doc. dr. sc. Andrea Russo

Prema svijetu budi onakav kakav bi elio da je svijet prema tebi. (Aristotel)

Kognitivna psihologija je pravac usredotoen na kognitivne (spoznajne) psihike procese. Ona istrauje na koji nain ljudi primaju i obrauju informacije. Pojedine osjete ne doivljavamo izdvojeno. Svaki osjet povezan je s mnotvom drugih osjeta u cjelovit doivljaj koji nazivamo percepcijom (lat. percipere znai primiti u se, poprimiti). Percepcija je, dakle, aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija koja omoguuje ovjeku upoznavanje i prepoznavanje znaenja predmeta, pojava i dogaaja u okolini.

Percepcija je sloen proces u kojemu sudjeluju redovito sva osjetna podruja u veoj ili manjoj mjeri.

Meutim, relativni doprinos pojedinih osjetnih sustava vrlo je nejednak. Kod ovjeka izrazito dominira vid. Smatra se da je vie od 80% informacija na koje se ovjek oslanja u svom odnosu s okolinom vidnog podrijetla. Na drugom je mjestu sluh, a tek onda drugi osjetni sustavi.

To se, dakako, ne odnosi i na osjetni sustav ravnotee i kretanja, jer su oni stalno aktivni i prisutni i, osim toga, automatizirani.

Stvarni svijet percipiramo naim osjetilnim sistemom, a to su vid, opip, sluh, njuh i okus. Tako primljena slika stvarnog svijeta doivljava daljnje promjene prolazom kroz nae filtre potpunog znanja i filtre naih vrijednosti. Upravo to to je prolo u prethodnom sustavu, postaje znaajna kvaliteta naeg unutarnjeg svijeta to je na zamijeeni svijet odnosno svijet imam, koji se istovremeno odmah komparira s naim unutarnjim svijetom unutarnjim albumom sliica svijet elim, u nastojanju da se pronae djelotvorna kontrola kojom bismo zadovoljili svoje osnovne potrebe. Razliitost vienja i doivljavanja istog realiteta vanjskog svijeta Teorija izbora tumai upravo postojanjem jednog paralelnog, jedinstvenog svijeta samo za nas, sastavljenog od sliica svijeta kakvog mi elimo, pohranjenog u naem albumu sliica, u naem svijetu kvalitete. Taj na osobni i mali svijet, mi zapoinjemo stvarati u svom pamenju odmah nakon to smo roeni, a tijekom cijelog ivota mi ga stvaramo i mijenjamo, dopunjujemo, preoblikujemo. To pretpostavlja da se mi ne sukobljavamo s vanjskim stvarnim svijetom, ve je sukob na relaciji naeg svijeta imam i svijeta elim. Poznata je uzreica u strahu su velike oi, kojom se upravo eli rei da izrazitija emocionalna stanja mogu utjecati na nas tako da vidimo ono ega nema ili da vidne ili slune podatke tumaimo u skladu s naim oekivanjima ili uvstvima.

Kodiranje se ostvaruje u kratkoronom pamenju. Zapravo, ono je promjena informacije u obliku koji se moe pohraniti i pronai. Na takav nain se informacije pripreme za pohranu u dugorono pamenje.

Poseban oblik percepcije koji se bavi nainima na koje stvaramo i mijenjamo nae dojmove o drugim ljudima zove se socijalna percepcija. Praktine dimenzije socijalne percepcije vide se kod takozvanog uinka prvog dojma. Zato odlazimo na prvi poslovni ili ljubavni sastanak u najboljem odijelu? Zato odvjetnici obrane nagovaraju svoje klijente da se uredno odjenu i oiaju prije nego to se pojave pred porotom? Zato to su prvi dojmovi vani.

Posebno vaan oblik ponaanja u socijalnoj percepciji je govor tijela. Govorom tijela mogu se prenijeti mnogobrojne poruke ak i kada nema verbalnog sadraja. Ljudi esto koriste govor tijela kako bi pred drugim ljudima prikrili svoje osjeaje ili ih zavarali.

Sjeam se jedne mini-promjene paradigme koju sam doivio jednog jutra u podzemnoj eljeznici u New Yorku. Ljudi su mirno sjedili neki su itali novine, neki bili zamiljeni, neki su se odmarali zatvorenih oiju. Bio je to miran, tih prizor.Onda su odjedanput uli u vagon neki ovjek i njegova djeca. Djeca su bila tako glasna i razularena da se ugoaj istog trenutka promijenio.ovjek je sjeo kraj mene i zatvorio oi, naizgled nesvjestan situacije. Djeca su se dovikivala, bacala stvari, ak i grabila novine od putnika. Bilo je to vrlo uznemirujue. A ovjek kraj mene nita nije poduzimao.Bilo je teko ne uzrujati se. Nisam mogao vjerovati da on moe biti toliko neosjetljiv i dopustiti da njegova djeca tako divljaju, a on nita ne poduzima, uope ne preuzima odgovornost. Lako se moglo vidjeti da su i ostali putnici uzrujani. I tako, ja sam se, prema mojem miljenju vrlo strpljivo i suzdrano, okrenuo i rekao mu: Gospodine, vaa djeca uznemiruju ljude. Ne biste li ih mogli malo bolje kontrolirati?ovjek me pogledao kao da je tek tog trenutka postao svjestan onoga to se dogaa, i tiho rekao: Oh, imate pravo. Vjerojatno bih trebao neto poduzeti. Upravo dolazimo iz bolnice, gdje je njihova mati umrla prije sat vremena. Ne znam to da mislim, a ni oni vjerojatno ne znaju kako to prihvatiti.Moete li zamisliti kako sam se osjeao u tom trenutku? Moja se paradigma promijenila. Iznenada sam drukije vidio stvari, i kako sam ih drukije vidio, drukije sam i mislio, drukije osjeao, drukije se ponaao. Moje razdraenosti je nestalo. Nisam se morao brinuti kako da kontroliram svoje razmiljanje ili svoje ponaanje: moje je srce ispunila njegova bol. Bio sam pun suosjeanja i suuti. ena vam je upravo umrla? Oh, tako mi je ao. Moete li priati o tome...

Kako je rekao Thoreau: Na svakih tisuu koji udaraju po liu zla, dolazi jedan koji udara u korijen.

Kvalitativne promjene u svojem ivotu moemo postii samo ako prestanemo udarati po liu stavova i ponaanja i ponemo raditi na korijenju, na paradigmama iz kojih proistjeu nai stavovi i ponaanje.

Dva bojna broda u slubi eskadre za vojnu vjebu bila su nekoliko dana na manevrima po loem vremenu. Sluio sam na glavnom brodu i bio na strai na mostu kad se sputala no. Vidljivost je bila slaba, bilo je mjestimice magle, pa je kapetan ostao na mostu i promatrao sve to se zbiva.Ubrzo poto se smrailo, straar s osmatranice na krilu mosta izvijestio je: Svjetlo s desne strane.Kree li se ili miruje? viknuo je kapetan.Straar je odgovorio: Miruje, kapetane, to je znailo da smo u opasnosti od sudara s tim brodom. Kapetan je zatim pozvao signalista. Poalji signal tom brodu: Sudarit emo se. Savjetujem da promijenite smjer kretanja za 20 stupnjeva.Kapetan je rekao: Signaliziraj: Ja sam kapetan. Promijenite smjer za 20 stupnjeva.Ja sam pomorac druge klase, doao je odgovor. Promijenite smjer za 20 stupnjeva.Od njih je doao signal: Savjetujemo da vi promijenite smjer kretanja za 20 stupnjeva.Sad je kapetan ve bio bijesan. Proskitao je: alji: Ja sam bojni brod. Promijeni smjer za 20 stupnjeva.Vratio se svjetlosni signal: Ja sam svjetionik.Promijenili smo smjer.

Promjena paradigme koju je doivio kapetan i mi dok itamo tu priu na nov nain objanjava situaciju. Vidimo stvarnost koja je bila zanemarena njegovom ogranienom percepcijom, stvarnost koju je jednako vano shvatiti u svakodnevnom ivotu kao to je to vano naem kapetanu u magli.

U svemu ivome postoje faze rasta i razvoja koje slijede jedna drugu odreenim redom. Dijete se naui preokrenuti, sjesti, puzati, a onda hodati i trati. Svaki je korak vaan i za svaki je potrebno vrijeme. Nijedan se korak ne moe preskoiti. To vrijedi u svim ivotnim dobima, za sva podruja razvitka, bilo da uimo svirati glasovir ili djelotvorno suraivati s kolegom. Vrijedi za pojedince, za brakove, za obitelji i za organizacije.

Znamo i prihvaamo tu injenicu ili naelo procesa u podruju fizikog svijeta, ali je tee i rjee shvaamo na podruju osjeaja, u ljudskim odnosima, pa i na podruju osobnog karaktera. Priznati neznanje esto je prvi korak u izobrazbi. Thoreau je pouavao: Kako da se sjetimo svog neznanja, koje je potrebno za rast, kad se stalno sluimo svojim znanjem?

Privlaenje u psihologiji moe se definirati silom koja privlai ljude slino pojavama privlaenja tijela u fizici pod utjecajem privlane magnetske sile. Ta sila je stav svianja ili naklonosti. Kada se dogodi susretanje dvaju umova, ljudi doivljavaju pozitivno privlaenje. U suprotnom sluaju, ako nam se stavovi neke osobe ne sviaju ili ak smatramo glupima, doivljavamo negativnu privlanost odbojnost.

Istraivanja pokazuju da je tjelesna privlanost kljuni imbenik privlanosti i razmatranju partnera za hodanje i brak. Fizika privlanost utjee tijekom intervjua za zaposlenje i na mogue poslodavce.

Meutim, tjelesna privlanost ovisi esto i o kulturnim standardima, pa i o naem ponaanju. Ljudi openito postaju privlaniji kada se smijee. Takoer, istraivanja pokazuju da i druge vrste ponaanja utjeu na privlanost.

Privlanost je esto povezana sa slinou. esto se govori o privlaenju suprotnosti, kao i svaka ptica svome jatu leti. Iako se radi o dva razliita koncepta, oba na odreeni nain imaju vezu sa stvarnou. Istraivanja pokazuju da ljudi ne biraju najljepe partnere u mjestu, ve najee sebi ravne osobe.

Slinost koju traimo ne zaustavlja se samo na tjelesnoj privlanosti. Istraivanja potvruju da se veina ispitanika ipak radije odluuje za spolnog i branog partnera izabrati osobu iste rase/nacionalnosti, dobi, razine obrazovanja i vjere. Razlog zbog kojeg se brakovi najee sklapaju meu ljudima istog porijekla jest zbog injenice da se brakovi sklapaju u susjedstvu, a ne na nebu. Drugim rijeima, obino ivimo meu ljudima ije porijeklo slii naem. Drugi je razlog da nas privlae ljudi slinih stavova, a vjerojatnije je da e ljudi slinog porijekla imati i sline stavove. Slinost u stavovima kljuna je za privlanost, prijateljstvo i ljubavni odnos.

Osoba koja je u radnom okruenju optimistina, veselo hoda, ima sjaj u oima obino je privlanija za svoje suradnike nego osobe koje su pesimistine ili kritiki raspoloene. Takve osobe pokazuju i vii stupanj tolerancije, viu razinu uinkovitosti (klikeri bolje rade), te openito imaju vei radni uinak nego osobe koje njeguju negativne osjeaje, razmiljanja i stavove.

Psihologija na koju smo do sada bili orijentirani, psihologija izvanjske kontrole, s postavkom u tumaenju naeg ponaanja prema modelu Stimulis Respos (podraaj odraaj), utemeljuje odnos prema ljudskom ponaanju tvrdei da se neto deava kao reakcija na odreena dogaanja u naem okruenju, liavajui nas najee upravo Nae moi odluivanja i izbora, te pune odgovornosti da bez obzira na vanjske stimulanse, mi odluujemo kako emo i kojim ponaanjem nastojati rjeavati nastalu problemsku situaciju.

Teorija izbora nove psihologije osobne slobode, dr. William Glassera, tumai ljudsko ponaanje kao individualni izbor svakoga od nas, i to izbor koji se u konfliktu odvija u nama, jer jedino Mi moemo djelovati prema sebi, kontrolirati sami sebe, i nemamo mo kontrole drugih, a kada to inimo, tada gubimo kompetentnost i primjenjujemo prisilu.

Teorija izbora shvaa ovjeka kao slobodno, odgovorno bie, koje je motivirano iznutra i ije je ponaanje uvijek svrhovito te vrlo raznovrsno i fleksibilno.

Slijedea znaajna razlika u tumaenju ljudskog ponaanja psihologije izvanjske kontrole kao slubenog modaliteta tumaenja ponaanja ovjeka, kao i svih ostalih pojava u modaliteti i kvaliteti ponaanja kod ljudi, s nainom tumaenja u Teoriji izbora - psihologiji unutarnje kontrole, najoitije se sagledava u prikazu funkcioniranja DIJAGRAMA MOZGA kao kontrolnog-izbornog sistema.

STVARNI SVIJET zamjeujemo odnosno percipiramo naim osjetilnim sistemom, a to su vid, opip, sluh, njuh, okus. Tako primljena slika stvarnog svijeta doivljava daljnje promjene prolazom kroz nae filtre potpunog znanja i filtre naih vrijednosti. Upravo to to je prolo u prethodnom sustavu, postaje znaajna kvaliteta naeg unutarnjeg svijeta to je na ZAMIJEENI SVIJET odnosno SVIJET IMAM, koji se istovremeno odmah komparira s naim nutarnjim svijetom - unutarnjim ALBUMOM SLIICA SVIJET ELIM, u nastojanju da se pronae djelotvorna kontrola kojoj bismo zadovoljili svoje osnovne potrebe.

Nae potrebe su: potrebe za Preivljavanjem da smo uope ivi, Pripadanjem/ljubavi osjeaj da negdje gdje jesmo da smo dobrodoli, da se osjeamo dobro, da imamo osjeaj pripadnosti, potreba za Moi uvaavanjem, samoaktuelizacijom i takmienjem, Slobodom punjenjem naih baterija te Zabavom - u aktivnostima odmora, rada i uenja.

Ovakav pristup ljudskoj aktivnosti predstavlja upravo tu novu kvalitetu koja odreuje Teoriju izbora, jer ukazuje na istinsku kvalitetu naih aktivnosti, upravo kroz funkciju mozga, da su svi nesporazumi i konflikti u naim nastojanjima postizanja punog zadovoljstva, ustvari na unutarnji konflikt.

To pretpostavlja da se mi ne sukobljavamo s vanjskim stvarnim svijetom, ve je sukob na relaciji naeg svijeta imam i svijeta elim. Nadalje valja naglasiti da su sva naa ponaanja izabrana ponaanja, bila ona svrsishodna ili nesvrsishodna, jer se ponaanjem nastojimo u cijelosti nai u kvaliteti zadovoljenih potreba. Svrsishodnim ponaanjem postiemo oekivanu i eljenu kvalitetu zadovoljena potreba, ali i kada ponavljamo nesvrsishodna ponaanja mi u stvari tragamo i nastojimo postii zadovoljene naih potreba u skladu sa naim pojmom kvalitete iz Naeg svijeta kvalitete - svijeta elim. Nae cjelovito ponaanje jeste rezultat naih aktivnosti, miljenja, nae fiziologije i osjeaja. Ono na to mi osobno moemo djelovati jeste Naa aktivnost i Nae miljenje, te time odreujemo kvalitetu zadovoljenja Naih potreba, u kvaliteti koju elimo postii.

U odreivanju osobnog ponaanja, ovisi kako smo percipirali, odnosno s kojom tonou smo prepoznali stvarnu vizualno i slunu informaciju, izbjegavajui realnu mogunost pogreke u vidnoj i slunoj percepciji i procjeni.

Dijelimo iskustvo iz svakodnevnog ivota koliko je nesporazuma iz pogreno sasluane neije poruke, rijei, ili cijelog sklopa reenica, krivo protumaene geste. Jednako tako imamo iskustvo razlika i pogreaka u vidnoj percepciji.

No upravo te vidne i slune razlike i pogreke, znaju biti vrlo odluujue za kvalitetu naeg izbora modaliteta ponaanja, ali i izgradnje odnosa s drugim ljudima.

Stoga valja u komunikaciji biti otvoren za primanje informacija, znai biti spreman paljivo i aktivno sluati, ne donositi brzoplete zakljuke o onom to smo uli pa i vidjeli, ve si dati vremena provjeriti istinitost valjanost vienog i sluhom registriranih informacija, s naim sugovornikom, jer je to daleko korisniji nego graditi miljenje pa i odnos na krivo shvaenoj i protumaenoj informaciji.

3.1. Preivljavanje

Najstarija potreba jeste potreba Preivljavanje (odravanje vrste), odnosno fizioloka potreba, koja je vrlo znaajna kvaliteta naeg cjelokupnog ponaanja u osiguranju svih pretpostavki zadovoljenja tjelesnih zahtjeva za odranjem ivota.

Vano nam je zadovoljiti potrebu za redovitim uzimanjem hrane i tekuina, osiguranjem uvjeta odranja ivotnih funkcija, u zatiti od prekomjernih hladnoa ili vruina, odnosno od ostalih izvanjskih utjecaja koji imaju snagu nanoenja ozljeda ili unoenja neravnotee, odnosno umanjenja nae fizike kondicije, za prosto fizikim opstankom i kvalitetnim funkcioniranjem, pa do odranja svih vitalno potrebnih sposobnosti odranja i zdrave reprodukcije vrste kojoj pripadamo, imati osobnog potomka, o kojem skrbimo i preko njega zadovoljavamo sve ostale potrebe uz ve fizioloku potrebu.

3.2. PripadanjeOva potreba pripada krugu osnovnih psiholokih potreba, a formirana je u evolucijskom razvoju puno kasnije kao nova kvaliteta od fizioloke potrebe preivljavanja. I ova je potreba snano poticana genetskim porukama, te se u potpunosti ostvaruje kroz odnos s drugom osobom i/ili osobama. Znai nai nas geni potiu da traei ljubav i pripadanje to inimo i volimo kroz cijeli ivot. Vano je rei da kad razmiljamo o pripadanju, ee mislimo na dobivanje nego na nae davanje. Osjeaj pripadanja nam je potreban u svim socijalnim skupinama u kojima se kreemo. U ovisnosti od znaaja kojeg skupina ili pojedinac imaju za nas to nam je osjeaj pripadanja manje ili vie vani. U sluaju da due vremena izostane osjeaj pripadanja odnosno da se u toj socijalnoj skupini u kojoj boravimo vremena ne osjeamo dobro, iz bilo kojeg razloga, s vremenom se poinju javljati problemi i s drugim potrebama te ako nita ne poduzmemo poinju nam se pojavljivati prvi psihosomatski simptomi (neka akutna bolest, npr. uestale viroze, vrtoglavice, problemi s dinim, probavnim, lokomotornim sustavom, itd.).

Ovaj mehanizam funkcionira na isti nain i kad su nam druge potrebe ugroene odnosno neispunjene.

3.3. MoOno to razlikuje ljude od ostalih ivih bia, jeste upravo snano izraena potreba posjedovanja moi, imati mo.

Agresija se pojavljuje kod ivotinja kad im se prijeti, kad ele spolne odnose, kad ele hranu za sebe i svoje mlade. Vrlo je lako prepoznati u takvom ponaanju da je ono motivirano zadovoljenje potrebe preivljavanja, a ne samo zadovoljenje potrebe moi.

U zadovoljavanju potrebe moi kod ovjeka svojstveno je, da je ta elja povezana uz osjeaj zadovoljstva u kvaliteti dobivanja, pa kad dobivati znai jo vie dobivati, to neosporno povlai da bi zbog toga drugi trebali dobiti manje. Tono je, da pohlepa i pod svaku cijenu posjedovanje statusa snano hrani nezasitnu potrebu zadovoljavanja moi, apsolutnom kontrolom drugih.

U modalitetu elim pobijediti, elim imati kontrolu nad stvarima, raditi apsolutno na svoj nain, govoriti samo drugima to da rade, te utjecati da to to rade, da upravo rade onako kako mi mislimo da je najbolje.

Dobivanje moi isto je tako na osobni izbor.

Na naelima Teorije izbora biti jai i uspjeniji, biti moniji, ne podrazumijeva posjedovati mo samo za sebe, ve upravo suprotno, posjedovati osobnu snagu dijeliti mo sa drugima, jer u tom trenutku kad spoznamo i prepoznajemo da smo koristei i zadovoljavajui osobnu potrebu moi uspjeli u odnosu sa drugima ne ugroziti njihovu potrebu zadovoljavanja moi, mi se osobno osjeamo bolje i sigurnije.

U drutvu koje potuje naela Teorije izbora, u kojem se zadovoljavanje moi odvija u suglasju drugima, mnogo bi se rjee vrili izbori prisile, kontrole drugih, s manje razloga da jedni drugima sudimo, ali bi se istovremeno naa snaga usmjeravala na prevladavanje svega to je u nama razliito.

Ako smo u stanju promijeniti svoju osobnu psihologiju tada ostvarujemo pretpostavke za izgraivanje drutvenih odnosa i samog drutva u kojem e se potreba moi sve vie pretvarati u jakost i snagu samokontrole, a ne u slabost i neefikasnost kontrole monika nad drugima.

3.4. Sloboda

To bi znailo da je naa potreba za slobodom proizala iz pokuaja evolucije da osigura valjanu ravnoteu izmeu Tvoje potrebe da me pokua prisiliti da ivim ivot onako kako ti hoe i moje potrebe da se oslobodim prisile.

Gubitak slobode nadalje znai i gubitak nae slobode da smo konstruktivno kreativni. To ima za posljedicu da pod pritiskom izvanjske kontrole, prisile i tue moi nad nama na doivljaj gubitka slobode mi doivljavamo kao osobnu patnju, te na kreativni sustav moe prouzroiti bol i/ili nas odvesti u bolest.

to imamo vie slobode i mogunosti njena zadovoljenja s ostalim potrebama, a da pri tom ne guimo i ne omoguujemo drugim osobama na kvalitetnom zadovoljavanju svojih potreba, potvrujemo jo jedno zlatno pravilo: Sposobniji smo koristiti svoju kreativnost ne samo za vlastitu korist, nego i za korist svih drugih. Kreativni ljudi koji se osjeaju slobodnima kreirati rijetko su sebini. Dijelei sa drugima svoju darovitost i sami pri tom dobivaju mnogo zadovoljstva.

3.5. Zabava

Ako vjerujemo, a ne bi trebalo biti razloga da ne vjerujemo, kako zadovoljenje potrebe zabave jeste Nagrada genetike za uenje, mi smo ustvari potomci ljudi koji su uili vie ili bolje od drugih.

Tako su ti ljudi imali mogunost kroz avanturu preivljavanja zadovoljavajui potrebu za zabavom takoer ugraenoj u nae gene, uvrstiti u svom svijetu kvalitete kao potrebu od znaajne vanosti. Upravo zbog toga to se cijelog ivota znamo i imamo potrebu igrati se, mi cijeli svoj ivot i uimo.

Tako bismo mogli i kazati da zabavu najbolje moemo objasniti smijehom, a ljudi u kvaliteti zaljubljenosti obilato ue jedni o drugome, a sve je to popraeno naravno smijehom.

U igri odraslih i bebe Sad me ima, sad me nema, gdje beba to doivljava kao igru i korisnu lekciju: JA SAM JA, A TI SI TI jer najvjerojatnije je da je tada beba mislila: ja sam ja, a ti si takoer ja. To se moe protumaiti upravo injenicom bebinog svijeta kvalitete, u kojoj ona ima snanu potrebu posjedovanja svih onih koji o njoj skrbe.

Takav stav da sve posjedujemo, odnosno da ne zamjeujemo razlike sebe i drugih, kao i injenicu da ne posjedujemo druge, nee razorno djelovati dok smo bebe, ali usvajanjem takvog stava u odrasloj dobi moe vrlo razorno djelovati na nae odnose s drugim ljudima.

Stoga je vrlo vano ve za rana spoznati da se neminovno razlikujemo od drugih, pa da i pored svih uoenih slinosti, ipak smo jedina osoba koju u stvari posjedujemo.

Stoga je neophodno uloiti puno truda da bismo se dobro slagali jedni s drugima.

Moemo slobodno rei kad se pone kvariti odnos bilo u braku, meu prijateljima, poslovnim partnerima, prva e rtva upravo biti zabava.

Sva su naa ponaanja izabrana, bez obzira bila ona svrsishodna ili ne, sastoje se od etiri komponente:

AKCIJE to radim?, MILJENJA to mislim?, FIZIOLOGIJE to mi govori tijelo?, OSJEAJA to osjeam?

Mi moemo mijenjati ono to radimo, kao i to mislimo, te ba o tome kako radimo i mislimo mi odreujemo kvalitetu onog to oekujemo i elimo.

Druge dvije komponente ukupnog ponaanja, tj. fiziologija i osjeaji promjenjive su tek kada smo izmijenili ono to radimo i kako mislimo.

Ljudi najee nisu niti svjesni da su upravo oni odabrali patnju.

Otkrivajui vrijednosti Teorije izbora u osnovnim naelima na kojima se temelji, smatra se i duboko vjeruje da je sve to inimo i kako inimo od roenja pa do smrti PONAANJE, te se ovjek u svim ivotnim situacijama upravo samo ponaa.

Mi ne samo da se stalno ponaamo nego i stalno pokuavamo odabirati ona ponaanja za koja mi vjerujemo da nam omoguuju najdjelotvorniju kontrolu nad naim ivotima.

Ukratko kada elimo prestati odabirati bolna ponaanja, primjerice deprimiranja, tada su ovo nai izbori koji predstavljaju uinkovito ponaanje:

promijeniti ono to elimo, promijeniti ono to inimo ili promijeniti oboje.

Sama rije ponaanje, kako i definira W. Glasser, jeste nain na koji netko vlada sa samim sobom, te stoga sa stajalita Teorije izbora ta je rije osobito vana.

Nije suvino ponoviti da etiri nedjeljive komponente zajedno ine nain na koji netko vlada sobom. Prva komponenta jeste AKTIVNOST; jer kad mislimo o ponaanju, veina e nas pomisliti na aktivnosti poput etanja, govorenja ili uzimanja hrane. Druga komponenta MILJENJE; mi uvijek neto mislimo. Trea komponenta OSJEANJE; uvijek kada se ponaamo mi stalno neto i osjeamo. etvrta je komponenta naa FIZIOLOGIJA; uvijek je neka fiziologija povezana sa svime to inimo. Primjera radi srce svojim radom pumpa krv, pluima diemo, a neurokemija je u vezi sa funkcioniranjem mozga.

Kako moemo vrlo lako zapaziti sve etiri komponente djeluju istodobno, pa stoga u Teoriji izbora jednu rije ponaanje, proirujemo na dvije rijei CJELOKUPNO PONAANJE.

HVALA!