2

Predgovor

Pisati o ovako ozbiljnoj i zahtjevnoj temi može biti težak zadatak.Jer monetarna politika osim što se bavi novcem kao sredstvomrazmjene, kreditima i novčano-kreditnim odnosima, ona proučavacijeli sklop novčanih odnosa, sve komponente novčane mase iuzroke njihove promjene. U ovom radu obrađena je tematikamonetarne politike, kao sastavnog dijela ekonomske politike.Obrađeni su teorijska naznaka u monetarnoj politici, a posebno jeelaborirana monetarna politika Bosne i Hercegovine. Monetarnapolititka čini sastavni dio ekonomske politike koju kreira i provodicentralna banka, a kojom se regulira ponuda i tražnja za novcem uskladu sa potrebama ekonomskog života.

Važnost Centralne banke kao državne institucije i nosiocamonetarne politike u Bosni i Hercegovini je ogroman. Njen mandatpokriva teritorij cijele države. CBBiH je odgovorna PredsjedništvuBosne i Hercegovine i preko predsjedništva ono odgovaraParlamentu Bosne i Hercegovine. Zakon je veoma detaljan i veomaprecizno određuje šta CBBiH smije raditi i šta ne smije raditi.

Valuta Bosne i Hercegovine je KM koja je vezana za euro po kursuod 1 EURO = 1,95583 KM. Konvertibilnost konvertibilne markeosigurava se na temelju njezinog stopostotnog pokrića u eurima(prvobitno u njemačkim markama). Glavna osobina currency boardsistema je da centralna banka Bosne i Hercegovine može emitirationoliko KM koliko ima deviznih rezervi izraženih u eurima.

Nadam se da će ovaj rad biti od koristi svima koji ga budu čitali i daće u njemu pronaći korisne informacije.

Autor

3

SADRŽAJUVOD................................................................................................4

1. OPĆE NAZNAKE O MONETARNOJ POLTICI..................51.1. Pojmovni sadržaj monetarne politike......................................51.2 Teorija monetarizma kao osnova savremene monetarne

politike................................................................................................7 1.3. Ciljevi i instrumenti monetarne politike................................101.4. Centralna banka.....................................................................12

2. USPOSTAVLJANJE MONETARNE POLITIKE U BIH.....17 2.1. Pojam i karakteristike Currency boarda................................17 2.2. Historijski razvoj valutnog odbora........................................22 2.3. Valutni odbor u BIH..............................................................25 2.4. Centralna banka BIH u sistemu Currency boarda.................27 2.5. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini................................31

3. RAZVOJ MONETARNOG SEKTORA U BIH......................36 3.1. Obavezne rezerve CBBiH, kao instrument monetarne politike................................................................36 3.2. Aktiva i pasiva Centralne banke BiH....................................38 3.3. Devizne rezerve Centralne banke BiH..................................40 3.4. Rezultati Centralne banke BiH pod aranžmanom Currency board-a..................................................................42

ZALJUČAK....................................................................................46

LITARATURA...............................................................................48

4

UVOD

Rad je podijeljen na tri dijela, koji govore o pojmu, sadržaju iciljevima monetarne politike, uspostavljanju monetarne politike uBosni i Hercegovini, te razvoju monetarnog sektora u Bosni iHercegovini.

U prvom dijelu, predstavljeni su pojmovni sadržaji monetarnepolitike, sa posebnim osvrtom na teoriju monetarizma kao teorijskeosnove savremene monetarne politike. Zatim su obrazloženi ciljevi iinstrumenti monetarne politike, te osnovni zadaci, i instrumentiCentralne banke kao monetarne vlasti. Model upravljanjamonetarnom politikom treba pažljivo odabrati jer monetarna politikanije postavljena kao univerzalni model putem kojeg se može postićiadekvatni monetarni efekti povećanja ili smanjenja količine novca uopticaju bez kombinacije sa drugim monetarnim instrumentima imjerama.

U drugom dijelu predstavljeno je uspostavljanje monetarne politikeu Bosni i Hercegovini, putem uspostavljanja Centralne banke kaoCurrency boarda. Currency board je najčešće uspostavljan poslijekriza u nekoj zemlji. Tako je i currency board u Bosni i Hercegovinije uspostavljen neposredno poslije rata i imao je ključni ciljuspostavljanje makroekonomske stabilnosti u Bosni i Hercegovini.Currency board je jedna u nizu reformi u Bosni i Hercegovini kojesu donesene u cilju oporavka ekonomije i postavljanaja temelja zaizgradnju održivog ekonomskog prostora. Uspostavom currencyboarda inflacija se uspjela održati na gotovo nultom nivou, i uspjelose održati povjerenje u domaću valutu.

Treći dio govori o razvoju monetarnog sektora u Bosni iHercegovini uz prikazivanje osnovnih monetarnih varijabli.Obrađene su obavezne rezerve, devizne rezerve i stanje aktive ipasive u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine u posljednjih petgodina.

U zaključku su predstavljene prednosti, slabosti i ocjena uspješnostiprovedbe monetarne politike BiH pod aranžmanom currency boarda.

5

1. OPĆE NAZNAKE O MONETARNOJ POLITICI

1.1. Pojmovni sadržaj monetarne politike

Monetarna polititka čini sastavni dio ekonomske politike koju kreirai provodi centralna banka, a kojom se regulira ponuda i tražnja zanovcem u skladu sa potrebama ekonomskog života. Temeljnesastavnice monetarne politike su emisijska, kreditna, devizna itečajna politika. Monetarna politika sa svojim mjerama iinstrumentima ima snažan uticaj i na fiskalnu politiku i uopćemakroekonomsku politiku, ali vrijedi i obratno. Donositelj iprovoditelj monetarne politike, odnosno monetarne vlasti sucentralne banke. Monetarnom politikom privreda se obezbjeđuje saodgovarajućom količinom novca. Novac je ne samo savremeniheterogeni fenomen već i značajan faktor normalnog odvijanjaprocesa reprodukcije. Pod novcem i monetarnim faktorima trebapodrazumijevati prije svega, količinu novca i kredita u privredi bezobzira u kojem obliku se trenutno ona nalazila, kao i instrumenteneposrednog monetarnog regulisanja i mehanizme prenošenjanjihovog djelovanja u privredi.1

Ekonomisti su podijeljeni oko uloge novca u privredi. Njihovagledišta se kreću od jedne krajnosti da je novac potpuno neutralan,do druge po kojoj promjena novčane mase u opticaju utiče naekonomski razvoj (povećanje novčane mase izaziva ekonomskuekspanziju, a smanjenje vodi ekonomskom stagniranju). Premaklasičarima, novac je samo sredstvo koje olakšava razmjenu. Usituaciji kada je stvarni GDP ispod potencijalnog GDP-a novac utičena na ekonomska kretanja na kratki rok. Monetarna politikasavremenih država najuže je vezana za njenu kreditnu politiku, jer seregulisanje novčanog opticaja ne može ograničiti samo na kontrolugotovog novca, već i na kontrolu i regulisanje depozitnog novca,kvazi novca, oročenih i drugih ograničenih depozita. Reguliranjemponude i tražnje novca monetarnom politikom se ostvaruju i širiciljevi ekonomske politike, i to:

1 A..Živković, S. Komazec, Monetarna ekonomija; Beograd, 2000, str. 373.

6

- Stabilnost zaposlenosti i cijena- Platnobilansna ravnoteža- Ekonomski rast GDP-a.

Monetarnu politiku u svakoj zemlji provodi centralna (ili narodna)banka, koja jedina može emitovati novčanice. Centralna banka imaautonomiju prema izvršnoj vlasti, zbog velikog značaja koji imanovac u privredi svake zemlje. Centralnom bankom upravlja savjetguvernera, a na čelu banke se nalazi guverner. Centralna banka imaodgovornost prema zakonodavnoj vlasti (parlamentu). Glavni ciljmonetarnih vlasti jest održavanje stabilnosti cijena, odnosnoprevencija i neposredne mjere i instrumenti u funkciji spriječavanjainflacije i deflacije. Spomenuti cilj odražava se na financijskulikvidnost, monetarnu ravnotežu i stabilnost domaćeg novca ideviznog kursa. Ostvarenje toga temeljnog cilja može imati ipozitivne, ali i negativne učinke na dinamiku nacionalne ekonomije,što se izražava kroz stopu zaposlenosti, BDP, stopu rasta i cjenovnustabilnost. Centralna banka može voditi ekspanzivnu, restriktivnu ineutralnu monetarnu politiku.

Ekspanzivna monetarna politika se provodi kada bilježimo padekonomske aktivnosti u zemlji. U tom slučaju centralna banka vodipolitiku povećanja ponude novca preko niske kamatne stope čime sestimulira ekonomska aktivnost. Ekspanzivna monetarna politika ujednoj zemlji provodi se onda kada novčana masa (M1) raste brže odrasta realnog društvenog proizvoda, odnosno kada je:

ΔM1 > ΔDPTo ima za posljedicu porast novčane mase, smanjenje kamatnihstopa, povećanje ulaganja, povećanje BDP-a i proizvodnje i porastzaposlenosti.

Restriktivna monetarna politika se provodi u uslovima ekonomskogprosperiteta, koji je potaknut monetarnim finansiranjem razvoja štodovodi do pregrijavanja privrede i povišene inflacije. Restriktivnumonetarnu politiku karakteriše sporiji rast novčane mase od realnograsta društvenog proizvoda, odnosno

ΔM1 < ΔDP Centralna banka tada ograničava novčanu ponudu preko višihkamatnih stopa. To dovodi do smanjenja novčane mase, povećanje

7

kamatnih stopa, smanjenje ulaganja i BDP-a i pada zaposlenosti.Ovom politikom se usporava rast novčane mase ispod rasta GDP-a.

Neutralna monetarna politika se provodi u stabilnim uslovima.Centralna banka je vodi tako što ujednačava rast novčane mase sarastom GNP-a.

1.2 Teorija monetarizma kao osnova savremene monetarnepolitike

Od 1970- ih monetarna politika pod uticajem teorije monetarizmadobija veći značaj, i postaje glavno sredstvo u vođenju stabilizacije,odnosno konjukturne politike. Monetarizam analizira osobine,značaj i ulogu monetarnog sektora i tržišta novca. Agregatna ponudanovca i agregatna potražnja novca, način uravnoteženja tržišta novcai njegov utjecaj na realni sektor su središnje teme monetarističkogpristupa.

Suvremeni monetarizam su razvili Milton Friedman i njegovisljedbenici, a teorijska osnova se nalazi u kvantitativnoj teorijinovca koju su razvili teoretičari klasične škole (D. Hume, D.Ricardo i dr.) i neoklasični ekonomisti (Fisher, Marshall idr.).Monetarna teorija unosi tezu koja empirijski dokazuje, očvrstom odnosu između dohotka i količine novca. Promjene stoperasta novčane mase redovno prethode fluktuacijama ekonomskogciklusa, i to se objašnjava i djelovanjem realnih ekonomskih faktorana novčanu masu. Stoga se pokušava odgovoriti na pitanje zbogčega ciklična kretanja monetarnog rasta prethode promjenamaekonomske aktivnosti, što utiče i na strategiju monetarne vlasti uprovođenju monetarne politike.

Jedna od suština Friedmanovog učenja je teorija potražnje zanovcem. U svome čuvenom eseju „Novi iskaz kvantitativne teorijenovca” Fridman obrazlaže novu verziju teorije potražnje za novcemi daje formulu kojom je posmatra kao funkciju: permanentnogdohotka, proporcije bogatstva, nominalne kamatne stope, očekivanihpromjena stope kojom se mijenja nivo cijena, stvarni nivo cijena,funkcije „preferiranja” novca nasuprot drugim dobrima. Fridmanovim pristupom nudi teoriju potražnje za novcem a ne teoriju cijena.

8

Time se postavljaju osnove moderne monetarne teorije i na njojzasnovane prakse.

Monetaristički izvori upravljanja ekonomijama imaju svojupraktičnu egzistenciju koju neoliberali koriste i dalje nadograđuju nakonkretan način u datim okolnostima. U sferi nadnica odnosnozarada monetaristi nameću raznovrsna riješenja takozvanih „realnihzarada“ iskazujući nepovjerenje u efikasnost redistribucije kojom seuklanja siromaštvo. Sa druge strane skoro da je najveći sporkejnzijanaca i monetarista vezan za ulogu novca koji, po ovimdrugim, utiče na ekonomsku aktivnost i cijene. Monetaristi suostvarili niz eksperimenata koji uvažavaju najpoznatiji Tobinoviskaz „inflacija je uvijek i svuda monetarni fenomen“. Veza inflacijei nezaposlenosti monetaristima stvara neposrednu vodeću ulogu usavremenom kreiranju ekonomskih sistema i politika ali, ipak,problem uvećavanja nezaposlenosti ostaje za njih nerješiv problemkako na kratki tako i na dugi rok.

Najbitniji teorijski postulati monetarizma:2

1. Prihvata se kvantitativna teorija novca preformulisana u oblikudugoročno stabilne agregatne funkcije tražnje za novcem. Tu sepolazi od koncepta novca kao oblika držanja imovine pojedinca.

2. Tražnja za novcem je dugoročno stabilna funkcija prikazana kaorealna količina novca. Stabilnost tražnje za novcem je održana čak uuslovima hiperinflacije. Brzina opticaja novca je stabilna tokomvremena, a kamatna stopa ima neznatan uticaj na tražnju za novcem.

3. Umjesto Keynesovog koncepta apsolutnog dohotka, Friedmanuvodi koncept permanentnog dohotka koji definiše kao dugoročnistabilni – ravnotežni nivo dohotka pojedinca. Na taj način potrošnja itražnja za novcem su funkcije permanentnog dohotka koji imaznatno niže oscilacije od tekućeg dohotka i agregatne tražnje.

4. Ideja permanentnog dohotka i stabilne tražnje za novcem upućujena važno načelo monetarizma o prirodnoj stabilnosti privrede iautomatskom mehanizmu uspostavljanja ravnoteže putemfleksibilnih cijena i slobodne tržišne igre.

2 B. Dimitijević, Monetarizam – Teorija i ekonomska politika; Beograd, 2003, str. 10.

9

5. Ponuda novca u privredi ima egzogeni karakter i uzročnost ide odnovca ka nominalnom dohotku.

6. Postoji stabilan odnos između ponude novca i nominalnogdohotka. Rast ponude novca za 6-9 mjeseci prethodi rastunominalnog dohotka, a 12-18 mjeseci prethodi rastu stope inflacije.Kratkoročno, novac djeluje na društveni proizvod, a dugoročnodjeluje na cijene.

7. Monetaristi u ekonomsku teoriju unose koncept adaptivnihinflacionih očekivanja i ugrađuju ih u funkciju tražnje za novcem,potrošnu funkciju i Philipsovu krivu.

8. U teoriju Philipsove krive uvodi se pojam prirodne stopenezaposlenosti, koja označava dugoročnu ravnotežu na tržištu rada uuslovima nesavršene konkurencije.

9. Liberalistička ekonomska filozofija i ekonomske slobode odključnog su značaja za ponašanje ekonomskih aktera kao racionalnihsubjekata. Stoga se u ekonomskoj politici prednost daje pravilima, ane diskreciji.

10. Državna intervencija je neefikasna, jer dovodi do istiskivanjaprivatnog sektora, inflacije i neefikasne alokacije resursa. Zbog togaprimat mora da ima monetarna politika upravljanja ponudom novcana osnovu dugoročne konstantne stope monetarnog rasta.

11. Velika depresija je dokaz o važnosti novca i moći monetarnepolitike, jer je nastala kao posljedica pogrešnog upravljanjaponudom novca. Zato ključni instrument ekonomske politike trebada bude ponuda novca, a ne kamatna stopa, jer je i inflacijanajznačajniji privredni problem koji nastaje kao posljedicaprekomjerne ekspanzije u ponudi novca i pretjeranih fluktuacija –varijacija u ponudi kojom upravljaju centralne banke.

12. Neophodno je dugoročno smanjenje uloge države, porastkonkurentnosti tržišta, smanjenje budžetskih izdataka i poreskihopterećenja, porast profitne motivacije u korist privatnog sektora ismanjenje socijalnih izdataka.

10

13. Pozitivistički empirijski pristup u pogledu metoda istraživanja.To znači da je cilj ekonomske nauke razvoj teorija – hipoteza kojedobro predviđaju događaje i fenomene koje istražuju. Teorija će bitiprihvaćena ukoliko prognoza odgovara ishodu, a napredak uobjašnjenju postiže se većom preciznošću u predviđanju događaja.Teoriju sačinjavaju dva elementa modela: uprošćen prikaz složenogsvijeta i skup pravila o relacijama između ekonomskih veličina uprivredi. Logika, formalna matematika, i statističko- ekonometrijskotestiranje sastavni su dio ekonomske nauke. Ipak, presudnu ulogu urazvoju ekonomske teorije igra kreativnost, inspiracija, intuicija iinventnost, a to su prije psihološke nego logičke kategorije.

Zaključujemo da model Fridmanove teorije potražnje za novcempolazi od opće teorije potražnje za imovinom, zbog čega sepotražnja za novcem posmatra kao potražnja za bilo kojim drugimoblikom imovine. Dakle, po ovom konceptu stvaraju se pretpostavkeza ugrađivanje funkcije kamate u funkciju tražnje novca. Porastnivoa cijena znači istovremeno smanjenje realne količine novca, štou krajnjem dovodi do toga da su promjene cijena gotovo redovnaposljedica promjena nominalne količine novca.

1.3. Ciljevi i instrumenti monetarne politike

Glavni ciljevi monetarne politike su:1. osigurati pivredi potrebnu količinu novca u opticaju,2. uspostavljanje monetarne ravnoteže, tj. jednakosti agregatneponude i agregatne tražnje novca, koja obezbjeđuje stabilnost općegnivoa cijena,(AD = AS)3. stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja.Od ostalih ciljeva mogu se izdvojiti:- povećanje zaposlenosti- porast proizvodnje- uravnoteženi ekonomski rast, itd.

Ciljevi monetarne politike mogu biti:1. krajnji ciljevi2. intermedijarni ciljevi2. operativni ciljevi

11

Krajnji cilj monetarne politike većine centralnih banaka je stabilnostcijena.Intermedijarni ciljevi mogu biti monetarni agregati (M1, M2, M3,M4), tržišne kamatne stope ili druge varijable prema izborucentralne banke.Kao operativni cilj na koji djeluju instrumenti monetarne politikemogu se koristiti viškovi likvidnosti banaka, ukupni primarni novacili kratkoročne kamatne stope na međubankovnom tržištu.

Glavni instrumenti pomoću centralna banka ostvaruje ciljevemonetarne politike su :

1) politika otvorenog tržišta2) politika obaveznih rezervi3) politika diskontne stope.3

1) Politika otvorenog tržišta se smatra najvažnijim sredstvom uprovođenju stabilizacijske politike u razvijenim tržišnimekonomijama. Kupujući i prodavajući vrijednosne papire ilidevize centralna banka provodi operacije na otvorenom tržištu.Prilikom prodaje državnih obaveznica ili deviza centralnabanka povlači novac iz opticaja. Na taj način smanjujeagregatnu ponudu novca, kako bi uklonila višak novca uopticaju i spriječila moguću inflaciju. Kupovinom vrijednosnihpapira ili deviza građana, preduzeća ili poslovnih banka,centralna banka povećava količinu novca u opticaju, čime sesmanjuju kamatne stope, povećavaju investicije i likvidnostprivrede.

2) Politika obaveznih rezervi se provodi preko stope obaveznihrezervi koja predstavlja minimalnu stopu rezervi gotovine kojuposlovne banke moraju držati u odnosu na depozite.Centralnabanka mijenja stope obaveznih rezervi i time regulira ponudukredita poslovnih banaka. U slučaju da privredi prijeti opasnostod inflacije, stopa obaveznih rezervi se povećava, što smanjujekreditni potencijal poslovnih banaka. Povećanje rezervi odrazitće se na smanjenje bankarskih depozita po viđenju, što značida se smanjuje novčana masa za kredite, a kamatna stopa sepovećava. Poslovni sektor teže dolazi do kredita od poslovnihbanaka, pa se smanjuju investicije, što će smanjiti zaposlenost,

3 K. Hodžić, F. Ćejvanović, Ekonomska politika; Beograd-Tuzla- Travnik, 2010, str.36.

12

cijene i dohodak. U suprotnom slučaju, kada je privreda urecesiji, centralna banka smanjuje stopu obaveznih rezervi itime djeluje u pravcu povećavanja ponude novca, što ćepozitivno djelovati na rast investicija, a time i na povećanjezaposlenosti i dohotka.

3) Politika diskontne stope se danas samo povremenoupotrebljava u regulisanju ponude novca, i to kako bi semonetarna politika uskladila s politikama drugih zemalja.Diskontna stopa predstavlja kamatnu stopu po kojoj centralnabanka pozajmljuje novčana sredstva poslovnim bankama. Kadposlovnim bankama nedostaju rezerve, u slučaju da dođe dopovećanog povlačenja depozita iz poslovne banke, ove bankemogu uzeti zajam kod centralne banke uz odgovarajućudiskontnu stopu. Ako je ta stopa na nivou tržišne kamatnestope, to daje sigurnost poslovnim bankama da plasiraju svojasredstva sve do visine obaveznih rezervi. Ako bi centralnabanka željela da smanji ponudu novca ( u situacijama„pregrijane privrede“) odredila bi diskontnu stopu na višemnivou od tržišne kamatne stope, što bi primoralo poslovnebanke da drže dodatni iznos rezervi gotovine, što utiče nasmanjenje ponude novca.

1.4. Centralna banka

Centralna banka je monetarna institucija i vrhovna novčana vlastzemlje. Centralna banka (engl. central bank, njem. Zentralbank,Notenbank) je temeljna finansijska institucija novčanog sistema;banka koja u savremenim tržišnim privredama ima zakonskimonopol za izdavanje zakonskog sredstva plaćanja, ili primarnognovca (koji se često naziva i rezervni novac). Prva centralna bankaje bila Sevrige Riskbank, osnovana 1668. godine.

Centralne banke u većini slučajeva su se razvile iz privatnih banakakoje su kreditirale državu, za što im je država zauzvrat povjerilamonopol na izdavanje banknota. Tako je Bank de France bilaformalno privatna banka sve do 1945. godine, a Bank of England do1946. godine. U Sjedinjenim Američkim Državama između 1836. i

13

1913. godine centralna banka nije postojala, a tada je stvoren tzv.Federalni sistem rezervi, u kojem su poslovne banke formalno bileosnivači dvanaest rezervnih banaka. Razvoj centralnih banaka tekaoje uporedo s potiskivanjem zlata kao rezervnog novca. Kako je izmonetarnog sistema postepeno nestajala obaveza zamjenenovčanica, tj. banknota za zlato, tako su banknote centralne banke injene obveze po tekućim računima preuzimale funkciju rezervnog,odnosno primarnog novca.

Iako centralne banke jedine imaju pravo na kreiranje primarnognovca, to ne znači da one jedine kreiraju novac. U toku prvogsvjetskog rata je napušten zlatni standard, u vremenu kriza, vlade suse suočile sa budžetskim deficitom i potrebom za većim izvorimasredstava usljed čega su naredile štampanje novih količina novca štoje dovelo do pojave inflacije. Tokom vremena ustanovljeno je dabanke zahvaljujući mobilizaciji i centralizaciji kapitala, posebnozbog umnožavanja novca kroz kreditnu aktivnost mogu biti važanuzrok poremećaja i kriza u ekonomiji. Da bi se time ovladalocentralnim bankama povjereno je ne samo kontrola nacionalnogprometa novca već i druge nadzorne i kontrolne funkcije čime suone postale važan državni organ za sprovođenje ekonomske politike.

Bilans centralne banke je sistemski iskazan pregled aktivnih ipasivnih poslova centralne banke u određenom trenutku. U aktivicentralne banke kao glavne stavke nalaze se devizne rezerve imonetarno zlato, vrijednosni papiri, krediti bankama i državi, tedevizna potraživanja. U pasivi su devizne obaveze i primarni novac:gotov novac u opticaju, depozitni novac, oročeni depoziti i sredstvau kanalima platnog prometa, te sredstva na računima banaka iblagajnički zapisi. Specifičnost bilansa centralne banke u odnosu naposlovne banke jest da u pasivi ima primarni novac koji možestvarati “ni iz čega”, tj. povećanjem obje strane bilansa. Pasivapojednostavljenog bilansa centralne banke sastoji se od depozitanjenih neposrednih komitenata i kirlinških banaka, dok se aktivasastoji iz razumne sume gotovine i zajmova.

Većina banaka drži gotovinu u iznosu od nekoliko procenatagotovine ukupnih depozita ili pasive, tako da mogu odgovoritipovećanoj potražnji gotovine od strane sopstvenih komintenata.Centralna banka to rješava bez držanja velikih rezervi banknota jer

14

ih može štampati kada je to potrebno. Početni bilans centralne bankepokazuje da se njena aktiva sastoji od gotovine i zajmova.Finansijska štednja se transferiše između finansijski sufiticarnih(imaju štednju u obliku novca) i finansijski deficitarnih transaktora.To je prodaja novca kao potraživanja od bankarskog sistema za nekodrugo finansijsko, ali nemonetarno potraživanje od nemonetarnihjedinica.

Novac u suvremenim tržišnim privredama postoji i u oblikupotraživanja prema bankama po osnovi tekućih i drugih depozitnihračuna. Budući da su ta potraživanja u principu uvijek pretvoriva uzakonsko sredstvo plaćanja, te da se stoga i mogu prenositi uplatnom prometu, to su ona poprimila sve karakteristike novca.Takvo svojstvo bankovnih obaveza vezano je za relativno velikusigurnost bankarskog sistema u savremenim privredama, kao i začinjenicu da način plaćanja prijenosom potraživanja prema bankamaznatno smanjuje troškove transakcija. Iako je suvremeni novacznatno širi od zakonskog sredstva plaćanja koji kreira centralnabanka, centralna banka ipak ima mogućnost da kontrolira količinunovca koji kreiraju poslovne banke. Ta kontrolu centralne bankeobavljaju raznim instrumentima, od kojih su glavni kreditiposlovnim bankama, kupovanje vrijednosnih papira te propisivanjeobavezne rezerve koju poslovne banke moraju držati na računimakod centralne banke. Dok krediti poslovnim bankama kao ikupovine vrijednosnih papira povećavaju količinu primarnog novca(tj. obaveze centralne banke), dotle propisivanje obavezne rezerve,najčešće u postotku u odnosu na ukupne obaveze poslovnih banaka(tj. njihove depozite), određuje granice do kojih banke mogu svojimkreditom kreirati novac.

Osim odobravanjem kredita poslovnim bankama, centralne bankestvaraju primarni novac i kupovanjem vrijednosnih papira,odobravanjem kredita državi, kao i povećavanjem, tj. kupovanjemdeviznih rezervi. Ako država prisili centralnu banku da kreditiradeficit budžeta te to dovodi do stvaranja pretjerane količineprimarnog novca, ukupna ekspanzija novčanih obaveza banaka čestose ograničava tzv. direktnim ograničenjima, npr. u oblikupojedinačnih limita na količinu kredita koje može odobriti svakaposlovna banka.

15

Centralna banka u savremenim tržišnim privredama se opisuje kaoposljednje utočište pod čim se podrazumjeva njena odgovornost zaobezbjeđenje dovoljno sredstava za funkcionisanje privrede jednezemlje, u slučaju kada komercijalne banke nisu u mogućnosti dapokriju potrebe za sredstvima.

Osnovne karakteristike centralne banke su:1. Nezavisnost2. Krebilitet3. Odgovornost4. Povjerenje u centralnu banku

Centralna banka definiše i sprovodi svoje operacije prema pravilimakoja spriječavaju bilo kakav politički utjecaj ili mogućnost vlade davrši određene intervencije u upravljanju monetarnom politikom.Centralna banka najbolje obavlja svoje funkcije kada je nezavisna odfiskalne politike i političkih uticaja bilo kojeg režima. Političkeodluke ne bi trebale imati uticaja na rad centralne banke, iako jepriroda odnosa između centralne banke i vladajućih režima različitaod zemlje do zemlje. Samostalnost centralne banke mora biti:4

1) personalna – imenovanje guvernera i rukovodećih organa iprocedure donošenja odluka,

2) finansijska - razdvojenost monetarne politike centralne politikecentralne banke od fiskalne politike države,

3) politička – samostalnost u formulisanju ciljeva i sprovođenjupotrebne politike.

Centralna banka uživa kredibilitet ako javnost vjeruje da će onauraditi ono što je rekla. Jedan od faktora kredibiliteta je tzv.“averzija prema inflaciji” – što centralna banka više nastoji daobuzda inflaciju to uživa veći stepen kredibiliteta. Stepen postignutestabilnosti cijena često je sinonim kredibiliteta. Odgovornostcentralne banke se ogleda u vođenju monetarne politike na načinkoji će obezbijediti stabilnost ekonomije i u efikasnom izvršavanjuosnovnih funkcija: izdavanje sopstvene valute, vladin bankar(fiskalni agent), banka banaka (davalac posljednjeg utočišta),upravljanje deviznim rezervama, propisivanje stope obaveznerezerve i supervizija poslovanja komercijalnih banaka. Centralnabanka kao stub finansijskog sistema mora izgraditi visok stepen

4 M. Jakšić, Centralna banka i monetarna obaveza; Ekonomski fakultet, Beograd, 2004, str. 91.

16

povjerenja privrednih subjekata i stanovništva. Činjenica da sepovjerenje teško stiče, a vrlo lako gubi najizrazitije je u centralnombankarstvu. Aktivnosti centralne banke moraju biti pažljivoplanirane i transparentne i na prikladan način objavljene širojjavnosti.

Centralna banka kontroliše i održava likvidnost bankarskog sistemaputem:- propisivanja stope obavezne rezerve,- obavljanja platnog prometa- uloge fiskalnog agenta kao regulatora međunarodne likvidnosti- supervizije bankarskog sektora- djelovanja na otvorenom tržištu (prodajom ili kupovinom hartija odvrijednosti)- kreditiranja komercijalnih banaka

Centralna banka je neprofitna institucija koja troškove poslovanjapokriva prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, odkamata na vrijednosnice koje drži u aktivi, od plasmana deviznihrezervi i sl. Razlika između prihoda i rashoda centralne banke, tzv.emisijska dobit je prihod državnog budžeta.

Najvažnije funkcije centralne banke su:

1. reguliranje količine novca u opticaju i kreditne aktivnostibanaka,

2. održavanje monetarne stabilnosti nacionalne ekonomije,provođenjem monetarno-kreditne politike,

3. održavanje međunarodne likvidnosti,4. emisija novca,5. kontrola bankarskog sistema,6. saradnja sa međunarodnim i regionalnim monetarnim i

finansijskim institucijama,7. obavljanje određenih poslova za račun države.

Reguliranje novčane mase u opticaju i kreditne aktivnosti banakacentralna banka ostvaruje instrumentima novčane politike:eskontnom – diskontnom politikom, politikom otvorenog tržišta,politikom obavezne rezerve, a ponekad i selektivnom kreditnompolitikom ili direktnim kvantitativnim određivanjem kreditneaktivnosti banaka.

17

2. USPOSTAVLJANJE MONETARNE POLITIKE U BIH

2.1. Pojam i karakteristike Currency boarda-a

Currency board je monetarna institucija koja izdaje novačanice ikovanice konvertibilne u stranu sidro valutu ili robu po fiksnoj stopii na zahtjev. Sidro valuta je jaka internacionalno utrživa valuta začiju vrijednost i stabilnost je direktno vezana vrijednost i stabilnostdomaće valute. Currency board funkcioniše po pravilima pasivnemonetarne politike i nema diskrecionih prava kao klasična centralnabanka.

U aranžmanu Currency boarda monetarna baza za lokalne novčanicei kovanice je 100% pokrivena razervama strane valute. Uobičajenoje pokriće ove baze u stranoj – sidro valuti i nešto iznad 100% ucilju pokrića svih obaveza po osnovu izdatih novčanica i kovanicalokalne valute. Za razliku od centralne banke Currency board nedjeluje kao davalac posljednjeg utočišta, i na taj način ne možeuticati na stabilnost i likvidnost bankarskog sektora.Currency boardostvaruje profit iz razlike između kamate na osnovu njegove rezerveaktive i troškova pri ispunjenju obaveza, novčanica u prometu. Savprofit koji prevazilazi iznos potreban za pokriće troškova iodržavanje zakonom propisanih rezervi prenosi se na ime vlade.

Prednosti valutnog odbora su: 1.Niža inflacija i kamatne stope. Niža inflacija i kamatnestope neposredne su i očigledne prednosti kredibilnog aranžmanavalutnog odbora. Premda bi inflatorni nivo u zemljama saranžmanom valutnog odbora mogao ostati višim nego što je toslučaj sa zemljama za čiju se valutu njihova valuta vezuje. Uspjehpo pitanju niske inflacije u aranžmanu valutnog odbora bio jeznačajno bolji nego što je to bio slučaj sa ostalim fiksnim ili saplutajućim režimima. Glavni uzroci se mogu pronaći u dejstvunominalnog sidra i efektu discipline. Postoji takođe i efekatpovjerenja, kojim bi se za date stope novčanog rasta pospješio rastpotražnje za domaćom valutom, što bi posljedično dovelo i do nižeinflacije. Međutim, potrebno je imati na umu da fiksiranje deviznogkursa neće nužno voditi ka niskoj inflaciji, naročito ako je paritetustanovljen na nivou niske vrijednosti ili ukoliko rezervna valuta

18

ostvari deprecijaciju u odnosu na valute ostalih trgovačkih partneramatične zemlje. 2. Stabilnost valute. Većina aranžmana valutnog odboraopredijeljena je zakonskom ili čak ustavnom obavezom nazahtijevanu punu konvertibilnost domaće valute u rezervnu valutuprema fiksnom kursu. Ovim dvjema karakteristikama eliminira seveći dio neizvjesnosti i rizika nominalnih deviznih kurseva čime sepospješuju trgovina, investicije i ekonomski rast. 3. Pouzdana monetarna i fiskalna politika. Zabrana da searanžmanom valutnog odbora finansiraju budžetski deficitiprimorava na veću fiskalnu disciplinu. Fiskalni deficiti bili suznačajno niži u aranžmana valutnog odbora, nego što je to bio slučajsa drugim režimima valutnog kursa. Shodno tome, čini se da je zbogovih prednosti aranžmana valutnog odbora optimalan izbor za maluzemlju u tranziciji koja želi ojačati makroekonomsku kredibilnost iizboriti se sa visokom inflacijom.

Međutim, unutar aranžmana valutnog odbora postoje i jaki nedostacii rizici: 1. Rigidnost nominalnog deviznog kursa. Nedostaci koji seodnose na usvajanje valutnih odbora odnose se u prvom redu nagubitak diskrecione monetarne politike i gubitak instrumentadeviznog kursa za uravnoteženje bilansa plaćanja. Neto izvoz jekanal kroz koji se deviznim kursom može povećati output uposlovnom ciklusu. Fiksni devizni kursevi, a naročito aranžmanivalutnog odbora, povezani su sa stvarnom valutnom aprecijacijom,gubitkom konkurentnosti, te pogoršanjem trgovinskog balansa itekućeg računa. Međutim, što je veća mobilnost kapitala, labavija jeveza između deprecijacije valutnog kursa i poboljšanja u tekućemračunu. Pored toga, efekat koji deprecijacija deviznog kursa ima nastvarni dohodak može neutralizirati stimulaciju rasta neto izvoza.Ovaj efekat ovisi o elastičnosti trgovinskih tokova u pogledu cijena ireakcija trgovinskih cijena na promjene deviznog kursa. Upravo iztih razloga aranžman valutnog odbora mogao bi bolje odgovaratimalim otvorenim ekonomijama. 2. Neslaganje sa monetarnom politikom zemlje čija valutasluži kao nominalno sidro. Zemlje s aranžmanom valutnog odborauvoze monetarnu politiku zemlje za čiju se valutu domaćakonvertibilna valuta veže. Promjene u monetarnoj politici zemlje začiju se valutu domaća valuta veže bit će neprikladne za zemlju s

19

aranžmanom valutnog odbora ukoliko se poslovni ciklusi „rezervne“zemlje i zemlje s aranžmanom valutnog odbora ne podudaraju. Jasnoje da nemogućnost aranžmana valutnog odbora da izvrši aprecijacijuili deprecijaciju s ciljem da zaštiti privredu od vanjskih šokovaproizvodi visoke troškove. Ostali rizici aranžmana valutnog odboramogu se pojaviti kada se vrijednost rezervne valute mijenja uodnosu na valutu ostalih trgovinskih partnera. Objašnjenje činjenicejednostavno je, budući da u sklopu aranžmana valutnog odbora nepostoji mogućnost da se promijeni nominalni devizni kurs i jedininačin da se promijeni realni devizni kurs jeste putem promjene univou cijena. 3. Nepostojanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci.Nepostojanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci u sklopuaranžmana valutnog odbora može se pokazati problematičnim zazemlje sa slabim bankarskim sistemom koje su sklone sistemskimkrizama. Međutim, aranžmani valutnog odbora koji funkcionišu ufinansijskom sistemu kojim dominiraju supsidijari stranih banakamanje su skloni krizama u bankama izazvanim uslijed nedostatkalikvidnosti. Nepostojanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instancimože biti prijetnja za aranžmane valutnog odbora uglavnom uzemljama s tim aranžmanom u kojim je bankarski sistem slab i gdjebanke imaju ograničen pristup stranim sredstvima.

U dijelu literature sistem valutnog odbora smatra se jednom od fazau procesu dolarizacije5, iako predstavlja neovisni monetarni režim.Zasniva se na čvrstim pravilima: Pokriće emisije nacionalne valuteje stabilna strana valuta (tzv. rezervna valuta) minimalno u 100%iznosu. Nacionalna valuta je u svakom trenutku na zahtjevkonvertibilna u stabilnu stranu valutu za koju je vezana. Održavanjestabilnosti valute prvi je i osnovni cilj režima kojem su podređeni sviostali ciljevi. Centralna banka i nacionalna valuta postoje, ali sunjihove funkcije i mogućnosti značajno ograničene. Centralna bankaje institucija koja vodi računa samo o emisiji novca dok su joj drugeaktivnosti (najčešće i zakonom) zabranjene.

Valutni odbor uvodi se nakon snažnih kriza koje su uzdrmalecjelokupnu privredu, ali kada se želi (uglavnom iz političkih

5 Pojava kada se u (monetarnim) granicama jedne države u većoj ili manjoj mjeri koristi strana valutaNajčešće korištena valuta je US dolar – stoga i naziv pojave, iako se može koristiti bilo koja stabilna stranavaluta. U suvremenim uvjetima najraširenije valute su US dolar, yen i euro (ranije DEM i FFr)

20

razloga) zadržati nacionalna valuta. Iako centralna banka postoji, usistemu valutnog odbora njezina uloga je značajno drugačija nego uklasičnom sistemu. U savremenim uslovima teško je naći klasičnisistem valutnog odbora, te se postojeći sistemi nazivaju quasivalutnim odborima, odnosno sistemima nalik na valutni odbor.Međutim, može se govoriti o sistemima koji nisu definirani ponačelima valutnog odbora, ali su po svojim karakteristikama nalik navalutni odbor – u pravilu sistemi zasnovani na fiksnom deviznomtečaju (ili fluktuirajućem ali s malim rasponom fluktuiranja) ukojima je stabilnost cijena postavljena kao osnovni cilj.

Kako bi valutni odbor bio uspješan, potrebno je ispuniti određenepreduvjete:

1) Zadovoljavajući nivo fiskalne discipline (radi strogog odnosamonetarnih vlasti s državom)

2) Bankovni sistem mora biti dovoljno jak da opstane bez pomoćicentralne banke

kako bi se izbjegli pritisci na tečaj, a u uslovima fiksnog tečaja,potreban je određeni nivo spremnosti na promjene nivoa plaća icijena.

Kao rješenje privrednih problema dobar je za male otvorene privredes ograničenim iskustvom poslovanja centralne banke i nerazvijenimfinansijskim tržištem, zatim za zemlje koje nastoje postati dijelomšire trgovinske ili monetarne unije, kao i za zemlje koje nastojepoboljšati svoj međunarodni kredibilitet vođenjem antiinflacijskepolitike bazirane na fiksnom deviznom tečaju.

Osnovne karakteristike Currency boarda su:6

a) Sidro valuta je valuta izabrana zbog njene stabilnosti imeđunarodne prihvatljivosti. Najčešće valute koje imaju ulogusidro valute su Britanska funta, USD i EURO.

b) Konvertibilnost valute - bezgranična konvertibilnost izmeđunovčanica i kovanica i sidro valute po fiksnoj stopi. Currencyboard vodi računa samo o novčanicama koje izdaje.Neograničena konvertibilnost u sidro valutu podrazumjeva dau klasičnom sistemu Currency board nema ograničenja pritransakcijama na tekućim računima (kupovini i prodaji dobara

6 K. Hodžić, F. Ćejvanović, Ekonomska politika; Beograd -Tuzla- Travnik, 2010, str. 170.

21

i usluga) ili transakcijama na računu kapitala (kupovini iprodaji finansijske imovine, npr stranih obveznica).

c) Rezerve, pokrića Currency board-a je dovoljno da osigura dasvi imaoci novčanica i kovanica izdatih od strane Currencyboard-a mogu izvršiti njegovu konverziju u valutu pokrića.Visina rezervi bi trebala biti veća od 100%, da bi imao zaštituukoliko padne vrijednost obveznica koje posjeduje. ZatoCurrency board drži rezerve u visini od 105% ili čak 110 %svojih obaveza.

d) Profit, za razliku od obveznica ili većine bankarskih depozita,nema kamate na novčanice i kovanice, one su kao beskamatnizajam od onih koji ih posjeduju izdavaocu. Profit izdavaoca jejednak kamati zarađenoj na osnovu rezervi (pokrića)umanjenoj za troškove stavljanja novčanica i kovanica upromet. Ovi troškovi su obično manji od 1% iznosa aktivegodišnje. Ukoliko dođe do uništenja novčanica i kovanica,izdavaočeva neto vrijednost se povećava, jer se smanjujuobaveze ali ne i aktiva. Uobičajeno profit Currency board-apreostao nakon izmirenja svih troškova iznosi 1% od brutodomaćeg proizvoda godišnje. Korištenjem valute izdate odstrane currency board, radije nego strane valute, kao što je USdolar novčanice zadržavaju profit za domaću valutu, a zemljaima domaću valutu koja je jedno od njenih obilježjasuverenosti.

e) Monetarna politika. Currency board nema ograničenaovlaštenja, njegove operacije su u potpunosti pasivne iautomatske. Jedina funkcija Currency board-a je zamjenanjegovih novčanica i kovanica za sidro valutu po fiksnoj stopi.Za razliku od centralne banke, klasičan Currency board ne vršipozajmice državi, kompanijama ili bankama. U sistemuCurrency board-a, vlada može finansirati svoju potrošnju samoporezima ili pozajmicama, a ne štampanjem novca i kreiranjeminflacije na taj način.

f) Kamatne stope i inflacija. Klasičan Currency board ne nastojiuticati na kamatne stope uspostavom eskontne stope kaocentralna banka. Fiksna stopa razmjene sa sidro valutomuzrokuje trend nastojanja zadržavanja kamatnih stopa iinflacije u zemlji u kojoj se primjenjuje Currency board napribližno istom nivou kao što je u zemlji sidro valute. Kao i

22

uvijek postoje izuzeci u zemljama koje su centralne banke savisokom inflacijom zamijenile sa Currency board-om.

g) Odnosi sa bankama. Currency board nema udjela u profitubanaka, i nema odgovornost da djeluje kao zajmodavacposljednjih rezervi, tj. posljednje utočište štiteći na taj načinbanke od gubitka. Currency board drži rezerve strane valute100% ili nešto iznad 100%, dok za razliku od njega banke usistemu Currency board nisu obavezne da ga slijede. Bankepoput banaka u sistemu centralne banke drže rezerve u skladusa zakonskim minimumom koji obično iznosi nekolikoprocenata njihove pasive. Drugim riječima, u sistemu Currencyboard monmetarna baza (Mo) ima 100% pokriće rezervamastrane valute, dok za razliku od nje M1 (valuta o prometu plusdepoziti po viđenju) ili M2 ( valuta u prometu plus depoziti poviđenju plus oročeni depoziti) nemaju 100% pokriće u stranojvaluti.

2.2. Historijski razvoj valutnog odbora

Iako valutni odbor susrećemo kod mnogih savremenih država,njegova historija ukazuje na kolonijalne izvore i povezuje se uzvalutu i monetarna područja poznatih kolonijalnih sila, poputUjedinjenog Kraljevstva.7 Prvi valutni odbor uspostavljen je 1849.godine u britanskoj koloniji Mauricijus. Nakon toga je slijedilonjegovo uspostavljanje u drugim zemljama ( Novi Zeland 1850 god.,Šri lanka 1884 god., Singapur 1899 god., Argentina 1890 god.,Filipini 1903 god., Panama 1904 god., Zapadna Afrika 1912 god.,Istočna Afrika 1919 god. itd.).Tako je valutni odbor Zapadne Afrike(Nigerija, Gana, Sierra Leone i Gambija) uspostavljen 1912. godinevezivanjem uz britansko monetarno područje i valutu. Ubrzo ga jemeđutim zamijenio centralni bankarski sistem, uporedo sa sticanjemnezavisnosti država.

Možda najzanimljiviji primjer valutnog odbora predstavlja primjermonetarne vlasti Hong Konga čija je valuta vezana za američki dolarprema paritetu US$ 1 = HK$ 7.80 od 1983. godine. Vlada HongKonga je 1988. godine povećala ovlaštenja Hong - kongoškihmonetarnih institucija tako da sada djeluju kao centralna banka u

7 Ovakva karakeristika sistema valutnog odbora podsjeća na sistem zlatnog standarda, u kojem je centralnabanka bila obavezna emitirati papirni novac isključivo uz zlatno pokriće.

23

nekim pogledima. Ovaj aranžman se uspio oduprijeti i azijskojfinansijskoj krizi 1997. godine. Bitna je uloga Hong Kong ExchangeFonda koji svoju imovinu koristi za pokriće vanjske vrijednostihonkongoškog dolara, a u svrhu održanja statusa Hong Konga kaomeđunarodnog finansijskog središta. Emisija novca u Hong Kongupovlastica je određenih finansijskih institucija koje to svoje pravoplaćaju određenim iznosom strane valute tamošnjem ministarstvufinansija. Ovaj pristup spriječava proizvoljno tiskanje novca iodržava povjerenje u honkongoški dolar. Slabost ovog sistema seogleda u činjenici što većim dijelom djeluje na osnovu običaja, a nezakona. Zakon ne traži održavanje fiksne kursne stope, tako da seovaj sistem nalazi između Currency board-a i sistema poputCurrency board-a.

Početkom 1990-tih godina prošlog stoljeća, stara ideja dobija novoruho, u obliku uspostavljanja valutnih odbora u zemljama centralne iistočne Evrope i južne Amerike. Monetarni aranžman u oblikuvalutnog odbora funkcionisao je u petnaestak zemalja. Sistemi kojinisu klasični Currency board, nego sistemi poput Currency board-a(neklasični) dopuštaju centralnoj banci da zadrži dio njene moći, aliu sklopu Currency board vezanih za kursnu stopu (stopu razmjenevaluta) i rezerve ( pokriće).8

Primjer Argentine, koja je uspostavom valutnog odbora, slijedomdonesenog zakona o konvertibilnosti 1991. godine pokušalastabilizirati finansijska kretanja u zemlji, ne ukazuje na prednostiovog monetarnog sistema. Argentina je pod upravljanjem nezavisnecentralne banke vezala domaću valutu za američki dolar premaparitru 1:1. Državljani su na ovaj način mogli koristiti stranu valutu,dok je centralna banka jamčila isplatu rezervne valute za domaćipeso prema fiksnom kursu. Kako bi jamčila za održavanje ovakvekonvertibilnosti, centralna banka je pokriće za svoju monetarnu bazumorala imati u sredstvima denomiranim u američkim dolarima ilidrugoj konvertibinoj valuti. Zbog međunarodne finansijske krize2002. godine Argentina je morala staviti van snage Zakon okonvertibilnosti čime je navedeni sistem pariteta lokalne i stranevalute prestao važiti. Ovakav sistem Currency board-a jedino jedoživio kolaps u Argentini.

8 Ibid str. 172.

24

Tabela 1: Pregled Currency boards i Currency board like systems u junu2002.god

Zemlja PopulacijaGDP (USD)

Godinaosnivanja Kursna stopa

Bermudi 63 000 $ 2 biliona 1915 Ber.$ 1=US $ 1BiH 3,8 mil. $ 6,2 biliona 1997 1,95583 KM = 1 eur

Brunei 336 000$ 5,6

miliona 1952 Brun. $ 1 = Sing. $ 1Bugarska 7,8 mil. $ 35 biliona 1997 1,95583 leva= 1 Eur

Kajmanskaostrva 35 000

$ 930miliona 1972 Kajm. $ = US $ 1,20

Djibouti 450 000$ 550

miliona 1949177,72 Djib. Fran.=

US $

Estonija 1,4 mil. $ 7,9 biliona 19928 kruna = 0,51129

EURFaklandostrva 2 800 Nedostupan 1899

Falk Lands L 1 = UKL1

Faroeostrva 45 000

$ 700miliona 1940

1 Faroe kruna= 1Danka kruna

Gibraltar 29 000$ 500

miliona 1927 Gibraltar L 1= UKL 1HongKong 7,1 mil.

$ 158biliona 1983

Hong Kong $ 7,80 =US $ 1

Litvanija 3,6 mil. $ 17 biliona 1994 3,4528 Litai = 1 EURIzvor :CIA World Factbook 2001. (prema K. Hodžić, „Ekonomske politika“,Beograd -Tuzla- Travnik, 2010 str. 172)

25

Tabela 2: Razlike između tipične CB i tipičnog currency board sistemaTipičan Currency board Tipična centralna bankaObično obezbjeđuje samonovčanice i kovanice

Obezbjeđuje novčanice, kovanice idepozite

Fiksna stopa razmjene savalutom pokrića

Vezana ili promjenljiva stoparazmjene

100 % -tne rezerve strane valute Varijabilne rezerve strane valutePuna konvertibilnost Ograničena konvertibilnostUticaj pravilima na montarnupolitiku

Neograničena ovlaštenja prikreiranju

Nije davalac posljednjeg utočišta Davalac posljednjeg utočištaNe reguliše komercijalne banke Česta regulativa centralne bankeTransparentan NetrasnparentnaZaštićen od političkog pritiska PolitiziranaVisok kredibilitet Nizak kredibilitetOstvaruje dobit samo po osnovukamate

Ostvaruje dobit po osnovu kamatei inflacije

Ne može kreirati inflaciju Kreira inflacijuNe može finansirati potrošnjudomaće vlade

Može finansirati potrošnju domaćevlade

Ne zahtjeva preduslove zamonetarnu reformu

Zahtjeva preduslove za monetarnureformu

Brza monetarna reforma Spora monetarna reformaMali broj osoblja Veliki broj osoblja

Izvor: Steve H. Hanke and Kurt Schuler:“ Currency Boardsfor developingCountries: A. Handbooks“, ICS Pres, San Francisko, 1994. (prema K. Hodžić,„Ekonomske politika“, Beograd -Tuzla- Travnik, 2010 str. 174).

2.3.Valutni odbor u BIH

Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH (1995) uspostavljena jeCentralna banka Bosne i Hercegovine, kao jedina ovlaštenainstitucija za provođenje monetarne politike na cijelom područjuBosne i Hercegovine. Na temelju principa Currency board-a usvojenje Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine u Parlamentu BiH20. juna 1997. godine. Centralna banka Bosne i Hercegovine počelaje djelovati 11. augusta 1997. godine i predstavlja monetarnu vlastFederacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u skladu saodlukom iz Dejtonskog sporazuma.

Prema članu III Ustava BiH, pitanja monetarne politike su unadležnosti institucija BiH. Ustavom BiH, aneks 4 (Sl. List BiH

26

1999.) nadležnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine određivatće parlamentarna skupština. Centralna banka BiH je u potpunostinezavisna u izvršavanju funkcija utvrđenim Zakonom o Centralnojbanci BiH. Uvedena je nova valuta „konvertibilna marka“ kao valutaBosne i Hercegovine. Prvobitno je bila vezana za njemačku markuprema kojoj je uspostavljen devizni kurs 1 DM = 1 KM.Konvertibilna marka je prvi put izdata 22. juna 1998. godine. Ovavaluta predstavlja zakonsko sredstvo plaćanja svih javnih i privatnihobaveza i dugova u Bosni i Hercegovini. S obzirom da se monetarnapolitika u Bosni i Hercegovini zasniva na načelima valutnog odbora,Centralna banka BiH djeluje drugačije u odnosu na tipične centralnebanke. Ona ne odobrava kredite bankama, državi ili privatnimosobama, i nije davatelj posljednjeg utočišta. Dalje, ona ne regulišerad banaka, kamatne stope, platni sistem, ili finansijski sistem uopće.Dakle početni kurs nove bosansko- hercegovačke valute je bio 1 KMza 1 DM. Njemačka marka je bila vrlo stabilna valuta duže vrijeme,široko korištena i valuta koja je imala povjerenje građana BiH.Njemačka marka je odigrala značajnu ulogu u trgovini BiH.Konvertibilnost konvertibilne marke je bila osigurana na temeljustoprocentnog pokrića njemačkim markama. To je ujedno i glavnaosobina sistema valutnog odbora prema kojem centralna banka BiHmože emitovati samo onoliko KM koliko ima deviznih rezerviizraženih u njemačkim markama.

28. 02. 2002. godine na scenu je umjesto njemačke marke stupioeuro. Tada je umjesto njemačke marke pokrivenost monetarnepasive CB BiH bila u eurima, i to po kursu 1 EURO = 1,95583 KM.Prelaz sa DEM na EURO, kao sidro valute, izvršen je bez većihproblema. Može se reći da je imao uticaj na porast korištenja KM.Stanovništvo je imalo povjerenje u KM i već je počelo da se vjerujekomercijalnim bankama. Kao posljedica toga, veliki iznos od 4,3milijarde DM je Centralna banka BiH konvertirala ušestomjesečnom periodu, zamjenjene su ili u KM valutu ili udepozite, tj. položene su kao depoziti u komercijalnim bankama.Može se reći da je konvertibilna marka postala simbol ujedinjenja uzemlji. Kao zajednička valuta u 12 zemalja članica Evropskemonetarne unije se koristi euro. Evropsku monetarnu uniju čine:Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Holandija,Španija, Portugal, Luksemburg, Finska i Grčka. Do daljnjeg usistemu Evropske monetarne Unije ne sudjeluju Velika Britanija,

27

Danska i Švedska. Trgovina između zemlje valutnog odbora (BiH) izemalja monetarne valute (EMU) je stabilna jer je eliminisan deviznirizik. Investitori znaju koji je devizni kurs i na koji način će bitiobračunat profit. Međutim, valutni odbor sa sobom nosi velikaograničenja, među kojima je najznačajnija uslovljenost emisijeprimarnog novca na temelju rezervi u eurima.

Primjenu sistema valutnog odbora je dobro razmotriti u bilo kojojzemlji u kojoj nacionalna valuta na duži rok nije internacionalnoutrživa valuta. Pod dužim rokom se podrazumijeva period od 10 iviše godina. Samo 50% CB u razvijenim zemljama i 5 % CB uzemljama u razvoju izdaju valute koje se na duži rok mogu smatratimeđunarodnim valutama.

2.4. Centralna banka BIH u sistemu Currency board-a

Centralna banka BiH predstavlja monetarnu vlast u Federaciji BiH iRepublici Srpskoj. Upravu Centralne banke čine guverner i triviceguvernera, koju je imenovao guverner uz odobrenje Upravnogvijeća. Upravno vijeće predstavlja najviši organ Centralne bankeBosne i Hercegovine, koje je nadležno za utvrđivanje monetarnepolitike i kontrolu njenog provođenja, te organizaciju i strategijuCentralne banke u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim Zakonom.Upravno vijeće tokom prvih šest godina, činili su guverner, dvačlana iz Federacije BiH ( Bošnjak i Hrvat) i jedan ( Srbin) izRepublike Srpske.

Upravno vijeće mora periodično da vrši procjenu monetarne iekonomske situacije. U tu svrhu, uprava Centralne banke izvještavaUpravno vijeće (ne manje od jednom mjesečno) o administraciji idjelatnostima Centralne banke, o vođenju njenih monetarnih iregulatornih politika, o solidnosti finansijskog sistema, te o stanjunovca, kapitala i deviznog tržišta, uključujući sve događaje i uslovekoji imaju, ili će imati, značajan efekat na upravljanje ili poslovanjeCentralne banke. Guverner predsjedava sjednicama Upravnogvijeća, a u slučaju njegove odsutnosti sjednicama predsjedava jedanod članova Upravnog vijeća. Tokom prvih šest godina poslovanjaCentralne banke, Upravno vijeće, uz odobrenje Guvernera, možeraspravljati o pitanjima i donositi odluke i u slučaju odsustva

28

Guvernera, pod uslovom da su na sastanku prisutna tri druga članaili njihovi imenovani zamjenici, te da se odluke donose jednoglasno.

Glavni ured Centralne banke Bosne i Hercegovine je u Sarajevu.Osim glavnog ureda Centralna banka BiH ima dvije filijale uDistriktu Brčko i u Palama u Republici Srpskoj. Također, Centralnabanka ima i tri glavne jedinice. To su Glavna jedinica Sarajevo,Glavna banka Republike Srpske Banja Luka i Glavna jedinicaMostar.

Osnovni ciljevi Centralne banke Bosne i Hercegovine su:9

- da definira i kontrolira sprovođenje monetarne politike Bosne iHercegovine,

- da izdaje i stavlja u opticaj i povlači iz opticaja novčanice ikovanice, kao i kupovinu i prodaju domaće valute –Konvertibilne marke za EUR po fiksnom iznosu: 1 EUR =1,955830 KM (do 31.12. 2001. godine 1 DEM = 1 KM),

- da održava stabilnost domaće valute, na način da njenanovčana masa (monetarna baza) nikad ne bude veća odekvivalentnog iznosa (izraženog u KM) rezervi u stranojkonvertibilnoj valuti (euro) te da upravlja deviznim rezervamana siguran i profitabilan način,

- da garantira konvertibilnost domaće valute putem slobodnekupovine i prodaje domaće valute bankama po stalnom –fiksnom odnosu utvrženom Zakonom za euro,

- da potpomogne ili uspostavi i održava odgovarajuće platne iobračunske sisteme i vrši poravnanje platnih transakcija udomaćoj valuti između banaka, putem elektronskog sistemažiro kliringa i RTGS,

- da kontrolira djelatnost agencija za bankarstvo, nadležnih zaizdavanje licenci za rad i superviziju banaka,

- da prima depozite institucija BiH i depozite entiteta i drugihjavnih institucija, ukoliko one to odluče, te vodi rezervneračune banaka (10 % od visine depozita).

U skladu s teorijom valutnog odbora, CBBiH bi trebala preuzetimonetarnu politiku od Evropske centralne banke (ECB), i djelovatikao pasivni posrednik bez vlastitih ciljeva i diskrecionihinstrumenata i mjera. To jest, uz fiksni devizni kurs eura u odnosu

9 Ibid str. 175.

29

na KM, inflacija i kamatne stope trebale bi se konvergiratiautomatski u one u Eurozoni, s mogućnošću razlika koje se javljajuuslijed bržeg rasta produktivnosti u slučaju inflacije, odnosno višegstepena rizika (premije) u slučaju tržišne kamatne stope. Premdajedini instrument koji je prema zakonu na raspolaganju CBBiH jestenivo obaveznih rezervi, CBBiH se čak ne pojavljuje ni u ulozisupervizora bankarskog sistema, niti kao „zajmodavac u krajnjojinstanci”.

CBBiH, u skladu sa članom 2. stavom 1, “izdaje domaću valutuprema aranžmanu poznatom kao Currency board”, štopodrazumijeva emisiju domaće valute po fiksnom kursu uz punopokriće konvertibilnim deviznim sredstvima. Prema tome, CBBiHnema mogućnost kreditiranja banaka, a članom 37. dalje se precizirada se “Centralna banka neće uključivati ni u kakve operacije natržištu novca, uključujući tu i vrijednosne papire bilo koje vrste”10,što joj eksplicitno zabranjuje provođenje bilo kakvih operacija natržištu novca.

Međutim, u istoriji postojanja i funkcionisanja CBBiH bilo je mnogosekundarnih (implicitnih) ciljeva koje je ona nastojala postići sciljem da zaštiti svoj krajnji cilj, tj. stabilnost pariteta euro-KM.Stoga su prema hronološkom redoslijedu zapaženi slijedeći ciljeviCBBiH. Svi su pokušani biti ispunjeni korištenjem jedinograspoloživog instrumenta, tj. obavezne rezerve:▪ Stopa inflacije ograničena je na 4% godišnje u 1999. godini, kaoposljedica provedbe monetarne politike CBBiH (Centralna bankaBiH, Godišnji izvještaj za 1999. godinu);

▪ Juna 2003. godine, po prvi put preduzeta je mjera od strane CBBiHtako što se reducirala stopa obavezne rezerve sa 10% na 5%, te jedepozitna baza za na koju se izdvaja obavezna rezerva proširena sciljem da se uspori ubrzani rast bankovnih kredita, naročito premasektoru domaćinstava u 2002. i 2003. Ovim se ilustriraju dvijeveoma važne činjenice. Kao prvo, ukazuje se da je bankarski sektorbio unaprijeđen tako da su njegove operacije za sobom povlačilemakroekonomske posljedice po BiH. Drugo, pokazuje se da CBBIHnije više samo “valutni odbor”, nego se ponaša kao „centralnabanka“. Ovaj prirodni razvoj događaja će se nastaviti. Međutim,

10 Zakon o CBBiH, Službeni glasnik BiH;

30

CBBIH će se pobrinuti da nijedna od proširenih funkcija ne bude usukobu sa svojom temeljnom ulogom, to jest, ulogom održavanjaintegriteta valutnog odbora CBBiH (Centralna banka BiH, Godišnjiizvještaj za 2003.);

▪ Od 1. septembra 2004. godine, CBBiH je uvećala stopu obaveznerezerve sa 5% na 7,5% i od 1. decembra na 10%. Ova promjenapojavila se kao posljedica visoke stope kreditnog rasta te istimslijedom i visokog deficita tekućeg računa (Centralna banka BiH,Godišnji izvještaj za 2004.);

▪ Nakon analize kreditnog rasta i njegovih efekata na deficit vanjsketrgovine (70% kredita su posvećeni finansiranju uvoza), CBBiH jepovećala stopu obavezne rezerve sa 10% na 15%, od 1. decembra2005. godine (Centralna banka BiH, Godišnji izvještaj za 2005.godinu).

Ovaj kratki pregled ciljeva i mjera Centralne banke ukazuje na to daje do sada ova institucija BiH ispunila prvi uslov u smislukonzistentnosti monetarnog okvira, tj. vezala se za fiksan deviznitečaj, ponašala se uglavnom kao pasivni posrednik monetarnepolitike i nije koristila nijednu od značajnih diskrecionih ovlastiosim onih koje su inače dopuštene valutnom odboru.

Međutim, CBBiH je pokazala jasnu i izričitu tendenciju da evoluiraka većim diskrecionim ovlastima i to je zapravo situacija gdje sepostavlja pitanje uspostavljanja odgovarajuće ravnoteže izmeđukredibilnosti valutnog odbora i većih diskrecionih ovlasti banaka.Održavanje valutnog odbora u njegovom baznom konceptu iziskujenajveću moguću transparentnost i određen konzervativizam u smislukorištenja njegovih ovlasti, budući da je historijsko iskustvopokazalo da kada se značajna povećanja diskrecionih ovlasti unesu uaranžman valutnog odbora, to može da dovede do smanjenjakredibilnosti što često može dovesti do neodrživosti.

CBBiH doprinosi radu koordinacionih i ekspertnih struktura BiHkoje su uspostavljene u cilju provođenja obaveza prema EU iučestvuje, u okviru svoje nadležnosti, u izradi priloga za slijedećedokumente: Izvještaj o napretku BiH u procesu evropskihintegracija, Akcioni plan provođenja odredbi Privremenog

31

sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Akcioni planprovođenja prioriteta iz Evropskog partnertstva, Ekonomsko-fiskalniprogram i Program integrisanja BiH u EU. Predstavnici CBBiHredovno učestvuju u ekonomskom dijalogu BiH sa Evropskomkomisijom, Pododboru za ekonomska i finansijska pitanja i statistikui sektorskim sastancima monitoringa reformskog procesa (RPM). Uprocesu konvergencije ka standardima EU i pripremama za ulazak uEvropski sistem centralnih banaka (ESCB) a zatim i u punopravnočlanstvo u Ekonomsko-monetarnoj uniji (EMU), CBBiH nadziremonetarnu stabilnost uz dosljedno njegovanje principa nezavisnosti ipolitike transparentnosti.

2.5. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini

Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini je još uvijek podutjecajem programa restrukturiranja privrede koji je u toku, kao imakro i mikro ekonomskog oporavka zemlje nakon završetka rata.Razvoj privrede u Bosni i Hercegovini nije na predviđenom nivou.Očekivati je da će daljnja normalizacija uslova za privređivanje uzemlji utjecati na stabilnost poslovanja. Bankarski sektor u Bosni iHercegovini je pokazao zadovoljavajući nivo zdravlja iodgovornost, što se najbolje moglo vidjeti početkom krize, kada sugrađani i kompanije povlačili svoje depozite. Banke su odgovorilezahtjevima klijenata, a to je pokazalo da je ova situacija totalnosuprotna situaciji iz 90-ih godina prošlog vijeka, kada klijenti nisumogli dobiti svoje depozite od banaka. Banke su sačuvale visok nivolikvidnosti, ali su promijenile model poslovanja, postale sukonzervativnije, restriktivnije, uključujući i procjenu rizika.

Reforma bankarskog sektora je otišla dalje nego reforma bilo kojegsektora u Bosni i Hercegovini. Bankarski sektor BiH se približavamodernom međunarodnom bankarstvu. Udio stranog kapitala sepovećava. Visina stranih investicija u bankarskom sektoru veća jenego ukupno u ostatku ekonomije. Povjerenje u bankarski sektor serapidno povećava, što se vidi u snažnom povećanju depozita.Odobravanje kredita se također povećava, iako je povećanjezabilježeno uglavnom u zajmovima domaćinstvima, a ne poslovnomsektoru. Generalno gledano, slika današnjeg stanja u bankarskomsektoru u BiH je pozitivna, posebno ako se uporedi sa stanjem u

32

drugim sektorima ekonomije. Stvaranje efikasnog i djelotvornogtržišta kapitala u BiH će imati mnoge koristi za ekonomiju Bosne iHercegovine.

Tokom velike ekonomske krize stopa kreditnog rasta je smanjena,zbog smanjenja kreditnih linija na međunarodnom tržištu novca, kojije usmjerio banke ka lokalnim izvorima i tržištima, koji su veomaograničeni. Ovo jasno pokazuje visok nivo zavisnosti lokalnihbanaka o njihovima bankama majkama i da svi rizici idu odčinjenice da se sve strateške odluke prave van zemlje, van dometauticaja centralnih monetarnih odgovornosti. Promjena pažnjelokalnih tržišta dovela je do povećanja pasivne kamatne stope, što jeza posljedicu uticalo na rast aktivne kamatne stope. Takve promjenedovele su banke pod pritisak javnosti, kao i do ugrožavanja njihovedobre reputacije, koju su imale u prošlosti. Dobro poznata izjava daje povjerenje teško steći, a lako izgubiti najpreciznija je za bankarskisektor. Prvi rezultati testova na stres pokazuju da banke u Bosni iHercegovini zadovoljavaju nivo kapitala od 16%, što znači da sulikvidne. Drugo pitanje je kako se osigurati u davanju zajmova.Očigledno je da su se negativni uticaji koje je finansijska kriza imalana realni sektor ogledali u nekoliko područja, što će imati velikiuticaj na buduće zajmove. Građani se sve više odupiru posuđivanju isa prosječnim dugom od oko 1.700 KM po glavi stanovnika, što jejoš uvijek ispod EU i regionalnog nivoa. Povećanje broja izgubljenihposlova i problemi sa kojima su se kompanije susrele u 2009. godinidirektno su uticali na nivo nekvalitetnih kredita (NPL), koji su seznačajno povećali i iznose 2,8% od ukupne aktive. Smanjenjekreditnih aktivnosti komercijalnih banaka prouzrokovalo je 42%smanjenja u ukupnoj profitabilnosti bankarskog sektora BiH. Možese reći da je funkcija pozajmice u komercijalnom bankarskomsektoru Bosne i Hercegovine moguća, banke nikada nisu imaleproblem likvidnosti, banke u stranom vlasništvu se nisu povlačile satržišta i sve one su se obavezale da održe davanje zajmova ieksponiranje na nivou kakav je bio i prije krize.

Region još uvijek raspolaže velikim potencijalima za rast,uključujući i Bosnu i Hercegovinu, sa više kapaciteta upoljoprivredi, telekomunikacijama, turizmu, proizvodnji električneenergije i ovo bi trebalo biti podržano od komercijalnog bankarskogsektora. Jedna stvar je sigurna, stopa ekonomskog rasta kao i

33

bankarski profit će biti mnogo manji u budućnosti nego što je to biloprije. Istovremeno, komercijalne banke su počele drugačije daupravljaju rizicima i mnogo su opreznije jer postoji problemnekvalitetnih kredita čiji nivo iz mjeseca u mjesec raste.

Kada je riječ o mikrokreditnim organizacijama tu je nešto složenijasituacija nego u bankarskom sektoru i dobro je da je mikrokreditnisektor ušao pod nadzor agencija za bankarstvo i kreditni registar. Tuje stepen nekvalitetnih kredita čak negdje oko 20 posto i očito je daje taj sektor trenutno pod pojačanom pažnjom javnosti jer je tu biloprevara i kršenja zakona. U tom sektoru, prije svega, trebapromijeniti koorporativno upravljanje i definisati vlasništvo.

Može se reći da su građani BiH zadržali povjerenje u bankarski se-ktor. U svakom slučaju, finansijski, odnosno bankarski sektor u BiHpoložio je prvi ispit provjere povjerenja. Naime, građani su, zbogglobalne krize u svijetu, tokom koje su najveće banke propadale idoživjele gubitke, a i zbog straha da se ne ponovi priča sa starom de-viznom štednjom, počeli dizati štedne uloge.Ta njihova nervoza, me-đutim, bila je prisutna nekoliko dana, ali je važno reći da je situacijabila drugačija od one koju naši građani pamte. Svi deponenti su do-bili svoj novac, svima su isplaćeni njihovi depoziti. Istina, u prvadva ili tri dana nedostajalo je koordinacije u pogledu snabdijevanjagotovinom, ali je kasnije sve bilo normalno.

Podaci govore da građani vraćaju novac u banke. Njihovo povje-renje u banke je, možda u jednom trenutku bilo poljuljano, ali je usvakom slučaju i dalje na visokom nivou. Tokom oktobra 2009.godine povučeno je oko 800 miliona KM od ukupnog iznosa depozi-ta, od čega je stanovništvo povuklo oko 678 miliona KM. U pogleduročnosti, oko 270 miliona KM je bilo ugovorom oročeno, a 530 mi-liona KM su bili depoziti po viđenju. Inače, građani u komercijalnimbankama u BiH, do tada, držali su blizu šest milijardi KM depozita.Vrlo važna činjenica je da nijedna komercijalna banka nije imalaproblema sa likvidnošću, pa su svi zahtjevi građana za isplatamaispoštovani. Ovaj primjer je pokazao koliko je bankarski sektor uBiH bio na zdravim osnovama. Mjere koje je preduzela Centralnabanka Bosne i Hercegovine znatno su podržale napore komercijalnihbanaka. Većina komercijalnih banaka je omogućila građanima po-

34

vrat novca u banke pod istim uslovima kakvi su bili i prijerazročenja, čime su nagradile građane za njihovo povjerenje.

Poslovanje naših banaka je znatno drugačije od banaka u zemljamau kojima su doživjele slom. Naše banke se bave tradicionalnim ban-karstvom, za njih je karakterističan nerizičan način poslovanja, te danisu kotirane na berzama, odnosno nisu predmet špekulacija na trži-štu. Problem može biti sa plasmanima, odnosno kreditima, ali što setiče same sigurnosti novca, ona nije upitna.

Bankarski sektor BiH u 2009. godini je ostvario skromnije rezultateposlovanja, zbog uticaja svjetske finansijske krize. Poslije više godi-na postepenog smanjivanja kamatnih stopa, tokom prošle godinesmo bili svjedoci blagog povećanja kamatnih stopa, što je takođerposljedica krize. No, one su povećale i kamatnu stopu na štednju,kako bi osigurale dodatna, prije svega, domaća sredstva iz kojih bimogle vršiti plasmane. Činjenica je da banke teže dolaze do sredsta-va na međunarodnom tržištu, pa je i u BiH prisutan problem plasma-na, odnosno činjenica da su uslovi za dobijanje kredita nešto strožiji.CBBiH je već nekoliko puta isticala da će smanjena kreditna akti-vnost dodatno otežati rad privrednicima i uticati na smanjenje eko-nomske aktivnosti, a samim tim i bankama će biti ograničen brojkvalitetnih klijenata sa kojima će moći ubuduće sarađivati. Kreditnaaktivnost nije jedina aktivnost banaka, pa bi banke trebalo da razmo-tre interne mogućnosti za smanjenje troškova u poslovanju, kako bise nadoknadilo povećanje troškova uzrokovano poskupljenjem kapi-tala na svjetskim tržištima i izbjeglo prebacivanje troškova na klijen-te, posebno privredu.

CBBiH je na vrijeme i adekvatno reagovala, donoseći mjere kojimaje osigurala dodatnu likvidnost komercijalnih banaka i samim timolakšala njihovo poslovanje. Nedavno je Udruženje banaka BiH pre-dložilo nekoliko mjera kako bi efekti krize na BiH bili ublaženi. Ne-ke od tih mjera, ipak, zahtijevaju da agencije za bankarstvo donesuodređene odluke kako bi se te mjere mogle i sprovesti. Činjenica jeda je finansijska snaga na entitetima, tako da bi i oni trebali da na-prave određene programe pomoći, prije svega u realnom sektoru,gdje će se implikacije svjetske krize u ovoj godini posebno manifes-tovati. Kako bi finansijski sistem BiH ostao stabilan CBBiH će pra-titi situaciju i preduzimati mjere koje joj, u okviru njene nadležnosti,

35

stoje na raspolaganju. Međutim, institucije u BiH se, po globalnim iregionalnim standardima, smatraju slabim, a BiH je međuposljednjim državama po tranzicijskim promjenama. Takođe se oče-kuje složen okvir fiskalnog upravljanja ogromnom vladom ismanjenje fiskalne fleksibilnosti koju prate velike potencijalne oba-veze, kao i sve veća spoljna osjetljivost, prije svega zbog deficita te-kućeg računa. Za bankarski sektor, koji godinama ostvaruje poziti-vne rezultate, očekuje se jačanje kapitalne osnove, te dokapitalizaci-ja, ali svjetska kriza može znatno usporiti ove procese i uticati nasmanjenje direktnih stranih investicija, doznaka iz inostranstva i kre-dita iz inostranstva. Iz tog razloga će komercijalne banke posvetitipažnju apsorbovanju domaće štednje kao ključnom izvoru dodatnogkapitala za dalju kreditnu multiplikaciju.

Finansijsko tržište je plitko i nerazvijeno, pa će se tako nastavitinjegova izloženost većoj ranjivosti i špekulativnim udarima. Dakle,finansijski sektor BiH ne možemo posmatrati u potpunosti odvojenood globalnih dešavanja, odnosno finansijskih tržišta širom svijeta, sajedne strane i sa druge strane od razvijenosti institucija i realnog se-ktora u BiH. Posebne poteškoće imaće realni sektor ekonomije, akretanja će sigurno imati najveći uticaj na dva makroekonomska po-kazatelja koji su veoma loši u BiH, nezaposlenost i spoljnotrgovin-ski deficit.

36

3. RAZVOJ MONETARNOG SEKTORA U BIH

3.1. Obavezne rezerve CBBiH kao instrument monetarnepolitike

Jedini instrument monetarne politike i ragulacije koji je naraspolaganju Centralnoj banci Bosne i Hercegovine podaranžmanom valutnog odbora su obavezne rezerve. Ciljeve kreditno-monetarne politike Centralna banka ostvaruje preko kontrolekreditnog potencijala. Kreditini potencijal se kontrolišeutvrđivanjem osnovne stope izdvajanja banaka iz depozitnogpotencijala u korist obaveznih rezervi. Smanjivanjem stopeizdvajanja u obavezne rezerve povećava se nivo kreditnogpotencijala i obrnuto. Upravno vijeće Centralne banke propisomzahtijeva da banke drže depozite u Konvertibilnim markama kodCentralne banke, preko centrale ili glavnih jedinica, u minimalnompropisanom nivou koji iznosi 20% njihovih depozita i pozajmljenihsredstava izraženih u konvertibilnoj marci. Obavezne rezerve seprimjenjuju jednako za sve banke.

Obavezne rezerve se održavaju držanjem gotovine ili novčanihdepozita kod Centralne banke preko njene centrale i glavnih jedinicai obračunavaju se kao prosječne dnevne rezerve u desetodnevnomperiodu. Centralna banka isplaćuje bankama kamatu po tržišnoj stopii to na iznos njihovih obaveznih rezervi koji prelazi ekvivalent odpet procenata ukupnog iznosa njihovih pojedinačnih obaveza.Propisi kojima se modificiraju nivoi obaveznih rezervi specificirajudatum do kojeg banke moraju obezbijediti iznos novih rezervi.Ukoliko banka ne izvrši svoju obavezu u pogledu obaveznih rezervitokom dva uzastopna perioda, Centralna banka prestaje obavljatitransakcije povlačenja za tu banku i obavještava nadležne bankarskeinstitucije kako bi se poduzele odgovarajuće mjere i nadoknadiomanjak u toku iste sedmice. Ukoliko se neispunjavanje obavezaproduži za još jednu sedmicu, Centralna banka će obavijestitinadležne bankarske institucije kako bi one mogle započeti postupakzatvaranja banke. Centralna banka određuje i naplaćuje kaznu zasvaku banku koja ne uspije održati obavezne rezerve na minimalnomnivou propisanom od strane Centralne banke, u iznosu od petpromila (5/1000) dnevno od ostvarenog deficita obaveznih rezervi tebanke, sve dok se taj deficit ne ispravi.

37

Tabela 3: Prosječne obavezne rezerve Centralne banke BiH 01.01.2005.-30.06.2010. ( u mil. KM)

Godina Mjesec

Osnovicazaobračunobaveznerezerve

Prosječneobaveznerezerve

Prosječnagotovina utrezorimabanaka

Prosječansaldoračunaobaveznihrezervi kodCBBiH

Ukupnasredstva zaodržavanjeobaveznerezerve

Razlika

1 2 3 4 5 6 7=5+6 8=7-42005. 8.456,6 885,5 ... 1.516,2 1.516,2 630,72006. 10.905,9 1.635,9 ... 2.372,9 2.372,9 737,02007. 14.328,5 2.149,3 ... 3.309,6 3.309,6 1.160,32008. 17.320,1 2.961,9 ... 3.630,6 3.630,6 668,72009. 16.194,3 1.754,4 ... 3.010,4 3.010,4 1.256,02009. 04. 16.617,1 1.975,6 ... 2.925,4 2.925,4 949,92009. 05. 15.927,5 1.641,9 ... 2.888,9 2.888,9 1.247,02009. 06. 15.718,0 1.609,1 ... 2.769,1 2.769,1 1.160,02009. 07. 15.672,1 1.600,7 ... 2.871,6 2.871,6 1.270,92009. 08. 15.994,1 1.643,4 ... 3.257,8 3.257,8 1.614,52009. 09. 16.031,5 1.643,8 ... 3.262,5 3.262,5 1.618,72009. 10. 15.880,3 1.625,3 ... 3.055,9 3.055,9 1.430,62009. 11. 15.766,2 1.611,0 ... 2.931,4 2.931,4 1.320,42009. 12. 15.721,2 1.605,8 ... 2.968,7 2.968,7 1.362,92010. 01. 15.764,6 1.624,0 ... 3.203,2 3.203,2 1.579,22010. 02. 15.688,3 1.613,4 ... 3.086,2 3.086,2 1.472,82010. 03. 15.649,5 1.604,4 ... 3.024,7 3.024,7 1.420,32010. 04. 15.790,4 1.630,7 ... 3.144,5 3.144,5 1.513,82010. 05. 15.873,7 1.645,8 ... 3.096,2 3.096,2 1.450,42010. 06. 15.788,5 1.644,2 ... 3.041,8 3.041,8 1.397,6

Izvor: Centralna banka Bosne i Hercegovine

Od svih banaka se zahtijeva da drže određeni procenat svojihdepozita kao rezerve kod Centralne banke. Korekcija stope obaveznerezerve, koju je CBBiH izvršila u novembru 2005., ima za ciljsmanjenje rasta plasmana kredita komercijalnih banaka. Danas seobavezne rezerve uglavnom kombinuju kao instrument saobaveznim kapitalom. Stopa adekvatnosti kapitala je prudencijalnamjera kojom se obezbjeđuje minimalna kapitalizacija bankarskog

38

sistema. Od banke se zahtijeva da održava određeni procenatkapitala od njene ukupne aktive. Upravno vijeće Centralne bankeBosne i Hercegovine (CBBiH) 02. 11 2005. godine odlučilo jepovećati stopu obavezne rezerve komercijalnim bankama sa 10% na15%. Ovakvu odluku Upravno vijeće donijelo je nakon analizekreditnog rasta i njegovog uticaja na vanjskotrgovinski deficit.Ukupan prosjek kreditnog rasta u svim sektorima je bio oko 26%, akreditni rast domaćinstava i privatnog sektora iznosio je 30% do35%. Također, promijenjena je politika naknada koju CBBiH plaćakomercijalnim bankama na obaveznu rezervu i na sredstva iznadobavezne rezerve. Na iznos sredstava obavezne rezerve CBBiHkomercijalnim bankama plaćala je naknadu po stopi od 1%.14.10.2008. godine Upravno vijeće Centralne banke Bosne iHercegovine (CBBiH) je donijelo odluku o smanjenju stopeobavezne rezerve koju komercijalne banke u Bosni i Hercegovinidrže kod CBBiH sa 18% na 14%. Iako likvidnost komercijalnihbanaka u Bosni i Hercegovini nije bila ugrožena, odlukom osmanjenju stope obavezne rezerve za 4% bankama je omogućenadodatna likvidnost u iznosu od 727 miliona KM.

3.2. Aktiva i pasiva Centralne banke BiH

Aktivu centralne banke čine:1. svo zlato i drugi plemeniti metali i drago kamenje koji se drže odili za račun Centralne banke,2. sve novčanice i kovani novac u slobodno konvertibilnoj stranojvaluti koji se drže od ili za račun Centralne banke,3. svako potraživanje naplativo u slobodno konvertibilnoj valuti kojese drži na računima Centralne banke, u knjigama stranih centralnihbanaka ili drugih stranih finansijskih institucija,4. specijalna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda kojadrži Centralna banka,5. sve mjenice, solo mjenice, uvjerenja o depozitu, obveznice i drugidugovni vrijednosni papiri koje izdaju rezidenti drugih zemalja osimBosne i Hercegovine, a koji su naplativi u slobodno konvertibilnojstranoj valuti i koji su držani od ili za račun Centralne banke,6. sve terminske kupovine ili ugovori o reotkupu koje sklapaCentralna banka koji su ugovoreni sa ili garantirani od stranihcentralnih banaka ili međunarodnih finansijskih organizacija, svi

39

terminski poslovi, kao i svi ugovori Centralne banke s pravom opcijekoji obezbjeđuju plaćanje u slobodno konvertibilnoj stranoj valuti odstrane rezidenata drugih zemalja osim Bosne i Hercegovine.

Pasivu centralne banke čini:1. svako potraživanje koje je plativo u slobodno konvertibilnojstranoj valuti ili konvertibilnoj marci i vodi se u knjigama Centralnebanke, na računima stranih centralnih banaka ili drugih finansijskihinstitucija;2. sve konvertibilne marke koje drži Međunarodni monetarni fond;3. svi dospjeli krediti prema stranim centralnim bankama i vladama,međunarodnim organizacijama i stranim finansijskim institucijama;4. terminski ugovori Centralne banke o prodaji i preprodaji koje jeona zaključila sa, ili za koje garantuje, strana centralna banka ilimeđunarodna finansijska institucija, i svi terminski posloviCentralne banke kao i ugovori sa pravom opcije koji obezbjeđujuprodaju rezidentima drugih zemalja osim Bosne i Hercegovine uslobodno konvertibilnoj stranoj valuti,5. sve druge obaveze prema nerezidentima.

Strana aktiva CBBiH obuhvata zlato, devize u trezoru CBBiH,devizne depozite kod inostranih banaka, raspolaganje SDR-ovima, strane vrijednosne papire i ostalo. Potraživanja od privatnogsektora predstavljaju potraživanja od radnika CBBiH za datedugoročne kredite. Rezervni novac (primarni novac ili monetarnabaza) čine gotov novac izvan monetarnih vlasti, depozitikomercijalnih banaka i depoziti ostalih domaćih sektora (osimcentralne vlade) kod monetarnih vlasti. Gotovina izvan banakapredstavlja gotov novac u opticaju izvan centralne banke(monetarnih vlasti) i gotov novac izvan komercijalnih banaka.Strana pasiva CBBiH obuhvata kratkoročne obaveze premanerezidentima, depozite nerezidenata i ostale kratkoročne obavezeprema nerezidentima i obaveze prema MMF-u (računi 1 i 2).Kapitalni računi sadrže početni kapital i rezerve, dionice iakumulirane dobiti banke od osnivanja. Ostale stavke (neto) sunelocirane (neraspoređene) stavke pasive umanjene za nelocirane(neraspoređene) stavke aktive.

40

Tabela 4: Aktiva i pasiva Centralne banke BiH u periodu 01.01.2005.-30.06.2010. ( u mil. KM)

Izvor: Centralna banka Bosne i Hercegovine

3.3.Devizne rezerve Centralne banke BiH

Devizne rezerve (engl. foreign exchange reserves, njem.Devisenreserven) su kratkoročna potraživanja prema bankama uinozemstvu koja drže centralne i poslovne banke jedne zemlje zaobavljanje međunarodnih plaćanja. Devizne rezerve služe zemlji i zaosiguranje stabilnosti vlastite valute, budući da prodajom deviznihrezervi domaćim subjektima centralna banka može smanjiti količinudomaćeg novca u opticaju. Određena količina deviznih rezervipotrebna je zemlji i zbog ublažavanja posljedica iznenadnihporemećaja u međunarodnoj razmjeni. Nivo potrebnih deviznihrezervi ovisi o više faktora, od kojih su najvažniji nivo očekivanihplaćanja u razmjeni robe i usluga i kretanje kratkoročnog kapitala.Zbog tih razloga potrebna razina deviznih rezervi najčešće se mjeri uodnosu na ukupna plaćanja koja se očekuju u toku godine.

Godina Mjesec AKTIVA PASIVA

Stranaaktiva

Potraživanjaod privatnogsektora

AktivaUkupno Rezervni novac Strana

pasiva

Depoziticentralnevlade

Kapitalniračuni

Ostalestavke (neto)

PasivaUkupno

Gotovinaizvanmonetarnihvlasti

1 2 3 4 5=3+4 6 7 8 9 10 11 12=7+...+11

2005. 4.252,3 1,9 4.254,3 1.907,2 3.972,4 1,0 37,7 245,0 -1,8 4.254,32006. 5.479,5 2,3 5.481,8 2.154,2 5.056,6 1,0 126,1 301,0 -2,9 5.481,82007. 6.726,3 2,2 6.728,5 2.439,7 6.229,0 0,9 74,8 386,4 37,4 6.728,52008. 6.323,6 2,1 6.325,6 2.552,4 5.704,0 1,0 23,4 499,3 97,9 6.325,62009. 6.239,9 1,9 6.241,8 2.267,7 5.648,9 0,9 56,7 502,5 32,9 6.241,82009. 04. 5.953,9 2,0 5.955,8 2.360,4 5.347,6 1,0 91,9 537,7 -22,4 5.955,82009. 05. 5.755,8 1,9 5.757,7 2.326,5 5.148,7 0,9 87,4 544,5 -24,0 5.757,72009. 06. 5.714,8 1,9 5.716,7 2.304,7 5.123,2 1,0 70,9 544,2 -22,5 5.716,72009. 07. 6.194,4 1,9 6.196,3 2.314,1 5.601,1 0,9 68,8 549,5 -23,9 6.196,32009. 08. 6.574,5 1,9 6.576,4 2.288,1 5.679,6 0,9 368,7 550,5 -23,3 6.576,42009. 09. 6.462,3 1,9 6.464,2 2.270,9 5.520,2 0,9 413,2 552,0 -22,0 6.464,22009. 10. 6.259,5 1,9 6.261,3 2.236,1 5.303,5 0,9 426,8 552,9 -22,7 6.261,32009. 11. 6.117,2 1,8 6.119,1 2.253,3 5.157,0 0,9 421,0 562,8 -22,6 6.119,12009. 12. 6.239,9 1,9 6.241,8 2.267,7 5.648,9 0,9 56,7 502,5 32,9 6.241,82010. 01. 6.062,5 1,8 6.064,3 2.275,5 5.442,7 0,9 80,7 508,3 31,7 6.064,32010. 02. 6.067,1 1,8 6.068,9 2.269,6 5.450,2 0,9 66,8 519,2 31,7 6.068,92010. 03. 6.221,3 1,8 6.223,1 2.254,9 5.577,8 0,9 89,1 526,0 29,3 6.223,12010. 04. 6.178,1 1,8 6.179,9 2.269,5 5.563,6 0,9 107,0 537,5 -29,1 6.179,92010. 05. 6.142,7 1,8 6.144,5 2.278,0 5.532,9 1,0 85,0 554,9 -29,3 6.144,52010. 06. 5.981,2 1,8 5.983,0 2.286,5 5.375,9 1,2 84,0 554,7 -32,8 5.983,0

41

Bruto devizne rezerve čine stanja bilansnih pozicija kratkoročnestrane aktive CBBiH (zlato, raspolaganje CBBiH SDR-ovima,devize u trezoru CBBiH, kratkoročni devizni depoziti kodnerezidentnih banaka i ostalo) i investiranja u vrijednosne papire odjula 2006. godine po odluci Investiciong komiteta CBBiH. Netodevizne rezerve predstavljaju razliku između bruto deviznih rezervi iobaveza prema nerezidentima. Monetarnu pasivu CBBiH čine novacizvan monetarnih vlasti i depoziti rezidenata kod monetarnih vlasti.Neto slobodne rezerve predstavljaju razliku između neto deviznihrezervi i monetarne pasive CBBiH.

Tabela 5: Devizne rezerve Centralne banke BiH u periodu 01.01.2005.-30.06.2010. ( u mil.KM)

God Mj BRUTO DEVIZNE REZERVE

Netodeviznepričuve

Monetarna

pasiva

Netoslobodnepričuve

Zlato SDR

Inozemna

valutau

trezoru

CBBiH

Depozitikod

nerezidentnih

banaka Ostalo

Investicijeu

vrijednosne papire Ukupno

1 2 3 4 5 6 7 89=3+…+

8 10 11 12=10-112005. 0 0,5 40,5 4.154,90 28,6 0 4.224,50 4.223,50 4.010,10 213,42006. 0 0,6 55,2 4.951,40 51,3 393,3 5.451,70 5.450,70 5.182,60 268,12007. 0 0,4 40,1 5.971,10 80,7 606,2 6.698,50 6.697,60 6.303,90 393,72008. 0 0,4 212,2 4.727,90 49,9 1.305,30 6.295,70 6.294,80 5.727,50 567,32009. 63,3 5,7 107,4 3.298,00 2,2 2.735,40 6.212,10 6.211,20 5.705,50 505,72009. 04. 55,3 0,3 148,5 4.251,60 29,5 1.440,90 5.926,00 5.925,10 5.439,50 485,62009. 05. 57,5 0,2 147,1 4.072,60 25,7 1.424,90 5.728,00 5.727,00 5.236,10 490,92009. 06. 54,6 0,2 152,3 4.296,60 23,3 1.160,10 5.687,00 5.686,10 5.194,00 4922009. 07. 56,2 1 100,9 4.457,40 15,8 1.535,30 6.166,60 6.165,70 5.669,80 495,92009. 08. 54,8 269,6 136 4.071,70 8,7 2.005,80 6.546,70 6.545,80 6.048,30 497,52009. 09. 57,3 32,5 105,9 3.822,80 3,6 2.412,40 6.434,50 6.433,60 5.933,30 500,32009. 10. 58,5 7 129,3 3.172,70 2,8 2.861,40 6.231,70 6.230,80 5.730,30 500,52009. 11. 65,5 5,6 119,3 3.109,00 2,7 2.787,30 6.089,40 6.088,60 5.578,00 510,62009. 12. 63,3 5,7 107,4 3.298,00 2,2 2.735,40 6.212,10 6.211,20 5.705,50 505,72010. 01. 64,1 5,9 105,7 3.042,30 2,2 2.814,60 6.034,70 6.033,80 5.523,50 510,32010. 02. 68,2 4,5 85,7 3.081,30 2,3 2.797,30 6.039,30 6.038,40 5.517,00 521,42010. 03. 68,4 3,5 72,6 2.942,00 2,2 3.104,80 6.193,50 6.192,60 5.666,90 525,72010. 04. 73,7 3,5 103,9 2.455,10 2,4 3.511,70 6.150,30 6.149,40 5.670,60 478,82010. 05. 81,3 1,8 75,5 2.430,10 2,6 3.523,60 6.114,90 6.116,90 5.617,90 4962010. 06. 84,3 1,9 103,1 2.209,10 3,6 3.551,30 5.953,40 5.952,20 5.459,90 492,3

Izvor: Centralna banka Bosne i Hercegovine

42

U članu 2. stavu 3.b. Zakona o CBBiH kaže se da “CB upravljaslužbenim deviznim rezervama na siguran i profitabilan način”11.Rast neto slobodnih deviznih rezervi i doznačena sredstva državniminstitucijama BiH, najbolja su potvrda njenog uspješnog upravljanjadeviznim rezervama. Na kraju 2005. godine devizne rezerve iznosilesu 4,2 milijarde maraka, 2006. godine 5,4 milijarde, 2007. godine6,7 milijardi. U 2008. godine bilježe pad i iznose 6,3 milijardemaraka, dok su na kraju 2009. godine pale na 6,2 milijarde maraka.Devizne rezerve BiH trenutno iznose 5,9 milijardi maraka.Smanjenje deviznih rezervi nije imalo uticaja na stabilnost kursakonvertibilne marke, s obzirom na fiksni kurs marke i eura.Smanjenje deviznih rezervi je posljedica smanjenih ekonomskihaktivnosti, s tim da se očekuje realizacija nekih najavljenih stranihinvesticija, te uplata četvrte tranše kredita MMF-a, povećati iznosdeviznih rezervi zemlje. S deviznim rezervama, koje trenutno(august 2010) iznose 3,1 milijardu eura, upravlja se dnevno i to natri nivoa. S početkom krize promijenjena je politika, te se obavilopreseljenje deviznih rezervi iz europskih poslovnih banaka ucentralne banke Europske unije i one se danas nalaze u centralnimbankama Njemačke, Francuske i Luksemburga.

3.4. Rezultati Centralne banke BiH pod aranžmanom currencyboard-a

Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) svoj uspjeh u raduduguje nezavisnosti, profesionalnosti uposlenih i visokom stepenutransparentnosti. Postignuta stabilnost se pozitivno odrazila i nasektor komercijalnog bankarstva, a taj sektor je danas najuspješnijisektor BiH ekonomije. Niska stopa inflacije, koja je već duževrijeme ispod dva posto, a koja je generisana kroz dosljednuprimjenu aranžmana Currency board vratila je povjerenje ubankarski sektor. I pored svega što je ostvareno do sada, ipak imajoš mnogo toga da se uradi kako bi ekonomija u BiH zaista krenulanaprijed, što je i vidljivo iz nekih makroekonomskih pokazatelja kojinisu dobri. Centralna banka BiH može se okvalifikovati kaoinstitucija koja uživa visok stepen institucionalne, ali i stvarnenezavisnosti. To je omogućilo ovoj instituciji da u svom djelovanjuostvari zadatke bitne za BiH i njene građane – održi stabilnost valutei održi inflaciju na nivou EU.

11 Ibid

43

Prve tri godine u radu Centralne banke BiH mogu se okarakterisatikao najvažnije u njenom radu. Dva najveća problema u tom periodubili su uvođenje i dizajniranje konvertibilne marke te obezbjeđivanjestopostotnog deviznog pokrića za domaću valutu, što je principCurrency bord-a. Centralna banka 1997. godine startovala je bezpočetnog kapitala, a već početkom 1998. godine pasiva u KM bila jepokrivena deviznim rezervama. Zakonom o CBBiH zvaničnomvalutom je proglašena KM. Krajem septembra 1999. godinepreostale tri valute su isključene iz unutrašnjeg platnog prometa, teod tada kao sredstvo plaćanja važi samo konvertibilna marka.Izvršeno je okrupnjavanje banaka, tako da je broj banaka od 76(koliko ih je postojalo 1997. godine) sveden na 33 banke ( početkom2005. godine). Uspješno je ostvarena reforma platnog sistema iprenos unutrašnjeg platnog prometa sa Zavoda za platni promet nakomercijalne banke i Centralnu banku. Novi platni sistem je počeosa radom 05. 01. 2001. godine.

CBBiH je u dosadašnjoj praksi osigurala kontinuitet u primjeniaranžmana Currency board, uz iznimku u prvim mjesecima svograda u 1997. godini. Tada je tehničkim greškama bila izostavljenamobilizacija depozita državnih institucija koja nije bila pokrivenakonvertibilnom valutom. Taj propust je otklonjen početkom 1998.godine. Devizna aktiva CBBiH od njenog osnivanja 1997. godine jeveća od njene pasive izražene u domaćoj valuti. PrimjenjujućiCurrency board CBBiH je nije odobrila niti jedan kredit, ilipozajmicu bankama i državnim organima. Stabilnost domaće valuteje odigrala važnu ulogu u održavanju stabilnih cijena na domaćemtržištu. Postignut je značajan razvoj bankarskog sektora, vraćeno jepovjerenje štediša i postignut je visok nivo stranih ulaganja.

Uvođenjem valutnog odbora BiH se odrekla vođenja aktivnemonetarne politike a samim tim i potencijalne mogućnostidevalvacije domaće valute kao jedne od mogućnosti koja vodipovećanju izvoza i konkurentnosti domaće privrede. U sistemufluktuirajućeg kursa kojeg imaju većina zemalja iz regiona, država jeu mogućnosti da kroz monetarnu politiku pokuša izbjeći ili ublažitipotencijalne asimetrične šokove koji pogađaju samo jednu ili grupuzemalja trgovinskih partnera a na ostale nemaju uticaja. Ovo jeposebno važno za ekonomije koje nemaju diverzifikovan izvoz.

44

Prema statisitičkim pokazateljima, u posljednjih nekoliko godina,spoljna trgovina i BiH se uglavnom zasnivala na izvozu sirovina,električne energije te baznih metala i metalnih proizvoda. U slučajuda zbog nekog eksternog razloga dođe do poremećaja nameđunarodnom tržištu koji bi doveli do smanjenja tražnje za nekimod ovih proizvoda, te snižavanja cijena istih, to bi imalo značajneimplikacije na domaću privredu.

Dakle, Currency board u BiH ima mane jer ograničava pozicije iekonomske uloge CBBiH. Na primjer: CBBiH ne može igratiulogu u obezbjeđivanju likvidnosti bankarskog sektora ( tj. nemože biti posuđivač sredstava u nuždi), CBBiH ne može finansiratiVladu, CBBiH ne može igrati neku direktnu ulogu u finansiranjuekonomskog razvoja, kurs se ne može koristiti kao sredstvo zausklađivanje ekonomskih šokova ili siromašnih ekonomskih radnji.

Najveća opasnost aranžmana Valutnog odbora, koji garantujekonvertibilnost lokalne KM za euro po fiksnom kursu, jeste da seovaj monetarni aranžman oslanja na mogućnost zemlje da održidovoljno velike devizne rezerve kako bi održao ovo obećanje. Velikideficiti tekućih računa u BiH trenutno se finansiraju putem grantova,doznaka i dotokom stranog kapitala; međutim, dugoročno, bez ovihdotoka aranžman Valutnog odbora bio bi pod velikim pritiskom jerbi se dovela u pitanje njegova održivost ako izvoz kao jedini izvordeviza ne bi bio dovoljan da pokrije zahtjev za devizama, što bivjerovatno dovelo do pritiska da valuta devalvira. Stoga se postavljapitanje da li bi Bosna i Hercegovina bila u mogućnosti da održiaranžman Valutnog odbora dovoljno dugo kako bi se uspješnointegrisala u EMU?

Trenutna situacija stvarnih ekonomskih varijabli u BiH, analiziranau kontekstu uloge koju realni devizni kurs ima u obezbjeđenjuinterne i eksterne ravnoteže u privredi pokazuje da u BiH i najmanjesmanjenje grantova i doznaka izaziva vrlo velike devalvacijeravnotežnog realnog deviznog kursa. Uzevši u obzir činjenicu da seprilagoavanje realnog deviznog kursa ka njegovom ravnotežnomnivou ne može dogoditi putem devalvacije nominalnog deviznogkursa pošto je nominalni kurs fiksan kao dio trenutnog monetarnogaranžmana, ako se prilagođavanje putem relativnih cijena ne možedogoditi dovoljno brzo usljed krutosti tržišta, rezultat će vjerovatno

45

biti situacija u kojoj će nastati valutna i finansijska kriza i izazvativelike privredne gubitke.

46

ZAKLJUČAK

Monetarna politika, kao sastavni dio ekonomske politike ima veomavažnu ulogu jer ima zadatak da ovladava i usmjerava sve oblike itokova novca u privredi. Monetarna politika sa svojim mjerama iinstrumentima ima snažan uticaj na fiskalnu politiku i uopćemakroekonomsku politiku. Generalno, monetarnom politikomprivreda se obezbjeđuje sa odgovarajućom količinom novca.

Od 1970- ih monetarna politika pod uticajem teorije monetarizmadobija veći značaj, i postaje glavno sredstvo u vođenju stabilizacije.Prihvata se kvantitativna teorija novca preformulisana u oblikudugoročno stabilne agregatne funkcije tražnje za novcem. Pomonetaristima državna intervencija je neefikasna, jer dovodi doistiskivanja privatnog sektora, inflacije i neefikasne alokacijeresursa. Zbog toga primat mora da ima monetarna politikaupravljanja ponudom novca na osnovu dugoročne konstantne stopemonetarnog rasta.

Devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavljen je aranžmanvalutnog odbora u nekoliko zemalja centralne i istočne evrope ijužne Amerike. Monetarni aranžman obliku valutnog odborafunkcionisao je u petnaestak zemalja, a jedini neuspjeh valutni odborje doživio u Argentini. Primjenu sistema valutnog odbora je dobrorazmotriti u bilo kojoj zemlji u kojoj nacionalna valuta nijeinternacionalno utrživa u periodu od 10 i više godina.

Monetarnu politiku vodi Centralna banka, koja predstavlja vrhovnunovčanu vlast zemlje. Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH(1995) uspostavljena je Centralna banka Bosne i Hercegovine, kaojedina ovlaštena institucija za provođenje monetarne politike nacijelom području Bosne i Hercegovine. Na temelju principaCurrency board-a usvojen je Zakon o Centralnoj banci Bosne iHercegovine u Parlamentu BiH 20. juna 1997. godine. Tri suosnovne karakteristike Currency board-a u Bosni i Hercegovini:

47

- fiksni kurs određen zakonom ( 1 EUR = 1,955830 KM),- puna pokrivenost stranom valutom za svaku KM pasivu

Centralne banke,- puna konvertibilnost KM pasive Centralne banke.

Centralna banka BiH predstavlja monetarnu vlast u Federaciji BiH iRepublici Srpskoj. Centralna banka BiH je u potpunosti nezavisna uizvršavanju funkcija utvrđenim Zakonom o Centralnoj banci BiH.CBBiH je preuzela monetarnu politiku od Evropske centralne banke,i djeluje kao pasivni posrednik bez vlastitih ciljeva i diskrecionihinstrumenata i mjera. To ima svoje prednosti, koje se prvenstvenoodnose na pozitivan uticaj u vanjskoj trgovini, odnosno eliminisanjedeviznog rizika. Također, preuzimanje monetarne politike 12zemalja članica EU ima i određene nedostatke, prvenstvenouslovljenost emisije primarnog novca na temelju rezervi u eurima.

Finansijski sektor u BiH prije uspostavljanja sistema Currencyboard-a bio je mali, fragmentiran, koristile su se četri valute,postojalo je čak 76 banaka, od kojih ni jedna nije radila na područjucijele države. Uspostavom Currency board-a 1997. godine postignutisu značajni rezultati u razvoju finansijskog sistema zemlje. SadaBosna i Hercegovina ima pouzdanu Centralnu banku i stabilnuvalutu, i bankarski sektor koji se rapidno razvija i približavastandardima koja važe u savremenim tržišnim ekonomijama.Zadatak Centralne banke u predstojećem periodu je preuzimanjeaktivnosti u cilju održanja finansijske stabilnosti, razvoja tržištakapitala i vrijednosnih papira kako bi se proširio obim finansijskihusluga.

Uspjeh monetarne politike BiH u posljednjih 15 godina može sevidjeti i u ekspanziji monetarnih varijabli. Međutim, kao najvećiuspjeh djelovanja Centralne banke BiH može se izdvojitipovjerenje stanovništva u domaću valutu na području cijelogprostora BiH. Na osnovu navedenog može se zaključiti da je reformamonetarne politike u Bosni i Hercegovini, i pored svih nedostataka,najbolje provedena reforma u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

48

LITARATURA

1. Babić M., Babić A.(2000), Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o.,Zagreb.

2. Centralna banka Bosne i Hercegovine, (2010), Bilten 1, mart2010, Centralna banka Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

3. Dimitijević B., „ Monetarizam – Teorija i ekonomska politika,Ekonomski fakultet, Beograd, 2003.

4. Hodžić K., Ćejvanović F. (2010), Ekonomska politika, Beograd -Tuzla- Travnik.

5. Kozarić K., (2007), Modeli monetarne politike sa osvrtom navalutni odbor Bosne i Hercegovine.

6. Kozarić K., (2009), Uticaj globalne finansijske krize na Bosnu iHercegovinu.

7. Jakšić M., (2004), Centralna banka i monetarna obaveza,Ekonomski fakultet, Beograd.

8. Zakon o CBBiH, (2005), Službeni glasnik BiH; Sarajevo.

9. Živković A., Komazec S.(2000), Monetarna ekonomija, Beograd.