Dušan Ivanić - Modeli srpske pripovijetke 19. vijeka

7/29/2019 Duan Ivani - Modeli srpske pripovijetke 19. vijeka

1/14

UDC 821.163.41-32.0918"

Duan Ivani

MODELI SRPSKE PRIPOVIJETKE 19. VIJEKA

Rad identifikuje osnovne modele srpske (autorske, pisane) pripovijetkeod epohe prosvjetiteqstva do poetka moderne, polazei od anrovskih, temat-sko-motivskih, naratolokih i retoriko-stilskih aspekata. Ukrtawem sin-hronih i dijahronih rezultata istraivawa utvruje se da pored dinaminihperiodizacijskih modela pripovijetke (sentimentalistika, romantiarska, rea-

listika) mogu da se uspostave i strukturni modeli, u rasponu od jednostav-nih/hibridnih oblika (npr. pripovijetkabasna/alegorija, pripovijetkapor-tret) do oblika razvijene pripovijetke (pripovijetka: radwa, portret, ideja).

U periodu na granici prosvjetiteqstva i romantike modeli pripovijetkezavisili su od protooblika (basna, primjer, portret, anegdota, bajka). U roman-tizmu se pria anrovski osamostaquje kao intimna istorija, istorijska gra-

a" ili personalizovana replika folklorne podloge (legenda, vjerovawe, pre-dawe, epska pjesma, balada). S epohom realizma srpska pripovijetka proiruje

svoje tematske okvire, na nov nain iskoriava folklorno nasqee i umno-ava dijegetike modele: to joj omoguuje da se organizuje pomou hronikalnih,mjesnih, pouno-didaktinih (idejnih, filozofskih, istoriozofskih), anegdot-skih, bajkovitih (ili srodnih) paradigmi ili da u centar pripovijedawa po-stavi qudsku jedinku (portret).

Kqunim iniocima u tom procesu autor smatra povezivawe moralno-fi-lozofskih ideja sa socijalno-egzistencijalnim primjerima/temama ili moti-vima, uz jaku struju lirske rijei tokom romantizma (erotsko-rodoqubivi, mo-ralni motivi povezani s afektima), te povezivawe pisane tradicije sa fol-klornim i govornim anrovima

Kqune rijei: pripovijetka, model, oblik, anr, struktura, prosvjetiteq-stvo, romantizam, realizam.

Uvodne napomene

Pojam model ovdje slui kao heuristiko sredstvo, da olakaporeewe velikog broja pojedinanih tekstovapripovijedaka, svo-

ewem wihovih tekstualnih svojstava na elementarne, apstraktneinioce, odnosno, na poetike kategorije. Status originala imajukonkretni tekstovi pripovijedaka, a status slike (modela) ima wi-

hov opis, konstrukcija modela. Naravno da e taj opis zavisiti od

teorijskog stava, koji se odnosi na sastav i prirodu pripovjedakog(novelistikog) teksta.


2/14

Kako su u ovom opisu predmeti modela (pripovijetke) raspore-eni u sinhrono-dijahronoj dinamici (rije je o pripovijeci kojanastaje od poetka 19. do poetka 20. v.), oekuje se da takav opis sa-dri podatke o promjenama unutar uvedenih kategorija, ali i da,eventualno, naznai puteve i uzroke tih promjena. Model pretpo-stavqa stabilnost kategorija i promjenqivost wihovih tekstualnihekvivalenata.

Oko odreewa pripovijetke kao vrste polazi se od aksiomat-skih stavova. Da bi neto bilo pria/pripovijetka, treba, u osno-vi, da sadri (a) radwe/dogaaje (pripovijeda se), (b) predmete/pro-stor i junake (opisuju se; kao subjekti nose radwu), te da (v) izmeuovih inilaca uspostavi specifine kauzalno-vremenske odnose (za-

plet/sie). Kad se izdvaja razlika prema jednostavnim (basna, slu-aj, parabola, anegdota i sl.) ili prema sloenijim oblicima (ro-man, pripovijest), pripovijetka se svodi na jednostruke linije (jed-na radwa, jedan lik, dominantna situacija, intriga svodqiva naosnovni zaplet), a pomenute inioce povezuje na relativno malomprostoru (portret, glavna radwa, uzak krug likova): ona moe takoeda okupi vie likova oko jedne radwe (npr. ekawe, gradwa mosta)ili oko jednog prostora (Sve e to narod pozlatiti, Most na e-pi), predmeta (Stari pisai sto M. P. apanina, Stari vruska-vac S. Rankovia), ovjeka ili nekog ciqa/eqe/problema, i da oko

wih uoblii zaplet (Pilipenda S. Matavuqa, Vetar L. K. Lazare-via).U svakom od modela pripovijetka zapravo ima u jezgru jednosta-

van oblik, nekad otvoren, a nekada prikriven, tradicionalan (npr.basna, anegdota, predawe) ili nov (npr. sluaj kao diso svakodnev-nog iskustva). Modele razlikuje nain povezivawa i razvijawa jed-nostavnih oblika, wihova istorijska dinamika i wihova funkcija usklopu cjeline.

Prosvjetiteqski model pripovijetke

Rasprava o nastajawu novovjekovne srpske proze, dakle i pripo-vijetke, ne moe poeti bez Dositeja Obradovia. Ne samo zbog togato je mono djelovao u svim sferama pisane rijei, ve i zato towegovo djelo najpouzdanije svjedoi kako se moglo pripovijedati napisanom srpskom jeziku druge polovine 18. vijeka i oko ega se mo-gla sklopiti pripovjedna cjelina: (a) ivot, lino iskustvo kaopredmet priawa (ivot i doivqaji); (b) ideja, kojoj se trai pot-pora u prii/primjeru (ivotno iskustvo ili fikcionalan primjer parabola), kao da bi ta ideja proisticala iz prie (basne s nara-

vouenijama) ili ogleda, gdje se konstruie narativni primjer; (v)lokalna usmena predawa, povezana sa izvjesnom idejom.

116


3/14

Dositej je u svojim teorijskim spisima formulisao naela kojase tiu smisla izmiqenih pripovijedawa uenih i pametnih qudi(basne, alegorije, romani, komedije). Po wemu, sva ta djela pred-stavqaju obraz i razline elovjeeske naravi" te se zovu moralneistine" (Obradovi, 2: 343344). Takoe je preuzeo i odomaio po-jam pov(ij)est, potekao iz stare srpske kwievnosti i praslovenskebatine, primjewivan na itija i druge vrste pripovjedne proze(Trifunovi, 1974: 238239). U velikoj raspravi izmeu linog is-kustva i ideja o prirodi ovjeka i putevima prosvjeivawa sopstve-nog naroda, redovno je spajao priu kao ilustraciju sa idejom o smi-slu, svrsi i sa idejom o ovjeku i wegovoj prirodi. I to bez iluzijao tome na to je sve ovjek spreman. Wegov ogled o zlobi (Sovjeti

zdravago razuma) sadri mnogo slika qudskog ponaawa, koje e sesve do sredine 19. vijeka nai kao osnova pripovijedawa, a nee ne-stati ni kasnije, samo e se iskazivati posrednije (Obradovi, 1:342357).

Ovome treba dodati da je Dositejeva pisana rije nastajala u ti-jesnom kontaktu sa razliitim vrstama usmene rijei (folklorna,besjednika/propovjednika, svakodnevna rije) i funkcionalnih sti-lova. On je lako prelazio od opte ideje na primjer, od karakternihcrta na lik, od pouke na ilustraciju (pripovjedna situacija, scena,dijalog, anegdota, aqiva pria, pria iz ivota), od svakodnevne

rijei na biblijski citat ili parafrazu i na stavove prosvjetiteq-skih spisa ili antike pisce, esto se podupirui originalom(grki, latinski, francuski, engleski, wemaki, italijanski, ru-munski).

Bogata pripovjedaka graa u Dositejevom opusu (originalna iprevedena) daje osnovu da se konstituie periodizacijski prvi mo-del pripovijetke u novoj srpskoj kwievnosti, prosvjetiteqski mo-del, s upadqivim objediwujuim iniocima i ne mawe vidnim i-niocima diferencirawa i divergirawa. Unutar modela konstitui-u se dva tipa, jedan racionalistiko-realistiki, a drugi senti-

mentalistiki, oba povezana prosvjetiteqskom funkcionalizaci-jom: pria. U oba tipa fabula/radwi, naime, djelovawe junaka sluikao pouan primjer za stvarni ivot i razumijevawe onog to jeDositej volio da naziva moralnom ili naravouitelnom filozofi-jom (Obradovi, 1: 382, 303). U prvom tipu prie junaku se pripisujeizvjesna karakterna crta ili stav o svijetu i u segmentima radwe seto svojstvo potvruje ili osporava, sugeriui ta je dobro, a tazlo, ta razumno, a ta nerazumno. Utoliko junak ne mora biti kon-kretizovan, lokalizovan, socijalno diferenciran, ve jednostavnooznaen kao subjekt radwe (jedan od", neki ovjek", trgovac",

zoomorfno bie basana i sl.), personifikacija izvjesne ideje kojae se usredsrediti na moralni konflikt.

117


4/14

Protoforme i protoprimjeri za oba tipa prie mogu se nai uopusu Dositeja Obradovia. U prvom sluaju autor na priebasnedodaje prieprimjere (istorijske, iz ivota, iz sopstvenog isku-stva). Oba teksta (tekst basne i tekst naravouenija) imaju istu svr-hu, ali su radwom (onim to se deava) i junacima (kojemu svijetupripadaju) razliite. To je (A) tip modela prosvjetiteqske prie.Stabilan, obavezan inilac teksta u ovom modelu jeste pouka, doksvijet prie (radwe, likovi) moe biti zoomorfan, fitomorfan ilitomorfan (zvjeroliki, biqoliki i stjenoliki) u Dositejevimbasnama uestvuju ivotiwe i biqke, a u pripovjednoj prozi prvihdecenija 19. vijeka pojavie se i piqci kao uesnici radwe (Pei-i, K.). Qudski svijet dominira u primjerima naravouenijima,

ali i jedan i drugi (i ivotiwski i qudski) treba da uine uv-stvitelnim" (opaqivim) visoke i optepolezne nauke" (Obrado-vi, 1: 408). Ovom tipu su najblie, mada razvijenije i sloeni-je, prevedene/preraene pripovijetke koje je Dositej izdao uz Basne(Istina i prelest, Put u jedan dan), ili su izile kao dio Sobra-nija i Mezimca (Gora vjeestva i istine, Vidjenije Almeta dervia,Put u Vavilon. Jedna alegorieska povjest, Krivica i stidqivost Obradovi, 2). Sve su to produene alegorije s vielanim nara-tivnim cjelinama (dok su basne ili parabole jednolane narativnecjeline).

U prevodima Dositeja Obradovia moe se identifikovati jojedan (B) tip modela prosvjetiteqske prie, u Sobraniju D. Obradovi-a (1893): Lauzis i Lidija, moralna povjest i Adelaida, pastirka al-pijska, obe Marmontelove; ovom krugu pripada i Abdala i Balsora jedna persijska pripovetka. Wihova radwa nije alegorina, ve je za-snovana na sudbinama qudskih likova, koji prolaze kroz strasti(qubav, mrwa), iskuewa (opasnosti po ivot), ili stradawa, sasilama qubavi i mrwe, postojanosti i uroenih osjeawa (rodi-teqska qubav, npr.). Koncentracija tih svojstava je vrlo upadqiva upripovijeci Lauzis i Lidija: tiranin Mezencijus rastavi svog jedi-nog sina Lauzisa od voqene djevojke (zarobqenice) kako bi se on,

otac, wome oenio; prijateq Fanor pokuava Lauzisu pomoi, aliga otkriju i Mezencijus ga osudi na borbu u ringu s lavom; no Lau-zis dopre do tamnice i zamijeni prijateqa, nadajui se oevoj mi-losti; sreno pobjedi lava, ali i otac, poraen oajnim strahom zaLauzisov ivot, svima oprosti, a svoju buduu nevjestu dade sinukao nagradu za hrabrost i dobrodjeteq".

Na granici ovih dvaju (A, B) tipova prosvjetiteqskog modelanalazi se jedna vrsta humoristiko-satirine prie. U woj su nosi-oci razvijene radwe likovi qudi sa izvjesnom negativnom strasti(npr. krtost) koja pogaa prije svega wih. Jedan par papua (Sobra-

nije: Obradovi, 2) primjer je takve prie. Ona je po obimu radwei junacima bliska drugom tipu modela, a po racionalistiko-rea-

118


5/14

listikom duhu prvom tipu prie. Prosvjetiteqski okvir se stvarapounou: radwom se izobliuje ne samo jedan porok, ve junaksvojim stradawem postaje primjer kako se poroka treba oslobaati,jer je protivan zdravom razumu i tetan. Koliko je trebalo da ple-menitost, dobrota, qubav, istrajnost, portvovawe, hrabrost, prija-teqstvo vode itaoce ka poistovjeivawu s wima (usvajawu), da seganutou proiste" za vrline, toliko je oliavawe poroka (i sud-bina poronog ovjeka) trebalo da podstakne na oslobaawe od wi-hovih neracionalnih i runih svojstava u sopstvenom karakteru.Ako je prvi krug tema raunao na itaoevu duu, na osjeajnost,drugi je raunao na wegov razum.

U oblikovawu prosvjetiteqskog modela uestvovalo je, kao i u

wegovoj razgradwi, vie drugostepenih inilaca. Jedni su jeziki,u rasponu od slavenosrpskog do narodnog jezika, ili wihove speci-fino dositejevske mjeavine. Drugi su morfoloki: u jezgru se na-laze jednostavni oblici (basna, parabola, primjer, anegdota), ali semodel ispoqava i u sloenijim kompozicijama obima prave pripo-vijetke (novele) ili razvijene, vielane alegorije. Trei su funk-cionalni: ova proza redovno tei djelovawu na itaoca, i to u sfe-rama racionalnih, moralnih i emotivnih odlika qudske jedinke,obuhvatajui drutveni ivot, porodine odnose i sl. etvrti jetematsko-motivski: predmet pripovijedawa tie se izbora/rjeewa

odreenog ivotnog problema/situacije, ili pak ispoqavawa karak-ternih svojstava u takvim situacijama. Svi ovi modeli prolaze evo-lutivne mijene: jezik postepeno postaje narodni, jednostavni obli-ci se u svojoj oiglednosti i omeenosti potiskuju ili spajaju sasloenijim, poune tendencije ustupaju pred romantiarskim nor-mama, u kojima ni strasti/emocije, pa ni heroinost i istrajnost,plemenitost i dobrota nemaju nadoknade u ivotu, koliko usposta-vqaju horizonte novih ideala epohe.

U srpskoj prozi (ne raunajui roman, koji ima svoju genezu)poslije Dositeja Obradovia, negdje do sredine 19. vijeka, procesioblikovawa su zavisili od prihvaenog modela, odnosno od varijan-te (tipa modela). Izdava i urednik Dimitrije Davidovi preporu-uje svoj Zabavnik raunajui na obrazovawe ukusa, oblagoroavawesrca i zabavu Srba i Srpkiwa, i u tu svrhu objavquje, kako kae,blagonaravne, poune i zabavne povijesti (Davidovi, 1815). Ranipokuaji Eustahije Arsi nalaze se na granici basne/primjera iprie (Arsi, 1929). Uz wih ide dijaloka pripovijetka Konstanti-na Peiia, Piqci (Peii, 1826) i proza iz Banatskog almanaha(1828). Drugi tip tekstova je iao u pravcu portreta, gdje se savpripovjedaki poriv iskazuje kao mozaik slika oko jedne karakternecrte. Takav je tekst Jovana Stejia: Zapiska 'usopih' Nikole Klati-

a (Steji, 1839). Meu wima su odaxija, srean ovjek, tvrdica,starovoqa, mladoewa, advokat, nazadwak, qekar. Narativna dina-

119


6/14

mika se gradi mozaikom malih primjerasluajeva oko karakter-no-socijalnih osobina izabranog lika. Osobito Bla Travocea (5:1839), oko koga su neradnici, nadrikwige, lani kwievnici, pi-janice Taj model kataloga, inventara, serije, sveden na reawe ka-rakternih osobina izabranih grupa (mladoewe, aci, nacije) po-tvrdie svoju produktivnost osobito u prozi realistikog modelapripovijetke i romana (npr. Trideset godina iz ivota Milana Na-ranxia, pripovijetke S. Matavuqa i dr.).

Istorija srpske kwievnosti potvruje izuzetnu potencijal-nost i djelotvornost osnovnih varijanti prosvjetiteqskog modelaprie. Wegova otvorenost za evolutivne transformacije (podrazu-mijevajui proces dezintegracije same epohe) ispoqavala se u di-

vergentnim postupcima: s jedne strane, umawivawem, do potpunogneutralisawa, izriitog didaktizma (funkcionalnosti, utilitar-nosti), oslobaawem od neposredne parabolinosti/alegorinostii snaewem drugih inilaca modela. U tim procesima (1) junak po-staje predmet po sebi, kao karakter, nezavisno od funkcionalizaci-je, te se pria oblikuje gomilawem primjera/sluajeva na odreenukarakteristiku (J. Steji); (2) pria (fabula) se podvrgava razvoju,odvijawu radwe, efektima zapleta i raspleta u jednokratnom iliviekratnom anegdotinom preokretu (Lazar Lazarevi: Portret,Spiridon Jovi: Tri konaka) dakle rije je o reawu radwi pove-

zanih izvjesnim siejnim okvirom (putovawe, zanoivawe, enid-ba, napredovawe u poslu i sl.); (3) nova osjeajnost postaje vrijed-nost nezavisna od funkcionalizacije i didaktinosti. Ono to jeu prosvjetiteqstvu, osobito u klasicistikoj varijanti, bio porok(strasti, afekti, uobraewe, nemotivisana tuga, zlovoqa), sada po-staje ne vrlina po sebi, ve stawe due kao presudna iwenica udjelovawu junaka.

Stvarawem novih sredita prie, u radwi, ili u junaku, ili upatosu, uz neutralizaciju pouke priprema se podloga za dezinte-graciju prosvjetiteqskog modela i za prelaz ka drugim modelima.Prava istorija srpske pripovijetke, trenutak wenog nastajawa, po-

iwe kad pria (fabula) prevazie opseg anegdote i drugih jedno-stavnih oblika i istovremeno ih ukqui na razliitim planovimatekstualizacije, a kao inioce aktivira vrijeme, prilike/sredinu,sluaj, individualizovane junake, s izvjesnim zapletom kao vezomkauzalnih odnosa izmeu vie inilaca fabule.

Pripovijetka u pravom smislu rijei formira se isprva u okvi-ru (B) modela kao tip sentimentalistike proze: karakterie jerazvijena radwa koja je smjetena u porodine okvire, sa sentimen-talnim rjeewem konflikta ili sa razbijawem maski i iluzija. Pr-vi tip zapleta sugerie kako vrlina pobjeuje zlo, a drugi kako tre-

ba biti oprezan pred iskuewima u porodinom ivotu. U Srpskimnovinama (1821/36) izlazi pouno-sentimentalistika pria, kasni-

120


7/14

je pretampana u Banatskom almanahu (1827: 108113) pod naslovomNeto za mueski pol. Mu zapostavi i prezre enu, izgubi svekockajui se po kafanama i ostane sam, ostavqen od svih. ena mu,meutim, sve oprata: Nepravedno srce tvoje, rekne mu Amalija,neka te ne ukorava, kad tebe tvoja Amalija ne ukorava. Mi smo do-sta sreni. Ja nao mua moga opet, a Amalija je svagda tvoja ne-na ena." Ali da bi takav bio, dodaje autor, ovjek bi morao ne-povreeno srce imati, srce, kao to su negda nai stari praociimali" (Banatski almanah, 1827: 113). Svak e prepoznati motivznamenitog prveneta Laze Lazarevia, Prvi put s ocem na jutrewe.Slina je po odnosu pouke i fabule pripovijetka Dokazatelstvo, daobina slabost prevariti moe (Banatski almanah, 1828): dobar mu,

nevjerna supruga, lani kuni prijateq (kico, baron), koji radioko toga kako estne gospoje prevariti, mir i tiinu udovoqstve-noga braka naruiti" (Banatski almanah, 1827: 152). Grofica iwen qubavnik (baron) optue sirotu i nevinu slukiwu (nije seodazvala baronovim qubavnim eqama) za krau nakita, dok se neotkrije da je grofica prodala nakit da bi podmirila kockarski dugsvog qubavnika. I ovaj motiv e dosta dugo biti, u razliitim ob-licima, oivqavan u kwievnosti realizma (Igwatovi: Vasa Re-pekt).

Prva (A) varijanta modela bie podlona evolutivnom rastaka-

wu, obnavqawu i nadgradwi u drugim pravcima. Vrlo je upadqivokako anegdota/primjer iz opteevropske i klasine sfere prelazina nacionalno tlo u Vukovoj Danici (18261834): i kad je prevede-na, ona se stilski oblikuje kao da je nastala u usmenom priawu(Dereti, 34). Uskoro e se domai istorijski primjeri razvijati upripovijetku, kako svjedoi Sterijin tekst Knez Janko i Aganlija(Popovi, J. S., 2003). Isti proces potvrdie se i u prozi JoksimaNovia Otoanina (Kapetan Radi Petrovi i pokrtenica Zorka):konkretan iskustveni (istorijski) sluaj fikcionalizuje se, stvar-ni junaci istorije (knez Janko, Aganlija, kapetan Radi Petrovi)

postaju junaci istorijskih pripovijedaka oko nekog sluaja iz ivo-ta (izbavqawe od smrti u djetiwstvu, enidba pokrtenicom).

Pored pomenutih pripovijedaka, zasnovanih na faktima, poja-vquju se i one koje se pozivaju na istinitost, odnosno na stvarnost,a da iza wih ne stoji istorija i znamenito ime. Vasilije Suboti upodnaslov svoje pripovijetke Rav posao, zao konac stavqa Na isti-ni osnovana pripovetica" (Suboti, V., 1841); kasnije e wegovbrat Jovan poeti svoje obraze" iz srpsko-maarskog rata (Suboti,J., 1851). U Serbskom narodnom listu (1840, br. 608) pojavie se poj-movi dagerotip" (Zrakopis (dagerotip) u haremu) i skaz", svojstve-

ni tehnici i formama pripovijedawa u poetku realizma i kwi-evnim programima cijele jedne epohe (Markovi, S.: 1).

121


8/14

Preplitawe fikcije utemeqene na faktografskom i fikcijemaskirane pripovijedawem osnovanim na istini" ukazuje na nova,srodna teita u razvoju srpske novelistike, usmjerena na estetikuistinosnog. Taj tok e se usporiti, djelimino i presjei suoava-wem s romantiarskim modelom, ali e u osnovi biti neka vrstaprototipa realistike pripovijetke.

Romantiarski model pripovijetke

Prosvjetiteqski model prie se ne rui samim izostajawempouke, kako bi se oekivalo u prvi mah, koliko stvarawem radwe i

junaka nezavisnih od apriornih normi moralne filozofije", pod-reenih strastima i iskuewima do traginog, rijetko srenog is-hoda.

U nastajawu modela romantiarske pripovijetke djelovalo je vi-e inilaca. U pripovijeci prosvjetiteqskog tipa samo negativnijunak kri moralne norme, dok pozitivni junak potvruje wihovuoptu vrijednost i smisao. Junak (proto)romantiarskog modela pri-e kri egzistencijalne, moralne, zdravorazumske norme, idui zastrastima i emocijama nezavisno od ishoda svojih namjera. Zapletmoe da se utemeqi na vrlo raznolikim vrstama normi i prekraja:

npr. lini motivi (qubav) podreuju se nekom optijem idealu kaoto je sloboda, brak, voqa roditeqa, ali jedinka strada, ne ostvaru-je poeqne vrijednosti, iako je sama jo oliewe vrijednosti. Kaoilustraciju moemo navesti pripovijetku B. Atanackovia Buwevka:wena junakiwa daje ruku nevoqenom mladiu da bi spasla od smrtisvog dragog, a onda ih, na raskru morala i erosa, aqe u borbu zaslobodu srpskog naroda, pa koji preivi, bie wen. Obojica su po-ginula, a junakiwa u crno obuena klei pred ikonom. Ekstaza neo-stvarene qubavi i smrti je ono to ovoj pripovijeci daje romanti-arski oreol (Atanackovi, 1928).

Drugi inilac u romantiarskom modelu jeste aktivirawe juna-

ka i radwe u razvijenoj fabuli vezanoj za svijet stvarnosti, istorij-ske ili savremene, u vrlo uskoj tematsko-motivskoj paradigmi, sve-denoj na dva lana, qubav i rodoqubqe. U konstelaciji radwe jednaod tih vrijednosti se ne moe ostvariti, te je smrt ili rtvovawejedinke osnovni ishod (Ivani, 1976: 44). Romantiarski model su-ava potencijale prosvjetiteqskog modela, iskoriava u osnoviwegovu sentimentalistiku varijantu, ali oslobaa priu od alego-rino-paraboline funkcionalizacije i ilustrativnosti, posebnood prosvjetiteqskog povjerewa u svemo vrline i pravde, i, uz to,intenzivira wen zaplet i prostore psiholokih procesa.

Opti model (proto)romantiarske prie ima barem dvije krup-ne varijante: u jednoj se (elementarni) folklorni oblik (balada,

122


9/14

bajka, anegdota) raz(g)rauje u pripovijetku, u drugoj se poseban,netradicionalan sluaj" postavqa u osnovu fabule. Taj sluaj"moe da se vee i za istorijske linosti ili samo za istorijskovrijeme (npr. pripovijetke . Jakia). Granice izmeu dvaju tipo-va modela su porozne. Folklorni oblik se moe vezati za istorij-sko vrijeme, ali imati potpuno fikcionalne (neistorijske) juna-ke (sluaj sa Buwevkom B. Atanackovia, koja varira motiv narodnebalade uikiwa Mara, smjetajui radwu u srpsko-maarski rat1848/49).

Ova pripovijetka takoe slobodno urawa u svijet fantastike nepravei granicu prema svijetu jave. Tu se uspostavqa i granica iz-meu prosvjetiteqskog folklorizma jednog Atanasija Nikolia (Ogle-

dalo udesnog veka), gdje bajkovita pria hoe da ostane parabola, iromantiarskog folklorizma, u kojemu je svijet jave i svijet fanta-stike homogen, jedan od moguih svjetova npr. proza AleksandraAndria (Nikoli; Andri).

U prvim fazama romantizma stradaju junaci kao nosioci vrli-na, plemenitosti, nesebinosti. Postepeno, s ulaskom nove genera-cije romantiara (. Jaki, L. Kosti) junaci se sve ee opisu-ju negativnim atributima ili jakim kontrastima izmeu osjeawaqubavi i mrwe, rodoqubqa i izdaje, zavidqivosti (podlosti, se-binosti i sl.) i plemenitosti. Takav izbor autorima omoguuje da

konfliktima strasti i norme vode ka dramatinim zapletima iraspletima i da istovremeno naznae inioce nove slike svijeta,odnosno nove osjeajnosti. U takvoj konstelaciji strast se postupnopreobraa iz negativne u pozitivnu kategoriju, u nekoj vrsti para-doksalnog spoja (smrtna qubav"). Dok je prosvjetiteqstvo (posebnoklasicizam) odbacivalo strast ukoliko je tetna i van kontrole ra-zuma, romantizam je uspostavqa kao vrijednost i potvrdu qudskeprirode. Poto je tematizovana i imenovana, strast se oslobaaprosvjetiteqskog prokletstva (up. stavove Dositeja Obradovia iliLukijana Muickog1) i postaje neprikosnovena vrijednost kao ele-mentarno svojstvo i pravo jedinke, uprkos svoje subverzivne, tragi-zmom optereene prirode. Naruavawe te vrijednosti kao dubokeintime bia postaje krivica i uzrok stradawa, sve do pripovijetkezrelog realizma (Laza Lazarevi: vabica). Romantizam e zapravokonfrontirati esto po sebi pozitivne, ali do nerazumnosti hi-

123

1 Vsekoneno pobjedenije i istrebqenije svoji strasti (kako su neki um-stvovali), to nije mogue eloveeskom jestestvu, i. koji su to od qudi iziskavali,vie su i smeli i zamrsili. Ali pristojno i razumno vladawe i upravqenijestrasti i zahtevawa nai, to je i mogue i neotlono. Pervo i navlastitijesredstvo svojim strastem vladati i wi upravqati jest svoje voobraenije u vlastisvojej imati i s wim ophoditi se umeti; a ovo nije toliko trudno i zavisi od pri -stojeega vnimanija i priqenoga obiknovenija (Obradovi, 2: Etika,1803: 10); Si-

li metatelnoj / Utesni predel: svet ivota / Ostavqa ta u mnimi leti", Naui s'snosit' sudbu: svega / Liiti s' kad dobrodeteq ite!" (Muicki: 109, 110).


10/14

pertrofirane i konfrontirane vrijednosti (up. pripovijetke .Jakia s motivima qubavi, posebno Nevernu Tijanu, up. Jaki: 3).

Prelazne forme: model folklorno-autorske pripovijetke

U prvi mah bi se pomislilo da ovaj model pripovijetke na hro-nolokoj qestvici u srpskoj kwievnosti zauzima prvo mjesto, datvori osnovu ove vrste. Ukoliko bi se polazilo od istorijski ne-razluenih i neutvrenih perioda, to bi moralo biti tano (usmenarije je starija od pisane rijei). Ali u praksi kojom se ovdje bavi-mo, stvari su drugaije. Nastajawe pisane proze u srpskoj tradiciji

mnogo je vre povezano sa pisanim evropskim i domaim obra-scima (npr. uticaj itija, biblijskih pria, evropskih pripovjeda-a Marmontela, Fenelona ili Lesinga) nego sa usmenim pripo-vjednim anrovima. Tek s etablirawem tih anrova, u Vukovom Srp-skom rjeniku i Danici i u zbirkama pjesama, poslovica i pripovi-jedaka, oni postaju legitimni za pisanu pripovjedaku rije. Posto-ji jo jedan efikasan kanal posredovawa izmeu pisane i usmenerijei, vezan za tekuu stihiju pripovijedawa (priu iz svakodnevi-ce), kojim ulaze fragmenti kanonizovanih folklornih anrova isvakodnevne rijei, s primjerima, sluajevima, dogaajima, anegdo-

tama, poslovicama, uzreicama. Graa sauvana u zaostavtini Ga-vrila Stefanovia Venclovia to potvruje isto tako dobro kao iona u Dositejevim djelima, u obliku odlomaka ivog iskustva i mje-snih pripovijedawa sauvanih u razliitim oblicima (StefanoviVenclovi, 1966; Pavi, 1972). U procesu pribliavawa razvijenihusmenih vrsta (bajka, epska pjesma ili balada, aqiva pria) dola-zilo je do stapawa s okvirom koji je stvarao autor u novoj cjelini,gdje su se nekada jasno ocrtavale preuzete osnova i autorska nadgrad-wa (Nikoli, A., Suboti, J., 1842), a nekada, pak, dolazilo do pot-punog podreivawa autorskog glasa folklornoj stilizaciji (bajke B.Atanackovia, M. P. apanina, posebno J. G. Milenka).2

S Vukovim spisima u srpsku kwievnost je ula nova serijaanrovskih obrazaca i anrovskih mogunosti, istovremeno sa do-tadawom domaom i evropskom tradicijom. Uskoro e enska (baj-ka) i muka pria (novela), u uslovnoj terminologiji V. Karaxia(Karaxi, V. St., 1988: 48), dobiti takmace u autorskim bajkama iaqivim priama, stilski i siejno oslowenim na prozu pro-svjetiteqskog porijekla i prosvjetiteqske prirode. U velikom tokuusmenosti mijeae se ivotna svakodnevica (savremenost) i usme-na predaja, esto u nerazmrsivim prepletima: usmena rije ne po-

124

2 Literatura o tom pitawu je bogata. Up., Ivani: Folklorni model pripovije-dawa u (novoj) srpskoj kwievnosti // Svijet i pria, Beograd, 2002, s. 8, 29.


11/14

tvruje samo preneseno znawe nego se uklapa u savremene okolnosti,ili se te okolnosti na odreen nain pousmewuju (pretau u anegdo-tu, aqivu priu ili poslovicu, koje se daqe prenose usmenim pu-tem). Drugi je tok povezan sa ulaewem narodne pjesme u pisanuproznu rije, to utie na wen stil i na tematsko-motivski likkao dio ustaqene frazeologije, retorike, formulativnosti, jedno-stavnih oblika i bajkovitih sklopova pria. Novina je to stilusmenog pripovijedawa ovladava pisanim priama iz ivota (S.Milutinovi3) pribliavajui ih svakodnevnom izrazu, svojstvenomtek prozi epohe realizma.

Ta linija svakodnevnih priawa prepoznae se u ranim pripo-vjedakim pokuajima, kasnije oblikujui jedan od od glavnih tokova

srpske pripovijetke. U Srpsko-dalmatinskom magazinu Joanikije Pa-muina i Vuk Popovi ostavqaju takvu prozu, polazei od stvarnihdogaaja. Prvi od wih uvjerqivo pripovijeda dramatinu sudbinupojedinca, uz to prikazujui sredinu, wene predstavnike i wihovgovor. Vuk Popovi u nekoj vrsti komentara sistematizuje vrijedno-sne norme patrijarhalnog drutva i daje implicitne teme ne samofolkloristike pripovijetke, ve velikog dijela srpske proze drugepolovine 19. vijeka (prednost starih vremena nad novima, boqi kva-litet nekadaweg ivota, vitalnost i moralnost starih generaci-ja, degeneracija novog pokoqewa).4 Sline ideje se nalaze u repli-kama junaka romana

Vasa RepektJakova Igwatovia (1874),5 u pri-

povijetkama Milovana Gliia (1873),6 jo odlunije saoptene uraspravi Srbija na Istoku Svetozara Markovia (1872) (Markovi,1960, 3).

Realistiki model

Ovaj model je vrlo teko svesti, u nekoliko reenica, na she-matian opis: pripovijetka od 60-ih godina 19. do poetka 20. vije-ka postaje najmonija prozna vrsta u srpskoj kwievnosti, objavqe-na, po mojim proraunima, u hiqadama pojedinanih tekstova (kwi-

evna periodika, politika i druga tampa u prvoj deceniji 20. v.ima svake godine preko 200 naslova). U ovom periodu niz pripovi-jedaka potpuno odgovara prijawim modelima, ali one ostaju rubniinilac ili trivijalni sloj modela, mada wihovu povremenu popu-larost (Janko Veselinovi) ne treba zapostaviti.

125

3 Misli se na prozu S. Milutinovia Sarajlije (Dvoboj uenika i uiteqa //Golubica, 1843/44), sjeawe na sluaj s Wegoem kao uenikom.

4 Up., Dereti, s. 334343; Dereti je u navedenoj monografiji najpotpunijepopisao i klasifikovao srpsku pripovjednu prozu prve polovine 19. v.

5 Up. apologiju starih vremena (kako je bilo nekada a kako sada"), Vasa Re-pekt, prir. D. ivkovi, Beograd, 1981, s. 2728.

6 U pripovijeci No na mostu, SD M. Gliia, 1, prir. G. Dobrainovi, Be-ograd, 1963, s. 86.


12/14

U opisu realistikog modela pripovijetke moe se izdvojitinekoliko elementarnih, ponovqivih i diferencijalnih inilaca:(1) pripovijetka se orijentie na homogen (postojei) svijet stvar-nosti kao svoju osnovnu temu, ali ga heterogenim pripovjedakimglasovima i perspektivima razbija i dinamizuje, esto mu prikqu-ujui fantastiku; (2) orijentisana je takoe na lik kao srediteradwe, na junaka sa izvjesnom nevoqom, slabou, dilemom, tewom,potrebom, eqom; (3) ne bjei od drugostepenog smisla, dakle odfunkcionalizacije, ali ga ne istie u prvi plan (osim u didakti-ko-tendencioznim vrstama7); (4) konfiguracija zapleta moe bitivezana za lik (transformacije lika), radwu ili prostor (mjesto imijene kroz koje prolazi); (5) nasqeuje moralno-prosvjetiteqsku, ro-

mantinu i folklornu priu, integrie ih i smjewuje priama izsavremenog ivota u wegovoj socijalno-regionalno-profesionalno--jezikoj raznolikosti; (6) ova teza se tie i jednostavnih oblika,koje realistika pria asimiluje, uklapa, narativizuje (npr. poslo-vica u Priawima Vuka Dojevia Stefana Mitrova Qubie, iliuzreica u pripovijetkama Milovana Gliia: ilo za ogwilo iLaze Lazarevia: Sve e to narod pozlatiti), ideologizuje (Glavaeera M. Giia), ulanava (Vukievi: Pria o selu Vraima iSimi Stupici) i, vrlo esto, alegorizuje (u pomenutoj prii I. Vu-kievia, u satirinoj prozi S. Rankovia i R. Domanovia); (7)folklorna podloga se esto oituje u elementarnim oblicima (aneg-dota, balada, bajka, epska pjesma), u nainu prenoewa prie (teh-nika pripovijedawa, skaz", poetika glasova") i modelu svijeta iusmenog stila (up., Vukievi, 2006; Ivani, 2002) u tome sudarurealistika pripovijetka od sloenijih vrsta (bajka) zadrava samoparad, indikatore stare podloge (zla maeha, progowena pastorka,savladana prepreka u pripovijetkama S. M. Qubie; pobjeda nadzlim biem, voqena djevojka kao nagrada seoskom mladiu u pri-povijeci M. Gliia Posle devedeset godina); (8) ako se oblikujena jednostavnim oblicima (npr. anegdotska pripovijetka, predawe),proirena je scenama, izvjetajima, prepriavawima, digresijama

ili drugim iniocima (Qubia), esto podsjeajui na roman (Ba-kowa fra Brne); (9) u tehnici izlagawa pripovijetka se upadqivooslawa na iluziju usmenog pripovijedawa, ivu rije i hronotoppriawa, ali se otvara i prema onome to . enet naziva umdiskursa"8 ili to bi se moglo nazvati retorikom stvarnou"(apanin, Lazarevi, Matavuq, Nui);9 (10) to je ovoj vrsti

126

7 Up., Ivani, 1976, s. 279308, Didaktika pripovijetka (s tendencijom)".8 . enet govori o modernoj kwievnosti koja kao da je iscrpla ili preva-

zila sva sredstva svog naina predstavqawa, i sad eli da se ogranii na nejasanum sopstvenog diskursa", moda na putu nestajawa sa naeg horizonta" (Figure,prev. i odabrala M. Mioinovi, Beograd, 1985).

9 Misli se na razliite postupke alegorizacije ili sl. konstrukcija svijetazasnovanog na drugostepenim slikama (up., Ivani, 2002a: 202).


13/14

omoguilo da zahvati sve krajeve gdje su Srbi ivjeli (od Sent An-dreje do Zadra, Zagreba i Kotora) i da iskoristi/sauva odgovaraju-i regionalni, socijalni i intelektualno-leksiko-stilski fondepohe.

U prvim decenijama nove srpske kwievnosti samo u oblikuprevoda, a onda dugo u tragawu za svojim oblikom i za svojim tema-ma, pripovijetka je s epohom realizma postala najprijemiviji inajpromjenqiviji anr: objedinila je glavne mogunosti kwiev-noga govora svoga doba, isprobala stvarnost/ivot (individualni,drutveni, regionalni) kao sredstvo pripovijedawa, usvojila cije-li spektar oblika izlagawa i povezala iroki spektar usmene tra-dicije sa jo irim spektrom pisane rijei. Postala je stilsko-

-artistiki holograf epohe i obrazac/graa iduih kwievnih raz-dobqa.

LITERATURA

Andri, A.: Celokupna dela, pripovetke, 2: 13, Beograd, 18641866.Arsi, E.: Starac i tri mladia; Blagorazumie // LMS: 19 (1829), 106109;

109111.Atanackovi, B.: Buwevka // Celokupna dela (1928) (1852).Banatski almanah: Temivar, 18271828.Vukievi, D.: Pismo i pria: Srpska realistika pripovetka i folklorna

tradicija, Beograd, 2006.

Davidovi, D.: Zabavnik, Be (181516), Budim (1818), Be (18191821).Dereti, J.: Almanasi Vukovog doba, Beograd, b. g.Ivani, D.: Srpska pripovijetka izmeu romantike i realizma (18651875),

Beograd, 1976. 2002a: Svijet i pria, Beograd, 2002. 2002: Poetika glasova" (Od glasa do prie) // Kwievna istorija. HHH:

116117 (2002), 8398.Jaki, .: Sabrana dela, 15, prir. D. Ivani, Beograd, 1978.Jovi, S.: Nevera sama se kazni; Tri konaka // almanah Zora, Be (1836).Karaxi, V. S.: Srpske narodne pripovijetke, prir. M. Panti, Beograd, 1988.

Lazarevi, L.: Portre // Cvee (Budim, 1829), 1: s. 1226.Lazarevi, L. K.: Celokupna dela (prir. V. Nedi, B. ivojinovi), Beograd,

SANU, 1986.

Markovi, S.: Sabrani spisi, 14, ur. N. Pai, Beograd, 1960.Muicki, L.: Pesme (izabrala i priredila M. D. Stefanovi), Beograd, SKZ,

2005 (97: 641).Nikoli, A.: Vjerni pobratim, ili Ogledalo budueg vjeka: narodwa srpska

pripovjetka // LMS: 26 (1831), 99122.Novine serbske iz carstvujutega grada Vijene. Be, 18131822.Novi Otoanin, J.: Kapetan Radi Petrovi i pokrtenica Zorka // Matica

(N. Sad), 1865, br. 19.Obradovi, D.: Sabrana dela, 1 (priredio . Gavela), 2 (prir. Jelena auli i

. Gavela), Beograd, 1961.Pavi, M.: Gavril Stefanovi Venclovi, Beograd, SKZ, 1972 (65: 437).Peii, K.: Piqci // LMS: 6 (1826), 140147.Popovi, J. S.: Zabavni kalendari Vinka Lozia; milobruke; aforizmi; zapi-

ske (prir. D. Ivani), Vrac, 2003.Serbski narodni list, Budim, 18351848.

127


14/14

Steji, J.: Zabave za razum i srce, Be, Budim, N. Sad, 15, 18281839 (Uro,1828: 1, 137204; Zapiska usopih" Nikole Klatia (1839: 5, 99177).

Suboti, V.: Rav posao, zao konac // LMS, 54 (1841): 146167.Suboti, J.: Pepequga // LMS, 56 (1842), s. 8496; Dva brata. Obraz iz posled-

weg rata // LMS, 83 (1851), s. 137184; enski junak. Novela. (Obraz iz posledwegpokreta) // LMS, 84 (1851), s. 146176; 85 (1852), s. 89142.

Stefanovi Venclovi, G.: Crni bivo u srcu (izbor, predg. i redakcija M. Pa-vi), Beograd, 1966.

Trifunovi, .: Azbunik srpskih sredwovekovnih kwievnih pojmova, Beo-grad, 1974.

Duan Ivani

MODELI SERBSKOGO RASSKAZA HH VEKA

Rezyme

V rabote vdelyts osnovne modeli serbskogo (avtorskogo, hudoestvennogo)rasskaza, naina s pohi prosveeni, vplot do naala moderna, v aspektah an-rovom, tematiko-motivnom, naratologieskom i ritoriko-stilistieskom. Uitvarezultat kak sinhronnh, tak i diahronnh issledovani, avtor utverdaet, to,pomimo dinamieskih modele rasskaza, proistekayih iz periodizacii litera-tur (sentimentaln, romantieski, realistieski rasskaz), mono vdelittake strukturne modeli, pereen kotorh nainaets s prosth form ili gibri-

dov (napr., rasskaz-basn/allegori, rasskaz-portret) i konaets na formah razvi-togo rasskaza (rasskaz/povest: destvie, portret, ide).

V perehodn period ot prosveeni k romantizmu modeli rasskaza nahodi-

lis v zavisimosti ot protoform (basn, primer, portret, anekdot, skazka). V pohuromantizma anr tot obosoblets, kak intimna istori, istorieski material"ili personalizovanna replika folklornh obrazcov (legenda, doverie, skazanie,pieska pesn, ballada). S poho realizma serbski rasskaz rasiret svoi tema-tieskie ramki, novmi sposobami polzuets naslediem narodnogo tvorestva i

umnoaet diegezieskie modeli: to pozvolet emu organizovats s pomoy hroni-kalnh, mestnh, nazidatelnh (idenh, filosofskih, istoriosofskih), anekdo-tieskih, skazonh (ili podobnh) paradigm, ili e postavit v centr povestvova-ni linost eloveka (portret).

Reayimi v processe formirovani dannh modele, po mneniy avtora,vlyts sleduyie faktor vzaimodestvie nravstvenno-filosofskih ide sobestvenno-kzistencialnmi primerami/temami ili motivami, pri silno na-sennosti lirieskimi vskazvanimi v pohu romantizma (rotiko-patriotie-skie, nravstvenne motiv, svzanne s affektami), take kak vzaimosvz litera-turno tradicii s folklornmi i voobe ustnmi anrami.

128

Documents

Dušan Ivanić - Modeli srpske pripovijetke 19. vijeka