Bioetički osvrt na filozofiju Berdjajeva

8/13/2019 Bioetiki osvrt na filozofiju Berdjajeva

1/12

Izvorni lanak UDK 608.1:[1:93]Berdjajev, N. A. 608.1:130.2

Primljeno 29. 11. 2008.

Marija Selak A. Stipania 14, HR10000 Zagreb

[email protected]

Bioetiki osvrt na filozofiju Nikolaja A. Berdjajeva

Promiljanje degradacije duhovnosti i bti tehnike u prijelomu epoha

Saetak

Suvremene bioetike rasprave reaktualizirale su pitanje smjene epoha. Bioetika je nastalaupravo kao moralna i civilizacijska reakcija u novostvorenoj povijesnoj situaciji. U tomkontekstu, potrebno je analizirati, s jedne strane, promiljanje prijeloma epoha i predvi-anje novog srednjovjekovlja u djelu ruskog filozofa N. A. Berdjajeva te, s druge strane, pojavu bioetike. Hoemo li zaista zakoraiti u novu epohu, kakva e ona biti te to emo i ukojem obliku prenijeti iz sadanje epohe najvie ovisi o tome kakvog e duha biti ovjek.Stanje ovjekova duha moemo iitati iz ovjekova odnosa prema tehnici, odnosno s obzi-rom na snanu interaktivnu ulogu tehnike u naem ivotu. Kako je pitanje odnosa ovjeka i stroja jedno od kljunih bioetikih pitanja, problem tehnike nuno je analizirati iz perspek -tive Berdjajevljeva odnosa ovjeka i stroja, ali i u sklopu Heideggerova promiljanja bititehnike. Jednako kao i Berdjajev, Heidegger smatra da ne treba poricati tehniku, ve traitiizmjenu uloge tehnike i podlaganje ovjekovu duhu na kojem lei zadatak dokuiti ono spasonosno. Duh dananjeg ovjeka duh je bogolikog (u smislu stvoriteljskih moi) ovjekakoji, uz pomo uznapredovalog stroja, izaziva prirodu (Heidegger), ali taj isti stroj, kojinjemu slui kao sredstvo, toliko je uznapredovao da je sada u mogunosti izazivati njega.U tom je kontekstu nuno okrenuti se bioetici. Upravo je bioetika sa svojom pluriperspek -tivnom metodologijom zasluna za pokuaj okupljanja razliitih sustava vrijednosti kako bi se zajedno usmjerio sadanji sustav vrijednosti i zatitio budui, ali i budunost uope. No,hoe li bioetika ostati samo na razini rijetkog pozitivnog primjera u nizu negativnih znako-va dolaska nove (a pitanje je kakve) epohe ili emo ozbiljno shvatiti princip odgovornosti to nas dovodi na prag bioetike epohe te hoe li promjena duha sadanjeg ovjeka, premakojem nas vodi bioetiko promiljanje, doista dovesti do podvrgavanja tehnike ovjekovomduhu ostaju otvorena pitanja.

Kljune rijei

prijelom epoha, bioetika, Nikolaj Aleksandrovi Berdjajev, tehnika, Martin Heidegger

Nama je sueno ivjeti u historijsko doba smjenjivanjaepoha.1

1. Uvodne napomene

U promiljanju prijeloma epoha za bioetiko je razmatranje vrlo poticajnodjelo ruskog kranskog filozofa Nikolaja Aleksandrovia Berdjajeva. Nje-

1 Nikolaj Aleksandrovi Berdjajev, Novo sred-njovjekovje, Laus, Split 1991., str. 5.


2/12

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 115 God. 29 (2009) Sv. 3 (603614)

M. Selak, Bioetiki osvrt na filozofiju Ni-kolaja A. Berdjajeva604

gova e filozofija predstavljati okosnicu ovoga rada. No, kako bismo mogliutemeljeno govoriti o prijelomu epoha, nuno je prethodno pruiti nekolikorazjanjenja.Prvo se odnosi na epohu kao povijesnu kategoriju. Stoga e u prvom dijeluovoga rada biti izneseno Berdjajevljevo nauavanje o kraju povijesti, kojimse objanjava zato dolazi do smjene epoha.U drugom koraku neophodno je razjasniti u kojem smislu razumijemo prije-lom epoha kada o njemu govorimo (odnosno to se pritom mijenja). U ovomradu prijelom epoha razmatra se u smislu promjene vladajue paradigme zna-nja gdje upravo bioetika ima kljunu ulogu:

Znanstveno-tehnoloka epoha svjetske povijesti dovrava se u naem vremenu. Bioetika jenastala upravo kao moralna i civilizacijska reakcija u novostvorenoj povijesnoj situaciji. Kaotakva, u mogunosti je dovesti do prevlasti novi princip strukturiranja znanja, koji se ve jasnoraspoznaje kao princip odgovornosti i nedvosmisleno se suprotstavlja vladajuoj paradigmi no-vovjekovnog znanja (znanje je mo). Utoliko moemo kazati da se nalazimo na pragu bioe-tike epohe.2

Upravo je znanstveno-tehnoloka epoha, odnosno epoha utemeljena na do-nedavno nepropitivanom napretku tehnike (rezultatom shvaanja znanja kaomoi), epoha koja se blii kraju. Jasno je da promjenu paradigme znanja nijemogue promisliti bez prethodnog promiljanja tehnike. Tako e se u ovomradu postaviti pitanje o tehnici. Pitanje o tehnici ujedno je i pitanje o ovjeku,

odnosno kada pitamo o tehnici pitamo o ovjekovom odnosu s tehnikom. Doksmo nekad govorili o ovjekovom odnosu prema tehnici, danas govorimo oovjekovom odnosu s tehnikom. Vie nije rije o dvojnom, nego o dvojedi-nom (u smislu nerazdvojive cjeline) odnosu ovjek-tehnika (ili, moda, pra-vilnije, tehnika-ovjek). Takvo promiljanje proizlazi iz Berdjajevljeva djelaovjek i stroj. No, kako se takvo promiljanje smatra nepotpunim jer se unjemu proputa sagledati bit tehnike u kojoj su ovjek i tehnika zajedniki,dvojedini, ali nehijerarhijski (u smislu ovjek-tehnika, tehnika-ovjek, kaoto je sluaj kod Berdjajeva) entiteti bitka, Berdjajevljevo izlaganje o tehnicinadopunit e se s djelom Pitanje o tehniciMartina Heideggera.Tree pitanje koje se ne moe izbjei glasi: Ukoliko prihvatimo tezu o prije-lomu epoha, ukoliko promislimo kraj sadanjeg poimanja povijesti, to dolazi poslije?

Mi ivimo u epohi dekadense ili bolje reku, pribliavamo se poecima srednjovjekovja, kadasu negativni procesi raspada prevladali nad pozitivnim procesima slaganja i stvaralatva.3

Nau epohu ja uslovno oznaujem kao konac nove historije i poetak novog srednjovjekovja.4

Shvaanje znanja kao odgovornosti, koje nalae oprez pri uporabi tehnike5 (oprez zahtijeva promiljanje, promiljanje zahtijeva vrijeme, a vrijeme u vre-menu vjere u napredak protjee vrlo brzo, to znai da ga promiljanje kra-de6 u znatnoj mjeri), ime stupamo u bioetiku epohu, esto se neopravdanonaziva biokonzervativistikim, karakterizira nazadnim ili, u najmanju ruku,nenaprednim, pa bismo u tom tonu mogli rei i srednjovjekovnim. U ovomradu privremeno e se prihvatiti izjednaavanje bioetike epohe s novimsrednjovjekovljem. Prihvaanjem te teze, ali ne prihvaanjem epiteta ne-naprednog i nazadnog, otvara se pitanje: Moe li novo srednjovjekov-lje znaiti pokret naprijed? U traenju odgovora na navedeno pitanje, kaoi u traenju bioetikih poticaja u novom srednjovjekovlju, u konanici ese otvoriti kljuno pitanje: Nije li napredak kako se danas shvaa, u smislunastavka paradigme znanje-je-mo, upravo nazadnost, a promiljanje znanjakao odgovornosti napredak u pravom smislu te rijei?


3/12



2. Nauavanje o progresu i kraj povijesti

U knjizi Smisao povijesti koja je nastala u Berlinu 1923. godine, na temelju predavanja odravanih na Slobodnoj akademiji duhovne kulture u Moskvitijekom zime 1919.1920. Berdjajev propituje znaenje i smisao povijesnedrame.Kljunom prekretnicom u povijesti Berdjajev smatra kraj renesanse, odnosnokraj doba najslobodnije ekspresije stvaralakih ljudskih snaga. Kako rene-sansa predstavlja vjerovanje u ovjekove vlastite snage, duboka uronjenostovjeka u samog sebe dovodi ga do sumnje i spoznaje ogranienja vlastitihsnaga. Ako renesansu shvatimo kao vrhunac u ostvarenju stvaralakog poten-cijala ovjeka, proces troenja ljudskih kreativnih sila, do kojeg dolazi zbognjegove odvojenosti od duhovnog sredita ivota, popraen je nestankomsvih humanistikih iluzija. Stvarni je rezultat itavog humanistikog proce-sa povijesti da humanizam postaje antihumanizam. Berdjajev uzima dvaoprena filozofska primjera kojima je zajedniko dovrenje humanizma. Prvi je Nietzsche, koji humanizam skonava individualistiki. Zaratrustra kae:ovjek je sramota i ponienje, on mora biti prevladan.7 Nietzscheov an-tihumanizam je, prema Berdjajevu, vidljiv u ideji nadovjeka, kojom jeon stvorio mogunost za antikransku, bezbonu i sotonistiku religiju. Ta-koer, Berdjajev je vjerovao da Marx idejom kolektivizma potresa ljudskilik i samorastrojava ga. U oba sluaja ovjek postoji samo kao orue zanadovjena i neovjena naela. Dok je kod Nietzschea granica humaniz-ma na vrhuncima kulture, Berdjajev je smatrao da se kod Marxa ona nalaziu nizinama mase. Ipak, zakljuuje Berdjajev, najstraniji je udar humanisti-kom naelu zadao Nietzsche koji je otkrio njegova proturjeja. On je okonaohumanizam zato to je postavio krajnje granice problema drutvenosti te sehumanistika religija unutar sebe raspala jer je dola do zadnjih, zavrnih za-daa koje ne mogu vie podnijeti humanistiko carstvo kao neto sredinje.Raspad ljudskog lika vidljiv je ne samo u politikim mijenama ve i u svimostalim aspektima ivota. U umjetnosti se tako javljaju pokreti poput impresi-onizma i futurizma, u kojima ovjek prestaje biti velikom temom umjetnosti

(Berdjajev navodi primjer Picassovog naruavanja formi, zatim slik septi-kih jama i raznih drugih prikaza tzv. estetike runog).Od kraja renesanse i krize humanizma, koji dovode do raspada ljudskog lika,Berdjajev nauavanje o novoj eri proiruje i na kraj cjelokupne povijesti.Da bi se iznova gradilo, potrebno je prethodno sruiti ili barem iz temeljaizmijeniti sve postojee. Tako Berdjajev predosjea kraj sadanjeg poimanja povijesti, poimanja koje ne moe opravdati, a ni razrijeiti sudbinu ovjeka. Naime, sredinja je ideja metafizike povijesti ideja progresa:

2Ante ovi, Etika i bioetika, Pergamena, Za-greb 2004., str. 147.3 N. A. Berdjajev, Novo srednjovjekovje, str.31.4Ibid., str. 5.5Usp. Loinjska deklaracija o biotikomsuverenitetu,Vijenac, god. XII (2004), br.271273, 22. srpnja 2004., str. 10.

6Ovakvo tumaenje proizlazi iz Berdjajevlje-va shvaanja brzine prolaska vremena u sa-danjoj epohi, koje je izneseno u sljedeemodjeljku.7Usp. Nikolaj Aleksandrovi Berdjajev,Smi- sao povijesti, Verbum, Split 2005., str. 142.


4/12



Nauavanje o progresu predstavlja religioznu ispovijest, tonije vjerovanje, zato jer je znan-

stveno-pozitivistiki mogue utemeljiti samo teoriju evolucije, dok nauavanje o progresu moe biti jedino predmet vjere i nade.8

Ovo nauavanje pretpostavlja da e zadae svjetske povijesti biti rijeene u budunosti. No, nikakvo nadolazee savrenstvo ne moe iskupiti sva strada-nja prethodnih narataja. Ta utopija zemaljskog raja, kako je naziva Berdja- jev, pretpostavlja da je mogu dolazak apsolutnog stanja blaenstva ljudskogivota u relativnim uvjetima zemaljskog i vremenskog povijesnog ivota.

Jedna od najtunijih predrasuda religije napretka u koju se vjerovalo u 19. stoljeu jest ona dae u budunosti ivjeti ljudski narataji za koje smo mi duni pripremiti vii ivot i da nam tomora dati smisao, radost i vedrinu.9

Berdjajev zahtijeva prekid s nadom i vjerovanjima koja se temelje na takvomodnosu prema buduem. Sva naa vjerovanja i nade mogu biti povezani s raz-rjeivou ljudskih sudbina jedino u vjenosti. Progres se ne moe zasnovatina znanstveno-pozitivistikim temeljima, a ideja je neprihvatljiva i s filozof -sko-religioznog motrita. Berdjajev smatra da jedino transcendentni in ini povijest rjeivom jer je unutar povijesti nemogue neko apsolutno savrenostanje; njezina zadaa moe se rijeiti jedino izvan njezinih granica, kroz pro-cijep povijesti unadpovijest . Sudbina ovjeka, koja lei u temelju povijesti, pretpostavlja nadpovijesni cilj, nadpovijesni proces i razrjeenje usuda po-vijesti u drugom, vjenom vremenu. Tako zemaljska povijest mora ponovnoui u nebesku povijest, moraju nestati granice izmeu njih, kao u mitovimakoji nam govore o prvotnoj pomijeanosti nebeskoga i zemaljskoga. U tomsmislu, Berdjajev kae:

Problem individualne sudbine nerazrjeiv je u granicama povijesti, kao to je u tim predjeli-ma nerazrjeiv i tragini sukob individualne sudbine sa sudbinom svijeta i itavog ovjean-stva.10

Iako povijest ima traginu sudbinu, Berdjajev u tragediji vidi katarzu. Ona nije besmislena, nego ima neki vii smisao u kojem se mora rijeiti ljudska sudbi-na. Nada u vjeru i razrjeenje svih muka u perspektivi vjenosti za Berdjajeva

je optimistinije vjerovanje nego nauavanje o napretku.Temeljna je ideja do koje dolazi metafizika povijesti, ideja koja se ujedno javlja kao pretpo-stavka metafizike povijesti, ideja neizbjenosti kraja povijesti.11

jer povijest ima pozitivan smisao jedino ako zavrava.Glavni je problem teorije progresa pogrean odnos prema vremenu. Rjee-nje povijesne sudbine ovisi o prevladavanju bolesnog rascjepa vremena na prolo, sadanje i budue. Naime, Berdjajev smatra da prolost nije mogueljubiti nego jedino vjenost jer prolosti u prolosti nije nikada bilo, ona je tek sastavni dio nae sadanjosti, a u samoj prolosti bila je druga sada-njost.12 U sadanjostivjera u progres nauava da svaki trenutak treba to prijezamijeniti sljedei trenutak, a svi trenutci ostaju u tijeku toga vremena i zbogtoga nestaju. Rezultat toga je da ovjek nema vremena za vjenost. Vrijemese podlae stroju brzine, no time se ono ne savladava i ne pobjeuje. Danasovjek stoji pred problemom hoe li se sauvati za njega mogunost kontem- placije vjenosti, Boga, istine i krasote. Ono to je vjeno u ovjeku je slikai prilika Boja u ovjeku, tvrdi Berdjajev. To ga ujedno i ini linou. No,slika se i prilika Boja u ovjeku kao u prirodnom biu raskriva i utvruje udinamici. Ovdje se otvara kompleksnost ovjekova odnosa s tehnikom. S jed-ne strane ovjek mora biti aktivan tehnika je izraz njegove aktivnosti u kojo jon raskriva sliku i priliku Boga, a s druge strane u sadanjembrzinskomhiper-


5/12



akt ivnom vremenu on gubi vrijeme za kontemplaciju, gubi svoje ja vjenost Boga u sebi. To je za Berdjajeva borba izmeu starog drevnog ovjeka uime novog ovjeka. Stari ovjek smatrao je sebe za vjenog ovjeka, dok sesada zbiva dehumanizacija ovjeka on postaje slika i prilika stroja. Takvorazmiljanje otvara nekoliko pitanja: 1. to znai biti slika i prilika stroja? i 2.Je li bivanje slikom i prilikom stroja nuno loe i, ako jest, zato je to tako?

3. Od pitanja o tehnici do pitanja o biti tehnike

U djelu ovjek i stroj Berdjajev propituje odnos tehnike i ovjeka:

Religiozni smisao tehnike je u tome da ona sve stavlja pod znak pitanja pa prema tome moe privesti i do oduhovljenja. Ona izaziva stranu reakciju duha.13

U pokuaju tumaenja Berdjajevljeve filozofije14 tehnike posegnut emo zadjelom Martina Heideggera Pitanje o tehnici. Dva su razloga za to, a jedan proizlazi iz drugoga:1) Berdjajev tehniku svodi na ono to Heidegger nazivaantropolokim i in-

strumentalnim odreenjem tehnike, ime sama bit tehnike ostaje skrive-na.

2) Nastavno na antropoloko-instrumentalno shvaanje tehnike Berdjajevopasnost od tehnike pronalazi ili u tehnici ili u nainu na koji ovjek upo-trebljava tehniku, ime prava opasnost koja ne dolaziod tehnike i nenalazi se u tehnici, ve u zaboravu otkrivanja istine ovjeka zadranog ustanju ostave biva neuoena:

Ono opasno nije tehnika. Nema nikakve demonije tehnike, nego naprotiv ima tajne njezine biti. Bit tehnike je kaousud otkrivanja opasnost.15

Za Berdjajevljevo promiljanje tehnike kljuna je razlika izmeuorganizma iorganizacije. Organizam se raa iz prirodnog i on sam raa, dok je organiza-

8

Ibid., str. 171. 9Ibid., str. 179.10Ibid., str. 188.11Ibid., str. 181.12Ovo nauavanje o prolosti vrlo je vanozbog mogueg pogrenog shvaanja novog

srednjovjekovlja kao epohe u kojoj se o-vjek vraanjem u prolost u vrijeme manjerazvijene, a samim time i manje uporabljenetehnike odrie tehnike. Berdjajev smatra dase zbog negativnih strana tehnike esto ideali-ziraju prijanje kulturne epohe, prirodnom se pridaje neki normativni znaaj: sve to je uskladu s prirodom dobro je, a sama promje-na se karakterizira promjenom na gore. Takose u tom obavijanju romantikom vremenau kojem se nije znalo za strojeve zaboravljada je stari, ne-tehnicizirani ivot bio povezansa stranom eksploatacijom ljudi ropstvom

i kmetstvom, a upravo je stroj bio osloboe-nje od te eksploatacije. Stroj moe biti silnosredstvo u rukama ovjeka za njegovu pobje-du nad prirodom. Zbog toga nema povratka u prolost i ne treba ga eljeti, tvrdi Berdjajev.13Ibid., str. 126.14Zanimljivo je da je Berdjajev sebe indirektnosmatrao prvim filozofom tehnike jer je tehni-ku spoznao kao duhovni problem: udnova-

to je, da sve do danas nije izraena filozofijatehnike i stroja, makar da je o toj temi napi-sano mnogo knjiga. Za izradbu takve filozo-fije ve je mnogo toga pripravljeno, ali nijeuinjeno ono najglavnije, nije spoznan stroji tehnika kao duhovni problem, kao sudbinaovjeka. Ibid., str. 119.15Martin Heidegger, Pitanje o tehnici, u:Martin Heidegger, Kraj filozofije i zadaa mi-ljenja, Naprijed, Zagreb 1996., str. 240.


6/12



cija izraena aktivnou ovjeka.Organizam je cjelovit (cjelovitost prethodidijelovima) dok jemehanizam (plod organizacijskog procesa) sastavljen izdijelova.Organizmu je svrhovitost imanentna, a odreuje se vlau cijelognad dijelovima, dok je u organizaciji svrhovitost poloena u nju po organiza-toru izvana.16 Uvoenjem razlike izmeuorganizma i organizacije, odnosnorazdvajanjem instrumentalnog i antropolokog odreenja tehnike, Berdjajevne sagledava bit tehnike koja se nalazi u cjelini:

Samo instrumentalno, samo antropoloko odreenje tehnike u naelu je slabo; ono se zato neda dopuniti naknadno pridodanim metafizikim ili religioznim objanjenima.17

Takoer, iz razdvajanjaorganizma od organizacije proizlazi i odnos ovjeka i

stroja, koji Berdjajev ocrtava kao nadreivanje i pokoravanje:Stvar se postavljanad ovjeka.18

I sad, tragedija je u tom, da tvorevina ustaje protiv svog tvorca, da mu se vie ne pokora-va.19

No, takvo je tumaenje nepotpuno:

Dokle god tehniku predstavljamo kao instrument, drimo se volje da njome zagospodarimo. Atako promaujemo bit tehnike.20

Instrumentalno i antropoloko odreenje tehnike (ona je sredstvo za svrhe i

ljudsko djelo) Heidegger smatra nedostatnim. Ono jest ispravno, ali ne otkri-va bit nije istinito. Preko Aristotelova uenja o etiri uzroka koje je neizo-stavno jer, kada se postavlja pitanje o svrsi, nuno se dolazi do uzroka (instru-mentalno poiva u kauzalnom), zbog ega uenje o etiri uzroka Heideggerkarakterizira odnosom krivnje/dugovanja21 koje dovodi do toga da se to pojavi (oni to neto u-pri-suuju i pri-putaju), Heidegger dolazi doodpusta (u smislu takva priputanja, krivnja/dugovanje je odpust ).

Svaki odpust onoga to iz neprisutnog prelazi i stjee se u prisue, jest poiesis, pro-iz-voe-nje.22

Proizvoenje izvodi neto iz skrivenog u neskriveno. Neskriveno se stjeeotkrivanjem, a otkrivanje se na grkom imenuje:aletheia. Mi to razumijemokao istina . Dakle, tehnika nije samo sredstvo, tehnika je neki nain otkrivanja.Tehnika obitava u podruju istine. No,otkrivanje koje se dogaa u modernoj tehnici jestizazivanje koje prirodustavlja u svrhu isporuke energije.23 To izazivajue otkrivanje Heidegger ka-rakterizira upravljanjem i osiguravanjem.24 A neskrivenost koja je svojstvenatakvom izazivajuem otkrivanju je ostava . Ono je posvuda postavljeno dastoji na odreenom mjestu, i to tako da samo moe odmah biti ispostavljivoza neku daljnju ispostavu ostava . To je ono o emu Berdjajev govori kada pojanjava da je ovjek postao orue proizvodnje ovjek je postavljen narazinu stroja u stanjeostave , vie nema svrhu sam u sebi nego je dio lancasvrha za neto drugo. Tako dolazi do razbijanja cjelovitosti ovjeka, cjelovi-tost ne prethodi vie dijelovima, ovjeku svrha vie nije imanentna ve je on,u stanju ostave , dio svrha za neto drugo. ovjek je na mjestu zbog ispostaveonog naruenog. Tajizazivajui nagovor koji ovjeka sabire na to da ono tosamo sebe oitujui postavlja kaoostavu Heidegger naziva po-stava . A po-

stava je bit moderne tehnike. U toj biti krije se opasnost.

im ono neskriveno jednom vie ne ide ovjeka kao predmet, nego iskljuivo kaoostava , aovjek je unutar tog bespredmetnoga jo samo postavlja/naruilacostave ide on samim rubomlitice, onamo naime, gdje on sam ima da bude uzet kaoostava .25


7/12



Zanimljivo je da ba danas, kada ovjek misli da je gospodar zemlje,izaziva- jua postava prekriva istinu i udaljuje ovjeka od njegove biti. Iako ovjekmisli da posvuda susree sebe sama, on zapravo vie nigdje ne sree sebesama, svoju bit. Tako samo bivstveno tehnike ugroava zato to prijeti mo-gunou da se sve prikae samo u neskrivenostiostave .Time se pribliavamo odgovoru na pitanja postavljena u prethodnom poglav-lju. Jednako kao i priroda, ovjek moe biti otkriven kaoostava . M. Heideggernavodi primjer zrakoplova i lugara. Iako je zrakoplov na uzletitu predmet, onna njemu stoji otkriven samo kao ostava , ukoliko je postavljen da bi osiguraomogunost transporta. On je tu jedino zbog ispostave onoga naruenog. Jed-nako tako, danas je lugar postavljen od drvnopreraivake industrije u svrhu

ispostavljivosti celuloze.26

Tako ovjek, otkriven kaoostava , moe postatislika i prilika stroja. U tome se krije opasnost biti moderne tehnike.

Ipak, upravo zato to je ovjek izazvan izvornije negoli prirodne energije, naime u(is)postavljanje, ne postaje on nikada pukomostavom . Prakticirajui tehniku, sudjeluje ovjek unaruenu (is)postavljanju kao nainu otkrivanja.27

No, zato onda ovjek ne svraa uizvornije otkrivanje, prvotnijoj istini?Ovdje se vraamo na Berdjajevljevo shvaanje vremena. Berdjajev smatra dadanas ovjek stoji pred problemom hoe li se sauvati mogunost kontempla-cije vjenosti, Boga, istine i krasote.

Heidegger tvrdi da je tehnika ono to od nas zahtijeva da promislimo bit u jednom drugom smislu. U smislu trajanja.

Samo ono obistinjeno traje. Ono prvotno to od rana traje jest ono to se obistinjuje.28

No zbog dananjeg shvaanja vremena29 koje se oituje u hiper-aktivnostiovjek, zadran u stanju ostave, nije sposoban za sudjelovanje u prvotnijojistini , otkriu biti kao trajanja. Ali, promijenjenim shvaanjem vremena kaovjenosti (u kojoj ovjek postaje duhovno, kontemplativno bie), odnosno

16

Usp. ibid., str. 112115.17M. Heidegger, Pitanje o tehnici, str. 234.18Usp. N. A. Berdjajev, Novo srednjovjekovje,str. 111.19Usp. ibid., str. 115.20M. Heidegger, Pitanje o tehnici, str. 244.

21Usp. ibid., str. 225.22Ibid., str. 226.23Heidegger navodi primjer ratarstva koje nijeizazivalo oranicu, dok Berdjajev smatra da-nanje vrijeme vremenom kada ovjek nijevie svezan sa zemljom. Smisao tehnikeepohe za Berdjajeva je prije svega u tome toona dovrava ono doba u povijesti ovjean-

stva kad se ovjek odreuje po zemlji, i to nesamo u fizikom nego i u materijalnom smis-lu rijei. Suvremena tehnika oznaava krajonog perioda u ivotu ovjeka u kojem je onovisio o zemlji i hranio se od zemlje. On sadaivi u novoj, metalnoj stvarnosti, udie dru-gi, zagaeni zrak.24Usp. ibid., str. 230.25Usp. ibid., str. 239.

26Usp. ibid., str. 231232.27Ibid., str. 232.28Ibid., str. 243.29Ovdje se podrazumijeva Berdjajevljevo shva-anje vremena, o kojem je bilo rijei u pret-hodnom odjeljku.


8/12



prelaskom izljudske u nadljudsku povijest, ulaskom u novo srednjovjekov-lje, ovjek e shvatiti tehniku kao duhovno pitanje,30 ime e konano po-stati slobodnim:

Bit moderne tehnike pokazuje ovjeku put onoga otkrivanja s kojim se ono zbiljsko posvuda,vie ili manje oito oituje kao postava. Pokazati put to na naem jeziku znai: putiti. A onozbirno puenje, koje ovjeku tek pokazuje put otkrivanja, nazivljemo usudom. Iz njega se odre-uje bit sve povijesti. Ona nije samo predmet historije, ni potvrda ljudskog injenja. Ona postaje povijesnom tek kao usudna Taj usud otkrivanja svagda vlada ovjekom. Ali on nikada nijeusud iz neke prinude. Jer ovjek postaje slobodnim zapravo tek ako oslukujui pripada tom podruju usuda, te tako postaje onim to slua, a ne poslunikom.31

4. Novo srednjovjekovlje i bioetika epoha

Izraz novo srednjovjekovlje za Berdjajeva znai pokret naprijed, a ne vra-anje u prolost:

Poslije iskustva nove povijesti nemogue je vratiti se starom srednjovjekovju, mogue je teknovo srednjovjekovje, kao to je poslije iskustva srednjeg vijeka bio nemogu povrat staromantikom svijetu, a mogu je bio samo preporod.32

Najvanija je odrednica novog srednjovjekovlja povratak duhovnosti. Ber -djajev kao kranski filozof duhovnost prvenstveno promatra iz perspektivekranstva.Kada je govorio o nebeskoj povijesti u koju ponovno treba ui zemaljska povijest, kako bi nestale granice izmeu njih Berdjajev je postavio sm za- plet tragedije itave ljudske sudbine na postojanje dviju vrsta objava, objaveBoga ovjeku i objave ovjeka Bogu. Sva tragedija postojanja je tragedijaunutarnjeg odnosa izmeu ovjeka i Boga, roenja Boga u ovjeku i ovjekau Bogu. Bogoovjeku nasuprot stojiovjekobog : ne neutralni ovjek, negoovjek koji je sebe postavio na mjesto Boga. Da bi ovjek potvrdio sebe u potpunosti i da ne bi izgubio izvor i svrhu svojega stvaralatva, on mora osimsebe potvrditi i Boga. Kad ljudska osobnost ne eli nita drugo poznavatinego sebe, ona se raspada i doputa provalu niskih prirodnih nagona, te se isama svodi na takve nagone. Posljedica negiranja vieg naela je injenica dase ovjek na koban nain podredio niim, ne nadljudskim nego podljudskimnaelima. Individualizam razara individualnost.Vrlo sloeni duhovni problem naeg vremena problem je odnosa izmeuosobnog i nadosobnog. Do njega dolazi prilikom izlaska osobe iz sebe u za- jednicu, no taj izlazak ne smije znaiti iskorak u bezlino. Zato spoznaje, mo-ral, umjetnost, drava i gospodarstvo moraju postati religiozni, no slobodno iiznutra, a ne primorano i izvana. Kranstvo taj problem rjeava tako to afir -mira i otkriva dvodimenzionalnost ljudskog bia, pripadnost ovjeka dvjemadimenzijama, duhovnoj i prirodno-socijalnoj. Upravo zbog toga drutvo treba

biti utemeljeno i uvreno u kranskoj religiji. Duboko korijenje svega tose dogaa treba traiti na podruju duha, u krizi kranske i religiozne svije-sti uope i u degradaciji duhovnosti. U trenutku tinjanja duhovnosti ljudskaosoba koja vie nije sposobna disciplinirati sebe ponovno trai naelo koje jeiznad nje i treba je voditi, trai svoje sveto i udi da se opet slobodno podre-di kako bi iznova nala sebe. Izlaz za duh ovjeji Berdjajev vidi u sjedinjenjus Bogom do kojega e doi u novom srednjovjekovlju, gdje e nova duhov-nost iznova humanizirati svijet, drutvo, kulturu i ovjeka. No, iako e u novom srednjovjekovlju, koje e uslijediti nakon duhovnog preporoda, religija opet postati sveope, sveodreujue pitanje, to ne znai


9/12



nuno da e se ovjek podrediti Bogu. Naime, Berdjajev smatra da je vjera prisutna i u ovoj epohi. Samo je u sadanjoj epohi rije o drugom tipu vjere,sukladno tome institucionaliziranome u drugom tipu crkve:

Ne crkva, ve burza postala je sila koja gospodari i regulie ivotom.33

Preciznije reeno, rije je o vjeri ovjeka u samog ovjeka ( Bogoovjeku stoji nasuprotovjekobog ). Borba izmeu ta dva tipa vjere nastavit e se i unovom srednjovjekovlju. Ali ta epoha pootrene borbe nee biti sekularna,nego religiozna, makar pobijedila religija avla i duh antikrista:

To ne znai, da e u novom srednjovjekovlju obvezatno kvantitativno pobijediti religija isti-nitog Boga, religija Hrista, ve to znai, da u toj epohi sav ivot sa svih svojih strana stane podznak religiozne borbe, religiozne polarizacije, objavljenja krajnjih religioznih naela.34

Bitno je naglasiti da, iako kao kranski filozof Berdjajev prieljkuje povra-tak kranskoj religiji u novom srednjovjekovlju, on ne smatra da e se tonuno i dogoditi, kao to bi se na prvi pogled moglo pogreno protumaiti.

Ja ne predskazujem kakvim e putem neminovno poi historija, ja hou tek problematikinacrtati idealne crte i tendencije novoga tipa ljudskog drutva i kulture.35

Jedino to Berdjajev predvia jest povratak duhovnosti, a hoe li ona bitidobra ili loa (Kristova ili antikristova), to ostaje na ovjeku.

Druga je vana odrednica novog srednjovjekovlja povratak hijerarhijskomustroju vlasti.Prelazak u novo srednjovjekovlje pratit e i rastvaranje starog drutvenog poretka te neprimjetno nastupanje novog. Kako mi ivimo u epohi kad je povratak hijerarhinim naelima neizbjean, novo srednjovjekovlje morakonstruirati vlast kao obvezatnost. Politika strana ivota nee igrati ulogukakvu je igrala u novoj povijesti, ve e ustupiti mjesto realnijim duhovnim igospodarskim procesima. udovinog privatnog gospodarstva u novoj po-vijesti nee biti, tako da e doi do kraja kapitalizma:

Princip konkurencije zamijenit e princip kooperacije.36

Politiki e parlamenti biti zamijenjeni radnim parlamentima i nee se bo-riti za politiku vlast nego e rjeavati ivotna pitanja, npr. pitanja seoskoggospodarstva i narodnog obrazovanja. ovjek e se nanovo obratiti priro-di, seoskom gospodarstvu i obrtu. U novom srednjovjekovlju doi e do pada zakonskog principa vlasti, pravnog principa monarhije i demokracije,a zamijenit e ih princip sile, ivotna energija spontanih socijalnih grupa iudruenja. Kako vlast ne moe po prirodi pripadati veini, bit e hijerarhina

30Jednako kao i Heidegger, Berdjajev smatra da je pitanje o tehnici zapravo pitanje o stanjuduha ovjeka. No, Berdjajev ve navedenimrazdvajanjem na organizam i organizaciju neopravdava u potpunosti sagledavanje tehnikekao duhovnog problema. Stoga se Heidegge-rovo promiljanje tehnike moe shvatiti kaosvojevrsni most preko kojega zakoraujemodo biti Berdjajevljeva promiljanja tehnike, ato je spoznavanje tehnike kao duhovnog problema.31Ibid., str. 237.

32 N. A. Berdjajev, Novo srednjovjekovje, str.13.33Ibid., str. 24.34Ibid., str. 1415.35Ibid., str. 5.36Ibid., str. 25.


10/12



jer narod treba upravljaa. Mogue su monarhine forme jer narodne masemogu prepoznati svog vou i heroja.37 Monarhiju nee okruivati stalei, vesocijalne i kulturne profesije u hijerarhinom poretku. Tako e se aristokracijasauvati navijeke, no postii e vie duhovni karakter.

Trebat e prei k jednostavnijoj i elementarnijoj materijalnoj kulturi, a sloenijoj duhovnojkulturi.38

No, zato se moramo, kako bismo se vratili duhovnosti, vratiti srednjovjekov-lju? to je bilo toliko vrijedno u srednjem vijeku da Berdjajev novu epohunaziva i karakterizira novim srednjovjekovljem? Berdjajev ovdje daje ne-dvosmisleno objanjenje kojim se pojanjava i opravdava naziv novo sred-

njovjekovlje: sva kultura srednjeg vijeka bila je upravljena na transcendentno i transcendentalno, da je utim vjekovima bilo veliko naprezanje misli u skolastici i mistici za rjeenje posljednjih pitanja bivstva, kojemu ravnoga ne zna historija novoga vremena, da srednji vijek nije rastrajao svojeenergiju na spoljanost, ve ju je koncentrirao na unutranjost I povratak srednjovjekovlju je povratak viem religioznom tipu.39

Jasno je da to nisu jedine odlike srednjovjekovlja. Svi smo dobro upoznati i snegativnim stranama srednjovjekovlja, no srednjovjekovlje miljeno na Ber -djajevljev nain sigurno predstavlja intelektualnu tekovinu koja moe znat-no doprinijeti suvremenim bioetikim promiljanjima. U stanovitom smislu,ideja novog srednjovjekovlja moe se shvatiti i kao pretea koncepta inte-grativne bioetike. Berdjajev smatra da e novo srednjovjekovlje svladatiatomizam i mehanicizam nove historije:

ovjek nije atom beskvalitativnog mehanizma vasione, ve iv lan organike hijerarhije, onorganiki pripada realnim cjelinama.40

Upravo u tome se ogleda podudarnost s ciljevima integrativne bioetike. Da senovim, pluriperspektivnim pristupom osvijesti kako ovjek nije samo sastav-ni dio zemaljskog organizma nego i aktivni nositelj odgovornosti za organskecjeline u koje je uklopljen41 te da se svlada atomizam, odnosno monoperspek -

tivizam moderne znanosti i prui novo, integrativno znanje kao orijentaciju usuoavanju s problemima dananjice.Kroz ocrtavanje kljunih odrednica novog srednjovjekovlja Berdjajev jedao odreena uporita za promiljanje i zasnivanje nove, bioetike epohe, ali je, s druge strane, dao doprinos i u problematiziranju samog prijeloma epoha,naznaujui i mogunost drukijeg ishoda.

Ja slutim da e u budunosti porasti sile zla, no htjedoh odrediti mogue pozitivne crte buduegljudskog drutva.42

Berdjajev potencira odgovornost ovjeka u toj prijelomnoj toki i naglaavakako sve ovisi od slobode i slobodnog izbora:

Mi smo ve srednjovjekovni ljudi ne samo zbog toga, to je takva sudbina i fatum historije,ve i zbog toga, to mi to hoemo. Vi ste jo ljudi nove historije jer neete da izabirete. ()Mnogo zavisi od nae slobode, od stvaralakih ovjejih napora. Ba zbog toga su mogua dva puta.43

Prijelom epoha moemo razumjeti kao raskrije s kojeg su mogua dva puta: jedan koji vodi u novo srednjovjekovlje ili, rjenikom integrativne bio-etike, koji uspostavljanjem paradigme znanja kao odgovornosti vodi u novu, bioetiku epohu, te onaj drugi koji znai nastavaknove historije i koji, u bio-etikoj artikulaciji, produavanjem linije znanja kao moidovodi do blie ili


11/12



dalje propasti.44 U tomu je sadran i odgovor na uvodno postavljeno pitanje o pravom smislu rijeinapredak .

Literatura

Batovanja, Vesna: Tehnika kao jedan nain raskrivanja kod Martina Heideggera, u: Igorati (ur.), Filozofija i tehnika, Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo, 2003., str. 4960.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi: Duh i realnost: Temelji bogoovjeje duhovnosti, Za-greb: Kranska sadanjost, 1985.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi:O vrijednosti kranstva i nevrijednosti krana, ako-vaki Selci: upski ured, 1989.

Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi:Savremena kriza kulture, Ni: Dom, 1990.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi: Novo srednjovjekovje: Razmiljanje o sudbini Rusije i Europe, Split: Laus, 1991.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi:Samospoznaja: Filozofska autobiografija, Zagreb: De-metra, 2005.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi:Smisao povijesti, Split: Verbum, 2005.Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovi:Sudbina ovjeka u suvremenom svijetu: Za razumijeva-nje nae epohe, Split: Verbum, 2007.ovi,Ante : Etika i bioetika: Razmiljanja na pragu bioetike epohe, Zagreb: Pergamena,2004.ovi, Ante: Biotika zajednica kao temelj odgovornosti za ne-ljudska iva bia, u:Ante ovi, Nada Gosi i Luka Tomaevi (ur.),Od nove medicinske etike do integrativnebioetike: Posveeno Ivanu egoti povodom 70. roendana, Zagreb: Pergamena, 2009., str.3346.Dadi, Borislav: ovjekov duh pred izazovom tehnike, Filozofska istraivanja, god.XXIII (2003), br. 2, str. 285294.Devi,Ivan : Osmi dan stvaranja: Filozofija stvaralatva Nikolaja A. Berdjajeva, Zagreb:Kranska sadanjost, 1999.Grgec, Goran: Berdjajev o smjeni epoha, izlaganje na simpoziju Integrativna bioetika inova epoha u okviru6. Loinjskih dana bioetike (Mali Loinj, 10.13. lipnja 2007.).

Heidegger, Martin: Pitanje o tehnici, u: Martin Heidegger, Kraj filozofije i zadaa mi-ljenja, Zagreb: Naprijed, 1996., str. 219247.Loinjska deklaracija o biotikom suverenitetu,Vijenac, god. XII (2004), br. 271273,22. srpnja 2004., str. 10.

37Usp. ibid. str. 40.38Ibid., str. 25.39

Ibid., str. 3031.40Ibid., str. 35.41Usp. Ante ovi, Biotika zajednica kao te-melj odgovornosti za ne-ljudska iva bia,u: Ante ovi, Nada Gosi i Luka Tomaevi(ur.), Od nove medicinske etike do integrativ-ne bioetike: Posveeno Ivanu egoti povodom 70. roendana, Pergamena, Zagreb 2009., str.3346.

42 N. A. Berdjajev, Novo srednjovjekovje, str.43.43Ibid.

44Spomenimo samo bacanje atomske bombe naHiroimu, gdje je postalo oiglednim kakonedovoljno oprezna i nedovoljno propitanauporaba tehnike moe imati katastrofalne posljedice. Imajui to na umu, a u kontekstunastavka paradigme znanje-je-mo, otvara sei pitanje mogueg kraja ljudske povijesti.


12/12



Marija Selak

A Bioethical Review of Nikolay A. Berdyayevs Philosophy

Rethinking the Degradation of Spirituality and the Essence of Technology at the Turn of the Epochs

Abstract

The problem of the turn of epochs is debated once more nowadays. Contemporary discussionson bioethics once again pose this very question. Bioethics as such was created as a moral andcivilisational response to the new historical situation. In that context one needs to analyze, onthe one hand, both the problem of the turn of epochs and the prediction of the new Middle Ages proposed by Russian philosopher N. A. Berdyayev and, on the other hand, the emergence of bi-oethics which raised the question of the turn of epochs for the second time. Will we really reachthe new epoch, what will it look like, what and in which form shall we transmit from the presentepoch? These questions ultimately depend on the state of the human spirit which can be decip-hered from mans relation to technology, taking into account the strong interactive role whichtechnology plays in our daily lives. Bearing in mind that the relation between the man and themachine is one of the crucial bioethical issues, this question of technology should be analyzed from Berdyayevs relation between the man and the machine, but also within Heideggers anal - ysis of the essence of technology. Similarly to Berdyayev, Heidegger states that technology mustnot be contradicted or denied, but rather, changed in a way to serve the human spirit whichis entrusted with the task of understanding the saving elements. The spirit of the modern manis the spirit of the divine-like creature (in the sense of the power of creation). It is the spirit of aman who, with the help of a developed machine can challenge nature (Heidegger), but this samemachine, which serves him as a means, has evolved to the point that it can challenge the man. In this context it seems essential to turn to bioethics. It is precisely bioethics which, thanks to its pluri-perspective methodology, takes credit for covering different systems of values to direct the present system in the right way and protect the future system and the future in general. However,the questions remain whether bioethics will stay the only positive example among the multitudeof negative signs and predictions, whether it will lead us to a new, yet unknown, epoch andwhether we will take seriously the principle of responsibility which leads us to the threshold ofthe bioethical epoch and whether the change in the spirit of the present-day man, triggered bythe bioethical thinking, can change technology to make it subordinate to the human spirit.

Key words

turn of the epochs, bioethics, Nikolay Aleksandrovich Berdyayev, technology, Martin Heidegger

Documents

Bioetički osvrt na filozofiju Berdjajeva