, s tim πto je hipnotizirana osoba tijesno povezana s onimtko ju je doveo u to stanje i reagira na njegove prijedloge. Meu-tim, kako ovdje izvjeπtava Ellen White, kad ju je jedan od lijeË-nika, koji se bavio mesmerizmom, pokuπao hipnotizirati, u tomenije uspio.

Ellen White je vrlo rano u svojim doæivljajima upozorena naopasnost hipnoze; godinama kasnije u viπe je navrata dobila upu-te o njoj. Upozorena je na velike opasnosti koje prijete kad neËijium nastoji zavladati umom drugog Ëovjeka. (Vidi Put u bolji æi-vot, str. 149—151; Medical Ministry, str. 110—112; Selected Messages,sv. 2, str. 349,350,353.)

Stranica 48: Nominalni adventisti. — Ellen White smatralaje “nominalnim adventistima” one koji su se ujedinili u objavljiva-nju vijesti prvog i drugog anela, ali su odbacili vijest treÊeg anelazajedno s istinom o suboti premda su i dalje prihvaÊali adventnunadu, ili one koji su “odbacili sadaπnju istinu” (str. 74). U naπojranoj literaturi za ove se ljude takoer govorilo da su “adventistiprvoga dana”.

Velik broj krπÊana razoËarao se kad Krist nije doπao ujesen1844. kako su oËekivali. Adventisti su se podijelili u viπe skupina;preæivjeli iz onog vremena danas su poznati kao Adventna krπÊan-ska crkva, jedna mala zajednica, i adventisti sedmoga dana.

Malo njih je meu adventistima saËuvalo povjerenje u ispunjenjeproroËanstva 1844. godine, ali oni koji jesu, krenuli su naprijed uvijesti treÊeg anela sa subotom. O zbivanjima u tom kritiËnomrazdoblju Ellen White je poslije pisala:

“Da su se adventisti nakon velikog razoËaranja 1844. godineËvrsto dræali svoje vjere i ujedinjeni slijedili boæansku promisaoprimivπi vijest treÊeg anela i objavili je svijetu u sili Svetoga Duha,vidjeli bi spasenje Boæje, Gospodin bi silno djelovao zajedno s njiho-vim naporima i Krist bi veÊ doπao da svojem narodu dade njego-vu nagradu.

Ali u razdoblju sumnje i neizvjesnosti koja je pratila razoËaranje,mnogi od onih koji su vjerovali u advent napustili su svoju vjeru.VeÊina se glasom i perom usprotivila nekolicini onih koji su, slije-deÊi Boæju promisao, prihvatili reformu subote i poËeli objavlji-vati vijest treÊeg anela. Mnogi koji su trebali svoje vrijeme i talenteposvetiti zajedniËkoj zadaÊi objavljivanja upozorenja svijetu bili suzaokupljeni protivljenjem istini o suboti, a branitelji su, opet, mo-rali ulagati napore da ovim protivnicima odgovore i brane istinu.Tako je posao bio zaustavljen, a svijet je ostao u tami. Da se Ëita-vo adventistiËko tijelo ujedinilo oko Boæjih zapovijedi i vjere Isu-

222

241

sove, kako je sasvim drukËija mogla biti naπa povijest!” (SelectedMessages, sv. 1, str. 68)

Stranice 54—456: Otvorena i zatvorena vrata. — Kad je EllenWhite u Velikoj borbi raspravljala o velikom adventnom pokretui razoËaranju 22. listopada 1844. i spomenula stajaliπta koja su bilazauzeta odmah nakon razoËaranja, ona spominje neizbjeæni zakljuËakkoji je opstao kratko vrijeme, da su “vrata milosti zatvorena”. Ali,kako kaæe, “jasnije svjetlo je doπlo istraæivanjem pitanja Svetiπta”.Vidi “Povijesni prolog” u ovoj knjizi i Veliku borbu, str. 369, teËitavo poglavlje “U Svetinji nad svetinjama” na str. 364—371. U vezis vlastitim odnosom prema ovom pitanju, ona je 1874. pisala da“nikad nije imala vienje da se greπnici viπe neÊe obraÊati” niti jeikada takvo πto nauËavala. “Bog mi je dao svjetlo”, pisala je drugomprilikom, “koje je ispravilo naπu pogreπku i omoguÊilo nam da vi-dimo pravo stajaliπte.” (Selected Messages, sv. 1, str. 74,63)

Stranice 54 i 56 i 88: Tajanstveno kucanje u New Yorku iRochesteru. — Ovdje je rijeË o dogaajima koji se odnose na po-Ëetke suvremenog spiritizma. U domu obitelji Fox u Hydesvilleu,mjestu udaljenom oko pedeset πest kilometara istoËno od Roche-stera u saveznoj dræavi New York, 1848. zaËulo se tajanstveno ku-canje. U to vrijeme, kad su postojala razliËita miπljenja o uzrokutih kucanja, Ellen White je na osnovi vienja koje je dobila obja-vila da je to spiritizam, da Êe se ta pojava naglo πiriti i da Êe uime religije steÊi popularnost i prevariti mnoπtvo da bi se na krajurazvila u Sotonino remek-djelo prijevare.

Stranica 60 i 61: Vjesnici bez vijesti. — Ovaj izraz pojavljujese u izvjeπtaju o jednom vienju koje je Ellen White dobila 26.sijeËnja 1850. U to vrijeme adventisti koji su svetkovali subotu nisuimali crkvene organizacije. Gotovo svi su se plaπili bilo kakve or-ganizacije koja bi meu vjernike unijela formalnost. Ali kako jevrijeme prolazilo, u redove vjernika poËeli su se uvlaËiti elementinesloge. Ellen White je dobila vijesti upozorenja i adventisti kojisu svetkovali subotu voeni su korak po korak da prihvate odre-eni oblik crkvene organizacije. Posljedica je bila da su vjernicibili mnogo povezaniji nego prije; naen je naËin da se oda pri-znanje propovjednicima koji su dokazali da mogu propovijedati vijesti poduprijeti je svojim æivotom, a doneseni su propisi koji su omo-guÊili da se izbace oni koji su pod izlikom da iznose istinu nauËavalizabludu. Vidi “Povijesni prolog”.

Stranice 68 i 69: Jedinstvo pastira. — Vidi biljeπku za stranicu60 i 61: Vjesnici bez vijesti.

Stranica 79: Duænost da idu u stari Jeruzalem. — EllenWhite spominje pogreπna glediπta koja je usvojila samo nekolici-na. SljedeÊe godine u Ëasopisu Review and Herald od 7. listopada

163

Dodatak

Rani spisi242

1851. James White piπe o “zbunjujuÊim, nekorisnim glediπtima uvezi sa starim Jeruzalemom i Æidovima, i tako dalje, koja su danasprisutna” i o “neobiËnim idejama koje su neki prihvatili, da svetitek trebaju otiÊi u stari Jeruzalem itd. itd.”

Stranica 80: Urednik Day-Stara. — Enoch Jacobs æivio je uCincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio; izdavao je Day-Star, jedan odprvih Ëasopisa koji su navijeπtali Kristov drugi dolazak. Upravo jeEnochu Jacobsu Ellen Harmon u prosincu 1845. poslala opis svojegprvog vienja nadajuÊi se da Êe ga ono utvrditi. Primijetila je dase kolebao u povjerenju u Boæje voenje adventnog pokreta. Upravoje u Day-Staru urednik objavio prvo vienje Ellen White u brojuod 14. sijeËnja 1846. U izvanrednom izdanju svojeg Ëasopisa, Day-Star Extra, od 7. veljaËe 1846., objavljen je znaËajni Ëlanak o ne-beskom Svetiπtu i njegovom ËiπÊenju, koji su pripremili Hiram Ed-son, dr. Hahn i O. R. L. Crozier. U njemu je iznesena biblijska dok-trina u vezi s Kristovom sluæbom u Svetinji nad svetinjama u nebe-skom Svetiπtu s poËetkom 22. listopada 1844. U tom je Ëasopisu14. oæujka 1846. objavljen drugi Ëlanak iz pera Ellen Harmon. (VidiRani spisi, str. 47—50) Spominjanje gospodina Jacobsa odnosi sena kasnija glediπta i na spiritistiËke obmane koje je prihvatio.

Stranica 88: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 54—56.Stranica 90: Thomas Paine. — Spisi Thomasa Painea bili su

u Sjedinjenim Dræavama 1840-ih godina jako poznati i naπiroko Ëitani.Njegova knjiga Age of Reason (Doba razuma) bila je deistiËko djelo,potpuno suprotno krπÊanskoj vjeri i æivotu. Knjiga je poËinjala rije-Ëima: “Vjerujem u jednoga Boga i niπta viπe.” Paine nije vjerovao uKrista i Sotona ga je uspjeπno koristio u svojim napadima na Cr-kvu. Kako je Ellen White pokazala, ako je takav greπnik mogaodoÊi na Nebo i uæivati takve poËasti, onda tamo moæe biti primjensvaki greπnik bez obnove æivota i vjere u Isusa Krista. Ona je oπtrimrijeËima razotkrila ovu laæ i ukazala na nerazumnost spiritizma.

Stranica 99: Perfekcionizam. — Neki od prvih adventista ubrzosu nakon 1844. izgubili oslonac u Bogu i preπli u fanatizam. EllenWhite suoËila se s ovim ekstremistima rijeËima “Tako kaæe Gos-podin.” Ukorila je one koji su nauËavali o stanju savrπenstva u tijelui bezgreπnosti. O takvima je kasnije pisala:

“Smatrali su da oni koji su posveÊeni ne mogu grijeπiti. I toje, naravno, dovelo do uvjerenja da su osjeÊaji i æelje posveÊeneosobe uvijek ispravne i da nikad nije u opasnosti da je navedu nagrijeh. U skladu s ovim izvrtanjem pod plaπtem posveÊenja Ëinilisu najgore grijehe i svojim su prijevarnim, mesmeristiËkim utjeca-jem stjecali neobiËnu silu nad nekima iz svojeg druπtva, koji nisuvidjeli zlo u njihovim naizgled prekrasnim ali zavodniËkim teorija-ma. ...

222

243

Prijevare ovih laænih uËitelja jasno su mi pokazane i ja samvidjela zastraπujuÊi izvjeπtaj koji je protiv njih stajao u knjizi izvje-πtaja i straπnu krivnju koja je poËivala na njima zato πto su tvrdilida su potpuno sveti dok su njihovi svakidaπnji postupci bili uvredljiviza Boga.” (Life Sketches, str. 83,84)

Stranice 110: Gospodnja veËera; Æene peru noge muπkar-cima i Sveti cjelov. — Nakon πto su prihvatili istinu o suboti, pioniriCrkve adventista sedmoga dana odluËili su u svemu slijediti BoæjurijeË, dok su istodobno pomno pazili da ne iskrivljavaju tumaËe-nja RijeËi i odlaze u bilo kakve krajnosti ili fanatizam. Jasno suvidjeli prednosti i obveze Gospodnje veËere uspostavljene za Crkvunaπega Gospodina. Bilo je nekih pitanja o pranju nogu i svetomcjelovu. U ovom je vienju Gospodin objasnio neke delikatne toËkekoje Êe voditi i Ëuvati Crkvu koja se raala.

©to se tiËe uËestalosti kojom treba vrπiti ove obrede, neki suzahtijevali da to bude jednom godiπnje, ali je dana uputa da bi seGospodnja veËera trebala ËeπÊe odræavati. Danas Crkva ove obre-de odræava Ëetiri puta godiπnje.

Dan je savjet u pogledu pranja nogu. OËito su postojale nekerazlike u miπljenjima o samome postupku. Neki su postupili nera-zumno i posljedica je bila “zabuna”. Prema savjetu ovaj obred tre-ba vrπiti briæljivo i oprezno da se ne izazovu predrasude. Postavilose i pitanje je li prikladno da muπkarci i æene meusobno perunoge. U tom je pogledu Ellen White iznijela biblijske dokaze kojipokazuju da bi bilo u redu da æena — oËito pod odreenim uvje-tima — pere noge muπkarcu, ali je savjetovala da muπkarac ne perenoge æeni.

U vezi sa svetim cjelovom SDA Bible Commentary kaæe:“Na Istoku je poljubac bio uobiËajeni naËin iskazivanja ljubavi

i prijateljstva prilikom pozdravljanja. (Vidi Luka 7,45; Djela 20,37.)“Sveti cjelov” ili “poljubac ljubavi” (1 Pt 5,14) bio je simbol krπÊanskeljubavi. »ini se da je meu prvim krπÊanima postojao obiËaj da seovako pozdravljaju u vrijeme odræavanja Gospodnje veËere (JustinMuËenik, Prva apologija 65). Kasniji spisi pokazuju da nije bilouobiËajeno ovaj “sveti cjelov” dati osobama suprotnog spola (Apo-stolske konstitucije, ii. 57; viii. 11).” — (The SDA Bible Commentary,sv. 7, str. 257,258)

Meu prvim adventistima svetkovateljima subote bio je obiËajda se pri obredu poniznosti izmijeni sveti cjelov. Nema naznakekako bi bilo neprikladno da se sveti cjelov izmijeni izmeu muπkarcai æene, ali se svima upuÊuje savjet da se uklanjaju svakom zlu.

Stranica 111: Pravljenje buke. — Mreæa Evanelja zahvaÊa svevrste ljudi. Bilo je nekih koji su smatrali da njihovo vjersko isku-stvo ne bi bilo iskreno ako ne bi bilo obiljeæeno buËnim, snaænim

163

Dodatak

Rani spisi244

klicanjem hvale Bogu, glasnim molitvama popraÊenima uzbuenjemi æivahnim “amen”. I u tome je Crkva joπ rano dobila upozorenjekad je bila pozvana na pristojnost i sveËanost u πtovanju Boga.

Stranice 189—191: William Miller. — Kad se govori o advent-nom buenju u Americi tijekom 1830-ih i 1840-ih godina, Ëestose spominje ime Williama Millera. U knjizi Velika borba, pod na-slovom “Jedan ameriËki reformator” (str. 274—295), Ëitavo je po-glavlje posveÊeno njegovom æivotu i djelu. William Miller rodio se1782. u Pittsfieldu u saveznoj dræavi Massachusetts, a umro je 1849.u Low Hamptonu u saveznoj dræavi New York. Kad mu je bilo Ëetirigodine, s roditeljima se preselio u Low Hampton, u blizinu jezeraChamplain, gdje je i odrastao na pograniËnoj farmi. Bio je uvijekrevan i paæljiv Ëitatelj. Postao je voa u svojoj druπtvenoj zajedni-ci. Godine 1816. posvetio se pomnom prouËavanju Boæje rijeËi iovo ga je prouËavanje dovelo do velikih vremenskih proroËanstavai proroËanstava koja su se odnosila na drugi Kristov dolazak. Za-kljuËio je da je Kristov drugi dolazak blizu. Nakon πto je nekolikogodina kritiËki ispitivao svoja stajaliπta i uvjerio se da su toËna,odazvao se poËetkom kolovoza 1831. na poziv da javno iznese svojaglediπta o proroËanstvima. Od tog vremena posvetio se najveÊimdijelom navijeπtanju adventne vijesti. Nakon nekog vremena pridruæilesu mu se stotine drugih protestantskih propovjednika koji su su-djelovali u velikom adventnom buenju 1840-ih. U vrijeme razo-Ëaranja 22. listopada 1844. Miller je bio iscrpljen i bolestan. Onse jako oslanjao na svoje mlae suradnike koji su stajali s njim uobjavljivanju adventne vijesti. Oni su ga naveli da odbaci istinu osuboti kad mu je na nju ukazano ubrzo nakon razoËaranja. Za toÊe odgovarati oni, a ne William Miller. Ellen White o ovome piπena stranici 210 i uvjerava nas da Êe Miller biti meu onima kojiÊe na zvuk posljednje trube biti pozvani iz svojih grobova.

Stranica 192—197, 207—210: Vijesti trojice anela u Otkri-venju 14. — U nizu od tri poglavlja, s poËetkom na stranici 192,Ellen White raspravlja o vijestima prvog, drugog i treÊeg anela.Ona je pisala za one koji su s njom proπli veliko adventno buenjei razoËaranja u proljeÊe i jesen 1844. Nije pokuπala objasniti ovetri vijesti jer je pretpostavljala da je njezinim Ëitateljima to isku-stvo dobro poznato. Izloæila je ono πto Êe donijeti ohrabrenje i ra-zumijevanje njezinim Ëitateljima koji su sve to doæivjeli. U knjiziVelika borba iscrpno je iznesen sadræaj ovih vijesti. Vijest prvoganela upozorava na pribliæavanje Ëasa Boæjeg suda. Vidi Velikaborba, poglavlja “PreteËe jutra”, str. 259—273; “Jedan ameriËki refor-mator”, str. 274—295 i “Veliko vjersko buenje”, str. 306—322. Zaprikaz vijesti drugog anela vidi poglavlje “OdbaËena opomena” spoËetkom na str. 232. Izvjeπtaj o razoËaranju prikazan je u poglav-

222

245

ljima “Ispunjena proroËanstva”, str. 337—351; “©to je Svetiπte?”, str.352—363 i “U Svetinji nad svetinjama”, str. 364—371. Vijest treÊeganela prikazana je u poglavlju “Nepromjenjivost Boæjeg zakona”,str. 372—386 i “Djelo reforme”, str. 387—395.

Stranica 196: Zavrπetak vijesti drugog anela. — Premdaje jasno da vijesti prvog, drugog i treÊeg anela i danas imaju svojuprimjenu, moramo priznati da je u svojoj prvobitnoj objavi vijestprvog anela, da “je doπao Ëas njegova Suda”, povezana s navije-πtanjem oËekivanog Kristovog dolaska 1830-ih i ranih 1840-ih. Vij-est drugog anela prvi put je odjeknula rano u ljeto 1844. prekopoziva onima koji su vjerovali u advent da iziu iz nominalnih cr-kava koje su odbacile objavu vijesti prvog anela. I premda je toËnoda je vijest drugog anela i u naπe vrijeme sadaπnja istina, ona jekulminirala neposredno uoËi 22. listopada 1844. Kad se vijesti trojiceanela upadljivo iznesu svijetu ponovno neposredno uoËi Kristovadrugog dolaska, aneo iz Otkrivenja 18,1 udruæit Êe se s objavlji-vanjem vijesti drugog anela da je “Babilon pao”. “Iziite iz nje,moj narode.” Vidi poglavlje “Posljednja opomena” u Velikoj borbi,str. 519—527.

Stranica 207: Vidi biljeπku u Dodatku za stranice 192—197.Stranica 224: Rob i robovlasnik. — Prema Otkrivenju 6,15.16

bit Êe ropstva i prigodom Kristovog drugog dolaska. Ovdje nalazi-mo rijeËi “robovi i slobodni”. Izjava Ellen White o kojoj je rijeËpokazuje da joj je u vienju pokazan rob i robovlasnik prigodomKristovog drugog dolaska. U ovome se savrπeno slaæe s Biblijom. IIvan i Ellen White vidjeli su stanje koje Êe vladati u vrijeme drugogdolaska naπega Gospodina. Premda je toËno da su crnaËki roboviu Sjedinjenim Dræavama bili osloboeni Proglasom o oslobaanjurobova (Emancipation Act) koji je stupio na snagu tek πest godinanakon πto je napisana izjava o kojoj je rijeË, sama vijest nije izgu-bila na znaËenju jer su i danas milijuni muπkaraca i æena u razliËi-tim krajevima svijeta u stvarnom ili virtualnom ropstvu. Nije mo-guÊe suditi o nekom proroËanstvu o buduÊnosti dok ne doemodo vremena kad Êe se ono ispuniti.

163

Dodatak

Rani spisi246

Postanak1,26 ........................... 1313,4 ............................. 18116,13 ......................... 106

Izlazak20,9.10 ...................... 21920,10 ...................... 48,74

Brojevi14,10 ........................... 33

Psalmi24,7-10 ...................... 163126,5.6 ........................ 70

Izija8,19.20 ........................ 6725,9 .................... 105,23152,11 ........................... 6953,5 ........................... 106

Daniel8,12 ............................. 78

Amos8,11 ........................... 227

Habakuk2,3 ............................. 195

Zaharija9,9 ............................. 201

Matej3,17 ........................... 1394,6.7 .......................... 1397,6-12.15 ..................... 4212,36 ......................... 10619,16-22 ...................... 5921,9 ........................... 235

Biblijski navodi

24,24 ........................... 4225,6 ........................... 19926,33 ......................... 14826,40 ......................... 14726,53.54 .................... 14727,4 ........................... 15027,25 ........... 154,166,17727,29 ......................... 14827,40.42 .................... 15328,13 ......................... 158

Marko1,23-25 ........................ 4511,9 ........................... 15511,9.10 ...................... 20111,24 ........................... 7715,26 ......................... 15515,32 ......................... 15516,17.18 ...................... 45

Luka1,20 ............................. 424,3 ............................. 1384,4 ............................. 1394,5-8 .......................... 1394,10.11 ........................ 449,35 ........................... 14523,3-7 .......................... 4412,33 ...................... 66,9419,37-40 .................... 10519,40 ......................... 20122,31 ......................... 14622,34 ......................... 15322,42 ......................... 14622,64 ......................... 14924,50 ......................... 162

Ivan1,29 ........................... 1377,45.46 ...................... 1429,20.27 ........................ 4513,34.35 ...................... 4314,13-15 ...................... 45

15,7 ............................. 7715,7.8 .......................... 4516,15 ........................... 4218,4.6 ........................ 14719,6 ........................... 10419,26.27 .................... 15319,30 ......................... 15420,13.16.17 ....... 160,19720,28.29 .................... 161

Djela1,11 ........................... 1632,4 ............................... 423,12-16 ...................... 1654,10-12 ...................... 1654,16 ........................... 1654,29-31 ........................ 425,20 ........................... 1655,23.25-28 ................. 1655,30-32 ...................... 1665,38.39 ...................... 1675,41.42 ...................... 1676,15 ........................... 1687,51.52 ...................... 1687,55-58.60 ................. 1689,4-6 .......................... 1699,11.12 ...................... 1699,15.16.17 ................ 1699,21 ........................... 17010 ................................ 8116,17 ......................... 17116,18 ......................... 17116,20 ......................... 17216,28 ......................... 17216,30.31 .................... 19316,37 ......................... 17220,28-30 ...................... 4422,18-21 .................... 17326,28 ......................... 174

Rimljanima7,12 ............................. 728,38.39 ........................ 46

(246)

247

1. KorinÊanima3,10-13 ........................ 4415,55 ......................... 231

2. KorinÊanima2,16 ............................. 694,6-9 ............................ 444,17.18 ........................ 456,17 ........................... 19913,5 ............................. 44

GalaÊanima1,6-9 ............................ 44

Efeæanima4,32 ............................. 436,10-18 ........................ 43

Filipljanima1,6.27-29 ..................... 432,13-15 ........................ 433,20 ............................. 463,21 ............................. 46

Koloπanima2,6-8 ............................ 42

1. Solunjanima3,8 ............................... 455,22 ........................... 1115,26 ........................... 111

1. Timoteju5,10 ........................... 110

Hebrejima4,9 ............................... 464,10-12 ........................ 4310,35-39 ...................... 42

Jakov5,7.8 ............................ 46

1. Petrova1,5-7 ............................ 451,22 ............................. 41

2. Petrova3,11 ........................... 104

1. Ivanova3,3 ............................. 1043,22 ............................. 77

Juda9 ................................ 144

Otkrivenje3,7.8 ............................ 543,7-13 .......................... 463,14-20 ...................... 1033,17 ........................... 1114,8 ................. 50,109,2326,15-17 ...................... 2316,16 ............................. 8012,3 ............................. 9314,1 ............................. 4714,4.5 .......................... 4614,7 ..... 191,193,198,19914,8 .................... 196,19914,12 .................. 208,22614,14-17 ...................... 4618,2 ........................... 22418,4.5 ........................ 22418,6 ........................... 22319,10 ......................... 18321,2 ............................. 4622,1-5 .......................... 4722,2 ........................... 23322,9 ........................... 18322,11 ......................... 22622,14 ........................... 50

Biblijski navodi

Rani spisi248

144.000, vidi Sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe1843. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i

treÊa1844. vidi TisuÊu osamsto Ëetrdeset i

Ëetvrta2300, vidi Dvije tisuÊe tristo dana

ADAM, pad 116,133u Edenu 116,132

Adventisti, nominalni, pravi krπÊani meunominalnim adventistima 213

protivljenje 48svjetovnost 104Vidi i Ostatak; Otpali svetkovatelji

subote; Pohlepa; Svetkovatelji su-bote

Ananija, vienje 169Aneli, dobri, broj 147

dali san Pilatovoj æeni 150dali upute Ananiji 169djelo, u prilog uËenika 166

godine 1844. 203da prosvijetle iskrene 97,213u vezi s vienjima 34,38,47,51,

56,80,89,190glazba anela 52,72,117,135Isusova kola sastavljena od anela 40iznad kovËega 47javljanje 156kod Spasiteljeva groba 156,160nude æivot kao ærtvu za pomirenje

117,135,136obeÊali Isusov povratak 163obeÊali nagradu E. G. White 39odjeÊa 156oslobaali zatvorenike 172ponijeli Iliju na Nebo 143posjet Williamu Milleru 189pouËavali Adama 132prate Isusa na Nebo 162

Predmetno kazalo

pratioci spaπenih 73prigodom drugog dolaska 34,49,105,

232prigodom Isusova krπtenja 137prigodom Isusova roenja 137prigodom Kristovih muka 146,149prigodom raspeÊa 153povlaËe zaπtitu od onih koji prouËa-

vaju zabludu 116rasvijetlili zemlju 201razgovaraju o besmrtnosti duπe 181red meu anelima 131,147s pisarskom opremom 226sila 149sjedinjeni s ljudima u ponoÊnom po-

kliku 199sluæba 52,118,135,140,175Sotona se prikazuje kao aneo 89πtite od prevarljivih zabluda 89πtite svete 52,106,170,220tugovanje 52,106,112,133,146,153unutar zatvorskih zidina 172uz svakog svetog 52veoma glasni 51zadræavaju Ëetiri vjetra 50,51zapisuju 202Vidi i Plan spasenja

Aneli, pali, djelo 91,102,157,164,169,172,215,218

izbaËeni s Neba 132Apetit, treba nadzirati 113Apostoli, prikazani od Sotone kako uËe

s Thomasom Paineom 91Aronov πtap, procvjetao 47Ateizam, vidi Nevjera

BABILON, grijesi 151kazna 224pad 198pozvani iz Babilona 224,225

(248)

249

zli aneli u Babilonu 222Barnaba, rad, s Pavlom 170Besmrtnost, posljedice vjerovanja razliËi-

tih klasa u besmrtnost 182,183razgovor anela o besmrtnosti 181Sotonina prva prijevara 181

Biblija, glad za sluπanjem 227,236Luther ju je cijenio 185potrebna da otkrije zabludu 205,213proroËanstva, otvorena Williamu Mil-

leru 189prouËavanje “evaneoskog reda” iz

Biblije 98prouËavanje, vaæno 66,71,88,89,213Sotona potkopava vjeru u Bibliju 215sveÊenici je zabranili 179u posljednje dane 183uËeni ljudi je promijenili 183vaænost Daniela i Otkrivenja 191zaπtiÊena od Boga 179,183

Bitka na Nebu 132priprema za posljednju veliku bitku

74,75,115Bog, darovao svoga Sina 117,135

Boæja osobnost 63,80,92Boæja svetost 75,114Boæja zaπtita, od Sotoninih prijevara

68,89u vrijeme izlijevanja zala 56u vrijeme nevolje 65

Boæje prijestolje 63Boæji glas, Ëini svete silnima 62

objavio dan i sat Isusova dola-ska 34,49,54,230

pravedni ga razumjeli 34prouzroËio potres 149,159sveti izbavljeni Boæjim glasom

51,234zli ga nisu razumjeli 49zli smatrali da se radi o grmlja-

vini i potresu 34Boæji gnjev, izliven 50,71,112,115paziti na uporabu imena “Svemogu-

Êi Bog” 114svetost imena 75,114Vidi i Svjetlo; Slava

Bolest, u usponu 158Boæja vladavina, Sotonin plan protiv Boæje

vladavine 132Boæje prijestolje, iznad nebeskog hrama

47Krist moli pred prijestoljem 51svetih 234

u Novom Jeruzalemu 233vienje o Boæjem prijestolju 63

Boæji Duh, vidi Sveti DuhBoæji peËat 51,59,66,73

djelo zapeËaÊenja, zavrπetak 66,226po treÊem anelu 90priprema za njegovo primanje 76spominje se 51,55,56,59,60

CVIJE∆E, djeca ga beru na novoj Zemlji37,38

»AJ i kava, treba ih ostaviti 114»uda, Isusova 149

Isusova, objaπnjenje suvremenih vra-Ëara 67

Isusovo odbijanje da Ëini Ëuda 149,151,153

Pavlova 170,171sila da Ëine Ëuda dana uËenicima 162u zavrπnom djelu 225uËenika 164,167Vidi i Sotona

»uda, vidi Znakovi

DAMASK, Savao na putu u Damask 169Daniel, knjiga, vidi BiblijaDarovi, cilj je πirenje istine 65

nemudri 93,94omoguÊeni zahvaljujuÊi samoodrica-

nju 113,114potrebni za spasenje 60,61Sotonini napori da sprijeËi njihovo

davanje 216,217svi ih trebaju dati 94treba ih dati prije vremena nevolje

65treba ih davati prema potrebi 93treba prodati kuÊe i zemlju 65

Day-Star, urednik 80Deset zapovijedi, u KovËegu 47Desetina, æidovski obiËaj 146Djeca, propovjedniËka, dobro obuËena 99

u vienju nove Zemlje 37viena meu muËenicima 37

Drugi dolazak, aneli prorekli 163aneli u vrijeme drugog dolaska 34,

105,231blizina 66,189dogaaji u vezi s njim 105,221duga nad oblakom 34fanatizam u pogledu vremena dru-

gog dolaska 40

Predmetno kazalo

Rani spisi250

Isus na bijelom oblaku 49,231nebesa se savijaju kao svitak 231oblak, znak 34oËekivanje 1844. 204odreivanje vremena 79,192,193otvaranje Neba 48,54pogreπka u vremenu 194,205pojava Isusa prigodom drugog dola-

ska 34,105,231poremeÊaji u prirodi u vrijeme dru-

gog dolaska 49,229priprema za drugi dolazak 106-108radosno oËekivan od Isusovih prija-

telja 194,212vide Ga oni koji su proboli Isusa 154,

155vjerovanje E. G. White 31vrijeme drugog dolaska, otkriva Bo-

æji glas 34,49,229Druπtveni sastanci, karakter svjedoËansta-

va 110ne treba gubiti vrijeme na njih 109svi trebaju sudjelovati 108-111

DrveÊe, vrste na novoj Zemlji 37Drvo æivota, obeÊanje da Êe s njega jesti

39opis 36sveti sjede ispod drveta 36u Novom Jeruzalemu 233za trajnu besmrtnost 61,117

Drvo, na drugim svjetovima 53zabranjeno, na ovoj Zemlji 61

Duga, pri drugom dolasku 35Duhan, treba ga ostaviti 113Dvije tisuÊe tristo dana, kraj 63,207

vaænost prouËavanja 70

ELIZEJ, ruganje mladih 203Eva, koraci koji vode u grijeh 132

kuπala Adama 133pad 116,132u Edenu 116,132

FAIRHAVEN, Massachusetts, plovidba doWest’s Islanda 40

Fanatizam, opasnosti 69,70u vezi s drugim dolaskom 40

Fitch, Charles, vien u Novom Jeruzale-mu 36

GETSEMANI, Isusove patnje 146Glad za Boæjom rijeËi 227Glasna vika, anela 51

treÊeg anela 88,220,224Glasovi, anela 157

Isusa 37,49,169,231Vidi i Bog

Glazba, anela 52,72,117,135otkupljenih 36,232,233

Gora Sion, sveti odlaze na nju 37Gospodnja veËera, vidi ObrediGrmljavina, Boæji glas kao grmljavina

34,49Grob, æene kod groba 160

HALJINE, vidi OdjeÊaHarfe, sveti 36

sviraju ih aneli 52Henok, posjetio svijet sa sedam mjeseci

53Herod, djeluje protiv Jakova, Petra 160

Isus poslan Herodu 151Ivan Krstitelj 137smrt 160

Hram, nebeski, opis 38samo 144.000 Êe uÊi 38Vidi i Svetiπtevienje Hrama, u gradu 47

Hvala, anela 117,135djelovanje, na Nebu 52razlog za hvalu 105

ILIJA, kuπnja vjere 77prigodom uzimanja na Nebo 143

Imetak, kada prodati 55,94Iscjeljenje, Isusovom silom 141,142

molitvom 51Istina o Svetiπtu, pogreπno miπljenje 1844.

207prouËavanje nakon razoËaranja 70,

209Isus, Ëuda 149

dobrota 218drugi dolazak 231izdaja 145,147Janjetova svadba 205,226javio se Savlu 169javljanje uËenicima nakon uskrsnu-

Êa 159,161jednostavnost i svetost 75,104kao uËitelj 145kruna 62,63kuπanje 138-140molitva 153na putu na Golgotu 152,201nauk 142,143

251

opis 61,63,134osobnost 80,117,134pokop 155pomazan od Marije 145pred Herodom 151pred Pilatom 151preobraæenje 143,144,149primanje kraljevstva 564rad u nebeskom Hramu 47,51,135

u Svetinji 54,200,205,206,208,212

u Svetinji nad svetinjama 50,64,66,76,155,205

raspeÊe 152,153,174,175ruganje od strane sveÊenika i naro-

da 149sveÊeniËka odjeÊa 50,64trijumfalni ulazak u Jeruzalem 200u Getsemaniju 150u sudskoj dvorani 150upute, tijekom 40 dana 162,174uskrsnuÊe 156-160uvijek nosi oæiljke od klinova 163,

155uzaπaπÊe 161,162-164zaπtita anela 141znaËenje vode i krvi iz probodenih

slabina 175æiva loza 77ærtva za grijeh 58,59,70,93,116,135,

207ærtvovao svoj æivot za Ëovjeka 117,

134,135Vidi i Svjetlo; Prvi dolazak; Drugi do-

lazak; Iscjeljenje; Plan spasenja;OdjeÊa

Isusovo kraljevstvo 135Ivan Krstitelj, Isusov preteËa 137,138

manje Ëasti od najmanjeg uËenika138

predstavlja vjesnike drugog dolaska138,190

smrt 138Ivan, voljeni uËenik, s Petrom 186

otkrivenje dano Ivanu 190prigodom raspeÊa 153prognan na Patmos 190utamniËen 164,165

Izbavljenje svetih u vrijeme nevolje 49,51,230

JADANJE Ëini nevolje teæima 58Jakov, vidi Vrijeme nevolje

Janjetova svadba 64,205,226Jedinstvo, potrebno u zavrπnom radu 96

Sotonin napor da ga uniπti 217Jeruzalem, nikad viπe sagraen 79

revnost nekih da idu u Jeruzalem 79Vidi i Novi Jeruzalem

Josip iz Arimateje, i Isusovo tijelo 162Joπua, vidi Kaleb i JoπuaJubilarna godina, za zemlju 49Juda, izdao Isusa 146

pohlepa 145priznanje 149,150samoubojstvo 150

KADIONIK, vidi SvetiπteKaleb i Joπua, izvjeπtaj 33Kanaan, izvjeπtaj iz nebeskog Kanaana 33Karta, aneli je pokazuju na vratima

grada 51,52koja sadræi 50 biblijskih tekstova, u

vienju 40,41Kasna kiπa, kao priprema za opstanak

prigodom izlijevanja zala 88potiËe iskrene da prihvate istinu 220pri kraju treÊe vijesti 226za one koji su ostvarili potpunu po-

bjedu 76Kava, vidi »aj i kavaKazna, vjeËna, sotonski nauk 182,183Kaænjavanje zlih, na svrπetku svijeta 233,

234potpuno uniπtenje 183vjeËna smrt 181,182

Kerubin, iznad KovËega saveza 47na vratima Edena 117

Kip zvijeri, otkriven u vijesti treÊeg an-ela 208

pobjeda nad kipom zvijeri 49Knjiga, Biblija, Zakonik 62

izvjeπtaj koji piπu aneli 202smrti 62za spomen 108æivota 62

Kola, Isusova 49,64,205,231OËeva 64

KovËeg saveza u vienju 38Vidi Svetiπte

Krila, anela 47,52Boæjih kola 49male djece 38prorokova 52svetih 63

Krist, vidi Isus; Drugi dolazak

Predmetno kazalo

Rani spisi252

KrπÊanski karakter 106-108KrπÊanstvo, ËistoÊa umrljana neznabo-

πtvom 176otpalo 176zlo formalnosti krπÊanstva 188Vidi i Tajna bezakonja

Krπtenje, Ellene White 31Isusovo 137nevoljama u vrijeme reπetanja 221Saulovo 170tamniËara i obitelji 173u Kristovim patnjama 73uspomena na Kristovo uskrsnuÊe 181vrπeno od nedostojnih osoba 97

Kruh i voda, vidi Vrijeme nevoljeKrune, anela 72,148,231

Henokova 53Isus ih predaje 232Isusove 63,148,149,227muËenika 37otkupljenih 35,63,232,236poloæene na zlatne police 37

Kucanje u Rochesteru, vidi Manifestacijeduhova

Kucanje, tajanstveno, vidi SpiritizamKuÊe, vidi Vrijeme nevolje; Nova Zemlja,

ImetakKuπnja, Krist naπ primjer 139

Vidi i Isus

LAODICEJCI, reπetanje 219Lazar, uskrsnuÊe 146Laæni uËitelji, dræe narod u zabludi 198

izloæeni izlijevanju zala 115kazna 233,234odbacuju Gospodnju subotu 115klanjaju se pred nogama svetih 115,

116u posljednje dane 99ukoreni od strane izgubljenih 228

Lijenost, grijeh ju je podupirati 65,94Literatura, podjela 95Lot, poziv da izie iz Sodome, kao izlazak

iz Babilona 226Luther, druæenje s Melanchthonom 186,

187poπtovao Bibliju 185pozvan od Boga 184,185protivljenje sveÊenika 185,186

LJUBOMORA, Evina 133Mojsijeva za Boga 144Sotonina 131

MANA, zlatna posuda u KovËegu 47Manifestacije duhova 88,213-215

obmana kucanjem 67,88,89,213tajanstveno kucanje u Rochesteru

55,56,88Vidi i Spiritizam

Marija, majka Isusova, prigodom raspeÊa154,155,156

Marija, kod groba 161pomazala Spasitelja 110,152,218

Maslinska gora, dijeli se kad Isus silazi36,61,63,234

Nebesa, dom Isusa i anela 52otvaraju se kao svitak 231prilikom drugog dolaska 49,54

Melanchthon, druæenje s Lutherom 186,187

karakter 186pozvan od Boga 184

Mesmerizam, E. G. White u kuπnji da vi-enja proglasi mesmerizmom 40

ludost proglaπavanja vienja mesme-rizmom 40

oduprijeti mu se vjerom 176Sotona se njime koristi da prevari 56,

67,89zao izvor 39

Metla, Ëovjek s metlom 59san Williama Millera o metli 83-85

MetodistiËka crkva, E. G. White i oËevaobitelj izbaËena iz nje 33

Milenij (tisuÊu godina), ËiπÊenje zemljena kraju milenija 62

istraæni sud se nastavlja tijekom mi-lenija 63

izvrπenje presude na kraju milenija62

silazak Isusa i sveti na kraju milenija63

Sotona tijekom milenija 233,234stanje na Zemlji tijekom milenija 233sveti tijekom milenija 61

Miller, William, drugi niz predavanja 31pozvan u sluæbu od Boga 189-192proganjanje 193propovijedanje 193prouËavanje proroËanstava 189,190slika Ivana Krstitelja 190u obeshrabrenju i mraku 210ustat Êe prigodom prvog uskrsnuÊa

210zaπtiÊen od anela 103Vidi i Snovi

253

Mjeseci, planet sa sedam mjeseci 53“Moja krv, OËe, moja krv, moja krv!” 51Mojsije, grijeh 143,144

kod Sinaja 34posrednik 143prilikom preobraæenja 143razbija ploËe Zakona 144

Molitva, duga i beæivotna 109E. G. White da drugi bude izabran

za proroka 38da se saËuva od samouzvisivanja

39neispunjene duænosti prikazane

u vrijeme molitve 31Isusova 146,147,153javna, kao duænost E. G. White 31,32Krist prinosi tamjan s molitvom 47,

206,209odgovori na molitvu 113Pavla i Sile u tamnici 172poslana iza zastora 76potreba za molitvom 77prevladavajuÊa 77svetih pred Boæjim prijestoljem 63u vrijeme nevolja 57u vrijeme reπetanja 218-221uporaba Boæjeg imena u molitvi 75,

114vienje dano za vrijeme molitve 33,

39,47,48,51za bolesne 51

Mrtvi, Krist uskrisio mrtve 142Sotona ih prikazuje kao æivestanje mrtvih, vaæno za razumijevanje

biblijskog nauka o 89Vidi i Stanje mrtvih; Besmrtnost,

SmrtMuËenici, crveni porub na odjeÊi 37,38

NADVLADATI, Krist naπ primjer 162rijeËju svjedoËanstva 108,109sva potrebna bojna oprema 221svakidaπnji rad 102

Nagrada vjernih 72,232Napoleon u vojsci koja okruæuje Novi

Jeruzalem 236Narodi, srdæba 50,54

u vrijeme nevolje 87Nebo, pogled na Nebo 35,36Nepoπtovanje Boæjeg imena 114Nevjera, opasnosti od nevjere 211,260,

213prikazana nestajanjem svjetla 34

Sotona njezin osnivaË 183Tomina 161

Nevolje u crkvi, kako se rijeπiti 102,103zadovoljavaju Sotonu 113zlo 112

Nevolje, cilj 73E. G. White ih pretkazala 38pogled na nevolje u Novom Jeruzale-

mu 36postaju gorke prigovaranjem 58previπe razmiπljanja o nevoljama 113svetih 34,73uzrok 107Vidi i Nevolje u crkvi

Neznaboπci, Pavao poslan da ide k nezna-boπcima 173

pobunjeni protiv Isusa 175ujedinjeni s krπÊanima 176

Nijema, E. G. White jedan dan 40,41Noa, posljednji dani usporeeni s Noinim

vremenom 229Nova polja, kako uÊi u njih 100,101Nova Zemlja, prva pojava 63

opis 37Novac, ljubav prema novcu 216

Sotonini planovi da upravlja njego-vom uporabom 216-218

Vidi i SredstvaNovi Jeruzalem, braÊa Fitch i Stockman

u Novom Jeruzalemu 36glazba u Novom Jeruzalemu 232nastojanje Sotone da ga osvoji 63,236opis 36,232,233prijestolje u Novom Jeruzalemu 233silazi na kraju 1000 godina 37,54,234spuπta se na Ëisto mjesto na Zemlji

62ulazak 144.000 u Novi Jeruzalem 38,

49,232vienje Hrama 47

Novo svjetlo, propovjednici se trebaju sa-vjetovati prije nego πto ga iznose115

OBESHR ABRENJE, ne popustiti 57svetih, æalosti anele 52

Oblak, Sina »ovjeËjega 34,49znak razoËaranja 1844. 198

Obmana kucanjem, vidi Manifestacije du-hova

ObraÊenje E. G. White 31Obred, Gospodnje veËere 99

uspomena na raspeÊe 181

Predmetno kazalo

Rani spisi254

Obred poniznosti 34,110dati upute o obredu poniznosti 111

OËaj, E. G. White zbog neispunjenih duæ-nosti 31

Odgaanje vremena, vidi TisuÊu osam-sto Ëetrdeset i Ëetvrta

OdjeÊa, 144.000 36anela 227Isusova 50,61,64,155,205,227,231izgubljenih 80muËenika 37nevjernih radnika 80otpalih svetkovatelja subote 51zlih 51

Oholost 113Oluja, Boæja zaπtita u 41Oprost, Isusov primjer u molitvi za ne-

prijatelje 153Organizacija, dosljedna i jedinstvena 96

“evaneoski red” treba je prouËavati98

Orion, Boæji glas dolazi iz Oriona 54Vidi i Nebesa

Ostatak, Boæje djelo za ostatak 75istinom vezan u snopove 89,90,214Isusovo posredovanje za ostatak 51nadvladao Janjetovom krvlju i rijeË-

ju svjedoËanstva 108nagrada vjernih 72nagrada za ostatak 72priprema za Gospodnji dan 112s Isusom u Svetinji nad svetinjama

208simpatije anela 203Vidi i Adventisti; Svetkovatelji subote

Otkrivenje, knjiga, vidi BiblijaOtkupljeni, odjeÊa 36

silazak na Zemlju 36ulaze u grad 36

Otpad, vidi Tajna bezakonjaOtpali svetkovatelji subote, muke, kad su

izgubljeni 36odjeÊa 36Vidi i Adventisti

Otvorena i zatvorena vrata, objaπnjenje,biljeπka 56

vienje 54,55,205

PAD, vidi Adam; EvaPaine, Thomas, prikazan da je na Nebu

90-92,215spisi, diktirao ih Sotona 91,215

Platforma, Ëvrsta 205,211

Papa, Luther ga odbacio 185promijenio subotnju zapovijed 48,71strah od Lutherova rada 187uskratio ljudima Bibliju 179uzvisivanje 178,179

Pasha, posljednja 145,146Pastiri, vidi Propovjednici; UËiteljiPavao, vidi SavaoPetar, branio Isusa maËem 147

druæenje s Ivanom 186,187izraæava odanost Isusu 142naglost 186odricanje 148,164pokajanje 148,149sila i propovijedanje 164-167spava u vrtu 146utamniËenje 164,165

Pilat, odobrava uËenicima da uzmu tije-lo 155

osvjedoËenja o Isusu 151postavlja straæu kod groba 156Sotonina sila nad Pilatom 151strah, nakon uskrsnuÊa 159æenin san 151

Pjevanje, anela pri drugom dolasku 35prigodom Kristova uzaπaπÊa 163

Plan spasenja, aneli ponudili svoje æi-vote 117,135,136

bio bi naËinjen za dvije osobe 141cijena 149Isus razgovara s Ocem o planu spase-

nja 117,134Sotonin napor da ga uniπti 148,154

Planeti, pogled na planete 53Planine, tresu se prigodom drugog do-

laska 49Plod, na Janjetovoj svadbenoj veËeri 38

sa stabla æivota 36sa zabranjenog stabla na drugim

svjetovima 53sa zabranjenog stabla u Edenu 133

Pobjeda, kako je zadræati 221nad smrÊu i grobom 231nad zvijeri i kipom 49svetih 220,221,231,234

Poboænost, kod propovjednika 100naËelnost, preniska 58

Podjele spreËavaju savjetovanje meubraÊom 69

Pohlepa, Sotonina zamka 216-218Poljubac, sveti, mjesto i vrijeme 34,111Pomirenje, Isusovo djelo u Svetinji nad

svetinjama 205,207

255

koristi od pomirenja kad je Isus uπaou nebesko Svetiπte 212

za koga je uËinjeno 208Vidi i Plan spasenja; Isus

Poniznost, vidi ObrediPonoÊni poklik, odgovara glasnoj vici tre-

Êeg anela 224simbolizira ga sjajno svjetlo 34,196vrijeme 54,55“ZaruËnik dolazi!” 199,203,204,210

Portland, Maine, prvo vienje 38“Posluπajte!” “Pogledajte!” 219,220Posluπnost, posljedica 53

sredstvo ËiπÊenja 76Posrednik, nema ga kad Isus napusti Sve-

tinju nad svetinjama 226tijekom izlijevanja zala 76

Posuda s manom 47Potres, Pavao i Sila u tamnici 172

pri konaËnom izbavljenju Boæjeg na-roda 230

prigodom drugog dolaska 231,233prigodom Isusova razapinjanja 154,

158prigodom Isusova uskrsnuÊa 156,157prigodom opÊeg uskrsnuÊa 35u vrijeme reπetanja 221zli mislili da je to Boæji glas 34

Pranje nogu, vidi Obredi“Prekasno” 227Preobraæenje, vidi IsusPrenesen na Nebo, Ilija 143

Mojsije, sprijeËen svojim grijehom144

æivi sveti preneseni na Nebo 35,49,229,231

Prijevare, vidi Sotona, Spiritizam; Mesme-rizam

“Pripremite se” 71,72,112Priroda, poremeÊaji u vrijeme drugog do-

laska 49Priznanje, ostatka, tamjan s priznanjem

42primjer propovjednika 100

Proglas, Boæji na kraju vremena milosti59,76,226

da se sveti pobiju 73,221,227,228Progonstvo, krπÊana od strane neznabo-

æaca 176krπÊana od strane pale Crkve 176,

177,223maËevi podignuti da pobiju svete

34,49,230

prvih krπÊana od strane Sotone 184Savao ga vrπio 169u vrijeme nevolje 48,222u vrijeme reformacije 186,187uËenika 165,166uËenika proreËeno 162zbog Ëiste istine 222zbog Ëitanja Biblije 179

Propovjednici, 1843. godine 191-193crkva ih treba priznati 96-98djelovanje laænih propovjednika,

protiv subote 74,75izbor, u vrijeme apostola 98,99kvalifikacije za propovjednika 99-101obitelji 96odvojeni 99opasni 69,74popularni 189,221savjetovati o novim toËkama istine

68,69Sotonina nastojanja da ih obeshrab-

ri 217uÊi u nova polja 100,101Vidi i Radnici; UËitelji; Laæni uËitelji

ProroËanstva, vidi BiblijaProtivljenje, kako se postaviti 99,101Prvi advent, Isusovo roenje 137

nevjera u objavljivanju 211Put, adventistiËkog naroda prema nebe-

skom gradu 34,89,90nevjerni padaju s puta 34

Putovanje, onih koje Bog nije pozvao 98novac nepotrebno potroπen na puto-

vanja 60,94,95

RADNICI, djelo 69karakter 69,96,97nagrada 69nevolje 70novi vjernici kao radnici 70,111,112odgovornosti 69odjeÊa nevjernih radnika 80pozvani od Boga 97sami se poslali 97,98Vidi i Vjernici crkve

Radost, istinska 107na Nebu 135

RaspeÊe, Gospodnja veËera uspomena naraspeÊe 181

Vidi i IsusRazoËaranje 1844. 194,195,197,200

aneo ga objaπnjava 205,208prikazano oblakom 198

Predmetno kazalo

Rani spisi256

ruganje i prijezir svijeta nakon razo-Ëaranja 203

Sotona ga koristi da poljulja vjeru209,210

usporeeno s razoËaranjem uËenika200

Red, na Nebu 52Vidi i Organizacija

Reformacija, laæna 57,213velika 184Vidi i Luther; Melanchthon

Reπetanje, Boæji narod zaπtiÊen 220Boæjeg naroda 60,219,220Vidi i Nebeske sile

Review and Herald, povremeno izdanje95

RijeËi, isprazne 106Robovi, dræani od toboænjih krπÊana 223

grijesi, svaljeni na robovlasnika 224konaËno osloboeni 49,50,231posljednji poziv 225suze, pamte se na Nebu 223

Rocky Hill, Connecticut, vienje 50Roaci, nevjerni, moÊ nad vjernima 220,

225

SABORI konferencija, prevelike pripre-me 113

Sadaπnja istina, sadaπnja potreba 70vaænost njezine spoznaje 88,89

San E. G. White, o ulaæenju ljudi u Hramradi sigurnosti 81,82

o uspinjanju stubiπtem 81-83San Pilatove æene 151San Williama Millera, o kutiji s draguljima

i Ëovjeku s metlom 83-85Sastanak razreda, E. G. White kod meto-

dista 33Sastanci, vidi Druπtveni sastanciSavao, kamenovali ga Æidovi 171

obraÊenje 170osloboen 172,173Pavao i Sila u tamnici 172plovidba morem 174posjet Jeruzalemu 173poslan neznaboπcima 173pristao na Stjepanovu smrt 168,169progonjen od Æidova 170,171propovijedanje i vrπenje Ëuda 171-

174put u Damask 169suenje 174talenti 168,173

Sila, vidi SavaoSile neba i zemlje, definicija 54

potresene Boæjim glasom 49,54,221,230

Sile zemaljske, potresene 54Slava, na licima svetih 49,51,63

na subotnjoj zapovijedi 48Savao oslijepljen 169

Smrt, druga 236pobjeda nad drugom smrÊu 232,233svojem “ja” 72,73,107,113vjeËna 61,181Vidi i Besmrtnost; Stanje umrlih; Mr-

tviSotona, aktivnost 70

aneo svjetla 89,131,214djelovanje, prigodom raspeÊa 153kako zavodi duπe 102kazna 62,140,225,227,233,234,236,

237kuπnje, u posljednje dane 57napori protiv vjernih 56

da izopaËi vjeru 176,177da zavlada umovima ljudi 176,202da uvede neznaboæaËke ideje176

odnos prema Bibliji 91,92opis 131,136,137pad 131plan da uniπti Isusa 141

da uniπti Pavla 171da uniπti svete 229

pokajanje 132pokuπaji da zauzme Boæji grad 63poraz, u Kristovom æivotu 152,157potiËe progonstvo 184,187prijevare, otkrivene tijekom zala 92,

216u Edenu 233u zavrπnom djelu 65,89,213,216

prisutan kod nevolja u Crkvi 113puπta vatru s neba 67,89radost, u proganjanju krπÊana 176

zbog otpada krπÊana 176,202,203

raspravljanje oko Mojsijeva tijela 144savjetuje se s palim anelima 154,

158,163sila, nad crkvama 221

ograniËena 132sotonski duh, u onima koji odbacuju

svjetlo 65

257

trijumfirao nad Mojsijem 144tuæitelj braÊe 218,223uËi zablude u pogledu Boæjeg karak-

tera 182,183,187utjecaj, preko nominalnih krπÊana

188,189utjelovljuje Boga 65,92vlakovoa, predstavnik spiritizma 89zaËetnik bolesti i smrti 158zadovoljstvo kad prevari ljude 183Vidi i Aneli, pali; Boæji zakon; Tajna

bezakonja; Subota, Zmija; Mani-festacije duhova

Sotonski duh, dan onima koji odbacujuistinu 65

Spiritizam, djelovanje na um 98,99E. G. White optuæena za spiritizam

80majstorsko Sotonino djelo 91,215nijeËe Boæju osobnost 80prikazan vlakom koji vozi Sotona 214razvoj, biljeπka 67,88Sotonina sila 67,88,212tvrdnja da je T. Paine na Nebu 90,

91,92,214,215Sredstva, novËana, uskraÊena Boæjem dje-

lu 60Vidi i Novac

Stakleno more, izvan grada 36putovanje svetih do staklenog mora

35Stanje mrtvih, nuæno razumijevanje 213Stijena, Mojsije udario stijenu 144Stjepan, Savao nasljednik 168

suenje i smrt 168Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe, imena ureza-

na na kamene ploËe 38na staklenome moru 35natpis na Ëelima 34odjeÊa 36prednost da posjete druge svjetove

53sastanak s uskrslim prijateljima 35trijumf 51ulaze u nebeski Hram 38æivi sveti 34

Stockman, ohrabrio Ellen G. White 32u Novom Jeruzalemu 36

Stol, s postavljenim kruhovima, vidi Sve-tiπte

srebrni u Novom Jeruzalemu 38Stvaranje, subota je uspomena na stvara-

nje 181

Subota, blagoslov za one koji je svetku-ju 49

kao ispit 54,55,208krπitelji 51,57,74objavljivanje potiËe neprijateljstvo 48obvezni zahtjevi 48,71,208promijenio je papa 48,71promjena, Sotona najavio 88

temelji se na Kristovom uskrs-nuÊu 180,181

protivljenje 73,74Sotonin napad na subotu 180svetkovatelji, iz svih vremena 180svjetlo, na ploËama zakona 47,48,208treba je viπe objavljivati 48,87uspomena na stvaranje 181vaænost, od 1844. 54,208zid izmeu vjernih i nevjernih 48,

74,87Vidi i Zapovijedi; Boæji zakon

Sud, biblijsko mjerilo 66istraæni 50,226nad zlima na kraju 1000 godina 62,

63tijekom 1000 godina, sudjeluju sveci

62,63,233,234William Miller propovijedao sud 191,

192Sudovi Boæji, Boæji narod optuæen kao nji-

hov uzroËnik 49,50dolaze brzo 61

Sutton, Vermont, vizija u Suttonu 61Svakidaπnja, u Danielu 8 32,78SveÊenici, iznenaeni radom uËenika

164,165ljuti na Pavla 173mrænja prema Isusu 148,150obraÊenje nekih sveÊenika 167potkupljuju laæne tuæitelje 167

vojnike da dræe tajnu 158protivljenje Lutheru 185strah od ljudi 166urota protiv Isusa 146

Sveti Duh, dan Savlu 170kad se bavio nebeskim mislima107

izlijevanje, na uËenike 167,168,174prigodom objave Ëasa Isusovadolaska 34prije nego πto Isus primi kraljev-stvo 64u vrijeme nevolje 48

nedostatak u Crkvi 188

Predmetno kazalo

Rani spisi258

obeÊanje o Svetom Duhu 162odnos prema vjeri 76povlaËi se zbog samodostatnosti 113primila Ga E. G. White 33sila, krivotvorena od Sotone 56ukazao na uËenje 55

Sveti, nagrada 232pred Boæjem prijestoljem 63,64uzlaze u Novi Jeruzalem 231,232zaπtita svetih u vrijeme nevolje 55,

65,228Svetinja nad svetinjama, vidi Isus: Svetiπte

Vidi i Svetiπte; IsusSvetiπte, nebesko, ËiπÊenje 200,205,207

Isus u nebeskom Svetiπtu 50,54,76,207,226

Otac u Svetinji nad svetinjama 64vienje 47,48zavrπno djelo u Svetinji nad svetinja-

ma 226Svetiπte, zemaljsko, karakter sluæbe u ze-

maljskom Svetiπtu 100,207namjeπtaj u zemaljskom Svetiπtu 205-

207objaπnjava nebesko Svetiπte 207zastor raskinut 152,175zavrπetak djela u zemaljskom Svetiπtu

212Svetkovatelji subote, posebna opasnost

216,217Vidi i Adventisti; Ostatak

SvijeÊnjak, vidi SvetiπteSvijet sa sedam mjeseci 53Svijet, vidi ZemljaSvjedoËanstva, na druπtvenim sastancima

108,110nevjernost u iznoπenju 80

SvjedoËanstvo Vjernog Svjedoka uzrokujereπetanje 219

Svjetlo, Boæjega grada 149djelovanje na zle 221izlazi iz Isusovih ruku 34na Stjepanovu licu 168na Svetom pismu 170nestanak, uzrokovan nevjerom 34obasjalo vjerne 197-199,203,221,224,

231od Boga i Isusa 75od Boga na Isusa 51od Isusa na svete 64okruæuje anele 157okruæuje Boga 64,92,117,143opasnost odbacivanja 75

ponoÊni poklik, prikazan kao svjetlo33,196

pred anelom poslanim da upozorina Boæji gnjev 201

prihvatila samo nekolicina 64s neba na Savla 169,170

Svjetovi, drukËiji od Zemlje 52,53imaju zabranjeno drvo 53stanovnici 53

Svjetovnost, vidi pohlepa“Svrπeno je!” 153,155,175,189,207,226,

227Svrπetak vremena, blizina 71,73,112

priprema za svrπetak 71,72,112Vidi i Noa; Lot; “Pripremite se”

©TOVANJE kipova 176©uma, na novoj Zemlji 37

TABLICA iz 1843., Boæja ruka pokrila gre-πku 78

Tajanstveno kucanje, vidi SpiritizamTajna bezakonja, moÊ nad savjeπÊu 179

napad na Boæji zakon 180razvitak 189Sotona zaËetnik 178

Tama, aneli je razgone 156,219na zemlji, prigodom raspeÊa 154kad Isus napuπta Svetiπte 226okruæuje one koji se ne mole 219,

220okruæuje one koji odbacuju svjetlo

64,195,198prevladava u svijetu 101sile 101,102u zlom svijetu 38,53

Tamjan prinesen s molitvama svetih 47,206,209

TamniËar, obraÊenje Ëovjeka iz Filipa 172Tekstovi na jednoj karti u vienju 42-47Tele, zlatno, πtovali ga Izraelci 144TisuÊu osamsto Ëetrdeset i Ëetvrta, dje-

lovanje anela 203odreeno vrijeme nakon toga nije

kuπnja 79proroËka razdoblja zavrπena 200vrijeme odgaanja 195,203zavrπeno Isusovo posredovanje u

Svetinji 54,200TisuÊu osamsto Ëetrdeset i treÊa, karta

78odreivanje vremena 1843. 192

Tlo na novoj Zemlji 37

259

Toma, sumnja 161Topsham, Maine, vienje u Topshamu 47,

54Traktati, vidi LiteraturaTrava, na drugim svjetovima 52

na novoj Zemlji 37TreÊi aneo, djelo zapeËaÊenja 90

glasna vika 213,220,224misija 111

U»ENICI, aneli ih snaæe 175Ëuda 164na putu na Golgotu 152na suenju Isusu 149sumnjaju, nakon raspeÊa 155svjedoËe za Isusa 57vijest o uskrsnuÊu 160

UËitelji, neiskusni i nagli 111,112neposveÊeni 1843. 193Vidi i Propovjednici

UËtivost, propovjednici je trebaju njego-vati 99

Uniπtenje Zemlje i zlih 61-63UskrsnuÊe, drugo 224,235

Isusovo 135,156-160,174krπtenje kao uspomena 181Lazara 146Mojsija 144posebno, prigodom Kristova uskrs-

nuÊa 158,162,174promjena subote temeljena na uskrs-

nuÊu 180svetih 35,49,221,231svetkovatelja subote 230zlih 62,63,189

UzaπaπÊe, Kristovo 160-163svetih tijekom sedam dana 35,49,231,

232Uzoholiti se, bojazan E. G. White 38,39

VELIKI sveÊenik, vidi IsusVienja, Ananije 169,170

E. G. White, Bog obeÊao za posljed-nje dane 81laæno nazvana mesmerizmom

39,40na jedrilici za vrijeme oluje 40nevjerovanje u vienja 79o nevjernosti u iznoπenju vie-

nja 80o Savlu 169,173,174onijemjela zbog opiranja Duhu

40

prvo vienje 33-38trebala ih prenijeti drugima 38

Ivanovo u Otkrivenju 190,191Vijest prvog anela, odbacivanje 161

propovijedanje 192-195Vijest drugog anela, objavljena 196,197

odaziv na poziv “Iziite iz nje” 199odbaËena 161ponovljena u vrijeme glasne vike 224proroËanstvo o vijesti 194

Vijest treÊeg anela, kraj 226ne treba ovisiti o vremenu 79objaπnjava razoËaranje 1844. 208odbacivanje, slijedi nakon odbaciva-

nja prethodnog svjetla 212oni koji su je odbacili usporeeni sa

Æidovima koji su odbacili Krista212

pri zavrπetku Isusovog rada u Svetinji208

vjerovanje u vijest trojice anela 162Vijesti trojice anela, prikazane kao tri

stepenice 210,211Vjera, Isusova, prouËavanje 70

kako ojaËati oslabljenu vjeru 77odnos vjere i osjeÊaja 76

prema Svetome Duhu 77prema posluπnosti 77

prava, definicija 76prikazana snom sa zelenom vrpcom

83Vjernici, aktivni u radu 101

ne uzimati vrijeme propovjednicima101,102

odnos prema istinu o drugom dola-sku 104

pomagati propovjednicima 102svjetovnost i formalnost 103,104,106Vidi i Radnici

Vjetrovi, zadræavanje 51Voda i krv iz Isusove probodene slabine,

znaËenje 175Vidi i Vrijeme nevolje

Vojska, otkupljenih, sigurni u gradu 63Sotonina na kraju 1000 godina 63

VraËevi, suvremeni 67,89u Egiptu 68

Vrijeme prikupljanja 78Vrijeme milosti, ukaz po zavrπetku 59

“vrijeme njihova spasenja je proπlo”,objaπnjeno u biljeπki 57

Vrijeme nevolje, doæivljaji svetih 51,221,229

Predmetno kazalo

Rani spisi260

Jakovljeve, kuÊe i zemljiπte u to vri-jeme 65,66

maËevi zlih slomljeni 49,230osiguranje zemaljskih potreba 65prije izlijevanja zala 87subota potpunije objavljena 48,87priprema srca za vrijeme nevolje 66,

73,76progonstvo 48,49,229zaπtita svetih 55,65,229

Vrijeme, nije ispit nakon 1844. 79objavljivanje 1843. 192,193pogreπka u raËunanju 194,205Vidi i Svrπetak vremena; Drugi dola-

zak

WEST’S Island, putovanje 41

ZABLUDA, sluπanje 115,116Zabranjeno drvo, na drugim svjetovima

53u Edenu 61,117

ZaËarano tlo, Boæji narod na zaËaranomtlu 68,113

Zakon Boæji, dio samoga Boga 99grijeh krπenja 72nepromjenjivost 71,117,118,136,

179,181ploËe, Mojsije ih razbio 144razvalina koju treba popraviti 71,115Sotonin napad 179uzviπen Isusovom smrÊu 179Vidi i Zapovijedi; Subota

Zapovijedi, ploËe 47posluπnost, djeluje na fiziËke karakte-

ristike 53vaænost prouËavanja 70Vidi i Boæji zakon; Subota

Zastava, Kristova 177Sotonina 177

Zatvorena vrata, vidi Otvorena i zatvo-rena vrata

Zemlja, ËiπÊenje 237potresena Boæjim glasom 49,221,230pusta tijekom 1000 godina 233u mraku nakon promatranja Neba 38

Zemlje, vidi Darovi; Vrijeme nevoljeZla, dolaze na zle 113-115,228,233

kada se izlijevaju 71,87,226“nema Posrednika” tijekom zala 76,

227prijevare otkrivene tijekom zala 92,

216,228priprema da opstanemo 76,213sedam posljednjih zala 50,56,62,224

Zli, nema milosti za zle 227od Sotone vezani u snopove 89osjeÊaji, kad su izgubljeni 80padaju pred pravednima 221progonjeni od 49razgnjevili se na istinu 48,221u crkvi 222u vrijeme drugog dolaska 49uniπtenje 233,236uskrsnuÊe 62,63,235zla ih pogaaju 113-115,228,233

Zmija u Edenu 116,133Znak, tajanstven i prijevaran 57,68

Kristovog dolaska 54Sina »ovjeËjeg 34,49,231

Zvijer, otkrivena vijeπÊu treÊeg anela208

pobjeda nad zvijeri 49Vidi i Æig zvijeri

ÆIDOVI, mrænja svijeta prema Æidovima,posljedica njihovih vlastitih gri-jeha 177

odbacili Krista 212rad na obraÊenju Æidova 79,178Sotona ih nastojao okrenuti protiv

Isusa 142Sotona suraivao sa Æidovima 174,

175tvrdoglavost 174urota protiv Pavla 170,171

Æig zvijeri ili peËat Boæji, svi se pripre-maju za jedno ili za drugo 73

Æivotinje, na novoj Zemlji 37na drugim svjetovima 52,53

Ærtva, potrebna za spasenje 60,72,73πtetnih popuπtanja 114

261

Kazalo

Predgovor ............................................................................... 5Povijesni prolog .................................................................... 9

ISKUSTVA I VI–ENJA

Moje prvo vienje ............................................................... 33Kasnija vienja ..................................................................... 47ZapeËaÊenje ......................................................................... 50Boæja ljubav prema Njegovom narodu .............................. 52I nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati .................................... 53Otvorena i zatvorena vrata ................................................. 54Kuπnja naπe vjere ................................................................ 57Malome stadu ....................................................................... 59Posljednja zla i sud ............................................................. 62Kraj 2300 dana .................................................................... 63Duænost s obzirom na vrijeme nevolje ............................. 65“Tajanstveno kucanje” ......................................................... 67Vjesnici ................................................................................. 68Æig zvijeri ............................................................................. 71Slijepac vodi slijepca ........................................................... 73Priprema za svrπetak ........................................................... 74Molitva i vjera ...................................................................... 76Vrijeme sabiranja ................................................................. 78Snovi Ellen White ................................................................ 81San Williama Millera ........................................................... 83

NADOPUNA

Jedno objaπnjenje ................................................................ 87Evaneoski red .................................................................... 96

(261)

Rani spisi262TeπkoÊe u Crkvi ................................................................. 101Nada Crkve ......................................................................... 103Priprema za Kristov dolazak ............................................ 106Vjernost u dolaæenju na sastanke .................................... 108Neiskusnima ....................................................................... 111Samoodricanje .................................................................... 113Nepoπtovanje ...................................................................... 114Laæni pastiri ....................................................................... 114Boæji dar Ëovjeku ............................................................... 116

DUHOVNI DAROVI

Uvod ................................................................................... 121

Pad Sotone ......................................................................... 131Pad Ëovjeka ........................................................................ 132Plan spasenja ...................................................................... 134Prvi Kristov dolazak .......................................................... 137Kristova sluæba ................................................................... 140Preobraæenje....................................................................... 143Izdaja Krista ....................................................................... 145Suenje Kristu ................................................................... 148Kristovo raspeÊe ................................................................ 152Kristovo uskrsnuÊe ............................................................ 156Kristovo uzaπaπÊe............................................................... 162Kristovi uËenici .................................................................. 164Stjepanova smrt ................................................................. 167Pavlovo obraÊenje .............................................................. 169Æidovi odluËuju ubiti Pavla .............................................. 170Pavao posjeÊuje Jeruzalem ............................................... 173Veliki otpad ........................................................................ 175Tajna bezakonja ................................................................. 178Smrt, a ne vjeËni æivot u patnji ...................................... 181Reformacija ........................................................................ 184Ujedinjenje Crkve i svijeta ............................................... 187William Miller .................................................................... 189Vijest prvog anela ........................................................... 192Vijest drugog anela ......................................................... 196Prikaz adventnog pokreta ................................................. 197Joπ jedan prikaz ................................................................. 201Svetiπte ................................................................................ 205Vijest treÊeg anela ........................................................... 207

263Sigurna platforma .............................................................. 211Spiritizam............................................................................ 213Pohlepa ............................................................................... 216Reπetanje ............................................................................ 218Grijesi Babilona.................................................................. 221Glasna vika ......................................................................... 224Kraj treÊe vijesti ................................................................ 226Vrijeme nevolje .................................................................. 228Izbavljenje svetih ............................................................... 230Nagrada svetih ................................................................... 232Opustoπena Zemlja ............................................................ 233Drugo uskrsnuÊe ............................................................... 235Druga smrt ......................................................................... 236

Dodatak ............................................................................. 238

Biblijski navodi ................................................................ 246

Predmetno kazalo ............................................................ 248