UNIVERZITET U ZENICIPRAVNI FAKULTET

BRAČNO PRAVO

Larisa

BRAČNE SMETNJE

seminarski rad

Zenica, novembar 2008.

1

SADRŽAJ

I SADRŽAJ ............................................................................................................................... 1

II UVOD ................................................................................................................................... 2

1. Pojam bračne smetnje........................................................................................................... 2

III GLAVNI DIO ...................................................................................................................... 3

2. Bračne smetnje po Rimskom pravu ...................................................................................... 3

3. Bračne smetnje po PZBiH .................................................................................................... 3

3.1. Bračnost ................................................................................................................. 5

3.2. Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanje ............................. 5

3.3. Srodstvo ................................................................................................................. 7

3.4. Maloljetstvo .......................................................................................................... 10

3.5. Nedostatak volje ................................................................................................... 11

4. Komparativni prikaz – bračne smetnje u drugim državama ............................................... 12

IV ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 14

Korištena literatura ................................................................................................................. 15

2

II UVOD

1. Pojam bračne smetnje

Bračne smetnje ili uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koji ometaju

zaključenje punovažnog braka. Ove činjenice su tačno određene i sankcionisane zakonom te

dovode do ništavosti braka. U slučaju neispunjenja nekog od uvjeta za punovažnost braka,

predviđena je i krivična sankcija.

Ove smetnje se u pravnoj teoriji klasificiraju prema različitim kriterijima. Tako bračne

smetnje mogu biti:

Otklonjive i neotklonjive

Ova podjela je izvršena prema mogućnosti otklanjanja smetnji. Otklonjive smetnje su

one za koje sud može dati odobrenje za zaključenje braka, ali samo u slučajevima koje

predviđa zakon. U našem pravu to su maloljetstvo, srodstvo po tazbini i nemogućnost za

rasuđivanje. U slučaju neotklonjivih smetnji ne može se dati prava na sklapanje braka pod

bilo kakvim okolnostima i u bilo kojem slučaju.

Trajne i privremene

Trajne smetnje mogu prestati samo smrću (krvno srodstvo).

Privremene smetnje mogu vremenom prestati.

Apsolutne i relativne

Apsolutne smetnje onemogućavaju sklapanje braka sa bilo kojim licem (bračnost,

maloljetstvo).

Relativne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa određenim licem

(srodstvo).

3

II GLAVNI DIO

2. Bračne smetnje po Rimskom pravu

„Da bi brak bio zaključen potrebno je da supružnici imaju pravo na zaključenje braka

po propisima ius civile(ius conubi), da su punoljetni, da ne postoje bračne smetnje i da njihove

porodične stariješine, odnosno roditelji dju saglasnost.“1

Ius conubi imaju svi rimski građani. Po zakoni XII tablica samo su patriciji imali to

pravo, dok su plebejci mogli sklapati brak međusobno ali ne sa pripadnicima patricijskog

sloja. Ipak je pod pritiskom plebejaca ovo promijenjeno, te nakon pet godina kasnije ova

zabrana je ukinuta.

Krvno srodstvo (kognatskog) bila je od ranih vremena smetnja za zaključenje braka.

Uvedeno je pravilo da se ne može zaključiti brak sa srodnikom u prvoj liniji bez obzira na

stepen, a u pobočnoj liniji do šestog stepena srodstva.

Za brak se tražio i određeni uzrast, koji se uglavnom stjecao sa punoljetstvom: za žene

dvanaest godina, a za muškarce je u početku individualno određivano, a zatim je uvedena

granica od četrnaest godina.

Jedan od uslova za zaključenje braka je i saglasnost paterfamilijasa tj. glave porodice.

Današnje pravo postavlja još jedan uslov za zaključenje braka: različitost spolova.

Rimljani o tom izričito ne govore, ali se podrazumijevalo.

3. Bračne smetnje po PZBiH

Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

3.1. Već postojeći brak

3.2. Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje

3.3. Srodstvo: krvno srodstvo; srodstvo po usvojenju; srodstvo po tazbini;

3.4.Maloljetstvo;

3.5.Nedostatak volje.

1 S. Obrad;Rimsko pravo; bosanskohercegovačko izd.-Sarajevo; 2000.g.; st. 161.

4

3.1. Bračnost

„Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.“(čl.10.)

Ako je, ipak, zaključen brak u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih

partnera, on se neće poništiti, ukoliko je ranije brak u međuvremenu prestao na jedan od

načina prestanka braka.

3.2. Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanje

„Brak ne može sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili sposobnost za

rasuđivanje.“(čl. 11.). Isti član navodi u stavu 2:

„Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je

nesposobna za rasuđivanje ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti značenje braka iz obaveza

koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njenom interesu.“

Postoji puno razloga koji su naveli zakonodavce da ove okolnosti ozakoni i svrsta u

bračne smetnje. Lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost i koje su nesposobne za

rasuđivanje ne mogu izraziti pravno relevantnu volju. Brak kao društvena ustanova, zajednica

muškarca i žene, treba da počiva na stabilnim osnovama. Od partnera se očekuje da

međusobno izvršavaju svoja prava i obaveze. To se ne može očekivati od osoba sa oduzetom

poslovnom sposobnošću ili nesposobnim za rasuđivanje.

Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti nabrojani su u čl. 192.: duševna bolest,

zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola i opojnih droga i drugi razlozi zbog

kojih se jedna osoba ne može brinuti o zaštiti svojih prava i interesa zbog čega joj se

dodjeljuje staratelj.

Uzroci nesposobnosti za rasuđivanje su mnogobrojni, a najčešće su duševna bolest i

duševna nerazvijenost.

Duševna bolest je jedan od glavnih uzroka nesposobnosti za rasuđivanje. Može se

javiti kao lakše prolazno stanje koje nije razlog za nesposobnost rasuđivanje. Međutim ako se

radi o teškim duševnim oboljenjima kao što je paranoja, šizofrenija, psihoza i dr. U pravilu je

isključena sposobnost za rasuđivanje.

5

„Stoga će se u svakom konkretnom slučaju medicinskim vještačenjem utvrditi da li se

radi o nesposobnosti za rasuđivanje kao posljedici duševnog oboljenja.“2

Duševna nerazvijenost je stanje zaustavljenog psihičkog/emotivnog razvoja kojeg

karakteriše subnormalna inteligencija (oštećenje moždanog sistema). Ovo oštećenje može

nastati u toku nošenja djeteta, u toku poroda i nakon poroda. Njihova podjela je izvršena na

osnovu nivo inteligencije. Tako imamo:

Teška duševna nerazvijenost je stanje u kojem je koeficijent inteligencije između 0-19

(idiotija). Bolesnici su potpuno nesposobni brinuti o sebi.

Umjerena duševna nerazvijenost je stanje u kojem je koeficijent inteligencije između

20 i 34 (imbecilnost). Psihomotorni razvoj bolesnika je usporen, slabo komuniciraju sa

sredinom i potrebna im je stalna tuđa briga i nadzor.

Lakša duševna nerazvijenost ili debilitet, osim intelektualnog poremećaja opći

psihički razvoj osobe je uglavnom uredu. Takve osobe su sposobne da se brinu o sebi.

Stoga bi bile sposobne i za zaključenje braka.

Drugi razlozi koji mogu dovesti do nesposobnosti u rasuđivanju a ne spadaju ni u

duševna oboljenja ili zaostali društveni razvoj mogu biti npr. preležani meningitis,

hronični alkoholizam, uživanje opojnih droga, teške fizičke povrede i td.

„U smislu člana 37. PZ FBIH, nesposobnost za rasuđivanje prisutna u momentu

zaključenja braka predstavlja razlog za poništenje braka. Ukoliko se ona javi u toku braka

i rezultira teškom i trajnom poremećenošću bračnih odnosa, može predstavljati uzrok za

razvod braka.“3

Ukoliko matičar na osnovu izjave lica koje želi zaključiti brak posumnja u postojanje

nesposobnosti za rasuđivanje, usmeno će saopćiti podnosiocima prijave da ne mogu

sklopiti brak.

Osobe kojima je dozvoljeno sklapanje braka na mogu sklopiti brak prije

pravomoćnosti rješenja o davanju dozvole za sklapanje braka.(čl. 349.)

2 T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st.47.3 T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st. 48.

6

3.3. Srodstvo

Srodstvo po krvi i srodstvo nastalo potpunim usvajanjem

„Brak se ne može sklopiti između krvnih srodnika u ravnoj i pobočnoj liniji do

četvrtog stepena uključivo.“(čl. 12.)

Ovo se primjenjuje i na odnos nastao potpunim usvajanjem.

Krvno srodstvo predstavlja porodičnopravni odnos koji nastaje prirodnim putem,

rađanjem u braku ili van braka.

U prvu liniju (linea recta) ubrajaju se srodnici koji potječu rađanjem jedan od drugog

npr. otac ili majka sa kćerkom ili sinom, djed ili baka/nana sa unucima (ascedenti ili

descedenti).

U pobočnoj liniji (lineae colateralis) su lica koja potječu od zajedničkog pretka

Blizina srodstva se u okviru linija mjeri stepenima. Stepen je određen broj rođenja

(koliko rađanja toliko stepena). Majka i sin ili kćerka su u prvom stepenu srodstva, pošto ih

dijeli jedno rođenje, a djed i unuk su u drugom stepenu, jer ih dijele dva rođenja. Kad se

određuje stepen srodstva između srodnika u pobočnoj liniji broje se rođenja po jednoj i drugoj

liniji do zajedničkog pretka, ne računajući rođenje pretka. Zbir tih rođenja označava stepen

srodstva.

Patrick i Susan Stübing iz Leipziga traže da se odbaci zakon protiv incesta

Brat i sestra iz Nemačke upustili su se u vrlo kontroverznu pravnu bitku: kako bi ozakonili svoju šestogodišnju vezu iz koje imaju četvoro dece, na ustavnom će sudu tražiti da se odbaci zakon po kojem je rodoskvrnuće zločin.

Priča 29-godišnjeg Patricka i njegove 24-godišnje sestre Susan Stübing zadire u jedan od najvećih tabua naše civilizacije i nalikuje na antičku tragediju. Patrick je bio dat na usvajanje kad su mu bile četiri godine i do punoletstva nije znao ko su mu biološki roditelji. Pronašao ih je 2000. godine u Leipzigu – tada je prvi put video svoju majku Annemarie i sestru Susan. Samo šest meseci kasnije majka im je preminula od srčanog udara. Kako su objasnili Patrick i Susan, spojila ih je bol i stvari su se jednostavno dogodile. – Ništa nismo mogli učiniti – kazala je Susan. Iz njihove veze rođeno je četvoro dece. Najstarijem je

7

detetu pet, a najmlađem godinu dana. Sva su im oduzeta, a dvoje mališana ima psihičke tegobe zbog krvnog srodstva roditelja. Od rođenja prvog deteta počelo je i povlačenje po sudovima: Stübing je i odslužio 10-mesečnu zatvorsku kaznu nakon što ga je sud proglasio krivim za “nezakoniti koitus” sa sestrom. – Da su nam dali da zadržimo prvog dečačića i da živimo kao porodica, više ne bismo imali dece – kazali su. Patrick, nezaposleni mehaničar, u međuvremenu se sterilisao te i dalje živi sa sestrom. Njihov advokat kaže da imaju šanse pobediti na sudu: kao krunski dokaz navodi da zakon ne zabranjuje onima s naslednim bolestima ili starijima da imaju decu iako u tim slučajevima takođe postoji rizik od mentalnih ili telesnih deformacija.4

London, 16.02.2008., 12:50 | Daily Mail

Danielle Heaney i Nick Cameron imaju istog oca i različite majke. Odrasli su odvojeno, a susreli su se u kolovozu 2006. i odmah se zaljubili jedno u drugo.

Danielle Heaney i Nick Cameron

Uskoro su postali ljubavnici. Danielle se zbog Nicka čak razvela od svoga supruga koji se sada brine o njihovoj

četverogodišnjoj kćeri.

'Znam da je moja ljubav prema bratu pogrešna moralno i zakonski, ali ja se osjećam dobro dok sam zaljubljena u

njega. Jedini način na koji se ovo može objasniti je da kažem da na dan kada sam upoznala Nicka, osjećala sam

da sam napokon upoznala svoju srodnu dušu. Udala bi se za njega da mogu', rekla je 22-godišnja Danielle. 

'Moji su osjećaji vrlo zbunjujući. Zaljubljeni smo jedno u drugo, ali ponekad pomislim da mi je sestra. Mislim da

stoga ne bi trebao biti zaljubljen', rekao je 28-godišnji Nick. 

Policiji ih je prijavila Nickova majka Susan, nakon što ih je zatekla kako vode ljubav. Sada gotovo i ne razgovara s

njima.

Sud ih je upozorio da će morati u zatvor na dvije godine ako ponovno stupe u spolni odnos. 

Nakon devet mjeseci prisilne odvojenosti, par je ovaj tjedan ponovni susret proslavio šampanjcem, a Nick se

planira ponovno useliti u Daniellin stan u Glenrothesu. 

4 http://reporter.com.hr/zanimljivosti/brat_i_sestra_s_etvero_djece_na_sudu_tra_e_brak.html

8

Složili su se da neće voditi ljubav, ali kažu da su još očarani jedno drugim. Razgovarali su o tome da se presele u

neku drugu državu u kojoj incest nije ilegalan. No, tvrde da djecu ne bi voljeli imati zbog straha od zdravstvenih

problema koji mogu nastati usred incestnog odnosa.

'Devet mjeseci koje nisam mogao provesti s Danielle za mene su bili prava tortura', rekao je Nick. 5

Srodstvo po nepotpunom usvajanju

„Brak ne mogu sklopiti i njegov usvojenik u slučaju nepotpunog usvajanja.“(čl. 13.)

Nepotpunim usvajanjem između usvojioca i usvojenika i njihovih potomaka nastaje

odnos srodstva, tj. prava i obaveze koje postoje između roditelja i djece, osim ako zakonom

nije drugačije utvrđeno.

Isključena je mogućnost zaključenja braka između usvojioca i usvojenika, jer odnos

nepotpunog usvajanja u potpunosti imitira roditeljski odnos, pa bi bilo nemoralno i neetično

zaključiti takav brak. Ako usvojilac i usvojenik zaključe brak, on će se poništiti.

Srodstvo po tazbini

Da bi nastalo srodstvo po tazbini, prethodno mora biti sklopljen brak. Sklapanjem

braka odnos koji nastaje između jednog bračnog partnera i srodnika drugog bračnog partnera

je odnos srodstva po tazbini. Blizina srodstva po tazbini mjeri se kao i blizina krvnog

srodstva. U kojem stepenu srodstva je jedan bračni partner sa svojim srodnicima po krvi,

njegov bračni partner je u istom stepenu srodstva po tazbini. Npr. svekar i snaha su u prvom

stepenu srodstva po tazbini, jer su otac i sin tj. snahin muž i svekar u prvom stepenu srodstva

po krvi.

Jednom nastalo, srodstvo po tazbini ne može prestati, pa čak i kada je raskinut brak na

osnovu koga je ono nastalo. Postoji razlika sa obzirom na krvno srodstvo kao smetnje za

zaključenje braka. Srodstvo po tazbini kao smetnja za zaključenje braka vazi samo za

srodnike prvog stepena prave linije: „Brak ne mogu zaključiti svekar i snaha, zet i tašta, očuh

i pastorka i maćeha i pastorak, bez obzira na to da li je prestao brak čijim je sklapanjem

nastalo ovo srodstvo.“

Zakonodavac u određenim slučajevima predviđa mogućnost zaključenja braka:

„Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka srodnicima iz stava

1. ako utvrdi da postoje opravdani razlozi.“

5 http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/brati-i-sestra-odlucili-se-vjencati.html

9

3.4. Maloljetstvo

„Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 god. Života.“(Čl. 15 stav 1. PZBiH)

Nepostojanje poslovne sposobnosti maloljetnih osoba je jedan od razloga zbog kojih te

osobe ne mogu sklopiti brak. Maloljetne osobe zbog svoje psihičke i fizičke nezrelosti ne

mogu shvatiti značaj braka, pa stoga nisu u stanju ispunjavati prava i dužnosti koje iz braka

proizlaze. Jedan zanimljiv podatak kaže da po medicinskoj literaturi da postoji mogućnost da

djeca koja potječu od maloljetnih roditelja budu hendikepirana.

„Zbog nedovoljne fizičke spolne, emocionalne i socijalne zrelosti maloljetna lica ne

mogu zaključiti brak.“6

Od pravila da brak mogu zaključiti samo punoljetne osobe postoji izuzetak. Sud može

u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina,

ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje

prava i dužnosti koje proizlaze iz braka i da je brak u njenom interesu. To znači da je zakon

odredio minimalnu granicu, tj. uzrast od šesnaest god, ispod koje se ne može dati odobrenje

za zaključenje braka.

Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka zainteresirano maloljetno lice. Sud

je dužan saslušati maloljetnog podnosioca prijedloga, njegove roditelje, lice sa kojim on

namjerava zaključiti brak, te pribaviti mišljenje organa starateljstva i zdravstvenih ustanova,

da bi se donijela prava odluka suda.

Osnovni zadatak kao i dužnost suda jeste da utvrdi psihičku, fizičku i socijalnu zrelost

maloljetne osobe. Sud prvo ispituje maloljetnika koji je podnio zahtjev, da bi kroz razgovor,

načina komuniciranja i njegovih stavova uočio da li je on dovoljno zreo ili zrela za brak. Sud

se najviše oslanja na mišljenje ljekara vještaka, čija će ocjena zrelosti maloljetnika biti

najautoritativnija. Sud će uzeti u obzir i mišljenje organa starateljstva. „Opravdane razloge“

za brak sud dokazuje u svakom konkretnom slučaju. U našoj sredini se najčešće kao opravdan

razlog uzima trudnoća žene, mada to ne mora značiti za svaki slučaj.

Sud može odbiti zahtjev uprkos roditeljskoj saglasnosti, odnosno odobriti zahtjevu i u

slučaju protivljenja roditelja. Sud na osnovu svih dokaza ocjeni da li je maloljetna osoba

sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka. Sud neće saslušati roditelje

kojima je oduzeto starateljsko pravo.

6 T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st. 56.

10

Sud će saslušati i lice s kojim maloljetnik želi zaključiti brak. Saznanje o njemu, o

njegovim ličnim karakteristikama, imovinskom stanju i drugim bitnim okolnostima, daje

mogućnost sudu da ocjeni da li je brak u interesu maloljetnika.

Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu podnijeti roditelji

ili staralac predlagača braka i organ starateljstva, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za

davanje dozvole za zaključenje braka, predlagač je i lice sa kojim on namjerava zaključiti

brak (čl.343.).

Sklapanjem braka maloljetna osoba stječe poslovnu sposobnost i ako prije

punoljetnosti brak prestane, maloljetnik je neće izgubiti.

3.5. Nedostatak volje

„Brak nije punovažan ako je na njegovo sklapanje partner pristao u strahu izazvanom

ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj

osobini.“(čl 16.).

1. Brak nije punovažan ako je bračni partner pristao na njegovo zaključenje u strahu

izazvanom ozbiljnom prijetnjom. Prijetnjom se ukazuje na neko zlo koje će biti učinjeno

nekoj osobi ako ne pristane na brak. Sila i strah postoji u slučaju kada jedna strana

izvršavanjem akta nasilja nad potencijalnim bračnim partnerom ili prijetnjom da će joj učiniti

neko zlo prinudi drugu stranku na sklapanje za nju nepovoljnog braka. Prijetnja može

potjecati od lica koje želi zaključiti brak, ali i od trećih lica. Zlo kojim se prijeti ne mora se

ticati samo osobe sa kojom se želi zaključiti brak. Može se prijetiti i nanošenjem zla drugoj

osobi-bliskom srodniku ili prijatelju. Da bi upućena prijetnja dovela do nedostatka volje, mora

postojati uzročna veza između prijetnje i iznuđenog pristanka.

2. Brak nije punovažan ako je na njegovo zaključenje bračni partner pristao u zabludi

o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.

Zabluda predstavlja svjestan nesklad između volje i očitovanja. U trenutku pristanka

na brak lice se nalazilo u zabludi, to jeste nije znao za neke okolnosti i činjenice za koje, da je

znao, ne bi zaključio brak.

Zabluda o ličnosti bračnog druga u skladu sa čl. 16. stav 2, postoji kada je bračni

partner mislio da stupa u brak sa jednim licem, a stupio je u brak sa drugim. Ovi slučajevi su u

praksi veoma rijetki a mogu se desiti ako je jedan od partnera lošeg vida ili ako se brak

zaključuje preko punomoćnika.

Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o nekoj osobini,

odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju

11

znao. Takvi razlozi su najčešće: teška bolest, trajne i neizlječive spolne bolesti, trudnoća žene

sa drugim muškarcem, i td. Kao što se da zaključiti iz odredbe čl. 16 stav 3, navedene osobine

se uglavnom odnose na fizičke i moralne osobine lica o kojem je bračni partner bio u zabludi

u momentu zaključenja braka.

4. Komparativni prikaz-bračne smetnje u drugim državama

Načelo monogamije je u uporednom pravu skoro opće prihvaćen. Samo u

zakonodavstvu nekih muslimanskih zemalja, poligamija se ne sprječava i ne ograničava, tako

da bračnost ne predstavlja smetnju za sklapanje punovažnog braka. To su : Saudijska Arabija,

Katar, Behrein, Oman, Mauritanija, Sudan i Brunei). U drugim muslimanskim državama se

poligamija nastoji ograničiti: muž može sklopiti brak samo uz prethodnu dozvolu suda, ako su

određeni zakonski uvjeti ispunjeni ( npr. da je supruga teško bolesna ili nesposobna imati

potomstvo, da je prethodna i buduća supruga pristala na ovakav brak, mogućnost izdržavanja

obe žene i djece, jednako tretiranje prema obe žene,...). Podaci govore da od hiljadu ljudi

manje od 1% prakticira višeženstvo.

U uporednom pravu susrećemo rješenja po kojima osobe potpuno lišene poslovne

sposobnosti ne mogu zaključiti brak. U slučaju ograničene poslovne sposobnosti dozvoljeno

je zaključenje braka samo uz saglasnost zakonskog zastupnika (Austrija, Njemačka). U

zakonodavstvu Švedske duševni bolesnici mogu zaključiti brak. U poljskoj samo osobe koje

su potpuno lišene poslovne sposobnosti ne mogu sklopiti brak. Slično rješenje je i u

zakonodavstvu Norveške.

Pitanje krvnog srodstva u pobočnoj liniji kao smetnja za zaključenje braka različito je

riješena u uporednom pravu. Danas je u velikom broju zemalja u Evropi brak dozvoljen u

trećem stepenu srodstva, tako u pobočnoj liniji samo brača i sestre ne mogu sklopiti brak. To

je predviđeno u zakonodavstvu Holandije, Švedske, Norveške, Austrije. U zakonodavstvu

Holandije čak je uz kraljevo odobrenje moguće sklapanje braka između brata i sestre, a u

švedskoj je moguć brak samo između polubraće i polusestara.

U uporednom pravu, iako su prisutne tendencije napuštanja srodstva po tazbini kao

uvjeta za punovažnost braka ( npr. holandskom , austrijskom, ruskom i hrvatskom pravu),

postoje i mnogo stroži stavovi u odnosu na naše pravo. Tako, u zakonodavstvu Poljske i

Njemačke srodstvo po tazbini u prvoj liniji, bez obzira na stepen jeste bračna smetnja, a u

Italiji ne samo u pravoj, nego i u pobočnoj liniji u drugom stepenu.

12

Maloljetstvo kao bračna smetnja je u većini zakonodavstava drugih država regulirano

kao i u našem zakonodavstvu (Njemačka, Engleska, Rusija, Holandija, Norveška i Danska).

Neki zakoni određuju fizičku i psihičku zrelost žene odnosno muškarca. Tako, u

zakonodavstvu poljske žene stječu bračnu zrelost sa 18 god., a muškarci sa napunjenom 21

god. Života.

Određivanje donje starosne granice ispod koje se ne može dati odobrenje za

zaključenje braka predviđeno je u zakonodavstvu Hrvatske, Srbije, Holandije, Njemačke,

Norveške i ona iznosi šesnaest godina života.

U komparativnom pravu u norveškom zakonodavstvu u pogledu zablude o bitnim osobinama

bračnog partnera, razlozi tj. osobine koje mogu dovesti u zabludu jednog od bračnih partnera

su taksativno pobrojane. Također, u italijanskom i njemačkom zakonodavstvu taksativno su

nabrojane osobine bračnog partnera zbog kojih bi drugi bračni partner mogao biti u zabludi.

13

ZAKLJUČAK

Bez braka kao životne zajednice muškarca i žene, svijet je danas nezamisliv. To je

početak stvaranja porodice kao temelja društva. Međutim, prije nego se par odluči za taj

životni korak treba se upoznati sa eventualnim mogućnostima koje bi mogle biti prepreka za

zaključenje bračnog odnosa. Radi se o bračnim smetnjama.

Bračne smetnje ili uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koji ometaju

zaključenje punovažnog braka. Ove činjenice su tačno određene i sankcionirane zakonom te

dovode do ništavosti braka.

Ove smetnje se u pravnoj teoriji klasificiraju prema različitim kriterijima. Tako

bračne smetnje mogu biti: Otklonjive i neotklonjive, trajne i privremene, apsolutne i relativne.

Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

Već postojeći brak:

Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje

Srodstvo: krvno srodstvo; srodstvo po usvojenju; srodstvo po tazbini;

Maloljetstvo;

Nedostatak volje.

U komparativnom pravu, tj. u drugim državama različito su određivane bračne

smetnje, njihova ograničenja u srodstvu, dobna granica za zaključenje braka i td. Tako u

Holandiji, Švedskoj, Norveškoj, Austriji brak je dozvoljen već u trećem stepenu srodstva,

tako u pobočnoj liniji samo brača i sestre ne mogu sklopiti brak.

I pored svih tih razlika, zakonodavstva Evrope su u velikoj mjeri po pitanju bračnih

smetnji ili uvjeta za zaključenje braka slična.

14

Korištena literatura:

T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.-161 str.;

S. Obrad; Rimsko pravo; bosanskohercegovačko izd.-Sarajevo; 2000.g. 365 str.;

Važeći Porodični zakonik Bosne i Hercegovine.

http://reporter.com.hr/zanimljivosti/

brat_i_sestra_s_etvero_djece_na_sudu_tra_e_brak.html

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/brati-i-sestra-odlucili-se-vjencati.html

15