Britanska Tajna Sluzba

8/12/2019 Britanska Tajna Sluzba

http://slidepdf.com/reader/full/britanska-tajna-sluzba 1/36



- 2 -

SADRŽAJ

Poglavlje: Stranica:

Uvod 3Throgmorton i Walsingham 5Lov na jakobitske špijune 8Nova generacija špijuna 10William Pitt i reorganizacija 11Wellingtonova obavještajna služba 13Sydney Reilly – majstor špijun 15Kriptografija 17

Poeci MI5 20Njemaka opasnost izmeu 1902. i 1914. 22Soba 40 23Osnutak SOE i ono što je prethodilo 25Enigma i Ultra – najuvanija tajna rata 28Dan D u oklopu laži 31Zakljuak 33Pojmovnik obavještajne službe 34Bibliografija 35Komentar mentora 36



- 3 -

Uvod

Oko svake tajne djelatnosti predu se prie i legende, alivjerovatno pria i legendi ima više o djelatnosti britansketajne službe, nego o bilo kojoj slinoj temi. Za to ima

sigurno više razloga, meu koje se nesumnjivo ubrajaju ipojedini neobini i uspješni podvizi te službe iz prošlosti.Meutim, to ne može biti jedini razlog. Oito se todogodilo i stoga što su je njezini pripadnici uspjelireklamirati više negoli što je sluaj drugih slinih službi.

Publicitet Intelligence Servicea olakšan je time što se uEngleskoj tokom stoljea, pa do dana današnjeg rad u tojslužbi smatrao neim ime se može pohvaliti, im taj radprestane. Naime, ta služba je u svojim redovima imala nekaod najveih imena engleske kulturne prošlosti, kao što suDaniel Defoe, Christopher Marlow, Somerset Maugham, da

nabrojim samo neke. Iz bliže prošlosti u izdvojiti lorda Baden-Powell, osnivaa skautizma,koji je takoer bio obavještajac u svojim mladim danima i o tome je napisao memoare „Mojeavanture kao obavještajca“.

Više nego ijedna druga služba, ona je svoje uspjehe, ak i one najbrilijantnije postiglazahvaljujui dobrovoljcima iz redova vladajue klase ili mladim ljudima koji su se kasnijeistakli u javnom životu. Svi su se oni trudili da taj period ostavi trag o tom dijelu njihovaživota, što im je podizalo ugled u britanskom društvu, a u svijetu reklamiralo britansku tajnuslužbu. Naravno, to je bilo mogue samo zato što je Velika Britanija omoguila objavljivanjeknjiga o tome.

Sama služba se nije protivila takvom objavljivanju, ali treba pretpostaviti da su te knjige uvelikoj mjeri cenzurirane. Ali ni u tome ne treba pretjerivati jer nije bilo potrebe da secenzuriše mnogo materijala, jer su knjige pisane o uspjesima, a ne promašajima.

Vrlo je teško utvrditi pravu istinu u djelatnosti ija je osnovna karakteristika da je tajna. Prijesvega tu nema pouzdanih dokumenata, ili ih nema nikako, na osnovi kojih su historiarinavikli da rade. A ako i postoje dokumenti oni su esto falsifikati koji se tek s velikimzakašnjenjem i vrlo teško otkrivaju.

Svakako, važan elemenat svake prie o tajnim službama je kriptografija. Posebno se istiebritanska tajna služba u tom zanatu. Upravo je kriptografija bila razlog važnosti ove posrnulesvjetske sile u oba svjetska rata. Oba puta je britanska tajna služba itala više od 88% svih

poruka koje su slali Njemci. Saradnja tri velike sile (SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez) je bila izgraena, na ruskoj krvi, amerikim dolarima i engleskoj inventivnosti. Glavnu uloguu kriptografskoj historiji do hladnog rata zauzima engleska Ultra koja je dešifrivala sveporuke koje su napisane na njemakim Enigmama.

Pisati povjest bilo koje tajne službe jednako je što i jurišati kopljem na vjetrenjae. Jedna odmnogih vjetrenjaa je nepovjerljivost historiara prema samo predmetu špijunaže u sklopuhistorije. To se nepovjerenje proteže dotle da se ne smatra ni mudrim ni loginim povezivati



- 4 -

djelatnosti tajnih službi sa stvarnim smjerom i razvojem povjesti nekog naroda. Ipak, ne možese porei da je špijunaža donijela neke sjajne, ali esto neopjevane pobjede.

Na kraju uvoda ostaje samo spominjanje mota britanske tajne službe:Semper Ocultus – Uvijek tajna.



- 5 -

Throgmorton i Walsingham

Sredinom 16. vijeka vladajui engleski krugovi poeli suitati neke Machiavellijeve poruke. I sam ThomasCromwell1 oblikovao je mnogo toga u svojoj politici na

temelju makijavelistike zamisli virtú: veliki ovjek možesmionim pregnuem utjecati barem na onaj dio svojebudunosti koji nije odreen usudom.

Sir Nicholas Throgmorton je 1559. godine imenovan zaengelskog ambasadora (poklisara) u Francuskoj i na tom jemjestu poeo da organizuje obavještajnu službu. Bio je prviambasador koji se time ozbiljno bavio. Njegova suobavještenja bila korisna, pa je Sir Nicholas tako postaoglavni izvor informacija državnog tajnika Cecila ofrancuskoj politici prema Engleskoj i Škotskoj. Throgmorton

je pretjerao u svojoj želji za informacijama, tako da je

Katarina de Medici brzo shvatila da je on „mutikaša išpijun“ i nametnula mu takva ogranienja da je jednovrijeme skoro bio zarobljenik.

Kada je Cecil predložio da se promjeni ambasador kako bi se tok informacija nesmetanonastavio Sir Nicholas je poinio istu grešku koju ine svi organizatori obavještajnih poslovakada primjete da se njihov doprinos ne cijeni odgovarajue. Postajao je sve više nezavisan iodreivao je politiku službe sam, a to je dovelo do toga da kao i ostali koji tako postupajuzavrši bez glave. Obavještajna mreža se rasula i bila je uništena jer je samo on znao imenaagenata i izvora.

Njega je zamjenio nakon par godina njegov pisar Sir Francis Walsingham. Walsingham jeimao neprocjenjiv dar u tom vremenu religijske smutnje i napetosti. Mogao je „nanjušiti“protestante i njihove pristalice na kontinentu, i to ondje gdje bi se to najmanje oekivalo.Walsingham se nije brinuo za politiku, on se fokusirao na sticanje podataka i njihovu analizu.Tako je došao do obavještenja koja su rezultirala pismenim upozorenjem samoj kraljici daprovjerava hranu, posteljinu, pa ak i namještaj jer postoji opasnost da je neke vjerske grupepokušavaju otrovati.

U prvom razdoblju svog uspona Walsingham se posvetio protušpijunaži u zemlji, a neizgradnji službe u inozemstvu. Uspjeh je uslijedio kada je razotkrio urote protiv krune naijem elu su stajali Babington i Ridolfi. Godine 1570. imenovan je za poklisara u Francuskoj.Ne tratei svoje vrijeme uinio je taj položaj najuticajnijim ambasadorskim mjestom Evrope.

On lino nije bio zadovoljan time što je napustio zemlju, ali kada je ve morao slušatizapovijedi odluio je to uraditi na najbolji mogui nain. Tri godine kasnije 1873. se vratio ipostao je savjetnik državnog tajnika za obavještajne poslove.

Walsingham se držao pravila da se ak i prema jednom engleskom ambasadoru u inozemstvuvalja odnositi sa sumnjom i nepovjerenjem sve dotle dok ne dokaže svoju ispravnost. Bio je

1 Thomas Cromwell (1485.-1540.) – najvažnija politika figura u Engleskoj za vrijeme vladavine Hernika VIII.Idejni tvorac anglikanske crkve, naime, on je predložio Henriku stvaranje vlastite crkve kako bi se mogao ženiti irazvoditi.

Walsingham



- 6 -

svjestan iskušenja i spletaka kojima su izloženi poslanici krune. Sluaj Sir Edwarda Staffordaotkriva kakva su to bila iskušenja. Sir Edward osim što je bio kraljiin roak bio je i prvidvostruki agent u engleskoj historiji. Staffordu je esto nedostajao novac, a kad je bio poklisaru Parizu 1583. godine, to su shvatili i Španjolci, te su poeli da ga opskrbljavaju svojimnovcem. Stafford je u zamjenu davao informacije o Engleskoj vojsci, tajnoj službi ikraljiinim navikama. Kada je Walsingham poslao svoje agente da provjere Stafforda saznao

je da je ovaj u vezi sa poslanicima škotske kraljice Mary, nadbiskupom Glasgowa iCharlesom Pagetom. To je bilo dovoljno za doživotnu robiju ili pak dekapitaciju, aliWalsingham je ekao. Saznao je da Stafford sve engleske poruke daje na itanje vojvodi odGuisea. Walsingham je i dalje ekao. Uskoro e Stafford postati pijun u rukama Walsinghamakoji preko njega „hrani“ Francuze i Španjolce pogrešnim informacijama.

Bernardino de Mendoza, najsposobniji španjolski ambasador, piše svom kralju Filipu 1585.godine da je sada pravi trenutak da se okoristi Staffordom jer je u velikoj nestašici novca.Kralj Filip je odobrio da se u te svrhe izdvoji 2000 kruna ili ekvivalent u draguljima, po voljiDe Mendoze. Stafford je proslijeivao sve podatke koje bi dobio od Walsighama o britanskojfloti i rutama koje koristi da patrolira južnom obalom. U zamjenu za to Walsigham je dobio

jednu veoma važnu vijest o pripremama španjolske armade za napad na Englesku. To je

mogao Stafford saznati samo sluajno od svojih kontakata sa španjolskim agentima u Parizu.

Pošto je Walsingham mogao samo donekle vjerovati poklisarskim izvještajima poeo je slativlastite agente po Evropi. Problem se ukazao kad je došlo do finansiranja. Država nijeprihvatala taj projekat dvije mreže agenata (poklisari i Walsinghamovi špijuni) pa je on moraoda se uzda u mlade rodobljubive studente. Veina je bila u Italiji, veoma pogodnoj zemlji zašpijunažu protiv Španije, za razliku od Francuske ili same Španije.

Špijunski aparat je proradio tek 1587. godine. Nemogue je dobro istražiti detalje tog sistema jer je veinu stvari znao samo on, a podaci o tom zanatu se rijetko stavljaju na papir. No, sproljea 1587. godine sastavio je Plot for Intelligence out of Spain – Nacrt za pribavljanje

špijunskih podataka iz Španije koji se do danas uva u državnom arhivu. U nacrtu je ovako

razraena organizacija njegovog sistema:

1. Valjat e se domoi prepiske francuskog poklisara u Španjolskoj.2. Zaposliti nekoga u Rouenu koji e što eše javljati kakve vijesti dolaze iz

Španjolske u Nantes, Havre i Dieppe.3. Sir Edward Stafford pribavljat e obavještenja od mletakog poklisara.4. Uspostaviti obavještajnu toku u Krakowu radi pribavljanja izvještaja o

španjolskim zbivanjima što dolaze iz Vatikana.5. Odrediti osobe koje e putovati duž španjolskih obala i izvještavati o

pripremama što ih obavljaju u lukama; snabdjeti ih lažnim vjerodajnicama.6. Pribavljati obavještajne podatke sa španjolskog dvora i Genove.7. Pobrinuti se za obavještajnu službu u Briselu, Leydanu i Danskoj.8. Zaposliti lorda Dunsanya.

To je bio opsežan i razraen nacrt. Mogao se poet ostvarivati jer je te godine Walsingham odElizabete dobio 3300 funti, a to je najvei pojedinani iznos koji je dobio za tu svrhu.Nažalost, ni to nije bilo dovoljno, pa je dodao svoja sredstva. Kakogod, nacrt je poeodonositi plod. Walsingham je imao potpuno tanu sliku stanja u Španiji zahvaljujui svojimagentima po cijeloj Evropi.



- 7 -

Walsingham se nije ograniavao da bude puki primalac i sreiva obavještenja. Raspolažuitim podacima smišljeno se poeo boriti za vrijeme – a takve su igre bile od odsudne važnostiu cijeloj povijesti britanske tajne službe – smišljajui naine da razvue pripreme Armade.Svojim je utjecajem djelovao na enovske bankare da otkažu ili odgode zajmove kraljuFilipu. Takvim akcijama je odgodio napad za cijelu godinu.

Sredstva za špijunažu bila su bijedna, ali vjerovatno nijedna druga tajna služba u Evropi nijeimala tako vrsna upravitelja koji bi, uz to, za njezine poduhvate davao neštedimice vlastitinovac. Istina je da nikada u svojoj povijesti osim od 1914. do 1918. Engleska nije tako mnogodugovala svojoj obavještajnoj službi kao upravo u godinama što su neposredno prethodilenasrtaju španjolske Armade na njezine obale.



- 8 -

Lov na jakobitske2 špijune

U cijeloj prvoj polovici osamnaestog vijeka glavna zadaaengelske tajne službe bila je da obuzdava jakobitskespletkare. Još od abdikacije Jamesa II prijetnja povratka

nekog iz stuartovske kue i loze na prijestolje u nekimtrenucima je bila više od puke mogunosti. Jakobiti bijahubrojni, dobro organizirani u raznim tajnim društvima,uporni i veoma sposobni u vještini spletkarenja.

Dugotrajno podzemno rvanje engleske tajne službe s jakobitima esto je prerastalo u otvoren sukob, naime, jakobitska joj je tajna služba bila ravnopravan protivnik uinfiltriranju svojih agenata širom Škotske i Engleske i ustvaranju diverzija. U arhivu te „tajne službe“ u Scottovukoledžu u St. Germainu ima poprilino dokaza za tepoduhvate. Pretendent na krunu, Charles Edward Stuart, jepod zaštitom te službe dva puta boravio neprimjeeno uLondonu.

Zbog toga je engleska tajna služba gotovo pedeset godinabila neka vrsta domae organizacije koja se bavilaunutrašnjim previranjima, a mnogo manje kontinentalnamreža špijuna poput one koju su uspostavili Walsingham i

Thurloe. Jakobiti su povremeno služili kao francuski špijuni u službi obavještajne službe koju je osnovao Maurice de Saxe. Vrhunac jakobitske špijunske djelatnosti je dosegnut otprilikedvije godine prije pobune 1745. godine kojom je mladi pretendent pokušao vratiti prijestoljesvojih predaka.

Taj period je obilježen nedostatkom profesionalizma u službi, visokim nivoomkorumpiranosti i primanjem mita. Diplomatska etika je bila izgubljena, a nije biloministarstva vanjskih poslova koje nije imalo posebnu kasu za podmiivanje.

Mito je oduvijek bilo sastavni dio svake tajne službe, ali u ovom periodu podmiivanje sevršilo bez nadzora. Podmiivanjem se u službama bave špijunski šefovi kako bi za sebeosigurali usluge sposbnih, hrabrih i pametnih ljudi. Ona nekolicina agenata koja se istakla uovom periodu su bili nadareni amateri ili udaci – primjerice šarlatan Cagliostro astrolog,pokvarenjak i lutalica Casanova i veoma tajanstveni chevalier

3 D'Eon.

2 Jakobitizam je politiki pokret koji ima za zadatak da uspostavi lozu Stuarta na englesko prijestolje. Nazivpokreta je izveden iz imena Jamesa VI od Škotske i I od Engleske, ije ime na latinskom glasi IACOBUS REX.3 Francuski – vitez, lan viteškog reda nižeg ranga. D'Eon je bio jedan od aktera Francuske revolucije. U Versajuse prialo da je hermafrodit jer je bio feminiziran i ponekad je oblaio haljine svoje sestre.

James VI od Škotske iI od Engleske(vidi fusnotu)



- 9 -

Nova generacija špijuna

Sredinom osamnaestog stoljea javlja se novavrsta špijuna amatera. Novi špijuni su bili izredova mladih aristokrata ili potomaka viših

slojeva koji su uobiavali otii na „evropskuturneju“ kako bi kompletirali svojeobrazovanje. Bilo je to zlatno doba klubaštva.U to vrijeme braa Goncourt bilježe: „kada bise dva engleza našla na pustom ostrvu prvo biosnovali klub“. Ti klubovi su imali raznenamjene od Kit Cat kluba, kojeg je osnovaoizvjesni kuhar Cristopher, koji je poznat poovijoj pašteti, do kluba Calves' Head, ukojem su se sretali torijevci kako bi ismijavaliuspomenu na Charlesa I. Vjerovatnonajznaajniji, najrazglašeniji i obavještajno

najzanimljiviji klub je bio klub „vitezova sv. Franje od Wycomba“ – esto pogrešno nazivan„klub paklene vatre“.

Klub je osnovao plemi iz West Wycombea Sir Francis Daswood, koji je jedno vrijeme bio idržavni blagajnik. Kad je klub bio na vrhuncu popularnosti, ak su i ministri bili njegovilanovi. Klub je imao sastanke u opatiji Medmenham, a kasnije u špiljama ispod crkve naWest Wycombe Hillu. Uz Dashwooda, neke ministre, prvog lorda admiraliteta, državnogrizniara, predsjednika vlade, više lanova parlamenta lanovi su bili i chevalier D'Eon iBenjamin Franklin.

Kada je lan kluba i parlamentarac John Wilkes 1763.

godine osu

en zbog bludnog sadržaja Essay onWoman

4 izbio je najvei politiki skandal tog vremena.

Javnost je saznala za postojanje kluba, za razvratneobrede koji su ukljuivali oblaenje lanova u haljeredovnika i prostitutke obuene u odjeu opatica, terazne druge stvari meu kojima su bile i crne mise.Neke od tih stvari poput crnih misa su bile izmišljeneod njihovih neprijatelja, ali orgije nisu. Zbogprivatnosti su se aktivnosti prebacile u špilje koje sudanas poznate kao „paklenske špilje“ i predstavljajuveliku turistiku atrakciju.

Taj klub je bio idealan za špijune, jer kad vino ponetei, mnoge tajne izlaze na vidjelo. Sasvim sigurno ibez ikakve sumnje se zna da su barem etiri lanakluba bili agenti. Ti lanovi su: Dashwood, John

Wilkes – razvratnik ije je mjesto u historiji potcijenjeno, vitez D'Eon Beaumont i koliko godto udno izgledalo - ameriki filozof i državnik Benjamin Franklin.

4 Esej o ženi, eng.

West Wycombe Hill - crkva

Sir Francis Dashwood



- 10 -

Dashwood je bio tipian predstavnik nove generacije špijuna. Napravio je evropsku turneju izadržao se u Rusiji neko vrijeme. Prialo se da se na dvoru Petra Velikog u Sankt Petersburgupredstavio kao kralj Karl XII iz Švedske – inae veliki protivnik Petra. Tu krinku je iskoristioda zavede caricu Anu i održi aferu s njom nekoliko mjeseci. Horace Walpool koji jedokumentovao te dogodovštine za Dashwooda kaže da „ima mo ždrepca i žestinu bika“.Dashwoodova sposobnost da „obrlati ženskinje“5 je opskrbila tajnu službu sa nekoliko izvora

u Sankt Petersburgu, sve redom mlade djevojke na elu sa kneginjom Katarinom.

Ta slabost ruskinja na mlade kulturne i inteligentne muškarce iz Evrope je bila esto korištenaolakšica raznim obavještajcima i ambasadorima. To je vodilo to sluaja vojvotkinje Katarinekoja je imala za udvaraa engleskog ambasadora Williamsa, ali to nebi bio udno da se onnije udvarao njenoj sestri, majci i pomonici u isto vrijeme. Sve je to pripremalo savezBritanije, Rusije i Austrije protiv Pruske.

5 Po Walpoolovim zabilješkama



- 11 -

William Pitt i reorganizacija

William Pitt stariji, otac premijera engleske, dok je bio u parlamentu mnogo je uinio napoboljšanju tajne službe. Od njega potie uzreica da se nigdje ne ispali metak, a da britanskavlada ne zna zašto. Shvatio je da sigurnost Britanije ovisi o dobro organiziranoj tajnoj službi

širom svijeta.

Pittov koncept službe se bazirao na itanju tuih pisama. Tako je vlada došla do strategije irasporeda mornarice Francuske prije poetka sedmogodišnjeg rata. Kasnije je istom metodomslužba dobila strategiju za iskrcavanje na obale Engleske – poduhvat na koji se ni Hitler nije

usudio. Dok je služba radila savršeno u Evropi, ostalepodružnice su imale poteškoa.

Kada su amerike kolonije zatražile nezavisnost odBritanije, britanska tajna služba se našla u novom i sasvimneoekivanom položaju. Osim toga, kolonisti su ve u julu1776. osnovali vlastitu službu. Njezin je organizator biosposoban i neobian ovjek po imenu Arthur Lee, koji jeviše od svega uživao u spletkama. Treeg juna 1776.godine osnovao je Odbor za tajnu prepisku i izradio je šifrukoja e se potom upotrebljavati. Leejev izum je znaajnanovost u svijetu kriptografije. Orginalnost ideje je bila unjenoj jednostavnosti. Oba sudionika prepiske su imala po

jedan primjerak istog rjenika – to je bio Entickov NewSpelling Dictionary. Osoba koja je željela poslati poruku

jednostavnom je nizom brojki oznaila stranice i retke nakojima su se nalazile rijei od kojih se sastavljala poruka.Olakšavajua okolnost je bila što nema padeža u

engleskom jeziku. Primalac je na isti nainitao poruku.

Ve sljedee godine Lee je otišao u Berlin, na dvor kralja Friedricha da ga ubjedi da podržikoloniste. Engleska vlada je odmah javila svom ambasadoru Hughu Elliotu da budno paziLeeja. Elliot je išao korak dalje i potkupio slugu u hotelu u kojem je Lee odsjeo i kad je ovajnapustio hotel uzeo klju sobe i klju sefa i izvadio sve papire koje je Lee donijeo u Berlin. Tipapiri su prepisani i poslani u London, ali je Lee ve bio primjetio krau prije nego je Elliotmoga vratiti iste. Na sudu je mladi ambasador izjavio kako je krau poinio njegov sluga i dani on ni vlada nemaju veze sa tom povredom diplomatskog imuniteta. Kralj Friedrich ga nijeosudio ve ukorio, a u Londonu je kralj uputio oštru ukoru ministru vanjskih poslova, a ondanaredio da se Elliot nagradi za 500 funti.

Za uspjeh amerike pobune i njene evolucije u revoluciju krivi su iskljuivo nesposbnibritanski generali. Službu je tada vodio William Eden, kasnije poznat kao lord Auckland, koji je veoma asno vodio špijunski aparat i znao više od samog Georga Washintona o pobuni.

U 25 svezaka koji su ostali iza Edena i koji su urueni amerikim naunicima koji suizuavali taj period, pronaeni su detaljni izvještaji agenata koji su bili deklarirani kaoamerike patriote, a zapravo su radili za britansku tajnu službu. Najbolnija spoznaja zaAmerikance je svakako uloga Benjamina Franklina.

William Pitt



- 12 -

Amerikanci su još uvijek u šoku nakon posljednjeg pokušaja obaranja ovih dokaza. Poetkom1973. godine je 25 amerikih historiara došlo u Englesku i tu istraživalo sve što je imaloveze sa Franklinom. Na njihovu veliku žalost rezultat istraživanja je glasio „BenjaminFranklin je bio agent britanske tajne službe. Njegovi izvještaji o napretku revolucije suredovno stizali i nakon uspostavljanja SAD-a.“. Franklin je u ljeto 1774. godine još jednom

boravio kod Dashwooda u West Wycombeu. On

kasnije piše pjesme o „arobnim oblicima što ih jestvorio lord le Despencer“ – titula koju je kasnijenosio Dashwood. Da se Franklin uklapao u todruštvo svjedoi i pria o njegovom aranju.Franklin i Dashwood su na imanje dovodilipolitiare i tu ih htjeli isprepadati. U tu svrhu je

jednom Franklin rekao da zna „smiriti hirovitevode“ i digao ruke nad podzemnom vodom i poeoizgovarati neke rijei. Ljudi su pobjegli iz špilja ustrahu da ih Franklin ne pretvori u žabe ili nekedruge rekvizite crne magije. Franklin e kasnijezapisati da je prethodno prosuo ulje u vodu i tako

smirio podzemnu struju.

Najplodnije doba Franklinove karijere u britanskojtajnoj službi je vrijeme kada je bio ambasadorSAD-a u Parizu. Sve što je napisano u njegovojkancelariji ili što je dobio od nekoga je slao prekosvoj sekretara Bancrofta u London. Kada je Arthur

Lee suoio Franklina sa podatkom da je Bancroft špijun ovaj je to kategorino odbijao. Uz tajgrijeh Franklinu su kasnije pripisivali i izdvajanje 100.000 funti iz budžeta ambasade, na što

je on kasnije kad je ve bio kongresmen, odgovorio zagonetno: „Još od malih nogu nauensam da itam Bibliju i da poštujem njezine rijei. A ona kaže 'Ne tuci vola koji vršigospodarevo žito'“.

Benjamin Franklin



- 13 -

Wellingtonova obavještajna služba

U doba dugotrajnog rata protiv Napoleona, britanska obavještajna služba je postala sveovisnija o mornarici i vojsci. Sve što je bilo vrijedno u obavještajnom smislu je prije dolazilopreko diplomatskih kanala, ali sada su oružane snage uspostavile jake ogranke obavještajne

službe.Mornarica, od vremena Cromwella nije imala takovažnu obavještajnu ulogu. Tu ulogu je zauzelazahvaljujui izvjesnom Nelsonu. Njegove fregatesu obilazile neutralne luke i motrile one za koje sesumnjalo da pružaju utoište neprijateljima.

Jedan od najpoduzetnijih agenata službe unapeoleonsko vrijeme je bio John Barnett. On jeuvjerio admiralitet da e se najlakše doi doNapoleonovih planova, ako se iskoristi njegovaslabost prema ženama. Barnett se nalazio na broduNjegova Velianstva Lion, a po noi se iskradao ibrzom brodicom odlazio u Kairo. Tu je organiziraomalu, ali efikasnu mrežu špijuna, koju susainjavale sluge, vodii i drugi koji su bili ublizini Napoleona. Preko njih je saznao i imenajnovije Napoleonove milosnice – MadameFoures – žena mladog gaskonjskog oficira.

Gospoa Foures – „la blonde belliote Foures“(ljepuškasta plavuša Foures), kako je bila poznata meu vojnicima, privukla ja na sebe pažnjusvojim dolaskom u Kairo. U to vrijeme, a i danas, je bilo zabranjeno ženama oficira da svoje

muževe prate na brodovima, ali se ona prokrijumiarila odjevena u muškarca. Kada jeNapoleon uo za taj prekršaj odluio je da je ukori, ali se predomislio kad je ugledao lijepu

plavušu. Ubrzo nakon toga postala mu je ljubavnica.

Ali sada je smetao Gaskonjac. Pronaen je izgovor da bude poslan u Pariz: odnijet e onamovažne poruke. Njemu je reeno da su poruke silno važne i da ne smije dopustiti da budezarobljen, i to je bio razlog što ga ne može pratiti žena, jer bi ga mogli njome ucjenjivati akoih oboje zarobe. Ništa ne sumnjajui Foures se ukrcao na jednu francusku šalupu. Kada jeBarnett uo za pravi razlog putovanja mladog Fouresa skovao je naum po kojem bi Fourespostao Napoleonov ubica. Zamisao nije bila loša. Napoleon je dosta bezobzirno srljao uljubavne afere sa ženama svojih oficira. Uvijek je postojala opasnost da se jedan odlui naosvetu.

Barnett je nardio kapetanu Liona da presretne šalupu koja isplovljava i uhapsi Fouresa. Uzarobljeništvu mu je ukazao sve poasti i upoznao ga sa preljubom plavuše i cara, tesadržajem dokumenata, ije mu je kopije pokazao. Foures je kroz par sati preklinjao Barnettada mu dopusti da „spere ljagu na svojoj asti“.

Kada se vratio u Kairo i saznao da Napoleon otvorenu živi sa njegovom ženom dao je otkaz iotišao u Francusku. Nije bilo osvete. Vjerovatne je patriotizam nadvladao. Napoleonu je toodgovaralo.

Vojvoda Wellington



- 14 -

Vojvoda od Wellingtona je imao tako dobru vlastitu obavještajnu službu da mu nikakva druganije bila potrebna. ak je raspolagao kljuem vlastite šifre. Neke poruke i informacije jeplaao jeftino, a veinu nikako. Španjolski seljaci su toliko mrzili Francuze da su dobrovoljnohvatali poruke i slali ih Englezima. Frere, britanski poslanih u Lisabonu je zabilježio „nematog prosjaka kojega bi se moglo platiti da prenese francuske poruke. Zapravo, predavali su ih

našim oficirima u tako velikom broju da u to ne bi mogao povjerovati nitko tko nije iskusiošta znai voditi rat protiv nacionalnog osjeaja“.

Wellington je inae uživao naklonost sree. Danas u nekim engleskim varijantama tarot karatakarta sa Arthurom Wellesleyjem6 predstavlja sreu u kockanju i ratovanju. Velika prednostvojvode je bio njegov brat, grof od Wellesleya, koji je birao kandidate za njegovuobavještajnu službu. Jedan od tih kandidata je „brat James“ ili James Robertson. On je ve inuživota proveo u škotskom benediktinskom samostanu u Regensburgu, pa je teno govorionjemaki. Robertson je izvrsno koristio svoje katolike veze kako bi sauvao tajnost svojihmisija. On je izmeu ostalog zaslužan za spašavanje 9 od 15 hiljada španjolskih vojnika odNapoleona.

6 Pravo ime vojvode od Wellingtona



- 15 -

Sydney Reilly – majstor špijun

Sve do 1886. godine dio novanih sredstava tajne službe bio je dodjeljivan i pojedinimlanovima parlamenta kao naknada za podršku nekim zakonima. Poslije 1886. ta su sredstvaizdvojena iz civilne liste i ukljuena u ostala sredstva za tajnu službu koja su tako iznosila

ukupno 65.000 funti godišnje. Toliko su trošili i Njemci, ali ruski izdatak je bio za to vrijemebasnoslovan. Kretao se oko milijun funti godišnje. Do 1910. godine to se popelo na 1,700.000funti.

U to vrijeme su ti ruski izdaci pomagali britanskoj obavještajnoj službi. Naravno, indirektno.U Londonu je u to vrijeme bilo puno neprijatelja carskog režima. Oni su ak davali besplatnopodatke britanskoj službi, ali su od ruske te iste skupo naplaivali.

ovjek koji je pripomogao gušenju revolucije u Britaniji i koji ju je izmeu 1917. i 1920.možda mogao poraziti u Rusiji – bio je u britanskoj obavještajnoj službi još od 1895. Tipi an

je primjer špijuna koji su vrbovani meu doseljenicima. On predstavlja i promjenu mentalitetašefova službe, od stida što se bave špijunažom, do bezobraznijeg pristupa pribavljanjupodataka. Tadašnja služba se zvala Secret Intelligence Service – Tajna obavještajna služba; udaljem tekstu SIS.

Kada bi, recimo, SIS danas razmatralavrbovanje Sydneya Reillya u svojeredove, to bi odmah bilo odbaeno. Ipak,Sydney Reilly je igrao važnu ulogu uslužbi punih 30 godina, a to je zavidanvijek za špijuna. Bez najmanjeg trakasumnje Sydney Reilly je najbolji,najutjecajniji tajni agent u cjelokupnoj

historiji britanske tajne službe. Taj jeutjecaj trajao i poslije njegove navodnepogibije.

Još uvijek se spori o tome ko je Sydey Reilly. Robin Bruce Lockhart tvrdi da je roen na juguRusije, nedaleko od Odese, 24. 3. 1874. Majka mu je bila Ruskinja poljskog porijekla, otac,ini se, pukovnik ruske vojske sa vezama na carskom dvoru. U devetnaestoj godini saznaje da

je on prizvod vanbrane veze svoje majke i nekog Židova, lijenika iz Bea i da mu je pravoime Sigmund Georgijevi Rozenblum. Za njega je bio najvei udarac to što je njegovapripadnost katolianstvu dvojbena i to što ga je ujak nazvao „židovskim kopiletom“. Zbogtoga je poeo praviti veo oko svog porijekla. Poeo je izmišljati razne varijante svogporodinog stabla. Jednom prilikom, mnogo kasnije, kada se zatekao u Pragu na ruku sa

generalom Spearsom priao mu je o djetinjstvu u Odesi. Sluaj je htio da Reilly istog danapreda pasoš na produženje. Svi su se zaudili kada su vidjeli da tamo piše mjesto roenjaTipperary. Kada su ga suoili sa tim podatkom elegantno se izvukao rekavši : „U prošlom ratudošao sam da se borim za Englesku. Morao sam dobiti pasoš i novo mjesto roenja. Od Odeseto Tipperaryja je veoma dug put“. Po njegovoj omiljenoj prii sin je pustolovnog Irca, ije bipustolovine mogle biti ravne onim barona Munchhausena.

im je saznao za svoje porijeklo ukrcao se na brod za Južnu Ameriku. Tamo je radio kaocestar, kuhar i radnik na plantaži. Njegove kulinarske sposobnosti je iskoristila jedna nauna

Sydey Reilly – Ace of Spies (špijunski as)



- 16 -

ekspedicija, dakako engleska, koja se zaputila u Brazil. Naravno, to je bilo samo sredstvo zaprenošenje poruka, a nauna vrijednost tih putovanja je margnalizirana. Reilly se iskazao kaodobar kuhar, još bolji umjetnik u preživljavanju. Jednom je spasio sve lanove ekspedicijekada su zalutali, sam ih je vratio na pravi put. Kada su ih domoroci napali, sam ih je svepobio, jednim revolverom i jednim punjenjem metaka. U znak priznanja dobio je 1500 funti ivizu za slobodan ulaz u Britaniju. Istu je odmah potom iskoristio.

Ve 1897. godine je poslan u Rusiju da otkrije prirodu namjera prema naftonosnim poljima uPerziji. Tu je naletio na preasnog Hugha Thomasa – nonkonformistikog engleskogsveenika. Sveenik je ima više od 60 godina, a njegova žena 23. Naravno, Reilly se upustio uaferu i sa branim parom se vratio u Englesku, uzeo dopust od špijunskog posla. Onda jeustvrdio da je ljekar i lijeio je sveenika. Niti je on bio ljekar, niti ga je lijeio. Pred smrt ga

je naveo da napiše oporuku u korist svoje žene. Dan poslije pisanja oporuke je umro. Nijeprošla godina dana, Reilly i udovica su stupili pred matiara.

Nakon godinu dana ljenarenja pojavio se na vratima centrale i tražio novi zadatak. Veomaudno je bilo to što su ga primili jer nije otkrivao nijednu pojedinost o svom porijeklu, nitipodatke o vezama u Rusiji. Tada je i promjenio svoje ime u Sydey Reilly – irsko ime,navodno kako bi mogao nastupati kao protivnik Engleske. Sigmund Georgijevi Rozenblum

je time umro. Reilly je svoje mjesto u službi osigurao preko jakog saveznika – Sir H. M.Hozirera. Ovaj e biti poznat kao otac supruge Winstona Churchilla. Par godina kasnije postate i Churchillov prijatelj.

Sydney Reilly e se kasnije ispostaviti kao agent Engleza, Rusa,Japanaca, Njemaca, Francuza i Austrijanca. Reilly je primao novacpo ovojoj ili onoj osnovi od svih koji su ga imali. Kasnije jenastupio period budizma, kada je u Kini pronašao put mira i postaolama u pokrajini Šensi. To je trajalo par godina. Par puta je praviopauze bez objašnjenja, ali se uvijek vraao i bivao je puno boljinego što je bio prije. Njegova predvianja o potezima velikih sila subila tana i zato je uživao veliki ugled u SIS-u. U jednom veoma

sumnjivom slijedu okolnosti Sydney Reilly je poslan na misiju uRusiju. Tu je uhapšen. Kružile su prie da trenira ruske špijune, alito je samo bila ruska propaganda. Njegova žena o njemu ništa višenije ula, a tek u maju 2002. godine javnost je obavještena da jeStaljin, upoznat sa poduhvatima tog špijuna, dao da bude strijeljan.Sydney Reilly je ostao daleko najvažniji agent tajne službe.

Sydney Reilly



- 17 -

Kriptografija

U poetku 19. stoljea kriptografija se razvijala veoma sporo.Revolucionarne promjene potaknula su dva inioca „munjevititelegraf“ i zanimanje književnika za kriptografiju.

M. Chappe je duž svih glavnih cesta od Pariza do francuskihgranica postavio visoke semafore sa po dva kraka. Time su seporuke prenosile brže nego glasnicima. Taj izum se Engleziadaptirali im su uli za njega. Tu revoluciju je okrunioMorseov izum elektrinog telegrafa.

Zanimanje za kriptografiju i poticaj uspavanim kriptografskimslužbenicima dali su u svim veim zemljama upravo pisci. AdmiralSir Francis Beaufort, koji je znaajno djelovao na razvoj iosuvremenjivanje kriptografije u mornarikoj obavještajnoj službinapisao je: „Poe je više pomogao britanskoj obavještajnoj službi

nego cijelo mnoštvo naših doušnika. On je na potpuno nov nainosvijetlio šifre i sa stajališta stvaranja novih šifara i u pogledu

dešifriranja neprijateljskih poruka. Smatram da je u tome korisniji iod Balzaca koji je šiframa zbunjivao svoje francuske itaoce.“

Edgara Allana Poea je privlaila kriptografija, pa je zato temeljitoprouio povijest te vještine. Naoružan znanjem, objavio je 1840.godine u nekom filadelfijskom sedminom magazinu da nema tešifre koja se ne može riješiti. Ponudio je da e riješiti svaku šifrukoju mu bilo tko pošalje. Riješio je sve osim jedne, za koju je tvrdio

da nije šifra nego poslata sa željom da gaobmane. Izdvojio je šifru mladog mornarikog

porunika R.P. Catora koji je izumio novisistem. I nju je Poe dešifrirao, ali je pohvaliomladia. Rekao je da onaj ko posjeduje klju šifre mora utrošiti podjednako vrijeme naitanja kao i onaj koji isti nema.

Cator je bio ohrabren pohvalom i impresionirankritikom, te je na Poeov nagovor poeoizuavati francuske šifre. Deset godina je Catorradio na toj šifri i njome oznaio poetak ratakriptografa Engleske, Francuske i Njemake.Zasluge mu nisu priznate. Postao je kapetan

zbog pomornikih sposobnosti, nekriptografskih. Zaslugu je pak pokupio SirFrancis Beaufort, kasnije admiral, koji jemodificirao Catorov sistem i postavio ga kaostandard moderne kriptografije. ak mu je daosvoje ime.

Ovo je kriptogram koji je Cator poslao Poeu:

Admiral Sir Francis Beaufort

Edgar Allan Poe



- 18 -



- 19 -

Dešifriranjem ovom kriptograma se dobija pjesma, bez umjetnike vrijednosti. Kako bi ovašifra bila uspješna, poruka mora biti krcata stranim (nepoznatim) rijeima. To je bio sluajveine šifara tog vremena – komplikovane rijei.

Promjena je uvedena nešto kasnije. Za vrijeme burskog rata Sir Charles Napier je poslaonajkrau šifru iz Indije – „peccavi“. To je u prijevodu sa latinskog znailo „griješio sam“ – na

engleskom „I have sinned“, a to se moglo napisati i „I have Sindh“, što znai „osvojio samSindh.“ U ministarstvu rata odmah su shvatili o emu se radi, pa su odluili da se od tada zakomunikaciju koristi latinski jezik. Naime, svi engleski oficiri su ga znali, a Buri nisu ni uliza taj jezik. Ipak, i dosjetka sa latinskim rijeima trajala je dok je trajao uinak iznenaenja.



- 20 -

Poeci MI5

Oscar Wilde je jednom prilikom rekao kako onaj ko je u stanju da kaže popu pop, a bobu bobtreba da se tako i ponaša. Dosljedno tome, oni koji su odbijali da špijuna nazovu špijunom,ponašali su se tako i u voenju obavještajne službe. Kada je 1902. godine osnovan Odbor za

odbranu imperija, neki su njegovi lanovi predlagali pravljenje obavještajne službesuhozemne vojske koja se treba dopunjavati sa radom NID-a – Mornarikog obavještajnogodjela.

Prijedlog je prihvaen, sa malo oduševljenja. Služba je osnovana 23.8.1909. godine, pa ak itada kada je rat bio na pomolu, organizacija je povjerenja obinom kapetanu. Tom je oficirudodjeljena jedna sobica , a on je prepušten sam sebi. Godinu dana se služba MO5 sastojala od

jednog ovjeka, a nakon toga je postala MI5. Tom ovjeku je nareeno da troši malo novca, ito je sve.

Prvi zadatak koji je sam sebi postavio Vernon Kell, prvi šef MI5 je da tijesno surauje sa Scotland Yardom. Time je uništenavelika špijunska mašinerija koja je djelovala u Engleskoj.Scotland Yard je tada imao spisak sumnjivaca i podatke o njima okojim vojska ništa nije znala.

Iako samo kapetan, Vernon Kell, je bio veliki kozmopolita.Majka mu je bila poljska grofica sa vezama po cijeloj Evropi,gdje je on i odrastao. Teno je govorio francuski, njemaki,talijanski, poljski i naravno engleski. Kasnije je studirao ruski uRusiji i kineski u Kini. Veoma obeavajuu karijeru je u sjenubacila astma, dizenterija i bolovi u leima od kojih nije mogao nisjesti.

Kako bi mogao raditi ovaj posao, on je morao službeno bitipenzionisan zbog bolesti, a raditi novi posao u tajnosti. Nikada nije mogao imat javnapriznanja, ali je bio uvjeren da je posao od presudne važnosti za zemlju.

On je bio jedan od malobrojnih koji su rat sa Njemakom smatrali neizbježnim. Obišao jeNjemaku 1908. godine i bio zapanjen onim što je uo.

Manje uporan ovjek od Vernona Kella bio se predao nakon nekoliko mjeseci, ali ne i VernonKell. Nareeno mu je da smanji troškove na minimum, a kad je zatražio pomonika napadnut

je. Kasnije je dobio pomonika, a njegovi prijedlozi su dobijali na važnosti kako je obasipaominstarstvo rata važnim podacima.

On je pridobio policiju za saradnju i uspješno je djelovao preko Scotland Yarda. Yard mu jeredovno slao izvještaje o sumnjivcima, a ubrzo se preko jednog policajca uputio u sve tajnepodzemlja. Odmah je shvatio da je najvea prepreka uspješnom gonjenju špijuna zastarjelizakon o službenim tajnama. Zahtjevao je promjene zakona, jer je redovno sud oslobaaouhapšene špijune. Nije mogao ništa protiv Njemaca koji uzimaju podatke o brodovima,tvornicama i lukama.

Vernon Kell



- 21 -

Otpor njegovim prijedlozima je bio vei nego što je bilo za oekivati. Zakonodavci su tvrdilida je pomisao na špijuniranje svakoj civiliziranoj vladi strana. Kell se nije obeshrabrio nakonprvih pokušaja. U to vrijeme je izašla knjiga „Ko je ko u Britanaca“, i Vernon Kell je navedenkao penzioner koji voli ribolov i kriket. Barem je održavanje tajnosti o svojoj djelatnostiuspijevalo.

Iako je bio oficir starog kova, nije se ustruavao da upošljava ljude sa dna društvene ljestvice.Za njega su radili mnogi osuenici koji su umjesto u zatvoru dane provodili u njegovojkancelariji. Govorio je za sebe da je „krivotvoritelj bez premca“ i da je jedne sedmice„krivotvorio pisma na 7 jezika meu kojima je i arapski“. To je malo uveliano, jer nije on toradio, nego cijela grupa krivotvoritelja. Kada je kancelarija postala tijesna, neki su ak radititaj posao u elijama zatvora Parkhurst.



- 22 -

Njemaka opasnost izmeu 1902. i 1914.

Vernon Kell je nakon upoznavanja sa stanjem u zemlji zatražio dozvolu ministarstva daotvara pisma. Nakon dugog natezanja dobio je tu dozvolu uz jedan uslov – za svako otvaranjesu potrebna dva službenika pošte.

Prvo pismo koje je otvoreno bilo je adresirano na jednog brijaa Karla Gustava Ernsta. Kell jebrzo zakljuio da je to pismo, iako je potpisano kao da je od neke gospoice iz Njemake,ustvari pismo sa instrukcijama za špijune u Engleskoj. Brija, je bio „poštanski sandui“ islužio je za dostavljanje pisama špijunima.

Kellov protušpijunski aparat nije bio toliko jak da iskoristi teinformacije, pa je našao saveznika u osobi Mansfielda Cumminga,oficiru koji je bio šef tajne službe u instranstvu. Cumming je saznao da

je autor pisama izvjesni Steinhauer, ije je pravo ime Reimers. On jebio šef špijuna Keisera (cara).

Usput reeno, postoji pogrešna pretpostavka da se kodni inicijali šefovaMI5 i MI6 uzimaju prema poetnom slovu njihova prezimena. Što setie Kella i Cumminga to je bilo tano, jer su oznaavani kao Kodnosno C. Meutim, i Sir H.M. Hozier je bio C, niti je Menzies bio M,ve C. Ta pretpostavka potie od Iana Fleminga, autora serijala JamesBonda, koji naziva šefa službe M. Šef MI5 i šef MI6, bez obzira na imeili prezime, oznaave se slovom „K“, odnosno „C“.

Otvarajui sumnjiva pisma Kell je mogao tano znati gdje su špijuni i koliko je mrežarazgranata. Genijalno je odluio da eka i kasnije kad bi zatvorio u zatvor nekog od špijunanastavio bi da šalje izvještaje u njegovo ime, ali sa sadržajem, sa kojim Njemci ne mogu ništa

uraditi.

Od toga pravila da se Njemci puste na miru, bilo je izuzetaka, pa bi s vremena na vrijemepolicija uhapsila po jednog špijuna i prognala ili zatvorila na par mjeseci. Kazne su bilesimboline, sa ciljem da uljuljaju Njemce u lažni osjeaj sigurnosti. Njemci do rata nisuposumnjali da postoji MI5 ili MI6 ili SIS.

Pierce Brosnanu ulozi Jamesa

Bonda



- 23 -

Soba 40

„Neprijatelj je 1915. poveo propagandu meu nama“, pisao je Adolf Hitler u Mein Kampfu.„Od 1916. nadalje ona je postajala sve žeša dok napokon, poetkom 1918. nije nabujala upravu poplavu. Postepeno je vojska natjerana da misli onako kako želi neprijatelj.“

Tako je Hitler odao priznanje britanskoj propagandnoj službi u Prvom svjetskom ratu,odluan da neke od tih zamisli iskoristi kad krene u pohod na Evropu. Detaljisti e tvrditi daizmeu obavještajne djelatnosti i propagande postoji jasna razlika, mada u stvarnosti to baš inije tako. Ako hoe da budu uspješne i jedna i druga djelatnost moraju prisno saraivati.Pogotovo u vrijeme rata. Novi oblik beskrvnog propagandnog napadanja koji je vodio vladin

odjel za štampu se u Prvom svjetskom ratu pokazao kaoneprocjenjivo dodatno oružje. Historiari su skloni tvrdnjamada je za pobjedu zaslužan lord Northcliff, koji je bio velikinovinski magnat u to vrijeme, ali on je preuzeo tu dužnost tek1918., a do tada je to radila Uprava za specijalnuobavještajnu službu.

Admiral Hall e nam poslužiti kao najbolji primjer za akcijeove vrste. On je sjajno iskoristio jednu dezinformaciju naštetu neprijatelja izdavši posebno izdanje Daily Maila12.7.1916. godine. U tom je trenutku položaj na zapadnojfronti bio kritian i bila je potrebna jedna diverzija da olakšaSaveznicima time što dio Njemake vojske pree u Belgiju.Hall je prvo „procurio“ i poslao kod za hitne sluajeveNjemcima. Naravno, kod je bio napravljen samo za tu svrhu itim kodom je javio da e doi do invazije iz Dovera na obale

Belgije. Kako bi potvrdio tu laž, naredio je štampanje 24 primjeraka Daily Maila sa jednimlankom koji je na šest od 24 primjeraka bio cenzurisan, i to je poslao u Holandiju. Odlomak je glasio:

„ Od našeg posebnog dopisnika H. W. Wilsona.

Baza na isto noj obali, ponedjeljak.

Sve ovdje ukazuje na neizbježnost važnih doga aja. Danas sam

obišao opine na istoku i jugoistoku pa mogu saopiti da su

znatne snage okupljene u blizini obale. Zapravo, pripreme su

takvih razmjera da javnost može o ekivati nešto mnogo

uzbudljivije od pukih priprema za odbranu obale... “

Amerikanci su postepeno došli do zakljuka da je upravo Soba40 najjae britansko oružje. Soba 40 je bilo kodno ime zapropagandu i dešifrovanje unutar Mornarike obavještajneslužbe. Služba admirala Halla je sudjelovala u brojnimpoduhvatima širom globusa, ali veina njih i obavještajnih iprotuobavještajnih odvijala se na amerikom kontinentu.Prijatelji Saveznika u SAD-u su ih smatrali genijima, aizolacionisti onima koji žele da ih uvuku u rat, u kojem im nijemjesto.

Admiral Hall

Zimmerman



- 24 -

U uspjehe Sobe 40 spada i najpoznatiji telegram u historiji – Zimmermanov telegram. Njegasu uhvatila i dešifrovala dva amatera iz Sobe 40 – Nigel de Grey i veleasni Montgomery. Tajtelegram je kasnije uveo SAD u rat. Svega nekoliko dana nakon što se Hall odluio da žrtvujeotkrie šifre i objavi telegram Woodrow Wilson, predsjednik SAD-a, je pred kongresomodržao govor nakon kojeg je SAD ušla u rat.

Zimmermanov telegram



- 25 -

Osnutak SOE i ono što je prethodilo

U godinama izmeu dva rata jedno ime karakterizira radove službe – Wilhelm Canaris. Kako e se kasnijepokazati Wilhelm Canaris, šef Abwehra – Hitlerova

protušpijunaža – je bio najvei rival Menziesa – šefaMI6. Ta borba je trajala skoro dvije decenije i bila jeveoma intenzivna, a ponekad je bila i saradnja. Canaris

je bio jedan od zavjerenika protiv Hitlera i ponekad jenamjerno slao informacije Menziesu, što ovaj ponekad inije najbolje tumaio.

Defanzivna špijunaža je bila veoma dobro organizirana,ali dolaskom 1939. i Hitlerove invazije na Poljsku,

javlja se potreba za stvaranje Odjela D ili Destruction(uništenje). Odjel je bio napravljen sa zadatkom dasabotažom nanosi štetu neprijatelju. Šef odjela je bioGrand koji je imao nevjerovatno fantastine zamisli,koje su veoma rijetko bile izvodive, ali baš taneizvodivost je bila klju za kasniji uspjeh SOE-a.

Sve špijunske mreže koje su postojale u Evropi su uništene Blitzkriegom i morala se pravitireorganizacija, tanije, sve ispoetka. U jednom izvještaju se opisuje stanje u Evropi: „Popisnaših uspjeha bijaše veoma mršav. U zaslugu nam je valjalo pripisati samo nekoliko uspješnihoperacija. Na Balkanu smo imali nešto što se moglo uvati terenskom organizacijom. Izmeukanala i Balkana nismo imali niti jednog jedinog agenta.“

SOE je za svoj zadatak uzela regrutovanje izbjeglica iz Evrope, slanje istih nazad, tamo

odakle su došli i prikupljanje podataka. Sam proces selekcije je bio težak jer su te izbjegliceveoma esto bile uplašene ili poslane od strane Njemaca da budu dvostruki agenti. Procesubacivanja agenata u Evropu je bio komplikovan i kljuivao je avione Royal Air Force(kraljevskog zrakoplovstva) i padobrance koji su bili voljni da po noi skau sa velikih visina.Za taj posao obuke padobranaca i organizacije ubacivanja agenata je bio zadužen George Hill,dobar prijatelj Sydneya Reillyja.

Ti novi špijuni su radili gerilski, možda i opasnije nego drugi špijuni. Nepisana pravilašpijunaže omoguuju agentima da nau utoište u ambasadi prijateljske zemlje, ali toga višenije bilo u Evropi. Komunikacija je bila takoer veoma teška jer je zahtjevala antene visoke 2metra, koje je teško sakriti bilo gdje.

Svakako je bilo teško agentima i da se sakriju od jakog Abwehra i strogog SD-a koji je bioodjel SS-a za špijunažu. Ako bi agent bio uhvaen morao je uništiti svoju kodnu knjigu, što jebilo takoer teško, pa je par takvih palo Njemcima u ruke.

Najpoznatiji špijun koji je djelovao unutar SOE je agent tricikl ili Duško Popov. Duško Popov je prvi ovjek koji je u Drugom svjetskom ratu radio za sve zaraene strane. Prvo se pridružiosrpskoj obavještajnoj službi, jer je i sam bio Srbin. Onda je otišao na zadatak u Rusiju i postaonjihov špijun, pa u Njemaku i poeo raditi za Abwehr, onda za MI6, pa je javioAmerikancima da e se dogoditi napad za Pearl Harbor mjesec dana prije samog napada. To

Wilhelm Canaris



- 26 -

je ujedno i najudnije što se zna o tom ovjeku. Niko nije znao taj podatak, a on je javio taandatum J. Edgar Hooveru. Ovaj mu nije vjerovao i SAD je platila strašnu cijenu za to. DuškoPopov je koristio više desetina imena. U njegovom dosjeu stoji da je inteligentan, kulturan išarmantan, ali da su mu slabost žene. Konano, kada se sve rezimira, on je radio za MI6, alinajprije je radio sam za sebe. Ipak, Duško Popov je zaradio nadimak – balkanski James Bond.

Dva su ovjeka iz SOE su uticala na njen rad znaajno, prvi je Domville koji je bio lan„Karike“ društva koje je promicalo rasnu istou i podržavalo Njemce. On je slao nekepodatke o radu SOE Canarisu. Drugi je raskrinkao prvog i napravio izvrsne promjene u SOE.Ime mu je Ian Fleming. On je bio fasciniran Sydneyem Reillyem i težio je tome da svi agentiSOE pokušaju da budu poput njega. Kasnije kad je pisao serijal James Bond, on je rekao daBond nije ni izdaleka klasa Reillya.

Flemingu je u radu naješe koristila sposobnostpridobivanja starješina. Tako je naprimjer uzimao nekuideju, doradio je i zatim napola šaljivo dostavio nekomstarijem oficiru kako bi mu ovaj dopustio da to i daljerazvija. Tako je nastala i jurišna jedinica (Assault Unit,

AU) broj 30 kojom je on upravljao tako neposredno da su je prozvali njegovom privatnom flotom. Admiralitet nijebio sretan tom jedinicom isprva, ali kada je ta jedinicapostala najusjpešnija jedinica te vrste na svijetu stvar sepromjenila. Fleming je upravljao iz svoje kancelariješaljui stalno telegrame, ponekad svakih sat po jedan itako je ponekad hvali, ponekad psovao, ponekad priaoviceve, ali uvijek održavao drugarstvo. Bez novane ilineke druge nadoknade AU30 je osvojila nevjerovatne ineosvojive kote i kodne knjige. Jedan oficir je sa 5vojnika zarobio 300 Njemaca i njihov radar.

Fleming je esto sam pravio šale na svoj raun i govorio da je neozbiljan, ali to je bila samomaska. Fleming nije bio amater i blefer kako su ga nerijetko opisivali, on je bio profesionalacdo kraja, koji je za jedan sat umio obaviti više korisnog posla, nego drugi za tri.

Poznata je pria o uskrsnuu „Karike“ koju je fabricirao Fleming. Shvativši sklonost Njemacaprema astrologiji i okultnom on je znao kako se to može iskoristiti. Pustio je u opticaj priu upodzemlju u Britaniji, koje nije postojalo, koje želi zbaciti vladu i uvesti mir sa Njemcima.Time je namjeravao da Njemci pošalju nekog lakovjernog nacistikog vou da doe u posjetui da tu bude uhapšen.

Ian Fleming

Rudlof Hess - ugledni nacistiki voa Horoskop koji je napravljen za Hessa



- 27 -

Kontaktirao je dva prijatelja koji su napravili nevjerovatan poduhvat pisanja horoskopa zaRudolfa Hessa koji je u to vrijeme bio opsjednut mistikom. Time bi se trebalo podstai daHess doe i pokuša zbaciti vladu preko „strukture“ „Karike“. Ishod sluaja Hess i danas spadapod državnu tajnu, ali zna se da poslije njegovog hapšenja nakon iskakanja iznad Škotske izahtjeva da ga vode nekom vojvodi od Hamiltona, niko nije uo o njemu ni rijei. Sluaj Hess

je bio najteži udarac njemakim špijunima i poetak kraja admirala Canarisa. Gestapo je zbogHessa, uhapsio stotine ljudi iz vlastitih redova, jer su mislili da je on pobjegao, a da e i onipobjei neprijatelju. Tada je pobijena veina astrologa Njemake.



- 28 -

ENGIMA I ULTRA – najuvanija tajna rata

Britanija je godinama uspješno dešifrirala njemake vojne,diplomatske i trgovake depeše. Pošto je Hitler znao vrijednosttajnosti od 1934. je poeo uvoditi novi sistem šifriranja. MI6 je etiri

godine kasnije bio nadohvat te tajne radi koje je pretražio skoro cijeliglobus. Ti podaci su bili nadohvat ruku pukovnika StewartaMenziesa, zamjenika šefa MI6.

Potraga je poela kada je britanski rezident Fracis Foley u Berlinu(šifra 1200) saznao da Njemci testiraju stroj – enigma. Tadašnji šefMI6 Sinclair je naredio Menziesu da sazna o emu je rije. Njegoviizvori su rekli da je mašinu izumio Nizozemac Hugo Koch. Te 1919.godine tzv. Geheimschriftmachine se nije prodavala dobro, pa je

Koch patent ustupio jednom Njemcukoji ju je nazvao Enigma po enigma

varijacijama Edwarda Elgara. Ali ninjemu prodaja nije išla te je patent imašinu prodao Wehrmachtu. im su jeovi kupili, nestala je sa tržišta,zauvijek. Enigma je odgovaralapotrebama Wehrmachta jer je bilonemogue shvatiti bez kljua.

MI6 je bio u orsokaku jer je samo toznala o mašini. Traak nade je pružioBS4 – odjel za kriptografiju poljskoggeneralštaba. Poljaci su bili najvei

strunjaci za taj posao i oni su uskoromogli rei da su provalili neke dijeloveEnigme. Ipak to nije bila mašina kojukoriste Njemci, jer su je ovi svakakoprilagodili i Poljaci su samomatematiki shvatili Enigmu, netehniki.

Najvei prodor u tajne Enigme su ipaknapravili Francuzi, ali nekriptografijom, ve izdajom. GeneralGustave Bertrand je bio šef „2 bis“ –

francuske kriptoanalitike službe.Njemu je pristupio neki Njemac koji jetražio priliku da izda Hitlera izideoloških razloga. Ta izdajica jedobavila prirunik za korištenjeEnigme i neke šifre sa prijevodima. Potim dokumentima Francuzi su izgradilisvoju Enigmu od dijelova registarskihkasa. Francuzi su dakle mogli itati sve

Stewart Menzies

Enigma – mašina kojoj su Njemci vjerovali



- 29 -

poruke dok ih „Izvor D“ (Njemac koji je dao dokumente) obavještava svakog mjeseca onovim šiframa.

Britanci su pak krenuli u napad na drugi nain. U junu 1938. godine Menzies je primio poruku koja je, kako e se kasnije ispostaviti, najvažnija poruka

obavještajne historije Drugog svjetskog rata.Poruku je poslao agent Gibson iz Praga, javljajuikako se upravo vratio iz Varšave gdje je nekipoljski Židov ponudio MI6 da proda svoja znanja oEnigmi. Richard Lewinski (kodno ime) je radio uberlinskoj tvornici koja je proizvela Enigmu. On jeza 10.000 funti, britanski pasoš za sebe i ženu, idozvolu boravka u Francuskoj nudio sve dijagramei jednu cijelu Enigmu. Menzies je odmah poslaodva ovjeka da provjere da li je Lewinski ozbiljanili agent sa zadatkom da zbuni Britance. Jedan oddvojice je bio Alan Turing – pravi matematiki

genije, koji je zaetnik teorije kompjutera i teorije oumjetnoj inteligenciji. Turing je bio najveibritanski luak, kako su govorili njegovi prijatelji.Trao je jednom sedmino 40 milja bez pauze,gledao je djeije emisije na BBC-ju, stalno seispovjedao majci, i esto je bio odsutan duhom.

Turing je javio Menziesu da je Lewinski pravi matematiar i da govori istinu. Oni su odmahpoeli praviti Enigmu. Nakon toga su poeli praviti BOMBU. To je bila šifra za mašinu kojabi provaljivala šifre koje nastaju na Enigmi. Svijet je za to saznao tek 1974. godine. Bomba jestroj 2.5 sa 2.5 metara, ali u njoj je bilo djelo inžinjerske vještine koju je nemogue opisati.

Da bi odgonetnuli veliki deo promjena u sastavu Enigme, angažovani u Bletchley parkusagradili su banku ranih kompjutera, poznatih kao "bombe." Prvu "bombu" su izmisliliPoljaci, ali ju je Turing pretvorio u mnogo moniji aparat, sposoban da dešifruje bilo kojuporuku sa Enigme, tako što bi mali dio obinog teksta mogao da bude korektno nasluen. Tose dogodilo da samo nekoliko sedmica po izbijanju rata da Saveznici mogu itati sve štoNjemci pišu.

Od 1940. Turingova Bomba je omoguila rutinsko itanje signala njemakog ratnogvazduhoplovstva, Luftwaffe. No, složeniji Enigma metodi koje je u komuniciranju koristilanjemaka mornarica smatrani su neprobojnima.

Kako bi razdrobio tzv. "riblji materijal" - poruke šifrovane na potpuno drugi nain koje sukorištene za Hitlerove strateške komunikacije, Turing je uveo elektronsku tehnologiju, pošto

je inženjere telefonije nagnao da omogue još vee brzine. Tako su nastale mašine Kolos,koje su istakle mogunost rasprostranjene digitalne elektronske tehnologije.

Elektronika je znaila bitno drugaiji pristup u odnosu na ostale mašine za dešifrovanje kojesu na slijepo tragale za tekstualnim paricama. "Ona je, kao glavnu stvar, po prvi putprimjenila statistiki napad na šifru," objašnjavao je ovih dana Tomi Sejl, rukovodilacProjekta obnove Kolosa. "Da bi to postigla, morala je, neprestano, da velikom brzinom

Alan Turing



- 30 -

pregleda veliki broj poruka. S obzirom da se radilo o elektronici, ona je to mogla da iniveoma brzo".

Kolos Mk2, koji je uveden uoi "Dana D", bio je prototip mašine koja je potvrdila mogunostkoncepta elektronskog prespajanja. Bila je to poboljšana verzija Mk1, koji je poeo sa radom1. februara 1944.

Kolos je do 1970-tih bio stogo uvana tajna. Na kraju Drugog svetskog rata u akciji je bilodeset takvih mašina. One su uspjele da smanje vrijeme potrebno za razumjevanje poruka izšifrantske mašine Lorenc sa nekoliko sedmica na nekoliko sati, što je bilo od velike važnostiza pripremu "Dana D". To znai da su bile od znaaja u kampanji dezinfomisanja koje su uposljednji as dovele do promjena u strategijama napada za "Dan D".

Kolosi su bili toliko uspješni da su do kraja Drugog svjetskog rata dešifrovali 63 milionakaraktera njemakih poruka. Potom su uništene - kako bi bile sauvane njihove sofisticiranetajne.

Bletchley Park – dom Ultra bombe



- 31 -

Dan D u oklopu laži

Na Dan D, 6.6.1944. godine najvea flota u historiji ovjeanstva, sastavljena od 6000saveznikih brodova, stigla je pred obale Francuske da bi sudjelovala u osloboenju Evrope.Na svoju neizmjernu sreu Saveznici su postigli potpuno taktiko iznenaenje: nacistiki orao

je spavao. Tako je Dan D postao najvea pobjeda Drugog svjetskog rata, a mogao je lahko biti

najkrvaviji poraz.

Nakon otkrivanja plana JAEL u Teheranu, taj isti plan je doraen i preimenovan planBODYGUARD7. Bodyguard nije bila samo operacija obmanjivanja, nego zapravo nazivkompletne strategije, koja se sastojala od niza individualnih operacija prikrivanja iobmanjivanja. Bodyguard je bio neka vrsta „plana igre“ i to igre koja je išla za tim da seneprijatelj navede na pogrešne zakljuke o saveznikim namjerama u zapadnoj Evropi.

Nekada u drugoj sedmici januara 1944. u Norfolk House-u, na štapskoj konferenciji generala Dwighta Eisenhowerasa tim planom je upoznao genijalni Bevan, šef LCS-a(organizacije koja ima za cilj da obmanjuje neprijatelja),stojei pred velikom zidnom kartom Evroazije. Bevan jeobjasnio da Bodyguard ima dvostruki cilj: primjenomrazliitih intriga postii da Hitler drži vojsku raspršenu poEvropi, kako ne bi mogao osujetiti operaciju Neptun(Normandija) i cijelu operaciju Overlord (krovno ime zainvaziju); i usporavanje Hitlerove reakcije na invazijuunošenjem zbrke u rad sistema veza, logistike,administracije i remeenjem funkcioniranjem svega štoon koristi. Štaviše, Bodyguard e fabricirati plan ipobrinuti se da Hitler doe do istog, kako bi ga zbunili upravoj lokaciji invazije. Ta lokacija je trebala biti

Norveška.Bodyguard se sastojao od 112 planova sa kodnim imenima Neptun, Jupiter, Overlord,Zeppelin, Fortitude itd. Bevan je esto spominjao pojam invazija, pa ga je Eisenhowerispravio i naredio da se od tada to naziva „operacija oslobaanja“. Tekst plana je odštampansamo jednom, kada je Bevan otišao u Moskvu da upozna drugove iz Kremlja sa sadržajem.On ga nije nosio sa sobom, ve je dao da se tih 10 gusto kucanih stranica pošalje bežinimputem. Naravno, to je bilo kodiranom najsigurnijom šifrom koja je ikada korištena u Drugomsvjetskom ratu. Bevan je zabilježio da su Rusi za vrijeme rata uveli radno vrijeme od 17 do 5poslije ponoi. Sastanci su se održavali oko 2 poslije ponoi i nakon desetak dana plan je bioprihvaen u izvornom obliku. Potpisivanje je bilo 3.3.1944. ali tada su Bevan i Baumer(Amerikanac) odbili potpisivanje jer nije bilo naznaeno ime zemlje koja potpisuje dokument.

Dok su ostali pili vodku i priali o ratu Baumer je prekucao cijeli protokol i onda su moralisvi zajedno potpisati svaku štamparsku i ortografsku grešku. Baumer e zabilježiti da je tonajbizarniji dokument u arhivama amerikog State Departmenta.

Bodyguard je preuzeo na sebe i obavezu cenzure koja je bila kljuna za uvanje tajne invazije.Poznat je incident diplomate koji je na radio emisiji priao o velikim betonskim platformamakoje e kasnije biti potopljene pred obalama Normandije. Tu emisiju je slušao jedan japanski

7 Tjelohranitelj

Dwight David Eisenhower



- 32 -

diplomata, ali sreom nije shvatao engleski najbolje i javio je u Tokio da se radi oplatformama za neke topove. Sama lokacija tih platformi je mogla ugroziti cijelu operaciju.

Dan D je bio dan iji se datum nije znao do svega par sati prije invazije. U skrivanje togdatuma bilo je ukljueno 120 agenata širom Evrope, 8000 pripadnika pokreta otpora uFrancuskoj, koji su kasnije ubacivanjem kocke šeera u rezervoar njemakih tenkova

onesposobili desetine metalnih grdosija. U Londonu je nekoliko desetina službenika MI5,MI6, LCS-a, CSM-a, SHAEF-a, SOE-a, SIS-a; u SAD-u JCS-a hapsilo svakoga ko biizgovorio rije Overlord ili Normandija. U nevienoj cenzuri nijedna rije nije objavljena a danije prošlo kroz rigorozni filter MI5. General Patton je upravljao cijelom imaginarnomgrupom armija na sjeveru Engleske kako bi zbunio neprijatelja. Simulirano je 1546 porukanepostojeih vojnika svojim ljubavnicama širom Britanije, samo da Njemci misle da postojineka armija koja planira napad na Belgiju. MI6 je ak u svoje redove uveo mrtvog porunikaiji leš je obuen u uniformu i baen padobranom u more, na obale Španije, kako bi ga tunašli nacisti i iz njegove torbe izvadili pisma koja su priala o invaziji na Norvešku. Porunik

je umro mjesec dana prije u svojoj kadi u Portsmouthu. Pria o Danu D je bila do prijedvadesetak godina velika nepoznanica zbog državnih tajni, ali najvea tajna je tajna o tomekako su uvane tajne. Nigdje u knjigama historije neete nai imena aktera koji su najviše

doprinijeli ovoj djelatnosti.

No uoi Dana D je nebo iznad Hitlerove vile bilo vedro. On i Eva Braun su nakon slušanjaploe sa pjesmama LIEDER, uzeli napitak za spavanje i otišli na poinak. Hitler je spavao utrenutku kada je u dalekom Portsmouthu general Bull odaslao historijski signal „Adorationfrom 0200!“. Taj je signal pripadao scenariju za Fortitude i znaio je da tada poinje snažnaradio aktivnost na prostoru preko puta Pas de Calaisa – mjesta na kojem se trebala da budenavodna invazija. U to vrijeme su brodovi uplovljavali u zaljev Seine, a nebo nad Engleskom

je bilo prekriveno avionima koji su išli na istok. Komanda više nije imala šta da radi, tako dasu Montgomery, Eisenhower, Churchill, Menzies, Bevan i mnogi drugi uradili isto što iHitler: lijepo otišli na spavanje.



- 33 -

Zakljuak

Britanska tajna služba je dugo vremena, u svim ozbiljnim krizama i ratovima dobro služilasvojoj zemlji, ali je inila i strašne greške. Bilo je vrijeme kada se svako miješao u posao tajneslužbe i kada vlada nije uzimala u obzir njihova upozorenja, ali ukupno kada se sve sagleda sa

odreenom distancom, na planeti Zemlji, nema obavještajne službe sa zanimljivijomhistorijom.

Oito, nemogue je napisati cijelu historiju bilo koje tajne službe. ak i kad bi svi spisi idokumenti bili dostupni, valjalo bi se hrvati sa netanostima, pretjerivanjima i problemomtumaenja proturjenog i meusobno sukobljenog materijala. Nakon podrobnom prouavanjaovih 450 godina postojanja tajne službe, naravno bez posljednjih 50 jer su još pod velomdržavne tajne, pokazuje se slika špijunaže i protušpijunaže, promjenjivih metoda inepromjenjivih osobina i sklonosti svojstvenih Britancima i upornosti i hrabrosti idjelotvornosti pojedinih agenata i šefova obavještajne službe.

Znaajno je da je individualizam imao u britanskoj špijunaži mnogo veu ulogu nego u bilokojoj drugoj obavještajnoj službi. Unato sve veoj sklonosti prema ekipnom radu, nego ubilo kojoj drugoj obavještajnoj službi, pojedinac je u 20. vijeku ostao najvažniji faktorpostigavši esto više i od gomile obavještajnih strunjaka.

MI5, MI6, NID, SIS itd. krajem 20.-og i poetkom 21.-og vijeka su nepoznanica jer im je topriroda. Tek skoro je javnost upoznata sa imenima nekih od ljudi koji su poginuli davne 1960.godine.

Svijet obavještajnih službi je jedinstven jer nema drugog polja ljudskog djelovanja koje stalnoradi u sjeni. Iako se smatra neophodnim, predstavlja mranu stranu svjetskih politikihsistema, jer je u biti od države sponzoriran voajerizam.

Negativna konotacija špijunaže nastaje još u Grkoj, za vrijeme polisa. Tada su posebniambasadori gradova, zvani proxenos, bili poslani od jedne države drugoj i tamo su uživalivelike poasti. Nažalost, nije bilo potrebno mnogo da neki shvate potencijal proxenosa i koristkoja se time može ostvariti, a još manje da i žrtve to shvate. Od tada se kaže da je špijunažazanat kojim se bavi samo ološ društva.

Do 16. stoljea „crna vještina“ je bila smatrana grijehom državnika. To se mijenja ustogodišnjem ratu koji je trajao 126 godina. Rije je o napetoj situaciji u kojoj su se našleFrancuska i Engleska, i tada je bilo jasno da se samo iza kulisa politike pozornice nešto možepostii. Danas je špijun geopolitki alhemiar i to je zanimanje koje zahtijeva akademskoobrazovanje i sposbnost shvatanja politike, te efikasno izvršavanje zadataka, ponekad ak i

slijepo.

Važan zakljuak iz ove prie sam proizilazi, a niko ga nije bolje izrazio neko engleski filozofFrancis Bacon – „Znanje je mo“.



- 34 -

Pojmovnik obavještajne službe

Kad god je to bilo mogue ja sam izbjegavao korištenje profesionalnog žargona špijuna, ali ikao objašnjenje za pojmove koje sam koristio i informacije radi ovdje je nekoliko pojmovakoji su nezaobilazni u razgovorima o tajnoj službi:

Agent – špijun kojeg redovno plaa državna obavještajna služba. Njegov posao jekancelarijski, a ne operativan

Agent provocateur – izvor pod kontrolom ili uticajem neprijateljske obavještajne službe.Zadatak mu je da se ubaci u neku organizaciju, potakne na nasilnu akciju, ilegalno djelo i timeopravda ekstremnu protumjeru.

Izvor – osoba koja iz finansijskih, ideoloških ili drugih razloga radi u svojo zemlji zaobavještajnu službu neke druge zemlje. Naješe samo daje informacije, ali može i raditi nekedruge stvari.

Provaljen – agent ili izvor kojeg je otkrila služba za protušpijunažu. Žargon za to je „izgorio“

Procurio – namjerno odavanje podataka sa ciljem da zavara neprijatelja

Kod – metoda skrivanja podataka i poruka. Mijenja slova ili rijei drugim rijeima ilibrojevima po sistemu koji se esto mijenja. Za itanje je potrebna kodna knjiga koja jerijenik itanja koda

Šifra – sistem skrivanja podataka premještanjem slova prema odreenom sistemu. Kodnaknjiga nije potrebna jer je klju u samoj poruci.

Pokri

e – organizacija ili neka druga krinka kojom se skriva veza sa obavještajnom službom.

Krtica – Agent koji je ubaen u politiku, obavještajnu ili vojnu strukturu sa ciljem da doedo odreene pozicije moi i onda se agent „ukljui“ i obezbjeuje vrijedne podatke.

Spava – agent ubaen u stranu državu sa ciljem da vodi normalan život i ne sakuplja podatkedok mu se ne naredi drugaije

Stanica – esto se koristi naziv centrala. Glavni ured službe u stranoj zemlji. Naješeambasada.



- 35 -

Bibliografija

1. „Britanska obavještajna služba“ – Richard Deacon2. „Prisluškujte Hitlera“ – A.C. Brown

3. „Dan D u oklopu laži“ – A.C. Brown4. „CIA i kult obavještajne službe“ – John Marx i Victor Marcetti (Izdava Savezni

sekretarijat za unutrašnje poslove)5. „Obavještajna i vojnoobavještajna služba SAD“ – autor nepoznat (Državni sekretarijat

za narodnu odbranu)6. „The Big Breach“ – Richard Tomlinson7. „Grand Deceptions“ – autor nepoznat8. „The Great Dictionary of Freemasonry“ – „Veliki rjenik masonstva“ – Grupa autora9. „Britanska politika na balkanu u II svjetskom ratu“ – E. Baker



Komentar mentora:

Documents

Britanska Tajna Sluzba