CONAN DOYLE ZNAK ETVORICE

1 NAUKA O ZAKLJUIVANJU Sherlok Holmes uze bocu sa ploe na kaminu, a iz lijepe kutije od safijana izvadi brizgalicu za davanje potkonih injekcija.

Dugim nervoznim, bijelim prstima uglavi tanku iglu i podvi lijevi rukav koulje. Kratko vrijeme promatrao je zamiljeno

vornatu podlakticu ! zglavak koji su postali pjegavi i izbrazdan od nebrojenih tragova uboda. Na koncu zabode otri vrh igle,

pritisnu maleni klip, pa se zavali s dubokim uzdahom zadovoljstva u naslonja presvuen barunom. Ovom inu mjesecima sam prisustvovao po tri puta dnevno, ali

se nikako nisam mogao pomiriti s tom navikom. Naprotiv, iz dana u dan me je taj prizor sve vie draio, a savjest me je

propisno pekla pri pomisli da mi nedostaje hrabrosti da se protiv toga bunim. esto sam se zaklinjao da u mu rei svoje miljenje o tome, ali je u, onom hladnom, nemarnom stavu mog prijatelja bilo neega to bi svakog sprijeilo da dopusti sebi takvu

slobodu. Njegove velike mogunosti, gospodski nastup l saznanje koje sam stekao o njegovim mnogobrojnim, udnovatim odlikama, sve me je to inilo bojaljivim i

neodlunim da mu se isprijeim. No to popodne, bilo zbog crnog burgundskog vina koje sam popio uz ruak, bilo zbog pojaane razdraenosti koju je kod

mene izazvala pretjerana smiljenost njegovog postupka, osjetih

odjednom kako ne mogu vie da se suzdrim. to je na redu danas? upitah morfij ili kokain?

On tromo podie oi sa stare otvorene knjige tampane goticom. Kokain ree on sedam postotni rastvor. Hoete li isprobati? Svakako da ne odgovorih otro. Moj tjelesni sastav jo nije prebrodio afganistansku vojnu. Ne mogu sebi dozvoliti da mu natovarim jo neki poseban napor. On se nasmije mojoj estini. Moda ste, Watsone, u pravu ree. Dozvoljavam da na tijelo moe vriti tetan utjecaj, ali kad tako izvrsno bistri um i potie umni rad, onda je njegovo drugorazredno djelovanje veoma malo vano. Ali razmislite rekoh ozbiljno. Raunajte to vas sve to stoji! Va mozak se moda, kako kaete, i potie, postaje ivahan, ali radi se o jednom nezdravom, patolokom

procesu, koji podrazumijeva poveanu razmjenu

materijala, a na koncu moe dovesti i do stalne slabosti. Znate i sami kakva vas crna reakcija spopadne. Za takovu divlja ne vrijedi krenuti u lov. Zato dovodite u pitanje

gubitak onih velikih sposobnosti kojima ste nadareni, samo radi jednog prolaznog zadovoljstva? Sjetite se da vam ne govorim samo kao prijatelj prijatelju, ve l kao to

lijenik govori nekome za ije je zdravstveno stanje donekle

odgovoran. Nije izgledalo da se uvrijedio, naprotiv, laktova uprtih o naslonja, spojivi vrhove prstiju, izgledao je kao netko kome

takav razgovor godi. Moj um ree on buni se protiv svake stagnacije. Dajte mi problem, dajte mi posla, najzamreniju ifru, najzapetljaniju analizu, ja sam tad u svom elementu. U tom sluaju mogu biti i bez umjetnih nadraaja, ali ivotne jednolikosti se grozim, udim za umnim uzbuenjima. Zbog

toga sam i izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje rei, stvorio ga, jer ga na cijelom svijetu jo nitko ne obavlja. Zar ste vi jedini amater-detektiv? rekoh podigavi obrve.

Jedini neslubeni savjetnik za detektivske poslove odgovori on. Ja sam u istragama zadnja i najvia instanca. Kad Gregson, Lestrejd ili Etelni Dons ne znaju kud e to je, uostalom, kod njih obina pojava stvar doe pred mene. Ja pregledam, pruene podatke i dajem struno

miljenje. U takvim sluajevima ne traim nikakvo priznanje. Moje se ime ni ne pojavljuje u novinama. Najvea nagrada mi je sam posao, zadovoljstvo da iznalazim

polje rada svoje posebne sposobnosti. O mojim metodama stekli ste i sami nekakvo iskustvo u sluaju Deferson

Houpa. O i jote kako rekoh srdano. Nikad me se nije tako neto dojmilo u ivotu. ak sam to i opisao u jednoj brourici pod malo fantastinim naslovom Skrletna studija. On klimnu tuno glavom. Pregledao sam je ree. Iskreno reeno, ne mogu vam ba estitati na njoj. Istraivanje je, ili barem bi

trebalo biti, jedna egzaktna nauka, pa se s njim postupa na isti hladan l neosjeajan nain. Pokuali ste da mu date

romantinu icu, to stvara dojam kao da ste preradili neku ljubavnu priu, ili otmicu u petu Euklidovu

teoremu. - to ja tu mogu kad je bilo romantino prigovoriti ja. injenice nisam mogao mijenjati. Neke injenice bi trebalo izostaviti, ili ih barem pravilnije usmjeriti prilikom razmatranja. Jedina pojedinost vrijedna spomena u tom sluaju jeste neobino

analitiko razmatranje posljedica ka uzrocima, pomou kojih

mi je polo za rukom da ga raspetljam. Ovo kritiziranje djela koje je imalo posebnu namjenu da mu se svidi, nije mi bilo ugodno. Priznajem takoer, ozlojedila me je i

njegova samohvalisavost, koja kao da je ciljala na to da svaki red moje knjiice bude posveen samo njegovim dostignuima. U

toku svog viegodinjeg zajednikog stanovanja s njim u Bejker

Stritu, vie puta sam primjetio kako pod mirnim i didaktiikm

nainom moga prijatelja, tinja malo sujete. Meutim, nisam

stavio nikakvu primjedbu, ve sam sjedio i dalje preme-tao svoju ranjenu nogu. Kroz nju mi je prije izvjesnog vremena prosvirao metak iz duge afganske puke, iako me nije ometala u hodu,

nesnosno me je boljela kod svake promjene vremena. . Nedavno sam proirio praksu i na kontinent ree Holms, punei svoju staru, drvenu lulu od velikog vrijesa. Prole nedjelje obratio mi se za savjet Fransoa Vijar koji je, kao to

vjerojatno znate, u posljednje vrijeme izbio na vodee mjesto u francuskoj detektivskoj slubi. On ima onu keltsku mo brze

intuicije, ali mu nedostaje iroki vidokrug egzaktnog znanja, koji je sutinski potreban za daljnji razvitak njegova umijea. Sluaj

se odnosi na neki testament i bio je i donekle i zanimljiv. Ukazao sam mu na dva paralelna sluaja, jedan iz Roge 1857, a drugi iz

Sent Luisa 1871. godine koji su mu pomogli da doe do pravog rjeenja. Evo pisma koje sam jutros primio i u kom odaje

priznanje mojoj pomoi. Jo dok je govorio dobaci mi neki zguvani list inozemnog

papira za pisanje. Preletio sam oima preko njega nailazei na izobilje oduevljenih opaski koje su kiptile francuskim

komplimentima magnifiques1, coup de maitre2 i tours de

force*. Sve je ovo svjedoilo o Francuzovom vatrenom divljenju. Govori kao uenik svom uitelju rekoh. Oh, precjenjujete moju pomo rae Serlok Holms skromno. On je i sam izuzetno obdaren. Raspolae dvjema od tri potrebne osobine za idealnog detektiva. Posjeduje mo

zapaanja i mo zakljuivanja. Nedostaje mu samo znanje, a to e

vremenom doi. Sada prevodi neke moje sitnije radove na francuski. Vae sitnije radove? Oh, zar niste znali? povika on smijui se. Da, ja sam kriv za nekoliko monografija. Sve su strune prirode". Evo, na

primjer jedne: O razlikovanju pepela raznih vrsta duhana. U njoj nabrajam sto etrdeset vrsti cigara, cigareta i duhana za

lule, a razne tabele prikazuju u boji pojedine vrste pepela.

injenica koja se stalno javlja u krivinim sporovima, a koja

je katkada od najvee vanosti kao putokaz. Ako se ispostavi da je ubistvo uinio netko tko pui indijski lunkahu4, onda se

oigledno suava polje istrage. Za jedno iskusno oko izmeu

crnog pepela jedne Trihonopoli cigare i bijelog paperja od tanko krianog duhana postoji razlika kao izmeu krompira i zelja. Posebno ste obdareni za sitne pojedinosti primijetih. Ja samo cijenim njihov znaaj. Evo moje monografije o ispitivanju otisaka nogu s nekoliko primjedaba o upotrebi parikog asfalta kao uvara otisaka. Evo i udnog malog

djela o utjecaju redovnog zanimanja na oblik ruke taracera, mornara, tkaa, brusaa dijamanata, reraa p'lute

i stovoslagaa. To je stvar od velikog praktikog znaaja za

detektiva-istraivaa, posebno u sluajevima nepoznatih leeva, ili pri utvrivanju prethodnih podataka o

kriminalcima. No, ja vas, izgleda, zamaram sa ovim svojim omiljenim temama. Ni najmanje odgovorili ozbiljno. Naprotiv, za mene je to u najveoj mjeri zanimljivo pogotovu otkada sam imao prilike da promatram kako vi to primjenjujete u praksi. Sada ste ba govorili o zapaanju i zakljuivanju.

Zapaanje svakako do stanovite mjere ukljuuje i zakljuivanje, kao i obratno. Nee biti tako odgovori on, i zavali se udobno u svoj naslonja, pa poe isputati iz svoje lule debele, plave kolutove

dima. Na primjer, na temelju promatranja vidim da ste jutros bili na poti u Vigmor Stritu, a na temelju zakljuivanja pretpostavljam da ste odande poslali telegram. Tono! rekoh ja. Tono je i jedno i drugo! AH priznajem nije mi jasno kako ste doli do toga. Svrnuo sam onamo ponukan nekim iznenadnim poticajem kog nisam nikome spominjao. Pa to je najjednostavnije primjeti on prigueno se smijui na moje iznenaenje tako doslovno jednostavno da nije potrebno nikakvo objanjenje, pa ipak, ta

jednostavnost mogla bi vam posluiti da razgraniite

promatranje od zakljuivanja. Promatranje mi kazuje kako s

unutranje strane cipele imate crvenkastu naslagu blata. Ba

preko puta potanskog ureda u Vigmor Stritu dignut je plonik i

izbaena zemlja, tako da je teko ui u potu, a ne nagaziti na

blato. Ondje, koliko znam, zemlja je svojstvene crvene boje koja se ne nalazi nigdje u susjedstvu. Toliko o promatranju. Sve ostalo je zakljuak. Kako ste onda zakljuivanjem doli do brzojava? Pa tako, jer sam znao da niste pisali nikakvo pismo, budui da sam se cijelo jutro nalazio kraj vas. Znam T to da u vaoj

otvorenoj ladici imate itav list maraka i jedan debeli

sveanj dopisnica. Pa iz kog bi tada razloga ili na potu ako ne da poaljete telegram. Kad odbacite sve ostale injenice, ona koja preostane mora sadrati istinu, U ovom sluaju svakako je tako odgovorih poslije kraeg razmiljanja. Stvar je, kaete, veoma jednostavna. Biste li smatrali drskim s moje strane ako podvrgnem vau teoriju nekoj ozbiljnijoj probi? Naprotiv odgovori on to e me sprijeiti da uzmem i drugu dozu kokaina. Veoma 6e mi biti drago da se pozabavim ma kojim problemom koji mi postavite. uo sam vas da kaete kako ljudi veoma teko mogu izbjei da na svojim predmetima za svakidanju upotrebu ne _ostave

neke tragove svoje linosti iz kojih vjet promatra ne bi mogao

tota proitati. Evo sata koji je od skoro u mom posjedu.

Budite ljubazni pa mi dajte svoje miljenje o karakteru i navikama negdanjeg vlasnika? Predao sam mu sat s pritajenim zadovoljstvom jer proba je po mom miljenju bila neizvediva. Namjeravao sam da mu poslui

kao pouka zbog njegova pomalo dogmatska tona koji ga je katkad spopadao. On zanjiha sat u ruci, paljivo zagleda brojanik, otvor! stranji poklopac, osmotri mehanizam, prvo golim okom, a zatim pomou jakog pupastog lea. Jedva sam se

suzdrao da se ne nasmijem na njegovo pokunjeno lice dok je

zatvarao zaklopac i vraao mi sat.

Tu ima vrlo malo podataka primijeti. Sat je prije kratkog vremena oien, to me liava onih podataka koji bi mi najvie mogli rei. U pravu ste odgovorih ja. Bio je prije no to su mi ga poslali oien. U sebi sam optuio svog prijatelja da se zaklanja iza nespretnih i plitkih isprika elei prikriti svoj neuspjeh. Kakve podatke je

mogao oekivati od neoiena sata? Moje istraivanje, premda nezadovoljavajue, nije ba bilo sasvim jalovo primijeti on zurei sanjivo u strop, oima bez sjaja. Podvrgavajui se vaim ispravkama rekao bih da je ovaj sat pripadao vaem starijem bratu, koji ga je

naslijedio od vaeg oca. To bez sumnje zakljuujete po inicijalima H.V. na poleini. Potpuno tono. Ono mi ukazuje na vae ime. Sat je mogao biti izraen otprilike prije pedeset godina, a

poetna slova sw isto toliko stara kao i sam sat, znai da je

nainjen za prolu generaciju. Nakit obino prelazi na

najstarijeg sina, a ovaj je najvjerojatnije imao isto ime kao i otac. Va otac je, ako se dobro sjeam, ve odavno umro. Eto, zato je sat morao

biti vlasnitvo vaeg starijeg brata. Dotle je sve tono rekoh ]A. Moete li rei jo neto? On je bio neuredan ovjek, veoma neuredan i nemaran. Imao je dobre materijalne mogunosti, ali je

proigrao prilike koje su mu se pruale. Neko vrijeme ivio je u siromatvu s povremenim kratkim razdobljima blagostanja, ali na kraju je poeo da pije i sad je mrtav. To je sve to mogu da

zakljuim. Skoio sam sa stolice i hramajui nervozno koraao s prilino

gorine. To nije dostojno vas, Holmse rekoh Nisam mislio da ete se spustiti tako nisko. akali sta po prolosti mog

nesretnog brata, a sada tvrdite kako taj zakljuak izvodite na neki udnovati nain. Neete valjda oekivati od mene da vjerujem kako ste sve to proitali iz njegova starog sata. To

je, da kaem bez uvijanja, runo od vas i krije u sebi neeg

arlatanskog. Oprostite mi, molim vas, dragi moj doktore - ree on ljubazno. Promatrajui stvar iskljuivo kao apstraktan problem, zaboravio sam koliko je to za vas osjetljivo i bolno. Ipak, uvjeravam vas, ja nisam imao pojma da ste uope imali

brata, sve dok mi niste predali ovaj sat. Onda, tako vam svega najmilijeg na svijetu, kako ste doli do ovih injenica? U svim pojedinostima slau se., u

dlaku. Ah, imao sam. sreu. Govorio sam samo ono to se kretalo u granicama vjerovatnoe. Nisam uope oekivao potpunu tonost. Ali to nije bilo obino pogaanje? Nije, nije, ja se niti ne sluim pogaanjima. To je do zla boga lo obiaj. On razorno djeluje na 'sposobnost

loginog miljenja. Zapravo udite se zato jer ne pratite

redoslijed mojih misli i ne primjeujete sitne injenice od kojih moe zavisiti donoenje vanih zakljuaka. Na primjer,

poeo sam sa tvrdnjom da vam je brat bio nemaran. Ako

promatrate donji dio kutije ovog sata primjetit ete, da

ona nije samo na dva mjesta ugnuta, ve da je cijela izgrebena i oteena, uslijed navike da se u istom depu

dre jo neki tvrdi predmeti, na primjer, kljuevi i sitan

novac. Svakako, nije veliki podvig ustvrditi za ovjeka koji tako olako postupa sa satom to vrijedi pedeset gvineja da je

nemaran. A nije naroito usiljen zakljuak ni tvrdnja da je

ovjek koji nasljeuje predmete ovakve vrijednosti i u drugom

pogledu veoma izdano snabdjeven. Ja klimnuh glavom da pokaem kako pratim njegovo izlaganje. U Engleskoj je veoma uobiajeno da se u zalagaonicama, kada se uzima sat u zalog, vrhom od igle na unutranjoj strani

kutije ureze broj priznanice. To je spretnije od naljepnice, jer nema mogunosti da se broj izgubi ili zamijeni. Na unutranjosti, ove kutije, pomou lee, vide se ni manje ni

vie nego etiri takva broja. Zakljuak brat vam je esto bivao u novanoj oskudici. Dalji zakljuak bilo je povremenih razdoblja kad mu je ilo dobro, jer inae ne bi mogao da iskupi zalog. Na koncu, molim vas, pogledajte ove silne ogrebotine oko kljuanice na unutranjoj plohi. To su u

stvari tragovi gdje je klju skliznuo. Zar biste mogli

pretpostaviti da bi jedan trijezan ovjek nainio kljuiem

takve brazdice pri navijanju. Meutim, na satu nekog

pijanca nai ete ih uvijek, on samo ostavlja trag svoje nesigurne

ruke. U emu je tu neka tajanstvenost? To je jasno kao sunce odgovorih. alim to sam bio nepravedan prema vama. Trebalo je da poklonim vie povjerenja vaim sjajnim sposobnostima." Smijem li vas zapitati da li vam je

i sada povjerena neka takova istraga od zanata? - Nije. Nikakva, l zato evo kokain. Ne mogu ivjeti bez umnog rada. A zato bi se drugo i ivjelo? Stanite ovdje kraj prozora!

Zar je ikada postojao ovako oajan, turoban i beskoristan svijet. Gledajte, od ove ute maglutine koja se tegli niz ulicu i proima ove mrgodne kue. Ima li ega opipljivijeg i prozainijeg? Kakva

mi je vajda od sposobnosti, doktore, ako nema polja na kome bih mogao da ih primijenim? Zloin je tako neto obino, postojanje tako neto obino, na cijeloj zemlji nema

nieg to ne bi bilo obino. Tek to sam otvorio usta da odgovorim na tu bujicu rijei, kad na

vrata otro zakuca po zatim ue naa gazdarica, nosei

posjetnicu na posluavniku. Trai vas jedna mlada gospoa, gospodine ree ona obraajui se mom prijatelju. Gospoica Meri Morsten proita on. Hm! Tog se imena ne sjeam. Gospoo Hodson, pozovite mladu damu

gora Nemojte otii, doktore. Vie bih voli da ostanete.

2 IZVJETAJ O SLUAJU U sobu je ula sigurno koraajui, i na izgled pribrano, gospoica

Morsten. Bila je to mlada dama, plave kose, njena izgleda, sa finim rukavicama, obuena s mnogo ukusa. Njena jednostavna i

skromna odjea ukazivala je na skuene materijalne prilike. Na

sebi je imala opravu od obine tamnosivkaste tkanine, bez

ukrasa i porupia, a glavu joj je resio mali turban, u istom tamnom tonu, bijelo perce po strani inilo ga je svijetlijim. Na tom licu nisu odskakale neke prekrasne i naroito pravilne crte,

ali joj je izraz ostavljao Ijubak i mio dojam, a nada sve su se isticale njene produhovljene i suosjeajne velike plava oi. Iskusio sam mnogo ega meu narodima na tri kontinenta,

nagledao sam se raznoraznih ena, ali slobodno mogu rei da jo

nisam vidio lice koje bi jasnije odraavalo jednu profinjenu i

osjeajnu prirodu. Dok je sjedala na stolicu koju joj je ponudio Sherlok Holms, primjetno su joj podrhtavale usne, tresle joj se ruke. Na njoj su se jasno ispoljavali znaci snanog unutranjeg uzbuenja. Dola sam k vama, gospodine Holmse ree ona jer ste jednom pomogli mojoj poslodavki, gospoi Sesil Forester, da rijei neku svoju malu, domau potekou. Svojom

Ijubaznou i vjetinom ostavili ste na nju dubok dojam. Gospoa Sesil Forester ponovi on zamiljeno, ini mi se da sam joj bio od neke male koristi. Sam sluaj, koliko ga se sjeam, bio je veoma jednostavan. Ona nije mislila tako. No za moj sluaj to neete" moi rei. Neto udnije i neobinije od poloaja u kome se nalazim,

teko bih mogla zamisliti. Holms protrlja ruke dok mu se oi zacaklie. On se nagnu naprijed u naslonjau, a otro, orlovsko lice dobi Izraz duboka zamiljenosti. Iznesite svoj sluaj ree on reskim, poslovnim tonom. Vi ete me svakako ispriati rekoh, diui se sa svoje stolice. Na moje iznenaenje mlada dama podie ruku u rukavici da

bi me zadrala. Ako bi va prijatelj bio tako dobar da ostane ree ona mogao bi nam uiniti neprocjenjivu uslugu. Ja se spustih ponovo na stolicu. Ukratko produi ona ovo su injenice. Moj otac, koji me je jo kao dijete poslao u domovinu, sluio je u nekom

indijskom puku. Mati mi je umrla, a u Engleskoj nisam imala roaka. Smjestili su me u jedan dobar internat u

Edinburgu, gdje sam ostala do svoje sedamnaeste godine. Moj otac, koji je u svom puku bio kapetan prve klase, dobio je 1878. godine dvanaestmjeseno odsustvo i doao kui. Poslao mi je telegram iz Londona da je sretno stigao i

naloio mi da odmah doem k njemu u London; kao svoju adresu dao mi je hotel Langam. Koliko se sjeam, poruka mu je

odisala ljubavlju i toplinom. Kad stigoh u London, odvezla sam se kolima u hotel Langam; ondje su me obavijestili da kapetan Morsten stanuje tu, ali da je prethodne noi iziao i da se nije vratio. ekala sam cijeli dan ne

dobivi od njega nikakvih vijesti. Te noi, po savjetu

direktora hotela, stavila sam se u veu s policijom i

slijedeeg jutra dali smo oglase u sve novine. Nae

potrage nisu urodile nikakvim plodom; od tog dana do danas o mom sirotom ocu nikada se nije nita ulo. Vratio

se kui sa srcem punim nade da e nai mira, neto udobnosti,

a umjesto toga . . . Onda prinese ruku grlu, a kratak priguen jecaj prekide

joj reenicu. Kada se to dogodilo? zapita Serlok Holms, otvarajui svoju biljenicu. - Nestao je 3. decembra 1878 skoro prije deset godina. A njegova prtljaga? Ostao je u hotelu. U njemu se nije nalo nita to bi moglo navesti na ikakav trag neto odijela, nekoliko

knjiga i znatan broj kurioziteta sa Andamanskih otoka. On je bio jedan od oficira u strai jedne kaznione. Je li imao kakvih prijatelja u gradu? Jedinog za kog smo znali bio je major Solto iz istog 34-og bombajskog pjeadijskog puka. Major je kratko vrijeme prije toga otiao u mirovinu i ivio u gornjem Norvudu. Naravno, odmah smo se stavili s njim u vezu, ali on ak nije ni

znao da je njegov oficirski kolega boravio u Engleskoj. Neobian sluaj primijeti Holms. Jo vam nisam ispriala najudniji dio. Prije jedno est godina, da budem tona, 4. maja 1882 pojavio se u Timesu oglas u kome se traila adresa gospoice Morsten, podvlailo se kako je u njenom interesu da se javi, ali adresa ni kakvo ime nije bilo oznaeno. U to doba sam upravo bila

stupila u porodicu gospoe Sesil Forester u svojstvu

odgojiteljice. Po njenom savjetu objavila sam u oglasima svoju adresu. Jo istog dana stigla je potom na ovaj moj

novi stan mala, kartonska kutija u kojoj sam nala jedan veoma krupan i sjajan biser. Napisano nije bilo nita. Od toga

vremena svake godine istoga dana uvijek se pojavljivala slina

kutijica u kojoj se nalazio slian biser, bez iega to bi

nagovijestilo tko je poiljalac. Neki vjetak procijenio ih je kao rijetke i od velike vrijednosti. Moete se i sami uvjeriti da su

veoma lijepi. Dok je govorila ona otvori neku plosnatu kutiju i pokaza mi najljepih est bisera koje sam ikad vidio. Va iskaz je veoma zanimljiv ree Serlok Holms. Je li vam se jo to dogodilo? Jeste i to ba danas. Zato sam i dola k vama. Jutros sam dobila ovo pismo koje ete moda i sami htjeti

proitati. Hvala vam ree Holms. Omotnicu takoer, molim. Potanski ig London, pota Jugozapad, datum 7 jula. Hm!

Otisak mukog palca u kutu vjerojatno raznosa. Najbolja vrsta papira. Omotnica iz paketa od svega est penija. Neobian

ovjek u pogledu pisaeg materijala. Nema nikakve

adrese. ,Budite veeras u sedam sati pored treeg stuba s

lijeve strane ispred kazalita Liceum. Ako ste nepovjerljivi,

dovedite dva prijatelja. Vi ste ena kojoj je nanesena nepravda i koja e dobiti zadovoljtinu. Nemojte dovoditi

policiju. Ako je dovedete, bit e sve uzaludno. Va nepoznati

prijatelj.' Pa ovo je zaista vrlo lijep mali rebus. to namjeravate uiniti, gospoice Morsten? To sam ba htjela ja vas pitati? Onda emo sigurno ii vi i ja i ... pa da, doktor Vatson je kao stvoren za to. Va dopisnik veli dva prijatelja. On i ja smo i ranije suraivali. Da li e on htjeti? zapita ona s neim preklinjuim u glasu i stavu. Bit u sretan i ponosan rekoh ivahno ako vam budem od ma kakve pomoi. Obojica ste veoma ljubazni odgovori ona. ivjela sam povueno pa nemam prijatelja kojima bih se mogla obratiti. Ako budem ovdje u est sati bit e to dovoljno, zar ne? Na smijete doi kasnije ree Holms. Ipak ima tu jo neto. Je li ovaj rukopis Isti kao na adresama kutija s biserima? Imam ih ovdje odgovori ona vadei est komada omotnica. Vi ste zaista uzoran klijent. Sasvim dobro predviate; da vidimo. On rairi papire po stolu, pa kratkim, prodornim pogledima odmjeravae svaki po redu. Sve je pisano iskrenu-tim rukopisom ree odmah ali u pogledu onog tko pie ne moe biti dvojbe. Gledajte kako se izvija slovo

m*, a pogledajte za6kret zavrnog s. Nesumnjivo potiu od iste osobe. Ne bih htio da ulijevam lane nade, gospoice Morsten, ali ima li izmeu tog rukopisa i rukopisa vaeg oca

neke slinosti? Nije ni nalik odvrati ona. __ Oekivao sam da ete to rei. ekat emo dakle na vas

o est sati. Dozvolite mi, molim vas, da zadrim ove papire. Mogao bih se dotle udubiti u stvar. Sada je tek tri i pol. Dakle, au revoirl. Au revoir ree naa posjetitelica, stavi svoju kutiju s biserima u njedra, pogleda jednog i drugog vedrim, ljubaznim pogledom pa urno izie iz sobe. Stojei kraj prozora gledao sam je kako hitro odmie niz ulicu, dok sivi turban i bijelo perce ne postadoe samo jedna mrljica u

tamnoj gomili. Bila je ovo privlana ena! povikah okreui se prema svom prijatelju. On ponovno zapali svoju lulu pa se, zamirivi zavali u naslonja. Jel' te? ree on tromo, nisam ni primijetio. Vi ste zaista prava maina za raunanje povikah. Katkad ima u vama neeg to je izrazito neljudsko. On se blago nasmija. Od najvee je vanosti ne dopustiti svom rasuivanju- ree on da bude podlono neijim linim vrijednostima. Za mene -je stranka samo jedinka, dio nekog problema. Osjeanje vrijednosti su u suprotnosti sa trijeznim miljenjem.

Uvjeravam vas da je najprivlanija ena koju sam '(kada

upoznao bila objeena jer je otrovala troje male djece kako

bi se domogla njihove osigurnine, a najodurniji ovjek kog sam poznavao, neki filantrop, koji je potroio skoro etvrt

milijuna na londonsku sirotinju. Ali u ovom sluaju ... Ja ne inim iznimke. Iznimka potvruje pravilo. Jeste Ii ikada pokuali itati neiji karakter iz rukopisa, kakav vam se ini rukopis ovog prikana? itljiv je i pravilan odgovorili. Poslovan ovjek prilino jakog karaktera. Holms zanijeka glavom. Gledajte njegova dugaka slova ree on jedva se istiu nad kratkima. Ovo d bi moglo biti i a, ono l neko e. Ljudi jakog karaktera istiu dugaka slova ma kako neitko

pisali. U njegovom k ima kolebljivosti, a

samouvaavanja u velikim slovima. Ja sad idem. Moram doi

jo do nekih obavjetenja. Dopustite mi da vam preporuim ovu

knjigu. Dosad jedna od najznaajnijih. To vam je Muenitvo

ovjeka od Vinvuda Rida. Vratit u se kroz jedan sat. Ja sjedoh kraj prozora s tom knjigom u ruci, ali su mi misli odlutale daleko od smjelih pievih postavki. Misao mi se

vrzmala oko nae bive posjetiteljice njenog osmijeha, duboke, zvune boje njena glasa i udne tajanstvenosti koja je lebdjela nad njenim ivotom. Ako joj je u doba nestanka njezina oca bilo

sedamnaest godina, sada mora imati dvadeset i sedam slatko doba kad je mladost izgubila svoju samouvjerenost i postala neto trezveni je kroz iskustvo. Sjedio sam tako i razmiljao sve

dok mi ne poee padati na pamet tako opasne misli da brzo

pohitah svom pisaem stolu i bijesno se zadubih u najnoviji

traktat iz patologije. Ama tko sam ja, vojni kirurg, sa bolesnom nogom i jo mravijim bankovnim raunom, da bih mogao

pomiljati na takve stvari. A ona je bila samo jedinka, inilac i

nita vie. Ako mi se priprema neka crna budunost, svakako da

je bolje ako je muki sagledam, nego to pokuavam uljepavati

je fatamorganama svoje mate! 3 U POTJERI ZA RJEENJEM Holms se vratio neto prije pet i pol. Bio je vedar, ivahan i u najboljem raspoloenju; duevno stanje koje se kod njege, smjenjivalo sa napadima najcrnje potitenosti. Nema tu neke velike tajanstvenosti ree on uzimajui {alku aja koju sam mu nasuo. Izgleda da injenice doputaju samo jedno objanjenje. to! Zar ste ve doli do njega? Hm, to bi bilo pretjerano rei. Otkrio sam jednu ubjedljivu injenicu, injenicu koja govori sama za sebe i to veoma mnogo. Nedostaju jo samo neke pojedinosti.

Prouavajui zadnje stupce Timesa pronaao sam ba sada

da je major Solto iz gornjeg Norvuda, ranije u 34. pjeadijskom puku, preminuo 28. aprila 1882. godine. Moda je to ogranieno s moje strane, Holmse, ali ne vidim na to to ukazuje. Ne vidite? Iznenadili ste me. Razmotrite sluaj ovako. Kapetan Morsten je nestao. Jedina osoba u Londonu koju je mogao posjetiti bio je major Selto. Ovaj, meutim, porie da je uope uo da se Mcrsten nalazi u

Londonu. etiri godine kasnije umire major Selto. Tjedan dana iza njegove smrti ki kapetana Morstena dobiva dragocjen poklon, to se ponavlja iz godine u godinu, i sada vrhunac svega ovo pismo u kome se o njoj govori kao o eni kojoj je uinjena nepravda. Na kakvu bi se nepravdu to moglo odnositi, ako ne na to to je izgubila oca? Zato bi inae

pokloni poeli stizati odmah iza Soltove smrti, osim ako njegovom nasljedniku nije neto poznato o tajanstvenom dogaaju pa to eli da iskupi? Predviate li kakvu drugu

mogunost koja bi se mogla dovesti u sklad sa ovim

injenicama? Ali, kakvog li udnog iskupljivanja! Jo na tako neobian nain? Dalje, zato bi sada pisao pismo a ne prije est godina? I na kraju, pismo govori kako e dobiti zadovoljtinu. Kakvu zadovoljtinu moe ona oekivati? Bilo bi

previe pretpostaviti da joj je otac jo uvijek iv. U

njenom sluaju nema nikakve druge nepravde za koju bi se

znalo. Ima tekoa, svakako ima ree Serlok Holms zamiljeno ali naa noanja ekspedicija e ih sve otkloniti. Ah, evo etvoroprega; gospoica Morsten je ve u njemu!

Jeste li spremni? Onda bolje siimo jer je malo kasno. Uzeh svoj eir i najdeblji tap, dok Holms izvadi iz svoja ladice

revolver i strpa ga u dep. Bilo je jasno: mislio je da emo noas

imati ozbiljna posla. Gospoica Morsten se umotala u tamni ogrta, a njeno izraajno lice bilo je blijedo i pribrano. Ne bi bila ena da nije osjeala neku

nelagodnost zbog neobinog poduhvata u koji smo zagazili. Pa

ipak, savreno je vladala sobom tako da spremno odgovori na jo

nekoliko dodatnih pitanja koje joj je Holms postavio. Major Solto je bio veoma dobar tatin prijatelj - ree ona. Pisma su mu uvijek bila puna aluzija na majora. On i tata komandirali su trupama na Andamanskim otocima, te su obojica bili mnogo upueni jedan na "drugog. Moram vam jo rei, u tatinom pisaem stolu naen je neki neobian papir koji nitko nije mogao protumaiti. Ne pretpostavljam da je od nekog naroitog znaaja, ali ipak sam mislila da biste ga moda eljeli pogledati. Donijela sam ga sa sobom, evo ga! Holms paljivo odmota presavijeni papir, rairivi ga na koljenu.

Zatim ga od poetka do kraja veoma pomno pregleda svojom

dvostrukom lecem. Ovaj papir domae radinosti izraen je u Indiji primijeti on. Izvjesno vrijeme bio je avliem pribijen za neku dasku. Izgleda da dijagram koji se nalazi na njemu predstavlja plan jednog dijela nekakve velike zgrade s mnogobrojnim veim prostorijama, hodnicima i prolazima. Na jednom kraju nalazi se mali kri obiljeen crvenom tintom, a

iznad njega stoji 3, 37; slijeva je neto ispisano olovkom, ali je ve izblijedilo. Na lijevom kutu nalazi se neki neobian

hijeroglif, kao etiri kria u jednoj liniji, tako da im se krakovi dotiu. Pored toga napisano je veoma grubim i

neispisanim slovima Znak etvorice Donatan Smit, Mohamed Sing, Abdula Kan, Dost Akbar. Priznajem, ne vidim vezu u svemu ovome, no ipak, oigledno se radi o

nekom vanom dokumentu. Vidi se to po Jome to je paljivo uvan u nekoj biljenici, budui da je sa obje

strane podjednako ist. Nali smo ga u njegovoj biljenici ree ena. Dobro ga uvajte, gospoice Morsten, jer nam moe biti od koristi. Poinjem sve vie vjerovati da e se ispostaviti kako je

ova stvar mnogo dublja i utananija nego to sam

pretpostavljao. Moram ponovno razmisliti o svom stavu. On se zavali u kolima te vidjeh po njegovim namrgoenim

obrvama i ukoenom pogledu da se bacio duboko u razmiljanje. Gospoica Morsten i ja priali smo o naem sadanjem pohodu i

njegovom vjerojatnom ishodu, dok je na suputnik sve do kraja putovanja ostao u svojoj neprobojnoj suzdrljivosti. Bilo je septembarske veer, neto manje od sedam sati. Dan je bio turoban, a gusta, vlana maglutina nisko se spustila nad

velikim gradom. Nad blatnjave ulice nadnijeli su se oblaci boje mulja. Dolje kraj Strenda svjetiljke su postale obine zamagljene mrljotine rasutog svjetla koje je padalo u slabim, svjetlucavim krugovima na kaljavi plonik. ukasto bljeskanje izloga na

radnjama prodiralo je u zrak prepun dima i pritiska od pare, te je osvjetljavalo sumornom, titravom rasvjetom saobraajne arterije koje su vrvjele od svijeta. Po mom miljenju u beskonanim

povorkama lica, tunih i veselih, natmurenih i razdraganih, koja

bi projurila kroz ove uske mlazeve svjetla, bilo je neeg

nestvarnog i sablasnog. Kao i sav ljudski rod jurili su iz tame u svjetlo, pa se ponovno vraali u tamu. Ja ne podlijeem

dojmovima, ali od ovog sumornog i tjeskobnog veera, kao i

zbog udnog posla na koji smo krenuli, spopala me je neka

nervoza i utuenost. Po kretnjama gospoice Morsten mogao sam vidjeti da i nju mui isto osjeanje. Jedino je Holms bio u

stanju da se uzdigne nad beznaajnim utjecajima. Na koljenu je

drao otvorenu biljenicu i s vremena na vrijeme, pri svjetlu

svoje depne lampe, ovla bi zapisivao neke brojeve i podatke. Kod kazalita Liceum, pred sporednim ulazima, nalazila se ve

velika gomila svijeta. Pred glavnim vratima uo se klopot

itavog niza etveroprega i dvokolica iz kojih su izlazila gospoda

u frakovima s krutim kouljama i dame umotane u alove i okiene draguljima. im smo stigli do treeg stuba, gdje smo

imali sastanak, prie nam neki maleni, mrkoputi ovjek u

koijakom odijelu.

Jeste li vi drutvo koje je dolo sa gospoicom Morsten? zapita on. Ja sam gospoica Morsten, a ova dva gospodina su moji prijatelji ree ona. On spusti na nas par izvanredno prodornih i ispitivakih oiju. Oprostit ete mi, gospoice Morsten ree nekako nabusito, ali treba da zatraim vau asnu rije da nitko od vaih pratilaca nije slubenik policije. - Dajem svoju rije odgovori ona. Na njegov otar zviduk, neki ulini mangupi dovede

etveropreg i otvori vrata. ovjek koji nam se obratio pope se na

bok, dok se mi smjestismo unutra. Koija odmah zatim osinu

konja i mi u bijesnom trku uletjesmo u maglovite ulice. udna je bila ova situacija. Vozili smo se u nepoznatom pravcu

po neznanom zadatku. Poziv na koji smo se odazvali bio je ili potpuna lakrdija, pretpostavka koja nije bila prihvatljiva, ili smo u protivnom sluaju imali razloga vjerovati kako e na put uroditi dalekosenim posljedicama. Dranje gospoice Morsten

bilo je pribrano i odluno. Pokuao sam da je zabavim i razgalim

svojim uspomenama na doivljaje u Afganistanu, ali, istinu

govorei, i sam sam bio toliko uzbuen zbog poloaja u kom smo se nali i toliko radoznao zbog cilja koji nam predstoji, da

sam priao prilino smueno. Ona i danas tvrdi uporno da sam

joj priao svoj kratki doivljaj kako sam u gluhoj noi istio svoju

puku, te kako sam pri tome dvocijevkom iznenada opalio kroz atorsko krilo i ubio mladune od tigra. U poetku sam jo nekako osjeao u kome pravcu idemo, ali uskoro zbog brzine,

magle i mog ogranienog poznavanja Londona, sasvim izgubih

orijentaciju; bio sam jo jedino svjestan da pravimo veoma dug put. Serlok Holms se, meutim, stalno snalazio i kako su kola

klopotala po nekom trgu, ulazila i izlazila iz neke zavojite ulice, on bi procijedio kroz zube njihova imena. Roester roud ree on sada Vinsent skver. Sada izlazimo na Vokshol Brid roud. Oigledno idemo na drugu

stranu Temze u pravcu Sareja. Da, mislio sam to. Sad smo na mostu. Moete da vidite odbljesak rijeke. l zaista, bacismo letimian pogled na traak Temze sa

svjetiljkama koje su osvjetljavale iroku, mirnu vodu. Naa kola poletjee dalje te se ubrzo naosmo u labirintu ulica na drugoj

strani. Vandvort roud ree moj suputnik. Prajor roud, Larkhol Lejn, Stokvel Plejs, Robert Strit, Koldharbor Lejn. Naa potjera

nas ba ne vodi u neke otmjene etvrti. Nali smo se zaista u sumnjivom i problematinom kraju. Natmurenost dugih redova kua od cigala samo su donekle

ublaavali loe osvjetljenje koje je izbijalo iz prozora i dreav^

sjaj gostiona po uglovima. Tada naie red dvokatnih vila sa majunim vrtom ispred svake, a potom opet beskonani redovi novih, ukruenih zgrada od cigala. U njima jo nitko nije stanovao. Kua pred kojom smo stali bita je mrana isto kao i susjedne.

Jedino je s kuhinjskog prozora dopiralo neko svjetlucanje. im zakucasmo odmah nam neki sluga, Indijac pod utim turbanom u bijeloj, prostranoj odjei opasanoj irokim pojasom, irom

otvori vrata. iz tog ambijenta i te orijentalne prilike, koja je stajala u okviru veoma obinih vrata jedne treerazredne, periferijske zgrade, izbijao je neki nesklad. Sahib vas oekuje ree on i, jo dok je govorio, iz unutranje sobe dopre neki visok, piskutav glas. - Kitmugare uvedi ih k meni povika. Pravo ih uvedi k meni. 4 PRIA JEDNOG ELAVCA Poli smo za Indijcem niz prljavi, neugledan hodnik, loe osvijetljen i jo gore namjeten, sve dok nije stigao do nekakvih vrata s desne strane i otvorio ih. Na nas pade snop utog svjetla, a usred te rasvjete stajao je neki ovjek sa veoma uglatom glavom; oko tjemena je imao ekinjastu riu kosu, a iz nje je strala sjajna ela kao vrh nekog brijega iz etinara. Stajao je i

krio ruke, dok su mu se crte na licu stalno trzale i poigravale,

sad smijeei se, sad mrgodei se, ali ne ostajui nijednog

trenutka na miru. Priroda ga je obdarila oputenom donjom usnom i jednim odve vidljivim nizom utih, nepravilnih zubi

koje je zalud pokuavao prikriti stalno prelazei rukom preko

donjeg dijela svoga lica. Usprkos svojoj nametljivoj elavosti ostavljao je dojam mlada ovjeka. U stvari, mogao je tek navriti

tridesetu. Sluga sam pokoran, gospoice Morsten ponavljao je tankim visokim glasom. - Sluga sam, gospodo. Uite, molim vas u moje malo svetilite. Malo mjesto, gospoice, ali

namjeteno po vlastitom ukusu. Oaza umjetnosti u vapijuoj

pustinji junog Londona. Svi smo se zaudili izgledom stana u koji nas je pozvao. U toj

jadnoj kui ovo odjeljenje izgledalo je kao neki prvorazredni

dijamant u bakarnom okviru. Zidove su resile veoma bogata i sjajne zavjese i tapiserije, uvuene da bi istakle neku raskono

uokvirenu sliku ili istonjaku vazu. Sag na podu bio je boje

jantara i crni, tako debeo i mek da je noga ugodno upadala u njega kao u mahovinu. Dva poprijeko baena tigrova krzna kao i

jedna dinovska nargila koja je stajala u kutu na nekoj prostirci jo su vie poveavali dojam istonjake raskoi. U sredini sobe na zlatnoj skoro nevidljivoj niti visila je i gorjela lampa u obliku srebrne golubice, ispunjavajui sobu finim, aromatinim

miomirisom. Gospodin Tedijes Solto ree uz smijeak maleni ovjek jo stalno trzajui licem. Tako se zovem. Vi ste, razumije se, gospoica Morsten. A ova gospoda? Ovo je gospodin erlok Holms, a ovo doktor Vatson. Doktor, jel' te povika on veoma uzbuen. Jeste li ponijeli svoj stetoskop? Smijem li vas zamoliti da li biste bili tako ljubazni . . . ? Ozbiljno brinem za svoje srane

zaliske, ako biste bili tako dobri ... Na aortu se mogu osloniti, ali bih o "zaliscima veoma rado uo vae miljenje.

Oslunuo sam mu srce kao to je zatraio od mene, ali nisam

pronaao nita loe samo to je bio izbezumljen od straha; drhtao

je od glave do pete. Oprostite mi zbog moje zabrinutosti gospoice Morsten, primijeti od ivahno. Ja sam veliki nesretnik i odavna sumnjam u taj zalizak. Oduevio sam se kad sam uo da je neoteen. Da je neto va otac,

gospoice Morsten, priuvao svoje srce od napora mogao je

ivjeti jo sada. Dolo mi je da tog ovjeka udarim posred lica, tako sam se

raspalio na nespretno i neumjesno spominjanje jedne tako osjetljive stvari. Gospoica Morsten, problijedi kao krpa i sjede. Negdje na dnu due neto mi je kazivalo da je mrtav ree ona. Mogu vam pruiti sva obavjetenja ree on, i tovie, mogu vam pruiti i zadovoljtinu; i uinit u to pa ma to rekao moj brat Bartolomju. Veoma se veselim to su ovamo doli i vai prijatelji, ne samo kao vai pratioci, ve i kao svjedoci za sve ono to vam govorim i ou vam rei. Nas trojica moemo odvano istupiti pred bratom Bartolomeom. Ali nikakvih nezvanih gostiju, ni policije, ni bilo kakvih javnih slubenika. Ali sve moemo rijeiti sasvim lijepo

meusobno, bez iijeg mijeanja. Brata Bartolomea nita ne bi moglo vie razljutiti od izbijanja stvari u javnost. On se posadi na niski kanape i pogleda nas ispitivaki svojim blijedim, vodnjikavim, plavim oima. Sto se mene tie ree Holms ma to ste rijeili da kaete, nee otii dalje. I ja kimnuh glavom u znak suglasnosti. Onda je dobro! Onda je dobro! ree on. Smijem li vam ponuditi au kjantija, gospoice Morsten? Ili

tokajca? Ostala vina ne drim. Da li da otvorim bocu? Da ne otvorim?

Pa dobro; onda valjda niste protiv mirisa duhana, miomirisnog, istonjakog duhana. Malo sam ivan pa nargila djeluje kao dragocjeno umirujue sredstvo. On prinese velikom sudu jednu upaljenu svijeu i kroz ruinu vodu se veselo dim zapjenua. Svi troje sjedosmo u polukrug,

glavama ispruenim naprijed, a bradama oslonjenim na ruke,

dok je u sredini dimio, osjeajui se nelagodno, ovaj udni

nemirni, mali ovjek s velikom, sjajnom glavom. U poetku kad sam se odluio da vam sve ovo saopim otpoe on mogao sam vam dati svoju adresu, ali me je plailo da ete moda shvatiti olako moju poruku pa povesti

sa sobom neugodne ljude. Zato sam dopustio sebi slobodu da vam zakaem sastanak na ovakav nain, kako bi vas prvo osmotrio moj ovjek, Viliams. Imam puno povjerenje u

njegovu opreznu utljivost, a on je dobio naredbu da nita dalje

ne zapoinje ako vidi da niste postupili po mojoj preporuci. Izvinite zbog ovih mjera predostronosti, ali ja sam nekako povuen, mogao bih rei ak ovjek prefinjena

ukusa, a nema nieg manje estetskog od policajaca. Gajim

neko uroeno ustruavanje pred svim oblicima grubog materijalnog ivota. Sa neotesanim svijetom rijetko dolazim

u dodir. Kao to vidite, ivim u maloj, gospodstvenoj

sredini. Mogao bih rei za sebe i da sam zatitnik

umjetnosti. To mi je slabost. Ovaj krajolik vam je originalni Koro, a premda bi neki znalac u ovog Salvatora Rozu moda i posumnjao, o ovom Bugerou ne moe biti ni najmanje sumnje. Ja sam pristalica moderne francuske kole. Oprostite mi, gospodine Solto! ree gospoica Morsten. Ali nalazim se ovdje na vae traenje, da bih doznala neto o onome o emu me elite obavijestiti. Ve je veoma

kasno pa bih vas molila da razgovor bude to krai. l u najboljem sluaju ne moemo biti tako kratki odgovori on jer svakako moramo jo otii' u Norvud da posjetimo brata Bartolomjua. Poi emo svi i pokuati ga uvjeriti. On je veoma ljut na mene to sam krenuo ovim putem,

koji mi se ini ispravnim. Prole noi sam imao s njime tekih rijei. Ne moete ni zamisliti kako je straan kad se

razjari. Ako treba da poemo u Norvud, moda bi bilo dobro krenuti odmah usudih se primijetiti. On se nasmija tako da su mu se ak i ui zacrvenjele. To nije tako lako izvodljivo povika on. Ne znam to bi on rekao kad biste svi vi sa mnom banuli kod

njega. Ne, ja vas prvo moram pripremiti i prikazati vam na

meusobni Odnos. Najprije vam moram rei da u toj prii ima mjesta koja ni meni nisu jasna. Mogu vam izloiti injenice samo onoliko koliko

ih i sam poznajem. Moj otac je, kao to ste vjerojatno ve i sami pogodili, major Don oito, bio nekada u indijskoj armiji. Prije svojih jedanaest godina povukao se u miran ivot i nastanio se u

Pondi-eri Lodu, u gornjem Norvudu. Obogatio se u Indiji, pa je donio sa sobom pozamanu svotu novaca, veliku

zbirku dragocjenih rijetkosti i cijelu etu domorodakih slugu. S ovakvim prednostima kupio je sebi kuu i ivio veoma luksuzno. Moj blizanac Bartolomju i ja bili smo mu jedina djeca. Dobro se sjeam senzacije keju }e izazvao nestanak kapetana Mortena. Nairoko smo itali u novinama i, znajui da je on bio prijatelj naeg oca, sasvim slobodno smo

raspravljali o tom sluaju u njegovom prisustvu. Imao je

obiaj da nam se i sam pridrui u nagaanjima to se moglo s njim dogoditi. Ni jednog trenutka nismo pomislili da cijelu tajnu nosi u sebi i da je, od svih- ljudi, samo njemu bila poznata sudba Artura Morstena. Meutim, znali smo da neka tajanstvenost, neka stvarna opasnost lebdi nad ivotom naeg oca. Veoma se plaio da

izlazi sam, a u Pondieri Lodu drao je kao vratare dva

boksaa. Jedan od njih bio je Viliams, koji vas je noas

dovezao ovamo. Nekad je bio prvak lake kategorije u Engleskoj.

Otac nam nikad nije htio rei ega se plai, ali je imao izrazitu

nesklonost prema ljudima sa drvenom nogom. Jednom prilikom je ak. opalio iz revolvera na nekog ovjeka s

drvenom nogom za kog se ispostavilo da je bio neki bezopasan trgovaki putnik koji je traio kupce. Morali smo platiti veliku svotu da se stvar zataka. Moj brst i ja smatrali

smo ovo kao puku udljivost svoga oca, ali su nas od toga

vremena nadalje dogaaji naveli da promijenimo svoje

miljenje. Poetkom 1882. godine moj otac [e dobio iz Indije neko pismo koje ga je veoma potreslo. Skoro se onesvijestio kad ga je otvorio za dorukom, i od toga dana je pobolijevao sve do smrti. Nikada nismo mogli otkriti to je bilo u pismu, ali dok ga je drao u ruci mogao sam vidjeti da je bilo kratko i napisano neispisanim rukopisom. Dugi niz godina je patio od proirenja slezene, stanje mu se sada brzo

pogoravalo, pa smo koncem aprila obavijeteni da mu vie

nema spasa i da nam eli povjeriti svoju posljednju volju. Kad smo uli u njegovu sobu zatekosmo ga kako lei uzdignut na jastucima i teko die. On nas, sav ustreptao,

zamoli da zakljuamo vrata i da se primaknemo blie njemu, svaki s jedne strane kreveta. Zatim> glasom koji se kidao od bola i uzbuenja, uhvati nas obojicu za ruke i tako nam odra svoju

samrtniku besjedu. Pokuat u vam to prenijeti njegovim rijeima. Ovog uzvienog trenutka govorio je, gorko me mori samo jedno: moj postupak prema sirotoj Morstenovoj keri. Zbog proklete pohlepe, mog ukorijenjenog poroka tokom cijelog ivota, ostala je liena blaga, bolje rei polovice blaga, koje je trebalo njoj pripasti. A ja se tim blagom ak nisam ni koristio, toliko je slijepa i okorjela krtost. Moj uitak to ga posjedujem dotjerao me je dotle da mi je teko padala i pomisao na neku

diobu. Pogledajte onaj vjeni kraj boe sa kininom, okien

biserima. ak se ni od njega nisam mogao odvojiti, mada sam ga

izvadio s namjerom da joj ga poaljem. Sinovi moji, na vama je da joj predate njezin dio blaga iz Agre, koji po pravici pripada njoj, no nita joj nemojte slati dok sam ja jo iv, jer, na koncu,

dogaalo se da su se i drugi osjeali loe kao ja pa su se kasnije

ipak oporavili. Zatim moj otac nastavi: Da vam ispriam kako je umro Morsten. Godinama je patio od

slabog srca, ali je to krio od svijeta; ja sam jedini za to znao. Za vrijeme naeg boravka u Indiji sticajem nekih udnovatih

okolnosti doli smo u posjed golemog blaga. Ja sam ga svojevremeno prenio u Englesku, tako da je Morsten jo iste one

noi po svom prispijeu krenuo pravo ovamo po svoj dio. Sa eljeznike stanice je stigao pjeice, a u kuu ga je uveo moj

vjerni, stari sluga Lal audar, koji je umro. Morsten i ja imali smo razliita gledita u pogledu same diobe, te je dolo izmeu

nas do otrih rijei. U nastupu bijesa Morsten je skoio sa stolice,

kad odjednom prinese ruku srcu, lice mu potamni i on padne na lea ozlijedivi glavu o rub krinje sa blagom. Kad sam se sagnuo nad njim, na svoj uas vidjeh da je mrtav. Dugo sam sjedio napola izgubljen, pitajui se ta da radim. Prva

misao bila mi je da Zovnem u pomo, ali kako god okrenuo vidio

sam samo mogunosti da me okrive za umorstvo. Okolnost da je umro u jeku svae sa mnom, kao i rana na glavi oito su me

teretili. A zatim, ne bi se dala izvesti ni neka zvanina istraga, a

da ne izbiju na vidjelo izvjesne injenice o blagu koje sam

posebno htio da odrim u tajnosti. Morsten mi je govorio da nitko na svijetu ne zna kud je krenuo iz Londona. Pri polasku ovamo udesio je da se nije znalo kuda je otiao. Upravo sam o tome razmiljao kad, dignuvi glavu, ugledah

da na vratima stoji moj sluga Lal audar. On se prikrao u sobu i

stavio zasun na vrata. Ne bojte se, sahibe, ree, ne treba nitko ni da zna da ste ga vi ubili. Sakrijmo ga. Tko moe ita

doznati? Nisam ga ja ubio, odgovorih, na to Lal audar

odmahnu glavom nasmijeivi se. Sve sam uo, sahibe

ree on, uo, sam kako se svaate, a uo sam i udarac. Ali moja su usta zapeaena, a svi ukuani spavaju.

Udruimo snage i sklonimo ga odavde. Ovaj razgovor bio

mi je dovoljan da smjesta donesem odluku. Ako ni moj vlastiti sluga nee da vjeruje u moju nevinost, otkuda se

mogu nadati da u se oprati pred dvanaest glupih obrtnika u

vijeu porotnika. Lal audar i ja sklonismo le, a londonski listovi su nekoliko dana kasnije bili prepuni vijesti o tajanstvenom nestanku kapetana Morstena. Iz onoga to

sam rekao moete vidjeti da do mene nema nikakve krivnje.

Grijeh mi se sastoji u tome to nismo samo sakrili les

nego i blago, kao i to to sam pored vlastitog zadrao i Morstenov dio. Eto zato elim da joj vratite ono to joj pripada. Priite blie da me bolje ujete. Blago je sakriveno . . . Tog trenutka lik mu se strahovito preobrazi. Iskolai oi, opusti donju eljust i glasom, koji dok sam iv ne mogu

zaboraviti poe vikati: Ne putajte ga unutra. Za ime

boga ne putajte ga! Obojica se okrenusmo prema prozoru

koji se nalazio iza nas i na koji se on bio okomio svojim pogledom. Iz mraka je gledalo u sobu na nas nekakvo lice. Na prozorskom staklu lijepo smo mogli vidjeti kako mu se bijeli nos kojim ja upro u prozor. Bilo je to neko lice okrutna pogleda, obraslo u bradu i dlake, sa izrazom ute zlonamjernosti. Moj brat i ja poletjesmo prema prozoru, ali ovjeka vie nije bilo. Kad smo se vratili ocu, glava mu se opustila, a srce je prestalo da kuca. Jo te iste noi pretraili smo cijeli vrt, ali od ovjeka nije bilo ni traga, osim to se upravo pod prozorom u lijehi nalazio otisak jednog

stopala. Da nije bilo ovog traga, moglo nam je izgledati da je to divlje i okrutno lice bilo samo opsjena. Meutim, ubrzo

smo doli do jednog jo oevidnijeg dokaza o nekim tajnim

silama oko nas. U zoru je, naime, naen u oevoj sobi otvoren

prozor a svi njegovi ormari i kovezi su bili ispreturani, a. na

grudima mu se nalazio komad papira sa navrljanim rijeima:

Znak etvorice. to znai ovaj izraz i tko je mogao biti na

tajni posjetilac to nikada nismo doznali. Koliko smo mogli prosuditi nita . od stvari mog oca nije bilo

ukradeno, iako je sve bilo ispreturano. Naravno, moj brat i ja povezali smo ovaj neobini dogaaj sa strahom koji je proganjao naeg oca za vrijeme cijela njegova

ivota; ali nam je ovaj dogaaj jo do danas ostao neobjanjen. Mali ovjek zastade da bi ponovno zapalio nargile, pa je nekoliko

trenutaka utke dimio. Zadubljeno smo sluali njegovu neobinu

pripovijest. Za vrijeme kratkog osvrta na smrt njezina oca gospoica Morsten je bila blijeda kao krpa, pa sam se u jednom

asu prepao da e pasti u nesvijest. Meutim pribrala se kada je

popila au vode koju sam mirno usuo iz jedne boce od venecijanskog stakla na stoliu za posluivanje. erlok Holms se zavalio u naslonja odsutna izraza, sa skoro sasvim sputenim

vjeama preko iskriavih oiju. Kad mi je pao pogled na njega nisam mogao a da se ne sjetim kako se ba danas gorko alio na jednolinost ivota. Evo na

koncu problema u kome e se najbolje- moi istai sva njegova dovitljivost. Gospodin Tedijes Solto promatrao nas je s oiglednim ponosom, elei otkriti kakav je dojam izazvao

njegov prikaz, pa zatim, izmeu dimova svoje velike nargile nastavi: Moete pretpostaviti da je brata i mene veoma potaklo blago o kom je govorio moj otac. Nedjeljama i mjesecima kopali smo i prekopavali svaki dio vrta ne otkrivi gdje se ono nalazi. Pomisao da mu je na samom asu izdisaja bilo na vrhu jezika da izusti gdje se nalazi skrovite,

dovodila nas je do ludila. O sjaju nestalog bogatstva mogli smo suditi ve po vjeniu koji je bio izvadio. Oko tog vjenia smo, moj brat Bartolomeu i ja, imali i malo objanjavanja. Biseri su oigledno bili od velike vrijednosti.

On se usprotivio da se od njih rastane, jer, meu nama

budi reeno, moj brat je i sam pomalo sklon oevom poroku. A mislio je i na to da bismo se, ako se odvojimo od njega, mogli izloiti ogovaranju i, na koncu, dovesti same

sebe u nepriliku. Uspio sam jedino da od njega dobijem pristanak da pronaem adresu gospoice Morsten, pa da joj u odreenim razmacima aljem po jedno biserno zrno,

tako da se barem ne osjea sirotom. Veoma ljubazno sa vae strane ree naa suputnica. Mali ovjek odmahnu rukom kao da je rije o

nekoj sitnici. Mi smo, po mom miljenju, bili vai staraoci . ree on, premda se moj brat nije mogao sasvim pomiriti s takvim stavom. Mi smo bili puni novaca. Meni vie nije trebalo. Osim toga, izgledalo bi sasvim neukusno liiti jednu mlau damu njpnog prava. Le

mauvais gout mene au crime10 Francuzi vrorrfa

prikladno izraavaju takve stvari. Naa su se miljenja u ovoj stvari toliko razilazila da sam odluio uzeti zaseban stan i tako sam napustio Pondieri Lod. Poveo sam sa sobom starog

Kitmugara i Viliamsa. Meutim, jue sam doznao da se desio

dogaaj od izvanredne vanosti. Blago je'pronaeno. Odmah

sam se stavio u vezu sa gospoicom Morsten, pa sada samo preo-staje da se odveemo u Norvud i zatraimo svoj udio. Sino sam izloio ovaj stav bratu Bartolomju tako da e nas on ekati,

iako ne ba razdragano. Gospodin Tedijes Solto zavrivi skvri se na svom divanu. vi

smo utjeli razmiljajui o obrtu ovog tajanstvenog sluaja.

Holms prvi skoi na noge. Skroz na skroz ste pravilno postupili, gospodine ree on. Valjda emo vam se moi oduiti time to emo baciti neto

svjetla na ono to vam je jo zasad nejasno. Ali, kao to je

'gospoica Morsten maloas primijetila, prilino je kasno i

najbolje je da stvar odmah privedemo kraju. Na novi poznanik veoma odluno smota cijev svoje nargile, pa

izvadi neku dugu dolamu sa gajtanima, astraganskim ovratnikom i manetama koja je stajala iza zavjese. Zakopavao

ju je veoma pomno, iako je no bila sparna. Svoje oblaenje je

dovrio kapom od zeja krzna s naunjacima kojima je poklopio

ui tako, da mu se izuzev njegovog iljatog i stalno promjenjivog lica, nije vidio ni jedan drugi djeli tijela. Ja sam malo njena zdravlja primijeti on, dok nas je vodio kroz hodnik. Prinuen sam da budem umiljeni bolesnik. Naa kola ekala su vani. Program je oevidno bio pripremljen unaprijed, jer je voza odmah krenuo brzim kasom. Tedijes Solto

je svojim visokim glasom neprestano nadvikivao klopotanje tokova. Bartolomju je mudar deran govorio je to mislite kako je pronaao mjesto gdje se nalazilo blago? Doao je do zakljuka da ono mora biti negdje u kui pa ju je premjerio do

zadnjeg ina i tada izraunao njenu zapreminu. Izmeu

ostalog pronaao je da visina zgrade iznosi sedamdeset i etiri stope, ali kada se saberu visine svih soba uzetih

ponaosob, i doda sav potreban meuprostor, to je provjerio

buenjem, nije se moglo istjerati vie od sedamdeset. Manjkale

su etiri stope. Preostalo mu je da ih potrai samo u

gornjem dijelu zgrade. Stoga je probuio rupu kroz strop

od letava i buke u najvioj sobi, tamo, razumije se, pronaao malu zapeaenu potkrovnicu za koju se nije

uope znalo. Nasred ove male prostorije, na dvije grede, leala je krinja s blagom. On ju je kroz otvor spustio dolje

i sad se nalazi kod njega. Vrijednost dragulja procijenio je na nita manje nego pol milijuna funtF.- Pri spomenu ove- ogromne svote svi se razrogaeno pogledasmo. Ako osiguramo njezina prava, gospoica Morsten pretvorit e se od siromane odgojiteljice u najbogatiju

nasljednicu Engleske. Svaki privren prijatelj morao bi se

obradovati takvoj novosti. No mene je stid priznati da me obuze neka sebinost, a srce mi postade teko kao olovo. Samo sam promumljao nekoliko suzdrljivih estitki, pa maloduno opustih glavu i pogrueno se smjestili na sjedalo, ne obraajui uope vie panju na avrljanje naeg novog poznanika. On je bio hipohondar. Nejasno, kao u bunilu, pratio sam ga dok je

izlagao nebrojene simptome svojih boletina i kukao traei

obavjetenja o sastavu i djelovanju itave gomile nadrilijenikih

recepata. Neke od njih je stalno nosio u depu u konoj lisnici. Iskreno se nadam da se ne sjea ni jednog odgovora koji sam mu dao tokom te noi. Holms je kasnije izjavio da je uo kako ga

upozoravam na veliku opasnost ako uzme vie od dvije kapljice

ulja od dabra, dok sam mu, pak, preporuio da u velikim

dozama uzima strihnin kao umirujue sredstvo. Kako bilo da bilo, tek kada nam se kola trgoe i zaustavie, i kad je koija? skoio da otvori vrata, meni je laknulo. Gospoica Morsten, ovo je, Pondieri Lod ree gospodin Tedijes Solto pomaui joj da sie. 5 TRAGEDIJA U PONDISHERI LODGEU Kad smo stigli do zadnje postaje naeg nonog izleta bilo je skoro jedanaest sati. Za sobom smo ostavili vlanu maglu velegrada i

no je uglavnom bila ugodna. Sa zapada je pirio topli vjetar, po

nebu se polako vukli teki oblaci, kroz ije pukotine je s vremena

na vrijeme provirivao polumjesec. Bilo je prilino vidno, ali je Tedijes olto ipak s kola skinuo jedan boni fenjer da nam

osvijetli put. Pondieri Lod nalazio se na zemljitu koje je ulazilo u sastav ovog posjeda. Okruivao ga je veoma visoki kameni zid, na vrhu posut tucanim staklom. Jedini mogui ulaz predstavljala su

uzana, jednokrilna vrata okovana eljezom. Na vodi otkuca po

njima neki znak. Tko je? povika grubi glas iznutra. To sam ja, Mek Murdo. Do sada si ve valjda upoznao moj nain kucanja. Zaulo se neko gunanje, a zatim zveckanje i kripa u kljuanici.

Vrata Se teko povukoe prema unutra i na njima se isprijei neki

omanji, zdepasti prsat ovjek. ukasto svjetlo njegova fenjera

osvjetljavalo je ispruenu glavu i svjetlucave, migave i

nepovjerljive oi.

A, to ste vi gospodin Tedijes! A tko su ostali? Za njih od gazde nisam dobio nikakvo nareenje. Zar nisi, Mek Murdo? To me iznenauje! Prole noi rekao sam svom bratu da u dovesti neke svoje

prijatelje. On danas nije izlazio iz svoje sobe, gospodin Tedijes, i ja nisam dobio nikakve naredbe. Vi vrlo dobro znate da se moram pridravati propisa. Vas mogu pustiti

unutra, al' vai prijatelji moraju ostati vani. To je bila neoekivana prepreka. Tedijes Solto pogleda zbunjeno i

bespomono oko sebe. To nije nimalo lijepo od tebe, Mek Murdo ree. Ako ja za njih jamim, onda ti to treba biti dovoljno. Tu je i jedna mlada dama. Ona u ovo dobi noi ne moe ekati na

otvorenoj cesti. Veoma mi je ao, gospodine Tedijes ree vratar nepopustljivo. Ti ljudi mogu biti vai prijatelji, a da ipak ne budu i gazdini prijatelji. On mi daje dobru lovu da vrim svoju dunost, i evo ja je i vrim. Ja ne poznajem nijednog od

vaih prijatelja. Oh, poznajete, Mek Murdo povika Serlok Holms veselo. Ta niste me valjda zaboravili. Zar se ne sjeate one boksake

priredbe kod Alisona prije etiri godine koja je ispala u vau korist? Ja sam se ^kao amater borio s vama u tri runde. Nisam, gospodine Holmse! povika grlato profesionalni boksa. Bogara mu! Kako vas ne bih prepoznao. Da ste me neto marnuli jednim od onih svojih kroea u bradu umjesto to

ovdje muke stojite, jo kako bih vas poznao. Eh, vi ste jedan od

onih to su pokopali svoj talent. Daleko ste mogli stii, da ste se

zadrali na ringu. Vidite, Vatsone, ako me sve iznevjeri, uvijek mi jo preostaje jedna nauna profesija ree Holms smijui se. Sad sam siguran da nas na prijatelj nee ostaviti vani na hladnoi.

Uite gospodine, uite, i vi i vai prijatelji odgovori on. Veoma alim sluaj, gospodine Tedijes, al' dobio sam stroga nareenja. Morao sam se osigurati tko su vai

prijatelji prije nego to ih pustim da uu. Unutra je, kroz zaputen vrt, krivudala ljunana staza do

mrane gromade koja je predstavljala kuu svu etvrtastu i prozainu, potpuno utonulu u mrak; samo djeli zgrade

osvjetljavao je traak mjeseine pa je u potkrovlju svjetlucao jedan prozor. Zazeblo nas je oko srca kad ugledasmo prostranu zgradurinu u mranoj, grobnoj tiini. Izgleda da se i sam Tedijes oltp osjeao neugodno; vidjelo se po fenjeru u ruci koji mu je

podrhtavao i zveckao. Ne shvaam ree on. Mora da je po srijedi neki nesporazum. Izriito sam rekao svom bratu da dolazimo

ovamo, pa ipak njegov prozor nije osvijetljen. Ne znam ta da mislim. Da II on svoje imanje uvijek tako uva zapita Holms. Da, nastavio je sa oevim obiajem. On je, znate, bio sin ljubimac, pa ja pomiljam katkad da mu je otac

ispriao mnogo vie nego meni. Eno prozora mog brata, ondje gdje pada mjeseina. Prozor je sasvim obasjan, ali ini mi se da

unutra ne gori nikakvo svjetlo. - Ne gori ree Holms. Ali vidim otsjaj nekog svjetla u onom prozoretu kraj vrata. , Ah, to je prozor domaice. Tamo stanuje stara gospoa Bernston. Ona nam moe sve objasniti. Imate li to protiv, ako me priekate ovdje koji trenutak, jer ako svi banemo unutra, a

ona ne zna da dolazimo, mogla bi se uzrujati. Pst! to je to? On drhtavom rukom podie fenjer i oko nas zatitra i za-treperi krug svjetlosti. Gospoica Morsten me zgrabi za ruku r s ubrzanim

lupanjem srca zastadosmo kao ukopani. Iz velike crne kue kroz tihu no dopirao je neki tuan i ucviljen zvuk. ulo se

isprekidano jecanje neke preplaene ene.

To je gospoa Bernston ree Solto. Ona je jedina ena u kui. Priekajte ovdje. Vraam se za tili as. On pohita prema vratima i zakuca na svoj poseban nain. Vidjeli

smo kako ga proputa neka visoka starica koja se sva ozarila kad ga je ugledala. Oh, gospodine Tedijes, toliko mi je lake to ste doli, gospodine Tedijes! ponavljala je jednolino, sve dok se vrata nisu zatvorila i tako priguila njene rijei. Na vodi nam je prepustio svoj fenjer. Holms zanjiha njime;

polako unaokolo, pa se otro zagleda u kuu i na veliku gomilu

otpadaka koji su ometali prolaz. Gospoica Morsten i ja stajali

smo jedno pored drugog a njezina ruka poivala je u mojoj. Ljubav je udnovato utanaena; tu smo, evo, stajali nas dvoje,

nikad se do danas nismo vidjeli, nikada izmeu nas nije

izmijenjena ni jedna rije ni jedan pogled privrenosti, pa ipak

sad, u asu opasnosti ruke su nam se nagonski potraile. Kasnije sam se uvijek ovome udio, ali tog trenutka mi je izgledalo kao

neto najprirodnije. Ona mi je esto poslije priala 'kako je

osjetila nagonsku potrebu da mi se obrati za utjehu i zatitu.

Stajali smo tako drei se za ruke kao dva djeteta i u naim srcima vladao je blaeni mir, usprkos mranim stvarima koje su nas okruivale. Ala je ovo neko udno mjesto! ree -ona gledajui unaokolo. Izgleda kao da su u njemu sve krtice Engleske putene-na slobodu. Tako neto sam vidio samo na padini jednog brijega u blizini alarata11 gdje su se slegli svi mogui kopai zlata. Uzrok je isti ree Holms. l ove tragove su ostavili kopai zlata. Morate imati na umu da se punih est godina ovdje trailo zlato. Nije nikakvo udo da cijela povrina izgleda kao preorana. Tog trenutka na kui se irom otvorile vrata, a iz nje istri, ispruenih ruku i oiju prepunih groze, Tedijes Solto. . S mojim bratom neto nije u redu promuca on. Strano se bojim! ivci su mi na izmaku.

l stvarno poeo je skoro blebetali od straha, a njegovo zgreno

slabano lice; virilo je iz velikog astraganskog ovratnika s bespomonim izrazom prestraena djeteta. __ Hajdemo u kuu ree Holms na svoj rezak i odluan nain. Jeste, hajd'mo obrati se Tedijes Solto. Ne osjeam se sposobnim da izdajem ikakve naloge. Svi poosmo za njim u sobu domaice, s lijeve strane hodnika.

Starica je nemirno unezvijerena pogleda hodala gore-dolje, lomei prste, no pojava gospoice Morsten izgleda kao da ju je

malo umirila. Blagoslovio vam Bog vae slatko, smireno lice uzviknu ona uz histerian jecaj. Lake mi je kad vas gledam. Danas sam se grdno namuila. Gospoica Morsten pomilova njenu mravu, izraenu ruku i na

ljubazan enski nain promrmlja nekoliko utjenih rijei, to

starici vrati malo rumeni u obraze. Gospodin se zakljuao u sobi i nikom ne odgovara objasni ona. Cijeli dan sam se nadala da e me pozvati, znate, dogaalo se ee da je elio biti sam, ali

prije jednog sata pobojah se da ipak neto nije u redu, i

tako sam pola gore i provirila kroz kljuanicu. Morate

otii gore, gospodine Tedijes, morate otii gore i pogledati

sami. Deset punih godina gledala sam gospodina u tuzi i radosti, ali s takvim izrazom lica nisam ga vidjela nikad. Seriok Holms uze lampu i poe naprijed, jer Tedijes Solto skoro da je izgubio glavu, toliko su mu zubi cvokotali. Toliko je bio uzbuen i toliko su mu klecala koljena da nije bio u stanju popeti

se uz stepenice, pa sam ga morao podupirati. Dok smo se penjali Holms je dvaput iz depa na brzinu vadio svoju leu i paljivo

promatrao na prostirci tragove koji su mi se inili kao neke bezobline mrlje praine. Stepenicu po stepenicu, drei nisko lampu iao je polako i otro zagledao lijevo i desno. Gospoica

Morsten je ostala dolje da pravi drutvo preplaenoj domaici. Tree stube inile su neki uski, podui hodnik u kojem je s desne strane visila velika slika od indijske tapiserije, dok su se slijeva

nalazila troja vrata. Holms krenu naprijed isto onako polako i pomno kao i malo prije, a mi smo ga pratili u stopu. U hodniku su se za nama izduile nae ogromne sjene. Vrata koja smo traili

bila su trea po redu. Holms zakuca, ali ne dobivi odgovora

pokua ih nasilno otvoriti. Meutim, vrata su ostala i dalje

zatvorena nekim irokim i jakim zasunom, to smo lijepo vidjeli

kad smo prema njemu prislonili svoj fenjer. Klju je bio okrenut i kroz otvor kljuanice se moglo gledati. Serlok Holms se nae i

zaviri ali se odmah podie s tekim uzdahom. Ima neki avo u ,svemu ovome, Vatsone ree on uzbueniji no to sam ga ikada vidio. ta kaete na ovo? Sagnuh se do kljuanice pa uasnut ustuknuh. Mjeseina je

prodirala u sobu i osvjetljavala je neodreenom i nestvarnom

svjetlou. Preda mnom je visilo kao da je okaeno u zraku, jer se

donji dio nije vidio kroz kljuanicu, i buljilo u mene nekakvo lice

ama pljunuto lice naeg prijatelja Tedijesa. Ista duguljasta, elava glava, isti okrugli ekinjasti vijenac rie kose, ista ona

bljedolika boja, samo to su se crte tog lica razvukle u jeziv

osmjeh, u neko ukoeno i neprirodno cerekanje koje je u toj sobi,

obasjanoj mjeseinom, ledilo krv u ilama vie od ma koje druge

rugobe i strahote. Ovo je uasno rekoh Holmsu. Ovo lice toliko je nalik na lice naeg mladog prijatelja da sam se okrenuo kako bih se

uvjerio da li je on ipak meu nama. I tad mi pade na pamet kako je spomenuo da su on i njegov brat blizanci. to da radimo? Vrata se moraju provaliti odgovori on, pa bacivi se na njih, prenese se svom svojom teinom na bravu. Cijuknula je i zakripila, ali nije popustila. Tad se bacismo sva

trojica na vrata pa ova uz iznenadnu lomljavu popustie i mi se naosmo u sobi. Soba je bila opremljena kao neki kemijski laboratorij.' Na zidu prema vratima, stajao je dvostruki red boca sa staklenim zapuaima, a sto je bio prekriven Bunsenovim lampama,

epruvetama i retortama. Po kutovima nalazili su se veliki baloni s kiselinama u korpama od prua. Jedan od njih kao da je

proputao ili bio razbijen, jer je iz njega curio tanak mlaz tamne

tekuine, a u zraku se osjeao udan, teak zadah nalik na miris

katrana. S jedne strane sobe, usred smea od gredica i buke, stajale su dvostruke ljestve, a nad njima se na stropu nalazio otvor taman toliko da se ovjek mogao provui kroz njega. U podnoju ljestvi lealo je nekakvo nemarno baeno klupko

konopa. Kraj stola, u drvenom naslonjau sjedio je domain kue, sav

oputen, glave klonule na lijevo rame, dok mu je na licu titrao

onaj nedokuiv, sablasan osmijeh. Bio je ukoen i hladan,

oevidno ve satima mrtav. Uini mi se kao da mu nije samo lice,

ve da su mu i svi udovi neobino zgreni i izoblieni. Na stolu,

blizu njegove ruke, lealo je nekakvo neobino orue, neki

etvrtasti tap mrkosmee boje s kamenom glavom u obliku

ekia, koja je bila privrena grubom, prostom dvostrukom

vrpcom. Kraj njega se nalazio istrgnut komad papira na kome je stajalo navrljano nekoliko rijei. Holms pogleda papir i prui mi

ga. Vidite li ree podiui znaajno obrve. Zgrozivi se od uasa, proitah pri svjetlu fenjera: Znak

etvorice. Ama zaboga, to sve to treba da znai? zapitah. To znai umorstvo ree on saginjui se nad mrtvacem. Ah! Oekivao sam to. Gledajte ovamo! On pokaza na neto to je izgledalo kao neki dugaak trn

zaboden u kou ba iznad uha. Izgleda kao trn rekoh. - Pa to i jeste trn. Moete ga izvui. Samo pazite, jer je otrovan. Izvukao sam ga palcem i kaiprstom; tako je lako izaao iz koe

da je jedva ostavio traga. Jo se samo po maloj krvavoj pjegi vidjelo gdje je bio ubod. Sve je ovo za mene nerjeiva tajna rekoh ja umjesto da postaje jasnija, ona biva sve mranija.

Naprotiv odgovori on svakog trenutka postaje sve jasnija. Manjka mi jo nekoliko karika pa u razjasniti cijeli sluaj. Skoro smo i zaboravili na prisustvo naeg pratioca otkada smo

uli u sobu. On je jo uvijek stajao na vratima, kao olienje

prestravljenosti, potmulo jadikovao i krio ruke. Meutim,

odjednom se razdera na sav glas: __ Blago je nestalo. Pokrali su ga. Eno, kroz onu rupu kroz koju smo ga zajedniki spustili. Ja sam mu pomogao. Ja sam

posljednji koji sam ga vidio. Prole noi ostavio sam ga ovdje i

jo dok'sam silazio uo sam kako zakljuava vrata. Koliko je bilo sati? Bilo je deset. A on je sada mrtav! Doi e policija i sigurno e misliti da sam tu i ja umijeao svoje prste. Znam da e biti

tako. Ali vi ne mislite, gospodo, zar ne? Vi sigurno ne pomiljate da bih ja mogao biti ubojica. Ta zar bih vas inae dovodio ovamo? Oh, dragi moji, dragi moji. Izludit u! On stade kriti ruke i tapkati nogama u nastupu sumanutog,

dubokog uzbuenja. Nemate razloga da se plaite, gospodine Solto! ree Holms ljubazno stavljajui mu ruku na rame. Posluajte moj savjet i odvezite se do policijske stanice i

prijavite ovaj sluaj. Stavite im se na raspoloenje da im

pomognete. Saekat emo vas ovdje. Maleni ovjek skoro izvan sebe poslua, te ga usmo malo kasnije kako posre u mraku niz stepenice. 6 KAKO 3ERLOK HOLMS IZVODI OEVID Sada Vatsone ree Holms trljajui ruke imamo pol sata ha raspolaganju. Dobro ga iskoristimo. Za mene je sluaj,

kao to sam vam rekao, skoro dovren, ali ne smijemo se uljuljkati u pretjeranom samouvjerenju. Ma koliko sada sluaj izgleda jednostavan, on moe imati neko duboko korijenje. Jednostavan uzviknuh ja.

Naravno odvrati Holms s izrazom profesora koji izlae svojim uenicima na klinici. Sjedite samo tamo u kut da

otisci vaih nogu ne oteaju rjeavanje stvari. Na posao sad! Na prvom mjestu kako su uli i izali? Vrata nisu bila otvorena od prole noi? to je s prozorom? On, cijelo vrijeme glasno mrmljajui, prenese do njega svoj fenjer, pa ree kao obraajui se vie samom sebi nego meni. Prozor je uglavljen sa unutranje strane. Okvir je vrst. Na stranama nema arki. Otvorimo ga. Pa ipak, neki se ovjek popeo kroz prozor. Prole

noi malo je kiilo. Evo jednog otiska stope na ploi od

prozora. A evo i okruglog i blatnjavog otiska, evo ga opet na podu, ' ponovo kraj stola. Gledajte ovamo Vatsone. Ovo je, zaista, vrlo lijep mali oevid. Ugledao sam jasno vidljive, okrugle, malene, blatnjave tragove. Ovo nije otisak stope rekoh ja. Neto to je za nas mnogo vrednije. Otisak, drvene noge! Vidite tu na prozorskom pragu nalazi 53 otisak teke izme sa

irokom metalnom petom, a pored nje je otisak drvene noge. To je neki ovjek sa drvenom nogom. Tako je. Ali tu se nalazio jo netko i taj je bio veoma sposoban i djelotvoran saveznik. Da li biste se, doktore, mogli popeti uz ovaj zid? Pogledah kroz otvoreni prozor. Mjesec je jo uvijek osvjetljavao onaj isti kraj kua, Nalazili smo se na dobrih ezdeset stopa od

zemlje, i nigdje na zidu od cigala nisam vidio neko uporite za nogu ili ikakvu pukotinu. Pa to je potpuno nemogue odgovorih ja. Bez iije pomoi svakako. Ali pretpostavite da ovdje gore imate nekog dobrog prijatelja koji vam spusti ovaj dobar, debeli konopac, kog vidim u kutu a iji je jedan kraj zakaen za ovu

kuku na zidu. Tada biste se, mislim ako ste poduzimljiv ovjek, mogli uspuzati i sa drvenom nogom, i sa svim ostalim. Na isti biste nain, razumije se, i izali, a va bi saveznik tad povukao baeno ue gore odvezao ga sa kuke, zatvorio prozor,

privrstio ga s unutranje strane i vratio se istim putem kojim je i doao. Kao manje znaajan podatak treba zapaziti ree on opipavajui konopac da na prijatelj sa drvenom nogom, ma koliko bio dobar penja, ipak po zanimanju nije

pomorac. Nema ba nimalo uljevite ruke. Pomou svoje lee vidim nekoliko krvavih mrlja, naroito pri kraju konopca. Iz

ovoga zakljuujem da je morao s velikom brzinom skliziti kad

je oderao kou s dlanova. Sve je to veoma krasno rekoh ja ali stvar postaje samo ,jo nerazumljivija. Kakav je to tajanstveni saveznik? Kako je doao u sobu? Da, saveznik ree Holms zamiljeno. U vezi s tim saveznikom ima nekih zanimljivosti. On ovaj sluaj

izdvaja od onih obinih. Mislim da je ovaj saveznik zaorao

novu brazdu u povijesti zloina ove zemlje, premda se na sline sluajeve nailazi u Indiji, i, ako me pamenje ne vara, u

Senegambiji. No pa kako je uao? zapoeh ponovo. Vrata su zakljuana, prozor je nepristupaan. Da li kroz dimnjak? Suvie je gusta reetka odgovori on. Bio sam ve uzeo u obzir i tu mogunost. Kako onda?. uporno sam pitao dalje. r Vi kao da ne primjenjujete moje preporuke ree on klimajui glavom. Koliko sam vam puta govorio, uklonite li ono nemogue, ma kakav ostatak vam ostaje, ma kako nevjerojatno izgledao, on mora sadrati istinu. Znamo da kroz

vrata, prozor ili dimnjak nije uao. Znamo i to da nije mogao biti

sakriven u sobi, jer nema gdje da se sakrije. Odakle je, dakle, doao? Kroz rupu na krovu povikah. Naravno. Mora da je tako uao. Budite ljubazni i pridrite mi lampu, proirit emo sada svoja istraivanja u prostoriji nad nama u tajnoj prostoriji gdje je pronaeno blago.

Popeo se po ljestvama, pa uhvativi se objema rukama za jednu zabatnu gredu, ubaci se u potkrovnicu. Zatim, leei potrbuke,

prui ruku po fenjer kojeg je drao dok sam se ja penjao. Prostorija u kojoj se naosmo bila je oko deset stopa u jednom i

sedam u drugom pravcu. Pod su inile grede a izmeu njih tanke letve i buka, tako da se pri hodanju moralo koraati od

jednog balvana do drugog. Strop se zavravao u iljak i

oigledno je predstavljao unutranju stranu kunog krova.

Namjetaja nije bilo, a na podu je leala debela praina,

nagomilavana godinama. Vidite, evo ga ree erlok Holms, stavljajui ruku na kosi zid. Ovo je preklopni prozori koji vodi na krov. Mogu

ga gurnuti unazad i, evo, ovdje se krov sputa pod

blagim nagibom. To je dakle put kojim je uao. Hajde- da vidimo moemo li nai jo nekakve tragove. On spusti lampu na pod i po drugi put te noi primijetio kako

mu se na licu itao izraz zaprepatenja. Ja sam se, meutim,

pogledavi za njim sledio. Na podu su se vidno iscrtavali mnogobrojni otisci neke gole stope, jasne, izrazite i savreno

uobliene, ali u pola manje od stope normalnog ovjeka. Holmse rekoh apatom neko dijete je uinilo ovu grozotu. On se brzo ponovo pribra U prvi mah sam se zapanjio ree on, ali stvar je sasvim prirodna. Popustilo mi je pamenje, jer sam mogao predvidjeti tako neto. Tu nema vie to da se trai. Hajdemo dolje, Kako vi onda tumaite ove stope? zapitah ja znatieljno kada smo se ponovo spustili u donju sobu. Dragi moj Vatsone, analizirajte malo i sami ree on nestrpljivo. Moji metodi su vam poznati. Primijenite ih, pa e biti pouno da usporedimo rezultate. Nita ne mogu smisliti to bi bilo u skladu s injenicama odgovorih ja.

Uskoro bit e vam potpuno jasno ree on nabusito. Mislim da ovdje nema vie nieg znaajnog, ali jo u provjeriti. On dohvati svoju leu i centimetar, pa kleknuvi, s nosom skoro

do poda, poe hitro mjeriti, usporeivati i zagledati svugdje po sobi, dok su mu se uagrene duboko usaene oi svijetlile kao u ptice. Pri tome je inio hitre, beumne kretnje kao pravi policijski

pas. Nisam se mogao oduprijeti pomisli kakav bi straan

kriminalac bio da je svoju energiju i domiljatost okrenuo protiv zakona, umjesto to ih je upotrebljavao u njegovu obranu.

Pri svom njukanju stalno je mrmljao u sebi dok konano

ne uzvikne od veselja. Zaista imamo sree ree on. Po svemu sudei preo-staje nam da se jo samo malo potrudimo- - Na svoju nesreu stao je u kreozot. Kraj ove smrdljive lokve vidjet ete obrise njegove male stope. Balon je, kao to vidite,

napukao, pa je sadrina iscurila. Pa to onda? zapitah ja. Pa nita, ulovili smo ga, to je sve ree on. Znam psa koji bi iao za ovim tragom na kraj svijeta. Ako je opor

lovakih pasa u stanju da traga po mirisu haringe koju

vuku po itavom okrugu, kako li e tek dobro uvjebani pas pratiti jedan tako prodoran miris kao to je ovaj. Prosto kao pravilo trojno. Odgovor bi trebalo da nam da, ali, ohol evo i predstavnika zakona. Odozdo se zaue buni glasovi i tresak vrata. Prije no to naiu ree Holms stavite svoje prste na ruku ovog jadnika i tu, na njegovu nogu. Sta osjeate? Miii su tvrdi kao drvo odgovorih. Tako je. Skvrio ih je izuzetno jak gr, dakle jae od uobiajenog rigor mortis18. Povezujui ovo sa

izoblienou lica, sa ovim hipokratskim osmijehom, risus

sardonicus13, kako ga nazivaju stari pisci, do kakvog

zakljuka dolazite?

Smrt uslijed nekog jakog, biljnog alkaloida odgovorih ja, uslijed neke supstance sline strihninu, koja izaziva ukoenost. To mi je palo na pamet im sam ugledao zategnute miie na licu. Zato sam odmah po ulasku u sobu potraio sredstva

pomou kojih je otrov uao u organizam. Kao to ste vidjeli otkrio sam trn koji je neznatnom snagom zabijen ili satjeran u lubanju. Obratite panju i primijetit ete da je sjedei

uspravno na stolici, pogoen u onu stranu kojom je bio okrenut prema otvoru na stropu. Sad pogledajte ovaj trn. Veoma sam ga oprezno podigao i primakao na svjetlo fenjera. Bio je dug, otar, crn, pri vrhu pocakljen kao da se na njemu

osuila neka ljepljiva materija. Tupi kraj mu je bio otesan i zaokruen noem. Potie li taj trn iz Engleske? zapita on. Ne, nikako. Sluei se svim ovim podacima morali biste biti u stanju izvui neke tone zakljuke. Ali, evo redovnih trupa;

pomoni odredi mogu dati znak za povlaenje. Dok je govorio, u hodniku su se uli koraci koji su se pribliavali

i u sobu stupi neki veoma krupan, stasit ovjek u sivom odijelu.

Bio je rumen, bucmast, i zadrigao. Iznad podbulih i nabreklih podonjaka otro su mu provirivala dva siuna mirkava oka. Za njim su nailazili neki narednik u uniformi i Tedijes Solto, koji je jo uvijek drhtao. Tu e biti posla priguenim e glasom pridolica. Krasna posla. Ali tko su ovi ovdje? Pa kua izgleda puna kao kuninjak. Mislim da me se morate sjeati, gospodine Etelni Dons ree Holms mirno. Pa naravno da vas se sjeam odgovori on hripljivo. Vi ste gospodin Seriok Holms, onaj teoretiar. Sjeam vas se! Nikad neu zaboraviti kakvo ste nam

predavanje odrali o uzrocima, zakljucima i posljedicama u sluaju dragulja iz Biopsgejta. Doveli ste nas, istina,

na pravi trag, ali morate priznati, bilo je to vie srea nego

dobro obavljen posao . . . Sluaj je bio kolski primjer rjeenja na temelju zdravog rasuivanja. Oh, ta nemojte! Ne stidite se priznati! Ali to je sve ovo? Nezgodno! Veoma nezgodno! Tu samo injenice

govore, nikakvo teoretiziranje. Srea da sam se zatekao u Norvudu povodom jednog drugog sluaja. Kad je stigla

poruka nalazio sam se jo na< stanici. to mislite od ega je umro ovaj ovjek? O tome ja nemam to mnogo da teoretiziram ree Holms suho. .Nemojte tako! Ne moemo porei da vi koji put pogodite ba ondje gdje treba. Zaboga! Kako sam uo vrata su bila

zakljuana, a nestalo je nakita u vrijednosti od pol miliona. Kako je izgledao prozor? Bio je vrsto zatvoren, ali se na prozorskoj dasci primjeuju tragovi. Aha! Pa da, pa da! ako je bio vrsto zatvoren, onda se tragovi moda uope ne odnose na ovaj sluaj. Zdrav razum

mi govori da je ovjek morao dobiti napad, pa je umro

napreac; poslije toga su nestali dragulji. Aha! Sine mi tako ponekad! Narednice, iziite za trenutak, a i vi, gospodine

Solto. Va prijatelj moe ostati, to mislite o ovome, gospodine Holmse? Solto je prole noi, po vlastitom priznanju, bio sa svojim bratom. Brat je dobio napad i umro, a Solto je otiao s blagom. Kako vam se to svia? Onda se mrtvac veoma obazrivo podigao i zakljuao vrata s unutranje strane ironino e Holms. -Hm! Tu je praznina. Primijenimo zdrav razum. Ovaj Tedijes olto je bio sa svojim bratom, dolo je, koliko nam je

poznato, i do svae. Brat je mrtav, a nakita nema. l to nam je poznato. Poslije Tedijesovog odlaska brata nitko nije vidio. U njegovom krevetu nije nitko spavao. Oigledno je da se Tedijes nalazio u najveem duevnom uzbuenju. A ni izgled mu ba

nije privlaan. Kao to vidite pletem svoje niti oko Tedijesa. Mrea oko njega poinje da se zatvara. Jo ne raspolaete sa svim injenicama ree Holms. Ovaj trn koji je po svemu sudei otrovan, nalazio se duboko u

lubanji pored uha gdje se jo uvijek vidi trag; ovaj komad

ispisana papira nalazio se na stolu, a pored njega nalazilo se i prilino udnovato orue sa kamenom glavom. Kako se sve te injenice uklapaju u vau teoriju? Samo jo vie potkrepljuju moju tvrdnju ree debeli detektiv nadmeno. Kua je prepuna indijskih rijetkosti. Sve je ovo izveo Tedijes. Ako je taj iverak otrovan, Tedijes ga je isto onako kao i svaki drugi mogao upotrijebiti u ubilake ' svrhe. Taj papir je neka klopka, neko zavaravanje.

Jedino se jo postavlja pitanje kako je iziao? Ah pa

naravno, eno rupe na stropu! S velikom pokretljivou, neobinom za njegove dimenzije,

pohita uz ljestve i provue se u potkrovlje. Ubrzo zausmo

njegov glas koji nam je pobjedonosno najavljivao da je naao

preklopni prozori na krovu. Umije i on da pronae poneto ree Holms slijeui ramenima. Katkad mu sine u glavi. II ny a pas des

sots si incommodes que ceux qui ont de Tesprit!14 Vidite! ree Etelni Dons, pojavljujui se ponovo na Ijestvama. injenice go