SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA INFORMATOLOGIJU I KOMUNIKOLOGIJU

STUDIJ KULTURE I TURIZMA

Diplomski rad

DOSTUPNOST BAŠTINE U ELEKTRONIČKIM OKRUŢENJIMA

Mentori:

prof. dr. sc. Josip Vidaković

mr. Radomir Jurić

Student:

Šimun Uremović

Zadar, 2007.

2

SADRŢAJ

1. UVOD

2. INFORMACIJSKO KOMUNICIRANJE: OD KIBERNETIKE DO

DIGITALIZACIJE

2.1. MEDIJI KROZ PROŠLOST

2.2. „DRUŠTVO KOJE SANJA“ U ELEKTRONIČKIM OKRUŢENJIMA

2.3. TEHNOLOŠKA ILI DINAMIČNA PISMENOST

3. NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŢNICA U ZAGREBU

3.1. KRATKA POVIJEST KNJIŢNICE U ŠEST RAZVOJNIH FAZA

3.2. MARKETINŠKA KOMUNIKACIJA S JAVNOSTIMA

3.3. PRISTUP KATALOZIMA, GRAĐI I USLUGAMA KNJIŢNICE NA

DALJINU

4. DIGITALIZACIJA BAŠTINE

4.1. DIGITALNA ZBIRKA IZMEĐU KORISNIKA, USTANOVE I

SPONZORA

4.2. PROJEKT „DIGITALIZIRANA BAŠTINA“

4.3. KORISNIČKI I SADRŢAJNI ASPEKTI DIGITALIZIRANE BAŠTINE

4.4. KOMUNIKOLOŠKI ASPEKTI ZBIRKE MUZIKALIJA I

AUDIOMATERIJALA

5. ZAKLJUČAK

6. SAŢETAK – SUMMARY

7. LITERATURA

8. DODACI

9. ŢIVOTOPIS

3

1. UVOD

Suvremeni procesi digitalizacije znače prevođenje, odnosno prenošenje

svega, svih osobnih, društvenih, kulturoloških, povijesnih i ţivotnih činjenica iz

stvarnosti u digitalni kôd. To prenošenje ima različite psihološke, sociološke,

kulturološke, tehnološke i ekonomske učinke i posljedice. Tema o dostupnosti

baštine u elektroničkim okruţenjima je stoga vrlo suvremena i sloţena.

Naslov teme ima za cilj objediniti komunikacijske i sadrţajne aspekte

informacijskog komuniciranja: baština u elektroničkim okruženjima. Internetu

pristupamo s obzirom na njegove neiscrpne mogućnosti da se baština predstavi

putem mreţnih stranica, te s obzirom na dodatne usluge 'na daljinu'.

Motivaciju za pisanje rada dobio sam promišljajući o trendu sveopće

informatizacije i o novim oblicima komunikacije među ljudima. O različitim

aspektima digitalizacije mnogo se pisalo unazad nekoliko desetljeća. Tom

trendu moţe se pristupati afirmativno, prihvaćajući digitalizaciju društvenog

sustava i nalazeći u njoj korisne i upotrebljive elemente. Ovo stoljeće obiljeţava

sve masovnija uporaba predznaka 'elektroničko', pa u Hrvatskoj unazad

nekoliko godina imamo: e-Vladu, e-Zdravstvo, e-Obrazovanje, itd. Ali, kada je

pitanje upravljeno spram kulturne baštine i funkcija neprofitnih organizacija u

kulturi, moţe se digitalizaciji pristupiti i s kritičke točke gledišta. U tom pravcu

pristupa se i razradi teme o dostupnosti baštine u elektroničkim okruţenjima.

Teorijske i praktične kontroverze o procesu digitalizacije baštine

iskrsavaju zajedno sa svim njenim pozitivnim efektima. Mi ćemo navesti dva.

Zahtjevi za centralizacijom i uspostavom globalnog informacijskog središta, što

proizlazi iz učinaka tehnoloških revolucija i kibernetike. Nasuprot tomu je

4

teţnja za decentralizacijom i dostupnošću resursa, što moţe značiti klišeiziranje

baštine u elektroničkim okruţenjima.

Ovoj opširnoj problematici pristupit ćemo deskrtiptivno. Na konkretnom

projektu Nacionalne sveučilišne knjiţnice u Zagrebu (NSK): „Digitalizacija

baštine“, opisat ćemo barem neke komunikacijske i sadrţajne aspekte. Kako bi

ostali unutar okvira ovoga rada, selektivno ćemo pristupiti Zbirci muzikalija i

audiomaterijala s obzirom na zatečeno stanje audio knjiga.

Zančaj Zbirki i posebno audio knjiga unutar mreţnih stranica NSK

opisat ćemo s obzirom na njenu središnju ulogu u sustavu informacijskog

komuniciranja na planu: prenošenja, sakupljanja, upravljanja i selekcije

nematerijalne kulturne baštine. Neke druge institucije u kulturi (npr. referalni i

dokumentacijski centri, muzeji i arhivi) spominjat ćemo u odnosu na glavnu

temu. Isto tako, ostele tri posebno vrijedne Zbirke NSK nećemo opisivati s

obzirom na stupanj digitalizacije, nego u pravcu multimedije donosimo

prijedloge upravljanja muzičkim i fonološkim sadrţajima. Navesti ćemo uz to i

još nekoliko primjera koji baštinu predstavljaju na internetu, te predstaviti

stajališta Nacionalnog programa digitalizacije baštine. Digitalizacija Muzičke

zbirke zanimljiva nam je zbog njezine građe koja se po svojim obiljeţjima najviše

pribliţava 21. stoljeću i novim trendovima, a to znači u pravcu multimedije.

Navodimo i nekoliko programa i sporazuma koji su u zadnjih nekoliko godina

doneseni/prihvaćeni u Repuiblici Hrvatskoj, a koji čine društvene i pravne

okvire procesima digitalizacije.

Za vrijeme mog boravka u NSK u Zagrebu, vrlo sam lijepo primljen.

Zahvaljujem na ovome mjestu voditeljici Muzičke zbirke gospođi Tatjani

Mihalić, koja mi je omogućila uvid u popis audio knjiga i relevantne informacije

o Zbirci. Hvala i mojim mentorima, profesorima Radomiru Juriću i Josipu

Vidakoviću koji su mi tijekom studija otvarali nove komunikološke i

kulturološke vidike.

5

Zahvaljujem se svojoj obitelji koja me ohrabrivala i financijski podrţavala

čitavo vrijeme studija u Zadru, te mnogim novim prijateljima koje sam

upoznao u gradu iznimne kvalitete ţivljenja. Posebno kolegi Lovri Štavunu

i mojoj majci koji su me do samoga kraja podrţavali i bili tehnička potpora

u izradi ovoga rada.

6

2. INFORMACIJSKO KOMUNICIRANJE:

OD KIBERNETIKE DO DIGITALIZACIJE

7

Teorija informacijâ relativno je mlada znanost u svijetu. Sredinom prošlog

stoljeća objavljeno je djelo pod naslovom „The human use of human beings:

Cybernetics and Society“ (Wiener N., 1948.). Ovaj rad uzima se kao početak

kibernetike u suvremenom značenju riječi. Etimologiju riječi kubernētēs (grč.

κυβερνήτης) nalazimo u značenju da je to kormilar, osoba koja upravlja lađom.

Kibernetička znanost istraţuje dinamičke samoregulirajuće i

samoorganizirajuće sustave, s obzirom na upravljanje izvana. Sastavna ili

granična područja su joj sistemska teorija, teorija upravljanja, teorija

informacije i teorija igre. Usporedno sa kibernetikom se tijekom 20. stoljeća

razvijaju znanstvene discipline koje tematiziraju informacijsko komuniciranje,

odnosno koje se bave teorijom automatskih sustavâ. Između ostalih znanosti,

kao što su informatika i robotika, na temeljima kibernetike, razvila se i posebna

znanstvena disciplina koja komuniciranju putem automatskih sustava pristupa

afirmativno, ali i kritički, to je komunikologija.

Novo dupunjeno izdanje knjige „The human use of human beings:

Cybernetics and Society“, objavljeno je 1954. godine. Jugoslavensko izdanje

izašlo je iz tiska deset godina poslije.1 Evo i pregleda nekih ključnih riječi iz

navedenog djela: komunikacija, tajnost, društvena politika, upravljanje, teorija

poruka, komunikativno ponašanje, analogni i digitalni strojevi, budućnost

komunikacijskog stroja itd.

Ključ shvaćanja kibernetičkih sustava, koji nastaju iz potrebe za

upravljanjem izvana, su tzv. mehanizmi povratnog odgovora (eng. feedback

mechanism). Bez shvaćanja tih mehanizama povratne poruke ili odgovora, ne

moţemo shvatiti ni satni mehanizam, a kamoli suvremeni softver, internet,

virtualno društvo i poslovanje organizacija 21. stoljeća.

1 Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beograd. U

trenutku pisanja ovoga rada na raspolaganju ne postoji hrvatsko izdanje navedenog djela.

8

N. Wiener (1954.) definira upravljanje nekim sustavom s obzirom na

mogućnosti računala da se koristi rezultatima svojega ranijeg djelovanja.

Primitivne računalne programe 50-ih godina definirao je kao „skup podataka

koji određuje način djelovanja ovih mašina“. To je softver koji, pomoću

mehanizama za inpuit i output informacija, zadataka i računalnih operacija,

mijenja uobičajeni smijer entropije. (Wiener, N., 1964: 40)

Naglašeno je da na temelju različitih dolaznih i povratnih odgovora

računalo informacije kombinira, sa ciljem smanjenja izvanjske entropije. Ta

entropija je u komunikološkom smislu šum komunikacijskoga kanala, ili

zakrčenje koje nastaje velikim protokom informacija. Zbog toga suvremeni

knjiţnice koriste kibernetičke sustave i kako bi stručnjaci unutarnju strukturu

informacijskog sustava uveli virtualni red i poredak uz pomoć pripadajućih

softvera.

Iz laboratorija globalnih informacijskih sustava, stvara se nova vrsta

kulture temeljene na slikovnom prikazu i simulacijama: „koji će biti nužni za

snalaženje u labirintima digitalnih prikaza.“ (Mayor, F., 2001: 280). Ta nova

kultura naziva se digitalna ili kibernetička kultura. Tvrdnja je autora, da za

razliku od ţivog organizma, strojevi „zasnovani na principu sve ili ništa“ mogu

obrađivati velike količine informacija izvana (Wiener, N. 1964.). Izvana- to je i

nacionalno-kulturno naslijeđe i baština. Izvana su korisnici, programeri, I&D

stručnjaci te posjetitelji interneta. Izvana je stvarnost, a čovjek računalima daje

katkad i prednosti u: „rješavanju najrazličitijih problema kod komunikacija i

upravljanja.“ (Wiener, N., 1964: 86)

Nama je ovaj fenomen zanimljivo promatrati na jednoj široj povijesnoj

razini, još prije nego su se javili automatski i poluautomatski sustavi za

izvanjsko skladištenje informacija. Zato ćemo pogledati ukratko kako je u

literaturi predstavljena prošlost medija.

9

2.1. Mediji kroz prošlost

Iz kibernetike se razvila teorija informacijâ, a iz nje i praksa novog

informacijskog komuniciranja. Suvremena vrsta kodiranja stvarnosti, temeljena

na principima elektromagnetskog i digitalnog formata zapisa, zove se

digitalizacija. Ona je zapravo proces prevođenja stvarnosti ili kodiranja na neki

izvanjski sustav za prenošenje informacija, dakle na medij. Kao što su u

prošlosti formati zapisa imali utjecaj na svakodnevni ţivot, tako i fenomen

digitalizacije moţemo dovesti u vezu s novim načinom ţivota ljudi u 21. stoljeću.

Cilj ovoga poglavlja je uvesti u shvaćanje općih obiljeţja četvrtoga stupnja

tehnološke ili dinamične pismenosti. Taj stupanj započinje 1950. godine (Teţak,

B., 1969.). Stupnjevanje valja sagledati u povijesnom kontekstu prije pojave

interneta u drugoj polovici 20. stoljeća.

Ako informaciju shvatimo kao poruku od pošiljaoca do primatelja, onda se i

suvremeni pojam informacijskog komuniciranja moţe jezično jednostavnije

izraziti kao određeni stupanj čovjekove pismenosti. Taj stupanj stoji u

međuovisnosti s razvojem novih medija i multimedijom. Razvoj i stupnjevanje

medija promatramo u relativnom odnosu spram četri povijesne ere: od početaka

do antike, od antike do pribliţno 1450. godine, razdoblje Gutenbergove

galaksije, te od izuma računala do danas.

Gutenbergova galaksija traje i danas (Plenković, M., 1993: 7). Suvremeno

informacijsko komuniciranje je uz pozamašnu znanstvenu produkciju,

obiljeţeno i sve pozamašnijom zabavnom produkcijom. Razvoj računala

nadovezuje se na prethodne stupnjeve pismenosti u općenitom smislu ove

tvrdnje.

Za rasprave o mogućnostima komunikacije putem medija, iznimno je vaţna

napomena autora, da: „potpuno korištenje pismenosti viših stupnjeva pismenosti

pretpostavlja potpuno ovladavanje prethodnima“ (Teţak, B., 1969.,

10

Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 7). To znači da je osnovna pretpostavka

komunikacije baštine putem interneta, uspješno ovladavanje prethodnim

stupnjevima pismenosti. Mogućnosti ostvarenja tehnološke ili dinamične

pismenosti, kao izraza najvišeg stupnja informacijskog komuniciranja, na

pojedinačnoj i društvenoj razini dovodimo u svezu sa slijedećim općim

stupnjevima pismenosti:

(1) elementarna pismenost, kao opća sposobnost čitanja i pisanja;

(2) svakidašnja pismenost, kao izraz redovitog korištenja č itanja i pisanja;

(3) proširena sposobnost i praksa za rješavanje problema, uz šire pristupe

manje ili više sveukupnom znanju;

(4) sposobnost razvoja, oblikovanja, čuvanja za šire korištenje opreme,

sistema, metoda i tehnike za obradu podataka i informacija.2

Dominantno mjesto Gutenbergova galaksija pridaje oku i vizualizaciji: „Zvuk

i govor svedeni su na epifenomene“ (Plenković, M., 1993: 8). 3 Za našu je temu

ovo posebno interesantno, jer se u nastavku rada bavimo Zbirkom muzikalija i

audiomaterijala te pripadajućim audio knjigama.

S obzirom na razvoj medija, pristup razvoju pismenosti je progresivnan

(Teţak, B., 1969.). To znači da se komuniciranje povijesno moţe promatrati kao

sve sloţenije, savršenije i s obzirom na korištenje sve naprednijih medija.

Njihova se obiljeţja usvaršavaju preko društvenih, prostornih i vremenskih

dimenzija (Teţak, B., 1969). Kako bi to prikazao, period pisane historije duge

oko 5000 godina, u članku je logaritamski određen pribliţnom formulom 5 x

godina. Iz toga logički proizlazi da je svakodnevna pismenost u odnosu na

povijest usmene predaje i do sto puta kraća. U odnosu na znanstvenu

pismenost i povijest računala, ona je i do sto puta duţa. To znači da je

2 Teţak, B., (1969.): „Informacione znanosti i sluţbe: Njihova struktura, odnosi i politika“,

Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 6. 3 Opisujući Gutenbergovu galaksiju navodi se niz društvenih i povijesnih poslijedica:

nacionalizam, industrijalizacija, pojava masovnih trţišta i sveopće obrazovanje (McLuhan, M.,

1968: Die Magischen Kanäle, EconVerlag, Düsseldorf).

11

Gutenbergova galaksija zajedno s masovnom uporabom tipografije i računala,

iznjedrila medije nove generacije, kao npr. medije s vremenskim tijekom i

elektrničke medije za prenošenje, obradu i pohranu podataka. Zaključujemo,

da je povijest računala i digitalizacije najmanje stotinu puta kraća u odnosu na

čovjekovo korištenje medija u prošlosti. Istoremeno, mediji su stotinu puta

savršeniji i spremniji baštinu prenositi u velikim memorijskim kapacitetima koji

su bili teško zamislivi prije sredine 20. stoljeća.

Nove medije promatramo kao nastavak i usavršavanje pismenosti.

Informacijsko je komuniciranje započelo davno prije pojave računala. Povijesni

razvoj medija pratimo u pet razvojnih stupnjeva (Teţak, B., 1969.). Na

današnjem stupnju dinamične pismenosti, razlikujemo tri tipa medija:

tekstualni, slikovni i mediji sa vremenskim tijekom (Eadie, M., 2005.). Slikovni

prikazi, zapisi u kamenu i njihovo čitanje i pisanje ostaju vrijedna iskustva

predaka, zbog kojih se čuvaju kao nacionalna baština, naslijeđe ili javna dobra.

Čovjek je prvom produkcijom simbola u kamenu, klesanjem spomenika,

oslikavanjem keramike i na raznovrsne druge načine razvio svoju elementarnu

pismenost (tzv. spomeničko pisanje i čitanje). Time se kultura izdigla iz mraka

povijesnog zaborava usmene predaje, te je razvijena tzv. dvodimenzionalna

pismenost. Antiku karakterizira razvoj svakodnevne pismenosti. Vidimo da su

još zarana bili stvoreni istinski preduvjeti sustavnoga skladištenja starih znanja

i medija za njihovo prenošenje novim generacijama (npr. u egipatskim,

babilonskim, sirijskim, perzijskim i helenističkim bibliotekama, kao što je npr.

Aleksandrijska biblioteka).

Gutenbergova galaksija, kao izraz trećeg stupnja znanstvene pismenosti,

prevladava prostorna ograničenja u prijenosu podataka. Pojava tipografije i

masovna znanstvena produkcija bili su ključni u savladavanju viših stupnjeva

informacijskog komuniciranja. Razvojem sveučilištâ i izdavaštva pokrenuti su

centri za akumulaciju znanja u izvanjskim sustavima. Primjer tiskare Alda

12

Manuzzija u Veneciji sa kraja 15. stoljeća, govori u prilog tome da su se tiskali

naslovi u nakladama i do 40 000 primjeraka.

Peti stupanj obiljeţavaja uporaba novih medija, računala i sveopća

digitalizacija. Oni se temelje na uporabi medija nove generacije. Kao društvene i

političke poslijedice, javljaju se globalni sustavi informacijskog komuniciranja i

snaţni integracijski procesi o kojima govorimo kasnije u ovome radu.

Prošlost medija moţe se podijeliti na dva sastavna dijela:

(a) Tradicionalni mediji: završno s medijima vremenskog tijeka proizašlima

iz Gutenbergove galaksije do 1950. godine (npr. stare filmske vrpce i

gramofonske ploče);

(b) Novi mediji: mikročipovi, floppy-diskovi, CD, DVD, digitalni prijenos

vremenskog tijeka, pokretne i statične slike i tekstova sve do suvremenih

kibernetičkih sustava i digitaliziranih zbirki.

Fenomen digitalizacije tradicionalnih medija povezuje se s uspostavom

novoga univerzalnog jezika međuljudske komunikcije. Novi jezik elektroničkih

poruka Frederich Mayor naziva „lingua franca“ današnjeg pluralnog virtualnog

društva (Mayor, F., 2001: 280). Na takvom novom, digitalnom kôdu temelje se

virtualizacija baštine, multikulturalnost te razni drugi sociološki, antropološki,

psihološki i komunikološki aspekti elektroničkih okruţenja. Pri tome se

elektronička okruţenja ne mogu ograničiti samo na internet. Tu valja također

ubrojiti digitalnu televiziju i radio, digitalno izdavaštvo, digitalne audio knjige,

digitalne filmove itd. Tako dolazimo i do pojma kibernetičke kulture (eng.

cyberculture). O njoj se s aspekta humanističkih znanosti raspravlja u radovima

mnogobrojnih svijetskih teoretičara.4

4 Usp. Razni autori, ur. Featherstone M. i Burrows R. (2001.): Kiberprostor, kiberti jela,

cyberpunk: kulture tehnološke tjelesnosti, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

13

Do danas digitalizacija nije zaobišla gotovo nijedan aspekt svakodnevnog

ţivota ljudi, bilo na izravan ili neizravan način. To vidimo na planu masovnih

medija, kao i u smislu reciklaţe i presnimavanja podataka iz tradicionalnih

formata zapisa u nove medije. Nove se medije naziva i elektroničkim medijima:

„opći naziv ne samo za video: zvučni zapis; elektro-akustično ostvarenje, audio-

dramu, „film za uho“, kao onaj W. RUTMANNA čiji Week End (1930) je „fi lm bez

slika“, orkestracije prirodnih šumova, snimljenih na zvučnoj f ilmskoj vrpci, služeći

se filmskim jezikom i tehnikom; video, koji ponovno otkriva zvuk, prestaje sa

statičnim previše ograničavajućim projekcijama i s vizualnom virtuoznošću, te

uranja u globalni osjetilni doživljaj; digitalni CD koji rabi prirodne ili digitalne

zvukove služeći se montažom i „glazbom bez glazbenika“, kao što su mini -CD-ovi

Ph. MIONA ili M. CHIONA (1990).)“. 5 Novi mediji pruţaju: „novu percepciju

zvukova i slika gledatelju i slušaču“, pri čemu se ispituju zajednički elementi u

prostoru i vremenu: „Njihova gustoća, ritam, intenzitet, situacija na vizualnom i

zvučnom planu, sve su to parametri koji ujedninjuju gledanje i slušanje, glazbu,

tekst, ples i pokret.“6

Tehnološki stupanj dinamične, elektroničke ili digitalne pismenosti moţe

izravno potpomoći promociju baštine u javnostima. Zbog toga jer je njeno

prenošenje, sakupljnje, pohrana i selekcija potpomognuta novim tehnologijama,

kanalima, medijima i memorijskim kapacitetima. Putem novih pristupnih

točaka na daljinu, digitalne zbirke otvaraju pristup baštini na suvremen i

kompleksan način.

5 Pavis, P. (2004.): Pojmovnik teatra, Izdanja Antibarbarus d.o.o., Zagreb. (str. 241 – 242.) 6 Ibid. str. 242.

14

2.2. „Društvo koje sanja“ u elektroničkim okruţenjima

„Glazba, slike, video zapisi, tekstualni dokumenti i ostali oblici digitalnih

kulturnih dobara, tj. dokumentirane kulturne baštine dostupni su posredstvom

mreže. Kulturni sektor ne može ignorirati trendove digitalizacije postojećih

sadržaja kao ni novonastale sadržaje koji su već u svojem nastanku digitalni. (...)

Najdragocjenija 'imovina' kulturnih ustanova je upravo sadržaj, tj. ne samo fizički

artefakti ili dokumenti, nego i nova znanja povezana s njima. Zato je logično da

kulturne institucije pokušaju iskoristiti prednosti ICTa, kako bi svoj sadržaj što

efikasnije ponudili korisnicima. Primjena ICTa, i posebice multimedijskih servisa,

omogućuje kulturnim ustanovama da korisnicima ponude nove komunikacijske

oblike pristupa sadržaju poput primjerice mogućnosti interaktivnog

multimedijskog pristupa koji korisniku potencijalno omogućuje 'upravljanje'

virtualnim objektom kao i sudjelovanje u interesnim zajednicama na određenu

temu ili kontekstualno povezivanje s drugim elementima u sustavu. Posebno

važna vrijednost novih medija je mogućnost višestruke iskoristivosti određenog

virtualnog elementa. (...) Naime, iako je moguće lako seliti sadržaj preko mreže,

digitalni proizvodi i njihove mogućnosti ovise o njihovoj konkretnoj

organizacijskoj/tehnološkoj podlozi i mogućnostima koje ona ima, jer tek

njihovom kombinacijom dobibvamo 'informacijske proizvode'. Tu više nemamo

jednostavnu situaciju u kojoj su sadrža ji i mediji zapisa jednostavno razlučivi, jer

između računalnog medija (CD zapis, uapisi na računalu ili mreži) uvijek postoji

softverski sloj koji je zapravo organizacijska podloga 'korisničkom sadržaju', a

koji je već sam po sebi složena struktura zapisa i nad kojim mogu postoja ti

autorska prava. “7

U članku se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (ICT) pristupa

afirmativno, s obzirom na širenje javne domene i mogućnosti širega pristupa

kulturnim dobrima putem mreţe ili interneta. Naglašeno je da s obzirom svoje

7 Uzelac, A. (2004.), “Digitalna kulturna dobra u informacijskom društvu između javne domene

i privatnog vlasništva“, Medijska istraživanja, Zagreb, 10 (1), 43.

15

mogućnosti i ograničenja, pri tome mislimo i na autorska prava, ustanova teţi

uskladiti svoje sadrţaje s elektroničkim okruţanjima.

Pojavom informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICTa), dolazimo i do

pojma informacijskog proizvoda i novih paradigmi u gospodarstvu i ekonomiji.

Integracija globalnog informacijskog trţišta podrazumjeva mogućnosti ponovnog

buđenja starih predaja i tradicija, kao i predstavljanje novih spoznaja o

kulturnoj baštini. Sa ciljem da se pribliţimo audio knjigama NSK u Zagrebu i

kako bi nadalje razvili temu komuniciranja baštine u elektroničkim

okruţenjima, valja nam iznjeti pregled barem nekih novih trţišta za njihov

plasman. Ona se razvijaju iz potrebe korisnika za informacijama i novim

iskustvima. Tako se na informacijsko društvo nadovezuje postinformacijsko. U

knjizi „Dream society“ (Jensen, R., 1999.) afirmira se novo „sanjajuće društvo“ i

ekonomija iskustâva. Njima zajednička okosnica je tzv. područje srca i iskustva,

tako da se na mjestima tradicionalnih trţišta rađaju neka nova, kao npr. trţište

za priče, mitove i legende; informacijska trţišta i trţišta za razmjenu znanja (npr.

knjiţnice, muzeji i arhivi); trţište proizvodnje ideja (npr. masovni mediji,

internet-TV i nove javne ustanove, sveučilišta i razni instituti); trţište slobodnog

vremena u „društvu koje sanja“ i pripadajuća selektivna turistička trţišta.

U navedenoj se knjizi pojašnjava proţimanje novih trţišta s

pripovijedanjem priča (eng. storytelling). To znači da se nova potraţnja

postinformacijskoga društva sve više oslanja na kulture narodâ, njihove

tradicije, predaje i baštine. Pojam storytelling primjenjiv je na slijedećim

područjima:

a. korporacijske djelatnosti i globalna trţišta

b. tvrtke koje se oslanjaju na svoju tradiciju, te „otključavaju snage

svoje prošlosti“ u kojoj su pod teškim okolnostma preţivjele

opasnosti, prijetnje te vlastite nedostatke

c. simulacije, radio-drame, alternativne vizualizacije budućnosti

16

d. vrijednosti nematerijalne kulture iz prošlosti skupina i naroda

e. trţišta: pustolovina, brige, uvjerenja, ljubavi, duševnoga mira,

zajedništva i prijateljstva, kao i drugih selektivnih vrsta turizma

(novi turizam).8

Pojam 'infotaiment', kao kovanica riječi informacija i zabava (eng.

entertaiment), opisuje na prikladan način stupanj na kojem se nalazi današnje

informacijskog komuniciranje. Nova trţišna obiljeţja podrazumijevaju

smanjenje troškova i širenje prema novim javnostima kojima se usmjeravaju

novi informacijski proizvodi. Kao zrcalna slika ekonomske situacije

najrazvijenijih zemelja iz informacijskoga društva temeljenog na znanju, nastaje

„društvo koje sanja“ i novi trţišni brendovi. Oni virualne simulacije

kombiniraju s rekreacijom, kulturnom baštinom, zabavom i učenjem u

elektroničkim okruţenjima. Pri tome se informacijskom proizvodu i baštini,

jednako kao i nematerijalnoj kuluri, pristupa kao komercijalnim vrijednostima.

8 Jensen, R. (1999.): Dream society, McGraw-Hill, New York (str. 240)

17

2.3. Tehnološka ili dinamična pismenost

Izum i širenje tehnike tiska ubrzali su kretanje prema sve većoj

diferencijaciji i širem sudjelovanju u stvaranju, širenju, prikupljanju i kor ištenju

znanja i vještina, kojih su izvori postali mnogo više otvoreni nego što su bili u

razdoblju prije pojave tiska. I biblioteke i visoke škole pojavom tiska odjednom su

postale vrlo aktivne. U ostalim stupnjevima integracionih procesa, usprkos

kasnijim jezičnim i nacionalnim barijerama, tzv. prirodoslovci postali su veoma

utjeca jni. Pokret mehanizacije u 19. stoljeću sa svojom reformom školstva

omogućio je naučne pristupe, dajući neophodan impuls za osnovne tehnološke

promjene. (Teţak, B., 1969., Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 8- 9).

Jednako kao što su industrijalizacija i mehanizacija obiljeţile razdoblje sa

prijelaza 19. u 20. stoljeće, jednako tako izravno i digitalizacija promiče nove

integracijske procese na svim razinama društva.

Informacijsko komuniciranje u svom nazivu ističe pojam informacijâ. Sa

stajališta suosnivača informacijskih znanosti N. Wienera, koji je po struci bio

matematičar i teoretičar automatskog upravljanja, vidimo da informaciju

promatra izvorno pragmatično, tj. kao robu: „To je zvanična doktrina jednog

pravovjerja u koje nijedan stanovnik Sjedinjenih Država na može sumnjati a da

se ne izloži većim opasnostima. Korisno je možda naglasiti da to nije sveopšta

osnova za procenu ljudskih vrednosti: da ona ne odgovara ni doktrini crkve, koja

teži za spasenjem ljudske duše, ni doktrini marksizma, koja ceni društvo na

osnovu ostvarenja izvesnih specifičnih ideala ljudskog blagostanja. U tipično

američkom svetu informacije su osuđene da postanu nešto što se može kupiti ili

prodati.“ 9

9 Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beograd (str.

142.)

18

Djelovanje javnih ustanova u najrazvijenijim se zemeljama sve se više

oslanja na računalne simulacije i virtualizaciju poslovanja. Tradicionalne se

ustanove virtualiziraju.

Pierre Lévy (2002.) postavlja pitanje dovodi li digitalizacija do

dematerijalizacije informacije, te zaključuje kako ona nije dematerijalizirana,

nego virtualna. Digitalizacija društvenog sustava dovodi do „učinka

virtualizacije“ javnih i privatnih ustanova.10 Nova digitalna kultura, koja je u

nastajanju i u Hrvatskoj, promovira time različite psihološke, sociološke i

kulturološke aspekte svakodnevnog ţivota ljudi u nova elektronička okruţenja.

Tradicionalne skupine i nove supkulture sve češće zadobivaju predznak:

elektronička, virtualna, pluralistička, kibernetička, multikulturalna itd. Pitamo

se, kud li se bolje i lakše digitalizaciju baštine i njenog nematerijalnog dijela

moţe provesti ako će za informacijama i zabavom u elektroničkim okruţenjima

potraţnja u buduće porasti?

Pojmovi infotaiment i nova tehnološke pismenosti u cijelosti se

međusobno proţimaju. Digitalizacija medija za prijenos zvuka i audiovizualnih

sadrţaja (video), stvorila je današnjem čovjeku sve pretpostavke da se

baštinjena riječ, tradicije i predaje, glazba iz prošlosti, note, stare knjige i

rukopisi itd., ponovno izvedu na svijetlo dana u obliku multimedijalnih sadrţaja.

Tu vidimo i priliku daljnjeg razvoja javne domene u novim interaktivnim

okruţenjima. A to podrazumijeva sudjelovanje ne samo ustanova iz kulure i

umjetnosti, nego i posjetitelja elektroničkih okruţenja. Internet sam po sebi nije

medij vremenskoga tijeka, kao niti medij koji bi u buduće mogao zamijeniti

tradicionalne medije te nadomjestiti baštinu u stvarnosti. Jednako tako, ni

elektronički sustavi i pripadajući kibernetički programi nisu dovoljni da se

iskustva iz stvarnog svijeta i prošlosti prenose globalno i na daljinu. Interet je

okruţenje velikih memorijskih kapaciteta, tj. tehnologija komunikacije, radi

čega se koristi skupni naziv „tehnologije za informacijsko komuniciranje“ (ICT).

10 Lévy, P. (2002.): Cyberculture, University of Minnesota Press (str. 57.)

19

Glavni problem sadrţan je u čovjekovoj potrebi za stvarnim susretom

drugog čovjeka, njegovog mišljenja o predmetu ili znanstvenog stava prema

građi koja se sprema za digitalizaciju. To otvara i nova pitanja: jesu li

kibernetički sustavi sposobni automatski provoditi čovjeka kroz labirinte

prošlosti, baštine i bogate informacijske građe u elektroničkim formatima? I

nadalje ostaje ključno pitanje osobe koja će sustavima upravljati izvana, te koji

će ljudski rad stajati iza projekta digitalizacije baštine.11

Mreţa zahvaljujući multimediji i interaktivnosti ostvaruje danas

integraciju novih i tradicionalnih medija u elektroničkim okruţenjima. U tome

se ogledaju mogućnosti petog stupnja pismenosti te njegove dinamike.

Hoće li i na koje načine mreţa predstaviti povijesne i novije sadrţaje

nematerijalne kulture (npr. oralnu tradiciju, običaje, glagoljaštvo, pentatonsku

ljestvicu itd.)? Hoće li mreţa postati sastavni dio nasljeđa i njezin promotor na

svim razinama društva i javne sfere? Mogu li mreţno poslovanje i novi mediji

sačuvati baštinu, sve ono što jedan narod i njegovo duhovno stvaralaštvo čini

izvornim? Što će se dogoditi s muzejima, arhivima i knjiţnicama? Hoće li

tehnologija toliko uznapredovati, da će kibernetički sustavi za upravljanje na

daljinu imati snagu umjetne inteligencije kakvu predstavljaju filmovi

znanstvene fantastike?

11 Vidi dodatak I. (Ulomak iz: „Europriručnika 2004: Znanja i odlike I&D stručnjaka“, Hrvatsko

informacijsko društvo, Zagreb).

20

3. NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŢNICA

U ZAGREBU

21

Nacionalna i sveučilišna knjiţnica (NSK) jedna je od središnjih kulturnih

ustanova Republike Hrvatske. Raspolaţe s velikim fondom tiskanih i netiskanih

publikacija, te sa četiri Zbirke posebno vrijedne građe. Za razliku od mnogih

drugih ustanova u kulturi i obrazovanju, NSK svojim fondovima i ponuđenim

programima zahvaća iznimno velik broj korisnika. To je zanimljivo promotriti s

aspekta marketinga neprofitnih ustanova. NSK nije jedina javna ustanova koja

se orijentira na nova trţišta, ali je središnja javna ustanova ovoga tipa. Stoga se

na njenom primjeru moţe mnogo naučiti o sustavu informacijskog

komuniciranja. Ona obavlja knjiţničnu i informacijsku djelatnost nacionalne

knjiţnice Republike Hrvatske i središnje knjiţnice Sveučilišta u Zagrebu. Jedna

od njenih temeljnih djelatnosti je unapređenje hrvatskog knjiţničarstva putem

razvoja hrvatskog informacijskog sustava. U spletu različitih informacijskih

usluga koje knjiţnica ostvaruje, izdvajaju se djelatnosti vezane za usluge na

daljinu.

Temeljna je zadaća Nacionalne i sveučilišne knjiţnice prikupljati, stručno

obrađivati, čuvati i davati na korištenje sveukupnu građu tiskanih i netiskanih

publikacija, koja dokumentira i iskazuje svekoliko hrvatsko duhovno

stvaralaštvo. Tome se moţe pridodati i pojam baštine u elektroničkim

okruţenjima. Temelj zakonskim propisima je povijesna i kulturološka obveza

hrvatskog naroda da očuva svoje kulturno naslijeđe. Zato se osigurava redovito

i potpuno dostavljanje obveznog primjerka.

Obveznog pimjerka nije bilo prije 1837. godine.12 Od tada je knjiţnica

prošla kroz nekoliko ratova te kroz mnogobrojne promjene društvenih uređenja.

Pristup knjiţevnom naslijeđu i baštini mijenja se nakon osamostaljenja

Hrvatske. Tek od 2005. godine NSK rapoređuje devet obveznih primjeraka. U 12

Katičić, R. (2007.): “Nacrtak kulturne povijesti svih četiristo godina Nacionalne i sveučilišne

knjiţnice u Zagrebu“, ur. Willer, M., u: Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa: „400. obljetnica Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, Nacionalna i sveučilišna knjiţnica,

Zagreb, (str. 12.).

22

NSK ostaju dva primjerka, a po jedan primjerak dostavlja se sveučilišnim

knjiţnicama u Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku i Mostaru, te općeznanstvenim

knjiţnicama u Dubrovniku i Zadru. Zakonodavac propisuje da NSK u ime

izdavača raspoređuje obvezne primjerake kojima je odobrenim ISBN, a s

obzirom na elektroničke publikacije NSK vodi arhiv mreţnih publikacija.13

Uloga središnje nacionalne ustanove odnosi se na nabavu knjiţnične

građe čiji je autor Hrvat, neovisno o tome gdje je izašla i na kojem jeziku, te

građe napisane hrvatskim jezikom, bez obzira na mjesto izdavanja/tiskanja i

nacionalnost autora. Treći skup, ali ništa manje značajan, odnosi se na

prikupljanje i arhiviranje inozemne literature u kojoj se govori o Hrvatskoj, te

prikupljanje i organizaciju tiskanih i netiskanih publikacija nakladnika drugih

skupina. Knjiţnicu prepoznajemo kao transmisijsku organizaciju čije su

funkcije određene s ozirom na: „odabir, prenošenje, sakupljanje, pohranu i

emisiju informacija“ (Teţak, B., 1969.).

Fond Knjiţnice proteţe se danas na preko 114 kilometara polica, od čega

66 kilometara knjiga i 48 kilometara periodike. Čitaonice sa slobodnim

pristupom imaju police duge gotovo 13 km. Zatvoreno spremište sastoji se od

pokretnih regala u duţini oko 110 km. Knjiţnica naţalost ne raspolaţe točnim

brojčanim izrazom svoga fonda, jer se on svakodnevno nadopunjuje novom

građom.

13 Vidi dodatak II. (Kriteriji odabira Knjižnice za arhiviranje mrežne građe: „Digitalni arhiv

hrvatskih mrežnih publikacija“).

23

3.1. Kratka povijest knjiţnice u šest razvojnih faza

Svoje početke knjiţnica ima u 17. stoljeću. Današnja riznica znanja

razvija se od 1607. godine kada su isusovci na zagrebačkom Gradecu smjestili

svoju rezidenciju i gimnaziju. Tamo je 1611. organiziran prvi isusovački kolegij.

Od istog datuma moguće nam je pratiti podatke o prvim katalogiziranim

knjigama unutar Knjiţnice. Ovaj kolegij je još prije 1645. imao posebnu

dvoranu, knjiţničara i pravila o čuvanju i posuđivanju knjiga. Poveljom cara

Leopolda I. iz 1669. godine Gimnazija sa studijem filozofije postiţe akademski

stupanj i dobiva naziv Academia Zagrabiensis. U te prve dvije razvojne faze

knjiţnica nema nacionalni karakter. Godine 1816. akademijina je knjiţnica

dobila pravo na primjerke knjiga tiskanih u tiskari Peštanskoga sveučilišta,

godine 1818. sluţbeno je priznata kao javna knjiţnica, a tek 1837. dobila je

pravo na obvezni primjerak svih tiskovina u Hrvatskoj i Slavoniji. Obogaćena je

i darovnicama privatnih knjiţnica, npr. biskupa Maksimilijana Vrhovca 1818. i

grofice Eleonore Patačić 1818. i 1835. godine. Osim toga i brojni manji

darovatelji iz redova svećenika, profesora i učitelja, pa studenata i krajiških

časnika, obogaćivali su tadašnju Knjiţnicu. Latinsko ime Nationalis Academica

Bibliotheca pridijeva joj Antun Kukuljević 1837. godine. Time je istaknuta

dvojnost njezinih funkcija, kao obrazovne i nacionalne knjiţnice.

Četvrta faza otpočinje osnivanjem Sveučilišta Franje Josipa I., 1874.

godine kada je dobila ime Bibliotheca Regiae Academiae Zagrabiensis:

Kraljevska sveučilišna knjiţnica. Ona je otvorila svoja vrata javnosti 29. rujna

1913. godine. Građena je i namještena u secesijskom slogu, te urešena djelima

poznatih umjetnika: R. Frangeša, R. Valdeca, V. Bukovca, M. Račkoga, M. K.

Crnčića, B. Csikosa-Sesie, R. Auera, O. Ivekovića, F. Kovačevića, I. Tišova, B.

Šenoe, M. Vodsedaleka. Knjiţnica se do tada nalazila u prostorijama nasuprot

Hrvatskog narodnog kazališta, odnosno nekadašnjega Rektorata Sveučilišta u

Zagrebu. Nova zgrada na Trgu Marka Marulića broj 21. bila je projektirana za

fond od pola milijuna svezaka.

24

Slika 1: Milan Lenuci. Nacrt uređenja Zapadnog perivoja, 1906.

Izgradnja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjiţnice započeta je

nakon višegodišnjih priprema i polaganja kamena temeljca 1988. godine.

Panteon hrvatske knjige svečano je otvoren 28. svibnja 1995. u okviru proslave

pete obljetnice Dana drţavnosti Republike Hrvatske. Za razliku od zgrade na

Marulićevu trgu, u kojoj je Tin Ujević za vrijeme hladnih zagrebačkih zima sa

francuskog originala prevodio M. Prousta: U potrazi za izgubljenim vremenom,

novu knjiţnicu karakterizira visoki stupanj modernizacije. Pod time, između

ostalog, podrazumijevamo i visoki stupanj sigurnosti i informatizacije. To

označava ulazak Knjiţnice u šestu fazu, obiljeţenu otvaranjem knjiţnice i

zaštitom njene građe prema novim međunarodnim standardima.

25

3.2. Marketinška komunikaciju s javnostima

Ljudevit Gaj je pri prodaji «Novina Horvatzkih» i «Danisze» proveo je

oglašivačku kampanju da bi privukao pretplatnike i pokrio troškove tiska tih,

za povijest hrvatske ţurnalistike, značajnih novinskih izdanja. Hrvatski

umjetnici već od kasnog 19. stoljeća, s razvojem prvih tiskovina, npr. zadarski

«Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin», sudjelovali su u kreiranju oglašivačkih

poruka: Menci Klement Crnčić, Tomislav Krizman, Bela Csikos-Sessia, Ljubo

Babić i drugi dali su svoj doprinos nastanku oglašivačko-grafičke industrije u

nas.

Usporedno s razvojem gospodarstva u poslijeratnom razdoblju nakon 50-

ih godina 20. stoljeća, pratimo i razvoj sustavâ za masovno komuniciranje. Uz

tradicionalnu podjelu na tiskane i netiskane publikacije, od 90-ih godina dolazi

do pojave novih medija. Danas se brza komunikacija na svim društvenim

razinama proširuje na nova elektronička ili virtualna okruţenja. Ono što su u

počecima oglašavanja bile novine, danas je prošireno na čitav niz kanala i

medija unutar elektroničkih okruţenja. U fokusu marketinških aktivnosti

uvijek su interesne skupine i različite javnosti prema kojima se usmjeravaju

promotivne aktivnosti i komunikacija. Knjiţnica se sluţi suvremenim

pristupima oglašavanju, a oni izviru iz suvremene koncepcije marketinga. Tu

koncepciju hrvatsko društvo, pa onda i knjiţnica preuzima od razvijenih

zapadnih zemelja anglosaksonske jezične i kulturne provenijencije.

Današnja knjiţnica rukovodi čuvanjem i korištenjem četiriju zbirki građe

posebne vrste. Tu se ubrajaju inkunabule, rukopisi, ostavštine, doktorske

disertacije i magistarski radovi, sluţbene publikacije, grafike, plakati, albumi

fotografija, zemljopisne karte, note, audio kasete, gramofonske ploče i CD-i itd.

Zajednički nazivnik suvremene marketinške komunikacije knjiţnice sa

znanstvenom, kulturno-umjetničkom javnošću i uopće građanstvom sadrţan je

u projektu „Digitalizirana baština“. Najvrjedniji primjerci četiriju zbirki NSK

26

nabavljaju se uglavnom akvizicijama te kupnjom. Čitaonice zbirki smještene su

u odvojenim prostorijama na prvoj razini knjiţnice, a građa se čuva na minus

prvoj razini u zaštićenim spremnicima. Na toj razini nalazi se knjiţnični trezor,

koji čuva posebno vrijednu, staru i zaštićenu građu.

U sklopu knjiţnice organiziraju se izloţbe, te posjeti i vođenje grupa u

svrhu razgledavanja i edukacije. Tu je također i iznajmljivanje računalne

opreme, prostora za sastanke, seminare, konferencije i druga kulturna,

umjetnička ili znanstvena događanja. U svojim dvoranama za seminare

knjiţnica ima više od 100 sjedećih mjesta.

Vidimo da se NSK na mnogobrojne načine otvara prema različitim

korisnicima i javnostima (npr. kulturnoj i turističkoj): novinarima, poslovnima

ljudima, djeci i mladima. Ovom prilikom navodimo i primjer događanja

organiziranih u sklopu NSK.

Jednodnevna radionica i seminar CROINFO 2005. - Knowledge Management

Workshop odrţana je u svibnju iste godine. Na njoj su svjetski stručnjaci

savjetovali sudionike kako uspješno upravljati znanjem, kako ga prikupiti,

podijeliti, pohraniti, rabiti i iskoristiti u strateškim opredjeljenjima tvrtke ili

institucije.

Uz sudjelovanje Ureda CROATIA EXPO 2005, Hrvatske turističke zajednice,

Turističke zajednice Zagreba, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Croatia

Airlinesa i drugih, odrţano je u veljači 2005. predstavljanje programa

zajedničkog nastupa Hrvatske i susjednih zemalja na svjetskoj izloţbi EXPO

2005 pod nazivom Joint Tourist Program of Austria, Croatia and Italy (Japan).

Događaju su prisustvovali nacionalni povjerenici za EXPO 2005 iz Austrije i

Italije.

Iz navedenih primjera vidimo da NSK u Zagrebu obiljeţava prepoznatljivo

ime i zaštitni znak. Naziv na latinskom: Nationalis Academica Bibliotheca ,

knjiţnica je protegnula u 21. stoljeće, kako bi se naglasili kontinuitet i tradicija

ove neprofitne organizacije. Za rad Knjiţnice sa različitim javnostima,

27

sponzorima i tvrtkama posebno je značajna Sluţba za odnose s javnostima. Za

nju moţemo reći da svojim aktivnostima proţima sve razine marketinških

komunikacija unutar ove javne ustanove. Onaj tko se ikada susreo s

organizacijom događanja ili priredbe zna, da nije dovoljno samo osmisliti i

ponuditi dobre proizvode i usluge. Njih treba učiniti dostupnima korisnicima, a

aktivnosti usmjeriti prema privlačenju i zadrţavanju posjetilaca i korisnika.

Knjiţnica u cilju ostvarenja godišnjih planova i pozitivnih ekonomskih

rezultata upotrebljava:

a. Web-stranice na internetu

b. Oglase u novinama, televizijske spotove i jumbo plakate

c. Sponzorirane radijske emisije, brošure i letke

d. Pozivnice, promocije, konferencije za novinare

e. Sajmove i raznovrsne druge promotivne aktivnosti

“Dan Knjižnice- 22. veljače“ svečano se proslavlja svake godine. 2005.

godine na taj je dan predstavljen niz novih usluga Knjiţnice: Digitalizirani

abecedni katalog i Digitalni arhiv mreţnih publikacija. Tom je prigodom

dodjeljena nagrada 'Matko Rojnić' i priznanja NSK. Ovakve su prigode prilika da

se Knjiţnica promovira u javnostima, a kanali promocije upravu tu imaju svoju

odlučujuću ulogu.

28

3.3. Pristup katalozima, građi i uslugama knjiţnice na daljinu

Sadašnjost pristupa na daljinu obiljeţena je mreţnim ili web-sjedištima.

Ovaj fenomen se u literaturi naziva web-reprezentacijama (Oblak, T.,

2002.,“Internet kao medij i normalizacija”, Medijska istraživanja, Zagreb, 8 (1),

61- 76.). To nas dovodi do odgovora o svrsi elektroničkih okruţenja. Knjiţnica

koristi on-line kanale za distribuciju svojih usluga i građe u javnosti, upravo na

način da se predstavlja (reprezentira) putem mreţnih stranica na interentu.

Vidjeli smo da je prošlost komuniciranja knjiţnice sa javnostima i prenošenja

građe stara gotovo 400 godina.

Pristup građi na daljinu proţima se s kanalima distribucije elektroničke ili

netiskane građe, usluga i sadrţaja putem interneta. Projekt „Digitalizirana

baština“ predstavlja iskorak knjiţnice u javnost novim pristupnim točkama

katalozima, građi i uslugama na daljinu. Te nove pristupne točke mogu biti

definirane s obzirom na realno mjesto i pristup putem udaljenih računala.

Korisnici Knjiţnice na daljinu komuniciraju s posluţiteljem ili serverom NSK.

Na njemu se nalaze različiti katalozi i baze podataka. S druge strane, Knjiţnica

raspolaţe i velikim brojem stolnih i prijenosnih računala, koje daje na

korištenje unutar prostorija i čitaonica. S obzirom na ostvarenje povratnog

odgovora, nezaobilazna je uloga djelatnika knjiţnice: informatori, knjiţničari i

stručnjaci za informacije i dokumentaliste (tzv. I&D stručnjaci).

Nacionalna i sveučilišna knjiţnica, kao članica Konzorcija europskih

znanstvenih knjiţnica, ima pristup „Hand Press Book Database“ (baza podataka

za stare knjige od 1455.-1830. godine), kao i mnogim drugim međunarodnim

skupnim katalozima sa kojima su njene zbirke i katalozi interoperabilni. 2005.

godina označila je u mnogome prekretnicu, poglavito na razini pristupa građi

na daljinu. Tradicionalne usluge za korisnike (među kojima su posudba građe

izvan knjiţnice, korištenje građe u čitaonicama, međuknjiţnična posudba i

29

informacijske usluge), obogaćene su većim brojem netiskane i elektroničke

građe. Od sadrţaja dostupnih na daljinu izdvajamo:

a. Online katalog i tekuće nacionalne bibliografije

b. Digitalizirane kataloge na listićima

c. Digitalni arhiv

d. „Digitalizirana baština“ Zbirki posebnih vrsta14

e. Pristup bibliografskim i tekstovnim bazama podataka

Sve to hrvatsko kulturno naslijeđe i baštinu uvodi u globalni kontekst

informacijskog komuniciranja.Svim navedenim uslugama zajedničko je

usmjerenje, ostvarenje vizije 24/7/12, a to znači dvadesetičetiri sata, tijekom

cijeloga tjedna, dvanaest mjeseci u godini.

Knjiţnica razvija i sudjeluje u uspostavi „Virtualne učionice“ u obliku

interaktivnog multimedijskog tečaja. Organizirano se provodi poduka korisnika:

od upoznavanja s prostorima i uslugama, sve do korištenja elektroničkih izvora

informacija. Sve istaknutije su usluge Knjiţnice unutar elektroničkih okruţenja,

u čemu se ogleda i svrha projekta „Digitalizirana baština“. Pristup izvorima

omogućen je time ne samo članovima, nego i širem krugu posjetitelja virtualne

Knjiţnice. Korisničke sluţbe rješavaju ili posreduju u rješavanju informacijskih

zahtjeva korisnika iz zemlje i inozemstva, upućenih osobno, telefonom, ili

pismeno, uključujući elektroničku poštu. Zastupljena je elektronička usluga

Question Point - pitajte knjiţničara. Od 11. travnja 2007. uveden je program:

Knjižnica otvorenih vrata - 24 sata (na raspolaganju je 102 mjesta, od kojih je

10 rezervirano za znanstveno-nastavno osoblje).

Moţemo li u današnjoj knjiţnici očekivati jednako stručne i fantastične

projekte prevođenja kao što je bio Ujevićev projekt U potrazi za izgubljenim

vremenom?

14

„Digitalizirana baština“ nalazi se na URL [citirano: 12-10-2007]: http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?i d=25

30

4. DIGITALIZACIJA BAŠTINE

31

Internet ili mreţa integrira tradicionalne medije i medije s vremenskim

tijekom, te pohranu velikih količina neispisanog materijala u vidu: slika,

reprodukcija, fotografija i multimedije. S današnje točke gledišta, kada su

autorska prava i posebna prava u kibernetičkim sustavima sve jasnije

definirana na globalnoj razini, vrlo je vaţno da se naslijeđu jednog naroda i

kulturnoj baštini odrede korisničke i kvalitativne vrijednosti u elektroničkim

okruţenjima. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima u Republici

Hrvatskoj autorsko pravo i pravo na anonimnom autorskom djelu traje 70

godina od zakonite objave tog djela (čl. 101). Novi se zakoni zasnivaju na

američkom Zakonu o zaštiti autorskih prava: “Digital Millennium Copyright Act

(DMCA)“ donesenom 1998. godine.15 Politika digitalizacije Nacionalne i

sveučilišne knjižnice u Zagrebu na institucionalnoj i nacionalnoj razini potpuno je

usklađena sa strateškom preporukom o digitalizaciji CENL-a te s preporukom

Europske komisije. (Hans Petschar, 2007, “Nacionalne knjiţnice i njihove

strategije za digitalizaciju europske baštine“. Zbornik radova: “400. Obljetnica

NSK u Zagrebu“, NSK, Zagreb, 2007., str. 184.).16

Format u kojem se baština nalazi u lancu od emitera (pošiljatelja) do

asprbera (primatelja), presudan je za njegovu daljnju uporabu elektroničkim

okruţenjima. Format definira stupanj zaštite i pripadajući medij za prijenos

podataka, kao i mogućnosti pregledavanja, preslušavanja i izlistavanja građe na

korisničkim sučeljima. Proces digitalizacije knjiţničnih kataloga i pripadajućih

listića čini početnu fazu digitalizacije baštine.

Audio knjige moguće je istovremenu uvrstiti u nove i tradicionalne

medije. Prve audio knjige javljaju se u Hrvatskoj prije pojave računala, već 30-

15 Zakon o autorskom i srodnim pravima, dostupan je na mreţnim stranicama Narodnih novina,

URL [citirano: 07-11-2007]: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm 16 Vidi Dodatak III. ( Zakonska regulativa Republike Hrvatske o baštini u elektroničkim

okruženjima).

32

ih godina 20. stoljeća. Trajna pohrana, čuvanje i digitalna obrada audio knjiga

dovedena je u pitanje. Ponajprije iz razloga jer je fond audio knjiga nemoguće

pretraţivati unutar Voyager sustava. Nadalje, skupina „audio knjiga“ trenutno

je nevidljiva unutar elektroničkih okruţenja, radi čega je u pitanje dovedena

digitalizacija pripadajućih sadrţaja. Audio formati zapisa i audio knjige nisu

mediji neograničenog roka trajanja.17

Projekte digitalizacije baštine koji u kontinuitetu traju unazad pola

desetljeća, promatramo kao sastavni dio usavršavanja usluga na daljinu i

dodatnih usluga Knjiţnice. Trenutna situacija na području digitalizacije

kulturne baštine u Hrvatskoj, odnosi se na: „četiri (4) osnovne baštinske

djelatnosti: knjižničnu, arhivsku, muzejsku i konzervatorsko -restauratorsku. Sve

se one bave prikupljanjem, obrađivanjem, istraživanjem, pohranjivanjem,

zaštitom i komuniciranjem naslijeđenog iskustva i imaju isti zajednički nazivnik –

baštinu. Također se i polja njihova djelovanja preklapaju i u praktičnom smislu,

jer se, primjerice, Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (N.N. 69/1999.)

štite i arhivska građa, stare i rijetke knjige, te muzejski predmeti. U današnjem

informacijskom okruženju, svi su oni proizvođači „digitalne“ baštine i digitalnih

kulturnih sadržaja. Ono što ih razlikuje u praksi, ne misleći pri tom u ovom

trenutku na sve posebnosti svake od navedenih djelatnosti i predmete njihova

bavljenja, jest njihova pozicija u državnoupravnim okvirima.“18

Pozicija Zbirke muzikalija i audiomaterijala najbliţa je multimediji i

trebovima u 21. stoljeću o kojima smo govorili u sklopu „društva koje

sanja“ (Jensen, R., 1999.). U ovom poglavlju razrade, usmjerit ćemo temu

prema mogućnostima da se putem multimedije, audio-knjiga i nematerijalna

kulturna baština predstavi na internetu.

17 Vidi dodatak IV. ( Zatečeno stanje: audio knjiga u NSK Zagreb). 18 Seiter-Šverko D. i Kriţaj L. (2005.): “Digitalizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj: od trenutne situacije prema nacionalnoj strategiji“, Uprava za kulturni razvoj i kulturnu politiku,

Ministarstvo kulture RH. http:// www.min-kulture.hr

33

4.1. Digitalna zbirka između korisnika, ustanove i sponzora

Mi danas posjedujemo tehnološke mogućnosti za prijenos ne samo statičkih

poruka, već također i dinamičkih procesa intelektualnih aktivnosti u izvanjske

sisteme koji djeluju ogromnom brzinom i točnošću. Ove mogućnosti daju nam

nade da bi se udruženim naporima čitava scena intelektualnog svijeta,

uključujući tu službene institucije i način korištenja informacija, mogla radikalno

izmijeniti. (B. Teţak, 1969.)

Kibernetičke sustave i ICT prepoznajemo kao potrebite preduvjete i

tehnološke mogućnosti za usavršavanje „dinamičkih procesa intelektualnih

aktivnosti“. (B. Teţak, 1969.). To omogućuje s jedne strane mreţa, a s druge

multimedija. Što je digitalni surogat ili reprodukcija naslijeđa u elektroničkom

okruţenju? To je digitalna verzija skupocijenih, krhkih, rijetkih i nedostupnih

predmeta prevedenih iz realnog prostora u virtualno ili elektroničko okruţenje.

(Kilbride, W., 2004.)

Pojašnjenje „Voyager Library Management System Software“ izloţeno je

na mreţnim stranicama Knjiţnice. Voditeljica projekta nabave i implementacije

Voyager-a navodi: „Otvorena struktura ovog softvera omogućava povezivanje

knjižničnih izvora i informacija u bibliografskim bazama i bazama podataka s

punim tekstom, digitaliziranim zbirkama, radovima domaćih i stranih autora u

hrvatskim časopisima, koji su obrađeni po međunarodno najzastupljenijim

standardima, kao i mogućnost uključivanja u znanstvene citatne baze. Time će

zasigurno pridonijeti većoj „vidljivosti“ hrvatskog znanstvenog

stvaralaštva.“ (Skender, D., 2005.)

Shematski prikaz izloţen u dokumentu pokazuje kompleksnost

kibernetičkog sustava, značenje implementacije sustava i nove komunikacijske

34

odnose koji se uspostavljaju između emitera (Knjiţnice) i apsorbera (korisnika),

kao i sa vanjskim poveznicama:19

Slika 2: Voyager softver za informacijsko komuniciranje

Integrirano rješenje za različite izvore

podataka

ISO Standard za Međuknjižničnu

ISO Standard za ISO Standard za

MeMeđđ uknjižničnuu k n j i ž n i č n uBaza knjižnice ABaza knjižnice AB a z a k n j i ž n i c e A PosudbaPosudbaPosudba Baza knjižnice BBaza knjižnice BB a z a k n j i ž n i c e B

Drugi

sadržaji

Krajnji korisnikKrajnji korisnik

Usporedno pretraživanje i usmjeravanje zahtjevaUsporedno pretraživanje i usmjeravanje zahtjeva

Informacije Upiti / Zahtjevi

Izvori dostupni

preko Z39.50

Izvori dostupni

preko Z39.50

Digitalni

sadržajiSkupni

katalog

Skupni

katalogDC, EAD, TEI

Izvori

DC, EAD, TEI

Izvori

Međuknjižnični

zahtjevi

Podaci o korisnicima i

primjercima

Katalozi

knjižnica iz

konzorcija

Moţe li se na citirani ulomak nadodati da sustav ima pridonositi i

vidljivosti nematerijalne i materijalne kulturne baštine? Koja će tvrtka davati

usluge digitalizacije i proći na javnim natječajima Knjiţence? Koliko će koštati

takav stručan posao? Kibernetički sustav Voyager financirali su do sada

hrvatski građani u iznosu od 2 milijuna kuna (Izvješće o radu za 2005. godinu,

dostupno na mreţnim stranicama Knjiţnice). Vidimo da su cijene sustava za

informacijsko komuniciranje poprilično visoke, te da je odabir američkoga

softvera Voyager prevagnuo s obzirom na „interoperabilnost sustava“ (Skender, 19 Skender, D. (2005.), “Razlozi za odabir Knjižničnog softvera Voyager tvrtke Endevaour“, NSK,

Zagreb. Power Point prezentacija, dostupno na URL [citirano: 07-11-2007]:

http://www.nsk.hr/UserFiles/File/dokumenti/voyagerdoc/moduli.ppt

35

D., 2005: 2). To znači da se sadrţaj projekta „Digitalizirana baština“ i

pripadajuće digitalne zbirke odnose na predstavljanje i povezivanje zbirki i

nacionalnih fondova s međunarodnim i transnacionalnima ustanovama. U

tome se ogledaju novi integracijski učinci digitalne baštine.

Mreţne stranice Knjiţnice obiljeţava dizajn korisničkog sučelja putem

kojega je građa predstavljena na internetu. Analogne zbirke nemaju mogućnost

komunikacije sadrţaja na daljinu ni mogućnosti automatskoga pretraţivanja.

Digitalizirani kartonski listići čine selektivno digitalizirane opise građe, odnosno

digitalnu zbirku u početnim fazama.

Elektroničkim okruţenjima Knjiţnica je pristupila s obzirom na nekoliko

sporazuma i smjernica. Smjernice oko digitalizacije donosene su prvi puta u

sklopu projekta H21 iz 2001. godine (Ured za strategiju razvitka Republike

Hrvatske: Hrvatska u 21. stoljeću, Informacijska i komunikacijska

tehnologija).20 Ministarstvo kulture RH definiralo je kasnije projekt: "Hrvatska

kulturna baština", a sporazum o digitalizaciji potpisan je između čelnika

Nacionalne i sveučilišne knjiţnice, Hrvatskoga drţavnog arhiva i Muzejskoga

dokumentacijskog centra. Hina prenosi (oţujak 2007.): Projekt je pokrenut na

temelju Nacionalnog programa digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske

građe te Sporazuma o suradnji na provedbi Nacionalnog projekta „Hrvatska

kulturna baština .“. 21

Efekti digitalizacije baštine u elektroničkim okruţenjima odraţavaju se na

četiri velike skupine sudionika/korsnika:

Mediji

Ustanove

Javnosti

Korisnici ili posjetitelji

20 Dostupno na URL [citirano: 07-11-2007]: http://www.hrvatska21.hr 21 Dostupno na URL [citirano: 05-10-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=2780

36

S obzirom na korisnike, temeljna pitanje o svrsi digitalizacije proizlazi iz

pitanja tko je sponzor, te hoće li digitalizacija građanima/sponzorima omogućiti

pravo slobodnog i besplatnog pregledavanja i preslušavanja baštine? Ide li

digitalizacija u pravcu multimedije ili ne? Ostale usluge izravno proizlaze iz

teţnji ustanove ili da promovira samu sebe, ili dostupnost baštine unutar

elektroničkih okruţenja.

Na sadrţajnoj razini primjećujemo jedan selektivan pristup digitalizaciji,

koji se vidi na planu digitalizacije informacijâ 'o građi', ali ne i same građe. To

objašnjavamo s obzirom na dugogodišnju pripremu nacionalnog plana za

digitalizaciju i s obzirom na dugotrajnost usklađivanja hrvatskog informacijskog

sustava i međunarodnih sustava za emisiju, transmisiju, skladištenje i

selekciju baštine u elektroničkim okruţenjima. Projekt Europske digitalne

knjiţnice i inicijativa „i2010“, zajedno s uspješno provedenom digitalizacijom

baštine Arheološkog muzeja u Zagrebu, predstavljaju zanimljive primjere.

S obzirom na pokretanje digitalnih zbirki, razlikujemo dva modela

digitalizacije: decentralističke, dakle projekte javnih ustanova kao na primjeru

Arheološkog muzeja u Zagrebu, te centralističke koji se odnose na upravljanje

digitalnim zbirkama unutar globalnih komunikacijskih sustava koji ovise o

političkim, multilateralnim i međunarodnim odnosima i politikama.

Digitalizaciju baštine prema centralističkom modelu definiraju slijedeća

učinci s obzirom na korisničke aspekte i javnosti:

(a) Pozitivan: omogućeno je pretraţivanje i pregledavanje kartonskih

kartica iz ranijih povijesnih faza knjiţnice.

(b) Negativan: sporo pristupanje digitalizaciji samih artefakata, s obzirom

na nedostatne mogućnosti upravljanja baštinom u komercijalne svrhe.

Usprkos tome, valja naglasiti da digitalizacija baštine nije završen, nego

događaj koji još traje. Nacionalna i sveučilišna knjiţnica je dio europske

37

inicijative za razmjenu informacija o nacionalno-kulturnoj baštini: HEREIN.22

Prva faza projekta okupila je nadleţna tijela šest europskih zemalja (Španjolske,

Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Norveške i Mađarske), a zahvaljujući

dobrom odzivu na koji je projekt naišao u stručnim krugovima i ključnim

međunarodnim oragnizacijama, ubrzo su se pridruţile Belgija, Cipar, Estonija,

Luksemburg, Poljska i Slovenija. Danas je i Hrvatska članica inicijative.

Prednosti ove integracije su:

(a) Promocija usluga na daljinu: pretraţivanje kataloga i savjetovanje;

(b) Promocija usluga europskih ustanova na području kulture,

obrazovanja i umjetnosti.

Slika 3: HEREIN

22 „HEREIN“: Europska nadzorna mreţa baštine (eng. European Heritage Watch Network).

Dostupno na URL [citirano: 08-10-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=1717

38

4.2. Projekt „Digitalizirana baština“

Projekt „Digitalizirana baština“ nastoji građu Zbirki pribliţiti korisnicima

putem interneta i to jednim klikom miša na mreţnim stranicama Knjiţnice.

Nakon toga se otvaraju četiri mreţna linka. To su zapravo skupni katalozi

sljedeće četiri specijalizirane zbirke Nacionalne sveučilišne knjiţnice u Zagrebu:

(a) ZBIRKA MUZIKALIJA I AUDIOMATERIJALA: u kojoj je izuzetno

bogatstvo građe. Zbirka je 2005. godine imala oko 3000 jedinica

prinove, od čega pola otpada na darovane tiskane muzikalije (note).

Značaj ove zbirke vidimo s obzirom na posebno vrijednu građu koja je

dio hrvatske i svjetske glazbene produkcije.

(b) ZBIRKA ZEMLJOPISNIH KARATA I ATLASA: godišnje ju posjećuje

oko 1000 članova knjiţnice, a putem Interneta je odgovoreno na oko

2000 upita. Zbirku svake godine posjeti i više različitih grupa učenika.

(c) GRAFIČKA ZBIRKA: obnovlja svoj fundus redovito putem nekoliko

značajnijih godišnjih akvizicija. Izuzetno vrijedom drţi se grafička

mapa „Lorca“ koju Knjiţnica čuva od 2005. Ta mapa sadrţi 50

grafičkih listova eminentnih svjetskih umjetnika: Matta, Moya, Soto,

Vedova, Bućan, Koţarić, Lesiak, Murtić i Novak. Zbirka čuva nekoliko

vrlo vrijednih bakropisa gradova (Šibenik, Blaeu Joan, iz polovice 17.

stoljeća), kao i vrlo rijetke prikaze hrvatskih gradova Siska, Iloka i

Knina.

(d) ZBIRKA RUKOPISA I STARIH KNJIGA: Obuhvaća najstarije hrvatske

knjige tiskane glagoljicom (npr. Misal po zakonu rimskoga dvora iz

1483. godine 23, Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1493. godine).

23 Ovaj primjerak inkunabule dostupan je i u cijelosti digitaliziran.

39

Profesor Oblak, T. (2002.) navodi: „Internet je na više načina promjenio naša

postojeća shvaćanja prostora, vremena, pristupa, pa i shvaćanja javnosti, javnog

djelovanja i interakcija. On u velikoj mjeri doprinosi oblikovan ju novih načina na

koje danas doživljavamo i iskušavamo komunikacijske odnose, posebice

međusobnu raspravu. Njegove interaktivne mogućnosti koje omogućuju dijalošku

razmjenu, bile su uskoro prepoznate kao nov izvor društvene integracije i

potencijalne revitalizacije javne sfere. Međutim, kako smo na ovom mjestu

pokušali naglasiti, danas kibernetski prostor zauzima i drugačiji oblik društvenog

komuniciranja (...) Taj pomak je posve konzistentan s rastućom popularnošću

Interneta i činjenicom da su Web reprezentacije ključni mehanizmi predstavljanja

brojnih aktera, institucija i skupina i pojedinaca koji danas obilježavaju 'virtualno

pluralno drustvo' u kibernetskom prostoru. Nagli razvoj Web reprezentacija je,

dakle, odraz povećane uloge vidljivoga i dostupnog u javnom prostoru društvenog

života, koji se s razvojem novih interaktivnih medija još više širi.“24

Ovdje vidimo da nove medije definira sve više njihova interaktivnost, te da je

učinak uspostave „virtualnih ustnova“ (Lévy, P., 2002: 35) širenje javne sfere

kao i prostora društvenog ţivota. Virtualnost je, kako kaţe P. Lévy (2002.),

beskonačan izvor aktualizacija. Zato za informaciju na internetu kaţemo da je

virualna, pa i višestruka, jer se na više različitih pristupnih točaka moţe

istovremeno zatraţiti.

Virtualizacija baštine podrazumjeva dinamičnost dokumenata i njihovo

recikliranje, kopiranje, modeliranje, reproduciranje, emitiranje itd.

Karakteristike viših stupnjeva pismenosti govore nam kako se ljudi postupno

pribliţavaju multimediji. Ona zahtjeva veliku stručnost s jedne strane, a s

druge ona moţe značiti redukciju troškova javnih ustanova. To vidimo na planu

produkcije digitalnih zbirki, kao i na razini neograničene distribucije digitalnih

sadrţaja.

24 Oblak, T. (2002.): “Internet kao medij i normalizacija”, Medijska istraživanja, Zagreb, 8 (1),

2002: 61 - 76.

40

4.3. Korisnički i sadrţajni aspekti „Digitalizirane baštine“

Lokalne i regionalne sluţbe drţavne uprave i gradovi sufinanciraju u vidu

poticaja pokretanje web reprezentacija. S druge strane, na transnacionalnoj

razini imamo Ujedinjene narode i druge ustanove na razini Europe. One će

zajedno i neposredno utjecati na stupanj informatizacije društvenog sustava.

One daju konkretne smjernice regionalnog i transnacionalnog značaja. Na

nacionalnoj razini potpisivanjem sporazuma i ugovora o digitalizaciji baštine,

utjecat će se izravno s obzirom na prava i obveze prilikom korištenja

kiberentičkih sustava za upravljanje. To pokazuje i primjer NSK i

implementacija knjiţničnog softvera Voyager.

Smjernice usvojene na Generalnoj konferenciji UNESCO-a iz 2003. godine

temelje se na koncepciji općeg ili univerzalnog pristupa kibernetičkom prostoru

koja je tada usvojena (eng. 'Universal Access to Cyberspace'). Ovaj niz smjernica

kreće se u pravcu implementacije „Plana akcije Svjetskog Savjeta“ na temu

informacijskog društva (eng. Plan of Action of the World Summit on the

Information Society, WSIS). Skup je odrţan u Ţenevi 10 - 12. prosinca 2003.

godine. Pod paragrafom 10. a. Akcije, redak C3, govori se o potrebi razvoja i

promocije javne domene u elektroničkim okruţenjima.

Evo nekih i smjernica iz dokumenta „Hrvatska u 21. stoljeću:

informacijska i komunikacijska tehnologija“: „(...) izgradnja elektroničke uprave i

javnih službi, te digitalizacija kulturnih, nacionalnih, obrazovnih, zdravstvenih i

poslovnih sadržaja. U svrhu racionalizacije troškova ovdje treba poticati

stvaranje općih rješenja koja mogu zadovoljiti potrebe različitih ustanova i službi.

Velik broj poslova vezanih za razvitak elektroničke uprave i digitalizaciju

različitih sadržaja moguće je i potrebno rješavati angažmanom profesionalnih

tvrtki koje se moraju pridržavati zadanih organizacijskih i tehničkih normi. Time

će se spriječiti bujanje državne uprave, te potaknuti konkurencija koja će

rezultirati smanjenjem troškova izvođenja poslova. Djelotvorna primjena

41

informacijske i komunikacijske tehnologije počiva na sređenoj legislativi i

regulativi, pa stoga Republika Hrvatska mora uskladiti svoje zakonodavstvo sa

zakonodavstvom razvijenih zemalja. To je dugotra jan posao koji, međutim, može

obaviti kvalitetna i učinkovita državna uprava.“ 25

U tim riječima ogleda se jedan odrţiv pristup digitalizaciji baštine.

Prilikom potpisivanja Sporazuma o suradnji na provedbi Nacionalnog

projekta: „Hrvatska kulturna baština“ (oţujak 2007. godine), ministar Boţo

Biškupić naglasio je da u hrvatskim muzejima postoji više od šest milijuna

artefakata za koje zna mali broj ljudi, te kako će digitalizacija kulturne baštine

koštati oko 6 milijuna kuna u dolazećem razdoblju.

Ravnatelj NSK u Zagrebu T. Maštrović kazao je da digitalizacija

predstavlja vaţan korak u prezentaciji Hrvatske i hrvatskog naroda, kao vaţnih

čimbenika na europskoj karti raznolikosti.

Ravnateljica Muzejsko dokumentacijskog centra Višnja Zgaga rekla je, da

potpisivanjem sporazuma o digitalizaciji hrvatske kulturne baštine šest

milijuna muzejskih predmeta ulazi u drugu fazu stručne obrade. Od 146

muzeja 90 ih je informatizirano, a 600 tisuća muzejskih predmeta je

obrađeno.26

Korisničke i sadrţajne apsekte digitalnih zbirki opisuje šest općenitih

atributa: 27

(1) Publika: Atributi povezani s ciljanom grupom korisnika i stvarnim

korisnicima određene digitalne zbirke. Teţi se čim manjem raskoraku

25 Skupina autora (2001.): “Hrvatska u 21. stol jeću: Informacijska i komunikacijska tehnologija, Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske , Dostupno na URL [citirano: 07-11-2006]:

http://www.hrvatska21.hr 26 URL [citirano: 23-09-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=2780 27 Sandusky, R. (2004.): “Digital library attributes: framing usability research“. Dostupno na

URL [citirano: 23-09-2007]: http://www.uclic.ucl.ac.uk/annb/DLUsability/Sandusky35.pdf

42

između planirane publike i szvarnih korisnika digitalne zbirke. Potrebno

je napraviti malo istraţivanje trţišta.

(2) Institucija: Knjiţnica, sveučilište, tvrtka ili neki drugi entitet koji

sponzorira nastanak digitalne knjiţnice. Uspješan model je suradnja

profitnog i neprofitnog sektora.

(3) Pristup: Tko moţe koristiti građu digitalnih knjiţnica, pod kojima

uvjetima i cijenama? Odgovor na ovo pitanje je kome Knjiţnica

omogućuje pristupe sadrţaju, zbirkama i svojim uslugama. Pri tome

samo implementacija novih tehnologija nije jedini preduvjet boljeg ili

otvorenijeg sustava. Srazmjerno prevladavanju tehnoloških barijera moţe

se izravno povećati korištenje, ali pri tome valja osigurati i uslugu

savjetovanja (npr. Question point- pitaj knjiţničara, usluga NSK putem e-

maila) te povratne odgovore stručnjaka. Zaštita pristupa definira se s

obzirom na zaknsku regulativu.

(4) Sadržaj: Baština kao informacija i kao baštinski surogati u elektroničkim

okruţenjima. Potrebno je ustanoviti metodu prema kojoj će se određenu

građu digitalizirati. Pri tome valja definirati zašto je baš ta građa

određena. Javne i središnje ustanove raspolaţu vaţnim fondovima i

zbirkama. One koristi od digitalizacije trebaju traţiti u općem dobru i

promocijom onoga dijela baštine koji će na reprezentativan način

odraţavati njenu ulogu ne samo na nacionalnoj, nego i na

transnacionalnoj, dakle globalnoj razini. Sadrţaji koji se distribuiraju

putem interneta namjenjeni su u prvom redu korisnicima interneta, bez

obzira na njihovo mjesto prebivališta.

(5) Usluge: Stručne i tehnologijom potpomognute, čiji je cilj povezivanje

digitalnih zbirki i korisnika, te različitih zbirki međusobno. Na ovoj razini

vide se znanstvene i obrazovne te neznanstvene (turizam, slobodno

vrijeme i zabava) uloge koje Knjiţnica moţe ostvariti sa većim brojem

korisnika, nego što su samo njeni članovi.

(6) Oblikovanje i razvoj: Rukovodi li se digitalizacijom prema

decentralističkom ili centralističkom modelu?

43

Profesor R. Vrana (2004.) zaključuje: Navedeni atributi mogu nam poslužiti

prilikom promišljanja o načinima povezivanja novonastalih digitalnih zbirki i

sustava za učenje u elektroničkom okružju, jer vrlo dobro opisuju čimbenike koji

mogu utjecati na spomenutu mogućnost povezivanja, kojom bi se dodatno

povećalo ionako rastuće zanimanje za obrazovanje potpomognuto informacijskom

tehnologijom temeljeno na kvalitetnim izvorima informacija. 28

Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa (2007.) obuhvaća niz članaka

koji govore o digitalizaciji baštine i informacijskim tehnologijama koje idu u

pravcu integracije europsih knjiţnica. Navedenom projektu „HEREIN“, treba

pridodati „i2010: inicijativu za digitalne knjiţnice“ u kojoj se raspravlja

mogućnosti umreţavanja europskih muzeja, arhiva i knjiţnica prema modelima

međusektorske suradnje između javnih ustanova i privatnih tvrtki.29

28 Vrana, R. (2004.): “Knjiţnice u 21. stoljeću: jamstvo kvalitete i podrška učenju u elektroničkom okruţju“,Časopis Edupoint, Zagreb, IV (29), CARNet 29 Vidi Dodatak V. (i2010: Inicijativa za digitalne knjižnice).

44

4.4. Komunikološki aspekti Zbirke muzikalija i audiomaterijala

(...) nije iznenađujuće da se danas kada smo dostigli novi stupanj emitiranja,

prijenosa, sakupljanja, odabiranja i apsorpcije podataka i informacija nalazimo u

nekoj vrsti konfuzije. (Teţak, B.,1969.)

U članku prof. Boţe Teţaka informacijsko je komuniciranje definirano s

obzirom na odašiljanje (emitiranje), prijenos, sakupljanje, odabir i apsorpcija

(primanje) poruka ili informacija. Ovaj skup aktivnosti definira tijek

komunikacijskog procesa između: ustanove i korisnika, građe i ustanove,

između različitih ustanova, te između korisnika i ustanove koja posreduje u

procesu informacijskog komuniciranja.

Što čini građu ove Zbirke? Ona se sastoji od:

(a) zvučnih zapisa – glazbene izvedbe

(b) zvučnih zapisa – neglazbene izvedbe ( audio knjige)

(c) tiskanih publikacije

(d) ostalih netiskanih publikacija

Zbirka muzikalija i audiomaterijala utemeljena je 1947. godine. U posjedu

ima oko 25 000 jedinica tiskanih muzikalija, oko 32 000 zvučnih snimaka te

2 200 glazbenih rukopisa. Baštinski aspekti zbirke sastoje se npr. od rukopisa

skladatelja Vatroslava Lisinskog (1846.): Ljubav i zloba, prve hrvatske opere.

Ovdje pronalazimo i djela Ivana pl. Zajca, Blagoja Berse, Jakova Gotovca itd.

Odgovore na postavljeno pitanje o sadrţajima valja potraţiti i na razini

nematerijalne kulturne baštine. Kada je riječ o notama i rukopisima iz domene

glazbene prošlosti, tada se materijalna i nematerijalna kultura međusobno

proţimaju. Zvučni zapisi glazbene i neglazbene izvedbe također se međusobno

proţimaju. Ono što ih razlikuje je tehnološki stupanj produkcije, radi li se o

45

novom ili tradicionalnom mediju i koliko se pojedina građa pribliţava

multimediji 21. stoljeća.

Fond audio knjiga za sada ne sadţi baštinske artefakte, dok je sa glazbenim

izvedbama slučaj drugačiji. Namjena realnog prostora Zbirke isprepliće se sa

virualnim prostorom, pa Knjiţnica omogućuje: a) usluge korištenja

multimedijalnih sadrţaja, b) preslušavanje zvučnih zapisa u sklopu čitaonice, c)

korištenje interneta i digitaliziranih kataloga, itd.

Nematerijalna kulturna baština koja se djelomično ili u cijelosti nalazi

unutar ove Zbirke, predstavlja kulturološku i potencijalno komercijalnu

vrijednost. Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine definira:

„vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i instrumente, predmete,

rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i u

nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovu

nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj,

zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje

međusobno djelovanje s prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj

identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske

kreativnosti.“ (Čl. 2., u: „Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine“,

UNESCO, 2003.). Hrvatski Sabor je 2005. godine na osnovi zaključaka

Konvencije donio Zakon o potvrđivanju konvencije o zaštiti nematerijalne

kulturne baštine.

Glazbeni izričaji, kao što su ostvarenja u sustavu istarke pentatonske

ljestvice, danas se nalaze na listi koja sadrţi 28 zaštićenih sastavnica

nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj. Na stranicama Ministarstva

kulture RH ne moţe se dobiti informacija o kojim je sve drugim sadrţajima

zaštičene baštine riječ. Glagoljica nije prihvaćena tu na listu. Pri tome se ne

postavljaju pitanja i ne donose se konkretne smjernice u zaštiti zapisa na

tradicionalnim medijima.

46

Kultrnoj baštini, manifestiranoj na tradicionalnim medijima, unutar

„Digitalizacije baštine“ ne pristupa se s jednakom vaţnošću kao materijalnom

dijelu kulturne baštine. Pri tome kao da je zaboravljeno da se nematerijalna

kulturna baština upravo posredstvom novih medija i interneta moţe višestruko

isplatiti. Područja usmene predaje i izričaja, izvedbene umjetnosti, običaji,

obredi i svečanosti, znanja i vještine vezane uz prirodu i svemir, tradicijski obrti,

trebala bi se i u sklopu muzeja, knjiţnica i arhiva također predstaviti na

mreţnim stranicama i posredstvom novih medija. To čeka privatne inicijative i

javne ustanove u Republici Hrvatskoj.

Zaštita nematerijalne kulturne baštine podrazumjeva: „mjere čiji je cilj

osiguravanje održivosti nematerijalne kulturne baštine, uključujući identif iciranje,

dokumentiranje, istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti,

prenošenje, posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i

revitalizaciju različitih oblika te baštine.“ 30 U tome valja traţiti i mogućnosti

djelovanja neprofitnih i nevladinih organizacija, privatnih tvrtki te u vidu

pokretanja novih inicijativa digitalizacije.

Digitalizacija glazbenih sadrţaja i produkcija digitalnih audio knjiga,

navedene mjere i aktivnosti mogu u buduće izravno promicati. Na taj način

promiče se i širi javna sfera, kao dodatne vrijednosti projekata digitalizacije.

Učinci tog događaja odrazit će se u „povećanju vrijednosti, prenošenja i

revitalizacije“ baštine.

Mogućnosti multimedije izravno se nadovezuju na sve uredbe 32. Skupštine

UNESCO-a iz 2003. godine, kao i s obzirom na humanitarne aspekte

„Digitalizirane baštine“. Usprkos tomu, navedene pravne i kulturološke

odrednice iz Konvencije nedovoljno promiču humanitarne aspekte.

NSK je od 30-ih godina do danas katalogizirala 100 različitih naslova

audio knjiga. Zatečeno stanje Muzičke zbirke po pitanju preglednosti audio

30 Dostupno na URL [citirano: 12-09-2007]:

http://www.nn.hr/clanci/medjunarodni/2005/047.htm

47

knjiga u novom sustavu za pretraţivanje bilo je razočaravajuće (Vidi Dodatak

IV.). Lako dolazimo do zaključka da je u Hrvatskoj produkcija audio knjiga tek

malo više od jedne knjige godišnje:

(1) Gramofonske ploče: ukupno je katalogizirano 10 različitih naslova;

(2) Audio kasete: ukupno 51 različita naslova (od kojih su dvije kopije

gramofonskih ploča: Papa Hrvatima i Konjić Grbonjić);

(3) CD-i: ukupno 49 različitih naslova (od kojih je 20 kopija sa audio kaseta).

Javne ustanove poput NSK posredstvom sustava Voyager, istovremeno

ostvaruju ulogu emitera i apsorbera, a korisnici se posredstvom novih

tehnologija nalaze u mogućnosti ostvariti dvosmjernu komunikaciju s baštinom

i građom knjiţnice. Tu se ogleda svrha interaktivnosti elektroničkih okruţenja iz

kojega se razvijaju sve komunikološke prednosti digitalnih zbirki. Prednosti

digitalizacije baštine iznosimo u zključku na temelju „Nacionalnog programa

digitalizacije arhivske, knjiţnične i muzejske građe“.31

Korištenje multimedije ograničeno je za sad na prostorije Knjiţnice, a da pri

tome svi preduvjeti za dostupnost baštine u elektroničkim okruţenjima postoje.

Digitalizacijom baštine dolazimo i do pojma digitalne audio knjige, kao

pojedinačnog ili organizacijskog komercijalnog projekta, te do pojmova kao što

su elektroničke knjige i multimedijalni katalozi (npr. PDF format dokumenata

za promidţbu programa i sadrţaja, kao i mogućnosti za predstavljanje

multimedijalnih bibliografija glazbene i fonološke građe). Tih još nema u sklopu

„Digitalizirane baštine“ NSK u Zagrebu.

Prilikom pretraţivanja zbirki trebao bi se omogućiti barem parcijalan uvid u

originale, odnosno njegovu elektroničku ili digitalnu reprodukciju. Za sada je

sadrţaji Zbirke dostupan i nadalje isključivo unutar Knjiţnice, odnosno na

razini kartonskih listića na internetu. Vidimo da se srodni poduhvati

digitalizacije mogu dovesti do opasnosti da sama sebi postanu svrhom. U

31 Drţavni arhiv u Zagrebu prvi je predstavio dugo očekivani program digitalizacije na internetu.

Dostupno na URL [citirano: 7-11-2007 ]: http://www.daz.hr/bastina/razlozi.htm

48

literaturi, kao i u samoj praksi, nisam naišao na prednosti digitalizacije s

obzirom na osobe s invaliditetom. Javne ustanove kao što je NSK mogu svoje

pristupe digitalizaciji u elektroničkim okruţenjima usmjeriti i toj maloj skupini

korisnika, ali to nije slučaj. Pri tome je model tzv. međusektorske suradnje (npr.

između udruga, tvrtki i javnih ustanova) iznimno vaţan, a takvih je primjera

naţalost najmanje. U Hrvatskoj postoji niz inicijativa za digitalizaciju baštine.

Od više desetaka projekata digitalizacije, izdvajamo dva: (A) Novi projekt

Istarske ţupanije, koji za sada nosi radni naslov "Istrapedija". Radi se o internet

enciklopediji koja će sadrţavati nadopunjenu i nadograđenu Istarsku

enciklopediju, zatim rječnik istarskih govora, cijelu likovnu građu Istre te

zvučne zapise istarskih napjeva i glazbe (Vincek, B., Glas Istre od 17. listopada

2007.). (B) Narodna knjiţnica „Petar Preradović“ Bjelovar digitalizirala je temu

Petar Preradović i njegovo djelo: ţivotopis, bibliografija, izbor iz djela,

suvremenici, uglazbljene pjesme s mogućnošću slušanja. Građa je

predstavljena na mreţnim stranicama. U planu je djelomična digitalizacija

Kataloga zavičajne zbirke.32

Svrha je logične cjeline elektroničkih okruţenja, da nove digitalnu zbirku

na internetu definiraju: scenarij, ulazi i izlazi, objekti i akcije (G. de Haan, 2003).

Na samom korisničkom sučelju ustanove se predstavljaju grafičkim dizajnom i

u određenim bojama, informacijskom arhitekturom i skladnom organizacijom

elemenata građe. S obzirom na mogućnosti multimedije, zvuka i govora, u

buduće se javne ustanove mogu pokušati odmaknuti od današnjeg stupnja

njihove marginalizacije i statusa epifenomena. U tome vidimo buduće zahtijeve

za digitalizacijom, posebno s obzirom na građu kojoj prijeti propadanje i ciljane

skupine kojima prijeti marginalizacija. Cilj takvih projekata je da svojom

arhitekturom pristup građi na daljinu predstavi digitalne zbirke kao dinamičnu

i interaktivnu cijelinu, što još uvijek nije slučaj kod mnogih digitalnih zbirki.

32 Seiter-Šverko D. i Kriţaj L. (2005.): “Digitalizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj: od

trenutne situacije prema nacionalnoj strategiji“, Uprava za kulturni razvoj i kulturnu politiku, Ministarstvo kulture, PDF. Dostupno na URL [citirano: 05-10-2007] http:// www.min-

kulture.hr

49

5. Zaključak

Od pojave računala do danas govori se o razvoju tehnološke ili dinamične

pismenosti u elektroničkim okruţenjima. Novi tehnološki i dinamični izrazi te

pismenosti oslanjaju se na baštinu i naslijeđe iz prošlosti europskih narodâ.

Ujedno, oni se nadovezuju na raznovrsne aspekte baštine u elektroničkim

okruţenjima, njihovu emisiju, transmisiju, pohranu i selekciju. Globalni sustavi

za informacijsko komuniciranje pogoduju razvoju centralističkih i

decentalističkih modela upravljanja digitalnim zbirkama. Putem novih

pristupnih točaka na daljinu, zbirke, arhivi i fondovi javnih ustanova otvaraju

se na jedan do 21. stoljeća nezamisliv način.

Digitalizacija medija za prijenos zvuka i audiovizualnih sadrţaja

(video), stvorila je današnjem čovjeku sve potrebite pretpostavke da se

baštinjena riječ, glazba iz prošlosti, note, stare knjige i rukopisi sačuvaju

od propadanja- ili da se ponovno izvedu na svijetlo dana u obliku filmova,

kazališnih predstava, audio knjiga te multimedijalnih sadrţaja na

internetu.

Potencijale daljnjega razvoja javne domene uočavam na slijedećih

sedam razina:

(1) Digitalizacija arhivske, knjiţnične i muzejske građe provodi se radi zaštite

izvornika, povećanja dostupnosti i mogućnosti korištenja građe, radi

stvaranja nove ponude, odnosno usluga korisnicima ili pak radi

upotpunjavanja postojećega fonda. Vrlo je vaţno da projekti digitalizacije

jasno definiraju čime, kako i u kojoj mjeri će krajnji proizvod odgovoriti

pojedinom zahtjevu korisnika.

50

(2) Digitalizacija radi zaštite: ima dva osnovna oblika. Umjesto samih

izvornika na korištenje se mogu davati digitalne preslike, čime se

izvornici čuvaju od mogućih oštećenja tijekom korištenja, prenošenja,

prijevoza ili drugih postupaka. Pored toga, digitalne se preslike mogu

koristiti i kao sigurnosne kopije koje u slučaju gubitka ili znatnijeg

oštećenja izvornika mogu barem djelomično nadoknaditi tako nastao

gubitak. U tu se svrhu, doduše, najčešće koriste mikrofilmovi, no

posljednjih je godina uočljiv porast korištenja digitalizacije i u ovu svrhu.

Ako su digitalne preslike takve da nije razvidno da dobro predstavljaju

izvornik, ako nisu dostupne, ako je njihovo korištenje oteţano ili nudi

manjkave mogućnosti, ne moţe se reći da su primjereno postignuti ciljevi

digitalizacije radi zaštite.

(3) Digitalizacija radi poboljšanja dostupnosti. To je čest razlog u prilog

digitalizacije kulturne baštine. Oblikovanjem digitalnih zbirki i

predstavljanjem javnosti putem elektroničkih okruţenja (internet i novi

mediji), građa postaje dostupna usprkos dosadašnjim vremenskim i

prostornim ogreničenjima. Ustanove koje na ovaj način nude svoje

sadrţaje mogu računati na to da će se proširiti njihova korisnička

zajednica, da će njihova ponuda postati vidljivija i privući nove vrste

korisnika. U suprotnom, ustanove mogu očekivati da će razmjerno

opadati njihov značaj kao ponuditelja informacijskih i kulturnih sadrţaja.

(4) Dobro osmišljen sustav za pristup digitalnim sadrţajima uklanja ili u

velikoj mjeri smanjuje potrebu za posredovanjem osoblja ustanove

između korisnika i građe koju koristi. Također pojednostavljuje korištenje

same građe i manje opterećuje glomazne knjiţnične sustave, u čemu

prepoznajem prave svrhu projekata digitalizacije.

(5) Uspješnost digitalizacije u cilju poboljšanja dostupnosti znatno ovisi o

načinu organizacije, pripremi projekata i opisu digitalnih zbirki. Za taj je

51

posao potrebna stručnost izvođača projekata. Svojstva i mogućnosti

kibernetičkih sustava za upravljanje na daljinu i pripadajući softveri u

tome imaju sekundarnu ulogu.

(6) Digitalizacija radi stvaranja nove ponude: odnosi se na proizvode i usluge

koji bi teško bili izvedivi izvan elektroničkog okruţenja (npr. sustavi koji

podrţavaju distribuirano pretraţivanje ili pristup građi različitih imatelja

tijekom iste korisničke sesije, oblikovanje i odrţavanje tematskih portala,

mogućnosti postavljanja online izloţbi i ostalih iz građe izvedenih ili

popratnih sadrţaja i sl.).

(7) Određeni oblici nove ponude na temelju digitalizirane građe omogućeni

su prema neznanstvenoj i stručnoj javnosti, te prema drugim srodnim

ustanovama, organizacijama i pojedincima/korisnicima.

Sve se navedene razine u određenom opsegu odnose na muzičku i

fonološku građu Zbirke muzikalija i audiomaterijala NSK. Mišljenja sam da je u

praksi preslabo zastupljen i podrţana digitalizacija građe u svrhu zabave,

rekreacije i slobodnog vremena. Također sam mišljenja da su humanitarni

aspekti najsabije zastupljeni i previđeni su u najvaţnijim smjernicama i

donešenim dokumentima. Zajedno s komunikološkim aspektima, ti alternativni,

korisnički, sadrţajni i komunikacijski elementi predstavljanja građe putem

interneta i novih medija ne smiju se staviti u drugi planu naspram

promocijskih, komercijalnih, centralističkih, marketinških i integracijskih

aspekata digitalizacije baštine.

Elektronička okruţenja imaju sve značajniju ulogu u predstavljanju

baštine, kulturno-nacionalnog naslijeđa i multimedijalnih sadrţaja, ne samo na

lokalno-nacionalnoj, nego također i na transnacionalnoj razini.

52

Stzajališta sam da paradigma „društva koje sanja“, u budućnosti donosi

decentralističke modele i privatne inicijative u Hrvatskoj, npr. njenom turizmu i

izdavaštvu.

Labirinte prošlosti, baštine i bogate fondove u elektroničkim formatima

valja istraţivati, opisivati i predstavljati kao povijesne tradicije, nematerijalnu

kulturnu baštinu, posebno na planu zvuka i govora. Na taj bi se način zaštile

predaje, blaga i kulturna dobra iz prethodnih povijesnih stupnjeva čovjekove

pismenosti. Ujedno, novim korisničkim skupinama bi se omogućio jedan novi

pristup povijesnom iskustvu, baštini i sadrţajima iz narodne prošlosti. Ugled i

značaj muzičkih i fonoloških arhiva, fondova i zbirki, vratio bi se s razine

epifenomena na razinu sastavnog dijela informacijskog komuniciranja i

pismenosti 21. stoljeća.

Uspostavom kibernetičkih sustava za upravljanje i pristup građi na

daljinu, rođeno je društvo koje sanja. Upravljanje pripadajućim kibernetičkim

sustavima podrazumjeva pripovijedanje priča i valorizaciju materijalne i

kulturne baštine. To podrazumjeva promjene na svim društvenim razinama, pa

tako i na razini tradicionalnih ustanova i njihovih dosadašnjih uloga u

očuvanju, promociji, emisiji i transmisiji kulturne baštine.

Mišljenja sam da digitalizacija građe ne promovira samo pripadajuće

ustanove, nego da se njena uloga prvenstveno odraţava s obzirom na

nacionalno-kulturnu baštinu koja stoji u funkciji trajnog opismenjavanja

građanstva i svijesti o njihovom podrijetlu. Nova trţišta koja nastaju dokaz su

da takvi projekti imaju svoju budućnost, usprkos mnogim preprekama.

Korištenje informacijskih proizvoda nove generacije moţe očuvanje baštine

i informacijsko komuniciranje nastaviti u tri opća pravca:

(a) Povećanje stupnja svakodnevne, znanstvene i tehnološko-

dinamične pismenosti, a to znači u pravcu promocije slobodnog i

53

besplatnog pristupa građi, fondovima, zbirkama i arhivima javnih

ustanova prema decentralističkom modelu;

(b) Uspostava centralističkih modela koji se zasnivaju na trajnim

integracijskim procesima nacionalnih ustanova u globalne

kibernetičke sustave, pri čemu je rad nacionalno-kulturnih

institucija ograničen na formalne apekte dostupnost. Pri tome je

pozitivna poslijedica da baština ne zapadne u poteškoću

klišeizacije, komercijalizacije ili obezvrijeđivanja kulturno-

nacionalne, materijalne i nematerijalne baštine;

(c) Ostvarenje uravnoteţenog razvoja digitalnih zbirki, prema modelu

jednog odrţivog pristupa materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj

baštini. To podrazumijeva uspostavu pravnih i gospodarskih okvira

jedne optimalne kombinacije centralističkih i decentralističkih

modela. Na taj se način mogu pomiriti javni i privatni interesi u

vidu međusektorske suradnje. Stvaranjem i poticanjem takvih

inicijativa digitalizacije baštine, izravno se promoviraju ljudska

prava, obrazovanje, kultura, umjetnost i nova selektivna trţišta.

Projekti digitalizacije baštine na taj način podrţavaju zaštitu općeg

dobra i u funkciji su očuvanja tradicije.

54

6. Saţetak – Summary

Pristup građi na daljinu sve je značajnija tema informacijskog društva u

kojem ţivomo. Tema o dostupnosti baštine u elektroničkim okruţenjima oslanja

se na razumjevanje: neprofitnih organizacija u znanosti, kulturi i umjetnosti,

međusektorske suradnje, digitalizacije, novih trţišta i medija, interneta i

pripadajućih kibernetičkih kultura, novih supkultura, te struka i specijalizacija

stručnjaka za komunikaciju, marketing i informacije. Putem elektroničkih

okruţenja posredeno se promoviraju nematerijalna i materijalna kulturna

baština.

Digitalizaciji posebno vrijednih zbirki Nacionalne i sveučilišne knjiţnice

pristupili smo s obzirom na peti stupanj informacijskog komuniciranja (Teţak,

B., 1969.). Zbirka muzikalija i audiomaterijala u fokusu je ovoga rada, jer se

prema formatu svojih zapisa i pripadajućim multimedijalnim sadrţajima naviše

pribliţila 21. stoljeću. Pojam pismenosti petoga stupnja izjednačili smo u radu s

pojmom informacijskog komuniciranja, te istakli:

1. Da se viši stupnjevi informacijskog komuniciranja ostvaruju

savladavanjem prethodnih. Na individualnoj (korisničkoj) razini to

pretpostavlja ovladavanje elemenatarnom, znanstvenom i tehnološkom

pismenošću.

2. Da Gutenbergova galaksija zajedno s primjenom računala i novih medija

na prijelazu 20. u 21. stoljeće, otvara mnogostruke prednosti i koristi za

suvremenu i stručnu valorizaciju baštine u elektroničkim okruţenjima.

Ciljevi projekata digitalizacije imaju potencijala u budućnosti objediniti:

zahtijeve novih trţišta s postinformacijskim društvom te uloge tradicionalnih

ustanova sa područja znanosti, kulture i umjetnosti (muzeji, arhivi i knjiţnice).

55

Implementacija suvremenih kibernetičkih sustava za upravljanje na daljinu i

pripadajućih softvera sa sobom donosi integracijske procese, a peti stupanj

informacijskog komuniciranja ima svrhu očuvanja baštine. Komunikološke,

sadrţajne i korisničke elemente digitalizacije doveli smo u odnos s promocijom

predaja, tradicija, govora i zvukovnih zapisa iz najstarije i suvremene prošlosti

Hrvatske.

Uloga slike, digitalne fotografije, pokretne slike, grafičkih simulacija itd., u

sustavu NSK zauzima dominantno mjesto u odnosu na zvuk, audio knjigu i

multimedijalne sadrţaje. Ovu tvrdnju smo potrkijepili argumentima na temelju

analize audio knjiga u sastvu Zbirke muzikalija i audiomaterijala.

English summary:

Access to goods over the remote systems of communication is everyday

more important issue of the post information and information society. The topic

about accessibility of cultural heritage over digital sorroundings relies on the

understanding of: non-profit organizations in science, culture and arts, inter-

sector cooperation, digitization, new markets and media, Internet and new

Cyber cultures, subcultures, but also with the relevance of new specializations

and professions in the area of communication, marketing and information

affairs. The material and non-material cultural heritage can be promoted on

indirect ways and by digital means in the electronical surroundings.

The approach to the digitisation of the worthiest national collections within

the National and University Library in Zagreb (NUL) is made considering the 5th

grade of information communication (Teţak, B., 1969.). The Music and audio

materials collection is in focus of this paper, because the formats and its

multimedia contents approaches to the 21st century more than the other

collections within the NUL. The term of 5th grade literacy is equally considered

as 5th grade of information communication, and therefore it is pointed out:

56

1. Higher grades of information and media communication can not be

reached before the lower grades are surpassed. On the individual-user level it

means to surpass elementary, scientific and technological literacy.

2. Gutenberg’s galaxy opens many different opportunities to make possible

the contemporary and professional valorisation of cultural heritage, within the

system of new media and computer usage at the beginning of 21st Century.

The goals of digitisation projects have the potential to complete: demands

of new markets and post-information society by transformation and changes of

traditional institutions in science, culture and arts (museums, archives and

libraries).

By the implementation of modern Cyber-systems and its software for

dealing with goods on remote control, carries many integrative processes and

the 5th grade of information communication promotes the protection of heritage.

The communicational, content and user aspects are put together with the

promotion of mouth tradition, speech and audio contents from the oldest but

also of new history of Croatia. The role of pictures, digital photography, motion

pictures, graphical simulations in the system of NUL have more importance

than the sound, audio books and multimedia contents. This thesis came out of

analysis of audio book content within NUL Zagreb, and it is presented by

arguments in this paper.

57

7. Literatura

(1) Europriručnik 2004: „Znanja i odlike europskih stručnjaka za informacije i

dokumentaciju“, Drugo izmijenjeno izdanje, Vol. 1., HID, 2005., Zagreb

(2) Jensen, R. (1999.): Dream society, McGraw-Hill, New York

(3) Katičić, R. (2007.), “Nacrtak kulturne povijesti svih četiristo godina

Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, ur. Willer, M., u: Zbornik

radova sa znanstveno-stručnog skupa: „400. obljetnica Nacionalne i

sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, Nacionalna i sveučilišna knjiţnica,

Zagreb

(4) Lévy, P. (2002.): Cyberculture, University of Minnesota Press

(5) McLuhan, M., (1968): Die Magischen Kanäle, EconVerlag, Düsseldorf

(6) Oblak, T. (2002.): “Internet kao medij i normalizacija”, Medijska

istraživanja, Zagreb, 8 (1), 2002: 61-76.

(7) Razni autori, (2001.): Kiberprostor, kiberti jela, cyberpunk: kulture

tehnološke tjelesnosti, ur. Featherstone M. i Burrows R., Naklada Jesenski

i Turk, Zagreb

(8) Teţak, B., (1969.): „Informacione znanosti i sluţbe: Njihova struktura,

odnosi i politika“, Informatologia, Zagreb, 40 (1), 1 - 13.

(9) Uzelac, A. (2004.), “Digitalna kulturna dobra u informacijskom društvu

između javne domene i privatnog vlasništva“, Medijska istraživanja, Zagreb,

10 (1), 37 - 53.

(10) Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića ,

Nolit, Beograd

58

Sekundarni izvori:

(1) Časopisi: Medijska istraţivanja, Edupoint, Informatologia

(2) Narodne novine: http://www.nn.hr/clanci/medjunarodni/2005/047.htm.

http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm

(3) http://www.ahds.ac.uk

(4) Drţavni arhiv u Zagrebu: http://www.daz.hr/bastina/razlozi.htm

(5) http://www.hrvatska21.hr

(6) Izvješće o radu za 2005. godinu, NSK, Zagreb

(7) Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: http://www.min-

kulture.hr/default.aspx?id=1717. http://www.min-

kulture.hr/default.aspx?ID=2780

(8) Mreţne stranice NSK u Zagrebu: http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?id=25.

http://www.nsk.hr/UserFiles/File/dokumenti/voyagerdoc/moduli.ppt

(9) Priručnici: Pavis, P. (2004.): Pojmovnik teatra, Izdanja Antibarbarus d.o.o.,

Zagreb. Grupa autora u redakciji (1984.): Filozofijski rječnik, Nakladni

Zavod Matice Hrvatske, Zagreb.

59

8. Dodaci

60

DODATAK I.

Ulomak iz: „Europriručnik 2004: Znanja i odlike I&D stručnjaka“,

Hrvatsko informacijsko društvo, Zagreb (2005: 10 - 12; 70 – 80)

Znanja i odlike europskih stručnjaka za informacije i dokumentaciju,

Drugo izmijenjeno izdanje (2005.) pripremljeno je uz pomoć Europske komisije

u okviru programa Leonardo da Vinci, HID, Zagreb.

Europriručnik obuhvaća tridesetitri (33) područja znanja stručnjaka

razvrstanih u pet zasebnih skupina:

Skupina I – Informacije: "srce" informacijsko-dokumentacijske struke,

drugim riječima, temeljna područja znanja koje stručnjak mora imati,

makar i na skromnoj razini.

Skupina T – Tehnologije: nuţno stručno znanje o informacijskim

tehnologijama i Internetu.

Skupina K – Komunikacija: znanja potrebna u informacijsko

dokumentacijskim zanimanjima i tako čvrsto s njima povezana da ih svi

koji se profesionalno bave informacijsko-dokumentacijskom djelatnošću

moraju usvojiti.

Skupina U – Upravljanje: znanja nuţna informacijskim stručnjacima koji

se bave globalnim upravljanjem informacijama i aktivnostima.

Omogućavaju im da budu informirani i aktivni sugovornici kad se radi o

upravljanju financijama, trţištem, ljudskim resursima i obrazovanjem.

Skupina Z – Ostala znanja: u ovoj su skupini znanja koja se odnose na

područja u kojima djeluju korisnici ili se tiču vrlo specijaliziranih

informacija ili dokumenata koji zahtijevaju posebnu obradu.

61

I – INFORMACIJE

I01 – Odnosi s korisnicima i

klijentima

I02 – Razumijevanje profesionalnog

okruţja

I03 – Primjena zakona o

informacijama

I04 – Upravljanje sadrţajima i

znanjima

I05 – Utvrđivanje i vrednovanje

izvora informacija

I06 – Analiza i predstavljanje

informacija

I07 – Traţenje informacija

I08 – Upravljanje zbirkama i

fondovima

I09 – Obnavljanje zbirki i fondova

I10 – Rukovanje dokumentima

I11 – Organizacija prostora i opreme

I12 – Osmišljavanje proizvoda i

usluga

T – TEHNOLOGIJE

T01 – Računalno zasnovano

oblikovanje informacijskih sustava

T02 – Računalno zasnovani razvoj

aplikacija

T03 – Izdavaštvo i nakladništvo

T04 – Internetske tehnologije

T05 – Informacijske i komunikacijske

tehnologije

K – KOMUNIKACIJA

K01 – Usmena komunikacija

K02 – Pismena komunikacija

K03 – Audiovizualna komunikacija

K04 – Računalna komunikacija

K05 – Upotreba stranog jezika

K06 – Međuljudska komunikacija

K07 – Institucionalna komunikacija

U – UPRAVLJANJE

U01 – Globalno upravljanje

informacijama

U02 – Marketing

U03 – Prodaja i širenje

U04 – Upravljanje proračunom

U05 – Upravljanje projektima i

planiranje

U06 – Dijagnoza i ocjena

U07 – Upravljanje ljudskim

resursima

U08 – Obrazovanje i edukacija

Z – OSTALA ZNANJA

Z01 – Dopunska područja

62

Prenosimo K01, K02, K03, K04 sastavnice Europriručnika (HID, 2005.)

K01 - USMENA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način usmenim

putem u različitim pofesionalnim okruţjima.

Primjeri za razinu 1

1. Izraziti se u vezi sa stručnim pitanjem jednostavnim riječima koje će

biti razumljive i nestručnjaku.

2. Razgovarati istodobno s nekoliko sugovornika.

3. Primiti posjetioce ili sudionike sastanka i poţeljeti im dobrodošlicu.

Primjeri za razinu 2

1. Podnijeti usmeni izvještaj o sastanku.

2. Slušati, preoblikovati misao, objasniti, usmjeriti kolegu ili mu dati savjet u

vezi sa stručnim predmetom.

3. Pomoći sugovorniku, kroz razgovor, da drugim riječima postavi pitanje ili

zahtjev za informacijom.

4. Voditi informativni sastanak i uputiti jednostavne poruke uskom ili

poznatom krugu slušatelja.

Primjeri za razinu 3

1. Odrţati usmeno izlaganje koje traje bar pola sata, s vizualnim pomagalima.

2. Voditi strukturirani ili polustrukturirani intervju.

3. Objasniti usmeno detalj postupka ili faze procesa.

4. Organizirati okrugli stol na kojem će se pojedinci predstaviti skupini.

K02 - PISMENA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način pismenim

putem u različitim stručnim okruţjima; čitati i razumjeti tekst.

Primjeri za razinu 1

1. Razumjeti pismenu uputu i postupiti prema uputi.

2. Ispuniti obrazac.

63

3. Ispravno napisati (ortografski i gramatički) jednostavnu poruku nakon

razgovora s posjetiocem ili nakon telefonskog razgovora.

4. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: bilješka, pismo, zabilješka,

pošta, tekst, zapisnik, izvještaj, koncept, elektronička poruka, itd.

Primjeri za razinu 2

1. Razumjeti uputstva (npr. za proizvod), tehničku specifikaciju, podsjetnik,

okruţnicu ili upitnik.

2. Sastaviti dopis ili zapisnik jednostavnog sastanka.

3. Ispraviti ortografske greške i pogrešne termine u dokumentu.

4. Primijeniti standarde za prikazivanje elemenata koji prate dokument

(naslovna stranica, saţetak, bibliografija, itd.).

Primjeri za razinu 3

1. Razumjeti sadrţaj teksta pri brzom čitanju.

2. Sastaviti informativan tekst, saţetak ili sinopsis.

3. Napisati sadrţaj znanstvene, tehničke ili administrativne diskusije u obliku

zapisnika.

4. Ispraviti ili prepisati (izbor termina, sintaksa, stil) tuđi tekst. Smisliti naslove

ili natpise koji će privući pozornost.

K03 - AUDIOVIZUALNA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način uz

pomoć različitih medijskih alata koji se koriste slikom i zvukom.

Primjeri za razinu 1

1. Razlikovati različite audiovizualne medije.

2. Prepoznati glavne vrste nepokretnih i animiranih slika.

3. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: slika, ikona, dijagram, grafički

prikaz, mjerilo, dijapozitiv, fotografija, grafička semiologija, film, videogram,

ekran, zvučni efekt, video rekorder, video projektor, zvučna traka, montaţa, itd.

64

Primjeri za razinu 2

1. Predstaviti jednostavne informacije u obliku grafikona, dijagrama, nacrta, itd.

2. Opisati informativni sadrţaj niza slika.

3. Prenijeti informaciju iz jednog grafičkog oblika u drugi.

4. Kreirati sliku, dijagram, grafikon, itd. ili odabrati sliku iz banke slika

koja će biti u funkciji ţeljene poruke.

5. Snimiti i montirati jednostavan audiovizualni dokument o internom ili

vanjskom događaju.

Primjeri za razinu 3

1. Predstaviti informacije o jednom sloţenom predmetu u obliku grafikona,

dijagrama, nacrta, itd.

2. Prenijeti sadrţaj informacije o nekom predmetu u audiovizualan dokument

(nacrte, slike, fotografije, grafikone, itd.)

3. Ocijeniti kvalitetu audiovizualnog dokumenta u informativnom, tehničkom i

estetskom smislu.

4. Osmisliti faze u kreiranju audiovizualnog dokumenta u suradnji sa

stručnjacima u sektoru.

K04 - RAČUNALNA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način u različitim

stručnim okruţjima zahvaljujući raznim uredskim alatima: aplikacijama za

upravljanje datotekama i dokumentima, za obradu teksta, proračunskim

tablicama i proračunima, bazama podataka, crtanjem i prezentacijom,

elektroničkom poštom.

Primjeri za razinu 1

1. Koristeći se redovitim funkcijama operativnog sustava pokrenuti program,

pohraniti dokument, pretraţiti datoteku, reorganizirati direktorije, reorganizirati

popise, prekontrolirati atribute direktorija ili datoteke (veličinu, datum, naslov

elektroničke poruke, itd.), dobiti uvid u izgled dokumenta prije ispisa.

2. Kreirati jednostavan dokument uz pomoć uredske aplikacije (pismo,

65

izvještaj, tablicu, grafički prikaz, itd.).

3. Poznavati aktualne tipove datoteka.

4. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: operativni sustav, program,

parametar, vlasništvo, hijerarhija, stablasto ustrojen izbornik, direktorij i

datoteka, datoteka i dokument, adresa, prozor, memorija, pravila lijepog

ponašanja/net-etiquette, model, itd.

Primjeri za razinu 2

1. Upotrebljavati jednostavne formule u proračunskim tablicama.

2. Personalizirati parametre u aplikaciji.

3. Formatirati dokument za objavljivanje (zaglavlje, podnoţje, margine,

orijentacija, sinopsis, stilovi, itd.).

4. Upotrijebiti funkcije automatskog filtriranja e-pošte u datoteci.

5. Ugraditi objekt u dokument (tablicu, sliku iz banke slika, drugu datoteku).

6. Pokrenuti unaprijed programiranu naredbu makro ili skript.

7. Kontrolirati stanje računala i upotrijebiti odgovarajuće alate (antivirusni

program, kompresiju, defragmentaciju, itd.)

Primjeri za razinu 3

1. Koristiti se naprednim funkcijama proračunskog softvera, odabrati i

načiniti najprikladniji grafički prikaz (kruţni grafikon, histogram, krivulju, itd.)

za prijenos informacije.

2. Definirati polja u svakoj tablici sustava za upravljanje bazama podataka i

načiniti odabir.

3. Unijeti podatke u upravljački softver ili adresar, itd., ili ih otuda uzeti.

4. Primijeniti funkcije za unošenje anotacija ili komentara u dokument i pratiti

promjene.

5. Prirediti izlaganje s dijapozitivima.

6. Instalirati mreţni sustav za pristup zajedničkim datotekama ili za zajedničko

korištenje pisača na mreţi.

66

DODATAK II.

Kriteriji odabira za arhiviranje mreţne građe: „Digitalni arhiv hrvatskih

mrežnih publikacija“ (NSK, URL [citirano: 17-10-2007]:

http://www.nsk.hr)

(a) Odabir publikacija za digitalni arhiv:

1. Uključuje:

a) publikacije u tradicionalnom smislu: časopisi, novine, knjige, članci,

i specifično mreţne publikacije:

b) integrirajuća građa (npr., mreţna mjesta institucija, udruga,

događaja, znanstvenih projekata, e-zini, portali).

2. Isključuje: pretraţivače, igre, stranice isključivo reklamnog karaktera,

stranice poduzeća, radne verzije publikacija, pretplatničke liste

(mailing list), chat, građa koja se distribuira isključivo putem

elektroničke pošte, u načelu osobne stranice i forumi.

Učestalost arhiviranja određuje Knjiţnica, prema učestalosti objavljivanja,

vaţnosti sadrţajnih promjena (novo izdanje) ili značaju publikacije za širu

korisničku zajednicu. Neće se arhivirati svaka promjena sadrţaja svake

publikacije.

(b) Vrste sadrţaja na internetu:

Na internetu se, uz publikacije kakve su poznate iz tiskanog medija, npr. knjige,

časopisi, novine, članci, pojavljuju i nove vrste sadrţaja, npr. mreţna mjesta

organizacija, osoba i događaja, portali, online sluţbe, online baze podataka,

mreţne novine (e-newspaper/e-news), raspravišta (forum), chat, online

konferencije, pretplatničke liste (mailing list), elektronička pošta, bilteni

67

(newsletter), video i zvučni zapisi, interaktive zemljopisne karte i planovi

gradova, programi za pretraţivanje, računalni programi, računalne igre, webart,

blogovi, wikiji, učenje na daljinu (e-learning).

Neke od tih sadrţaja Knjiţnica će odabrati kao građu za pohranu u „Digitalni

arhiv hrvatskih mrežnih publikacija“ prema navedenim kriterijima.

Prema načinu objavljivanja sadrţaja razlikujemo:

a) statične i dinamičke publikacije tj., omeđene publikacije čiji se sadrţaj

ne mijenja, npr. knjige i članci,

b) neomeđenu građu čiji se sadrţaj mijenja i/ili nadopunjuje, npr., novine,

časopisi, godišnji izvještaji, bilteni, mreţna mjesta, portali, baze podataka.

(c) Definicije

Arhiviranje: Postupak koji uključuje preuzimanje, dugotrajnu pohranu, zaštitu

i pristup elektroničkoj publikaciji.

Mrežna publikacija: Djelo/duhovni proizvod u digitalnom obliku dostupan

računalnom mreţom. Sinonimi su web publikacija, online publikacija, mreţna

građa.

Mrežno mjesto. Skup web stranica koje čine jednu cjelinu. Sinonimi su web

sjedište, web stranice, mreţne stranice, web site.

Nakladnik. Pravna ili fizička osoba koja pokreće objavljivanje publikacije i

snosi troškove njezina izdavanja.

(d) Opći i posebni kriteriji odabira

1. Opći kriteriji

Za mreţnu građu primjenjuju se isti opći kriteriji kao i za tiskanu građu.

68

Oni uključuju:

1.) djela hrvatskih autora objavljena u Hrvatskoj i izvan Hrvatske

2.) tema djela odnosi se na Hrvatsku, bez obzira na mjesto objavljivanja i

autorstvo

3.) djelo je na hrvatskom jeziku

4.) djela koja su objavljena u Hrvatskoj, što znači:

a. na samoj je građi podatak da je nastala u Hrvatskoj

b. sjedište nakladnika je u Hrvatskoj

c. autor publikacije ima prebivalište u Hrvatskoj

2. Posebni kriteriji

1.) Sadrţaj:

S obzirom na posebnosti novoga medija prednost pri odabiru za digitalni

arhiv ima građa čiji je sadrţaj koherentan, neovisan, potpun, ima trajnu

intelektualnu ili umjetničku vrijednost i bavi se temama od općeg kulturološkog

značenja (npr. umjetnost i kultura, gospodarstvo, obrazovanje, zdravstvo,

politika, sport, mediji, ekologija, povijest, djeca i mladi, pravo, tehničke

znanosti, društvene znanosti, religija, itd.).

2.) Nakladnik / Autor:

Osobe ili tijela odgovorni za objavljivanje građe. To su nakladnici u

tradicionalnom smislu, nakladnici baza podataka, proizvođači sive literature.

Ugled i pouzdanost nakladnika vaţni su pri odabiru građe. Kod osoba je pri

odabiru vaţan i njihov stručni i društveni autoritet.

3.) Struktura publikacije:

69

Odnosi se na postojanje podatka o naslovu, o osobi ili tijelu odgovornom

za sadrţaj i izradu publikacije, preglednost rasporeda podataka na publikaciji,

redovitost osuvremenjivanja, broju i pouzdanosti poveznica (linkova) na druge

mreţne stranice.

4.) Domena publikacije:

Građa koja je objavljena izvorno u domeni .hr ima prednost pri odabiru

za digitalni arhiv. Građa moţe biti odabrana i kada je objavljena pod kojim

drugim nastavkom (.com, .net, .info, .org), ako udovoljava općim kriterijima za

odabir građe.

5.) Format

Odnosi se na oblik/format podataka u kojem je publikacija objavljena,

npr., format za obradu teksta (Word), portable document format (PDF), hypertext

markup language (HTML).

Knjiţnica prima, čuva, daje na korištenje publikaciju u formatu u kojem

je ona objavljena. Ako je publikacija objavljena na mreţi u više različitih

formata, Knjiţnica odabire onaj format koji moţe pohraniti u izvornom obliku i

tako sačuvati integritet i autentičnost građe (izgled, dizajn, način pretraţivanja)

te osigurati čitljivost podataka. Prednost se daje standardnim formatima.

6.) Usporedna izdanja na različitim medijima:

Mreţne su publikacije (knjige, časopisi) često reprodukcija izvornika koji

je objavljen u tiskanom obliku ili na CD-ROM-u. Za arhiviranje odabire se i

mreţno izdanje publikacije.

70

DODATAK III.

Zakonska regulativa Republike Hrvatske o baštini u elektroničkim

okruženjima

Uz zakonke propise koje navodimo, aspekti informacijskoga društva pokriveni

su Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03), Zakonom o pravu na

pristup informacijama (NN 172/03), Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima

(NN 105/97), Zakonom o medijima (NN 59/04), Zakonom o zaštiti potrošača

(NN 96/03) te skupinom Zakona i propisa o elektroničkom potpisu (NN 10/02;

NN 54/02; NN 54/02; NN 54/02; NN 89/02).

1. Zakonom o elektroničkoj trgovini (NN 173/03)

2. Zakonom o telekomunikacijama (NN 122/03)

3. Pravilnikom o adresiranju i numeriranju u javnim telekomunikacijama i

plaćanju naknade (NN 177/03)

4. Pravilnikom o pristupu mreţi i međusobnom povezivanju (NN 185/03)

5. Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra (NN 193/03)

6. Pravilnikom o koncesijama i dozvolama za obavljanje telekomunikacijskih

usluga (NN 49/04)

7. Pravilnikom o plaćanju naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga

i djelatnosti (NN 26/05 i NN 57/04)

8. Pravilnikom o plaćanju naknade za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija

(NN 49/04 i NN 57/04)

9. Zakonom o elektroničkim medijima (NN 122/03)

10. Zakonom o elektroničkoj ispravi (NN 150/05)

Skupinom tehničkih pravnih propisa:

1. Zakonom o normizaciji (NN163/03)

71

2. Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN

158/03)

3. Zakonom o akreditaciji (NN 158/03)

4. Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda (NN 158/03)

Zakonima o pravima intelektualnog vlasništva:

1. Zakonom o autorskom i srodnim pravima (NN 167/03)

2. Zakonom o patentu (NN 173/03)

3. Zakonom o ţigu (NN 173/03)

4. Zakonom o industrijskom dizajnu (173/03)

5. Zakonom o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti

proizvoda i usluga (NN 173/03)

6. Zakonom o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (NN 173/03)

72

DODATAK IV.

Zatečeno stanje: audio knjiga u NSK Zagreb

Pretraţivanje Zbirke i analiza izvedeni su uz pomoć voditeljice Zbirke

muzikalija i audiomaterijala i prema slijedećem kriteriju: „ZVUČNE SNIMKE –

NEGLAZBENE IZVEDBE“. U pretraţivanju se nismo mogli koristiti Voyager

sustavom, jer ne podrţava zahtijev „audio knjiga“. Iako je unutar knjiţnice

samo mali broj građe ove vrste, ipak smatram da s obzirom na njihovu

produkciju, postoji potreba prilagođavanja pretraţivača. Audio knjiga je u

svijetu proslavila 100-tu godišnjicu.

Vidimo da popis sadrţi 100 jedinica građe različitih naslova, pri čemu su

izostavljeni tečajevi stranih jezika i dopunski materijali za nastavu stranih

jezika. Zatečeno stanje Zbirk pokazuje da je od početaka audio produkcije u

svijetu i preko 70 godina od izdavanja prve audio knjige u Hrvatskoj, prosijek

novih naslova manji od jedne audio knjige godišnje.

(a) GRAMOFONSKE PLOČE

1. Čegović

2. I dajem ti do znanja

3. Jazavac pred sudom

4. Konjić Grbonjić

5. Nezadovoljna bubamara

6. Papa Hrvatima

7. Pero Kvrgić

8. Pinokio

9. Plesna haljina ţutog

maslačka

10. Šuma Striborova

(b) KASETE

1. Boţična priča

2. Boţične priče

3. Boţićna pjesma

4. Boţja riječ oko godine

2000

5. Carevo novo ruho

6. Crvenkapica

73

7. Čampro

8. Četiri godišnja doba

9. Čudnovate zgode šegrta

Hlapića

10. Draga reč domača

11. Duhovne i kultrne

vrednote u odgoju

12. Duša Hrvata

13. Golub i sokol

14. Govori Gospodine, sluga

tvoj sluša

15. Hod tvoje ljubavi

16. Hrvatski radio- zapisi iz

domovine

17. Hrvatsko pjesništvo

18. Ivica i Marica (u dva

izdanja)

19. Jeţeva kućica

20. Judita

21. Kad liganjci utihnu

22. Kad umre netko koga voliš

23. Knjiga koja pjeva

24. Koko u Parizu

25. Konjić Grbonjić

26. Kriţni put

27. Legende o svetom Nikoli

28. Ne boj se! Samo vjeruj!

29. Onima koji se u Boga

uzdaju

30. Palčica

31. Pale sam na svijetu

32. Papa Hrvatima

33. Pepeljuga u dva izdanja

34. Pođi samnom

35. Poniţenja ljepote

36. Postojani kositreni vojnik

37. Prasvjetlo za sve ljude

38. Priče iz davnine

39. Robinja

40. Rođenje Isusovo

41. Slušamo i izgovaramo

Hrvatski

42. Snjeguljica

43. Snjeţna kraljica

44. Šegrt Hlapić

45. Šuti srce u samoći

46. Tebi s ljubavlju

47. Tri prašćića

48. Trnoruţica

49. U ovom strašnom času

50. Vuk i sedam kozlića (u dva

izdanja)

51. Za bolji svijet

(c) CD-i

1. Baš su fora fauna i flora

2. Bijeli jelen

3. Biljezi hrvatske drţavnosti

4. Carevo novo ruho

5. Crna knjiga Djeda Mraza

6. Crvenkapica

74

7. Četiri godišnja doba

8. Čudnovate zgode Šegrta

Hlapića u tri različita

izdanja

9. Dani prijateljstva

10. Duga

11. Ivica i Marica (u dva

izdanja)

12. Iz velegradskog podzemlja

13. Između trenutka i

vječnosti

14. Jeţeva kućica

15. Kad liganjsi utihnu

16. Kako ljubav moţe izgnati

strah

17. Koko u Parizu

18. Konjić Grbonjić

19. Kušati uskrsnu radost

20. Lado

21. Meditacije

22. Na tvome putu

23. Nevidljivi Leonard

24. Novi dnevnik očajnika

25. Okopnit će snjegovi što još

nisu

26. Ovi dolaze iz velike nevolje

27. Palčica (u dva izdanja)

28. Papa Hrvatima

29. Pepeljuga (u dva izdanja)

30. Pipo

31. Posjet jednom kralju

32. Postojani kositreni vojnik

(u dva izdanja)

33. Povjestice

34. Priča preko telefona

35. Proljetne priče

36. Propovijedi u kapeli

Ranjenog Isusa

37. Ruţno pače

38. Slavonska šuma

39. Snjeguljica

40. Tratinčica

41. Tri mačke

42. Tri praščića

43. Trinajsto prase

44. Trnoruţica

45. Usisivač brundalica

46. Velika ljubav

47. Voda

48. Vuk i sedam kozlića

49. Znatiţeljni mak (u dva

izdanja)

75

DODATAK V.

“i2010: Inicijativa za digitalne knjiţnice”

Petschar, H. (2007.), “Nacionalne knjiţnice i njihove strategije za

digiatlizaciju europske baštine“, Zbornik radova sa znanstveno-stručnog

skupa: „400. obljetnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu“, NSK,

Zagreb ( str. 178 – 180.).

(...) Prva konkretna akcija inicijative “i2010” bila je online rasprava o

digitalizaciji, dostupnosti te zaštiti digitalnog sadržaja, koja je počela u rujnu

2005. i završila 20. siječnja 2006. godine.

(...) CENL dijeli viziju o Europskoj digitalnoj knjižnici, a u tom cilju već i

djeluje TEL (The European Library – Europska knjižnica). No iščitavanje

Priopćenja Povjerenice potaknulo je razmišljanje u mnogo širim razmjerima

prema sveobuhvatnijoj Europskoj digitalnoj knjižnici. Prava bi Europska

digitalna knjižnica (European Digital Library – EDL) trebala odgovarati na sve

vrste korisničkih potreba: sadažnjih i budućih, vezanih uz suvremeno znanje

ili informacije te dokumente iz područja kulturne baštine, prirodnih i

društvenih znanosti, obrazovanja, istraživanja, i na svakodnevne, 'obične'

informacijske potrebe. Ona mora obuhvaćati sve vrste medija iz svih vrsta

ustanova europske kulturne baštine: iz knjižnica, muzeja i arhiva.” (Odgovori

na online raspravu Europske komisije u vezi s inicijativom “i2010: Digitalne

knjižnice”. Arhiva CENL-a).

(...) Da bi zaživjela kao stvarna digitalna knjižnica, međutim, mreži svih

mreža potrebno je čvrsto organizacijsko, zakonsko i tehničko ustrojstvo. U tom

su smislu odgovori online rasprave potkrijepili prijedlog CENL-a da TEL,

platforma europskih nacionalnih knjižnica, postane temelj izgradnje Europske

digitalne knjižnice. Kako je naglasio Olaf Janssen iz Ureda Europske knjižnice

u Haagu: „Rezultati online rasprave zapravo upućuju na to da bi Europska

knjižnica bila odlično polazište jer osim što nudi djelatnu tehnološku platformu

temeljenu na zajedničkim normama, ona predstavlja i čvrst organizacijski

76

okvir za suradnju u kojemu europske nacionalne knjižnice već surađuju i

iskušavaju načine unapređivanja online pristupa svojim digitalnim izvorima .”

(Olaf Janssen: Online Collaboration between European National Libraries

Since 1995 – Building Towards a European Digital Library. Dostupno na:

http://libraries.theeuropeanlibrary.org/press/press_en.html).

U prvom odlomku Preporuka (COMMISSION RECOMMENDATION of 24

August 2006 on the digitisation and online accessibility of cultural material

and digital preservation (2006/585/EC). Dostupno na:

http://ec.europa.eu/information_society/activities/digital_libraries/index_en.

htm), ukazuje na važnost digitalnih knjižnica za inicijativu “i2010” :

“(1) Komisija je 1. lipnja 2005. godine predstavila inicijativu “i2010”, kojoj je

cilj osigurati najpovoljnije uvjete za iskorištenje prednosti novih informacijskih

tehnologija za gospodarski razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje

kvalitete života stanovnika Europe. Komisija je digitalne knjižnice proglasila

ključnom odrednicom inicijative “i2010”. U svom priopćenju ’i2010: Digitalne

knjižnice’ od 30. rujna 2005. (1), izložila je strategiju digitalizacije, online

dostupnost i digitalnu zaššti tu kolektivne europske memorije. Kolektivna

memorija obuhvaća tiskovine (knjige, časopise, novine), fotografije, muzejske

predmete, arhivske dokumente, audiovizualnu građu (nadalje: ’kulturna

građa’).”

U drugom odlomku istiće se važnost interneta u optimiranju gospodarskog i

kulturnog potencijala europske kulturne baštine. Zato “valja poticati razvoj

digitalizacije knjižnične, arhivske i muzejske građe. Online dostupnost te

građe omogućit će građanima diljem Europe da joj pristupaju i koriste je za

zabavu, učenje ili rad. Tako će raznolikost i višejezičnost europske baštine

dobiti svoj jasan profil na internetu. Osim toga, digitalizirana građa može se

ponovno koristiti u gospodarskim granama kao što su turizam i obrazovanje,

kao i u novim kreativnim djelatnostima.” (treći odlomak)

(...) Ostale teme spomenute u Preporuci jesu razvoj djelotvornih

mogućnosti zaštite digitalnog sadržaja, suradnja između država članica na

pitanjima zakonskih obveza za pohranu digitalne građe te prihvaćanje

pobiranja s mreže kao nove tehnike prikupljanja građe s interneta u svrhu

77

zaštite. Za nacionalne je knjižnice, međutim, najvažniji deveti odlomak, u

kojem se jasno navodi da će se Europska digitalna knjižnica graditi na temelju

Europske knjižnice (TEL), kako predlaže CENL:

Na temelju Preporuke, Komisija je od država članica zatražila da se pozabave

s tri glavna područja:

1. Digitalizacija sadržaja

- uspostavljanjem opreme za digitalizaciju u širokim razmjerima jasno

pokazujući što je već digitalizirano te određivanjem detaljnih daljnjih planova.

Time će se izbjeći preklapanja i stvoriti zbirke s dodatnom europskom

vrijednošću.

- poticanjem partnerstva između kulturnih ustanova i privatnog sektora.

2. Online dostupnost

- promicanjem razvoja Europske digitalne knjižnice kao višejezičnoga

pristupnog mjesta do europske kulturne baštine. To je, primjerice, izvedivo

tako da se navedu točni uvjeti za osiguranje potpore kulturnim ustanovama za

rad na digitalizaciji.

- razmatranjem problema autorskog prava i radom na njihovim konkretnim

rješenjima, primjerice, na mehanizmima pomoću kojih se rješavaju orphan

works (djela sa zaštićenim autorskim pravima vlasnike kojih je teško ili

nemoguće pronaći) te djela koja su rasprodana.

3. Digitalna zaštita

- uspostavljanjem nacionalnih strategija i planova za dugotrajnu zaštitu i

pristup digitalnoj građi.

- prilagođavanjem zakonskih propisa, gdje je to potrebno, kako bi se omogućilo

višestruko preslikavanje i migracija sadržaja u svrhu zaštite te rješavali

problemi zaštite na mreži i pohrane digitalne građe u cilju zaštite.

78

9. Ţivotopis

Rođen sam 8. travnja 1981. u Zagrebu. Tu sam završio osnovnu i

srednju školu. Od tada sam radio na različitim kulturnim i turističkim

projekatima u Istri, Zadru i Zagrebu. Tijekom treće godine studija sudjelovao

sam na pilot Chentre Study programu na zagrebačkom VERN-u. Tom sam

prilikom osmislio vlastiti projekt digitalizacije arhiva diplomskih radova

studenata kulture i turizma. Naţalost on će pričekati neko bolje vrijeme.

Na Sveučilištu u Zadru sam postigao dobar uspjeh tijekom četiri

akademske godine. Tijekom turističke sezone radio sam na usluzi

NewspaperDirect na poslovima distribucije i marketinga preko 250 naslova

strane štampe. Velika mi je ţelja izgraditi karijeru unutar kulturnog

menadţmenta i valorizacije baštine. Nakon studija planiram započeti vlastite

projekte digitalizacije. Zbog toga sam i odabrao ovu temu.