Budžetiranje kapitala (capital budgeting) predstvlja postupak donošenja odluka o dugoročnim investicijama u realnu poslovnu imovinu kompanije. Postupak budžetiranja sa sastoji od 1. prognoze novčanih tokova projekata i 2. ocjene njihove finansijske efikasnosti primjenom kriterija finansijskog odlučivanja ugrađenih u brojne metode budžetiranja kapitala. Investicijski projekti Dugročni realni projekt zahtjevaju ulaganja u fiksnu, primarno realnu materijalnu imovinu kompanije (tj. osnovnih sredstava). Tako možemo reći da budžetiranje kapitala se često deifnira kao proces donošenja odluke o ulaganjima u fiksnu imovinu. Profitabilna upotreba fiksne imovine nemoguća je bez angažiranja sredstava tekuće imovine (obrtna sredstva), Vremenska vrijednost novca Budžetiranje kapitala karakterizira ispitivanje ekonomske i osobito finansijske efikasnosti dugoročnih investicijskih projekata kompanija. U tu svrhu koriste se razni ekonomski i posebno finansijski kriteriji odlučivanja. Većina kriterija finansijskog odlučivanja se temelji na tehnici vremenske vrijednosti novca,tj. na tehnici izračunavanja sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih učinaka projekta koja se zasniva na diskontnoj tehnici. Trošak kapitala Vremensku vrijednost budućih novčanih učinaka za kompaniju određuje njegov trošak kapitala. Tu se govori o ponderisanom prosječnom trošku kapitala, odnosno o „kompozitnom“ ili ukupnom trošku kapitala. Problematika određivanja troškova kapitala se zasniva na međuzavisnosti rizija i neizvjesnosti. Investicije se obično dijele na: 1. FINANSIJSKE INVESTICIJE i 2. REALNE INVESTICIJE FINANSIJSKE INVESTICIJE obuhvaćaju ulaganje u finansijsku imovinu. Tu se misli na dionice, obveznice i druge vrijednosne papire. Značaj je u tome što ove investicije imaju visok stepen likvidnosti, jer je primarno riječ o utrživim instrumentima. Zatim, lako je identificirati veličinu investicije i njezinih prinosa (veličina investicija se određuje tržišnom vrijednošću instrumenata u vrijeme njihovog sticanja). Prinosi od ovih investicija su dividende, kamate i druge naknade. KVAZIFINANSIJSKE INVESTICIJE predstavljau druga ulaganja u utržive imovinske oblike s aktivnim tržištima, iako u stvari nije riječ o ulaganju u finansijsku imovinu. (pr. Ulaganje u nekretnine rezidencijalnog karaktera, ulaganje i investiranje u zlato i druge plemenite metale..). Špekulativnog i štednog karaktera mogu biti. REALNE INVESTICIJE se po pravilu, vrše u dodirljivu materijalnu imovinu. Njihova se namjena ne sastoji u držanju i ostvarivanju određenih prinosa kao kod finansijskih investicija, već u produktivnom korištenju za obavljanje određenih poslovnih aktivnosti. Vrijednosti ovakvih investicija je teško procijeniti zbog činjenice da uz sebe vežu i ulaganja u neto obrtni kapital potreban za obavljanje namjeravanih poslovnih aktivnosti.

KARAKTERISTIKE PROJEKATA Nove investicije predstvljaju dugoročno osiguranje potrebnih nekrentina i opreme te neto obrtnog kapitala za izvođenje sasvim novih profitabilnih poslovnih operacija: Najčešće one su i ulaganja u dugoročni rast preduzeća. Nove investicije bitno određuju buduću efikasnost kompanije i njene konkurentske sposobnosti, te kreće se u pravcu da vlasnicima kapitala (dioničarima)osvaja što veće vrijednosti. Investicije u zamjenu predstavljaju investicije u zamjenu postojeće opreme ili zamjenu postojećih nekretnina. Mogu se javiti kao neophodne investicije koje uzrokuje ekonomska i fizička dotrajalost. Riječ je o nužnim intervencijama da bi se osigurala poslovna i profitna sposobnost kompanije koje odgovara interesima njegovih vlasnika. I ova vrsta investicija ima cilj i kreće se u pravcu da vlasnicima kapitala (dioničarima)osvaja što veće vrijednosti na tržištu. Karakteristike/determinante projekata:

1. dugoročan karakter investicijskih projekata 2. vremenski raskorak između ulaganja i efekata ulaganja 3. međuovisnost investiranja i finansijaranja 4. rizik i neizvjesnost.

Dugoročni karakter projekata Temeljna je karakteristika investicijskih projekata da je posrijedi dugoročno vezivanje novca u nenovčane oblike fiksne imovine i povećanje permanentne tekuće imovine kompanije. Likvidnost imovine – dugoročni aspekt investicijskih odluka karakterizira relativno niska likvidnost tako vezanih novčanih sredstava u realnim imovinskim oblicima, iz čega proizilazi i dugoročno opredeljenje buduće profitne snage kompanije. To znači da se realna poslovna imovina može po pravilu prijevremenom prodajom pretvoriti u novac ali uz znatnije gubitke. Na taj način je otežana i preorjentacija na druge realne imvoinske obike. Slaba utrživost imovine – realne oblike imovine koje kompanija koristi u svom poslovanju najčešće karakretizira nizak stepen utživosti. Vremenski raskorak ulaganja i učinaka Vremenski raskorak bitno određuje profitnu snagu svakog projekta. Razdoblje investiranja je veoma važan čimbenik koji određuje samo efikasnost projekta. Investiranje – Razdoblje ivestiranja označava vrijeme potrebno da se investicija osposobi za generiranje profita i novčanih tokova. Kroz to vrijeme kompanija samo ulaže u investiciju koja još ne daje efekte. Efektuiranje – Razdoblje efektuiranja osigurava ekonomsku i finansijsku efikasnost investicijskog projekta. Što je razdoblje efektuiranja duže i sama finansijska efikasnost investicijskog projekta biti će veća.

Dinamika novčanih tokova – Za finasijsku efikasnost projekta važna je i dinamika prticanja novčanih tokova, njihova vrijednosna raspoređenost po razdobljima efektuiranja. Međuovisnost investiranja i finansiranja Ulaganja u realne projekte povezana su sa njihovim finansiranjem ali i sa finansiranjem cjelokupnog poslovanja preduzeća. To je posebno izraženo na području dugoročnog finansiranja. Svako realano povećanje fiksne i permanentne tekuće imovine izaziva i potrebu dugoročnog finansiranja toga povećanja resursa kompanije. Rizik i neizvjestnost Ulaganje u sadađnjosti radi ostvarivanja određenih efekata u budućnosti i karakteristično za sve projekte nužno je povezano s određenih stepenom rizika i neizvjesnosti da se očekivani efekti analiziranog projekta neće ostvariti, odnosno da će se ostvariti s određenim stepenom varijabilnosti rezultata takvih ulaganja prema onima planiranim tj. očekivanim. Rizik i neizvjesnost su jedna od temeljnih obilježja svakog projekta, a time i sastavni dio budžetiranja kapitala. Individualna rizičnost Stepen rizka i neizvjesnosti određenih projekata razlikuje se prema karakteru tih projekata. U slučaju kod investicija u zamjenu rizik je manji nego kod novih projekata. Portfeljni učinak rizika svojstven je svakom projektu i zahtijeva provođenje analize njegova relevantnog rizika za kompaniju i za dionice kompanije držane u dobro diverzificiranom portfoliju. Finansijska efikasnost projekta određena je veličinom i dinamikom novčanih tokova za koje se očekuje da će ih ostvariti u budućnosti te njihovom vremenskom vrijednošću. Pri tome je vremenska vrijednost tih novčanih tokova određena međuovisnošću rizika i nagrade koja se mjeri troškom kapitala. Klasifikacija novčanih tokova projekata, prema dva bitna razdoblja u životu

1. razdoblje investiranja 2. razdoblje efektuiranja

Investicijski troškovi – Period investiranja karakterizira nastajanje novčanih izdataka. To su troškovi na nabave fiksne imovine potrebne za efektuiranje projekta. Takvi troškovi se nazivaju investicijski troškovi ili izdacima. Tekući novčani primici /tekući novčani izdaci Razdoblje efektuiranja opisuje stvaranje novčanih primitaka od prodaje proizvoda ili izvršenih usluga projekata Da bi se proizvodili i prodavali proizvodi ili proizvodni učinci, potrebno je kontinuirano opskrbljivanje proizvodnje utemeljene projektima materijalima, energijom i drugim prozivodnim inputima, kao i kontinuirana isplata plaća

zaposlenima te isplate preuzetih obaveza. Sve ovo nabrojano predstavlja tekuće novčane izdatke potrebne za osiguranje nastajanja novčanih primitaka. Čisti novčani tok predstavlja razliku između tekućih novčanih primitaka i tekućih novčanih izdataka koji nastaju tijekom perioda efektuiranja projekta. Razgraničenje investiranja i efektuiranja – granica između razdoblja investiranja i razdoblja efektuiranja ne mora biti jedna vremenska tačka več određeno vrijeme u kojem će uporedo nastajati čisti novčani tokovi od efektuiranja i investicijski izdaci u dogradnju investicije ili u povećanju neto obrtnog kapitala. Rezidualna vrijednost – na kraju razdoblja efektuiranja projekta obično ostaje stanovita fiksna imovina s određenom likvidacijskom vrijednošću ili pak s mogućnosti alternativne upotrebe. Oslobađanje neto obrtnog kapitala – prestankom efektuiranja investicije dolazi do oslobađanja neto obrtnog kapitala koji je bio vezan u njezinim poslovnim operacijama. Oslobađanje neto obrtnog kapitala dovodi do stvaranja slobodnih novčanih sredstava za kompaniju. Stoga i oslobađanje neto obrtnog kapitala znači novčane primitke projekta koji se mogu tretirati kao dio njegove rezidualne vrijednosti. Mogući pristupu analiti novčanih tokova:

1. analizom originalnih novčanih tokova i 2. analizom diskontovanih novčanih tokova.

TIPOVI INVESTICIJSKIH PROJEKATA

1. jednokratno ulaganje – jednokratni efekti (point input – point output) 2. višekratno ulaganje – jednokratni efekti (continious input – point output) 3. jednokratno ulaganje – višekratni efekti (point input - continious output) 4. višekratno ulaganje – višekratni efekti (continious input - continious output)

PI- PO --- Jednokratno ulaganje – jednokratni efekti (point input – point output) Tip je projekta kod kojeg investicijski troškovi nastaju u jednom trenutku, kao što i efekte investicije predstavlja čisti novčani tok koji nastaje u jednom trenutku poslije određenog vremena nakon investicijskog ulaganja. Ovaj tip investicija je vrlo rijedak kada je riječ o realnim investicijama. Karakterističan je za finansijske investicije. CI – PO --- višekratno ulaganje – jednokratni efekti (continious input – point output) Tip je projekta gdje investicioni troškovi nastaju u više razdoblja, dok efekte investicije predstavlja čisti novčani tok koji nastaje u jednom trenutku kroz određeno vrijeme nakon posljednjeg investicijskog ulaganja. Ovaj tip investicija je vrlo rijedak kada je riječ o realnim investicijama. Ovaj tip projekta je način poslovanja za određena preduzeća (pr. stanogradnja, brodogradnja...) koja moraju da vode brigu i računa o značajnom vremenskom raskoraku između ulaganja u tekuće poslove i učinaka takvih poslova.

PI-CO --- jednokratno ulaganje – višekratni efekti (point input - continious output) Tip je ulaganja kod kojeg investicijski troškovi nastaju u jednom trenutku, a učinci investicije jedu višekratni čisti novčani tokovi koji nastaju u određenom broju vremenskih razdoblja kroz vrijek efektuiranja projekta. Ovaj tip projekata čest je slučaj kod investicija u zamjenu postojećih postrojenja i opreme. Najpogodniji je oblik za školsko prikazivanje metoda finansijskog odlučivanja koje se koritste u procesu budžetiranja kapitala. CI – CO --- višekratno ulaganje – višekratni efekti (continious input - continious output) Tip je projekta kod kojeg investicijski troškovi nastaju kroz više razdoblja, a efekti investicije jesu višekratni čisti novčani tokovi koji nastaju u razdobljima vijeka trajanja efektuiranja projekta. Ovo je vrlo čest tip realnih projekata, pogotovo kada je riječ o novim investicijama koje zahtijevaju duže vrijeme investiranja. Godišnji novčani tokovi / Princip kraja godine U stvarnosti se novčani tokovi pojavljuju cijele godine – investira se tokom godine, kao što i novčani tokovi pristižu tokom godine. Tehnikom budžetiranja kapitala svi investicijski troškovi izvršeni tokom određene godine kao i svi čisti novčani tokovi primljeni tokom određene godine tretiraju se kao da su nastali krajem te godine. Vrste investicijskih projekata Investicijski projekti mogu se klasificirati sa različitih apekata. Tako se sa stajališta veličine investicijskih troškova može govoriti o velikim i malim projektima, sa stajališta međuovisnosti između projekata može se govoriti o međusobno vezanim i međusobno nevezanim projektima, sa stajališta faze poslovanja kompanije o investicijama u proizvodnju, investicijama u prodaju, investicijaa u nabavu i sl. Troškovi budžetiranja kapitala Veliki projekti su oni projekti koji zahtijevaju znatna angažiranja kapitala obično se predlažu zbog očekivanja znatnih budućih koristi za poslovanje kompanije. Eventualni neuspijeh, dakle izostajanje očekivanih rezultata, imat će znatne posljedice na cjelokupno poslovanje kompanije, a nerijetko može rezultirati i propašću kompanije. Jasno je da takve projekte treba detaljno analizirati tako da će i takva analiza zahtijevati znatne troškove provođenja. Mali projekti su oni projekti koji zatijevaju skromna ulaganja prema veličini kompanije ne mogu dati tako presudne koristi, kao što ne mogu izazvati ni tako drastične posljedice da bi opravdali detaljnu analizu svoje efikasnosti. Investicije u zamjenu postojeće fiksne imovine povezane su sa postojećim poslovanjem kompanije. Zbog toga je i stepen rizika i neizvjesnosti pri poduzimanju takvih investicija relativno mali, tako da će i ispitivanje finansijske efikasnosti predloženih projekata u zamjenu biti relativno jednostavno i jeftino. Postoje tri kategorije investicija u zamjenu:

1. zamjena radi održavanja poslovanja 2. zamjena radi smanjenja troškova 3. zamjena radi održavanja poslovanja i ekspanzije.

Investicije u ekspanziju Ekspanzijom se označava dugoročno povećanje poslovnih operacjia kompanije. Tako povećanje poslovnih operacija zahtijeva i povećanje imovine kojom kompanija posluje. Investicija u ekspanziji su novi investicijski projekti i mogu biti:

1. ekspanzija postojećih proizvoda ili tržišta 2. ekspanzija u nove proizvode ili tržište.

Ekspanzija postojećeg poslovanja predstavlja ekspanziju postojećih proizvoda ili tržišta odnosi se na investicijske izdatke u povećanje postojeće proizvodnje, uvođemke sličnih proizvoda ili proširenje izlaznih ili distributivnih mogućnosti da postojećim tržištima. Riječ je o horizontalnoj ekspanziji koja može biti praćena i određenim proširenjem game ponude na tržištima na kojima kompanija već posluje. Ekspanzija novog poslovanja – predstavlja projekte koji zahtijevaju najpodrobniju i najsofisticiraniju analizu jesu oni koji uvjetuju novčane izdatke u osvajanje novih proizvoda ili pak novih tržišta. Ekspanzija u nove proizvode može biti horizontalna ili pak vertikalna. Ova ekspanzija je povezana sa novim, nepoznatim proizvodima, uslugama i tržištima. Diverzifikacija – Ekspanzija u nove proizvode ili tržišta ima učinke diverzifikacije. Diverzifikacijom se smanjuje izloženost kompanije rizicima samo jedne poslovne aktivnosti. Ostale investicije Kompanija ponekad poduzima određene investicije čiji se novčani učinci teško mogu odrediti ili spoznati prije njihove definitivne realizacije. To su investicije u istraživanja i razvoj, zatim investicije u projekte povezane sa sigurnošću i zahtjevima okoline kao i investicije u „kozmetičko“ poboljšanje kompanije. Vezani i nevezani projekti Neovisnost projekta predstavalja dva ili više investicionia projekt koja su neovisna jedan od drugog. To znači da postoji mogućnost da se jedan od tih projekata prihvati, a drugi odbaci i prihvatanje jednog projekta ne zavisi od prihvatanja drugog. Međuovisnost projekta predstavlja postojanje ovisnosti između projekata koja znatno povećava opseg njihove prethodne analize. Postupak budžetiranja kapitala Postupak budžetiranja kapitala zahtjeva niz koraka koji se moraju poduzeti u procesu donošenja odluka o dugoročnom investiranju kao i u postupku izgradnje i edektuiranja prihvačenih podataka.Mogući scenarij sastojao bi se od slijedečih koraka 1.Pronalaženje investicijskih oportuniteta Sposobnost stvaranja i razvoja ideja o novim poslovnim poduhvatima kao i razvoja ideja o poboljšanju postojećih poslovnih aktivnosti preduzeća svakako je jedan od presudnih momenata u usmjeravanju preduzeća budućoj profitabilnosti

2.Prikupljanje podataka Dio podataka prikuplja se kontinuirano u evidencijama preduzeća-računovodstvena i poslovna statistika-tako da je bitno njihovo razumjevanje i konkretna upotreba dok se drugi dio informacija prikublja i obrađuje na temelju inženjerskih podataka,pregleda tržišnih kretanja i drugih finansijskih informacija.Prikupljeni podaci moraju se statistički obraditi radi sačinjavanja distribucija vjerovatnosti očekivanih predloženih projekata. 3.Određivanje novčanih tokova investicijskih oportuniteta Definisanjem veličine investicijskih troškova,očekivanih čistih novčanih tokova i rezidualne vrijednosti predloženih investicijskih oportuniteta oni postaju konkretni projekti o kojima se mogu donositi investicijske odluke.Utvrđivanjem predloženih projekata stvorene su podloge za njihovo fer vrednovanje a te podloge sadrže potrebna investicijska ulaganja,očekivane efekte investicije,efekte oslobađanja novčanih sredsava iz investicije kao i njihovu distribuciju vjerovatnosti kojom se omogućava kategorizacija predloženih projekata sa stajališta rizika ulaganja. 4.Određivanje budžeta kapitala Raspoloživ novac za investicije te mogućnosti i uvjeti njegova pribavljanja određuju visinu budžeta kapitala koji može osigurati preduzeće za investicije,čime se određuje i maksimalna vrijednost predloženih projekata koja se može finansirati.Budžet kapitala mora se određivati po inkrementima određenim prijelomnim tačkama rastućih troškova preduzeća. 5.Vrednovanje i donošenje odluke Utvđeni novčani tokovi u predloženim projektima i utemeljeni standardi profitabilnosti sa stajališta budžeta kapitala preduzeća esu definitivna analitička podloga za vrednovanje predloženih investicijskih oportuniteta.Na temelju fer vrijednovanja svkog projekta donosit će se investicijske odluke.Definitivna odluka o izboru seta projekata koje će finansirati preduzeće unutar raspoloživog budžeta kapitala obavit će se upoređivanjem njihovih međusobnih karakteristika u procesu rangiranja projekata. 6.Analiza izvođenja i prilagođavanja Proces investiranja potrebno je analizirati da bi se otkrili određeni propusti prilikom projektiranja novčanih tokova tih projekata.Uočene propuste potrebno je ponovo vrednovati i obaviti potrebna prilagođavanja već u fazi investiranja kako bi se izbjegao negativan uticaj projekta na kreiranje vrijednosti tvrtke.Izvođenje projekata potrebno je analizirati i u fazama njegova efektuiranja. Važnost budžetiranja kapitala Sa dugoročnim investicijskim odlukama se utemeljuju buduće poslovne performanse preduzeća i buduća vrijednost preduzeća.Razlozi takvog značenja budžetiranja kapitala su: 1.Dugoročno usmjeravanje poslovanja Budžetiranje kapitala je proces kojim se za duže vrijeme unaprijed određuju okviri poslovnih performansi i vrijednosti preduzeća.Odluke koje su rezultat tog proces imaju za posljedicu dugoročnu imobilizaciju novca u imovinske oblike niske likvidnosti,i taj

gubitak fleksibilnosti mora biti kompenziran osvajanjem povečane profitabilnosti barem u skladu sa postevljenim standardima profitabilnosti na tržištu. 2.Velika vrijednost Važnost budžetiranja kapitala proizilazi iz činjenice da je večina kapitalnih izdataka preduzeća izrazito velike vrijednosti,dakle što je vrijednost angažiranja sredstava u preduzeću veća ,veća je i važnost prognoze efekata njihova angažiranja jer je i potencijalni gubitak fleksibilnosti preduzeža znatno veći. 3.Predviđanje buduće prodaje Proces budžetiranja kapitala uključuje i predviđanje buduće prodaje preduzeća,dakle ako se ne obave investicijska ulaganje,preduzeće ne može susresti buduću potražnju na tržištu,što se dešava i u slučaju da se poduzimaju nedovoljne investicije,a ako se dese prevelika investicijska ulaganja,preduzeće će patiti od prekapacitiranosti sa svim teretom fiksnih troškova i teretom nemogućnosti zadovoljavanja standarda profitabilnosti koje postavljaju investitori na tržištu. 4.Određivanje najpovoljnijeg vremena Pažljivo izrađeni budžeti kapitala omogućit će preduzeću prevovremene investicije kojima će se uskladiti proizvodne i druge poslovne mogućnosti preduzeća sa očekivanim kretanjima buduće potražnje i očekivanim kretanjima buduće prodaje.Dakle prerano poduzetim investicijama preduzeće će trpiti gubitke na jalovim fiksnim troškovima i oportunitetne gubitke angažiranja novca,dok prekasno poduzete investicije predstavljaju značajne oportunitetne troškove kroz gubitke moguće razine prodaje i novčanih tokova koji bi tako rezultirali. Metode finansijskog odlučivanja 1.Temeljne metode U ove metode ubrajamo metodu čiste sadašnje vrijednosti i metodu interne stope profitabilnosti,i one su temeljene u svim postupcima kvantifikacije finansijskih odluka pa tako i u postupcima odlučivanja o dugoročnim projektima preduzeća,a također su ključne i za primjenu ekonomskog koncepta vrijednosti. 2.Dodatne metode Problem izbora između više varijanti je jedan od temeljnih razloga što su uz navedene temeljne metode razvijene i druge metode kojima se nastoji poboljšati kvaliteta donesene odluke pa se tako često koriste i slijedeće metode: -metoda perioda povrata -metoda diskontiranog perioda povrata -metoda indeksa profitabilnosti -metoda sadašnje vrijednosti budućih troškova -metoda anuiteta 3.Posebne metode Da bi se upotpunio instrumentarij analize finansijskih odluka razvijene su i posebne metode i to metoda diferencije imetoda modificirane interne stope profitabilnosti.Razlog

korištenja i drugih kriterija,konkretno računovodstvene mjere efikasnosti investiranja,leži u činjenici da je finansijska efikasnost projekta samo jedan vid ukupne investicijske odluke. 4.Specifične metode Za ocjenu opravdanosti ulaganja u zamjenu fiksne imovine razvijena je metoda MAPI a za određivanje najpovoljnijeg vremena zamjene fiksne imovine metoda diskontiranog novčanog toka.Analiza ovih specifičnih odluka može se obaviti i na temelju metode čiste sadašnje vrijednosti ili ipak na temelju kriterija interne stope profitabilnosti(indeks profitabilnosti i kriterij anuiteta). Kriterij odlučivanja,a posebno tehnika sadašnje vrijednosti koriste se i u drugim slučajevima finansijskog odlučivanja kao što mogu biti izbor oblika finansiranja,ocjena oportunosti refundiranja dugoročnih dugova i slične finansijske odluke. Razdoblje povrata Razdoblje povrata je broj razdoblja po pravilu godina u kojima će se vratiti novac uložen u određeni projekat.Novac uložen u projekat vraća se priticanjem godišnjih poslovnih čistih novčanih tokova kroz cijelo vrijeme efektuiranja projekta.Kada čisti novčani tokovi od poslovanja dostignu visinu uloženih investicijskih troškova ostvaruje se i razdoblje povrata. tp I=ΣVt t=1 gdje su: I-investicijski troškovi Vt-čisti novčani tokovi po godinama Tp-razdoblje povrata Izračunavanje razdoblja povrata Ako su prognozirani čisti novčani tokovi konstantni kroz vijek evektuiranja projekta predhodna formula jednostavno se transformira u izračunavanje odnosa veličine investicijskih troškova i konstantnog godišnjeg čistog novčanog toka. tp=Io/vt Ako su novčani tokovi projekta različiti,razdoblje povrata računa se njihovim zbrajanjem sve do one godine u kojoj se veličina kumuliranih čistih novčanih tokova izjednačila s veličinom investicijskih troškova. Grafička ilustracija Prva pretpostavka za grafičko ilustriranje je karakteristična za logiku primjene kriterija budžetiranja kapitala dok druga pretpostavka omo gučava bolju vizualizaciju primjene kriterija razdoblja povrata.

Ukupni godišnji novčani tokovi Za budžetiranje kapitala karakteristično je da se uzimaju godišnji novčani tokovi za koje se zbog jednostavnosti pretpostavlja da pritiču krajem godina životnog vijeka projekta. Posmatraju se kretanja novčanih tokova prikazanih projekata koji imaju jednaka investicijska ulaganja,da bi u nastavku jedan projekat imao rastuće novčane tokove,a drugi projekat konstantne i na kraju trecl projekat opadajuće. Dalje se nastoje dočarati razdoblja povrata kuliminiranjem budućih novčanih tokova i to razdoblje povrata ostvaruje se u godini u kojoj kumulativni čisti novčani tok projekta dostiže visinu investicijskog ulaganja.Kumulativni nočani tok jednog projekta raste najsporije,drugog projekta ravnomjerno a treceg projekta najbrže. Kontinuirano pritjecanje novčanih tokova Zbog pretpostavke ravnomjernog pritjecanja novčanih tokova za vrijeme pojedinih godina efektuiranja grafikonom pomoću stupaca mjenja se sa kontinuiranim krivuljama kretanja čistih novčanih tokova od poslovanja i kontinuiranim krivuljama njihovih kumulativnih iznosa.

Ova slika pokazuje različitu tenrenciju kretanja novčanih tokova tokom vremena efektuiranja promatranih projekata pri čemu kretanje započinje od kraja prve godine zbog pretpostavke da svi čisti novčani tokovi nastaju krajem godine.

Novčani tokovi

A

B

C

Vrijeme

Na ovoj slici je ilustrovano precizno izračunavanje razdoblja povrata uz pretpostavku da čisti novčani tokovi protiču ravnomjerno tokom svake od godine efektuiranja projekta. Na taj se način razdoblja povrata za prikazana tri projekta ostvaruju u onoj godini u kojoj krivulja kumulativnih čistih novčanih tokova svakog projekta siječe pravac kojim je naznačena vrijednost njihovih investicijskih troškova. Upotreba kriterija Rangiranje projekata sa stajališta rizika investiranja govori da je potrebno favorizirati projekte koji brže vračaju uloženi novac. Prag efikasnosti nekog projekta određen je gornjom granicom prihvatljivog broja godina povrata investicijskih troškova koju određuje investitor i taj se individualni kriterij efikasnosti može zapisati: tp‹tz gdje je tz maksimalno prihvatljiv period povrata. Karakteristike kriterija 1.Jednostavnost/likvidnost Temeljna karakteristika razdoblja povrata je jednostavnost izračunavanja i forsiranje likvidnosti projekata dakle favoriziraju se projekti koji brže vračaju uložen novac u visini investicijskih troškova. 2.Prosječna godišnja profitabilnost Što je razdoblje povrata kraće,viša je stopa prosječne godišnje profitabilnosti i obrnuto,duže razdoblje povrata daje i nižu prosječnu godišnju profitabilnost. 3.Ukupna profitabilnost Projekti P i R imaju različit vijek efektuiranja i različite investicijske troškove,tj. projekat P ima kraće razdoblje povrata i veću prosječnu godišnju profitabilnost od projekta R,ali zbog dužek efektuiranja projekta R on generira veće ukupne novčane tokove od projekta P i to mu omogućava da ostvari veću stopu profitabilnosti od projekta P.Ta je razlika prosječne godišnje i ukupne profitabilnosti nastala zbog činjenice da kriterij razdoblja povrata ne uzima u obzir učinke projekta nakon što se vrate investicijski troškovi i ovo je ujedno i jedan od največih nedostataka kriterija razdoblja povrata

Kumulativni nočani tokovi

Vrijeme

C

B

A

4.Vremenska vrijednost novca Drugi veliki nedostatak kriterija perioda povrata novca je što ne uzima u obzir vremensku preferenciju i vremensku vrijednost novca i zbog toga ovaj kriterij ne rangira različito projekte sa različitom dinamikom pritjecanja novčanih tokova u vremenu vračanja investicijskih troškova. Diskontirano razdoblje povrata Ova metoda(discounted payback) varijanta je metode razdoblja povrata u kojoj se nastoji ukloniti nedostatak ne uzimanja u obzir vremenske vrijednosti novca.Dakle izračunava se vrijeme koje je potrebno da diskontirani čisti novčani tokovi investicijskih projekata pokriju vrijednost njihovih investicijskih troškova. tp t I= ΣVt 1/(1+k) K-diskontna stopa t=1 Pomoču finansijskih tablica ista formula se pise na slijedeći način: tp t t

I=Σ vt IIk IIk-druga finansijska tablica za diskontnu stopu k i za godinu t t=1 Izračunavanje diskontiranog razdoblja povrata Diskontirano razdoblje povrata računa se postupkom kumuliranja isto kao i orginalno razdoblje povrata,ali razlika je u tome što se kod ovog kriterija finansijskog odlučivanja kumuliraju diskontirani umjesto orginalni čisti novčani tokovi priojekta.Zbog toga se diskontirano razdoblje povrata izračunava kroz jedan računski korak više nego kod izračunavanja orginalnog razdoblja povrata projekata i to prije svega se diskontiraju orginalni novčani tokovi projekta koja odgovara trošku kapitala i nakon toga je sve isto kao kod orginalnog razdoblja povrata. Upotreba kriterija Rangiranje projekata Kao i kod orginalnog razdoblja povrata i ovdje se zahtjeva što brže vraćanje uloženih sredstava klroz diskontirane novčane tokove. Prag efikasnosti Određen je gornjom granicom prihvatljvog broja godina vračanja investicijskih troškova koju određuje investitor. Dodatni kriterij Kriterij diskontiranog razdoblja može se koristiti u još jednom smislu i to budući da diskontiranje umanjuje buduće novčane tokove,može se dogoditi da uz određenu

diskontnu stopu projekat ne može pokriti investicijske troškove i trošak kapitala.Takav projekat treba odbaciti jer nije dovoljno efikasan pošto ne nadoknađuje troškove kapitala tvrtke. Karakteristike kriterija Vremenska vrijednost novca Polazeći od novčanih tokova diskontiranih uz trošak kapitala tvrtke izračunava se vrijeme u kojem će se vratiti investicijski troškovi zajedno sa pokrićem kapitala preduzeća kroz to vrijeme vraćanja. Ne razmatra cjelokupno efektuiranje projekta Diskontirano razdoblje povrata favorizira projekte koji brže vračaju investicijske troškove zajedno sa pokrićem troškova kapitala za to vrijeme i zbog toga ono može različito rangirati projekte od orginalnog razdoblja povrata.Ali i diskontirano razdoblje povrata zadržava temeljni nedostatak orginalnog jer ne uzima u obzir efekte projekata nakon vračanja investicijskih troškova zajedno na troškovima kapitala. Likvidnost Favoriziranje projekata koji brže vračaju investicijske troškove i diskontirano razdoblje povrata neizravno smanjuje rizik nadoknade uložene vrijednosti u projekte i tako razdoblja povrata,orginalno i diskontirano favoriziraju likvidnost projekata.Što je razdoblje povrata manje to je i vremenski prostor za priticanje novčanih tokova nakon vračanja investicijskih troškova veći. Čista sadašnja vrijednost Čista vrijednost Izrazom čista ili neto vrijednost se označava neka razlika između pozitivnih i negativnih učinaka koji rezultiraju od neke aktivnosti.Sa aspekta novčanih tokova projekta,pod čistom vrijednošću se podrazumijeva razlika između godišnjih novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja projekta i investicijskih troškova. T

S=ΣVt-I gdje su: S-čista vrijednost,T-vijek efektuiranja projekta t=1 Sadašnja vrijednost Ovaj izraz upučuje na to da je sve efekte potrebno svesti na sadašnju vrijednost kako bi vremenski bili međusobno usporedivi i to se obavlja diskontnom tehnikom u kojoj je diskontna stopa trošak kapitala tvrtke-investitora.Čista sadašnja vrijednost se dakle definira kao razlika između zbira diskontiranih čistih novčanih tokova u sjelokupnom vijeku efektuiranja projekta i iznosa investicijskih troškova. T t NPV=Σ Vt/(1+k) - I gdje je: I-čista sadašnja vrijednost t=1 T t U formi tablica to se piše ovako: NPV=Σ Vt IIk - I t=1

Izračunavanje čiste sadašnje vrijednosti Ovaj postupak može se opisati u tri koraka: 1.Iračunavanje sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova u cjelokunom vijeku efektruiranja projekat 2.Sumiranje diskontiranih čistih novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja projekta 3.Utvrđivanje čiste sadašnje vrijednosti oduzimanjem investicijskih troškova od zbroja sadašnje vrijednosti novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja projekta. Konstantni novčani tokovi Čistu sadašnju vrijednost jednostavnije je izračunavati kod projekata koji imaju konstantne novčane tokove u cjelokupnom periodu efektuiranja dakle diskontiranje jednakih novčanih tokova može se izvršiti korištenjem faktora diskontiranja jednakih periodičnih masa. t t

S0=Vt (1+k) -1 /(1+k) k - I t

U formi tablica to se piše ovako: S0=Vt Ivk - I Upotreba kriterija Prag efikasnosti Pozitivna čista sadašnja vrijednost projekta ukazuje na povečanje sadašnje vrijednosti tvrtke koja namjerava investirati i u skladu sa tim kriterijem ne bi se smjeli prihvatiti projekti koji imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost jer bi oni smanjivali srijednost tvrtke,i tako se može zapisati i prag efikasnosti prema kriteriju čiste sadašnje vrijednosti kao: S0≥0 Ako projekat ima nultu čistu sadašnju vrijednost onda uz pretpostavku da tvrtka raspolaže slobodnih novčanim sredstvima trebala bi prihvatiti takav projekat kako bi sačuvala sadašnju vrijednost tih slobodnih novčanih sredstava. Rangiranje projekata Kad je rieč o kriteriju čiste sadašnje vrijednosti prihvatiljivi sve opcije projekata,a što se tiče ovog kriterija najefikasniji je projekat koji ima najveću čistu sadašnju vriijednost a najslabiji onaj koji ima najmanju čistu sadašnju vrijednost. Karakteristike kriterija Usklađenost sa osnovnim ciljem poslovanja Temeljna karakteristika čiste sadašnje vrijdnosti je korištenje troška kapitala tvrtke radi izračunavanja sadašnje vrijdnosti budućih novčanih tokova projekata.Pri tome kriterij mjeri kontribuciju svih novčanih tokova projekta u vijeku efektuiranja formiranju sadašnje vrijdnosti i upravo ta usklađenost čiste sadašnje vrijednosti s osnovnim finansijskim ciljem preduzeća daje tom kriteriju snagu jednog od temeljnih pravila kvantifikacije finansijskih odluka.Nulta čista sadašnja vrijednost označava da je projekt sposoban vratiti uloženi kapital i na njega osigurati prihvatljivu proitabilnost dok projekti s pozitivnom čistom sadašnjom vrijednostću imaju višu profitabilnost od one

koja se zahtjeva na tržištu i to znači da je pozitivna čista sadašnja vrijednost novčani iznos povečanja bogatstva dioničara tvrtke. Osjetljivost na izbor diskontne stope Veličina čiste sadašnje vrijednosti izrazitio je osjetljiva visinu diskontne stope za izračunavanje sadašnje vrijednosti novčanih tokova.Primjena više diskontne stope smanjuje veličinu čiste sadašnje vrijednosti projekta dok je primjena niže diskontne stope povečava. Raspored novčanih tokova Kada se u račun finansijske efikasnosti uvede diskontna tehnika efikasnost više investicijskih projekata razlikuje se po različitoj dinamici priticanja ukupno jednakih čistih novčanih tokova kroz jednako vrijeme efektuiranja Inverzno kretanje čiste sadašnje vrijednosti i diskontne stope Veoma vađna je ova zakonomjernost upotrebe diskontne tehnike,dakle što je više korištena stopa,čista sadašnja vrijednost je manja i zbog toga diskontna tehnika jače djeluje na projekte sa nepovoljnijom dinamikom novčanih tokova glede sadašnjosti,tako da se razlike u finansijskoj efikasnosti sve više povečavaju. Interna stopa profitabilnosti Stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost projekta jednaka nuli naziva se interna stopa profitabilnosti(internal rate of return-IRR).IRR predstavlja drugi temeljni kriterij finansijskog odlučivanja i to je ona diskontna stopa koja svodi čiste novčane tokove projekta u cijelom vijeku efektuiranja na vrijednost njegovih investicijskih troškova.Riječ je o stopi profitabilnosti ulaganja u projekt koja uvažava vremensku vrijednost novčanih tokova u cijelom vijeku efektuiranja projektai uz tu stopu se ostvaruje nulta,granična čista sadašnja vrijednost projekta. t t

Σ Vt / (1+R) = I gdje je:R-interna stopa profitabilnosti t=1

Funkcija interne stope profitabilnosti je da buduće čiste novčane tokove u cjelokuponom vijeku efektuiranja projekta izjednači sa njegovim investicijskim troškovima tj. sa iznosom koji je potrebno uložiti u projekat. Izračunavanje interne stope profitabilnosti Interna stopa profitabilnosti računa se metodom pokušaja i pogrešaka,kako bi se u nekoj iteraciji ponavljanje postupka računanja čiste sadašnje vrijednosti pronašla upravo ona stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost jednaka nuli. Postupak iteracije Iteracija,tj. ponavljanje postupaka pokušaja i pogrešaka vrši se tako da se najprije odabere jedna diskontna stopa za koju se vjeruje da je blizu internoj stopi profitabilnosti.Primjenom te stope izračuna se čista sadašnja vrijednost pojekta,i ako ta stopa ne rezultira nultom čistom sadašnjom vrijednošću nastavlja se isti proračun sa drugom stopom.Pri tome ako je rezultirajuća čista sadašnja vrijednost bila pozitivna

pokušava se sa višom diskontnom stopom jer čisti novčani tokovi nisu dovoljno umanjeni da bi se sveli na vrijednost investicijskih troškova a ako je rezultat bila negativna čista sadašnja vrijednost pokušava se sa nižom stopom jer je prethodna bila previsoka tako da su čisti novčani tokovi previše umanjeni prema investicijskim troškovima.Tako se u svakoj daljoj iteraciji približava traženoj diskontnoj stopi koja izjednačava buduće čiste novčane tokove u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta s vrijednošću investicijskih troškova. Interpolacija U postupku iteracije najčešće se tražena diskontna stopa neće moći pronaći kao cijeli postotak i u tom slučaju je potrebno da se u postupku iteriranja utvrde dvije diskontne stope između kojih se nalazi tražena interna stopa profitabilnosti.Jedna od tih diskontnih stopa mora biti ona uz koju je čista sadašnja vrijednost negativna a kod druge pozitivna.Kada se pronađu te dvije diskontne stope interna se stopa profitabilnosti može izračunati linearnom interpolacijom. Y= y1 + y2-y1/x2-x1 (x-x1)

Gdje su: y-tražena interna diskontna stopa profitabilnosti y1 i y2-diskontne stope između kojih se vrši interpolacija x-čista sadašnja vrijednost za internu stopu x1 i x2-čiste sadašnje vrijednosti za diskontne stope y1 i y2 Jednaki novčani tokovi I kod postupka izračunavanj interne stope profitabilnosti postoji jednostavniji način računanja ako su čisti novčani tokovi projekta konstantni u vijeku efektuiranja,tada se sadašnja vrijednost novčanih faktora računa faktorom diskontiranja jednakih periodičnih iznosa i ovdje se koriste vrijednosti četvrtih tablica za traženu internu stopu profitabilnosti. T

IVR = I/Vt

Ako je izračunata vrijednost četvrtih tablica između dvaju stopa potrebno je provesti interpolaciju. Aproksimacija interne stope Postupak računanja interne stope profitabilnosti za konstantne novčane tokove služi i za aproksimaciju početne diskontne stope kod postupka iteracije za projekte sa različitim novčanim tokovima u vijeku efektuiranja.To se radi tako da se najprije za projekt izračunaju prosječni godišnji novčani tokovi a nakon toga računa se preko četvrtih ginansijskih tablica aproksimacija interne stope korištenjem prosječnog godišnjeg čistog novčanog toka.Nakon aproksimacije interne stope profitabilnosti potrebno je prilagoditi je prema njenom modelu čistih novčanih tokova i na taj način nastaviti postupak iteracije kako bi se izračunala interna stopa profitabilnosti.

Upotreba kriterija Rangiranje projekata/Prag efikasnosti Načelo profitabilnosti zahtijeva njezinu maksimizaciju. Stoga je između analiziranih projekata najpovoljniji projekt C jer ima najvišu internu stopu profitabilnosti. Projekat mora ostvariti barem toliku internu stopu profitabilnosti koliko iznosi trošak kapitala kompanie Matematički se to prikazuje => R ≥ k Ukoliko projekt ima višu internu stopu profitabilnosti od troškova kapitala kompanije, takva će se profitabilnost, zbog fiksnog karaktera naknada vjerovnicima, primatno će se odraziti na povećanje bogatstva vlasnika kapitala tj. vlasnika običnih dionica čije če obične dionice povećati vrijednost. U slučaju kod projekata čija je interna stopa profitabilnosti jednaka troškovima kapitala kompanije uz povećanje snage i veličine kompanije, tada cijena dionica ostaje nepromijenjena. Ako si se finansirali projekti s internom stopom profitabilnosti nižom od troškova kapitala, to bi dovelo do smanjena bogatstva običnih dioničara. Zbog toga kompanija ne smije prihvatati projekte s internom stopom profitabilnosti nižom od troška kapitala. Karakteristika kriterija Očekivana profitabilnost Interna stopa profitabilnosti očekivana je profitabilnost projekta kroz vijek njegovog efektuiranja. U tome i leži snaga interne stope profitabilnosti za ocjenu projekata i za druge finansijske odluke. Uvijek mora biti veća od troškova kapitala. Veza s čistom sadašnjoj vrijednošću Interna stopa profitabilnosti povezana je s kriterijem čiste sadašnje vrijednosti. Projekti koji obećavaju pozitivnu čistu sadašnju vrijednost imat će internu stopu profitabilnosti višu od troškova kapitala kompanije Različit pristup Bez obzira na ovu vezu između interne stope profitabilnosti i čiste sadašnje vrijednosti, oni se ne smiju poistovjećivati. Naime, čista sadašnja vrijednost pokazuje veličinu očekivanih promjena vrijednosti ukupnog broja običnih dionica kompanije u odnosu na njihovu tekuću vrijednosti. Interna stopa profitabilnosti pokazuje očekivanu profitabilnost jediničnog ulaganja u određeni projekat. INDEKS PROFITABILNOSTI PI – indeks profitabilnosti dodatni je kriterij za poboljšanje investcijskog odlučivanja. Riječ je o svojevrsnoj izvedenici iz čiste sadašnje vrijednosti. Naime, Indeks profitabilnosti uzima u obzir vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala i vrednuje novčane tokove projekta u cijelom vijeku efektuiranja. Za razliku od čiste sadašnje vrijednosti odluka se kod indeksa profitabilnosti temelji na odnosu između diskontiranih čistih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta i investicijskih troškova. Zbog toga se ovaj kriterij naziva često i odnosom koristi i žrtava (benefit cost ratio).

T Vt Σ ----------------- t=1 t (1+k) PI= -------------------------

I Pi - indeks profitabilnosti Izračunavanje indeksa profitabilnosti Indeks profititabilnosti računa se u više koraka. Prva dva koraka su – račun sadašnje vrijednosti novčanih tokova i njihovo sumiranje – isto kao i kod čiste sadašnje vrijednosti. Treći korak predstavlja usporedbu novčanih tokova i investicijskih troškova. Za razliku od čiste sadašnje vrijednosti kod indeksa se profitabilnosti diskontirani novčani tokovi dijele sa investicijskim troškovima. Jednaki novčani tokovi Kao i kod drugih kriterija koji koriste diskontnu tehniku tako je i kod kriterija indeksa profitabilnosti lakše izračunavanje kada su očekivani čisti novčani tokovi projekta konstantni u cjelokupnom vijeku njegova efektuiranja. U tom slučaju do diskontovanih čistih novčanih tokova dolazi korištenjem faktora diskontiranja jednakih periodičnih iznosa.

t

Vt × IVk PI=-------------------------------

I Upotreba kriterija Rangiranje projekata Kao svojevrsna izvedenica kriterija čiste sadašnje vrijednosti, indeks profitabilnosti također traži što veće diskontirane čiste novčane tokove u cijelom vijeku efektuiranja projekta u odnosu na njegove investicijske troškove. Prag efikasnost Budući da je kriterij indeksa profitabilnosti izvedenica kriterija čiste sadašnje vrijednosti, prag efikasnosti projekta utvrđuje se identično čistoj sadašnjoj vrijednosti jednakošću sadađnje vrijednosti čistih novčanih tokova projekta i njegovih investicijskih troškova. Matematički to izgleda ovako PI ≥1 Karakteristike kriterija Veza s čistom sadašnjom vrijednošću Kriterij indeksa profitabilnosti povezan je s kriterijem čiste sadašnje vrijednosti. Ako je indeks profitabilnosti veći od jedan, čista sadašnja vrijednost bit će pozitivna, a ako je manji od jedan, čista sadašnja vrijednost bit će negativna. U slučaju da je PI je 1 onda je ČSV jednaka nuli.

Dopunski kriterij Kriterij indeksa profitabilnosti koristi se radi poboljšavanja investicijskih odluka. Njegova upotreba dolazi do izražaja prilikom rangiranja projekata kada moće drugačije rangirati projekte od kriterija čiste sadašnje vrijednosti. Odnos koristi i žrtava T cPt

Σ ------------------ t=1 t

(1+k) Bc= ---------------------------------------- T cIt

Σ ------------------ t=1 t

(1+k) Bc – odnos koristi i žrtava, cPt – godišnji novčani primici, cItv-godišnji novčani izdaci Favorizira projekte manje opterećene kapitalom Indeks profitabilnosti zapisan u obliku odnosa koristi i žrtava osjetljiviji je na opterećenost projekta kroz efektuiranje tekućim novčanim izdacima od drugih kriterija investicijskog odlučivanja. Stoga on favorizira projekte manje opterećene kapitalom koji u budućnosti izazivaju manje tekuće novčane izdatke. Kriterijum anuiteta Kriterijum anuiteta je također kao pomoćno sredstvo za poboljšanje investicijske odluke. On je izvedenica čiste sadašnje vrijednosti. Bitna razlika kriterija anuiteta u odnosu na druge kriterije finansijskog odlučivanja sastoji se u tome što koristi i žrtve projekata ne sagledava u njihovoj ukupnoj sadašnjoj vrijednosti već u prosjećnim godišnjim iznosima. Na taj način ovaj kriterij i dobio svoj naziv od godišnjih iznosa – anuiteta. Anuitetni faktor Funkcija anuitetnog faktora je da čisti novčane tokove u vijeku efektuiranja projekta i vrijednosti investicijskih troškova razbije na prosječne godišnje iznose. t

a= Vk (anuitetski faktor se može računari pomoću pete fin. tablice) Izračunavanje anuiteta Anuiteti se izračunavaju tako da se anuitetski faktor primijeni na sadašnju vrijednost ukupnih novčanih iznosa.

Anuitet investicijskih troškova Anuitet investicijskih troškova dobiva se tako da se oni pomnože sa anuitetskih faktorom. Ai = I a ai Anuitet čistih novčanih tokova Postupak izračunavanja anuiteta čistih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja je složeniji. Prvo treba utvrditi zbir sadašnje vrijednosti čistih novčanih tokova. Nakon toga taj se zbir množi s anuitetnim faktorom.

T Vt Av = a Σ ----------------- t=1 t (1+k) Av – anuitet čistih novčanih tokova Konstantni novčani tokovi Postupak izračunavanja anuiteta čistih novlanih tokova trivijalan je ako su konstantni u cijelom periodu efektranja projekta. Zbir svih diskontovanih čistih novčanih tokova dobiva se množenjem godišnjeg konstantnog novčanog toka s faktorom diskontiranja jednakih periodičnih iznosa, Upotreba kriterija Rangiranje projekta Kriterij anuiteta modifikacija je kriterija čiste sadašnje vrijednosti jer projekte razmatra na nivou godišnjih novčanih tokova. Zbog toga je logika ovog kriterija maksimizacija razlike između anuiteta čistih novčanih tokova i anuiteta investicijskih troškova. Prag efikasnosti Prag efikasnosti projekta s obzirom na kriterij anuiteta određuje odnos anuiteta čistih godišnjih novčanih tokova i anuitetskog iznosa investicijskih troškova. Matematički se računa Av ≥ Ai Anuiteti izdataka i primitaka Kriterij anuiteta može se i koristiti i tako da se promatra odnos između anuiteta novčanih primitaka i anuiteta tzv. Ukupnih godišnjih izdataka. Pri tome ukupne godišnje izdatke čine anuitet tekućih novčanih izdataka i anuitet investicijskih troškova.

Karakteristika kriterija Kriterij anuiteta je u vezi s čistom sadašnjom vrijednošću. Razlika je što se efekti projekta razmatraju na prosječnoj godišnjoj razini. Tu se tehnika izračunavanja vremenske vrijednosti novca ne koristi za svođenje svih efekata na sadašnju vrijednost već za svođenje svih efekata na posječnu godišnju razinu Drugi investicijski kriteriji U procesu budžetiranja kapitala mogu se koristiti i druge modifikacije temeljnih kriterija finansijskog odlučivanja. Najčešće su ti kriteriji izvedeni iz računovodstvenog kategorijalnog aparata. Tu se ističu prije svega ističu stope profitabilnosti, te drugi pokazatelji koji se sastavljaju na temelju finansijskih izvještaja kompanija, a kao dodatni kriteriji mogu se koristiti i pokazatelji ekonomičnosti i produktivnosti.