Asim Peco knjiga-V

8/21/2019 Asim Peco knjiga-V

1/172

Asim Peco

RADOVI O TURCIZMIMA


2/172

Asim Peco

Izabrana djela I–VI Knjiga V: Radovi o turcizmima

Priredi la:dr. Hanka Vajzovi}

Izdava~:Bosansko filolo{ko dru{tvo, Sarajevo

Suizdava~i:Akademija nauka i umjetnosti BiH

Bemust, Sarajevo

Za izdava~a:dr. Ismail Pali}

Redakcioni odbor Izabranih djela:

dr. Josip Baoti}dr. Senahid Halilovi}dr. D`evad Jahi}dr. Hasnija Muratagi}-Tunamr. Selena Seferovi}

dr. Hanka Vajzovi}Odgovorni urednik:dr. Senahid Halilovi}


3/172

Asim Peco

RADOVI O TURCIZMIMA

Sarajevo, 2007.


4/172

Objavljivanje Izabranih djela I-VI akademika Asima Pece pomogli su:

– Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu – “Time for Peace”, nevladina organizacija, Pesare (Italija) – Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo – Filozofski fakultet u Sarajevu – O[ “Aleksa [anti}” u Sarajevu


5/172

5

SADR@AJ

TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA. . . . . . . . . . . . . . 7UVODNA NAPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

PRVI DIO Rje~nik A–@ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

DRUGI DIO

O ovim turcizmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

Iz `ivota turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229Vukovi turcizmi koji to nisu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

Fonetika Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

Fonema h . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

Fonema f . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261Fonema j . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262

Akcenti Vukovih turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Iz semanti~ke oblasti Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . 270

Tvorba Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275

Turcizmi u Vukovim rje~nicima kao slikana{ega dru{tva u pro{lim vjekovima . . . . . . . . . . . . . . 279

Jedna paralela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297

Turcizmi i germanizmi u Vukovom

Rje~niku iz 1818. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302

Radovi o turcizmima


6/172

Asim Peco: Knjiga V

6

Zaklju~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303

Va`nija literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310Skra}enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310

NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

TURCIZMI KAO STILOGENI ELEMENTIU JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

JEDAN POGLED NA TURCIZME

U PISANOJ RIJE^I IVE ANDRI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347FUNKCIONALNOST TURCIZAMA U ROMANU“DERVI[ I SMRT” ME[E SELIMOVI]A . . . . . . . . . . . . . 361


7/172

7

TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA*

* Rad prenesen u latinicu iz knjige Turcizmi u Vukovim rje~nicima, Beograd,Vuk Karad`i}, 1987, 1-247. Rje~nik (17-224) prenesen iz azbu~nog u abecedni red.U drugom dijelu rada zadr`an azbu~ni red primjera. Ispravljene su uo~ene tehni~ke

i korektorske gre{ke.


8/172


9/172

9

UVODNA NAPOMENA

Bogatstvo jednoga jezika ogleda se u njegovim izraàjnimsposobnostima. [to je ve}i leksi~ki fond jezika, ve}e su i njegovemogu}nosti da iskaè razli~ite semanti~ke nijanse. Mada ovakomponenta jednoga jezika ne mora biti tijesno vezana sa bro-

jem njegovih korisnika, ~injenica je da mnogoljudniji narodiimaju bogatiji leksi~ki fond. Isto tako, ~injenica je da narodi sarazvijenijom kulturom i tehnikom imaju bogatiji rje~nik od onihkoji u svom razvitku nisu dostigli takav stepen.

Rje~nik jednoga naroda je dosta vjerna slika njegove istorijei cjelokupnog razvitka. Sve ono {to se de{avalo u pro{losti na{lo

je svojevrstan odraz i u vje~itom pratiocu ljudskoga ìvota – u jeziku. To potvr|uju i rje~nici na{ega jezika. To lijepo pokazuju irje~nici Vuka Stefanovi}a Karadì}a, kako onaj prvi, iz 1818, takoi onaj drugi, iz 1852. godine. U tim rje~nicima daje se slika ̀ ivotane samo Vukovog zavi~aja, Tr{i}a, i ne samo njegove {ire rodne

grude, Srbije, nego, dobrim dijelom, i ~itavoga srpskohrvatskog jezi~kog podru~ja. A po{to su rje~nici nastajali u onim burnimvremenima kada su na{i narodi, posebno narod Srbije, bšli bitku,ili spremali bitku, za nacionalno i socijalno oslobo|enje, jasno

je da u Vukovim rje~nicima nalazimo ne samo sliku dru{tveno--ekonomskih prilika toga vremena u Srbiji nego i bogatu riznicuna{e pro{losti.

O tim Vukovim djelima, o Vukovim rje~nicima, kao i uop{te

o Vuku, njegovom radu i njegovim zaslugama za na{u kulturu

Turcizmi u Vukovim rje~nicima


10/172

Asim Peco: Knjiga V

10

napisane su, do sada, ~itave biblioteke. Bi}e ih jo{. Pogotovo ugodinama kada se proslavlja dvjestogodi{njica Vukovog ro|enja.

Neka toj na{oj op{tekulturnoj sve~anosti i ovo bude prilog.Predmet ovoga djela su turcizmi u Vukovim rje~nicima.

Istina, ni taj problem, do sada, nije ostao nezapa`en. MiodragPopovi} je u svome Pamtiveku1, knjizi u kojoj se na{iroko razmatrastvaranje Vukovog Rje~nika iz 1818, posvetio turcizmima uovom rje~niku dosta prostora. Ali, za razliku od njegovog rada,u kojem se daju samo osnovni pojmovi iz oblasti ovoga dijela

na{ega leksi~kog fonda, ovdje }e biti navedene i sve izvedenicesa turcizmom u osnovi. Upravo, uz turcizme iz obaju Vukovihrje~nika, da}emo i odgovaraju}u rije~ iz [kalji}evog Rje~nikaturcizama2, a nave{}emo i primjere iz Pamtiveka. Semanti~kukomponentu, uglavnom, dava}emo prema [kalji}u. Akcenti suonakvi kakve daju Vuk i [kalji}; Popovi} nije smatrao za potreb-no da u svoj fond rije~i iz prvog izdanja Vukovog rje~nika unosii ovu njihovu komponentu.

Rije~i orijentalnog porijekla, koje su razli~itim putevima,i u razli~itim vremenima, ulazile u na{ leksi~ki fond, kod nasse zovu zajedni~kim imenom turcizmi, mada je potpuno jasnoda sve one ne pripadaju turskom leksi~kom fondu, niti su namsve do{le isklju~ivo turskim posredovanjem. Bilo je prijedlogada se te rije~i nazovu orijentalizmima. Svakako, taj bi naziv vi{eodgovarao njihovom stvarnom porijeklu, ali je onaj prvi ve}

ustaljen i nema potrebe da se mijenja. U tu leksi~ku skupinu, uzto, i ovdje, a i drugdje, uvr{tene su i sve izvedenice, rije~i kojesu nastale na na{em jezi~kom tlu po tvorbenim zakonima kojisu na snazi u na{em jeziku – osnovno je da je turcizam poslu`ioza tvorbu novih rije~i. Istina, na ovom spisku na}i }e se i neke

1 Miodrag Popović, Pamtivek , Beograd, 1964 (dalje: Pamtivek).2 Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965

(dalje: [kalji}).


11/172

11

izvedenice koje ne spadaju u navedenu grupu rije~i, tj. kojenemaju u osnovi rije~ orijentalnog porijekla. To su rje|i primjeriza koje je u Vukovim rje~nicima, samo u jednom ili u oba, datagrafi~ka oznaka koju on upotrebljava za oznaku turcizama. Ali,zato, ovdje nisu uzimane rije~i sa neorijentalnom osnovom, a saorijentalnim sufiksom, sufiksom iz korpusa orijentalnih nanosa,kao {to su -lija, -luk , -dìja u primjerima: novajlija, pasjaluk ,

{ibadìja. Te i takve rije~i ne idu u grupu turcizama.Po{to su Turci vi{e vjekova ostali na na{em jezi~kom tlu,

oni su znatno uticali na na{ dru{tveni ìvot. Zahvaljuju}i upravotoj ~injenici, vrlo rano je do{lo do masovne islamizacije – a sve jeto, i te kako, ostavljalo vidnih tragova i u na{oj leksici. [kalji}evRje~nik sadrì “8742 rije~i (izraza) sa 6878 raznih pojmova”.3 To

je, svakako, najbogatija zbirka turcizama kod nas, mada ni ovajrje~nik ne nudi sve rije~i iz tog leksi~kog fonda koje su jo{ uvijekìve na na{em jezi~kom tlu. Do takvih zaklju~aka dolazi svaki~lan na{e jezi~ke zajednice, koji u svom leksi~kom fondu nosi i

ove tu|ice. [kalji}, kao ni Popovi}, nije davao izvedenice. Istina,on nam daje neke izvedenice tipa novalija/novajlija, pasjaluk ,

pratidìja, koje, prema tome kriterijumu, ne spadaju ovamo.Ako se sve to ima na umu, i ako se polazi od [kalji}evog brojaturcizama, uzimaju}i u obzir i to {to se u rje~niku nalaze odrednicekoje tu ne pripadaju, kao i da ima i takvih koje je on ispustio, moèse zaklju~iti da je stvarni broj na{ih turcizama ne{to ve}i. Mogu-}e je da se kre}e oko 10 000 rije~i. Nije to mali broj. Ne samo u

pore|enju sa Vukovim rje~ni~kim fondom, i u prvom i u drugomizdanju, nego i u pore|enju sa rje~ni~kim fondom koji nam nude ina{i ve}i rje~nici, {to iznosi nekolike stotine hiljada rije~i.

Evo i nekoliko broj~anih podataka o tome. Vukov Rje~nikiz 1818. sadrì 26 270 rije~i.4 Drugo izdanje ovoga rje~nika ima

3 [kalji}, 23.4 Pamtivek , 24.

Turcizmi u Vukovim rje~nicima – Uvodna napomena


12/172

Asim Peco: Knjiga V

12

skoro dvostruko ve}i broj rije~i. Upravo u Enciklopediji Jugo-slavije5 ~itamo da je Vukov Rje~nik iz 1818. “za pola ve}i odVolti}eva” koji ima oko 17 000 rije~i, a ovaj Vukov “ima na928 stupaca oko 36 000 jedinica”. Drugo izdanje ovoga rje~nika,

prema istom izvoru, ima “oko 40 000 rije~i”. Rje~nik hrvatskogaili srpskoga jezika (JAZU) mogao bi imati “oko 250 000 leksi~kih

jedinica”.6 Re~nik srpskohrvatskog knjièvnog i narodnog jezika(SANU), prema nekim predra~unima, mogao bi imati i do 400 000rije~i. Ako se ima na umu da se u ovom posljednjem navedenom

rje~niku daje leksi~ki fond zastupljen u literarnim ostvarenjimaiz postvukovskog perioda, i da u sebe uklapa pove}i broj rije~isakupljenih u raznim krajevima na{e zemlje, bi}e nam jasno daovaj rje~nik nudi leksi~ko blago koje je ìvjelo, zaìvjelo i kojeìvi na cijelom na{em jezi~kom podru~ju u razmaku od, bezmalo,dva stolje}a.

Broj turcizama u Vukovim rje~nicima, da to i ponovimo,kre}e se oko jedne devetine ukupnog fonda datih r i je~i u tim

rje~nicima. Naime, ako u prvom izdanju Rje~nika ima 26 270rije~i, prema podacima M. Popovi}a, a me|u njima je, premana{em brojanju, oko 2500 turcizama, jasno je kakav je tu rje~ni~kiodnos. Istina, Popovi} konstatuje da izvorne “turske re~i” (samo487) ~ine ne{to preko jedne tre}ine od ukupnog broja turcizama(35,5%) po{to Popovi}ev spisak turcizama sadrì cifru od 1259rije~i.7 Naime, on tom broju, dalje, dodaje jo{ 950 izvedenica,

{to ~ini sumu od 1209 odrednica, a to je “preko 8% ili jednudvanaestinu od ukupne leksi~ke mase Vukovog re~nika od 26270 re~i”.8 Prema tome, razlike u brojanju su znatne. One selijepo vide iz Popisa koji slijedi.

5 S. v. Leksikografija.6 Enciklopedija Jugoslavije, knjiga V, 507.7 Pamtivek , 48.8 Isto.


13/172

13

U drugom izdanju Rje~nika, u kojem, prema EnciklopedijiJugoslavije, ima “oko 40 000” rije~i, ili, prema Popovi}evim

podacima, oko 47 500 rije~i9, obra|eno je oko 3700 turcizama.Popovi} konstatuje da ima, u odnosu na prvo izdanje, “preko petstotina novih turcizama, kojih se u me|uvremenu prisetio ili ~uoda se govore u narodu”10. Kao {to je ve} re~eno, ni tu se na{a

brojanja ne podudaraju.Ovdje se nismo pridràvali Vukovih oznaka za turcizme.

Naime, Vuk u predgovoru prvog izdanja Rje~nika o turcizmima

pi{e sljede}e: “Turske rije~i (koje sam od prilike znao da su jama~no Turske), nazna~io sam zvjezdicom (*), i |e mi je odmamoglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim rije~ma. Najvi{eod ovi Turskije rije~i mogu se bez svake muke i{}erati iz na{ega

jezika, za{to imamo Srpske mjesto nji; a |ekoje se moè biti ni ugodini dana ne spominju: ali sam i ja opet pisao, za{to sam ~uo|e se u narodu govore, ili pjevaju; a ima nekoliko i takovi rije~iTurski, koje }emo morati zadràti i posvojiti, n. p. boja (bojiti,

bojenje), amanet , tepsija, |er|ef , top, barjak , barjaktar , brk , burmut (burmutica), ~ak{ire (|ekoji na{i spisatelji pi{u nogavicemjesto ~ak{ire, ali to nije isto).” Vuk tu konstatuje da nema ”naovome svijetu nijednoga jezika (ili staroga ili novoga), u komenema tu|i rije~i”. Tu|ica ima i u “samim Slavenskim klasi~eskimknjigama mlogo zasluènog Rai}a”. Iako se i Vuk zalaè za~istotu jezika, za {to manje kori{}enje tu|ica, i to ne samo turskih

nego i svih drugih, on razumno zaklju~uje da se moraju koristititu|ice dok ne do|emo do dobrih njihovih zamjena. Uz to, bolje je uzeti tu|u rije~, koja je poznata u narodu, negoli “naopakonovu graditi”, pogotovu onako ih “graditi” kako su radili nekiknjièvnici onoga vremena.11

9 Pamtivek , 125.10 Isto, 49. 11 Vuk St. Karadì}, Srpski rje~nik , 1818, str. XX.



14/172

Asim Peco: Knjiga V

14

U vezi s navedenim Vukovim rije~ima dvije napomene.Prva, Vuk se nije dosljedno pridràvao navedenog na~ela zaobiljeàvanje turcizama. Mogu}e je da mu sve takve rije~i, u onovrijeme, nisu bile ni poznate; mogu}e je, uz to, da negdje imamo i

pisarske oma{ke, tek ~injenica je da je podosta izravnih turcizamaostalo bez date oznake, iako, opet, ima i neturcizama uz koje stojiovaj grafi~ki znak, zvjezdica. Istina, Vuk je bio svjestan toga. U

jednom pismu Sreznjevskom on pi{e da je mogu}e “da sam u tomegdje i pogrije{io, metav{i zvjezdicu kod one... koja nije turska, a

ne metnuv{i kod one koja je turska”12

. Takvih oma{aka ima uoba izdanja rje~nika. Druga napomena je da se me|u navedenimturcizmima koji se nalaze u gore navedenom citatu iz Predgovora

prvom izdanju Rje~nika navodi i imenica brk . U tekstu Rje~nika,ova imenica, kao ni izvedene (brkanje, brkat, brkica, brko) nisuozna~ene kao turcizmi. I dobro je {to je tako. Imenicu brk , premaSkoku13, ne nalazimo ni u jednom drugom slovenskom jeziku. Po

postanku to je “zacijelo... metafora. (...) Prema Br ückneru radi

se o staroj rije~i dobivenoj od korijena koji zna~i ne{to o{tro, analazi se u brana”.

Kao {to je ve} re~eno, u ovaj spisak turcizama unesene sune samo rije~i koje je Vuk ozna~io zvjezdicom tipa: abadìja, abadìluk , aber , nego i izvedenice tipa: aberdar , abernik , avdesni, kao i izvedenice tipa: zabataliti, zabataljivati, zabataljivanje, kojeimaju u osnovi turcizam: batal . Ali zato nema rije~i tipa siledìja,

pasjaluk , novajlija, ukoliko ih Vuk nije ozna~io kao turcizme, {to je obja{njeno u odeljku “Vukovi turcizmi koji to nisu”. Unesenesu i rije~i iz Dodatka Rje~niku iz 1852. god.

12 Pamtivek , 48, ispod teksta: Ovdje su u~injene manje ispravke ovoga citata – umjesto zvijezdicom dato je zvjezdicom, umjesto pod one imamo kod one.

13 Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb,

1971 (dalje: Skok, Etim.); s. v. brk .


15/172

15

Na ovome spisku nalaze se i sljede}e odrednice: alin dragikamen, bimber gro`|e, bimberovo gro`|e, divan-kabanica, kara-kosa, kaurski lonac, kaurski marja{ , }orava An|elija, Hajdu~ka~esma, hadìnedomak , ânci Kraljevi}a Marka, ~ukunbaba, ~ukundeda. Neke su date u oba izdanja, a neke samo u drugomizdanju – ali ni uz jednu ne nalazimo zvjezdicu, znak za obilje-àvanje turcizama. One su na ovaj spisak u{le zbog toga {tosemanti~ku komponentu datih primjera nose turcizmi. Tako, npr.,u alin dragi kamen nije u pitanju bilo koji dragi kamen nego samo

alin, posebna vrsta toga kamena; odnosno: alem dragi kamen. (Una{em obliku alin mogu}a je narodna etimologija, prema Ale,Alije, tim prije {to turcizam alem14 nije {iroko rasprostranjenu narodu, ~ak ni u govoru Muslimana.) Ili u bimber-gro`|e, bimberovo gro`|e nosilac semanti~ke komponente nije imenica

gro`|e, nego pridjev bimber , bimberovo, odn. biber , biberovo, tj. posebna vrsta gro`|a, gro`|e sa posebnom veli~inom i oblikomzrna, jagoda. Tako i u karakosa, kaurski lonac, kaurski marja{ .

Svuda je pridjev osnovni semanti~ki pokazatelj. Istina, ako se idetom semanti~kom stazom, ovamo ne ide mikrotoponim ânci

Kraljevi}a Marka (up. kod Vuka: “U nahiji Uì~koj u planiniMaljenu, na putu iz Valjeva u Uìce, u kamenu kao dva ~anka

puna hladne vode, koja niti kad prelazi, niti se poznaje da jemanje kad se pije, niti se vidi otkud izvire”), jer je zna~enjskateìna na li~nom imenu, tj. legenda ovaj mikrotoponim veè za

Kraljevi}a Marka. Ipak, i taj mikrotoponim ovdje je dat zbog posebne upotrebe osnovne rije~i – ~anci.

14 Polumjesec sa tri ili ~etiri kugle ispod njega, koji se nalazi na vrhu

minareta (munare) kao ukras.



16/172


17/172


17

PRVI DIO

Rje~nik

A – @


18/172


19/172


225

DRUGI DIO

O ovim turcizmima

Me|u navedenim primjerima ima podosta rije~i koje su uoba izdanja rje~nika obiljeène zvjezdicom:

abadìluk , avaz, avdes, aga, agaluk , ada, adet , azdija, ajgir , ak{am, al , alaj, alajbeg , alalem, alat , aman, amanet , ambar/

hambar , anterija, Arnaut , asura, asurdìja, at , aferim, adà-mija, a{ik , a{luk , a{~ija;

badavadìja, badem, balaban, balta, baluk , bal~ak , bair , bakal , bakar , baklava, bakra~ , barjak , barjam, barut , baru-tana, basamak , basma, batal , badà, ba{ka, ba{luk , ba{~a, beg , begluk , bez, belaj, belegija, belenzuke, beri}et , be{ika, biljur , bogaz, boja, bojadìja, bostan, bo{~a, bubreg ;

gajtan, gondè, gurbet ;daire, dalak , deva, degenek , dembel , dert , divan, dizgen, dizdar , dilber , direk , dolama, dorat , dost , duvak , durbin, du}an, du{ek , du{man i sl.

Me|utim, u oba rje~nika ima podosta primjera koji ili nisuobiljeèni kao turcizmi, ili nisu u jednom od izdanja tako obi-ljeèni. Tako imamo ozna~ene kao turcizme u Rje~niku iz 1818,

ali ne i u Rje~niku iz 1852, ove primjere:


20/172

Asim Peco: Knjiga V

226

aar , istina, u drugom se ova rije~ upu}uje na ahar (v.ahar), aber (v. haber), iako avan*, v. havan; avlija, adi|ar ,

Arnautin, asurdìja;

bazer|an, bakra~lija, bardagdìja, bardak ;

vezir , ves, vi{ek , vi{ekluk (istina, ove dvije posljednje upu}ujuse na fi{ek, fi{ekluk), vuruna;

dizdar , drum, du{man;

kadiva, kalup, kapidìja, kapidìk , Karavla (istina, uz ovu

imenicu stoji i v. Karavlah, a ova je ozna~ena kao turcizam),kol~ak , kordovandìja, kuburlija, kurban, kurjak , kusur ;

magazadìja, mavluta, Madàr , mermer , mukaet , mula, mu-laluk , mumakaze, munara, mure}ep, musevedìja, muftija;

neran~a, Novopazarlija;

oba{ka, ordija, orjatin, ortakluk ;

pe{kir , plja~kadìja;

sakagija, saruk , skeledìja, sukija, surgun, sudùk ;tabak , taslaisati, tatarkandìja, tepaluk , terezije, testere, tef-tedar , tefter , tiriplik , tuta vura;

u~kur ;

furuna;

~erek ;

{i{e.

Od turcizama koji su zastupljeni u oba izdanja, a koji suobiljeèni zvjezdicom samo u drugom izdanju, ukazuje se nasljede}e:

aba, aman, ar{in;

daireta;

satara, serdar , sobet ;

tobe;


21/172


227

}urdija;

{e}er , {eri{ .Ima nekoliko primjera iz ove grupe turcizama koje nalazimo

u prvom, ali ne i u drugom izdanju:

agadara, ajja, bunari}, zap}enje, zeman, kabale, kafana, kr- zanje, krzati, krzat , uzbuziti.

Svakako, znatno je ve}i broj primjera koje nalazimo u dru-gom, a kojih nema u prvom izdanju rje~nika. A tu nisu u pitanju

samo odrednice sa inicijalnom fonemom h tipa avan / havan,nego i mnoge druge. Ve} su navedene rije~i M. Popovi}a kojikaè da u drugom izdanju rje~nika ima “preko pet stotina novihturcizama” koje ne nalazimo u Rje~niku iz 1818. godine. Takvo

brojanje ovdje nije vr{eno. Sve te rije~i date su u ovome popisu,a ovdje }emo navesti samo neke:

abadìjin, abadìjnski, abadìjski, aberdak / haberdak , avaj-lija, agazli, a`dava / a`daha, a`daja / a`daha, a`daha, a`-dahin, azna-odaja / hazna-odaja, airli / hairli, airdìja/hair-dìja, ajdamak , Ajdar , ajdac / hajdac, ajluk , ajluk~ija, ajmana, ajter / hajter , alakast , alaka~a, alaman, alamanka, alapa~a, alast , alba{~a, Ale, alet , Alija, Alil , alija, alica, amajlijca, amal , amanat , ambar-ambra, amber , amberija, ametimice, apseni~ki / hapseni~ki, ap{enje / hap{enje, aram-

zada, aramiti / haramiti, aramljivanje / haramljivanje, aram-

ljivati / haramljivati, aranje, Arapin~e, Arapkinja, argat , argatar , argatluk , armagani, arslan, ar~ljiv / har~ljiv, asniti se / hasniti se, Atmejdan, af , aftulja, ahar , a~e, Adìj}i / Hadìj}i, a{enje / ha{enje, a{iti / ha{iti;

babaje, babajin, babajkov, Babakaj, babovi}, bavan, bagav, bagalj, baglji}, bagljica, ba`dar , ba`ljiv, bazer|amba{luk , bajam, bajatan, bakala}, bakarlija, bakaru{a, bakrenja~a, baltanje, baltati, balu~ka, bal~a, bandar , badòmet , ba{-

kalu~iti, ba{~eni, ba~{ovanka, beginja, bedevij~e, bezar ,


22/172

Asim Peco: Knjiga V

228

bezisten, belaisati, bestilj, Be}ko, behar , bibernja~a, bili--biljur , bimber-gro`|e, bimberovo gro`|e, binjakta{ , binja-

{er-kamen, binjta{ , bi~kija, bozbole, bozbolice, bojadisanje, bojadisati, bok~aluk , bolandà, bolbolice, bostanj, buzdo-han, buletina, biljumba{a, bumbul , bungurac, budànje, budàti se;

vajdisati, vajdisati se, valatanje, valatati, varakleisanje, va-rakleisati, varo{an~e, veredà, verman, vitilja~a, vi{eklije, vi{ek-}ese, vi{njikast ;

gadar , gadara, gadarija, gazi, gazija, galama, garib, ga-rofan, garofilje, gojajli, gro{ast , gro{i}ar , gro{i}arenje,

gro{i}ariti, gubavica, gubati, gurabija, gudà, gudànje, gudàti;

davija, davijanje, davijati se, daidà, dajana, dajko, dajo, dambulhana, dahija, dahijnski, dahijski, dahiluk , deliluk , dembelisanje, demije, demir , demi{kinja, denderek , derbe-

denica, derventski, dernek , dertil , divanski, div~ik , dizgin, dizdarac, Dizdarevica, dizija, dimirli, dimiskija, dimi{kija, dimi{}ija, dimlija{ , dimlije, dirindènje, dirindìti, dolma, dorast , dramoseriti, dramu{a, duvaniti/duhaniti, duvaniti

se, duvani{te, duvankesa, dugmali, dudar , dudara, dura~a, dura{an, duhan, duhaniti, duhaniti se, duhanica, duhankesa, duhandìja...

I ovi primjeri, uzeti sa spiska na{ih turcizama, a koji ~inesamo pet slova (A, B, V, G, D) iz Vukovog azbu~nika, jasno pokazuju u kom odnosu ova grupa rije~i stoji u drugom izdanjuRje~nika prema onima iz prvog izdanja. I kada se to ima u vidu,onda je lako pretpostaviti da }e Popovi}evo brojanje biti ta~no.

Naravno, misli se na osnovne, a ne i izvedene rije~i. Uostalom, prema na{em brojanju, razlika izme|u prvoga i drugoga izdanjakre}e se oko 1200 odrednica. S obzirom na pove}ani leksi~ki

fond drugoga izdanja, to je sasvim razumljiv odnos.


23/172


229

Ve} je re~eno da nam [kalji}ev Rje~nik turcizama pruà, dosada, najbogatiju zbirku rije~i orijentalnog porijekla (turcizama)u na{em jeziku. I zato je svaku rije~ iz drugih izvora najbolje

porediti sa [kalji}evim rje~nikom. To pore|enje u na{em slu~aju pruà izvjestan broj rije~i koje ne nalazimo kod [kalji}a, a kojenam nudi Vuk u svojim rje~nicima. Evo tih primjera, a dajuse samo oni za koje Vuk ima grafi~ku oznaku da pripadajuturcizmima, stavlja uz njih zvjezdicu i, naravno, ne uzimaju seizvedene rije~i, jer takve [kalji} i ne daje u svom rje~niku:

avaiz, azdija, alet , amaz; bandar , binja{~e, binjta{ , bolozan, boltadìja, Bosanlija, bo{arija, buklija; varo{ , Vidinlija; gondè; drum; |eram, |in|uha; zali/zalih; indiisleisati; jekmedìja, jekmedìluk ; kabanica, kalpag~ija, kalpakdìja, kamata, kanabe, kanave, kanape, kapamadìja, karet , ka-tarka, ka{iluk , kika, koporan, kordovandìja, kubure, kum-riku{a, kurjak ; mavluta; naazar , navlum, nerandà/naran~a,

Ni{lija, Novopazarlija; pazarlija, palanka, pizma, pinokot ,

pi{tolj, plo~adìja, plja~kadìja, potapsati; sakaga, sakija/ sukija, sersan, si~ija, soba, soj-srmali, srmari, steven, su-nedìja; telbiz, telu}e (terluke?), terlidiva (terli diba?), testeba{a, trpandùk , tuta vura; }aidìja; ud`ba{lije; Feti-

slam; hazna-odaja, halah, heman, he}imluk ; ~etokaik , ~iz-marluk , ~itlugdìja; dàk , dùlus.

Iz ìvota turcizama

Me|u turcizmima, rije~ima orijentalnog porijekla, koje jeVuk u drugom izdanju Rje~nika ozna~io zvjezdicom (a njih, pre-ma podacima M. Popovi}a ima preko 18001), ima prili~an broji takvih koje su na{im savremenicima strane, nepoznate rije~i.Popovi} je ve} ukazao na ~injenicu da mlade generacije ne nose u

1 Pamtivek , 49.


24/172

Asim Peco: Knjiga V

230

svom vokabularu, ili ih ne upotrebljavaju, mnoge do ju~e sasvimobi~ne rije~i iz ovoga spiska. Me|u njima se nalaze i sljede}e:katran, kundak , direk , bunar , ibrik , du{ek , kaldrma, odàk , baklava, pita, {erbe, budàk . Svakako, ovaj spisak bi se mogaoi suàvati i pro{irivati. Zavisi od toga ko je ispitanik i odakle jerodom. înjenica je, ipak, da su mnoge rije~i sa spiska Vukovihturcizama oti{le unepovrat. Ali, ~injenica je i to da to nije samosudbina turcizama. To je sudbina i mnogih drugih rije~i, ~ak ionih na{ega porijekla. Da se u to uvjerimo, dovoljno je, opet, uzeti

Vukove rje~nike i baciti pogled na njegov spisak rije~i. Tamo}emo na}i podosta primjera koji su nam ne samo nepoznati, kojenikada ne upotrebljavamo, nego i za koje nikada nismo ~uli. I to

je shvatljivo. Po{to je jezik pratilac na{ega ìvota, jasno je da saizmjenama u na~inu ìvljenja dolazi i do izmjena u jeziku. Jednerije~i odlaze u rje~nike ili knjige, druge se pojavljuju. Tako jeoduvijek bilo, tako }e biti i ubudu}e. Istina, neke od navedenihrije~i iz grupe turcizama nadìvje}e i nas i mnoge generacije koje

dolaze iza nas. A to prosto zbog ~injenice {to mi nemamo za terije~i odgovaraju}e zamjene. Zato je prihvatljivo kada Popovi}kaè da je Vuk “bio u nesporazumu sa samim sobom kada je

predgovoru pisao da se ‘najvi{e od ovi turskije rije~i mogu bezsvake muke i{}erati iz na{eg jezika, za{to imamo srpske mjestonji’”2. înjenica je da me|u turcizmima, da to i ponovimo, a to

je konstatovao i Vuk, ima i takvih za koje mi nemamo svojih

rije~i koje bi ih dostojno zamijenile. Pored onih, koje je naveoVuk u Predgovoru Rje~nika iz 1818, kao boja, amanet , tepsija, |er|ef , top i sl. (v. Rje~nik , str. 10), takve su i sljede}e rije~iovoga porijekla: alat , ada, badava, ba{ , burma, barut , budala, bakar , bunar , dugme, du{ek , zanat , jorgan, ka{ika (postoji `lica, ali je varijantski obiljeèna), kapa, kafez/kavez, kula, kom{ija, kazan, kajmak , mahala, majdan, papu~e, pe{kir (postoje ubrus,

2 Isto.


25/172


231

ru~nik , ali ne i dovoljno rasprostranjeni u upotrebi), sanduk , sahat (~as i ~asovnik nemaju istu rasprostranjenost na na{em jezi~kom tlu kao sahat i sat , a negdje se mogu ti pojmovi javljati urazli~itim semanti~kim nijansama), skela, srma, sir}e (ocat nemasinonimsku vrijednost na ~itavom na{em jezi~kom podru~ju saturcizmom sir}e/t/ ), sarma, tepsija, tur{ija, tambura, top, tefter , }elav, }orav, }ilim, ular ( povodac nema toliku rasprostranjenost),ajvar , hadìja, hajduk , ~ar{af/~ar{av, ~izma, ~orba ( juha i supanisu sinonimi sa ~orba; ne samo da me|u njima postoji semanti~ka

razlika nego se te rije~i ne javljaju u istim govorvim sredinama),|ubre ( gnjojivo se moè javiti u istom zna~enju, ali, ipak, to jo{ nisu sinonimi: ni na planu zna~enjske njihove komponente,ni na planu njihove rasprostranjenosti), |on ( pendèta, u tomzna~enju, ne prelaze granice Srbije), {e}er ( slador se ne bi mogaouzeti kao sinonim ovome turcizmu), dìgerica ( jetra, jetrica suvezane za zapadnije podru~je srpskohrvatske jezi~ke teritorijei kao takve ne idu me|u sinonime sa ovim turcizmom), dèlat ,

dàba, (dàmija), jastuk , juri{ .3 Sa spiska ovakvih turcizama, tj.turcizama za koje mi nemamo adekvatnu zamjenu, a koje dajePopovi}, ispu{teni su sljede}i: bakalnica (danas se ta rije~ rje|e

javlja, obi~nije je prodavnica), berber (sasvim lijepo zvu~i na{arije~: brico/brica), va{ar (sve vi{e se ustaljuje, i za isto zna~enje,

sajam), divit (danas nepoznata i jezi~kim stru~njacima), ekser(danas se javlja kao supstituant i klinac), zejtin (sasvim obi~no je

danas ulje), kapija (zbog na~ina izgradnje savremenih ku}a, sve je manje kapija, a sve vi{e ulaznih vrata), kavga (ova rije~ danas je skoro zaboravljena, zamjenjuje je sva|a, bitka i sl.), lakrdija(mla|oj generaciji nerazumljiva rije~, zamjenjuje je {ala), lenger(nestankom te vrste posu|a, nastala je i njihova upotreba u jeziku

– to vrijedi i za oblik: len|er ; kada je u pitanju dio brodskeopreme, sve vi{e je u upotrebi rije~ sidro), min|u{e (nau{nice se

3 Pamtivek , 51-52.


26/172

Asim Peco: Knjiga V

232

javljaju kao valjana zamjena), maskara (danas skoro nepoznatatu|ica, {ala je zadovoljila na{e potrebe), ortak (rije~ je jo{ ìva,ali se iznalaze drugi na~ini za iskazivanje toga zna~enja: saradnik , kompanjon i sl.), fi{ek (lijepo je zamjenjuje druga tu|ica, istog

porijekla: kesa, kesica), salata nije turcizam, tepsija (u pojedinimkrajevima u istom zna~enju javlja se druga tu|ica, pleh), furuna(nestaje zajedno sa izmjenom na~ina grijanja).

Naravno, i ovaj spisak, i mnoge druge rije~i ovoga porijekla,ne odgovaraju u podjednakoj mjeri prilikama na cijelom na{em

jezi~kom podru~ju. I ovdje je ve} re~eno da u zapadnim predjelimana{e jezi~ke oblasti, gdje nije ni bilo izrazitijeg neposrednoguticaja turskog jezika, mnogi od navedenih turcizama nisu ni-kada ni ~inili sastavni dio izraàjnih sredstava. Umjesto njih suu upotrebi ili neke doma}e rije~i ili neke tu|ice, ali iz drugog

jezi~kog izvori{ta. Sa druge strane, u isto~nijim predjelima na{e jezi~ke oblasti, pogotovo tamo gdje je brojno muslimanskostanovni{tvo, sve ove rije~i su jo{ uvijek u upotrebi i ~ine sastavni

dio svakodnevnih izraàjnih sredstava tamo{njeg stanovni{tva.Da je kojom slu~ajno{}u, ili kojom sre}om, Vuk mogao da posjetii te krajeve na{e zemlje, prvenstveno Bosnu i Hercegovinu, nesamo da bi broj turcizama u njegovim rje~nicima bio znatno ve}inego bi i njihovi likovi bili znatno bliì svom izvorniku.

Od Vukovih turcizama iz drugog Rje~nika, a koje pratizvjezdica kao znak njihovog porijekla, mla|oj generaciji strane

su sljede}e rije~i:avaiz, agazli, akmadà, al-ba{~a, alet , amber , armagani, adùvan;

baka, bandar , bastisati, ben|eluk , binija, binja{~e, bira{~e, bogazluk , bozbole, bolozan, bo{arija, bujuri;

varak , varakli, vergija, vildi{ ;

delikanlije, dizga, dil~ik , di{er , dumendìja, dundar , durbak ,

durma;


27/172


233

|ebra, |eisija, |er~ek , |otluk , |uvez, |uvezlija, |uvendija, |uvlezija, |ulvezlija, |unija;

egbe / egbet / hegbe / hegbet , el}en, el~ija, enge~a, endeze, erir ;

zarf , zeituni, zile, zu|ur ;

ilal , indi, in}ar , isleisati, istifan, i~aga, i{}il ;

jagrz, jazidìja, jaija, jalman, jandal , jasak , jege, jeglendè, joktur , jordam, jordamdìja, jumak , junjga (u Hercegovini

se javlja jun|a);kaval , kavalija top, kadandìka, kadundìka, kazuk , kaik , kaik~ija, kajser , kajserli, kaparli, kalp, kamze, karet , katar-ma, ka{iluk , ko{ija, krzlaraga, krzat , kubuz, ku{ama; lal , laf , lelak ;

makul , mangura, masat , mezildìja, mekterin, mizdrak , mis-kal , mor , murasela, museveda, mutlak ;

naazar , navlum, nafa, nurak ;ormagan;

pajvun, palamar , parazlama, pa{maga, pembe, pe{temalj, pinokot , posuliti (ima nasuliti), purli / puli;

rakam, ruvet , rufet ;

saklet , salma, saltadìja, samli, saradà, sad`bag , sepija,

sersan, sijaluk , silambe, silne, si~an, si~ija, skerlet , smar-lama, sultipita;

tabandìja, ta}adìja, tevabija, telbiz, tenef , terkija, talih, terlidiba, terlidiva, ter}ija, teste, testiba{a, tefti{ , tobdìluk , tumbas, turnadìja, tufek , tufek~ija;

}elepir , }ertavi, }eskin, }e{ , }ibrat ;

uzun, urtija, utija, utleisati, u{tuglija, ud`ba{lije;

fildi{ ;


28/172

Asim Peco: Knjiga V

234

harzlak ;

~amprage, ~arak , ~arkadìja, ~eiz, ~etedìja, ~etokaik , ~ok , ~ul , ~ultan;

dènjak , dìda, dùlus;

{amaladà, {amlak .

Bez sumnje, ovaj spisak bi mogao i da se smanjuje, i dase pro{iruje. Zavisi ko bi ga sastavljao. Ali je ~injenica da nioni, koji duè vremena prate ovaj leksi~ki sloj u na{em jeziku,

nemaju u svome vokabularu pove}i broj onih turcizama koje jeVuk ozna~io zvjezdicom. [ta tek da se kaè za ove primjere kojinisu tako obiljeèni u Vukovom Rje~niku. Sve to jasno govorikoliko su ove rije~i u uzmicanju. Njih vrijeme tjera iz na{ega

jezika. Odumiranjem pojedinih zanata, nestajanjem iz upotrebe pojedinih oru|a, izmjenom na~ina ìvota, stvaraju se nove rije~i,a stare, makar i ne bile orijentalnog porijekla, idu u zaborav. Tosu ìvotne i jezi~ke neminovnosti.

[kalji}ev spisak “nezamjenljivih” turcizama znatno je ve}i:

bakar , boja, bubreg , burmut , ~arapa, ~eki}, ~elik , ~esma, ~izma, }ela, dara, duhan, dèp, |on, jatak , jorgovan, kalup, katran, kula, kuluk , kundak , kutija, lala, le{ , limun, majmun,

pamuk , papu~e, rakija, sapun, sat , {e}er , tambura, top, tulipan, zanat ;

tu dolaze nazivi za jela, kao:halva, pita, baklava, bamja, burek , ~imbur , somun, ~urek , bungur ;

nazivi za pi}a:

boza, salep, kafa, {erbe...

nazivi za vo}e:

senabija, zerdelija, dud , jeribasma...


29/172


235

nazivi za odje}u i obu}u:

}urak , libada, jelek , ~ak{ire, {alvare, dimije, fes, fermen, firale, nanule, mestve, ~ifte...

nazivi za su|e i poku}stvo:

ibrik , |ugum, dèzva, tepsija, tendèra, sinija, haranija, minder , {iljte, sedàda, poste}ija, pe{kun...

nazivi za muzi~ke instrumente:

def , butrija, saz, tambura, {argija, zurna...

Svakako, i ovdje vrijedi op{te pravilo: rije~ ìvi, ili moèìvjeti, dok ìvi pojam koji ona imenuje. To vrijedi i za navedene

primjere. Poneki od [kalji}evih turcizama ve} se izgubio izupotrebe ili je njegova upotrebna vrijednost svedena na uzak krugkorisnika. Mla|e generacije ve} ne znaju {ta je: ~imbur , ~urek , bungur , salep, senabija, jeribasma, poste}ija/puste}ija, pe{kun isl. Generacije koje slijede bi}e siroma{nije za jo{ pokoji primjer

sa [kalji}evog spiska.Mada se Vukove rije~i o mogu}nosti zamjene ve}eg broja

tih rije~i jo{ nisu ostvarile4, ~injenica je da su mnoge rije~i toga porijekla oti{le unepovrat. I to nije slu~ajno. @ivotni tokovi ~inesvoje. I u oblasti jezika. Jedne rije~i nestaju zajedno sa onima kojisu ih upotrebljavali, ili zajedno sa predmetima koje su imenovale,a druge rije~i, sa novim generacijama, ulaze u na{ rje~nik. Tako

je bilo od pamtivijeka, tako }e biti dok je ljudi i jezika. A, kako jei ovdje ve} re~eno, neke rije~i iz tih izvori{ta osta}e sastavni diona{ega rje~nika i ubudu}e, a to zbog toga {to mi, prosto, nemamoadekvatne zamjene, niti se, pak, trudimo da je na|emo.

Na spisku Vukovih obiljeènih turcizama ima i nekoliko parova, tj. dvojakih oblika koji se daju pod velikom zagradom,ali koji se nejednako obiljeàvaju:

4 Up. Pamtivek , 49.


30/172

Asim Peco: Knjiga V

236

Rje~nik iz 1818.

ba{~òvân* ba{~ovándìja

daíre*daíreta

dùn|er*dùn|erin*

ìndìjel*ind`îl

o{ap*o{af

Ÿsuz*Ÿsuzin

fàlage*fàlake

~éreg*~érek*

Rje~nik iz 1852.

bözbole*

bözbolice

daíre*daíreta*

dùn|er*dùn|erin*

ìndìjel*ìnd`îl*

jåmenije* jåmenlije

kàsten*

kästîle

knä*

k ¢

naò{ap*ò{af

Ÿsuz*Ÿsuzin

sakàga*

sakàgijaterlidíba*terlidíva

fälage*fälake

~éreg*

~érek

}

} }

}

}}

}

}

}

}

}}

}

}}

}

}

}

}} }


31/172


237

Nije isklju~eno da se ovdje prije radi o nebrizi korektora

nego o stavu leksikografa.

Vukovi turcizmi koji to nisu

Posebnu skupinu me|u Vukovim turcizmima, tj. odrednicamauz koje je Vuk stavio zvjezdicu kao znak odre|ivanja turcizama,~ine r i je~i koje, po svom porijeklu, ne spadaju ovamo:

boltadìja, Bosanlija, varo{ , Vidinlija, gojajli, drum, |eram, |in|uva/|in|uha, kamata, kanabe/kanape, katana; katarka, kika, koporan, kordovandìja, kurjak , Madàr , Mostarlija,

Ni{lija, Novopazarlija, palanka, pizma, pita, pi{tolj, plo~a-dìja, plja~kadìja, soba i sl.

Neke od ovih odrednica u oba izdanja Rje~nika ozna~enesu kao turcizmi, a neke samo u jednom od ovih izdanja imaju uz

sebe zvjezdicu.

U ovakvim slu~ajevima nije uvijek lako odrediti vrijednostovih primjera i njihovih prate}ih zvjezdica. Ako bismo za primjerekao:

kasten* ilikastile

terlidiba*terlidiva

i mogli re}i da su oba pod zvjezdicom, to je, bar se sada tako~ini, te{ko re}i za primjere tapa:

rsuz* ili

rsuzin

falage*

falake

u pore|enju sa primjerima tipa:

dun|er* ilidun|erin*

indìjel*indìl* }}

}}

}}


32/172

Asim Peco: Knjiga V

238

Nekoliko napomena o svakoj od njih pokaza}e nam kojoj skupini tu|ica te rije~i pripadaju u na{em leksi~kom fondu, odnosno,koji su razlozi naveli Vuka da ih svrsta me|u svoje turcizme.

A me|u primjerima koji se mogu smatrati spornim razlikujuse dvije skupine rije~i.

U prvu skupinu bi i{li primjeri koji nikako ne pripadajuna{im turcizmima; u drugoj skupini se nalaze one na{e tu|ice zakoje nema jedinstvenog mi{ljenja o njihovom porijeklu.

U prvu grupu tih tu|ica ulaze sljede}i primjeri:

Boltadìja. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom, kao turcizam.Zna~enje: trgovac. U osnovi je italijanska rije~ volta >bolta5, a samo je tvorbeni morfem -dìja iz porodice na{ihturcizama. Ovdje je, zna~i, presudnu ulogu imao tvorbenisufiks, a, kako }e se dalje vidjeti, to nije i jedini primjer ovevrste. Istina, osnovnu rije~ bolta ne prati zvjezdica, zna~i,nije iz kategorije Vukovih turcizama.

Bosanlija. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom. Upu}uje se naBo{njak. U osnovi je hidronim/toponim Bosna, a ta je rije~“predslavenska (zacijelo ~ak i predindoevropska) rije~”6.I ovdje je tvorbeni morfem bio presudan za odre|ivanje

pripadnosti ove rije~i kao turcizma.

Varo{. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: grad. Skok ka-è da je to balkanska “rije~ madàrskog postanja”7. U tu

kategoriju na{ih tu|ica ovu odrednicu stavlja i Klai}, a [ka-lji} je ne stavlja me|u svoje turcizme.

Vidinlija. U oba rje~nika sa zvjezdicom. U osnovi je toponimVidin. Stariji naziv toga grada glasio je Bononia. Keltskog je

5 Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i, Zagreb, 1968 (dalje: Klai});s. v. volta

6 Skok, Etim., s. v. Bosna.7 Isto, s. v. varo{ .


33/172


239

porijekla.8 I tu je tvorbeni sufiks bio odlu~u ju}i za svrstava-nje ove rije~i me|u turcizme.

Gojajli. Nalazi se samo u drugom izdanju Vukovog Rje~nika,i tu sa zvjezdicom. Svakako, u osnovi je na{a rije~: gojiti

– gojim, samo je tvorbeni sufiks -li iz kategorije turcizama.

Drum. U prvom izdanju Rje~nika ozna~en kao turcizam. [kalji}nema ove odrednice. F. Bezlaj konstatuje da je to njema~ka

posu|enica “iz srvn. drum ‘konec, krajec’, stvn. drum, bav.

avst. Trumm”, gr~ki je drómos.

\eram. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje “greda za crp-ljenje vode iz bunara”9. Po Skoku, to je gr~ka rije~ koja nam

je stigla posredstvom turskoga jezika, upravo to je: “bal-kanski turcizam gr~koga podrijetla”10. [kalji} nema ove ri-

je~i me|u svojim turcizmima.

\in|uva. U Rje~niku iz 1818, sa zvjezdicom: |in|uha, u Rje~-niku iz 1852, tako|e, sa zvjezdicom. Zna~enje: mr|ela. [kalji} nema ovu rije~. Skok je dovodi u vezu sa ma|arskim

gyöngy = biserovo zrno11. Tako i Klai}12.

Kamata. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: interes. [kalji} je nema. Prema Klai}u to je grcizam, kámatos = zarada.

Kanabe/kanape. U oba rje~nnka sa zvjezdicom. Zna~enje: sofa.

[kalji} nema. Klai} ima kanabe, upu}uje na kanape; izvorno:francuska rije~ canapé, koja nam je mogla do}i posredstvomturskoga jezika.

8 Blgarski etimologi~en re~nik , Sofija, 1971; s. v. Vidin.9 Skok, Etim., s. v. |eram.10 Isto.11 Skok, Etim., s. v. |in|uva.12 Klai}, s. v. |in|uva.


34/172

Asim Peco: Knjiga V

240

Katana. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: vojnik, husar.[kalji} ima ovu rije~. Izvodi je iz ma|arskog: katona = voj-nik. Za Skoka to je “balkanska rije~ ma|arskog podrijetla”.

Nalazimo je i u nekim drugim slovenskim jezicima.

Katarka. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Skokovu rije~ dovodi u vezu sa gr~kom rije~i katarga, a kasnije

je kod nas do{lo do zamjene “do~etka -ga na{im sufiksom-ka”. I Klai} tu vidi grcizam: katártios, ngr. katartákion.

Kika. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: per~in. [kalji} jenema. Po Skoku rije~ “kika je sveslav. i praslav.”.13

Koporan. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: ogrta~.[kalji} je nema. Po Klai}u to je italijanizam, tal. capperone = ogrta~.

Kordovandìja. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje: proizvo|a~ fine koè. [kalji} je nema. Skok kaè da je to “odtal. cordovano... ‘koà iz {panjolsko-arapske Kordove’... odar. pridjeva kortobanï ‘iz Kordove’”.14

Kurjak. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje: vuk.[kalji} nema ove rije~i. Skok kaè da se “Od slavina nalazi(se) samo u hrv.-srp. i da je vjerojatno... ista rije~ koja imad`. kurya ‘vuk’”15. Finalni ploziv -k mogao se javiti pre-ma sinonimu vuk .

Madàr (Ugrin). Samo u Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom.[kalji} nema ove rije~i. Ima màdàrija = vrsta zlatnika,od tur. macariye, a ovo prema tur. Macar, izvorno od ma|.Magyars i suf. -iyyä . Po Skoku: “Izgovor d` odgovara tur.

13 Skok, Etim., s. v. kika.14 Isto, s. v. kordovan.15 Isto, s. v. kurjak .


35/172


241

Macar... Taj je izgovor do{ao po svoj prilici posredstvomnaziva madàrskog (austrijskog) dukata: madàrija.” I da-lje: “Oblici d` , | su mla|i, a ` , j stariji. Madàr potje~e odstmad`. Magyer > Magyar... To nije op}i slavenski i pra-slavenski naziv toga naroda, nego stcslav.” Naziv Ugri, kojisre}emo kod nekih drugih Slovena, a kako se Ma|ari nisunikada zvali, turskog je porijekla: Onogur = deset (on) istrelica (gur), odatle fr. Hongrois, Hongrie, njem. Ungarn,ungarish, a to je bio naziv za “hunska nomadska plemena”

u V i VI vijeku. Docnije je taj naziv prenesen “i na njihove podlo`nike Madàre, onako kako je preneseno tursko ime Bugarin na Balkanu na jedan dio slavenskih podlo`nika bugarskih.”16

Mostarli ja (Mostarac). U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. I ovajetnik je u{ao me|u Vukove turcizme zbog svoga tvorbenogsufiksa -lija.

Ni{lija (stanovnik Ni{a). Jo{ uvijek ìv etnik. [kalji} nema. Uosnovi je lat. toponim Naisus17, a samo je morfem za tvorbuetnika iz riznice orijentalnih nanosa u na{em jeziku. Samo u

prvom izdanju Vukova rje~nika ozna~eno kao turcizam.

Novopazarlija (Novopazarac). Samo u Rje~niku iz 1818. sazvjezdicom. [kalji} nema. Etnik je nastao od toponima Novi

Pazar , gdje je drugi dio iz porodice na{ih turcizama. Ovdje

je i tvorbeni morfem -lija iz te kategorije rije~i.

Pizma. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: mr`nja, ljutnja.[kalji} nema. Skok potvr|uje iz Polji~kog statuta, a, ponjemu, to je “balkanski grecizam”. I RJA dovodi ovu rije~ uvezu sa gr~. pizma.

16 Skok, Etim., s. v. Madàr ; up. i Bezlaj, s. v. Madàr .17 RJA.


36/172

Asim Peco: Knjiga V

242

Pi{tolj. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Prema Skoku, koji ima pi{tola, “femininum je iz tal. pistola, maskulinum moè biti preko tur. pi{to, pi{tov ili preko njem. Pistole”.

Plo~adìja. Vrsta zanatlije. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [ka-lji} nema. U osnovi je plo~a, a to je, po Skoku, balkanskarije~ koja je mogla biti preuzeta iz gr~koga. Staroslovenskarije~ plaka “upu}uje na gr~ko podrijetlo”. Svakako, i tu jetvorbeni format -dìja bio presudan da se i ova rije~ na|eme|u Vukovim turcizmima.

Plja~kadìja. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} nema. Uosnovi je imenica plja~ka, a to je “balkanska rije~ slavenskog

podrijetla {to se ti~e sufiksa, gr~koga {to se ti~e korijena.“18

Soba. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Po Skoku,to je “balkanska rije~, prema Miklo{i~u od madàrske po-su|enice szoba iz stvnjem. stuba... prema Simoniju i Murku

iz stcslav. ist ¢ba < stvnjem. stuba, srp. izba... arb. sobë , bug. soba, sobi~ka, sobica...”

Dàk. U oba izdanja Vukovog rje~nika obiljeèno kao turcizam.Zna~enje: vre}a, prtena vre}a. U drugom izdanju Rje~nika

jo{ i: mjera od 40 oka. [kalji} nema. Nema ni Skok. KodKlai}a nalazimo sa oznakom: “ma|.”, tj. ma|arizam szák ,ili tur(cizam) dàg , dàk .

Posebnu pa`nju, u ovoj skupini Vukovih turcizama, privla~eoni tipa Mostarlija i plo~adìja. Vidjeli smo da Vuk i uz oveodrednice, istina uz prvu samo u Rje~niku iz 1818, ima zvjezdicu.Ponovimo, Vuk i sam kaè da zvjezdica, kao oznaka turcizama,nije dosljedno stavljana tamo gdje bi trebalo da stoji. Ali, ako

prihvatimo mi{ljenje da je ovdje od presudnog zna~aja bio sufiks,

18 Skok, Etim., s. v. plja~ka.


37/172


243

postavlja se pitanje za{to zvjezdica ne stoji uz Be~lija, Budimlija, odnosno uz: de~urlija/dje~urlija; majurdìja, provodadìja, si-ledìja, {e{irdìja; odnosno uz: gazdaluk . Svakako, Vuk je biosvjestan da se Be~ ne moè trpati me|u turcizme. To vrijedi i za

Budim i majur , sila i sl. Ali nije jasno za{to mu je ovdje va`nija bila osnovna rije~ nego tvorbeni morfem, a kod Mostarlija, opet, tvorbeni morfem je bio odlu~uju}i da tu odrednicu stavime|u svoje turcizme. Kod plo~adìja i plja~kadìja moglo je bitikolebanja i kad je u pitanju pripadnost njihovih osnovnih rije~i:

plo~a i plja~ka. Istina, uz ove rije~i nema zvjezdice ni u jednomVukovom rje~niku.

U drugu skupinu, dakle u onu u kojoj se nalaze tu|ice zakoje nema jedinstvenog mi{ljenja o porijeklu, ubrajamo sljede}e

primjere:

Bajati. Vuk ima u oba izdanja, bez ikakve posebne oznake.Zna~enje: “~varati, vra~ati”. [kalji} taj glagol povezuje

sa tur. baymak , istoga zna~enja. Javlja se od XV do XVIvi jeka u pisanim spomenicima. Dani~i} kaè da je ko-rijen “bha udarati, zujati, mrmljati, {aptati”19. Bezlaj tuvidi op{teslovenski korijen. Po Skoku taj glagol ide “uterminologiju staroslavenske mitologije”, a osnovica mu

je “praslavenska i sveslavenska ba” koja je postojala i u baltoslovenskom periodu.

Bat, bahat, bahnuti. Vuk ima sve ove oblike. U Rje~niku iz1852: bat , v. bahat ; bahat veè za bat i bakat ; bahnuti. Vuk im ne daje uobi~ajenu oznaku za turcizme. [kalji},

pak, i za ove rije~i pretpostavlja da bi im izvor mogao bitiu turskom jeziku. Istina, on tu nije kategori~an. Up. kodbahat : “Vjerovatno je izvedeno od gl. ‘bahnuti’ odnosno‘basati’.” A s. v. bahnuti: “Vjerovatno je do{lo od tur. gl.

19 RJA, s. v. bajati.


38/172

Asim Peco: Knjiga V

244

‘basamak’, koji izme|u ostalog ima i gornje zna~enje. Odtur. basmak na{ gl., ‘basati’ od basati, ‘basnuti’, a potom‘bahnuti’”. Analogija se traì u odnosu koji imamo koddihati – disati. Dani~i}, u RJA za bahat kaè da ima korijenbhas – udariti, lupati. Isti korijen je i kod gl. bahnuti. I Skoktu vidi praslovenski korijen b¢h-, {to je “niì prijevojni ste-

pen od buh-, koji se nalazi u búhnuti, bûhnëm.”20

Budà. Vuk je ne obiljeàva zvjezdicom, kaè da je iz Vojvodinei upu}uje na kija~u, kijak . [kalji} misli da je na{ oblikdobijen “metatezom od dùba < tur . cübb”. Klai} kaè da jeu pitanju tur. bü g ül = toljaga, kija~a, batina. Skok ne prihvataDani~i}evo “izvo|enje iz tur. bü g ül ”, jer ne odgovara “nifonetski ni semanti~ki”, ali ne daje mogu}e porijeklo.

Viliman. Zna~enje: veliki vir (Vuk). [kalji} nema ovaj oblik.Ima liman, izvodi iz tur. liman, a ovaj oblik iz gr~kog limïn. Za Skoka to je “balkanski turcizam gr~kog podrijetla”,a postoje “tri varijante koje idu tako|er ovamo: iliman, viliman, filiman... koji sadrè i > vi (v kao proteza ili

prema Miklo{i~u unakr{tenje sa vir , ali v > f ostaje ipakneobja{njeno)”.

Vi{nja. Vrsta vo}a. [kalji} ima: “vi{nja f. (pers.)... tur. vi şne, pers. we{ni, crven, crveno}a’”. Za Skoka ta je rije~ “sveslav.i praslav.”. Nalazi se i u susjednim jezicima: “mad`. visnye, rum. vi şn‚ > vi şnâ, arb. vïshje, pa i tur. vi şne (odatle s

perzijskim sufiksom tur. vï şnevi, posu|eno i kod nas)”.Vrijedno je ista}i da i Skok konstatuje postojanje razli~itihtuma~enja porijekla ove imenice. Uz to kaè da je ispravnoBriknerovo (Br ückner) upu}ivanje “na Kavkaz kao zemljuodakle je do{la vi{nja, s ~ime se slaè perz. i tur., za koje je

20 Skok, Etim., s. v. bah.


39/172


245

te{ko vjerovati da je iz slav.”. I kao zaklju~ak, Skok kaè damo`da “pripada pred-ie. supstratu”.

Garofan. Vuk upu}uje na karanfil . [kalji} nema garofan, imakaranfil koji dovodi u vezu sa tur. karanfil < ar. qaranful <gr~. karnafilon. Klai} ima garofan, veè ga za tal. garofano.Bezlaj kaè da je “zadnje izhodi{~e” u gr~kom jeziku, odatlei lat. caryophyllum i tal. garofano. Uz to, Bezlaj konstatujei to da su slovenski “izrazi... izposojeni deloma iz lat., srlat.

gariofilum, deloma iz italijan{~ine, ali celo iz r{~ine s tur{kim

posredovanjem”.

Gro{. Vrsta nov~anice. [kalji} ima. Veè za lat. uticaj. U tur. je gurus, kurus < njem. Groschen < lat. grossus. Nalazi sei u makedonskom, bugarskom, poljskom, ukra jinskom, rus-kom, ~e{kom, slova~kom – naravno, sa izvjesnim fonetskimrazlikama. Po Bezlaju: “Vse s posredovanjem nem{kegaGrosch, Grosche... iz srlat. grossus (= denarium) ‘vrsta novca’;

pri tem je srvn. gros prevzeto s posredovanjem ~. gro{ ”.

Dara. Vuk ne ozna~ava zvjezdicom. Zna~enje: omot, ambalaà.[kalji} nema. Za Skoka je to “Balkanski turcizam arapskog

podrijetla”. Za Klai}a to je {panska rije~ (tara, a ovo od ar.tarh = baciti).

\eram. Greda za crpljenje vode iz bunara.21 U oba Vukovarje~nika sa zvjezdicom. Po Skoku, to je gr~ka rije~ kojanam je stigla posredstvom turskoga jezika; upravo, to je“balkanski turcizam gr~koga podrijetla”22. [kalji}, me|utim,nema ove rije~i me|u svojim turcizmima.

\imi|ir. Kod Vuka “u igri prstenu”. [kalji} nema. Ima |imi-dìje, “oni koji se sanjkaju na ligurama ili se klizaju na

21 Skok, Etim., s. v. |eram.22 Isto.


40/172

Asim Peco: Knjiga V

246

nogama, tako da se postave jedan iza drugog, drè se jedandrugog i ~ine lanac”. U osnovi tur. gemici. Budmani tu viditurcizam.

Zabuna. [kalji} ima zabun = mr{av, slab, bolan, nemo}an, od tur. zebun. I Skok ima zabun s ~im veè i postverbal zabuna. To je “balkanski turcizam perzijskog podrijetla”, a na{e zabunamoè biti plod ukr{tanja na{e rije~i buna i tur. zabun.

Imam. Kod Vuka “u kami{a ono {to se metne u zube”. [kalji}

daje vi{e zna~enja za ovu rije~. Me|u njima nema Vukovog.Istina, pod ~etvrtim zna~enjem [kalji} daje sljede}e: “glavnozrno u tespihu... koje je obi~no dulje od drugih, stoji na vrhutespiha i redovno je ukra{eno kitom”. Ovo zna~enje bilo binajbliè Vukovom. I Skok ima, kao i Vuk, “gornji kraj od~ibuka (od }ilibara) {to se drì u ustima kad se pu{i; sinonim:mu{tika”. Po njemu, to je “balkanski turcizam... iz oblasti

pu{enja”.

Jermenin. [kalji} nema. U RJA nalazimo “tur. Ermeniv”, s. v. Jermenin.

Kadumanka. Vrsta jabuke. [kalji} nema. Ne nalazimo je ni kodSkoka. Moglo bi se pomi{ljati na semanti~ko srodstvo satur. kaduna, tj. jabuka posebne vrste (kod nas postoje tre{njedoktorke). A od kadunanka (kadun + anka) glasovnim

promjenama lako se obja{njava navedeni oblik; up. Kara-man-karamanka = vrsta kru{ke.

Kaljun. Vrsta la|e. Kod [kalji}a “vrsta starinske la|e jedre-nja~e...”. Iz tur. kalyon, a ovo iz {panskog galion. Izvori{teu gr~kom.

Kamara. Zna~enje: gomila. [kalji} ima “rpa, gomila, soba, kli- jet”. Iz tur. kamara < lat. camera. Skok konstatuje postojanje

ove rije~i u razli~itim jezicima. Na Balkan je mogla sti}i


41/172


247

“raznim putovima”. K nama je do{la ili iz gr~koga (kamara) ili iz mleta~kog (camara).

Kandil, kandilo, kandjelo. Vrsta svjetiljke. [kalji} ima kandilj, kandil . Izvodi iz turskog: kandil < ar. qandïl , gr~. kàndelõs, lat. candëla. U govoru Muslimana je kàndïlj-kandílji. Skokmisli da nam je ova tu|ica do{la iz dvaju vrela: oblici na-i- su “zacijelo iz srednjogr~koga (bizantinskog)”, a oblici na-e- (kandel /o) su iz lat. candela, mada se ni tu ne isklju~uje

mogu}e arapsko-tursko posredovanje oblikom kandil .Kanura. Zna~enje: “pasmo pamu~nog konca”23. Tu stoji i “ne-

poznata postanja”. [kalji} je nema. Po Skoku ta se rije~nalazi jo{ “u stcslav., kao i u rum. canura... Balkanska rije~

perzijskog podrijetla”.

Kan~elo. Zna~enje: “pasmo konaca, snopi} konaca”. Kod [ka-lji}a “tura, truba, svitak”. Za njega je to turcizam, iz tur.

kangal istoga zna~enja. Po Skoku to je “od srlat. cancelli,vrsta konaca” a moglo nam je sti}i preko nepotvr|enog ta-lijanskog cancello, sa tim zna~enjem. I Skok ka`e da se na{arije~ sla`e sa zna~enjem tur. kangal , koje je iz gr~kog. U RJAse konstatuje postojanje razli~itih obja{njenja: po Miklo{i~uiz tur. kangal ; drugi iz srlat. cancelli.

Karakosa. Zna~enje: crnokosa. [kalji} ima kàrakosã (akcenat!).

U osnovi je na{a imenica kosa i turski pridjev kara; up. Kara|or|e, Karamarkovi}.

Kola{in. Mjesto u Crnoj Gori. Po [kalji}u to je od “kölãs, tur.kola ğ asi = kapetan I klase. Kola{in bi, prema tome, biokapetanija... podru~je pod kolasom”, a kolas je isto {to ikulaga, tj. vojni ~in. I Klai} ima kulaga iz tur. kolaga, vojni

23 RJA.


42/172

Asim Peco: Knjiga V

248

~in u turskoj vojsci. H. [abanovi}24 kaè da na{ Kola{in“nema nikakve veze” sa tur. kol , kolaga, kolagasi. RJA neobja{njava porijeklo ovoga toponima. Ipak, ~ini se, vezu saturskim izvorom ne bi trebalo potpuno odbaciti.

Kopile. Zna~enje: vanbra~no dijete. [kalji} ima kopile, kopilad , “nezakonito dijete; kurvin sin”. Izvodi tu imenicu iz tur.kahpe o ğ lu, vulg. kahpo ğ lu – a od kahpiõlu je nastalo na{ekopile. Po{to se ova rije~ javlja “veoma rano u rumunskomi u balkanskim jezicima”, vjerovatno je nastala “pod tursko-

tatarskim uticajem, jo{ u staroj slavenskoj zajednici, prijedolaska Slavena na Balkansko poluostrvo, ili u samim

po~ecima njihova dolaska”. Prema Skoku, izvori{te ovojtu|ici treba traìti u ilirotra~kom jeziku, a originalna rije~se ~uva u albanskom. Iz albanskog su je nomadi raznijeli poBalkanu. U osnovi je “arb. glagol pjell , ‘ra|am’, s prefiksomko-”. Na taj izvor upu}uje i akcenat (köpile).

Krbanj. Zna~enje: vrg, tikva. [kalji} ima krba = sud za vodu.U osnovi je tur. kirba, istoga zna~enja. I Skok ima krba “od tur. ar. qyrba” po Budmaniju. Ista osnova, u razli~itimfonetsknm vidovima, a pribli`no istim zna~enjem, javlja seu vi{e jezika: alb. kårbå, ~e{. krbanƒ , kod meglenskih Vlahacrobl‚. Po Skoku “sve su to izvedenice od mediteranskerije~i corbis: corba, corbula, srlat. corbacium”.

Krevet. Zna~enje: odar, postelja. Vuk ima u oba rje~nika: das Bett , lectulus, grabatus, kravatos. [kalji} nema. Skok kaèda je to “balkanski turcizam gr~kog podrijetla” (tur. kerevet < ngr. krabati... stgr. krabbatos). Poznata i drugim balkan-skim jezicima, i staroslov. krovat .

Palanka. U oba Vukova rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: va-ro{ica. [kalji} nema ove odrednice. Klai} je svrstava me|u

24 Prevod Putopisa Evlije êlebije, Sarajevo, 1967.


43/172


249

turcizme. U RJA se konstatuje “isto {to... palanga... Iz tal.rije~i istoga zna~enja palanca, ima i franc. palanque”. A pododrednicom palanga, pod 1 stoji: “iz turske rije~i palanga,{to je nastalo od gr~ke rije~i; pod 2 – isto {to i palanka gdje

je g zamijenjeno sa k “s neznana razloga”.

Pita. Vrsta jela. [kalji} ima ovu rije~. Iz tur. pite, pide < gr~. petta. Po Skoku, to je “balkanski grecizam”. Nama je mogaodo}i i posredstvom turskog jezika, jer su na{e najstarije

potvrde iz XVII vijeka, u Mikaljinu rje~niku.25

Presaldumiti. (U Dodatku Rje~nika iz 1852). Zna~enje: “prije}i,iz jedne la|e u drugu” (RJA). Ima i druga zna~enja: oslobo-diti se neke brige, rije{iti se nekih poslova. [kalji} nema.

Nema ni osnovnog glagola. Ima Klai}. Izvodi iz tur. saldyr-mak = promijeniti mi{ljenje.

Samar. Zna~enje: tovarno sedlo (RJA). [kalji} daje turski ob-

lik semer koji je nastao iz gr~. sagmárion

. Za Skoka to je“balkanska rije~ gr~kog podrijetla”. I RJA ovu rije~ ne po-

sredno izvodi iz gr~koga.

Sapun. Sredstvo za umivanje, pranje. [kalji} ima tur. sabun <ar. sabun < lat. saro. U na{em jeziku se javlja od XV vijeka(RJA). I za ovu rije~, kao i mnoge sli~ne, koje se javljaju una{em jeziku, a ~iji se izvori mogu nalaziti ili u nama susjed-nim jezicima, ili u turskom jeziku, va`no je ustanoviti vrijeme

javljanja rije~i u na{em rje~niku i areu njenog rasprostiranja.Imenica sapun mogla je do nas sti}i i iz romanskih jezika, aliako se ona javlja tek po dolasku Turaka u na{e krajeve, nijeisklju~eno ni tursko posredovanje.

Sa}ura. Zna~enje: kotarica za kruh (RJA). [kalji} nema. U RJAstoji: “Iz perzijskoga: sykre, sykere, si}ure, zdela, zemljan

25 RJA, s. v. pita.


44/172

Asim Peco: Knjiga V

250

lonac”. Ima je Popovi}ev rje~nik turcizama. Skok, opet, mislida je do{la iz ma|arskoga: “Od mad`. szatyor ... szatyra”.I tu vrijedi arealni kriterijum. U ju`nije krajeve ta nam jerije~ mogla sti}i posredstvom turskoga jezika. Vojvo|anskagovorna zona, svakako, blià je uticaju ma|arskog jezika.

Sirada. (“Plavetan gajtan kojim se opta~u selja~ke haljine.”) [ka-lji} nema. Po Skoku “turcizam arapskog podrijetla” < ar.

sirat .

Surduk. Zna~enje: jaruga, provalija. [kalji} nema. Kod Klai}analazimo: “tur. jaruga, provalija izme|u dva brda, klanac,sutjeska”. U RJA stoji da je surduk , u zna~enju jaruga, turska rije~. Istina, tu se ukazuje na Popovi}evo mi{ljenjekoji kaè da nije “mogao konstatovati, da je ova re~ prekoTuraka do nas do{la”. Tu, dalje, ~itamo: “Vjerovatnije je da

je iz madàrskog szurdok (klanac), pogotovu, jer se ta rije~ javlja ve} u spomenicima XIV v. na sevjeru Save i kao nom.

apel. i kao toponim.”Surla. Zna~enje: svirala, nju{ka, rilo (RJA). Tu ~itamo da je

ova rije~ “svakako turskog podrijetla”. [kalji} je ne navodime|u svojim turcizmima.

Talas. Zna~enje: val. [kalji} ima tur. talaz < gr~. dálassa. ZaSkoka, to je “balkanski turcizam gr~kog podrijetla”. U RJAse kaè da je to gr~ka rije~ koja nam je do{la posredstvom

turskoga jezika.

Tatula. Vrsta vo}a. [kalji} nema. U RJA se kaè da je to indijskarije~ koja nam je do{la posredstvom turskoga jezika. Klai}ima tatula, upu}uje na datula/datulja, a to je iz tal. dattero,dattolo, vrsta palme sa vrlo ukusnim plodom. Skok mislida ta rije~ stoji “u vezi s u~enim lat. datüra, koje potje~eiz sanskr. dhattüra, u Evropu do{lo preko portugi{kog” u

zna~enju datura stramonium, a tatula < tur. tatula.


45/172


251

]esam. Zna~enje: na sre}u. [kalji} nema }esam, ima kesim/}esim = najam, najamnina. Klai} ima }esam < tur. kesme, aveè je za tur. }esim = cijena na veliko, pau{al.

]inter, }interac. Zna~enje: }ur~e, vrsta koùha. [kalji} nema.Klai} ima: }inter < tur. kinter , koùh, dem. }interac. Skokima }urac, koùh, a to je balkanski turcizam. RJA ima}urak


46/172

Asim Peco: Knjiga V

252

^unak. Vuk ima u oba rje~nika, bez zvjezdice. Zna~enje: la|i-ca, vodovodna cijev. [kalji} ima ~unak , upu}uje na }unak : vodovodna cijev, dio stana za tkanje. Tu nema na{ega zna-~enja: la|ica. Za Skoka ~unak zna~i: ~amac, barka, sinonimmu je turcizam ~amac. U osnovi je praslovenska rije~ ~ ™ln¢. Turcizam ~unak/}unak potisnuo je slovenski termin iz tka-~ke proizvodnje.

[ikovati (se). Zna~enje: prilikovati, dolikovati, odlikovati. [ka-lji} ima {iklisati, {ikosati, oblijepiti {ikom, suhim zlatom.

Skok nema. Svakako, u osnovi je tur. {ik ~ije je izvori{te ufrancuskom chique, chic ([kalji}).27

U ovoj drugoj skupini, kao {to i navedeni primjeri pokazuju,dosta je rije~i ~ije se izvori{te nalazi u klasi~nim jezicima –gr~kome i latinskome, a koje su u na{ jezik mogle u}i razli~itim

putevima, uklju~uju}i i posredstvo turskoga jezika. Za ta~nijeodre|ivanje iz koga jezika nam je stigla neka od tih rije~i,

potrebno je vi{e istra`ivanja i pra}enja na{e pisane rije~i. Jedno je, ipak, mogu}e. Ako se neka od tih rije~i javlja prije dolaskaTuraka u na{e krajeve, tursko posredovanje tu je suvi{no. Akose, pak, takve rije~i javljaju po dolasku Turaka na Balkan, turskiuticaj nije isklju~en. Svakako, ovdje se moraju imati na umu igeografski momenti. Nije svejedno da li nam se jedna takva rije~

javlja na cijelom na{em jezi~kom podru~ju ili je nalazimo samou odre|enim oblastima na{e jezi~ke teritorije. Ako tu prednja~e

istok i jug, turski uticaj je mogu}; ako, pak, tu rije~ ~e{}e sretamou zapadnijim ili sjevernijim oblastima na{e jezi~ke teritorije,uticaj zapadnoevropskih jezika je vjerovatniji.

27 V. Skok, Etim. i RJA, s. v. {ik .


47/172


253

Fonetika Vukovih turcizama

Vuk je unosio u svoje rje~nike oblike rije~i u onakvomglasovnom sastavu u kakvom ih je li~no nosio ili u kakvom ih

je ~uo i slu{ao od svojih informatora. Otuda i u ovoj oblasti imaneslaganja izme|u Vuka i savremenih muslimanskih govora. Tonaro~ito vrijedi za primjere sa fonemom h. Ovdje }e se ukazati naneke od tih problema.

Fonema h

Fonema h ima nejednaku sudbinu i u na{im narodnimgovorima i u svim pisanim ostvarenjima na na{em jeziku. U

jednim od tih govora glas h se jo{ uvijek dosta dobro ~uva. Iu svim pozicijama u rije~i. I, sasvim razumljivo, i pisana rije~nastala na osnovici tih govora, zna za ovu fonemu. U drugimna{im govorima fonema h je poodavno i{~ezla iz govora, mjesto

nje su se mogli pojaviti neki drugi glasovi, iako to nije biloobavezno za sve te govore, ili je u govornom procesu to mjestoostalo prazno, mjesto izgubljene foneme h nije se pojavio nikakavdrugi glas. Koja je od ovih pojava zastupljena u nekom na{emgovoru, zavisi od vi{e uzro~nika. Ali je, isto tako, ~injenica da jefonema h sa~uvana u razli~itim govornim podru~jima {tokavskogdijalekta. Bez sumnje, najdosljednije ga, jo{ uvijek, upotreblja-vaju Muslimani. Poznati su i razlozi za to: pod uticajem molitavakoje su na arapskom jeziku, a u kojima se ovaj glas ~esto javlja,do{lo je i do o~uvanja ovoga konstriktiva u na{im rije~ima, una{em jeziku.

Za Vuka se zna da nije nosio ovaj konstriktiv u svom gla-sovnom sistemu. Obi~no se misli da ga nije ni pisao sve do 1835,do Poslovica. Novija ispitivanja Vukove pisane rije~i, me|utim,ukazala su na ~injenicu da je Vuk znao za fonemu h do Rje~nika

iz 1818. godine. I u Pjesnarici, i u Pismenici mogu se na}i potvrde


48/172

Asim Peco: Knjiga V

254

za to ( Hercegovina, Vlah, snaha). Ipak, istina je, ova fonematada ne ~ini sastavni dio njegovog fonetizma, ne ~ini sastavni dionjegovog konsonantizma. Kada se ozbiljnije prihvatio poslovaoko izrade rje~nika, ovaj problem se postavio kao neodlo`an.Morala se donijeti kona~na odluka: ili prihvatiti ovu fonemu kaosastavni dio na{eg fonetizma, ili je potpuno izabaciti iz njega. Dato pitanje, pogotovu za tvorca rje~nika na narodnim osnovama,nije bilo nimalo lako, pokazuje Vukova prepiska. Tako u pismuLukijanu Mu{ickom, od 12. januara 1817, ~itamo: “Nego za Boga

ka`ite mi {ta }emo raditi sa h? Kod naroda se ne ~ue nigdje osemu Hercegovaca na kraju i to kao g ... Moe e mnjenie da ga pi{emona kraju svagda i u po~etku i u sriedu (!) pred samoglasnim

pismenima... Odgovorite mi i na ovo {togod, ali ne kalu|erski,nego filosofski.” Dakle, ima kolebanja, ali, izgleda, i spremnostida se ovaj konstriktiv uklju~i u na{ jezi~ki standard (to su po~ecistandardizacije na{ega jezika na vukovskim na~elima). U najaviRje~nika, koji je uputio Mu{ickom, nalazimo i sljede}e primjere:

haide, Hloju, takvih. Po~etkom februara Mu{icki mu odgovara, ito “filosofski”: “Ja hjeru dobro ne mislim. Blagoglasie ezika estedno od su{testvenih svoistava. H nam to blagoglasie naive}mavre|a”.28 Istina, i Mu{icki konstatuje da bi neke rije~i bez togaglasa ru`no zvu~ale.

Ovakav savjet, koji je dobio od u~enog poete i filozofa, bio je dovoljan da Vuk donese kona~nu odluku, da napusti pisanje

ovoga konstriktiva tamo gdje mu po etimologiji pripada i da li{ina{u fonetiku jednog njenog sastavnog ~lana. Naravno, Vuk tadanije bio svjestan svih posljedica koje je ova odluka donosila injemu i jeziku za ~iju se standardizaciju on po~eo boriti. U pismuMu{ickom sa kraja marta 1817, dakle, kada su poslovi okoRje~nika bili u zavr{noj fazi, Vuk pi{e: “Hjeru ste o~itali dobar

28 Vukova prepiska, II, 140; ovdje su vr{ene neke izmjene u ortografiji i

pravopisu navedenih tekstova (dalje: Prepiska).


49/172


255

paraklis. Bog da mu du{u prosti. Sad }emo slobodno pisati ristos, duovnik , o}u, ora, ko`u, itd. kao {to na{a bra}a i govore”.29

Ali, kako to po~esto biva, nije sve bilo tako jednostavno, kako je Vuk tada mislio. Istina, on nema u Rje~niku iz 1818. odrednicasa po~etnim h. Otuda tu: lad , ladan, ljeb, ljebac, rana, ranitelj, raniti i sl. Ali i u Rje~niku }e se na}i neka potvrda sa fonemomh. Tako u Predgovoru Rje~nika nalazvmo: oktoih (Rje~nik nedaje ovu rije~, jer nije narodna). U citatima nalazimo: Hrista, monaha, svojih, monah. Me|u pretplatnicima, prenumerantima,

opet, imamo: arhimandrit , hodo{ki, paroh, Vlahovi}, parohije, egzarh, jeromonah, Pahomije, verhovni knez, arhivar , Hristofor , Mihailovica, Mihailovi}, inostrannih djel, Moha~ , Horvatske, hartii... iako i: Ercegovine, Rije~ke naije, naiji, spaija.

Jasno, jedno su rije~i iz narodnog vokabulara, a drugo surazne titule i li~na imena velikodostojnika.30 Vuk je bio svjestantoga jezi~kog raslojavanja. I on ga je po{tovao. Ali je njegovakoncepcija Rje~nika polazila od narodne osnovice, a njegovo

tada{nje poznavanje na{ih narodnih govora i{lo je u prilogshvatanja da tamo nema foneme h, i on, zato, taj glas ne unosi uRje~nik, tamo mu ne daje mjesto koje ovome konstriktivu, ina~e,

pripada u na{em glasovnom sistemu. Otuda u Rje~niku: Ri{}anin, kao i arhi|akon v. arki|akon; arhimandrit v. arkimandrit . Dakle,iz po~etne pozicije h se ispu{ta: rast , rasti}, rabar , rabrenje... u medijalnoj poziciji h se ili ispu{ta: maala, maanje, maati ili

zamjenjuje: muva, istina sa uputom na mua.Me|u odrednicama sa medijalnim h na{la se i raht (povaro{ima), ali i tu upu}uje na rat = konjski nakit.

Od prvog do drugog izdanja Rje~nika pro{lo je vi{e od tridecenije. Za to vrijeme Vuk je izrastao u velikana i stvarnog nosi-

29 Isto, 160.30 Pavle Ivi}, O Vukovom Rje~niku iz 1818. godine (Srpski rje~nik 1818,

Beograd, 1964); dalje: O Vukovom Rje~niku.


50/172

Asim Peco: Knjiga V

256

oca na{e jezi~ke revolucije. Postale su mu jasne mnoge pojedinostio kojima nije ni razmi{ljao do 1818. godine. Jasna mu je bila i

jedna od niti koja veè sve u~esnike u na{em jezi~kom kolu (bezobzira na njegove neprihvatljive poglede o na{em dijalekatskomraslojavanju, on je do smrti ostao pri tezi: [to-Srbi, â-Hrvati,Kaj-Slovenci, ~ije za~etke nalazimo kod Kriàni}a, a koju su uVukovo vrijeme podràvali Kopitar i Miklo{i~), a to je da je jezikza ~iju se reformu on borio, maternji u vi{e na{ih oblasti, da jezajedni~ki, i maternji, raznim ~lanovima na{e jezi~ke porodice,

bez obzira na to kako je on, ili neko drugi, nazivao te u~esnike una{em jezi~kom kolu. Istini za volju, mora se re}i da je Vuk bioslobodan od mnogih bälastã koji u na{e vrijeme pritiskaju i nekefilologe, i neke politi~are. On je bio taj koji je zastupao tezu o“na{oj bra}i” i turskoga i rimskoga zakona i koji je napisao da“na{a bra}a turskoga zakona” ~uvaju vi{e ~istote u svom izrazunego drugi. Obilaze}i razne predjele na{e zemlje, od 1818. pado 1835, on se uvjerio da nije u jeziku sve prema pravilima koje

daju gramatike. Mada nije zalazio u Bosnu i Hercegovinu, gdje bi na{ao jo{ podosta turcizama za svoje rje~nike, on se mogaoobavijestiti, iz pouzdanih izvora, da u govorima tih na{ih oblasti

jo{ uvijek ̀ ivi fonema h. Li~no se uvjerio da taj konstriktiv ìvi uDubrovniku i u nekim govorima Crne Gore. To su bili i te kakoozbiljni razlozi da se preispita ranije donesena odluka o ispu{tanjuovoga glasa iz na{e pisane rije~i. Istina, on }e i do tada, u nekim

svojim pismima, upotrebljavati ovaj glas. To naro~ito vrijedi zanjegovo pismo Knezu Milo{u31, ali sada se moralo misliti {irei donositi odluke koje }e biti prihvatljive za cijelo podru~jena{ega jezika. Vuk je, naime, postajao svjestan da posao kojimse on bavi ima dalekose`ne posljedice za kulturu na{ih naroda.Mada mu sve to nije moglo biti potpuno jasno, on je, kao pravivizionar, predosje}ao vrijeme koje dolazi i zato je nastojao da

31 V. A. Peco, Fonema h u Vukovoj prepisci, Vukov zbornik, Beograd, 1966.


51/172


257

svom jezi~kom obrascu da {to je mogu}e {ire osnove, osnovena kojima }e se mo}i graditi zajedni~ka knjièvnojezi~ka norma.

Na na{u sre}u, Vuk je i tu bio u pravu. Vrativ{i fonemu h u svojglasovni sistem, u sistem svoga konsonantizma, on je ne samootklonio jednu prazninu u na{oj fonetici nego je trasirao i stazukojom se moglo i}i na razgovore o zajedni~kom pravopisu, ozajedni~koj normi. A ni taj korak nije bio lak. U pismu Kopitaruod 9. novembra 1834, a koje je pisano u Kotoru, ~itamo: “Navelikoj sam bijedi sa h. U Dubrovniku se mlogo izgovara, kao i

u Dobroti, i po drugim |ekojim mjestima po Boci; po Crnoj goriizgovara se i |e ne bi trebalo (n. p. u rod. mlo`. junakah, ènah it. d.); a po nekim se mjestima opet slabo ~uje, osobito u po~etkui u srijedi. Ne znam {ta }u s njime u poslovicama raditi.”32 UVukovom pismu J. Steji}u, koje nalazimo u Stojanovi}evom djelu

@ivot i rad Vuka Stef . Karadì}a, ~itamo i ove misli: “Nikome odna{ih spisatelja nije h na ve}u smetnju i tegobu nego meni; alikada sam ga na{ao i uvjerio da se u narodu tako izgovara, morao

sam ga primiti.”33 Pa ni tada se h ne javlja svuda tamo gdje bi ga, prema etimolo{kim uzusima, trebalo pisati. Ukazujemo samo naneke primjere iz drugog izdanja Rje~nika. Tu nalazimo podostaodrednica bez ove foneme.

Vuk [kalji}

Ajdar Hajdar

al halala halaalala halhalaalalem alahualemalvatan halvatan

32 Prepiska, I, 458.33 Isto, 445.


52/172

Asim Peco: Knjiga V

258

Vuk [kalji}

alija halijaamajlija hamajlijaamal hamalaman hamanambar hambar aramzada haramzadaAsan- pa{ina palanka Hasanasura hasura

asurd`ija – asurd`ijin – atula hatulaaf hava{a ha{aa{arijast ha{arijasta{luk ha{luk vajat hajat

vala valahdivanana divanhanaduvan duhanduvaniti duhanitiduvankesa duhankesaegbe hegbeegbeta hegbetaele heleem hemerir harir zaira zahirazai{taliti se zai{tahiti sezamet zahmetzametan – zametljiv –

izmet hizmet


53/172


259

Vuk [kalji}

izme}ar hizme}ar izme}arka hizme}arkaila hilailal hilalise hisa, hisei{tal i{tahi{tali i{tahli jala jalah

janija jahnijakavedìja kahvedìjakar kahar mamuran mahmuranmamurluk mahmurluk mana mahanamuasera muhaseramulija muhlija

mur muhur ni}e ni}ahoroz horozo{ap ho{af o{af – pelivan pehlivanrz rz, hrzrsuzluk hrsuzluk saba sabahsabaile sabahilesaraori sarahor sadìja sahadìjaseir v. sehir seir serat serhatsehir sehir v. seir

sehiriti seiriti


54/172

Asim Peco: Knjiga V

260

Vuk [kalji}

tarana tarhanaubevutiti ubehutitiuzur huzur umet i Muamed umeti-Muhamedumuaseriti v. muhaseraurda hurdaurma hurmaurma{ica hurma{ica

useinbegova~a v. Husein}aija }ahija}erana }erhanad`ebana ~ebhana

Vuk ima i halah: “u Bosni u Srba Turskoga zakona, v. Bog”,{to ne}e biti realna slika stvarnoga stanja. Muslimani ovu rije~,valjda vi{e od ostalih, ~esto upotrebljavaju, i uvijek sa izvornim

fonetskim likom Alah/ Allah. O~igledno, Vuk je ovdje po{ao za pogre{nom informacijom. To vrijedi za sehir , sehiriti. Muslimaniu Bosni i Hercegovini imaju jo{ i danas samo seir , seiriti.

Sve ovo govori da je Vuk i pedesetih godina pro{loga vijeka,kada se spremalo drugo izdanje Rje~nika, imao problema safonemom h. Otuda i ovolika neslaganja izme|u njega i [kalji}a,a, da se i toga podsjetimo, [kalji}evi primjeri odgovaraju, u

najve}em broju slu~ajeva, izgovornoj formi tih rije~i u govoruMuslimana, tj. idu u na{ jezi~ki standard. Naravno, zajedno save} ustaljenim oblicima u na{em jezi~kom standardu koji imajuneke druge suglasnike umjesto izvornog h, tipa duvan, i muva, buzdovan; a`daja, proja; odnosno ustaljene oblike bez h, ali i beznjegovih supstituanata, tipa: mamurluk , mamuran i sl.

Kao {to navedeni primjeri pokazuju, i u drugom izdanjuRje~nika fonema h nije dosljedno upotrebljavana. Ona takvu sud-

binu ne}e ni do`ivjeti u na{em jezi~kom standardu. Ipak, danas


55/172


261

se moè re}i da je ovaj konstriktiv dosta stabilan u pisanoj rije~i uinicijalnoj i finalnoj poziciji. Medijalna pozicija zna i za njegovesupstituante. Upravo, ta pozicija prihvata dvojaka rje{enja. Otudau na{em jezi~kom standardu: hljeb/hleb, hrana, kao i orah, odoh, na jednoj strani, prema duvan/duhan, uvo/uho, na drugoj strani.

Fonema f

Mada fonema f nema istu sudbinu kao i fonema h u na{em

jeziku, pa i u Vukovim rje~nicima, i taj konstriktiv se ~estosupstitui{e u na{em jeziku. Pa i u na{em jezi~kom standardu (up.kava, kavana i sl.). Tako je i kod Vuka. U drugom izdanju Rje~ni-ka imamo: fenjer , feredà, ferman, efendija, zijafet , zift , fermen,

fesligen, fildàn, firale, fi{ek , fi{eklije, fi{ekluk – sve te rije~i i usavremenom jezi~kom standardu ̀ ive u tom obliku. Ali, Vuk imai nekoliko primjera sa inicijalnim v- umjesto standardnog f-:

fajda, vidi vajda, fajdisanje, vidi vajdisanje, fajdisati – vajdisati, falage, falake – valake, fes – ves, fildi{ – vildi{ , filiman – viliman, fitilj – vitilj, fala – vala, furuna – vuruna, furundìja – vurundìja, fu~ija – vu~ija. Uz ove posljednje dajese obja{njenje.

Svakako, Vuk je i ovdje i{ao za svojim jezi~kim osje}anjem.A ~injenica je da se glas f ni danas, kao ni u Vukovo vrijeme, nije~esto javljao u narodnim govorima. Pogotovo u narodnim govo-rima Srbije. Otuda je i razumljiv Vukov stav kada je u pitanjuovaj na{ konstriktiv. I ne samo u rije~ima orijentalnog porijekla,nego i u na{em glasovnom sistemu uop{te.

Ono {to je re~eno za sudbinu foneme h u Vukovim rje~nicimamoglo bi se re}i i za sudbinu foneme f . Da je, kojim slu~ajem, imaomogu}nosti da se u tim govorima duè zadrì i da mu informatori

budu neposredni nosioci tih govora, druga~ije bi stanje bilo i u

njegovim rje~nicima, bar kada su u pitanju ovi problemi.


56/172

Asim Peco: Knjiga V

262

Fonema j

Ima jedan broj leksema orijentalnog porijekla koje se uVukovim rje~nicima javljaju sa inicijalnim sonantom j, a koje sei kod [kalji}a, i ina~e u na{im govorima, ako se javljaju, javljaju

bez toga sonanta. To su ove rije~i:

Vuk [kalji}

jeglen eglen (jeglen)

jeglenisanje – jeglenisati eglenisati, jeglenisati jeglendè eglendè jezan ezan (iskr. jezan) jekmek~ija ekmek~ija jekmedìja ekmedìja jekmedìjin – jekmedìjnica ekmek~inica, ekmegdìnica

jekmedìjnski – jekmedìjski – jekmedìluk – jemin, upravitelj emin, povjerenik jeminluk – jeminovac – jeminski –

Ukoliko se danas javljaju u svakodnevnom govoru, overije~i }e imati oblike koje im daje [kalji}. Ili je, bar, tako u onimgovorima u kojima je ovaj leksi~ki sloj jo{ uvijek ìva kategorijarje~ni~kog fonda.


57/172


263

Akcenti Vukovih turcizama

U prvom periodu svoga rada Vuk je imao problema i saobiljeàvanjem na{ih akcenata. To je i shvatljivo. Taj posao pred-tavlja, i danas, pote{ko}e. âk i za slaviste. Kao {to se zna, Vuk jeiz rodnog doma, i rodnog kraja, nosio ~etvoroakcenatsku sistemusa izrazitim hercegova~kim prozodijskim obilje`jima. To zna~i, on

je nosio u svom akcenatskom sistemu novo{tokavsku ~etvoro~lanuakcenatsku sistemu sa jasno iskazanim opozicijama i kvalitativne

i kvantitativne prirode. Ali, sve te osobine prenositi na hartiju nijenimalo jednostavno. Vuk je bio svjestan tih pote{ko}a. Uz to, onnije ni smatrao da je sve to neophodno dosljedno iskazivati u pisanojrije~i, makar se radilo o gramati~kim ili rje~ni~kim tekstovima.Ali, rje~ni~ki posao je zahtijevao da se postupa onako kako suto radili njegovi prethodnici, ili, ta~nije: kako se i ina~e radi uoblasti leksikografije, tj. da se svaka odrednica i akcentom obiljeì.I, razumljivo, Vuk se priklonio toj praksi. Po{to sâm nije imao

akcentolo{kog obrazovanja, on je prihvatio na~in obiljeàvanjana{ih akcenata od Luke Milovanova. Tako u Pismenici, iz 1814.~itamo (navodimo u savremenoj grafiji i ortografiji):

“Svaka rije~ sastoji se iz jednoga ili iz vi{e slogova; no ovislogovi kako u govoru, tako i u ~itanju ne izgovaraju se svud

jednakim glasom nego se na nekim slogovima glas manje ili vi{e produùje, na nekim pak skra}uje, a na nekim podiè; zato su

izmi{ljeni neki znaci, s kojima se nazna~uje to promjenjivanjeglasova. Takova znaka imaju 4 i imenuju se priglasila (ispodteksta: kao {to i g. Luka Milovanov u Opitu nastavljenija k

serpskoj sli~nore~nosti imenuje). To su ova ~etiri priglasila

oduljuju}e (½

): tráva, rána, dúga, vóz, strúk ;

preoduljuju}e (ˆ): lj™di, {est kŒnja, sedam j‰zika; podiù}e (

¾): nòga, vòda, ràna, vràna, kàd , sàd ;

prepodiù}e (›): bâgo, drâgo, zlâto”.


58/172

Asim Peco: Knjiga V

264

Mi, naravno, ne}emo ovdje pratiti genezu Vukovih akcena-ta34, ali }emo samo konstatovati da je ovakvo obiljeàvanje na{ihakcenata dosta neprecizno i nesavr{eno. Ipak, mora se priznati da

je Vuk tek tada ulazio u probleme na{e rije~i. Njemu, svakako, tadanisu bili poznati svi gramati~ki radovi koji su se pojavili na na{em

jeziku do toga vremena. Nisu mu bili poznati ni svi na{i rje~nici.Zato je njegovo opredjeljenje za priglasila Luke Milovanova bilorazumljivo. Ono je davalo, kakvo-takvo, rje{enje jednoga problema

bez kojega se nije moglo i}i dalje – ni u gramatici, ni u rje~niku.

U Srpskoj gramatici, koja se daje uz Rje~nik iz 1818, dajuse navedena ~etiri akcenta, ali se ne imenuju. Tu, zna~i, jo{nema jasnih diferencijacija izme|u akcenata uzlazne i akcenatasilazne prirode, niti se razgrani~avaju primjeri tipa jezika (genitiv

plurala) od primjera tila grana, glava; odnosno Vuk tu jo{ nemaizdiferencirane na{e kratke akcente, kao ni duìne i akcente u

primjerima tipa {est konja i sedam jezika. Ipak, to je ~injenica,tamo gdje je akcenat bio i fonolo{ki relevantan, Vuk je tu jasno

razdvojio na{e kratke akcente. U Rje~niku iz 1818, imamo:vòda, vòd‰ , vödi, vödu, vöde;

klòbûk ({e{ir) : klöbûk (mjehuri} na vodi);

lèto (otvor na ko{nici) : låto (godi{nje doba);

pàra (novac) : pära (vodena para);

sjènica (grad, sjenara) : sjånica (ptica).

Ovdje, dakle, Vuk ide na jasno grafi~ko razgrani~avanjeizme|u na{ih dvaju kratkih akcenata. Ali, tako nije postupaou svim slu~ajevima gdje imamo razli~ite akcente. Zbog toga uRje~niku iz 1818. i turcizmi imaju ¾ mjesto o~ekivanog ˝.

Up.: àbadìja, àber , Àvala, àlat i sl. U drugom izdanjuRje~nika, kao {to je poznato, ovaj se nedostatak otklanja. Taj

posao }e obaviti \ura Dani~i}, ali }e se i dalje zadràti isti znak

34 Up.: A. Peco, Osnovi akcentologije, 124. i dalje.


59/172


265

i za obiljeàvanje dugosilaznog akcenta i za obiljeàvanje neak-centovane duìne. Up.: àlâjbeg , b¡dâk ; jârak , kândà.35

Akcenat Vukovih turcizama u njegovim rje~nicima odgo-vara njegovim akcentima uop{te. Ovdje }e se ukazati na nekaneslaganja u obiljeàvanju akcenta na tim rije~ima kod Vuka, na

jednoj strani, i [kalji}a, na drugoj strani, ili neslaganja izme|unjih dvojice i centralnohercegova~kog akcenta.

Vuk (1852) [kalji} centralnohercegova~ki

äber àber/hàber* häber ävâz àvãz àvãzàginica àginica agìnicaa`dàha a`dàha/ä`daha ä`dahaàzna/hàzna äzna/häzna häznaàir/hàir äir/häir häir àjvâr/hàjvâr ajvãr/hàjvãr (h)äjvãr Åle Ále Ále

àlem àlem/álem álemamánet amánet, amànet amànet, amánetáminânje – amìnãnjeáminati amìnati, áminati amìnatiaràmija arámija/harámija harámijaafèrim afèrim, afèrïm afèrïmad`àmija ad`ámija ad`ámija bàga bàga bäga

baglàma baglàma bäglama bàlukat bàlukot, balùkot balùkat

35 V. A. Peco, Dani~i} kao akcentolog , Zbornik o \uri Dani~i}u (SANU-JAZU, 1971), 227-248, posebno na 229-230.

* Oblici bez foneme h i sa tom fonemom, kod Vuka i [kalji}a zna~e dase prvi oblik upu}uje na drugi. [kalji} daje ponegdje dvojake akcente. Bi}e tu u pitanju ugledanje i na Vuka, tj. preuzimanje Vukovog, a i davanje vlastitog akcenta,akcenta grada Sarajeva. Mogu}e je da negdje ima uticaja i akcenat Jovana Vukovi}a,

koji je akcentovao [kalji}eve turcizme.


60/172

Asim Peco: Knjiga V

266

Vuk (1852) [kalji} centralnohercegova~ki

bàmbadàvâ bämbadàvã bambàdava bârem bárem bàrem bàrjak bàrjak/bàjrak bàjrãk, bàrjãk basàmak bäsamak, basàmak basàmak, bäsamak bataljívanje – bataljívãnje bàd`a bàd`a b�

Documents

Asim Peco knjiga-V