franjevci-split.hr · 2020. 4. 11. · WWW - E-MAIL USTANOVE Provincijska stranica: franjevci-split.hr Franjevačka gimnazija: fra-gimnazija-sinj.com Babić, fra Ante:SAMOSTANI -

WWW - E-MAIL

USTANOVEProvincijska stranica: franjevci-split.hrFranjevačka gimnazija: fra-gimnazija-sinj.com

SAMOSTANI - ŽUPE - MISIJEBerlin: www.hkmberlin.deBitigheim-Bissingen: hkz-bi-bi.deCrnica: zupa-crnica.netDanilo: zupa-danilo.comDarmstadt: kkg-darmstadt.deDrniš: gospa-od-ruzarija.hrDüsseldorf: hkm-duesseldorf.deEsslingen: www.hkz-es.deFrankfurt: hrzupa-frankfurt.deFreising: hkm-freising.deImotski: samostan-imotski.hrKelkheim: [email protected]: www.zupa-kljaci.comKnin: franjevacki-samostan-knin.hrKöln: hkm-koeln.deLondon: hkmlondon.orgLudwigsburg: www.hkz-ludwigsburg.deMain-Taunus: hkz-mth.deMainz: kroatische-kath-gemeinde.deMeterize: meterize.weebly.comMetković: sv-ilija-metkovic.comMiljevci: zupa-miljevci.comMünchen: hkmm.deOffenbach: misija-offenbach.homepage.t-online.dePlina-Stablina: zupastablina.comPodbablje: podbablje.comPromina: zupapromina.comRosenheim: hkmrosenheim.deSamotnjak: samotnjak.comSan Jose: croatianparish.comSindelfingen: kkg-sifi.deSinj: gospa-sinjska.hrStuttgart - Bad Cannstatt: www.hkz-badcannstatt.deStuttgart-Zentrum: kkgs.deŠibenik–Šubićevac: subicevac.hrŠibenik-Varoš: gospavangrada-sibenik.hrVancouver: heartofmary.caVinjani: vinjani.hrVrlika: zupa-vrlika.comWaiblingen: hkz-wn.deWuppertal: hkm-wuppertal.deZagreb: gospa-lurdska.hrZaostrog: samostan-zaostrog.com

OSOBNE ADRESEAjdučić, fra Nikica: [email protected], fra Ante: [email protected]čić, fra Božo: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Marko: [email protected]ć, fra Marko: [email protected]ć, fra Siniša: [email protected]ć, fra Luka: [email protected]šić, fra Karlo: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Šimun: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Dujo: [email protected]šnjak, fra Dinko: [email protected], fra Duje: [email protected], fra Jure: [email protected], fra Branko: [email protected]ć, fra Filip: [email protected], fra Ante: [email protected], fra Vuk: [email protected], fra Miroslav: [email protected]čević, fra Ante: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]Čarapić, fra Nedjeljko: [email protected]Čarić, fra Boris: [email protected]Čikara, fra Damir Ćiro: [email protected]Čikara, fra Ivan: [email protected]Čirko, fra Mile: [email protected]Čirko, fra Petar: [email protected]Čovo, fra Ante: [email protected]Čovo, fra Damjan: [email protected]Čovo, fra Stjepan: [email protected]Čovo, fra Šimun: [email protected]Čugura, fra Frano: [email protected]Čugura, fra Ivan: [email protected]Ćurčija, fra Božo: [email protected]Ćurčija, fra Nikola: [email protected]Ćurković, fra Željko: [email protected]ć, fra Stojan: [email protected]š, fra Leon: [email protected], fra Frano: [email protected], fra Anđelko: [email protected] Lošo, fra Marko: [email protected], fra Stanko: [email protected]ć, fra Tomislav: [email protected]žimbeg, fra Dušan: [email protected], fra Ivica: [email protected], fra Josip: [email protected], fra Josip: [email protected]čić, fra Dalibor: [email protected], fra Stipica: [email protected], fra Vinko: [email protected]ć, fra Petar: [email protected]ć, fra Bože: [email protected]ć, fra Drago: [email protected]ć, fra Jure: [email protected]ć, fra Zoran: [email protected]ć, fra Nedjeljko: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Ivica: [email protected]ć, fra Vicko: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]ć, fra Nedjeljko: [email protected]žoman, fra Joško: [email protected]žanović, fra Ivan: [email protected]>Kulović, fra Josip: [email protected]ša, fra Zoran: [email protected]ć, fra Tino: [email protected], fra Frano: [email protected], fra Petar: [email protected]

Lukač, fra Ivan: [email protected], fra Ivan: [email protected]š, fra Ante: [email protected]ć, fra Ivan: [email protected]ć, fra Josip Žarko: [email protected]ć, fra Žarko: [email protected]ć, fra Mirko: [email protected]ć, fra Mladen: [email protected]ć, fra Ante: [email protected], fra Mate: [email protected], fra Šimun: [email protected]ć, fra Perica: [email protected]ć, fra Mate: [email protected]ć Litre Frano: [email protected]ć Litre Slaven: [email protected]ć Trapo, fra Filip: [email protected]ć Trapo, fra Petar: [email protected], fra Filip: [email protected]ć, fra Miroslav: [email protected]ć, fra Božo: [email protected], fra Dušan: [email protected], fra Antonio: [email protected]še, fra Marko: [email protected]ć, fra Berislav: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Stipe: [email protected] Kevo, fra Nediljko: [email protected] Kevo, fra Pavao: [email protected] Kljajo, fra Bože: [email protected], fra Miljenko: [email protected]šić, fra Neven: [email protected]ša, fra Ante Branko: [email protected]ć, fra Kristian: [email protected], fra Jakov: [email protected]ć, fra Mladen: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Mario: [email protected]ša, fra Josip: [email protected]žić, fra Ivan: [email protected], fra Ivan Ante: [email protected], fra Domagoj: [email protected], fra Šime: [email protected]žić, fra Krešo: [email protected], fra Edvard: [email protected]ć, fra Kristian: [email protected]šić, fra Josip: [email protected]Šabić, fra Mijo: [email protected]Šabić, fra Nediljko: [email protected]Šegota, fra Branimir: [email protected]Šimić, fra Josip: [email protected]Šimunac, fra Ivan: [email protected]Šimunović, fra Denis: [email protected]Šimunović, fra Jure: [email protected]Šimunović, fra Ljubomir: [email protected]Škopljanac Mačina Ivan: [email protected]Šušnjara, fra Stipe: [email protected]ć, fra Rade: [email protected]ć, fra Zvonko: [email protected]ć, fra Željko: [email protected]šević, fra Luka: [email protected]ć, fra Mate: [email protected], fra Blaž: [email protected]čić, fra Ante: [email protected]čić, fra Ivan: [email protected]ć, fra Domagoj: [email protected]čković, fra Ante: [email protected], fra Ante: [email protected], fra Marinko: [email protected]šić, fra Ante: [email protected], fra Bože: [email protected]ć, fra Ivan: [email protected] Zebić, fra Jure: [email protected]Župić, fra Jozo: [email protected]

VJESNIK FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOGA OTKUPITELJA

ISSN: 1334-8248

Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provincije

Presvetoga OtkupiteljaTrg Gaje Bulata 3, 21 000 SPLIT Tel: 021/ 348-182; Fax: 347-822;

e-mail: [email protected]

Odgovorni urednik: fra Joško Kodžoman, provincijal

Glavni urednik:fra Frano Doljanin

Tisak: Jafra-print d.o.o. SolinList izlazi dvomjesečno

Naslovna stranica: Samostan Šubićevac

Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 3/2015. 81

IZ PROVINCIJALATARiječ o. Provincijala ............................................................................................................................... 83

IZ GENERALNE KURIJEPismo Generalnoga ministra Reda manje braće za sveti Uskrs 2015. ................................................... 85Ovlast ispovjednicima da mogu odrješivati od kazne izopćenja zbog počinjenog pobačaja ................ 87

IZ TAJNIŠTVADekret SUPER VIRTUTIBUS – fra Ante Antić .................................................................................... 89Održan Generalni kapitul OFM u Asizu ................................................................................................ 90Obljetnice u 2015. ................................................................................................................................. 91Kandiati za svećeničko ređenje ............................................................................................................. 91Oblačenje i zavjetovanje ........................................................................................................................92Dan Provincije ....................................................................................................................................... 92Fra Anđelko Domazet imenovan glavnim urednikom časopisa „Služba Božja“................................... 92Split: Doktorirao fra Miroslav Modrić .................................................................................................. 92Rim: Magistrirao fra Ivan Režić ........................................................................................................... 92Održani regionalni sastanci ....................................................................................................................92Dubrovnik: Održana sjednica VFZ-a u HR i BiH .................................................................................93Program permanentnog obrazovanja mlađih svećenika 2015. ............................................................. 94Bratstvo OFM u brojevima ....................................................................................................................94Održan susret članova HBK s redovničkim provincijalima .................................................................. 95Govor pape Franje svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i bogoslovima ........... 95

IZ ŽIVOTA PROVINCIJE“Muka Gospodina Našega Isusa Krista” .............................................................................................. 97Split: Provincijal predvodio misno slavlje na Uskrs ............................................................................. 97Split: Misa za zdravstvene djelatnike ................................................................................................... 98Gradac: „Najljepši nam dan osvanu!“ .................................................................................................. 99Hodočašće vjernika iz župe Majke Božje Lurdske iz Zagreba u Sinj ................................................ 100Bogoslovi posjetili župu Zmijavci ...................................................................................................... 100Sjemeništarci posjetili župe Lovreć i Vrgorac .................................................................................... 101Zagreb: Spomen slavlje u čast progonjenim i ubijenim fratrima ........................................................ 101Split: Bogoslovi na misi za mlade u crkvi Gospe od Zdravlja ........................................................... 118Podbablje: Proslava sv. Marka i blagoslov polja ................................................................................ 118Bdijenje za duhovna zvanja u splitskoj katedrali ................................................................................ 118Sinj: Hodočašće Hvarsko–bračko-viške-biskupije ............................................................................. 120Na Nedjelju Dobrog Pastira bogoslovi u Unešiću .............................................................................. 121Runovići: Hodočašće u Vukovar, Aljmaš i Đakovo ............................................................................122Novaci na hodočašću ‘Stopama sv. Franje Asiškog’ .......................................................................... 123Split: Održan seminar: Ekologija i eko-karta RH i BiH kao izraz skrbi za dom ................................ 124Split: Fra Petar Klapež održao meditaciju na svečanosti otvaranja moćnika sv. Dujma .................... 124Održani ministranstki susreti ............................................................................................................... 124Karakašica: Proslavljen sv. Leopold B. Mandić ................................................................................. 128Sinj: Održan Međunarodni znanstveni skup o 300. obljetnici slavne obrane Sinja 1715. godine....... 129Proslavljen dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu ...........................................137Vrlika: Proslava Svetoga Spasa u Cetini ..............................................................................................140Bogoslovi u župi Potravlje .................................................................................................................. 145Visovac: Sastanak braće franjevaca, časnih sestara, članova OFS-a i Frame ..................................... 145Novaci s Trsata posjetili novake na Visovcu ...................................................................................... 146Imotski: Slavlje 3. „Imotske“ bojne .................................................................................................... 147Imotski: Održan samostanski kapitul .................................................................................................. 147Promina: Susret župnika s bivšim župnim vikarima .......................................................................... 147

KAZALO


Drniš: Održan Drugi Sveti Ante Fest .................................................................................................. 148Vučevica: Proslavljen sv. Ante ............................................................................................................ 149Svetkovina sv. Ante Padovanskog u Kninu ........................................................................................ 150Podbablje: Svečano proslavljen sv. Ante ............................................................................................ 151Prgomet-Opor: Proslava sv. Ante ........................................................................................................ 152Proslava sv. Ante u Makarskoj ............................................................................................................ 152Proslava sv. Ante na Šubićevcu .......................................................................................................... 153Blagdan svetog Ante u župi Vinjani ................................................................................................... 153Split: 15. hodočašće za roditelje djece iz Dječjeg zbora i Zbora mladih Gospe od Zdravlja ............. 154Hodočašće svećenika Zadarske nadbiskupije ..................................................................................... 154Izlet Dječjeg zbora Župe Gospe Sinjske ..............................................................................................155Hodočašće župa iz Neretve Gospi Sinjskoj ........................................................................................ 155Hodočašće Šibenske biskupije i Kliškog dekanata Gospi Sinjskoj .................................................... 159

INOZEMNA PASTVAOffenbach: Održana 27. biblijska olimpijada ..................................................................................... 165Hodočašće u Lurd 2015. ...................................................................................................................... 167Kelkheim: Proslavljen Majčin dan ..................................................................................................... 168Marienthal: Hrvati na hodočašću u njemačkom marijanskom svetištu .............................................. 168Kelkheim: Proslava Tijelova i Dana župe ........................................................................................... 170Liga prvaka u Offenbachu ................................................................................................................. 170Mainz: Proslavljen blagdan sv. Antuna ............................................................................................... 171London: Susret voditelja HKZ Zapadne Europe ................................................................................ 172Kelkheim: Proslava blagdana sv. Ante ............................................................................................... 172Duhovna obnova u čast sv. Anti Padovanskom .................................................................................. 172Kelkheim: Dječji festival “Mikrofon je vaš” ...................................................................................... 173Grosskrotzenburg: Održan 3. hrvatski dječji festival ......................................................................... 173Offenbach: Pohod kardinala Puljića ................................................................................................... 177

OFS i FRAMAPrimanja i obećanja Frame Šubićevac ................................................................................................ 177Split-Trstenik: Održan ‘Studijski dan’ za duhovne asistente i predsjednike OFS-a i Frame .............. 178Trstenik: OFS i FRAMA grada Splita: Odgojno-obrazovni susret ..................................................... 178

RAZNOFra Rafo Begić: Pedest godina zajedno .............................................................................................. 179Fra Luka Tomašević: Kratki prikaz nove enciklike pape Franje „Hvaljen budi“ ............................... 180Fra Anđelko Domazet „Kršćanska objava: Fundamentalno-teološka studija“ ................................... 182Fra Jozo Župić: “Zdravo, Sinju, dilber cvijete” .................................................................................. 182Fra Marijan Mandac dobio nagradu za životno djelo ......................................................................... 183Fra Mario Jurišić: Bleiburška tragedija .............................................................................................. 183Izložba “S Marijom po svijetu” .......................................................................................................... 183

NAŠI POKOJNICI† fra Petar Janković ............................................................................................................................ 184† Josip Klarić ..................................................................................................................................... 192† Ivan Ančić ....................................................................................................................................... 192† Branko Moro ................................................................................................................................... 192† Božo Režić ...................................................................................................................................... 192


IZ PROVINCIJALATA

RIJEČ O. PROVINCIJALA

Draga braćo!

Kao središnji događaj kroz proteklo razdo-blje, od zadnjeg broja Vjesnika Provincije, sva-kako bih istaknuo održavanje Generalnog kapi-tula Reda koji je svečano proslavljen u Asizu od 10. svibnja do 7. lipnja 2015. Bila je to prigoda ne samo za bratsko upoznavanje, već prije sve-ga poziv svim sudionicima da sa sviješću od-govornosti prema provincijama i kustodijama koje predstavljaju, pronađu nove odgovarajuće poruke nade kao i smjernice za naredno šesto-godište, koje će potaknuti braću širom svijeta da u ljubavi i predanosti nastave živjeti jedinstve-nu karizmu sv. Franje. Brojni izvještaji različi-tih ureda Kurije, potvrdili su životni dinamizam franjevačke karizme u svijetu, ali su upozorili i na brojne negativne trendove, koji se odnose na zabrinjavajući pad broja zvanja, visoku životnu dob u mnogim provincijama, anticrkvenu druš-tvenu klimu u nekim zemljama, poput Kine ili drugim zemljama u kojima je Islam dominantna religija. Nova uprava Reda izabrana je uz veli-ki konsenzus braće kapitularaca, što je svakako pozitivno. Ipak, nakon izbora i proglašenja no-vog vodstva Reda, nije se gubilo vrijeme, već se naprotiv okrenulo valorizaciji učinjenog kroz proteklo šestogodište, kao i analizi aktualnog stanja u Redu, te planovima za budućnost. Bez imalo ustezanja, s ponosom mogu istaknuti da je stanje u provincijama iz naše Konferencije, u usporedbi s prilikama u drugim europskim i svjetskim Konferencijama, daleko iznad prosje-ka. Iako se i mi susrećemo s brojnim izazovima i poteškoćama, još uvijek bilježimo pozitivne trendove, te smo pozitivan fenomen Reda.

Zadovoljstvo mi je najaviti da će se idući sa-stanak UFME (Udruženja franjevačkih provin-cijala Europe (OFM)) održati u Dubrovniku od 18. do 24. listopada 2015. godine. Uz najavlje-ni dolazak provincijala iz čitave Europe, sastan-ku će nazočiti i kompletna uprava Reda, koju će predvoditi novopotvrđeni generalni ministar fra Michael Anthony Perry. Prema programu je 21. listopada predviđen i posjet svih sudionika sve-

tištu Čudotvorne Gospe Sinjske u prigodi pro-slave 300. jubileja, što je već sada poziv i svima Vama, draga braćo, da po mogućnosti uskladite svoje obaveze, te da u što većem broju dođemo pozdraviti upravu Reda, zajedno s pedeset pro-vincijala iz europskih zemalja. Siguran sam da ćemo kao domaćini u toj prigodi čuti i poruku generala Reda, s osvrtom na nedavni Generalni kapitul, te da će biti iznesena i posebna ohra-brujuća i poticajna poruka članovima naše Pro-vincije.

Pred nama je, draga braćo, još jedan važan godišnji skup – Dan provincije. Tradicionalno taj skup organiziramo na otočiću Visovcu, koji nam u svom jedinstvenom ambijentu pruži ne-zaboravno iskustvo bratskog druženja, te nam osvježi uspomene na dane s početka našeg re-dovničkog života. Ove ćemo godine iznimno taj susret organizirati u samostanu Čudotvor-ne Gospe Sinjske, kako bismo kao Zajednica i osobno zahvalili dragoj Gospi na svim dobro-činstvima, te joj se preporučili u milosnoj godi-ni 300. jubileja. Vjerujem da se i sami veselite tom događaju, jer je uvijek iznova prigoda za bratsko druženje, za predah i odmor od redo-vitih životnih obaveza, te razmjenu mišljenja i iskustava.

Splitsko-makarska nadbiskupija u suradnji s biskupijama Splitske metropolije i Franjevač-kom provincijom Presvetog Otkupitelja i ove godine u terminu od 30. lipnja do 3. srpnja u duhovnom centru „Kuća djeteta Isusa“ u Liv-nu, priređuje trodnevni stručni skup permanen-tnog obrazovanja mlađih svećenika zaređenih posljednjih deset godina. U našoj su Provinciji, prema važećem Statutu (Čl. 57. § 2.) obvezna sudjelovati braća ređenici do pet godina. Mo-ram priznati da nisam zadovoljan odazivom mlade braće na te susrete, iako su oni obve-zujući i uvijek su navrijeme najavljeni. Stoga, očekujem ove godine da mlada braća ozbiljno shvate tu svoju obavezu, da prilagode sve druge poslove i aktivnosti, kako bi mogli sudjelovati na tom formativnom skupu.


Posebno nas veseli skorašnje svećeničko ređenje dvojice naše braće i njihova mladomi-snička slavlja. Mladoj braći ređenicima i ovim putem izražavam iskrene čestitke, te ih u njiho-vu svećeništvu preporučujem zagovoru našeg sv. oca Franje i Blažene Djevice Marije!

Kada već spominjem čestitanje i slavlja, ov-dje se želim sa zahvalnošću prisjetiti naše bra-će koja ove godine slave značajne svećeničke i redovničke jubileje. Neka im je svima sretno a u ime Provincije im zahvaljujem na vjernom vr-šenju svećeničko-redovničkih službi i zaduže-nja, na korist naroda Božjeg i Crkve, te na slavu Trojedinog Boga.

U tijeku su i prijave za naše odgojne zavode, u postulaturu i sjemenište. Hvala Božjoj pro-vidnosti i nastojanjima svih Vas, draga braćo, jer su naznake da bismo ove godine mogli upi-sati veći broj kandidata u sjemenište a nadamo se uskoro i u postulaturu. Sve relevantne infor-macije, vezane uz potrebnu dokumentaciju za upis u sjemenište, odnosno, u našu Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju s pravom javnosti,

možete naći na mrežnim stranicama Provincije ili ih dobiti kontaktirajući odgovorne osobe.

Započeli su i novi turnusi duhovnih vježbi. Zahvaljujem pročelniku Vijeća za duhovni ži-vot na organizaciji duhovnih vježbi a posebno svim predvoditeljima, koji će nastojati svojim znanjima i osobnom duhovnošću potaknuti i obogatiti sve sudionike duhovnih vježbi. Hvala i braći gvardijanima, na spremnosti da ugoste organizatore i sudionike duhovnih vježbi.

U želji da vam započeto ljeto prođe u miru, zdravlju i veselju, iskreno Vas pozdravljam na-šim franjevačkim pozdravom.

Mir i dobro!

Split, 20. lipnja 2015.

Br. 01-183/2015.

fra Joško Kodžoman,

provincijal


IZ GENERALNE KURIJEIZ GENERALNE KURIJE

“ŽENO, ŠTO PLAČEŠ? KOGA TRAŽIŠ?”(Iv 20,15)

Pismo Generalnoga ministra Reda manje braće za Uskrs 2015.

Predraga braćo,Gospodin vam dao svoj mir!U jednom od najdirljivijih pripovijedanjâ

Uskrsnuća, sa Marijom Magdalenom svjedoci smo događaja koji slijede nakon smrti i ukopa Isusova i otajstva prazanoga groba (Iv 20,1-18). Marija Magdalena, vrlo vjerojatno sa ženama koje su slijedile Isusa, ustaje rano ujutro trećega dana, “još za mraka” (r. 1), i ide pohoditi grob. Nije rečen motiv zbog kojega poduzima taj bol-ni hod: vjerojatno su ona i njezine drúge imale potrebu da oplakuju gubitak Isusa, svoga Učite-lja i prijatelja koji je umro. Približujući se grobu Mariju zbunjuje činjenica da je kamen koji je zatvarao grob bio otkotrljan. Odmah hiti u kuću gdje su se skrivali Petar i ljubljeni učenik da im saopći da je Isusovo tijelo nestalo iz groba i “ne znamo gdje ga staviše” (r. 2). Mariju uznemiru-je otsutnost tijela Raspetoga, otsutnost koja ju šokira, uznemiruje i izaziva Petra i učenike.

Pripovijedanje se nastavlja dolaskom Petra i drugoga učenika u prazan grob. Za razliku od drugoga učenika, Petar ne oklijeva, ne ostaje izvan grob, tražeći značenje onoga pred čim se nalazi. Petar ulazi i vidi samo povoje i ubrus. Ali osim tih krpa nema znakova tijela; grob ostaje prazan, bez života. Ulazeći u grob i drugi učenik vidi iste stvari koje je zamijetio Petar. Ali, ističe pripovjedač, ovaj drugi učenik “vidje i povjerova” (r. 8). Što je vidio ovaj učenik što Petar i Marija Magdalena nisu vidjeli? Kao što će se rasvijetliti u drugom poglavlju (Gv 21,7), ’“drugi učenik” predstavlja model učeništva, onoga koji svoje apsolutno povjerenje polaže u Isusa, obećanoga Mesiju. Vjera koja ga označu-je je izravna posljedica njegove bliskosti i in-timnosti koju dijeli s Učiteljem, intimnosti na koju smo i svi mi pozvani.

Ipak, još jednom nas pripovijedanje dovodi do lika Marije Magdalene, jedne od malog broja najvjernijih, koja je ostala uz Isusa za vrijeme dramatičnog niza događaja koji su ga doveli do razapinjanja. Za razliku od Petra i drugih

muškaraca, Marija nije pobjegla od onih poni-žavajućih raščovjećujućih događaja. Ostala je ondje, uz Isusa, zajedno sa druge dvije Marije, sa Majkom Isusovom i sa sestrom, koja se tako-đer zvala Marija. Marija Magdalena se opisuje kao osoba velike vjere i dubokih osjećaja, kao žena prepoznaje kako se u Isusu odmata otaj-stvo Boga koji djeluje u svijetu. Na ostaje izvan groba da oplakuje smrt Učitelja, da oplakuje odsutnost Isusa iz njezina života i života drugih učenika. Kad je nazočno barem tijelo, osjeća minimum utjehe zbog činjenice što se zna gdje se nalazi tijelo i gdje se može ići oplakivati gu-bitak i crpsti malo odvažnosti, kroz živo sjeća-nje na pokojnika. Prazan grob, naprotiv, ogo-ljuje i tu mršavu utjehu da se žaluje i da se sjeća.

Dok stoji ondje, paralizirana i u suzama, Marija ne uspijeva odvratiti pogled od groba. Možda se još nastoji uhvatiti za nadu da može dotaknuti izranjeno i probodeno tijelo svoga Učitelja i Gospodina. Možda se ne želi odreći nade da će barem još jednom u svom životu vi-djeti Isusa, a ne samo u neodređenom trenutku, tako udaljenom, u uskrsnuću na kraju vremena. Marija Magdalena, možemo reći, predstavlja odvažnost i hrabrost nekoga koji svim svo-jim silama, iznad prividnog poraza, frustracije i zbunjenosti, onkraj praznine gubitka i groba bez posmrtnih ostataka, ne dopušta da joj se ukrade niti da ju se liši povjerenja koje je uvijek polagala u Isusa.

Događaj uskrsnuća, zasvjedočen ukazanjima Isusovim u Evanđelju po Ivanu, nikad ne mo-žemo sami spoznati i iskusiti. Dok stoji skršena od boli i uzdisaja, Marija se naginje i vidi dva anđeoska stvorenja na mjestu na koje su stavili beživotno Isusovo tijelo. Grob više nije pra-zan: ispunjen je Božjom nazočnošću, u liku dva aneoska bića koja počinju razgovarati sa Mag-dalenom nastojeći pomoći joj da otkrije smisao svoje boli i svojih strahova - “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše” (r. 13). Pre-kapajući po svojim bolima i svojim strahovima,


iz generalne kurije

pomognuta onim dvama anđeoskim bićima, Marija postaje sposobna još jednom se obratiti Gospodinu Isusu, fizički, unatoč tome što ona ne zna da on stoji uz nju. I Gospodin ne ostaje u šutnji. On prigrljuje njezinu patnju i njezinu ža-lost. Pruža joj prostor u kojemu može dati oduš-ka svojoj teškoći i svojoj zbunjenosti. Ko što je učinio i svojim prvim učenicima, Isus poziva Mariju da imenuje onoga koga treži. Vjera nije pitanje doktrina ili načela koje treba učiti napa-met. Vjera znači iskusiti nazočnost jedne osobe: Isusa. Kao što nas papa Benedikt XVI. i papa Franjo podsjećaju, vjera uključuje osobni susret s Gospodinom života: s Isusom (usp. Deus ca-ritas est; Evangelii gaudium)! Papa Franjo tvr-di: “One koji poduzmu taj rizik Gospodin neće razočarati. I kada netko učini mali korak prema Isusu, tada shvati da je on već unaprijed rašire-nih ruku očekivao njegov dolazak” (EG 3).

I naš serafski Otac i Utemeljitelj, sveti Fra-njo, iskusio je ono što su Marija i drugi učenici živjeli. Upravo radosni susret s Gospodinom ži-vota čini da Franjo eksplodira od radosti i dovo-di ga da u Pismu svim vjernicima kličući tvrdi:

“O kako je slavno, sveto i veliko imati Oca na nebesima! O, kako je sveto i utješno imati tako lijepa i čudesna zaručnika! O kakoje sve-to i milo imati tako dobrohotna, ponizna, miro-ljubiva, slatka, mila i nada sve poželjna brata i sina, koji položi život svoj za ovce svoje i pomoli se Ocu za nas” (2PVj 55-56).

Ovo je radosni susret Mrije u uskrsnom Evanđelju. Ona dokazuje svoju volju da prihva-ti rizik da ima povjerenje u uskrslog Gospodina Isusa i svoju radost u shvaćanju da je on već ondje, nazočan, da je čeka i da čeka trenutak u kojemu će se ona ponovno osloboditi svojih strahova, uznemirenosti, nepovjerenja i bilo koje druge zapreke, i da postane slobodna da dopusti da je Isus zagrli i vodi na njezinom putu prema Božjem kraljevstvu. Marijin odgovor na Isusovo pitanje je nedvosmislen: “Ti si, Gospo-dine Bože moj, onaj koga želim ljubiti svim sr-cem svojim, svom dušom svojom i svim silama svojim” (usp. Pnz 6,5). Identitet Marije učenice je odmah ponovno potvrđen. Isus joj odmah po-vjerava odgovornost da bude misionarska uče-nica, šaljući je da sa svijetom podijeli dobrotu Gospodnju.

Predraga braćo, kroz osobni susret s Isusom, Gospodarom uskrsloga života, život Marije Magdalene biva preobražen. Očito je da je ona bila žena duboke vjere i velike vjernosti, a to su kvalitete koje su joj omogućile da ide iznad normalnog opsega svoga isksutva, da se suoči sa otuđujućim silama smrti i gubitka smisla i da ponovno otkrije živu, vjernu i ljubaznu nazoč-nost Isusa, svoga ljubljenoga Gospodina. Vje-ra je dala Mariji Magdaleni – i može također i nama dati – potrebnu odvažnost da se suoči sa zlom, sa nepravdom, sa raščovječujućim situci-jama političkoga i društvenoga tlačenja, i štovi-še sa samom smrti, da naviješta pred Bogom i pred čovječanstvom da ljubav nadvladava sva-ko zlo, praštanje svaku osvetu i nada svaku vrst prijetnjî i strahova.

Uskrsna vjera nam daje gledati Isusovu oso-bu i omogućuje nam da obnovimo svoj odnos s njim, lišavajući zlo, smrt i osjećaj osamljeno-sti njihove moći da nam ugrabe nadu, ljubav i radost. Vjera nam omogućuje da idemo iznad područja u kojemu možemo shvatiti, upravljati i čak kontrolirati stvari i događaje koji nas okru-žuju i koji se događaju u našemu životu. Imajući iskustvo Isusove osobe, to jest po vjeri u njega, naša obzorja nadilaze granice prostora i vreme-na. “Svaki put kada se trudimo vratiti izvoru i ponovno otkriti izvornu svježinu evanđelja, javljaju se novi putovi, kreativne metode s ra-zličitim oblicima izraza, rječitiji znakovi, riječi bremenite novim značenjem za današnji svijet” (EG 11). To je moć ljubavi oslobođene događa-jem uskrsnuća.

U ovoj Godini posvećnoga života, podsjećaj-mo se uazjamno, kao Manja braća, da smo mi, kao Marija Magdalena, kao Franjo, kao Klara i kao toliki drugi muškarci i žene prije nas, po-zvani na istu vjeru, na istu vjernost i da sudje-lujemo u Isusovu evangelizatorskom poslanju. Pozvani smo naviještati ono što smo sami isku-sili – i što iskusujemo – u svom životu, to jest da je Krist živ. Uskrsnuo je iz smrti! Ljubav, mi-losrđe i nada su pobijedile u tminama! Alleluja! Zbog usrksnuća Isusova možemo prigrliti naš evanđeoski, putujući, posvećeni život kao ljudi Evanđelja, poslanici pomirenja i nositelji svje-tla i života onamo kamo nas Isus dovodi.

Nemajmo straha, tjeskobâ niti grizoduš-


iz generalne kurije

ja. Bog čini da koračamo u hodočašću prema budućnosti, hodočašću koje je u i po njegovu Duhu, koji je istinski Generalni ministar Reda. Bez obzira na ono s čim se Red danas može su-očavati, mi smo pozvani tražiti Božje lice, nje-govu ljubav i njegovu volju za naš život.

“Neka ovo bude trajna čežnja vašega srca, temeljni kriterij koji usmjerava vaš hod, bilo u malim svakidašnjim koracima bilo u važnijim odlukama” (Benedikt XVI., Homilija u prigodi XVII. Svjetskog dana posvećenoga života, 2. veljače 2013.). To je bila trajna čežnja koja je omogućila Mariji Magdaleni da prepozna glas Gospodinov u vrtu novoga stvaranja. To je traj-na čežnja koju ja i vi trebamo nastojati hraniti

i držati živom u svom srcu i u srcu naše braće. Uđimo u duh Generalnoga kapitula 2015. pota-knuti ovom istom, trajnom čežnjom: vidjeti lice Božje i uzajamno se pozivati i pozivati cijelo čovječanstvo i sve stvorenje da prepoznamo i slavimo život koji izvire iz Uskrsloga.

Želim svima vama, braći, sestrama klarisama i sestrama koncepcionistkinjama, sretan i bla-goslovljen Uskrs!

Prot. 105547Bratski

Fra Michael A. Perry, OFMGeneralni ministar i poslužitelj

OVLAST ISPOVJEDNICIMA DA MOGU ODRJEŠIVATI OD KAZNE IZOPĆENJA ZBOG POČINJENOG POBAČAJA

Generalni ministar našega Reda se obratio Apostolskoj Pokorničarni (Penitencijariji) sa zamolbom da se produži ovlast odrješivanja od izopćenja unaprijed izrečenoga, u koje snagom kan. 1398. upadaju svi koji sudjeluju u vršenju pobačaja. Udovoljavajući toj zamolbi, traženu ovlast Apostolska Pokorničarna je produžila generalnom ministru, s mogućnošću da je da-lje povjerava (subdelegira). Generalni ministar fra Michael Anthony Perry je to i učinio, te iz-dao odgovarajući Dekret. Donosimo ovdje, na

znanje i ravnanje braći svećenicima koji ima-ju ovlast ispovijedanja, prijevod na hrvatskom jeziku kako Otpisa (reskripta) kojeg je izdala Apostolska Pokorničarna, tako i Dekreta našeg generalnog ministra, kojim se na pet godina (do 29. siječnja 2020.) ispovjednicima u našem Redu podjeljuje ovlast da mogu odrješivati od izopćenja one koji su zbog počinjenog pobačaja upali u kaznu izopćenja.

(NB! – Dokumente je preveo i objašnjenje napisao dr. fra Velimir Blažević.)

APOSTOLSKA POKORNIČARNABr. prot. 44/15Apostolska Pokorničarna produžuje Apostol-

skom vlašću, na drugo petogodište, Mnogopo-štovanom Generalnom ministru Reda Manje Braće, prema zamolbi, sljedeće ovlasti koje on po svome razboritom sudu može dalje povjeriti upraviteljima redovničkih kuća i drugim sve-ćenicima svoga Reda, koji se ističu znanjem i razboritošću, ukoliko su zakonito odobreni da slušaju ispovijedi vjernika:

1. odrješivati pokornike od svih cenzura, to jest od izopćenja i zabrana koje nisu pro-glašene niti Pridržane Apostolskoj Stolici;

2. oslobađati, kad postoji opravdan razlog, od svih privatnih zavjeta, zamjenjujući, ako slučaj traži, u druga koja djela pobož-

nosti ili pokore, samo da oprost ne povre-đuje stečeno pravo drugih.

Što se tiče oprosta od iregularnosti, koja pogađa muškarce zbog formalnog surađivanja u izvršenju pobačaja, ako slučaj traži, treba se obratiti Apostolskoj Pokorničarni.

Ovim ovlastima naprijed navedeni svećenici mogu se služiti samo u činu sakramentalne is-povijedi i za unutarnje područje.

Dano u Rimu, iz palače Pokorničarne, dana 29. siječnja 2015.

Maurus Cardinalus PiacenzaPaenitentiarius Maior

Mons. Christophorus NykielRegens


iz generalne kurije

FR. MICHAEL ANTHONY PERRY

CIJELOGA REDA MANJE BRAĆE GENERALNI MINISTAR

I PONIZNI SLUGA U GOSPODINU

DEKRET

Snagom ovoga DekretaIspovjednicima našega Reda,

zakonito odobrenim od mjesnog Ordinarija,na temelju Otpisa Apostolske Pokorničarne od dana 29. siječnja 2015.,

ovlasti dane tim Otpisom, sve do dana 29. siječnja 2020.

DALJE PODJELJUJEMO,

obdržavajući što po pravu treba obdržavati.

Dano u Rimu, iz palače Generalne kurije Reda,dana 12. mjeseca veljače godine 2015.

Prot. 105388Fr. Aidan McGrath ofm, a Secretis

Fr. Michael A. Perry ofm, Minister Generalis


IZ TAJNIŠTVAIZ TAJNIŠTVA

CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM

ZAGREBENSIS

BEATIFICATIONIS ET CANONIZATIONIS

SERVI DEI

ANTONII ANTIĆ

SACERDOTIS PROFESSI

EX ORDINE FRATRUM MINORUM

(1893-1965)

DECRETUM SUPER VIRTUTIBUS

»Živim, ali ne više ja, Nego živi u meni Krist« (Gal 2, 20).

Postati suobličen Kristu bila je duboka du-hovna želja koju je Sluga Božji Ante Antić na-sljedovao svim srcem, potaknut zavjetima evan-đeoskih savjeta i vršenjem svećeničke službe. Kao istinski sin sv. Franje Asiškoga, bio je poni-zana i milosrdan redovnik, posve strpljiv i sklon opraštanju, tješitelj žalosnih, savjetnik onih koji su trpjeli sumnje, blizak trpećima.

Sluga Božji rodio se 16. travnja 1893. na otoku Prvić-Šepurine kod Šibenika u Hrvatskoj, kao šesto dijete Tome i Tade r. Vlahov. Dok je još bio u majčinoj utrobi njegovi roditelji zavje-tovali su ga s. Antunu Padovanskom, za vrijeme velike oluje na moru, koja je ugrozila njihove živote. Kad mu je bilo sedam godina obitelj se preselila u Zaton, gdje je završio osnovnu školu. Prihvaćajući Božji poziv 1905. ulazi u Franjevačko sjemenište Provincije Presvetog Otkupitelja u Sinju. Godine 1911. obukavši fra-njevački habit započinje godinu novicijata u sa-mostanu Gospe od Anđela, na otočiću Visovcu. 1912. polaže prve privremene zavjete, a 1915. one doživotne. Za svećenika je zaređen 29. srp-nja 1917. u Šibeniku.

Zbog njegovih intelektualnih, moralnih i duhovnih vrlina poglavari su odredili za odga-jatelja mladih fratara. U Makarskoj otac Ante je od 1917. pa do 1925. imenovan je pomoćni-kom magistra bogoslova, a potom od 1925. pa do 1946. vrši magistra bogoslova. Nakon toga

istu je službu vršio u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, jer je tamo bio premješten klerikat studenata teologije.

Život u zajedništvu s Kristom, ostvarenje krsne milosti u punini po svećeničkom ređenju, bila je znakom njegove duhovnosti. Sluga Bož-ji hranio je svoju vjeru slaveći otajstva vjere u intimnom i poklonstvenom razgovoru s Gospo-dinom, nastojeći nasljedovati učenje sv. Pavla: »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kri-stu Isusu« (Fil 2, 5), nastojao je živjeti ispunjen milosrđem, dobrotom, poniznošću, blagošću, i strpljivošću (usp. Kol 3, 12).

Sve je u njemu pokazivalo želju suobličiti se Isusu vršeći njegovu volju: Sve je to poka-zivao u duhovnom vodstvu, ispunjen željom da Isus bude duhovni učitelj, a on samo posrednik, skromno sredstvo koje treba potaknuti braću.

Ljubav je bila izvor njegove odgojne me-tode u odgajanju mladih fratara kroz četrdeset godina. Sluga Božji nastojao povezati očinsku strogoću s majčinski osjećajem, pravedan i od-mjeren u sudovima po onoj »Fortiter in re, sua-viter in modo«. Odgajao je ne toliko učiteljskim poukama, koliko svojim kreposnim životom. Pratio je svoju duhovnu djecu također s pismi-ma, kojih je napisao preko 3500, a koja obiluju mudrošću i izvrsnom pastoralnom ljubavlju.

Ljubio je Mariju i bio joj pobožan kao Kri-stovoj družici (Socia Christi) u djelu otkuplje-nja i Posrednici milosti, nasljedovao je njene kreposti i stavljao je kao uzor dušama. Povezan


iz tajništva

s Bogom i nenavezan na zemaljska dobra, lju-bio je jednostavnost. Živeći u junačkom stupnju siromaštva postao je zahvalan Bogu i pun pouz-danja u njegovu providnost. Brojne bolesti od kojih je patio i koje su ga pogađale pretvarao je u trajnu žrtvu Gospodinu.

Godine 1956. zbog zdravstvenih problema razriješen je teške i odgovorne službe magistra, te se je u potpunosti posvetio ispovijedanju i duhovnom vodstvu duša, a posebno duhovnom vodstvu časnih sestara. U studenome 1964. teš-ko je obolio. Svjestan da se njegov zemaljski život polako primiče svojem kraju. predao se u potpunosti Gospodinu, jačajući svoju pobož-nost ispovijedajući se svake večeri. Okrijepljen svetim sakramentima, zazivajući imena Isusa i Marije predao je svoju dušu Bogu 4. ožujka 1965. Nakon sprovodnih obreda sahranjen je na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj. Nje-govi zemaljski ostaci preneseni su 15. prosinca 1970. u kriptu samostana Majke Božje Lurske u Zagrebu.

Zbog jakog glasa svetosti, koji se raširio po-slije smrti Sluge Božjega otvoren je 27. veljače 1984. godine Biskupijski postupak na Nadbi-skupskom duhovnom stolu u Zagrebu o živo-tu i krepostima (super vita et virtutibus), koji je uspješno završen 8. svibnja 1995., a koji je 20. listopada 1995. potvrdila i Kongregacija za Kauze svetih. Nakon dovršene Pozicije, koja je

potvrdila da je Sluga Božji živio u junačkom stupnju kreposti. Dana 26. studenoga 2013. kongres teologa konzultora to je i potvrdio. Oci kardinali i biskupi na redovitoj sjednici 14. trav-nja 2015., kojoj je osobno predsjedao kardinal Angelo Amato, prihvatili su da je Sluga Božji u junačkom stupnju živio teološke i sve druge kreposti.

Nakon što je Sveti Otac Franjo od niže pot-pisanog kardinala prefekta precizno obavije-šten, ovlastio je Kongregaciju za kauze Svetih da proglasi: Constare de virtutibus theologali-bus Fide, Spe et Caritate tum in Deum tum in proximum, necnon de cardinalibus Prudentia, Iustitia, Temperantia et Fortitudine iisque ad-nexis in gradu heroico Servi Dei Antonii Antić, Sacerdotis Professi ex Ordine Fratrum Mino-rum, in casu et ad effectum de quo agitur.

Hoc autem decretum publici iuris fieri et in acta Congregationis de causis Sanctorum Summus Pontifex referri mandavit.

Datum Romae, die 5 mensis Maii a. D. 2015.

+ MARCELLUS BARTOLUCCIArchiep. tit. Mevaniensis a Secretis

ANGELUS Card. AMATO, S.D.B.Praefectus

ODRŽAN GENERALNI KAPITUL OFM U ASIZU

Generalni kapitul OFM održan je u Asizu od 10. svibnja do 7. lipnja 2015. Na Generalnom kapitulu među kapitularcima sudjelovali su i provincijali JKPMOFM fra Joško Kodžoman (Split), fra Ilija Vrdoljak (Zagreb), fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Miljenko Šteko (Mostar),

fra Lovro Gavran (Sarajevo) i fra Marjan Čuden (Ljubljana).

U četvrtak, 21. svibnja 2015., izabran je fra Michael Perry za generalnog ministra. Fra Michael Perry rođen je 7. lipnja 1954., u India-napolisu (USA), svečane zavjete položio je 10. listopada 1981. a za svećenika je zaređen 2. lip-nja 1984. godine.

Izbori generalnog vikara i generalnih definitora predviđeni su 22. i 23. svibnja 2015.

U petak, 22. svibnja 2015., za generalnog vika-ra izabran je fra Julio César Bunader. Fra Julio César Bunader rođen je u Mendozi (Argentina),


svečane zavjete položio je 12. ožujka 1988., a za svećenika zaređen 1. svibnja 1992. godine. Fra Julio pripada provinciji Uznesenja BDM

Rijeka La Plata - Buenos Aires. Nakon izbora Generalnog ministra i vikara uslijedio je izbor generalnih definitora.

GENERALNI DEFINITORI1. Fr. Antonio Scabio (UFME - Italija)2. Fr. Ivan Sesar (UFME – BiH)3. Fr. Lóránt Orosz (UFME - Mađarska)4. Fr. Valmir Ramos (Lat. Amerika - Brazil)5. Fr. Ignacio Ceja (Latinska Amerika -

Meksiko)

6. Fr. Kevin Caoimhín Ó Laoide (Anglofon-ska konferencija)

7. Fr. Nicodème Kibuzehose (Afrička konfe-rencija – Kenija)

8. Fr. Lino Gregorio Redoblado (Azija/Oce-anija)

OBLJETNICE U 2015.

50. obljetnicaSinj, 18. srpnja 2015.

Fra Božo AnčićFra Rafael Begić Fra Ferdo JukićFra Luka Livaja Fra Mate MarkotaFra Vladimir Tadić

25. obljetnicaStankovci, 28. srpnja

Fra Josip KulovićFra Luka Norac KevoFra Jakov PrcelaFra Ivan Škopljanac MačinaFra Radoslav TolićFra Željko Tolić

SVEČANI ZAVJETI

25. obljetnicaFra Ante CrnčevićFra Tomislav DukićFra Frano Milanović Litre

SVEĆENIČKO REĐENJE

KANDIDATI ZA SVEĆENIČKO REĐENJE u Splitu u konkatedrali u subotu 27. lipnja 2015.:

1. Fra Lazar Perica (Meterize)2. Fra Kristijan Šilić (Čapljina)


iz tajništva

OBLAČENJE I ZAVJETOVANJE VISoVac, 11. srpnja u 10.00 sati

U novicijat ulazi:1. Željko Barać (Sinj)

Prve zavjete polažu:1. Tino Čatlak (Sinj)

2. Nikola Dominis (Postira)3. Zvonimir Romić (Metković)4. Nikola Žulj (Knin)

DAN PROVINCIJE - SINJ, Srijeda, 1. srpnja 2015. 9.30 - Okupljanje braće10.00 - Pozdravni govori - fra Frano Laco, pročelnik Vijeća za duhovni život - fra Petar Klapež, gvardijan10.15 - Pokorničko bogoslužje

11.00 - Euharistijsko slavlje12.05 - Fotografiranje12.15 - Srednji čas - Susret s o. Provincijalom13.00 - Ručak - Rekreacija

FRA ANĐELKO DOMAZET IMENOVAN GLAVNIM UREDNIKOM ČASOPISA „SLUŽBA BOŽJA“

Mons. Marin Barišić, nadbiskup metro-polit splitsko-makarski i Veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučili-šta u Splitu, odobrio je izbor Fakultetskog vijeća KBF-a u Splitu na redovitoj sjednici 26. ožujka 2015. i u skladu s čl. 6. § 3. Sta-tuta KBF-a Sveučilišta u Splitu dekretom br.

18/2015.-VK od 20. travnja 2015. imeno-vao fra Anđelka Domazeta glavnim uredni-kom znanstvenog časopisa „Služba Božja“ na mandat od pet godina počevši od dana izbora, 26. ožujka 2015. godine.

Fra Anđelku čestitamo na imenovanju i neka ga Božji blagoslov prati u radu.

SPLIT: DOKTORIRAO FRA MIROSLAV MODRIĆ U utorak, 14. travnja 2015. godine, u 17.00

sati u Velikoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, polaznik poslijediplomskog doktorskog studija KBF-a Povijest teologije i kršćanskih institucija fra Miroslav Modrić

obranio je doktorski rad na temu: Provincija Presvetog Otkupitelja i Kustodija Svete Zemlje pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Josipa Vran-dečića i sumentora prof. dr. sc. Ante Vučkovića.

Fra Miroslavu čestitamo!

RIM: MAGISTRIRAO FRA IVAN REŽIĆ Dana 12. lipnja 2015., magistrirao je član

naše Provincije fra Ivan Režić, student duhov-nosti na postdiplomskom studiju na Papinskom sveučilištu „Antonianum“ u Rimu.

Tema magistarskog rada je „Duhovno vod-stvo na Neokatekumenskom Putu“. Profesori

pod čijim vodstvom je izradio magisterij jesu: dr. fra Albert Schmucki, moderator te dr. fra Luca Bianchi i dr. fra Omar Dario Rodulfo Sánchez, korelatori.

Fra Ivanu čestitamo i želimo Božji blagoslov i uspjeh u daljnjem nastavku studija!

ODRŽANI REGIONALNI SASTANCIU organizaciji moderatora trajne formacije fra Bruna Peze regionalni sastanci održani su u Si-nju i Makarskoj 29. travnja, a na Visovcu i u

Splitu na Trsteniku 6. svibnja 2015. Predavanja na regionalni sastancima održali su fra Željko Tolić, profesor na KBF-u u Splitu i župnik u


iz tajništva

Slivnu, i fra Zoran Kutleša, samostanski i žu-pni vikar u Imotskom. Fra Željko je držao pre-davanje na temu „Posvećeni život u Crkvi“, a fra Zoran Kutleša pod naslovom „Iskustvo u

radu Franjevačkog svjetovnog reda“. Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a zatim sveta misa i zajednički ručak / večera.

DUBROVNIK: ODRŽANA SJEDNICA VFZ-a U HR i BiH U Franjevačkom samostanu Male braće u

Dubrovniku u srijedu, 17. lipnja 2015., održa-na je sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pod predsjeda-njem fra Miljenka Šteke, predsjednika VFZ-a i provincijala Hercegovačke franjevačke provin-cije. Na sjednici su sudjelovali provincijali i pro-

vincijalne poglavarice franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te predsjednici OFS-a za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Sjednica je započela molitvom Srednjeg časa i pozdravom predsjednika Vijeća fra Miljenka Šteke. U prvom dijelu sjednice s. Kata Karadža, provincijska predstojnica Školskih sestara fra-


iz tajništva

njevki Bosansko-hrvatske provincije, izabrana je za novu dopredsjednicu Vijeća.

S. Marta Kovač, milosrdna sestra sv. Kri-ža, imenovana je za novu članicu Povjerenstva za duhovnost. Na prijedlog fra Stipice Grgata, pročelnika Povjerenstva za Zlatnu harfu, tema „Zlatne harfe“ za 2015./2016. bit će „Milosrđe“.

S. Vianeja Kustura, pročelnica Povjerenstva za duhovnost, podnijela izviješće o prijedlozi-ma za proslavu 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta i za obilježavanje 500. obljetnice diobe Reda. Fra Jure Šarčević, predsjednik HKVRPP, izvijestio je o temama Konferencije koje su ve-zane za Vijeće franjevačkih zajednica. Sudioni-

ci sjednice razgovarali su također o djelovanju i voditeljima Franjevačkog instituta za kulturu mira. Zaključeno je da će se slijedeća sjednica održati krajem siječnja 2016. godine. Na kraju je predsjednik Vijeća fra Miljenko Šteko zahva-lio svim sudionicima sjednice i braći franjevci-ma Franjevačkog samostana Male braće za fra-njevačko gostoprimstvo. Gvardijan fra Veselko Grubišić je izrazio zadovoljstvo i radost da su članovi VFZ-a u RH i BiH prihvatili prijedlog zadarskog provincijala fra Andrije Bilokapića i održali sjednicu u Dubrovniku. Nakon zajednič-kog ručka u samostanu, članovi VFZ-a kratko su posjetili Franjevke od Bezgrešnog Začeća BDM - na Dančama.

PROGRAM PERMANENTNOG OBRAZOVANJA MLAĐIH SVEĆENIKA 2015.

Splitsko-makarska nadbiskupija u suradnji s bi-skupijama Splitske metropolije i Franjevačkom provincijom Presvetog Otkupitelja priređuje trodnevni stručni susret permanentnog obrazo-vanja mlađih svećenika. Mjesto: Duhovni cen-tar “Kuća Djeteta Isusa” - Donji Žabljak, od 30. lipnja do 3. srpnja 2015.

Utorak, 30. lipnjaDolazak i smještaj oko 18.00 sati, zatim večera (19.00) i uvodni susret.

Srijeda, 1. srpnja9.00 - 10.00 Prof. dr. Anđelko Akrap, Aktualna demografska slika Hrvatske i predvidive pro-mjene. Rasprava.10.15 – 11.45 Rad u skupinama12.00 Zajednički plenum, osvrt, ručak15.30 – 16.30 Mr. Roko Glasnović, Župni obi-

teljski pastoral - potrebe i naglasci17.00 Zajednički plenum i osvrt na predavanja18.00 Euharistijsko slavlje

Četvrtak, 2. srpnja9.00 – 10.00 Prof. dr. Božo Skoko, Mladi, obi-telj i mediji u Hrvatskoj, Rasprava10.15 – 11.45 Rad u skupinama12.00 Zajednički plenum, osvrt na rad u skupi-nama, ručak14.30 Izlet u Bugojno: susret u Franjevačkom samostanu, euharistijsko slavlje, domjenak.

Petak, 3. srpnja9.00 - 10.00 Jelena Burazin, Župna zajednica obitelji: Iskustva i svjedočenje, rasprava10.15 – 11.45 Rad u skupinama12.00 Osvrt, ručak i završetak skupa

BRATSTVO OFM U BROJEVIMAManje braće, na 31. prosinca 2014., bilo je 13 632. Nekoliko detalja: • postulanata, 689 (nisu uračunati u sveukupni

zbroj); • novaka, 425; • privremenih zavjetovanika, 1413 (Fratres

cum optione clericali: 1067; Fratres sine opti-one clericali: 129; Fratres sine optione: 217);

• svečanozavjetovanika, 11794 (sveć.: 9243; trajnih đakona: 59; braće s klerikalnim opre-

djeljenjem: 416; braće laika: 1957). • Naše braće kardinala (6) i nadbiskupa/bisku-

pa (113) ima 119. • Braća preminula tijekom 2014. godine: 287.Manja braća, nazočna u 120 zemalja, ovako su raspodijeljena: • Afrika i Srednji Istok: 1161; • Latinska Amerika: 3334; • Sjeverna Amerika: 1273; • Azija-Oceanija: 1423;


• Zapadna Europa: 3999; • Istočna Europa: 2442.Sveopće bratstvo je strukturirano u:• 103 provincije i samostalne kustodije; • 9 jedinica ovisnih o Generalnom ministru; • 19 kustodija ovisnih o provincijama; • 16 fundacija; • 14 konferencija provincijalnih ministara i

• 3 unije konferencija (Azija/Oceanija: FCAO; Latinska Amerika: UCLAF; Europa: UFME).

Brojevi ne čine najvažniji element vrednova-nja. Ipak, mogu biti “prigoda” da “provjerimo svoje poslanje i da kušamo neistražene staze nazočnosti i svjedočenja” (M. Perry, Izvješće na PVR 2013., Rim 2014., 12). (Fraternitas – li-panj/2015.)

ODRŽAN SUSRET ČLANOVA HBK S REDOVNIČKIM PROVINCIJALIMARedoviti godišnji susret biskupa, članova Hr-vatske biskupske konferencije, s redovničkim provincijalima, članovima Hrvatske konferen-cije viših redovničkih poglavara i poglavarica, koji imaju sjedište na području HBK održan je 9. lipnja u sjedištu HBK u Zagrebu. Na početku susreta nazočne su pozdravili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih pogla-vara i poglavarica o. Jure Šarčević. U radnom dijelu susreta biskupi i redovnički poglavari promišljali su o temi “Je li posvećeni život prepoznat i prepoznaje li se kao dar koji je ‘darovan Crkvi, rađa se u Crkvi, raste u Crkvi, sav je usmjeren na Crkvu?’” (LG 43) o čemu je uvodno izlaganje održao generalni vikar Voj-nog ordinarijata u Republici Hrvatskoj karmeli-ćanin dr. o. Jakov Mamić. Na temelju crkvenih dokumenata o. Mamić ponudio je kratko preis-

pitivanje shvaćanja i razumijevanja posvećenog života u kontekstu Crkve. Upozorio je na neke pokazatelje obostranog eklezijalnog shvaćanja i razumijevanja posvećenog života. Istaknuo je i potrebu zajedničkih projekata u mjesnoj Cr-kvi na području nove evangelizacije. Nadalje je o. Mamić podsjetio i na potrebu suradnje u provođenju nekih evangelizacijskih naglasaka iz pobudnice “Radost evanđelja” pape Franje te zaključio kako je potrebno stalno zajedničko traženje novih putova ostvarenja različitih re-dovničkih karizmi u Crkvi i prepoznavanje po-ruka karizmi za Crkvu u aktualnom povijesnom trenutku. Uslijedila je plodna rasprava u kojoj je istaknuta potreba susretanja i zajedničkog pro-mišljanja o pojedinim aspektima pastoralnog djelovanja, ističe se u priopćenju Tajništva Hr-vatske biskupske konferencije.

GOVOR PAPE FRANJE U SARAJEVU NA SUSRETU SA SVEĆENICIMA, REDOVNICIMA, REDOVNICAMA, SJEMENIŠTARCIMA I BOGOSLOVIMA

“Pazite na sebe i na sve stado” (Dj 20,28)Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam, a osobito vašu

bolesnu i stariju subraću i sestre koji ne mogu biti ovdje, ali su u duhu s nama. Zahvaljujem kardinalu Puljiću na njegovim riječima, kao i sestri Ljubici, don Zvonimiru i fra Jozi. Hvala svima za službu koju vršite za Evanđelje i Cr-kvu. Došao sam u vašu zemlju kao hodočasnik mira i dijaloga, kako bih učvrstio i ohrabrio braću u vjeri, a osobito vas, pozvane raditi “na puno radno vrijeme” u vinogradu Gospodnjem. On nam govori: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20). Ovo je sigur-nost koja nam ulijeva nadu i utjehu, osobito u teškim trenucima naše službe. Mislim ovdje na

sve prošle i sadašnje patnje i kušnje vaših kr-šćanskih zajednica. Iako živite u teškim okolno-stima, niste se predali. Oduprli ste se, trudeći se s neumornim duhom služenja suočiti s osobnim, društvenim i pastoralnim poteškoćama. Gospo-din neka vas nagradi!

Pretpostavljam da se ponekad, zbog situacije Crkve u vašoj zemlji koja je u brojčanoj ma-njini, ili pak zbog neuspjeha u službi, osjeća-te kao i nekoć Isusovi učenici kada nisu ništa ulovili, iako su ribarili cijelu noć (usp. Lk 5,5). No, ukoliko se pouzdamo u Gospodina, upra-vo u tim trenucima možemo iskusiti snagu nje-gove Riječi i njegovoga Duha koji obnavlja u nama povjerenje i nadu. Plodnost naše službe

iz tajništva


ovisi iznad svega o našoj vjeri; o vjeri u Kri-stovu ljubav od koje nas ništa ne može odijeliti, kako veli apostol Pavao (usp. Rim 8,35-39) koji je dobro shvaćao kušnje! Također, i bratsko za-jedništvo nas podržava i sokoli; bratstvo među svećenicima, redovnicima, posvećenim laicima, bogoslovima i sjemeništarcima; bratstvo među svima nama, koje je Gospodin pozvao da, osta-vivši sve, njega slijedimo, ono nam daje radost i utjehu te čini naš rad djelotvornijim. Mi smo svjedoci ovog bratskog zajedništva!

“Pazite na sebe i na sve stado” (Dj 20,28). Ovaj poticaj svetoga Pavla – iz Djela apostol-skih – podsjeća nas da, ako želimo pomoći dru-gima da postanu sveti, ne smijemo zanemariti sami sebe, to jest, naše posvećivanje. I obrnuto, predanost vjernom Božjem narodu, utkanost u njegov život te iznad svega blizina siromašnima i malenima, omogućava nam da napredujemo sve više u suobličavanju s Kristom. Briga za vlastiti pastoralni rast i pastoralna ljubav prema ljudima uvijek idu zajedno i uzajamno se obo-gaćuju, te se nikada ne mogu odvojiti.

Što bi značilo za jednog svećenika i za jednu Bogu posvećenu osobu, danas, u Bosni i Her-cegovini, služiti Kristovom stadu? Držim da bi prije svega značilo ostvarivati pastoral nade, pazeći na ovce koje su u stadu, ali znati i izići iz njega u potragu za onima koji traže Radosnu Vijest, a ne znaju je sami naći ili ponovno otkriti put koji vodi k Isusu; susretati ljude ondje gdje žive, pa čak i onaj dio stada koji živi izvan nje-govih granica, daleko, prihvaćati one koji mož-da još ne poznaju Krista Isusa; brinuti o odgoju katolika u vjeri i kršćanskome životu; ohrabri-vati vjernike laike da budu promicatelji evange-lizacijske misije Crkve. Stoga vas potičem da podupirete katoličke zajednice u njihovom ra-stu da budu otvorene i usmjerene “prema van”, sposobne za susret te odvažne u evanđeoskom svjedočenju.

Svećenik, redovnik, pozvan je živjeti i boja-zni i nade svojega naroda; pozvan je djelovati u stvarnim prilikama svoga vremena, često obi-lježenima napetostima, neslogama, nepovjere-njem, neizvjesnošću i siromaštvom. U najtežim trenucima molimo Gospodina da nam dade srce koje se znade ganuti, da nam dade sposobnost suosjećanja. Ne postoji bolje svjedočanstvo od onoga da budemo blizu onima koji su u duhov-noj ili materijalnoj potrebi. To je zadatak nas biskupa, svećenika i redovnika da ljudima oči-tujemo Božju blizinu, da im pružimo Njegovu ruku koja snaži i ozdravlja. Naša je briga sje-

diniti se s bolima i suzama našega naroda; ne umarati se u otvaranju srca i pružanju ruke svi-ma koji nas trebaju, osobito onima koji, možda zbog srama, od nas ništa ne traže, a toliko im je potrebno. Ovdje osobito želim izraziti moje po-štovanje sestrama redovnicama za sve ono što velikodušno čine, a ponajviše za njihovu vjernu i brižnu prisutnost.

Dragi svećenici, redovnici i redovnice, po-tičem vas da s radošću nastavljate s vašim pa-storalnim služenjem, čija je plodnost zajamčena vjerom i milošću, ali i svjedočanstvom skro-mnoga života, odvojenog od svjetovnih inte-resa. Molim vas, ne padajte u napast da posta-nete jedna vrsta elite, zatvorene u samu sebe. Velikodušno i jasno svećeničko i redovničko svjedočanstvo primjer je i poticaj bogoslovima i sjemeništarcima te onima koje Gospodin pozi-va da mu služe. Dok stojite uz bok mladima te ih pozivate da podijelite s njima iskustva vaše molitve i služenja, pomažete im otkriti Kristovu ljubav koja ih poziva da se odazovu Gospodino-vu pozivu. Neka vjernici laici vide u vama onu vjernu i nesebičnu ljubav koju je Krist ostavio kao oporuku svojim učenicima.

Uputio bih posebnu riječ i vama, dragi bo-goslovi i sjemeništarci. Među tolikim lijepim svjedočanstvima osoba posvećenoga života u vašoj zemlji, prisjetimo se sluge Božjega Petra Barbarića. On ujedinjuje rodnu Hercegovinu i Bosnu u kojoj se posvetio, kao i čitav kler, bilo biskupijski, bilo redovnički. Neka ovaj mladi svećenički pripravnik krjeposnoga života bude svima velikim primjerom.

Djevica Marija je uvijek pored nas kao briž-na majka. Ona je prva učenica Gospodinova i primjer života posvećenoga Njemu i braći. Kada se nalazimo u poteškoćama ili doživi-mo stanja u kojima osjećamo svu našu nemoć, obratimo se njoj sinovskom odanošću. Ona nam neprestano poručuje – kao na svadbi u Kani – : «Što god vam rekne, učinite» (Iv 2,5). Ona nas uči da slušamo Isusa i slijedimo njegovu Riječ, ali s vjerom! To je njezina tajna, koju nam želi prenijeti kao majka: vjera, ona izvorna, prava vjera, kojoj je dovoljna samo jedna trunka da i planine premjesti!

Ovim vjernim zagovorom možemo s rado-šću služiti Gospodinu i biti svagdje sijači nade. Obećavam vam moj spomen u molitvi te od srca blagoslivljam sve vas i vaše zajednice. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene.

iz tajništva


IZ ŽIVOTA PROVINCIJE

“MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA” Župljani župe sv. Ante iz Knina tijekom ovo-

godošnje korizmeizveli su 11 izvedbi pasionske igre „Muka Gospodina Našega Isusa Krista».

Zahvaljujemo župnicima i župljanima: Ko-njevrata, Srima, Donjeg Lapca, Košuta, Drvara, Kraljeve Sutjeske, Vareša, Busovače, Sesvet-

skog Kraljevca i Čavoglava. Isto tako zahva-ljujemo i našim donatorima: Franjevačka pro-vincija Presvetog Otkupitelja Split, Grad Knin, Šibensko – kninska županija, Graditelj-svra-tišta, Adraiatik Auto-Kamp d.o.o., Grad Trilj i gosp. Marinko Tokmakčija.

SPLIT: PROVINCIJAL PREDVODIO MISNO SLAVLJE NA USKRS Župska misa na Uskrs u 11 sati u crkvi Gos-

pe od Zdravlja u Splitu, odavno je već u pravom smislu postala missa solemnis. Provincijal fra Joško Kodžoman predvodio je slavlje na svet-kovinu Uskrsa 5. travnja 2015. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Provincijal Kodžoman je na početku propo-vijedi rekao kako je drama ljudskog spasenja, po čudesnom Kristovom Uskrsnuću doživjela prijelomni trenutak, veliki obrat, nipošto svoj kraj. Na izmučenom tijelu raspetoga Krista za-bilježena je svaka ljudska bol, svaka patnja, sva-ka nepravda, prošla, sadašnja i buduća. Proslav-ljeni Isus nije pobjednik koji se nakon naporne utakmice samo istuširao, oprao sa sebe znoj i tragove mučenja, te se trijumfalno pojavio pred

kamerama. Njegove su ruke, noge i prsa ostali i dalje probodeni. Njegova se muka i danas na-stavlja. Sve dok se u svijetu budu osjećale po-sljedice grijeha, iako Uskrsli, Krist će i nadalje krvariti. Brutalno mučenje Isusa, nad kojim se čovječanstvo do danas zgraža, nije tek izolirani slučaj nesretne sudbine pojedinca. Isusov slu-čaj postao je paradigmom nepravednog sudskog procesa. Lažni svjedoci u uroti protiv Isusa, uci-jenjeni i potkupljeni sudci, interesne skupine, izmanipulirana javnost, priredili su nam neza-boravne prizore s Kalvarije, užas i patnje kroz koju je morao proći Spasitelj ljudskog roda. Na žalost, ti se prizori i danas tako često smje-njuju pred našim očima. Istina i pravda i danas se teškom mukom probijaju i pronalaze put do


iz života provincije

prihvaćanja. I danas je opasno biti i živjeti kao kršćanin. Religiozni fanatici, pozivajući se na volju Alaha, vrše jednako brutalna ubojstva, mahom kršćana, dok svijet šuti i usputno spo-minje žrtve kao šture statističke podatke.

U nastavku propovijedi o. Provincijal je na-glasio kako bi malovjerni lako mogli pomisliti da je Isusova muka bila uzaludna i da je svijet u svojoj biti i srži i dalje ostao nepromijenjen, da je i dalje potreban spasenja, i da je kao takav, odavno zreo za nekog novog mesiju - izbavi-telja i osloboditelja. Istina, mnogi su mešetari kroz povijest a i danas igrali i igraju na tu kartu ljudskog nezadovoljstva i nesređenog stanja u društvu, manipulirajući praznim obećanjima i zastrašivanjem kao najmoćnijim sredstvom ko-jeg čovjek ima pri ruci. Tek rijetki i bespomoćni svjedoci humanosti i čovjekoljublja, u trenutci-ma Isusove muke, ostavljaju ipak dojam da je i u najgorem ljudskom okruženju moguće iskusi-ti dobrotu i ljubav.

Pri završetku propovijedi o. Provincijal je istakao kako je s Uskrsnućem Kristovim zapo-čelo tek drugo poluvrijeme ljudske povijesti i spasenja. Ljudski govor o Bogu, samo je na-dopunjen govorom samog Boga o sebi. Una-toč svemu, u tom Božjem samo-priopćavanju ljudskom je rodu jasno obznanjen smisao čitave povijesti, razlog ljudskog postojanja, obznanjen nam je cilj naših ljudskih stremljenja. Zahvalju-jući Isusu Kristu, utjelovljenom Bogu, čovje-čanstvo je razumjelo bit i svrhu života. Sjeme je posijano i primilo se. Mnogi znakovi spašenosti svijeta su već iza nas, mnogi se plodovi Isusove muke i danas beru a na mnoge se još čeka. Da je svemu tome tako, dokazuje dvije tisuće godina kršćanske povijesti i stvaranja. Svjedočanstva kršćanskih mučenika mogu se ubrojiti među najsjajnija ljudska duhovna postignuća. Živimo u tjeskobnom vremenu, u društvu i svijetu koji

je izgubilo svoje utopije i ideale i u kojem nam se Božja Riječ na trenutak može učiniti potpuno nerazumljivom. Ali Isus je i došao zbog takvih. Njega ne traže i ne trebaju samodostatni i jaki. Za njim čeznu umorni, grešni, slabi, prestrašeni, završio je provincijal Kodžoman.

Za vrijeme mise sve pjevane dijelove pjeva župski mješoviti zbor, a zadnjih dvadeset go-dina, od svoga osnutka, uključen je i orkestar Gospe od Zdravlja. Za taj dan zbor i orkestar se posebno pripremaju. Svake godine obično pripreme novu misu za soliste, zbor i orkestar. Tako su ove godine uvježbali i izveli poznatu misu Missa seraphica uglednog slovenskog skladatelja franjevca fra Hugolina Sattnera (1851. – 1934.).

Uz ostale liturgijske pjevane dijelove, zbor i orkestar su na kraju mise, po običaju i na odu-ševljenje svih nazočnih vjernika, izveli veličan-stveni Aleluja, ulomak iz oratorija „Mesija“ G. F. Händel-a.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Ante Udo-vičić zahvalio je provincijalu fra Jošku Kodžo-manu te Mješovitom zboru i orkestru Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata i s. Zorislave Radić.

Na svetkovinu Uskrsa u crkvi Gospe od Zdravlja slavljene su svete mise u 7, 8, 9, 10, 11 i 19 sati. Osim toga, franjevci s Dobroga ta-kođer su slavili svete mise kod časnih sestara: školske sestre na Lovretu, službenice milosrđa (Anćele), klarise i družba sestara milosrdnica sv. Vinka.

Kroz Veliki tjedan franjevci samostana Gos-pe od Zdravlja bili su svakodnevno na raspo-laganju tisućama vjernika grada Splita i širega splitskog područja za sakrament pomirenja.

SPLIT: MISA ZA ZDRAVSTVENE DJELATNIKE U prigodi Međunarodnoga dana zdravlja koji

se prema običaju slavi u crkvi Gospe od Zdrav-lja na Uskrsni ponedjeljak, fra Ante Udovičić, vikar Provincije i župnik Gospe od Zdravlja, predvodio je u 19 sati euharistijsko slavlje za

zdravstvene djelatnike.

Fra Ante je na početku propovijedi podsjetio kako se u evanđeoskom odlomku događaju tri susreta. Prvi susret otkrivaju riječi „sa strahom i radošću žene odoše s groba“. Uz prazni grob do-


iz iz

godio se susret žena s anđelom. Taj susret izra-žava strah i radost. Strah je potreban jer čovjek prožet istinskim strahom ima strahopoštovanje i nosi sa sobom odgovornost. Drugi susret dogo-dio se između žena i Krista koji ih je pozdravio riječju ‘zdravo’. Riječ ‘zdravo’ u Starom zavje-tu znači ‘živjeti u miru’. Drugim riječima, kao da je Krist rekao ženama ‘budite u miru’. Žene ga prepoznaju, obujme i poklone mu se. Čovjek koji prepoznaje Krista ne može ostati ravnodu-šan i to pokazuje svojom poniznošću. U tom prepoznavanju Krista i činu poniznosti pred njim događa se ozdravljenje koje vraća čovjeku dostojanstvo i mijenja stvarnost. Treći susret je događaj sa stražarima koji su bili vjerojatno prvi koji su vidjeli Uskrsloga ali nisu bili prožeti du-hom istine nego laži i želje za novcem.

Nakon mise zbor Splitskih liječnika pjevača održao je u crkvi Gospe od Zdravlja tradicional-ni uskrsni koncert pod vodstvom prof. Blažen-ka Juračića uz glasovirsku pratnju prof. Roza-rije Samodol. Na koncertu je kao gost nastupio solist Ratomir Kliškić. Zbor Splitskih liječnika pjevača i gost Ratomir Kliškić otjpevali su:

1. Veličaj

2. Dvenadstat razbojnikov (Ruska tradicional-na pjesma) – solo bariton Ratomir Kliškić

3. Svrši stopi moje (Krsto Odak)4. Oče naš (Đelo Jusić, Luka Paljetak, Želimir

Puljić; obrada – Rajmir Kraljević) Solo: Ra-tomir Kliškić

5. Glazba za starocrkveno pučko prikazanje (Igor Kuljerić)

6. Gospod Bog je pastir moj (Antonin Dvorak; solo – Ratomir Kliškić)

7. Eternal light (crnačka duhovna; obrada Raj-mir Kraljević; Solisti: Mario Radić Filipović, Blaženko Maravić, Ivan Šimundža, Zdeslav Benzon i Davor Petrović)

8. Pjevajte Bogu našem (Psallite Deo nostro – gregorijanski napjev, obrada Blaženko Jura-čić).

9. Kraljice neba, raduj seVoditelj programa uputio je Rati Kliškiću

čestitku za 20 godina nastupa sa zborom Split-skih liječnika pjevača kao i prigodom 40 godina neumornog rada. Proslava 40. godišnjice rada održat će se u HNK Split.

GRADAC: „NAJLJEPŠI NAM DAN OSVANU!“ Zbor mladih iz Župe Porođenja Marijina u

Gradcu „Gospine zvjezdice“ tradicionalno na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja 2015., nakon svete mise izveli su pod vodstvom prof. Jelene Prpa uskrsni igrokaz „Najljepši nam dan osva-nu!“, autorice Ankice Svirač.

Djeca i mladi različitih uzrasta, od drugog razreda osnovne škole do srednjoškolaca, ovo-ga puta su zajedno sa svojom voditeljicom prof. Jelenom Prpa pripremili uskrsni igrokaz s pje-vanjem „Najljepši nam dan osvanu!“, autorice

Ankice Svirač. Do posljednjeg mjesta ispunje-na crkva, sa zanimanjem i pljeskom popratila je svaku recitaciju i otpjevanu pjesmu.

Župnik fra Jozo Jukić pohvalio je ustrajan rad mladih entuzijasta te naglasio da će iskustvo nastupa, druženja i slavljenja Boga pjesmom, zauvijek ostaviti pozitivan trag i lijepo sjećanje svim generacijama djece koja prolaze kroz ovaj zbor.



HODOČAŠĆE VJERNIKA IZ ŽUPE MAJKE BOŽJE LURDSKE

IZ ZAGREBA U SINJ Povodom 300. obljetnice, u subotu 11. trava-

nja 2015., u Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske hodočastili su vjernici Župe i Svetišta Gospe Lurdske iz Zagreba.

Oko dvjesto hodočasnika u pratnji svojih sve-ćenika župnika fra Nikice Ajdučića, gvardijana fra Mate Matića te bogoslova fra Ante Bešlića i fra Maria Leme, kao domaćin Svetišta primio je

gvardijan fra Petar Klapež koji ih je upoznao s poviješću Svetišta i proslavom obljetnice.

Misno slavlje predvodio je gvardijan fra Mate Matić a preko mise je pjevao Mješoviti zbor Gospe Lurdske. U poslijepodnevnim sati-ma hodočasnici su s fra Nikicom molili pobož-nost križnog puta prema Gospinom gradu.

BOGOSLOVI POSJETILI ŽUPU ZMIJAVCI Na treću uskrsnu nedjelju,

19. travnja 2015., franjevački bogoslovi zajedno sa svojim ma-gistrom fra Anđelkom Domaze-tom posjetili su župu Svih Svetih u Zmijavcima odazvavši se na poziv župnika fra Frane Lace. Ovo je još jedan u nizu posjeta župama povodom Godine po-svećenog života. Bogoslovi su na svetima misama u 9 i 11 sati animirali pjevanje i čitali čitanja. Na kraju mise u 9 sati o životu u klerikatu i vlastitom pozivu svje-dočio je fra Filip Čogelja, a na misi u 11 sati fra Ivo Rastočić.

Na obje svete mise predsjedatelj euharistij-skog slavlja bio je magistar bogoslova, definitor Provincije i profesor na KBF-u u Splitu fra An-đelko Domazet. U koncelebraciji su bili župnik fra Frano Laco i umirovljeni svećenik don Ante Karoglan. Fra Anđelko je u propovijedima na-glasio da kršćanin ne smije biti pesimist. Kršća-nin je onaj koji živi zdravi optimizam utemeljen na kreposti kršćanske nade. Taj optimizam ne znači naivan pogled na svijet već u svijetu želi vidjeti i pokrenuti dobre stvari. Bolest današ-njeg društva jest upravo u nedostatku optimiz-ma. Sve više prevladava pesimistički pogled na stvarnost i događaje. Uskrsnuće, koje ovih dana posebno a i svake nedjelje slavimo, poruka je nade u bolje sutra i poticaj da ne odustajemo od pravog puta nakon prve prepreke na koju nai-đemo.

Na kraju svetih misa župnik fra Frano za-hvalio je magistru i bogoslovima što su svojom prisutnošću uveličali nedjeljna misna slavlja. Nakon svete mise u 11 sati bratsko druženje na-stavilo se za obiteljskim stolom u župnoj kući gdje su se pridružila i ostala braća imotskog sa-mostanskog okružja.

Nakon ručka bogoslovi su iskoristili sunačni nedjeljni dan te snimili nekoliko scena za film koji je još u izradi, a opisat će život bogoslova u klerikatu. Scene su snimane u Zmijavcima na mostu, u Zelenoj Katedrali u Prološcu, u crkvi sv. Franje u Imotskom te okolici istoimenog sa-mostana, u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske i samostanskom klaustru te na Gradu.



SJEMENIŠTARCI POSJETILI ŽUPE LOVREĆ I VRGORAC

Živimo u vremenu u kojem je velika potreba za duhovnim zvanjima. Godina 2015. jest Godi-na posvećenog života u kojoj mladima govori-mo o redovničkom životu i mlade potičemo da se odazovu Božjem pozivu te postanu redovnici i redovnice. Baš na tu nakanu, mi, sjemeništar-ci i odgojitelji Franjevačkog sjemeništa u Sinju proteklih smo nedjelja bili u posjetu župama Lovreć (12. travnja 2015.) i Vrgorac (19. trav-nja 2015.).

U obje su župe misna slavlja predvodili od-gojitelji fra Ivan i fra Nedjeljko, a u slavlju su sudjelovali i župnici fra Dinko i fra Ivica. U svo-

jim su propovijedima odgojitelji pozvali mlade župljane da ne odbacuju Božji poziv iako mu se nije lako odazvati. Sjemeništarci su također u slavljima sudjelovali kao čitači i pjevači, dajući primjer mladića koji su se odazvali pozivu te su na putu ka posvećenom životu.

U oba su se mjesta župljani, svojom angaži-ranošću i gostoprimstvom potrudili te nedjelje učiniti još svečanijima i ugodnijima. Osobito smo zahvalni lovrećkom župniku fra Dinku i vrgoračkom župniku fra Ivici na pozivu a zatim i lijepom i bratskom gostoprimstvu u svojim žu-pama.

ZAGREB: SPOMEN SLAVLJE U ČAST PROGONJENIM I UBIJENIM FRATRIMA

Povodom spomena na progonjene i ubije-ne franjevce (1947.) iz samostana Majke Bož-je Lurdske u Zagrebu euharistijsko slavlje u istoimenoj crkvi u nedjelju, 19. travnja 2015., predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu s provincijalom fra Joškom Kodžomanom, gvardijanom fra Matom Matićem i drugim franjevcima.

Na kraju misnog slavlja o. provincijal, fra Joško Kodžoman, zahvalio je preuzvišenom biskupu Šašku na predvođenju sv. mise u pri-godi spomen slavlja kao i braći franjevcima u samostanu MBL na čelu s o. gvardijanom i o. župnikom, na realizaciji projekta postavljanja spomen ploče i upriličenja prigodne trodnev-nice. O. Provincijal svoju je zahvalu uputio i trojici svećenika koji su predvodili sv. mise

kroz trodnevnicu; vlč. Stjepanu Kožulu, fra Ni-koli Vukoji a posebno fra Stjepanu Čovi, koji je pripremio i knjigu, koja je u tisku, o živo-tima ubijenih, odnosno, progonjenih franjeva-ca. Nadalje, o. Provincijal je u svom obraćanju rekao: «... ovo spomen slavlje nismo priredili s namjerom da bilo koga prozivamo. Naprotiv, kao vjernici, duboko smo uvjereni da će svatko primiti primjerenu nagradu za sve dobro koje je za života učinio, ali i kaznu za sve zlo za koje je odgovoran. Primjeri franjevaca iz Vrbanićeve, još nas više utvrđuju u vjeri da se isplati živjeti časno i pošteno, da ljubav ima zadnju riječ, a ne mržnja. Neka i nas, dragi vjernici, ti primjeri potaknu da i mi, kao djeca današnjeg vremena, u kojem je mnogo sličnosti s praksama i tenden-cijama vremena u kojem su stradali naši fratri,


usprkos svemu, potaknu na častan i pošten ži-vot, u kojem ćemo uvijek promicati istinu i do-bro“, završio je o. Provincijal.

Nakon sv. mise uslijedila je molitva kod spomen-ploče koju su braća franjevci podigli u dvorištu samostana kao spomen na preteške događaje i na svijetle likove istinskoga svjedo-čanstva vjere, odanosti Kristovoj Crkvi i domo-ljublju.

Franjevci samostana Gospe Lurdske i vjerni-ci istoimene župe posebnim su se spomen-slav-ljem od 16. do 19. travnja prisjetili braće fratara koji su u montiranom političkom procesu 1947. godine lažno i nepravedno osuđeni i pogublje-ni. Za središnje spomen-slavlje vjernici su se, zajedno sa samostanskom zajednicom, priprav-ljali trodnevnicom koju su predvodili mons. Stjepan Kožul, fra Nikola Vukoja i fra Stjepan Čovo. Mons. Kožul propovijedao je na temu:

Franjevci Samostana Majke Božje Lurdske i Zagrebačka Crkva. Fra Nikola je propovijedao na temu: Franjevačka karizma i svjedočanstvo mučeništva.

Dvojica svećenika (župnik fra Matej Voda-nović i kapelan fra Serafin Rajić) osuđeni su na smrt strijeljanjem te pogubljeni na Mirogoju 4. rujna 1947., a četvorica su osuđeni na dugo-godišnje kazne zatvora s prisilnim radom (fra Petar Grabić, provincijal, 14 godina; fra Le-onardo Bajić, gvardijan, 12 godina; fra Josip Visković, kapelan, 15 godina; fra Albert Bu-kić, 7 godina). Sudski proces i izrečene kazne očitovale su svu silinu neprijateljskoga stava i grubosti poslijeratne komunističke vlasti prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskomu narodu.

U istini koja donosi mir, dostojan spomen ču-vajmo na našu braću, da se nikad ne zaborave!



NATPIS NA SPOMEN PLOČI:

U VELIKOME PROGONU KATOLIČKE CRKVE I HRVATSKOGA NARODAKOMUNISTIČKA VLAST HTJELA JE NASILNO ZATRTI

DJELOVANJE FRANJEVACA OVOGA SAMOSTANA.

PO IZMIŠLJENOJ OPTUŽBI U ZAGREBU 26. SRPNJA 1947.OSUĐENI SU BEZ KRIVICE

NA SMRT STRIJELJANJEM:FRA MATEJ VODANOVIĆ ŽUPNIK I FRA SERAFIN RAJIĆ, KAPELAN

POGUBLJENI NAMIROGOJU 4. RUJNA 1947.

NA DUGOGODIŠNJE KAZNE ZATVORA:FRA PETAR GRABIĆ, provincijal, 14 godina

FRA LEONARDO BAJIĆ, gvardijan, 12 godinaPREMINUO U KAZNIONICI U STAROJ GRADIŠKI 17. VELJAČE 1948.

FRA JOSIP VISKOVIĆ, kapelan, 15 godinaFRA ALBERT BUKIĆ, 7 godina.

U ISTINI KOJA DONOSI MIR, ČUVAJUĆI SPOMEN,PODIGOŠE BRAĆA FRANJEVCI I VJERNICI

ŽUPE MAJKE BOŽJE LURDSKE.U ZAGREBU 19. TRAVNJA 2015.

DUŠE SU PRAVEDNIKA U RUCI BOŽJOJ.

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački

19. travnja 2015.

Uvod„Cijenjeni oče Provincijale i oče Gvardija-

ne, draga braćo franjevci, redovnici i redovni-ce, braćo i sestre u uskrslome Gospodinu!

U spomenu na ljude i događaje postoji vrije-me ljudskoga govora u kojemu se s raznih mo-trišta pokušava vidjeti i dosegnuti što se uistinu dogodilo, ispod taloga ideologija, interesa, pro-grama i planova koji nisu bili vođeni ljubavlju prema istini. Postoji i vrijeme ljudske šutnje u kojemu se dohvaća granica ljudskih riječi, ne-izrecivost koja može priječi u nemir, nezadovolj-stvo, ljutnju ili pak u bezvoljnost i beznadnost. Za nas vjernike postoji vrijeme Božjega govora i otajstva u kojemu smo pozvani živjeti utjehu vjere i radost vječnosti.

To smo došli povezati u večerašnjemu slavlju. Ovdje nas je okupila prisutnost uskrsloga Kri-



sta; snaga Duha koja uprisutnjuje i naše pokoj-ne. Kada su rano ujutro toga 19. dana mjeseca travnja 1947. godine, glasovi mržnje uznemirili ovaj samostan, čula su se izgovorena imena fra-njevaca: Matej, Serafin, Petar, Leonardo, Josip, Albert; imena koja večeras ponavljamo, ne u prozivci koja vodi u nečovještvo, nego u zajed-ništvu povezanosti nebeske i zemaljske Crkve; u zahvalnosti za njihove živote i svjedočanstvo, posebno govorljivo u ovoj Godini posvećenoga života.

Zamolimo na početku čistoću srca i milosrđe Boga koji nam je u Kristu darovao pomirnicu za grijehe naše i cijeloga svijeta. Skrušimo se i pokajmo.

PropovijedI. Apostol Petar sažeo je otajstvo Isusa Kri-

sta u riječi koje smo čuli iz Djela apostolskih; otajstvo koje se očitovalo u Isusu Kristu koji je bio predan; koga su se ljudi odrekli, da bi im bio darovan ubojica; otajstvo je to zla koje ubija Začetnika života.

No, nakon toga – iznenađenje, neizrecivost, zbunjenost koja prelazi u divljenje o Isusovu uskrsnuću. Upravo taj neočekivani slijed poka-zuje i nama na koji se način ispunja što je ranije naviještano. Zlo može zamagliti pogled, ali ne i ugasiti istinu života koji pripada Bogu. Taj ve-liki obrat od odbacivanja do uzvišenja Božji je put koji su svjedočili apostoli, koji su svjedočili sveti i koji – u svojoj krhkosti – svjedočimo mi.

Tamo gdje se činilo da je zavladao grijeh, Otac je ostvario spasenje. To je uistinu vrijed-no divljenja, ako ne popustimo kušnji da povje-rujemo snazi zla, jer ona živi od preplašenosti, straha i tjeskobe, dok u Kristu živimo oslobođe-nost i radost.

II. U ovome vremenu od Uskrsa do Pedeset-nice evanđelja nas suočavaju s putom vjere, s dramom koja se tiče srži ljudskoga života. Vi-dimo da od samoga početka apostolima nije do-voljno svjedočanstvo drugih i to ne bilo koga, nego njihovih prijatelja. Očito je da to što nam netko govori o Isusu treba postati našim isku-stvom. Ne može se dugo oslanjati i živjeti od vjere drugih.

Osim toga, vjera nema snažan odjek, ako ne zahvati cjelinu našega života. Upravo je to ra-zlog da u vjeri vidimo bitnu sastavnicu i odred-nicu čovjeka. Nekoga poznajemo na najdubljoj razini tek onda kada osjećamo, kada znamo što taj čovjek uistinu vjeruje; za što je spreman sebe izložiti i založiti; za što je spreman podnijeti žr-tvu.

III. Vrijedno je u Evanđelju koje smo čuli zapaziti dvije emocije koje se javljaju u rađanju vjere: preplašenost i divljenje. Naizgled dva ra-zličita osjećaja, ali oba važna za vjerovanje.

Vjera se rađa iz zadivljenosti, iz čuđenja. Srce nam je privučeno onim što u nama izazi-va divljenje. Privlači nas i iznenađuje veličina i ljepota. Onomu što doživljavamo velikim ili iznimno lijepim pridajemo i veliku vrijednost, zbog koje smo spremni puno žrtvovati.

Zadivljenost je znak otajstva. Govori nam o tome da smo pred pojavom, osobom, događa-jem ili doživljajem koji ne možemo obuhvatiti; koji ne iscrpljuju naša tumačenja.

Otajstvo je uvijek takvo da me poziva; da mi se otvara. Pruža mi svoj zagrljaj, tumači moje postojanje, podrijetlo i smisao i obuhvaća cijeli život.

Baš zbog toga što ono obuhvaća mene, a ne ja otajstvo, jedini je odgovor vjera, čuđenje, izne-nađenost koja prelazi u divljenje, u zadivljenost.

IV. Čuli smo kako su učenici bili preplaše-ni. I danas je čovjek u strahu pred nečim što ga nadilazi, čime ne može upravljati. Izvan pozna-toga, izvan predvidivoga, Uskrsli nas potiče na prihvaćanje naše malenosti pred veličinom dara njegova života.

U tome živi odnos straha pred zemaljskim i straha pred Bogom, Božjega straha. Božji je strah drugo ime za duboko nastojanje da ne iznevjerimo ljubav. Božji je strah dar koji daje smisao, utjehu i sigurnost ljudskoj malenosti, za koju je Bog darovao svoga Sina i pokazao da nas neizmjerno i vječno voli.

Uplašenost koju stvaraju zemaljske poteš-koće; uplašenost spojena s divljenjem jest Bož-ji strah. On vodi prema klanjanju i poštivanju Boga, samo Boga; on vodi u ljubav prema bli-žnjima.



V. Baš kao i naša vjera i naši strahovi govore o nama. U nama je snažno, obilježuje naš iden-titet ono što nas plaši i ono što vjerujemo. Ovo je pravo mjesto na kojemu se pred Bogom pi-tamo: čega se bojim, što me uznemiruje i plaši.

Niti naša vjera nije čvrsta, sve dok Krist ne pohodi moje strahove i ne preobrazi ih u strah pred Bogom. Krist je podnio muku i smrt, da bi došao do dna mojih strahova, kako onih koje poznajem tako i onih koje ne znam izreći. To je Radosna vijest koju Bog unosi u naše živote, u suočenost s bolestima, s izdajama i prijevarama, s gorčinom ostavljenosti i samoće, s narušenim odnosima i porušenim planovima…

Dok Krist ne dodiruje moj strah, ostaje poput privida. Kada dopustimo da nas dodirne, uskr-snuli Gospodin postaje suputnikom, najboljim prijateljem. Tada dijeli s nama sve; tada ulazi u naše živote; sjeda s nama za životni stol; ostaje s nama i lomi kruh. Iskustvo dvojice učenika iz Emausa poziv je za našu vjeru – da s Kristom podijelimo sve što jesmo, na putu nade i srca koja gore zbog prisutnosti Uskrsloga.

VI. Razmišljajući o današnjemu spomen-slavlju u meni se javljalo puno slika, emocija, pitanja i molitve. A onda sam se našao pred ovim Evanđeljem koje je sve to saželo u vje-ru koja tjeskobu preobražava u mir, a čuđenje i divljenje u klanjanje.

Pročitao sam tu presudu na dvadeset i sedam stranica. Nosi znakovit datum za liturgijski ka-lendar: 28. srpnja (1947.), dan kada se spomi-njemo mučenika sv. Nazarija i Celza, te Viktora I., pape. Čitajući sam se pitao što je te ljude na-gnalo na ispisivanje slova koja ne znače ništa. I što sam duže čitao pokušaj opravdanja zla slo-va su blijedjela i shvatio sam da se nalazim pre praznim stranicama. Praznina i besmisao.

Ono što je posijalo strah nije moglo izrasti u sigurnost, nego tek privremeno držati u strahu, jer je zalijevano neistinom. Ta slova koja su tre-bala stvoriti sigurnost o nečijoj krivici otvarala su bezdane besmisla.

No, ostaje pitanje: zašto je trebalo uložiti toliko napora u ispisivanje optužnice, kada su ti isti ljudi, ta ista ideologija ljude ubijala bez komadića papira ili pak samo na komadiću pa-pira ostavila trag da se nekomu oduzimaju sva

prava i da će izvršenje smrtne kazne biti tada i tada, cinično naznačujući da postoji mogućnost žalbe, ali da žalba ne odgađa izvršenje kazne.

Ukratko rečeno: Ispisivanje tih slova optuž-nice i presude imalo je za cilj ostaviti dojam, izgraditi privid, da bi se održao strah. No, vjera i privrženost svojemu svećeničkomu i redov-ničkomu pozivu urodili su plodom divljenja. To je osjećaj koji je u meni prevladao. U ozračju zastrašivanja i patnje, preživjela je vjera i div-ljenje…

VII. I moj je osobni život na pomalo usputan način, u vrijeme mojih sjemenišnih dana na Ša-lati, Bog povezao s fra Josipom Viskovićem na jednome hodočašću u Rim. Njemu je izrečena najduža zatvorska kazna. Tada o njegovu trplje-nju nisam znao ništa, a ipak sam osjetio nešto čega se živo sjećam i ugradio to u svoj hod pre-ma svećeništvu. Ta mi je povezanost još dublje usadila u srce riječi njegova svjedočanstva:

»Mi smo smatrali da naš život ima dubok smisao i da imamo za što živjeti: da budemo svjedoci vjere u Boga i nositelji nade u bolju budućnost. Zato nas patnje nisu moralno uništi-le. A da bismo imali snage ne klonuti, krijepili smo se vezom s Bogom po molitvi.« (Sjećanja s robije, Teovizija, Zagreb 1994., str. 99.)

Dirljivo je čitati kako su se uzajamno tješi-li, kako su molili, radovali se jedni drugima, od istražnoga zatvora u Zagrebu pa do Stare Gra-diške.

Iskustvo logoraškoga slavljenja euharistije podsjeća na život svećenika logoraša u sabir-nim nacističkim logorima. I ondje su svećenici činili isto. Mučenja su bila jednaka, kazne jed-nako okrutne, samo su se izvršitelji razlikovali imenom i nasuprotnim političkim uvjerenjem. I nacizam i komunizam, međusobno suprotstav-ljeni, Crkvu i njezino evanđeosko djelovanje smatrali su opasnošću za svoje totalitarne ideje. Svećenici su, svojim propovijedanjem Istine i zauzimanjem za dobro ljudi, bili smetnja i jed-nima i drugima.

VIII. Svi su bili prisiljavani na davanje laž-noga iskaza o svome djelovanju i djelovanju svoje braće. Njihovo odbijanje potvrđivalo je nutarnju sigurnost i odlučnost. Fra Josip piše da je u zatvoru u Petrinjskoj ulici vrijeme odbroja-



vao prema izmjeni stražara koji su se svaka dva sata izmjenjivali, dok je morao nepomično sta-jati okrenut k zidu. Rekao je tada u sebi: »Izdr-žat ću četrdeset i osam sati. Čuo sam zvona koja su zvonila na katedrali i okrenut k zidu molio se.« (str. 14.)

Uhićene su nastojali uvjeriti da su jedan protiv drugoga svjedočili, ne bi li i na taj na-čin iznudili njihovo priznanje. Fra Josip piše: »Nekako u to vrijeme u ćeliji ispod mene bio je o. Leonardo Bajić, gvardijan u Vrbanićevoj. Slučajno smo saznali jedan za drugoga. Na sve optužbe protiv nas, on će mi jednom povikati iz ćelije: ‘Calumnia, Calumnia, Calumnia – kle-veta, kleveta i kleveta.« (str. 19.)

Podsjetilo me to na riječi tada već osuđenoga blaženoga Alojzija Stepinca, koji se nalazio u zatvoru u Lepoglavi, da je komunizam menda-cium incarnatum – utjelovljena laž.

IX. Netko je tu laž prihvatio. Nošen lažima netko je dvojicu franjevaca, župnika fra Mateja Vodanovića i kapelana fra Serafina Rajića, od-veo na Mirogoj i tamo ih ubio. Živi su odvedeni na mjesto mrtvih; na mjesto gdje se grobovima čuva spomen na život, a njima se za grob ne zna.

Laž je trebala održati privid i strah kojima se prikrivala mržnja, a cijena mržnje prema Ka-toličkoj Crkvi samo u ovome procesu bila je: osam nevinih života (trojica ubijenih radnika, četvorica ubijenih optuženika, jedan zatvorenik umro u zatvoru); pedeset i devet godina stro-goga zatvora (ukupna kazna petero osuđenika); konfiskacija sveukupne imovine osuđenikâ i li-šavanje svih građanskih prava; strah i nepovje-renje koje je sijano u srca ljudi, posebice onih koji su bili suradnici u samostanu i župi.

Danas je vidljivo da je preplašenost prerasla u vjeru iz koje je živjela ova zajednica franjeva-ca i župljana. Njihova se prisutnost i dalje osje-ća. Ne samo po spomenu na njih, nego i u radu njihove subraće, misleći osobito na oca Antu Antića. Bog ga je sačuvao za nove plodove.

X. Vlast koja nije prezala od žrtava nevinih ljudi ovomu je samostanu oduzela gvardijana, župi župnika i dvojicu kapelana i jednoga po-moćnika (prvoga župnika), provinciji provinci-jala, ali Bog je pronašao načina kako i dalje u samostanu čuvati žar duhovnoga života i brige

za ljude. Ono što je trebalo biti zastrto, zatam-njeno, uništeno… postalo je mjestom ustrajnoga i tihoga plamena koji je grijao duše tisućâ ljudi.

Njima nije bilo važno nekoliko franjevaca. Ono što ih je stvarno smetalo bila je istina da su franjevci svojim dolaskom u Zagreb, a posebice osnutkom župe 1942., razvili snažnu pastoral-nu djelatnost u Zagrebu, okupljajući radništvo, studente i doseljenike u Zagreb te posebno skr-beći za siromašne građane. Osnutkom župe na tadašnjemu istočnome rubu grada, nadbiskup Stepinac kanio je izići u susret potrebama mno-gih vjernika, ali i ostvariti zamisao stvaranja na-cionalnoga marijanskoga svetišta »Majke Božje Kraljice Hrvata«. Bilo je to tada najvažnije ma-rijansko duhovno središte u gradu Zagrebu.

XI. I dok danas osjećamo tragove istoga na-čina djelovanja protiv Crkve, u kojemu se poku-šava izgraditi privid o Crkvi i širiti nepovjerenje u narodu prema svećenicima, jačati strah i isti-cati ružnoću, mi gledamo ljepotu Crkve s nje-nim ranama i trajnom snagom Duha Svetoga.

On nas čini Kristovim Tijelom i vraća na Isu-sove riječi: Pogledajte ruke moje i noge. U po-gledu na Kristovo Tijelo vidimo u ranama i našu progonjenu i ubijenu subraću franjevce.

Bog nas i dalje poziva da razmotrimo snagu njegove prisutnosti. Poziva nas da se hranimo njegovim Tijelom u euharistiji, ali jednako tako i da se radujemo njegovu Tijelu koje smo mi, Crkva. Da tim Tijelom, koje je oživljeno Du-hom Svetim, susrećemo bližnje, da ublažavamo rane svijeta i donosimo utjehu.

Fra Leonardo Bajić, osuđeni gvardijan, 1937. je napisao: »Nismo pojedinci, u svom zasebnom tijelu, nosioci Krista Boga, već svi zajedno, kao Kristova Crkva, nosimo u svom tijelu, koje je Crkva, Krista Boga.« (L. Bajić: »Kristova pu-nina u Njegovu otajstvenom Tijelu«, u: Croatia orans. Prvi hrvatski liturgijski kongres, Hvar, 4. – 6. VII. 1936, Zaklada „Zvijezda mora“, Hvar – Zagreb 1937., str. 25)

Tri godine kasnije ostavlja i sljedeći zapis: „Katolička Crkva nije li Krist koji je uskrsnuo i po Duhu Svetom rasprostranio se i predao svo-jim vjernicima? ‘Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta’ (Mt 28, 20). Nije li temeljna misao sve objavljene nauke sv. Pavla prvim kr-



šćanskim općinama da su vjernici Tijelo koje-mu je Glava Krist? Kao ljudi slika smo Božja, a kao kršćani živa smo kopija Krista.“ (L. Bajić: »Pio XI o socijalnom pitanju«, u: U duhu kato-ličke obnove. Idejni prilog k proslavi 1300 go-dišnje veze hrvatske države sa Svetom stolicom, Šibenik 1940., str. 232)

U divljenju njihovoj vjernosti i u radosti Cr-kve i mi nastavimo svjedočiti svoju vjeru, za-gledani u Kristovo Tijelo, probodeno i proslav-ljeno u svetosti naše braće i sestara. Amen.

+ Ivan Šaško

TRODNEVNICAHomilija - mons. Stjepan KožulČetvrtak, 16. travnja 2015.

Draga braćo i sestre! Sveti Otac, papa Franjo odredio je, da se od 1.

prosinca 2014. do 2. veljače 2016. slavi Godina posvećenog života. Time želi potaknuti snažnu duhovnu obnovu redovništva u Crkvi, da ono bude pokretač duhovne obnove suvremene Cr-kve i promicatelj nove evangelizacije u svijetu. Sveti Otac želi, da se pojedine redovničke za-jednice nadahnu na izvornoj karizmi svoga reda i svoga utemeljitelja; a s druge strane da budu spremne izaći iz sebe i otvoriti se djelovanju Duha Svetoga. Pritom je od temeljnog značenja povjerenje u Boga koji izabire i ljubi, koji po-ziva i šalje. A naše je prihvatiti poziv i odazvati se; surađivati s Duhom Svetim, koji nas potiče da ne klonemo srcem i duhom. Već da obnov-ljenim žarom i življenjem krsnog saveza, kao i svečanih zavjeta i obećanja, budemo danas znak

vjernosti Bogu i znak služenja ljudima oko nas, bez obzira na vanjske izazove i teškoće! Biti za-paljeni stup od ognja u noći zabluda i biti izvor svjetlosti i nade u ovoj pustinji života!

Zbog toga je Godina posvećenog života pri-goda za cijelu Crkvu u našem narodu, da još snažnije moli za redovničke zajednice, ali i uoči vrijednost redovničkog načina života i svjedo-čenja, kako bi vrijedan biser njihova poziva po-novno zasjao punim sjajem u našoj Crkvi i do-movini! Što bi bila sveta Crkva bez Sv. Bendikta i Bazilija, bez Sv. Augustina i Bernarda, bez Sv. Franje i Dominika, bez Sv. Ignacija Lojolskog i Terezije Avilske? Taj popis je beskonačan, seže sve do svetaca i mučenika u 20. stoljeću, sve do naših svetaca, blaženika i slugu Božjih za koje se vodi kanonski postupak za proglašenje blaže-nim i svetim, poput o. Ante Antića. To su redov-ničke zajednice, nositeljice nade u suvremenom svijetu, koje mogu biti poticaj nove evangeliza-cije. Mnogi su se redovi tijekom povijest stopili s našim narodom. Podizali mu vjeru i kulturu, čineći to „mudrošću srca“, za izgradnju žive Crkve i za unapređenje naše kulturne i vjerske baštine, poput benediktinaca u prvim stoljećima našeg postojanja na hrvatskom tlu. Svojim ra-znovrsnim karizmama i načinima služenja, re-dovnici su pokazali konkretno lice nade ljudima svoga vremena!

Ova je Godina posvećenog života, braćo i sestre, ujedno prigoda da se sjetimo značenja pojedinih redovničkih zajednica u našoj slavnoj Crkvi zagrebačkoj, posebice onih, koje su osta-vile svijetli trag pastirskog služenja, ili su posta-le znak vjernosti i svjedočanstvo ljubavi prema Kristu, Crkvi i narodu svojom žrtvom i svojim mučeništvom! Takav je i ovaj franjevački samo-stan, čiji su počeci planirani od 1929. godine, dobrom suradnjom provincijala Provincije Pre-svetog Otkupitelja iz Splita dra Petra Grabića i ondašnjeg župnika župe Sv. Petra u Vlaškoj ulici dr. Josipa Lončarića. Od 1930. do 1932. godine samostan je bio dovršen, pa ga je otvo-rio i blagoslovio zajedno s kapelicom zagre-bački nadbiskup dr. Antun Bauer. Bila je sretna okolnost, što je dotadašnji provincijal dr. Petar Grabić postao od prosinca 1931. godine gvar-dijanom ovog novog samostana, što je imao



veoma dobru komunikaciju s nadbiskupom Ba-uerom i područnim župnikom dr. Lončarićem, pa je narednih godina sa svojom subraćom vo-dio poslove izgradnje ove kripte, svetišta Majke Božje Lurdske po Plečnikovim nacrtima. Nad-biskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac blagoslo-vio je kamen temeljac na Blagovijest, 25. ožuj-ka 1936. Njegova želja bila je, da crkva bude posvećena Kraljici Hrvata. Obredu i svečanosti nazočili su ondašnji političari dr. Ante Trumbić i Ivan Pernar, gradonačelnik Rudolf Eber i oko 25.000 vjernika.

Ovdje su, sve proteklo vrijeme živjeli i dje-lovali naši franjevci iz Provincije Presvetog Ot-kupitelja, sa svojim snažnim povijesnim upori-štima u južnoj Hrvatskoj, u Sinju i Splitu. Oni, baš kao i Franjevački red imaju posebno mjesto u životu našega naroda i naše mjesne Crkve za-grebačke. Franjo iz Asiza, siromašni i ponizni mali brat, poziva braću, poziva sve nas da na-sljedujemo Krista i da ljubimo život po Evanđe-lju kao pravilu života!

Mi se večeras s ponosom prisjećamo ove franjevačke zajednice, njezinog snažnog apo-stolskog i pastoralnog služenja u gradu Zagre-bu, koje je od početka bilo obilježeno svetim zanosom za svetu stvar, uz duhovno djelovanje, uz crkvenu i rodoljubnu vjernost braće, koja su uskoro bila okrunjena progonom i mučeniš-tvom, koje je započelo na dan, 19. travnja 1947.

Prisjetimo se prije toga, braćo i sestre, da je naš Zagreb potkraj 18. stoljeća imao samo 7000 stanovnika, a tako velebnu katedralu. Brz po-rast pučanstva grada počinje tek od početka 20. stoljeća, kada grad ima 80 000, a između dvaju svjetskih ratova penje se na 200 000 stanovni-ka, što potvrđuju i civilne i crkvene statistike. Zagreb je imao početno samo 4 župe. Zbog toga je već zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Mi-halović (1870.-+1891.); inače najzaslužniji za obnovu zagrebačke katedrale i Bogoslovije na Kaptolu nakon razornog potresa 1880., što se iz političkih razloga do danas prešućuje; prvi predložio osnutak još dviju novih župa u Zagre-bu, jedne kraj crkve i groblja na Svetom Duhu i druge na području Donjega grada.

Godine 1902., zakladom nadbiskupa i kardi-nala Jurja Haulika (+1869.) izgrađena je bazi-

lika Srca Isusova u Palmotićevoj i isusovačka rezidencija. Godine 1915. izgrađena je župna crkva Sv. Blaža u Donjem gradu na Deželiće-vom Prilazu, a 1932. župna crkva Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Pitanje gradnje crkve Sv. Križa, za koju je još kardinal Mihalo-vić osigurao istoimenu prebendu uz crkvu Sv. Marka na Gornjem gradu, stalno se odgađalo. Na sreću, po novim gradskim četvrtima poče-le su nicati poslije Prvog svjetskog rata i vršiti svoje duhovno poslanje razne redovničke zajed-nice, i muške i ženske. Između 1920. i 1932. godine otvorili su svoje samostane Franjevci Trećoredci na Ksaveru, franjevci konventualci (braća zajednice) na Sv. Duhu, salezijanci na Knežiji, dominikanci na Koloniji u Maksimiru, gdje su otvorili i realnu gimnaziju, i naši fra-njevci Provincije Presvetog Otkupitelja ovdje u Vrbanićevoj ulici. Pitanje ustanove novih župa u gradu Zagrebu potezalo se po raznim odbo-rima i sjednicama, iako je grad Zagreb nezau-stavljivo rastao, te je postao najveći pastoralni problem u Zagrebačkoj nadbiskupiji, koji je do-čekao 1934. godine mladog nadbiskupa koadju-tora dr. Alojzija Stepinca. On se je suočio s tim problemom i prionuo njegovu pozitivnom rje-šenju. Oslonio se na okretnog referenta za škol-stvo kanonika Stjepana Korenića, na župnika Vladimira Kerdića kod Sv. Blaža i svakako na župnika dr. Josipa Lončarića kod Sv. Petra, koji mu je bio i odgojitelj u Nadbiskupskom sirotištu (orfanotrofiju) i koji je kasnije bio najzaslužniji, da je mladi Stepinac ipak pošao u svećeništvo. Na terenu je već imao spomenute redovničke zajednice, a imao je i vrsne školske kolege Iva-na Gašperta i dr. Josipa Lacha, svoga kasnijeg pomoćnog biskupa, te niz mladih vjeroučitelja i gradskih kapelana. Tako je u akciji od 1936. do 1944. godine ustanovio 12 područnih župa u gradu Zagrebu od Dubrave i Maksimira, preko Kanala i Trnja, do Trešnjevke, Kustošije i Pod-suseda, te 3 bolničke župe: u novoj zakladnoj bolnici na Rebru (izgrađene namjesto stare za-kladne bolnice Milosrdne braće na uglu Gajeve i Jelačićevog trga, gdje je ostala do danas samo kapela Ranjenog Isusa), u bolnici sestara Milo-srdnica u Vinogradskoj ulici i u bolnici Vrapče, koju su do 1945. godine također vodile sestre milosrdnice (kao i žensku kaznionicu na Sav-



skoj cesti). Župe je povjerio ravnomjerno bisku-pijskim svećenicima i redovnicima.

Mladi zagrebački nadbiskup dr. Alojzje Ste-pinac imao je žarko pastirsko srce, gledao je stvari duhovnim pogledom. Želio je da otva-ranje novih župa u gradu Zagrebu bude akcija žive Crkve, svih slojeva vjernika. Bio je to pravi pastoralni potez uzornog i svetog pastira Crkve zagrebačke, Alojzija. Bez toga, bez duhovnih i vjerskih ustanova i župa, kako bi izgledala živa Crkva grada Zagreba danas?

Kako se nije ostvario plan izgradnje crkve Sv. Križa na Krešimirovu trgu, a niti pokušaj sa-mog nadbiskupa Stepinca o gradnji ondje sve-tišta Sv. Pavla, apostola naroda; on je u srpnju 1942. godine ponudio franjevcima osnivanje župe ovdje uz samostan i svetište Majke Božje Lurdske. Župa je bila svečano otvorena na svet-kovinu Bezgrješne 1942. godine i postavljen prvi župnik fra Albert Bukić. Franjevci su ovdje u svetištu Majke Božje Lurdske revno djelovali u duhovnom pogledu, širili su molitveni i sakra-mentalni život, pučke pobožnosti, veličanstvene procesije. Nadbiskup Stepinac govorio je ovdje u svibnju 1943. godine djeci, koja su molila za mir u onom vihoru rata. Održano je višednev-no klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu i poznata pokornička procesija grada Zagreba, 6. lipnja 1943. u kojoj je sudjelovalo 25.580 osoba. Održavane su ovdje velebne svečanosti u čast Gospi Lurdskoj s tisućama vjernika, na koje je dolazio i sam nadbiskup, kako piše on-dašnji katolički tisak, sve do njegova uhićenja i osude na montiranom komunističkom procesu 1946. godine. Bila je to godina, kada je ovamo u svetište došao i sluga Božji o. Ante Antić, koji će postati poznat kao izvrsni duhovni vođa i is-povjednik.

Poslije Drugog svjetskog rata, posjet vjerni-ka svetištu Majke Božje Lurdske nije jenjavao. Nadbiskup, dok je još bio na slobodi, poslao je okružno pismo župnicima, u kojem preporuču-je, da vjernike potiču na obavljanje prvih petaka u čast Srcu Isusovu i da promiču tu pobožnost i euharistijski život. Župa Majke Božje Lurdske to je zdušno prihvatila. Imala je na prve petke i po 1600 svetih pričesti, a franjevci su revno ispovijedali. Novi župnik fra Mato Vodanović

imao je čitav niz tematskih propovjedi, u koji-ma je izlagao jasan kršćanski nauk i ukazivao na pogubnost ateizma. Bio je nadasve cijenjen i od nadbiskupa Stepinca i od svojih vjernika. Uz njega je ostao i bivši župnik fra Albert Bukić, a djelovali su i kapelani fra Serafin Rajić i fra Jozo Visković, dok je gvardijan bio fra Leonard Bajić. Bila je to sposobna i radina ekipa porat-nih pastoralnih radnika u mladoj župi i ovom svetištu Majke Božje Lurdske. Zbog živog i za-uzetog rada, bila je ovo jedna od najposjećenijih crkava u Zagrebu.

U „krvavoj kupelji“, koju je priredila ko-munistička vlast i OZN-a, ubijeni su mnogi svećenici i redovnici u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu. U svim redovničkim samostanima u Zagrebu bile su premetačine, uhićenja, neki su odvedeni i ubijeni bez suđenja, ni danas im se ne zna za grob. Ubijen je prvi župnik Sv. Obite-lji na Kanalu, u Držićevoj ulici Petar Kovačić-Vrbančić; župnik Sv. Petra dr. Lončarić na sreću je umro 1945., a njegov nasljednik dr. Marko Klarić uhićen je i odveden u komunistički logor za svećenike u Staru Gradišku. Svakako, morali su doći na red i franjevci u Vrbanićevoj, mla-da i sposobna franjevačka ekipa, čije djelova-nje mrzitelji Boga i Crkve nisu mogli podnijeti. Komunističke tajne službe skovale su pakleni plan, da slome ovdje redovničku zajednicu i ugase živo Božje svjetlo. Sinovi tame noću su opkolili kuću i samostan. Rano ujutro, 19. trav-nja 1947. službenici OZN-e nahrupili su u sa-mostan, u kojem su od 1946.godine bili i mladi klerici-studenti. Izvršili su premetačinu cijelog samostana i izvršili uhićenja svih spomenutih franjevaca. Pridružili su im i fra dr. Petra Gra-bića. Od travnja do kolovoza preko tiska širili su grube neistine, montirali laži i sudski proces, bez mogućnosti obrane i opovrgavanja neistina u tisku. Istraga je bila krvava i grozna, o čemu će još biti govora ovih dana. Epilog je bio nevi-đen: neka su braća franjevci ubijena bez da im se i danas znade za grob, neka odvedena u logor za svećenike u Staru Gradišku, na izdržavanje dugogodišnje robije.

Pa ipak, braćo i sestre, zatirači istine i prav-de, nisu ušutkali franjevački glas u ovoj crkvi. Nije utihnulo Isusovo svjetlo milosti i života u



ovom samostanu. Niti je presušio zagovor Maj-ke Božje Lurdske njezinim štovateljima, koje trajno poziva na vjernost i vjerodostojnost, na dosljednost i uz cijenu žrtve. Glas radosne vije-sti Evanđelja, glas ljudskih i kršćanskih vrjed-nota, glas sinova Asiškog siromaška – govorio je i govori, i po tada ubijenoj braći, i po onima koji su izdahnuli u tamnici, i po onima koju su nakon 15 godina robije došli na slobodu i ovdje nastavili djelovanje do smrti, poput dragog nam fra Joze Viskovića. Posađena stabla duhovnog života ove župe, zalivena mučeničkom krvlju ubijenih i patnjama utamničenih, procvjetala su i donosila, i danas donose nove cvjetove i nove plodove. Reći ćemo s porukom iz današnjeg prvog misnog čitanja iz Djela apostolskih: „Mi smo tome svjedoci i Duh Sveti koji nam je dan“!

Braćo i sestre! Spomenuta braća Franjevci radije su birali mučeničku smrt, nego da se ra-stave od Krista i Crkve, da zaniječe svoju vje-ru i redovničko poslanje; bogatstvo svoje duše i srca! I kao sinovi Crkve i kao domoljubi do-movine Hrvatske ostali su primjer i svjetionik. Kao redovnici, kao sinovi Sv. Franje, kao oso-be upaljene Božjom raspetom ljubavlju govore nam i danas! Oni su ostali za naše dane “mudri upravitelji”, kuće Božje i Božjih dobara, koji nas uče mudrosti izbora, mudrosti srca i života, mudrost smisla postojanja, žrtve i ljubavi! Zato nas pozivaju večeras na veću požrtvovnost i od-govornost, na veću dosljednost pred zadacima života, da tako u ovom našem vremenu pokaže-mo lice nade! U Božjim smo rukama! S Bogom trebamo živjeti i drugovati svaki dan kroz mo-litvu i Božju riječ, kroz sakramente i kroz od-govorno vršenje svojih svakodnevnih dužnosti i poslova! To nam pokazuju i franjevačke žrtve ovog samostana, koje nipošto ne smiju postati braća naša zaboravljena! Amen.

Homilija – fra Nikola VukojaPetak, 17. travnja 2015.

UvodSvaka Euharistija je slavlje radosne zahval-

nosti Bogu za njegovu sebedarnu ljubav koju nam je iskazao i trajno iskazuje, napose u svome

Sinu, ali i u onima koji su prihvatili Kristov poziv da idu za njima i da budu s njim. Ova tri dana mi se u ovoj župi, u ovoj crkvi i samosta-nu, sa zahvalnošću sjećamo šestorice franjevaca koji su ovdje živjeli i svjedočili evanđelje, i koji su svoju ljubav i vjernost Kristu zasvjedočili mučeničkom smrću ili zatvorskim trpljenjem.

Sjećamo se i silnog mnoštva onih koji su kroz stoljeća slijedili Krista na njegovu križnom putu sve do Golgote, napose njegovih sljedbenika iz našega hrvatskoga naroda, među kojima je i puno franjevaca, koji su u ratovima, zatvorima, progonima i u mučeništvu svima pokazali da im je vjernost Kristovoj ljubavi draža i važnija i od zemaljskoga života.

U ovom euharistijskom slavlju nećemo zaboraviti ni današnje kršćane, napose one u nekim muslimanskim zemljama, koji svaki dan proživljavaju tjeskobu progonstva i prijet-nju mučeništva. Da, svjesni smo da je svaka Euharistija satkana od Kristove žrtve, ali i od žrtava tolikih koji su živjeli i danas žive Kris-tovim životom i svaki dan se svojim bližnjima lome poput kruha. Slobodno si posvijestimo da smo i svi mi među takvima – jer čiji je to život bez žrtve i križeva?

Da bismo dostojno slavili ova sveta otajstva priznajmo svoje grijehe, pokajmo se za njih i zaištimo oproštenje od Gospodina....



PropovijedSestre i braćo, lijepo je i korisno – kad u

liturgiji slušamo navještaj Božje riječi - pris-jetiti se i posvijestiti si malo češće da Evanđelje živi i raste kroz povijest i po životima tolikih vjernika po kojima se ono obogaćuje. Sv. papa Grgur Veliki je rekao: Božje riječi po svakom slušatelju i čitatelju rastu, oživotvoruju se. I mi danas, navješćujući i razmišljajući o Božjoj riječi koju smo čuli, smijemo u to ugrađivati i življeno evanđelje tolikih kršćana, a večeras osobito naše šestorice braće franjevaca kojih se sa zahvalnošću sjećamo.

Današnje prvo čitanje govori nam o radosti prvih Isusovih učenika, koje su zatvarali, mučili, prijetili im i zabranjivali govoriti u ime Isusovo, a oni su bili “radosni što bijahu dostojni pod-nijeti pogrde za Ime” (Dj 5,41 – 42), jer su tako barem malo uzvraćali ljubav svom Učitelju koji ih je do kraja ljubio.

Stoga i večeras, dok se zahvalno i s ponosom sjećamo franjevaca koji su živjeli i svjedočili evanđelje ovdje u ovoj župi, koji su u montira-nome političkome sudskome procesu 1947. go-dine bili lažno optuženi i nepravedno osuđeni, dvojica od njih - župnik fra Matej Vodanović i kapelan fra Serafin Rajić - osuđeni su na smrt strijeljanjem te pogubljeni na Mirogoju 4. rujna 1947., a četvorica su osuđena na dugogodišnje kazne zatvora s prisilnim radom (fra Petar Grabić, provincijal, 14 godina; fra Leonardo Bajić, gvardijan, 12 godina; fra Josip Visković, kapelan, 15 godina; fra Albert Bukić, 7 godina), mi naviještamo Evanđelje Kristovo koje živi u njegovim prijateljima već više od 2000 godina. Isus je jasno rekao da njegove učenike očekuje i progonstvo i ubijanje i mržnja onih koji se boje svjetla.

Već je sv. papa Ivan Pavao II. preporučio i zamolio sve biskupe i sve crkve da se s ljubav-lju i zahvalnošću pozabave i sve učine kako bi iz zaborava izvukli tolike mučenike svjedoke vjere jer njima Crkva puno duguje, njihovom snagom i mi današnji kršćani živimo. Isus Krist, utemeljitelj i glava Crkva je i sam mučen zbog istine i dobrote, a znamo da su i njegovi učenici i apostoli, kao i kršćani u svim vremenima bili mučeni samo zato što su njegovi učenici i sljed-

benici. To je potaklo i našu Crkvu u Hrvatskoj da s ljubavlju i zahvalnošću prikuplja podatke o našim mučenicima kojih je kroz povijest bilo toliko, napose za vrijeme otomanskoga carstva i u naše vrijeme komunističkog terora.

Večeras ipak neću govoriti o spomenutim franjevcima, jer o njima ćete sutra moći više čuti, nego ću kratko progovoriti o franjevačkoj karizmi koja je neraskidivo povezana sa svjedočanstvom mučeništva. Naime, franjevački poziv je u svo-joj biti življenje i svjedočenje Evanđelja, radi-kalno nasljedovanje Krista siromašnoga i ras-petoga, i kao takav je vjernost Kristu do kraja – i samim tim uvijek uključuje i mogućnost mučeništva, kao vrhunskog svjedočenja. Za sv. Franju je to bilo nešto što označava istinitost i puninu franjevačkoga poziva. To on jasno poka-zuje kad na vijest o mučeništvu prvih pet fran-jevaca u Maroku (1220. g.) radosno i zahvalno kliče: Sada znam da imamo petoricu istinske manje braće, istinskih fratara – jer Kristu su svo-jim životom uzvratili ljubav po kojoj je on za nas darovao svoj život.

Stoga je Franjevački red osobito blagoslov-ljen po tolikim mučenicima diljem svijeta, a mi smo osobito ponosni što su toliki franje-vci, napose naši ujaci u Bosni i Hercegovini, svoju vjernost Kristu zasvjedočili za vrijeme otomanske agresije i okupacije, a onda i u vri-jeme komunističkoga terora, ali jednako tako i u domovinskom ratu.

Sv. Franjo Asiški, utemeljitelj Franjevačkoga reda, po kome je Bog, Otac milosrđa, pozvao i ovu našu braću, kojih se ovih dana zahvalno sjećamo, bio je ljubitelj i vjerni nasljedovatelj Krista siromašnoga i raspetoga. Iako je sv. Fran-jo, iz ljubavi prema Kristu i iz želje da svima donese radosnu vijest Evanđelja, da ispuni zem-lju Evanđeljem Kristovim, želio i sam doživjeti mučeništvo, ipak mu Bog to nije udijelio, ali ga je obdario čudesnim darom, označio ga je svetim ranama Isusovim i do danas se u Crkvi, makar je poslije sv. Franje bilo više onih koji su bili označeni tim svetim znakovima Isusove muke, liturgijski slavi samo blagdan rana sv. Franje. On se je, u želji da svoju vjernost zasvjedoči ljubavlju do kraja, zaputio u Maroko - gdje su 1220. godine mučeničkom smrću svoju vjernost



zapečatila petorica njegove braće, ali nije stigao do odredišta. Kasnije odlazi u Siriju, Egipat i Svetu Zemlju – nadajući se mučeništvu, ali Bog je i tada za njega imao drugi plan.

Bog mu, naime, određuje nešto drugo: da bude svjedok Krista i to na način iskrenoga di-jaloga sa svima, što su tada poštivali i muslima-ni te mu je i sam Sultan dopustio da on i njegova braća mogu slobodno ostati u njegovu carstvu i brinuti se za ondje živuće kršćane. Tako je os-talo gotovo sve do danas da u muslimanskim zemljama puno Franjine braće žive, navješćuju i svjedoče Evanđelje i uz cijenu mučeništva. I u ovom vidimo finoću Božjega postupanja. Mi-lost mučeništva nije udijelio sv. Franji koji je to silno želio i za to molio, ali ga je označio svetim ranama Isusovim i obradovao ga mučeničkim svjedočenjem Evanđelja tolike njegove braće.

Iako sam nije iskusio krvno mučeništvo, ipak je Bog Franji dao da je, u svjetlu Evanđelja i Isusova primjera, mogao biti učitelj istinskoga mučeništva. On svojoj braći u Nepotvrđenom pravilu (16. pogl.) jasno ocrtava način i stil evanđeoskog svjedočenja: kad dođu u kra-jeve nevjernika neka žive kao kršćani i neka se takvima priznaju, neka se ni s kim ne svađaju i ne prepiru; ako se pruži prilika neka i naviještaju Evanđelje...; ako zatreba neka i život daju za Evanđelje jer su sebe cijele, pa i svoja tjelesa, darovali, predali i prinijeli Bogu. Važno je to uočiti želimo li ispravno shvatiti bit kršćanskoga mučeništva. Naime, u takvom mučeništvu za Franju nije prvenstveno riječ o mržnji i zloći protivnika i neprijatelja Kristovih, nego o herojskoj ljubavi Kristovih učenika i pri-jatelja kojima je vjernost Kristu draža i od zem-aljskoga života. Isusov učenik umije žrtvovati i vlastiti život u mučeničkom svjedočenju, ali on protivnike ne izaziva, ne vrijeđa, ne proklinje, ne gleda u njima neprijatelje, nego samo želi da shvate i prihvate Evanđelje kao riječi života i za njih. Ovo je Franjo htio: ne ići napadati, polemizirati, a još manje vrijeđati i ponižavati nevjernike, nego biti im življeno evanđelje. I tisuće i tisuće Franjine braće, kroz cijelu pov-ijest i u svim dijelovima svijeta, to su radosno i zanosno činili, a mnogi su to i svojom krvlju zapečatili.

Posvijestili smo si kratko zbilju i važnost mučeničkoga svjedočenja, napose na način sv. Franje, a to je zapravo evanđeoski način. Lijepo je sjetiti se onih koji su to učinili, ali treba znati da to i nas tiče. Svi smo mi pozvani svjedočiti Krista Gospodina, pa i uz cijenu života. Mi se spominjemo sa zahvalnošću onoga što su Kris-tovi prijatelji činili kroz cijelu povijest Crkve i Franjevačkoga reda, ali ovo spominjanje treba postati stvarnost našega života, treba i nas pod-sjetiti da smo na to svi pozvani.

Da, važno je danas to živjeti, danas kad su – kako tvrdi papa Franjo – za kršćane diljem svi-jeta teška vremena i ima više kršćana mučenika nego li ih je bilo u vrijeme najžešćih progona u počecima kršćanstva. Svi smo mi danas poz-vani živjeti Kristovim životom, a takav život uključuje i bratsku vjerničku solidarnost, na-jprije po molitvi a onda i po svakovrsnoj pomoći ugroženim kršćanima, našoj braći i sestrama diljem svijeta, osobito u nekim muslimanskim zemljama. Valja nam biti duhovno blizi svima koji trpe nasilje zbog svoje vjere. to je obveza svih kršćana, kako nam pokazuje tradicija od prvih vremena Crkve.

Rekao bih i više: riječ je također o soli-darnosti prema onima čija su prava ugrožena, nepoštivana. Trebamo moliti Gospodina da dadne snage svima njima u takvim kušnjama i nevoljama i pomagati im na sve druge načine.

Ali valja moliti i za one koji ih progone i ubijaju naše sestre i braću u vjeri, moliti za njih Isusovom molitvom s križa: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! I osobito trebamo moli-ti za sve koje još očekuju takve kušnje, jer u kakvim vremenima živimo, možemo očekivati da će mučenička vremena za kršćane i za Crkvu bit će sve češća i teža.

I sv. Franjo nas poziva i potiče: „Svi gleda-jmo Dobroga pastira koji podnese muke križa da spasi ovce svoje. Za Gospodinom su išle ovce njegove u trudu i naporu, u sramoti i gladi, u slabosti i kušnji i u svemu ostalome, i za to su od Gospodina primile život vječni“ (Opom VI). Blagoslovimo Gospodina što su i ova šestorica franjevaca tako išli za Dobrim pa-stirom i da ih je Gospodin primio u zajedništvo svoga života. Amen.



Uvod i homilija - Fra Stjepan ČovoSubota, 18. travnja 2015.

UvodOkupili smo se i sabrali oko oltara Gospod-

njega u molitvi i sabranosti pred Kristovim križem i majčinim Gospinim likom, kako bis-mo promatrali otajstvo ljudskoga života u ko-jemu susrećemo veličinu ljubavi i žrtve, ali i duboke tragove zla i nasilja koje su podnijela naša braća iz ovog samostana i crkve tužnog datuma 19. travnja 1947. godina pa na kasnije. Obuhvaćaju nas osjećaji poštovanja i kršćanske sućuti prema umorenim i progonjenim fratrima. Upućujemo svemogućem Bogu svoju molitvu za pokoj njihovih duša, ali prosimo i milost da se počiniteljima zla raskinu okovi mržnje i zloće te priznaju svoje zlo te da se zloća i mržnja više nikada ne ponove. Raspoložimo svoja srca i prosimo milosrdnog Boga za oproštenje i da bi Kristovim lijekom praštanja bile ozdravljene rane naših duša koje nas duboko bole. Neka Gospodin bude svima milostiv! Skrušimo se pred Gospodinom i pokajmo za svoje grijehe da bi ova sveta misna otajstva bila za našu braću spasonosna a nama dala snagu za životnu borbu koja nas čeka!

PropovijedDraga braćo i sestre, dragi vjernici!Uskrsli Gospodin ohrabrio je svoje plašljive

učenike poslije muke i smrti svojim pobjedon-osnim uskrsnućem. Živimo u ozračju te uskrsne Kristove pobjede i puni nade računamo na Gos-podnju pomoć. Riječi iz današnjega Evanđelja daju nam hrabrost i da u najtežim časovima života ne klonemo duhom, kad nam Krist go-vori: »Ja sam. Ne bojte se!« (Iv 6,20). Svjesni smo da su staze ljudskoga života posute trnjem patnje, nerazumijevanja, a često ljudskom krv-lju muke i stradanja. Na nekim mjestima kao da se sakupila sva bol neopisive mržnje i zla pro-gonitelja prema pravednicima. U Crkvi je uvi-jek bilo progona, mučeništva što se događalo u našoj nedavnoj prošlosti a sada se to ponavlja na raznim stranama svijeta kada se progone mnogi kršćani. O progonjenima se moralo godinama šutjeti jer je govor o njima bio kažnjivo djelo. Ta šutnja i strah nisu ipak mogli zaustaviti glas istine koja je uvijek postojala a danas javno pro-govara. Tada je Krist progonjene hrabrio » Ne bojte se!«

Komunistička vlast 1945. godine bila je svjesna da je pokorila sve političke strukture u zemlji. Potom se sustavno okomila na Crkvu kao jedini oslonac progonjenog i ustrašenog naroda. Najprije su udarili na dr. Alojzija Stepinca, nad-biskupa i metropolita kao duhovnog vođu hrvat-skoga naroda a preko njega na druge biskupe, svećenike, redovnike i redovničke zajednice i sve vjernike. Napeti odnosi između države i Crkve doživjeli su svoj vrhunac uhićenjem nadbiskupa Stepinca 18. rujna 1946. S njim je sjela na optuženičku klupu Katolička Crkva u Hrvatskoj. Nadbiskup Stepinac osuđen je 11. listopada 1946. na 16 godina robije, uz gubi-tak građanskih prava u trajanju od pet godina. Kaznu je izdržavao u Lepoglavi, a od 1951. konfiniran je u rodni Krašić u kojem je umro 10. veljače 1960. Proglašen je blaženim 1998. godine, a danas s nadom očekujemo njegovo proglašenje svetim.

Iza procesa nadbiskupu Stepincu došla je teška i tragična 1947. godina za franjevce ovog samostana, jer je konstruiran montirani, ne-pravedni proces protiv njezinih najuglednijih članova s namjerom njihova uništenja, ukidanja



samostana i same Provincije, jer je o. fra Petar dr. Grabić, provincijal stajao na liniji osuđenoga nadbiskupa Stepinca. To su komunisti i naveli u Grabićevoj Presudi da je on »pomagač ustaša i poznati narodni neprijatelj Stepinac, koji mu je pružao podlogu, i davao pravac« (navod iz Presude). Zato treba franjevce kazniti kao što je kažnjen i nadbiskup Stepinac i odstraniti ih iz javnoga života i onemogućiti u daljnjem djelo-vanju. Kako razloga za to nema, treba izmisliti njihovu krivnju u čemu su komunisti bili veo-ma vješti jer su izišli iz boljševičke škole zla i uništenja.

Komunisti u početku svoje vlasti nisu dirali samostan jer su se zabavili drugim važnijim problemima - likvidacijama drugih političkih protivnika i narodnih neprijatelja. Ali kad se za propovijedanje i katehizaciju u samostanu i crkvi Majke Božje Lurdske posvuda razglasilo i kad su mase vjernika dolazile u crkvu, komu-nistima je to bio veliki izazov. U crkvu je hr-lilo mnoštvo svijeta svih uzrasta, tu nalazilo duhovnu utjehu u životnim iskušenjima kojih je bilo na pretek u to žalosno i nesigurno vrijeme, jer su mnogi bili zavijeni u tugu i neizvjesnost a vijesti poslije Bleiburga i Križnoga puta mnoge je zavilo u duboku žalost nad smrću njihovih najmilijih. Ponovio se Jeremijin plač: »U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema« (Jer 31,15). Tom uplašenom i obeshrabrenom narodu vjera i pouzdanje u Boga davali su snagu da ne kloni i da se nada. Ta je snaga bila nadljudska jer je dolazila od Boga, preko molitve i sakramenata.

Dostojanstveni crkveni obredi, sadržajne i poticajne propovijedi te sakramenti unosi-li su u kršćanski život snagu koja je bila jača od komunističkih progona i prijetnja. Poseb-no je oživjela Pobožnost prvih petaka koju je preporučio nadbiskup Stepinac. Komunistička vlast nije mogla gledati mnoštvo vjernika koji pristupaju na sakramente a tako i na apologet-ske propovijedi koje su posebno držali o. fra Matej Vodanović, o. fra Serafin Rajić i o. fra Josip Visković. Oni su kao vjerni sinovi Crkve, vođeni Kristovom ljubavlju, hrabro i jasno ra-zlagali Kristovo Evanđelje, kršćanski pogled na svijet i život. To je komunistima bio dokaz

da ne uspijevaju istrgnuti iz srdaca toga svi-jeta vjeru kao »opijum naroda« i prikloniti ga tekovinama revolucije, zemlji bez vjere i bez Boga, kako su obećavali. Mnogi su smatrali da se u Crkvi u Zvonimirovoj ulici skuplja više vjernika negoli u bilo kojoj zagrebačkoj crkvi. Živa propovjednička riječ i vjeronauk u crkvi ostali su jedino sredstvo kršćanskog navještaja jer su sva crkvena društva komunisti raspusti-li. I to malo prostora komunistima nije davalo spokoja. Zato komunistima nije bilo teško tim svećenicima i samostanu pripisati da je samo-stan i crkva ustaško gnijezdo koje treba uništiti.

O. Visković ističe: »Mladi, za ono smo opasno doba bili možda i nesmotreno hrabri u propovijedima. Samostan je bio snažno duhov-no središte (u njemu je tih godina živio o. Ante Antić). Stoga je bio ‘trn u oku i u peti’ komunis-tima«. Smatrali su ga ‘ustaškim leglom’. Znali su komunisti da ni hrvatski narod ni njegovi svećenici nisu za njih. Zato je trebalo ‘udariti pa-stire da bi se rastjeralo stado’. Ta je mržnja bila glavni razlog i za podmetnute optužbe. Željeli su nas jednostavno ukloniti iz naroda. […] Nas su optužili za jedno od najtežih krivičnih djela ‘protiv naroda i države’, za diverziju, jer smo im zbog povezanosti s narodom smetali. Mislili su da će, ako uklone nas, uništiti vjeru i Crk-vu u hrvatskom narodu« (Razgovor s Željkom Valentičić u Narod).

Komunisti su posegnuli za ishitrenim i ne-dokazanim optužbama protiv fratara u čemu su im pomagala ondašnja režimska sredstva javnog priopćavanja koja su ustrajnim pisanjem protiv okrivljenika stvorili psihozu krivnje. Među tim glasilima posebno se isticao zagrebački Vjesnik. Za Vjesnik je npr. Visković »Ustaški ‘ideolog’ Josip Visković ponaša se pred sudom drsko i izazovno« (28. srpnja 1947.). Prema tome, okrivljenici su krivi za sve što im se imputi-ra i kao takvi su odlično opravdanje za svaki postupak koji se prema njima primijeni, a što postupak bude gori i kazna veća, toliko će se pokazati vjernost tekovinama revolucije koja uništava sve neprijatelje koji ometaju ili uspo-ravaju njezine ciljeve. Zato se ne treba čuditi da su okrivljenici bili osuđeni i prije nego što je suđenje počelo.

Smišljeno je organiziran upad udbinih age-



nata u samostan, detaljno je pripremljen uz veliko policijsko osiguranje. U nama se sada obnavljaju strašni i tragični događaji toga 19. travnja 1947. da bi nekoliko mjeseci kasnije doživjeli svoj vrhunac osudom, smrću i ka-znama u zloglasnom kazamatu Stare Gradiške. Službenici zloglasne UDB-e upali su u samo-stan, pretresli ga i odveli u zatvor našu braću: o. Mateja Vodanovića, župnika, o. Serafina Rajića, kapelana, o. Josipa Viskovića, kapela-na, o. Leonarda Bajića, gvardijana, o. Alberta Bukića, bivšeg župnika, o. Antu Antić, magistra bogoslova, o. Mihovila Anušića, studenta filo-zofije i č. s. Janju Nazor, starješicu časnih sesta-ra. Njima su kasnije pridružili o. Petra Grabića, provincijala. O. Antića i o. Anušića nisu izveli na suđenje. Protiv ostalih podignut je montirani proces sa teškim posljedicama. Poslije uhićenja odmah su odvedeni »crnom maricom« u istražni zatvor, jedni na Savsku cestu a drugi u Petrinjsku ulicu, sjedište zloglasne UDB-e. Udbini agenti nisu nimalo bili nježni, niti su poštivali ljudska prava, smatrali su da se mogu služiti svim sred-stvima prisile kod ispitivanja okrivljenika koja im ide u prilog. Iz okrivljenika su cijedili infor-macije, priznanja i kojekakve iznuđene »istine« kako bi ih mogli što više opteretiti i donijeti što drastičnije presude. Nema doba dana u kojem nisu saslušavani, a često je saslušavanje prelazi-lo iz jednog dana u drugi, u kasne noćne sate. U tijeku procesa optuženici su izgledali izgubljeni, iscrpljeni, ošamućeni. »Udba je koristila u is-tragama metode i iskustva sovjetske policije«, tvrdi Ivan Antunac, odvjetnik. Okrivljenici su saslušavani bez svojih branitelja a da su i bili s njima ne bi im koristilo što se pokazalo tijekom suđenja. Iz toga možemo suditi koliko te izjave bez odvjetničke nazočnosti mogu vrijediti.

Suđenje fratrima trajalo je tri dana. Počelo je 23. srpnja 1947., a sudska rasprava završena 25. srpnja 1947., a osuda pročitana 28. srpnja 1947. godine. Svjedoka protiv okrivljenika uopće nije bilo. Samo je suđenje bilo potpuna negacija pra-va i sudbenog postupka jer postupak nije vođen prema utvrđenim argumentima. Tragično je bilo i to što optuženicima nije omogućena nikakva obrana. Kad je npr. fra Jozo Visković, optuženik reagirao povišenim glasom na sučev postupak protiv fra Serafinu Rajiću, odmah su ga prekinuli i nisu mu dali dalje govoriti. Državni tužitelj za

grad Zagreb Vladimir Ranogajec nije trpio su-protstavljanje i odmah je posredovao u svakom slučaju. Suđenje bez obrane i prava na obranu omogućavalo je izvrtanje istine i činjenica, prikazivanje krivnje prema volji UDBE, jer je izvođenje dokaza u korist obrane bilo zabranje-no. Optuženici se na sudu nisu snalazili, vidjelo se da ih je UDBA psihički slomila. U jednom času kad je obrana pokušala iznijeti istinu i os-poriti točke optužbe, javni tužilac je zahtijevao od predsjednika suda da se npr. dr. Ćirilu Brajši, branitelju o. Leonarda Bajića, oduzme riječ. Brajša je rekao: »Ja sam branitelj gvardijana fra Leonarda Bajića. Izjavljujem na temelju iskaza spomenutoga gvardijana da je sve podmetnuto, lažno, neistinito. Spreman sam dokazati svoju tvrdnju’. Tada se ustade javni tužitelj Vladimir Ranogajec. Diktatorskim mu riječima naredi: ‘Sjedi dolje! Daj ovamo spise! I Tebe ću stav-iti na optuženičku klupu! Odnese mu iz ruke dokumente, a Brajša iznenađen sjede na svoje mjesto.« Menđušić je prisustvovao suđenju tada je studirao teologiju u Zagrebu (svjedok Menđušić). Još je gore što su neki branitelji pomagali tužitelju da se optuženici što više ka-zne. U tomu se isticao gospodin Mate Tafra, »branitelj« fra Serafina Rajića. On je, umjesto da brani svoga klijenta, za njega tražio najveću kaznu »za primjer drugim fratrima, kvislinzima i izdajicama.«

Poražavajuću osudu pročitao je 28. srpnja 1947. Vladimir Ranogajec, predsjednik suda. Teško su zvučale riječi osude: Osuđuju se na smrt strijeljanjem o. fra Matej Vodanović i o. fra Serafin Rajić. O. Petar Grabić se osuđuje na 14 godina robije a o. Leonard Bajić na 12 godina robije. o. Jozo Visković na 15 godina gubitka slobode s prisilnim radom. O. Albert Bukić se osuđuje na sedam godina prisilnog rada s gubit-kom slobode.

Poslije pročitane osude tužitelj je tražio od svakog osuđenika da se očituje o žalbi ili pomi-lovanju. Optuženici su smatrali da nemaju od koga tražiti ni jedno ni drugo, jer nisu krivi, te zato nisu tražili nikakve milosti od suda. Vrhov-ni sud Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu potvrdio je u cijelosti prvostepenu presudu 13. kolovoza 1947. Žalost je to bila velika, u crno je bio zavijen samostan Majke Božje Lurdske



u Zagrebu, Vrbanićeva, 35 i cijela Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. O. fra Matej Vodanović i o. fra Serafin Rajić bijahu osuđeni na smrt strijeljanjem koje je izvršeno na Miro-goju, na prostoru današnjega Krematorija. Za grobove im se ne zna. Druga četvorica bijahu bačena u višegodišnje zatvorske zidine Kazne-no popravnog doma Stara Gradiška. O. Leon-ard Bajić umro je u zatvoru 17. veljače 1948., iscrpljen bolešću i nehumanim postupkom, i za njegov se grob ne zna. O. Grabića i o. Bukića zahvatila je amnestija te su radi bolesti i sta-rosti pušteni iz zatvora poslije nekoliko godina izdržane kazne. Pokopani su časno, molitvom i pijetetom u svojim redovničkim zajednicama. O. Josip Visković izdržao je cijelih 15 godina zatvorske robije. Njega je uhvatila amnestija i oprostila mu 15 dana. Molili su ga u zatvoru da napiše molbu za pomilovanje, on ju je uvijek odbijao, jer nije bio kriv. Bilo mu je na koncu žao što mu je amnestijom oprošteno i tih 15 dana. Jasno je iz svega što smo rekli da su ko-munisti, u želji da fratre osude, nametnuli im nepostojanu krivnju i na temelju izmišljenih osoba i nečasnih radnja njih okrivili i na temelju toga nemilosrdno osudili.

Osuđenim franjevcima konkretno nije ništa dokazano radi čega su okrivljeni. Istina je da nisu prihvaćali bezbožni komunizam zaodjenut rigidnim boljševizmom i da su ga odbacivali kao ideologiju, ali su imali iskrenu ljubav prema svakome čovjeku bez razlike vjere i nacije. Lju-bili su svoje svećeničko i redovničko poslanje i nisu prezali podnijeti progon radi Boga i vjere. Nevinost naše braće potvrđuje i sam proces suđenja, kao i poznati i priznati ljudi ondašnjeg komunističkog sustava. Jedan od njih jest. gosp. Oskar Piškulić, partizanski prvoborac iz 1941., koji je radi sukoba s ondašnjim vlastima dos-pio u zatvor u Staru Gradišku i susreo se s fra Julijanom Ramljakom, osuđenikom i njemu u povjerenju rekao. On je u vrijeme procesa bio je šef UDBE za jedan dio Zagreba. Fra Julijanu je, među ostalim, rekao: »Tako su ih strašno mučili da su radije išli u smrt, nego opet pod njihovu torturu. Ja ti kažem, Julijane, da su oni fratri iz Vrbanićeve potpuno nevini i da nisu imali po-jma o tvornici Gaon i o ekrazitu«.

Kada se Ilija Grubić pojavljivao na sudu

ili uoči suđenja, optuženi su sve priznavali. Piškulić tvrdi: »Tada sam shvatio da je i sama pojava istražitelja bila dovoljna da okrivljeni priznaju učinjeno« (Oskar Piškulić). Fra Josip Visković je kazao za suđenje: »Naši mučitelji su nam govorili da njima i ne trebaju priznan-ja, jer oni imaju načina i sredstava da nas os-ude i bez dokaza. Istragama su pred svijetom lažno prikazivali da vlast prema narodnim ne-prijateljima postupa ‘zakonito’. Kasnije na suđenju, na pitanje osjećam li se krivim, izjavio sam da se ne osjećam krivim« (Valentičić). Isti Visković na drugom mjestu priznaje, kad nije htio priznati što su od njega tražili, da mu je re-kao jedan major: »Nije važno hoćeš li priznati ili nećeš. Mi smo našli čir na narodnom tijelu i mi ćemo ga izrezati«.

Iako su mnogi Udbini ljudi priznali da je pro-ces franjevcima bio montiran, i da krivnja frata-ra nije ničim dokazana, komunistička ih je vlast nemilosrdno osudila, jer komunisti nisu mogli fratrima oprostiti što su nepokolebljivo stajali na braniku vjere i odanosti Crkvi, što su neustrašivo propovijedali i vjernicima pomagali da ne klone duhom i da se ne slome pred svim prijetnjama nove komunističke bezvjerne vlasti. Zagrebački se proces temeljio na izmišljenim dolascima i vezi optuženih s o. fra Jozom Mikulićem kao glavnim akterom u cijeloj inkriminaciji. Kad su komunisti izmislili takvu neistinu o fra Jozi Mikuliću i donošenju eksploziva, onda su mogli opterećivati fratre svim vrstama zločina koje su maštovito izmišljali. Fra Jozo Mikulić je pisao fra Karlu Baliću već 1947. iz Amerike, odmah čim je čuo da su fratri u Zagrebu osuđeni i da se dovodi njegovo ime u sklop procesa, detaljno opisao tijek svoga boravka u Austriji i Italiji i naveo kako nikako nije osobno ni pod tuđim imenom dolazio ni mogao biti u Zagrebu. »Na sve gornje inkriminacije ovim Ti odgovaram pod prisegom, pred Bogom i savjesti, da su one lažne, izmišljene. Ovu izjavu potkrepljujem konkretnim dokazima« (Mikulić 1947). Osim toga fra Jozo je dao pismenu izjavu kako nika-da nije dolazio u Zagreb ni pod svojim ni pod tuđim imenom nakon što je iz njega otišao 7. svibnja 1945.

Pismenu potvrdu da je fra Jozo Mikulić lažno optužen i da je donio eksploziv za rušenje



tvornice GAON dao je udbaški specijalist za vjerska pitanja Nedo Milunović jedan od istražitelja u ovom procesu. On pismeno tvrdi »da je on [fra Jozo Mikulić] potpuno nevin i da nije ilegalno prešao granicu Jugoslavije sa na-kanom terorističkog djela protiv tadašnjeg po-retka«. (Usp. P. BEZINA, Franjevci, str. 270-271.) Na temelju toga dolazimo do zaključka da je suđenje fratrima bio proces istini i prav-di. Protiv Mikulića nije nikada podignuta optužnica ili tjeralica, niti mu se sudilo u odsut-nosti radi donošenja eksploziva i umiješanosti u Zagrebački slučaj. Protiv osuđenih fratara državna vlast nije podigla građansku parnicu zbog nanesene štete u tvornici GAON, niti je rodbina išta poduzela zbog gubitka svojih članova. Fra Jozo Mikulić je mirno proveo svoj svećenički život u Americi i doživio duboku starost od 102 godine.

Lav Znidarčić, odvjetnik u Zagrebu, za proces u Zagrebu je kazao: »Osobno sam bio uvjeren, da se radi o ‘montiranom procesu’, a da osuđeni franjevci nisu prozreli metode i namjere ‘organizatora’ ovog procesa, koji je imao točno određeni zadatak i proveo ga u život. Bilo je očito, da slijede manji ili veći ‘procesi’ kojima je svrha malo pomalo ukloniti iz javnog i vjerskog života istaknute svećenike i svjetovnjake«.

Kad su zagrebački fratri osuđeni, poslati su na izdržavanje kazne u Staru Gradišku. Tko je ulazio u taj zatvor bio je uvjeren da ulazi u pa-kao mržnje i progonstva, gori nego Danteov u koji se ulazilo bez ikakve nade (lasciate ogni speranza=ostavite svaku nadu). O. Visković nam je dijelom odškrinuo vrata zatvorskih dana progona i ljudske zloće u svojoj knjizi Sjećanja s robije, Zagreb, 1994. O. Karlo Nola, provin-cijalni delegat odredio je kako se zatvorenicima treba slati pomoć u hrani: »Naši utamničenici se već nalaze u Stara–Gradiška Kazneno Popravni Dom 1/19. … Ovo šiljanje nek se točno vrši od 1. X. 1947. na teret Provincije dva paketa hrane do 7 kg«.

Ne želimo zločince opravdati bilo kakvim razlozima, ali ništa drugo ne želimo kazati nego da jednom priznaju zlo koje su počinili, da nisu

bili nježna janjad nego vuci grabežljivci, jer su ubijali i mrcvarili i ta njihova zla djela vape za Božjom pravdom. Ono što je posebno bolno jest to što su progonitelji nagrađivani za zlo koje su učinili te poslije toga uspostavili strah i teror da se o tom ne smije govoriti, godinama su us-postavili grobnu šutnju o danima svoje strahov-lade i krvavih zločina.

Naš molitveni sastanak nije ništa drugo nego gradnja mira i nositelj utjehe, oslonjeni na Božju riječ i njegovu nazočnost. Mi se ne želimo baviti zločincima i njihovim zločinačkim namjerama, krivnjama i djelima, mi na pameti nemamo ni-kakav revanšizam, nikakvu osvetu, mi želimo odati poštovanje žrtvama, želimo da one iziđu iz ilegale, anonimnosti i zaborava u koju su desetljećima bile svrstavane, želimo da zasja istina o našoj stradaloj braći u punom sjaju. Moramo kazati cijelome svijetu, da je u hrvat-skom narodu bilo svjedoka vjere koji su krvlju junaka, krvlju ljudi velikoga srca, ljubili Boga i žrtvovali se za čovjeka i svoju domovinu, koji se nisu predavali pred nikakvim lažima niti uzmicali pred nepravdama. Njihova je čvrsta vjera davala snagu za život u kasnijim teškim godinama progona, prijetnje i ponižavanja. Kasnije je ovaj samostan postao duhovno žarište i rasadište duhovne snage koja je dolazi-la od Krista preko sluge Božjega o. Ante Antića. Isus nam je očinski i utješno poručivao, to nam i danas ponavlja: »Ne bojte se onih koji ubi-jaju tijelo, a duše ne mogu ubiti!« (Mt 10,28). Naša se braća nisu strašili progona i smrti, jer su vjerovali u svoju pravednost, bili su svjesni da su žrtve bezbožnog komunističkog sustava u kojem je ideologija bila iznad čovjeka. Oni su svojom vjernošću raspetom Isusu Kristu postali pobjednici, jer su vjerovali u pobjedu Kristova uskrsnuća i u svojem životu. Uspom-ena na njih za nas je sveta! Njih ćemo se uvi-jek sjećati. Ploča, postavljena u njihovu čast, o njima će govoriti, a brzo će se pojaviti i knjiga o našim mučenicima. Progonitelja ćemo se sjećati po zločinačkim djelima kojima su se okrunili. Našoj braći neka Gospodin podari pokoj vječni, a nama dade snage da životne križeve i progone znamo pobijediti! Amen!



SPLIT: BOGOSLOVI NA MISI ZA MLADE

U CRKVI GOSPE OD ZDRAVLJA U petak, 24. travnja 2015., u organizaciji

Splitskog katoličkog centra (Udruga Skac-St), misu za mlade u crkvi Gospe od Zdravlja, pred-vodio je fra Antonio Mravak, župni vikar župe Gospe Sinjske i Provincijski promicatelj za du-hovna zvanja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja animirali su pjevanje i či-tali čitanja.

Na kraju su misnog slavlja, dvojica franje-vačkih bogoslova, fra Petar Komljenović i fra Ivo Rastočić, svjedočli o svom pozivu kako bi

potaknuli i druge mladiće i djevojke na razmi-šljanje o osobnom zvanju i poslanju te na mo-litvu za nova duhovna zvanja koja su Crkvi potrebna, što na poseban način molimo u ovom tjednu molitve za duhovna zvanja uoči nedjelje Dobrog Pastira. Milostinja prikupljena na misi namijenjena je za misiju sestara milosrdnica na Solomonskim otocima.

Nadamo se da će ovo svjedočanstvo bogo-slova ohrabriti srca mladića i djevojaka da se odazovu na Božji poziv.

PODBABLJE: PROSLAVA SV. MARKA I BLAGOSLOV POLJA Nekoliko stotina vjernika okupilo se u subo-

tu, 25. travnja 2015., kako bi proslavili blagdan sv. Marka suzaštitnika drevne imotske župe Podbablje te naslovnika crkve u Podbablju Gor-njem. Ovogodišnje središnje misno slavlje pred-vodio je dr. fra Bruno Pezo uz koncelebraciju podbapskog župnika fra Nedjeljka Čarapića.

U homiliji propovjednik je posebno istaknuo važnost sv. Marka naglasivši da bi sv. Marko koji je neizmjerno bio odan Krist trebao biti pri-mjer svim vjernicima da ga i oni slijede. Propo-vjednik se osvrnuo i na povijest spasenja koju je svetac zapisao u svom Evanđelju, a potom je aktualizirao trenutačnu tešku situaciju u hrvat-skom društvu istaknuvši kako trebamo gledati primjer ovoga sveca te biti sabrani i strpljivi.

Na kraju svečanog misnog slavlja tijekom kojega je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Podbablje pod ravnanjem Snježane Perkušić, a uz orguljašku pratnju Marele Vrljić svima se za-hvalio župnik fra Nedjeljko Čarapić. Naglasio je kako je proslava ovog blagdana produžetak Uskrsa i njegove radosti.

Prije svete mise održana je tradicionalna sve-čana procesija kroz crkveno dvorište u kojoj su mladići na rukama nosili kip svoga nebeskog suzaštitnika gdje je izvršen i blagoslov polja. Tri dana uoči blagdana župljani su se duhovno pripremali misama trodnevnicama koju je sva-ko večer nakon krunice u crkvi predvodio žu-pnik fra Nedjeljko Čarapić.

BDIJENJE ZA DUHOVNA ZVANJA U SPLITSKOJ KATEDRALI Uoči nedjelje Dobroga Pastira u splitskoj pr-

vostolnici sv. Dujma, u subotu 25. travnja, upri-ličeno je molitveno bdijenje za duhovna zvanja koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predsjednik Vijeća HBK za sje-meništa i duhovna zvanja.

Nadbiskup Barišić pozdravljajući prisutne istaknuo je kako su se na molitvi okupili u ra-zličitosti odgajatelji sjemeništa, sjemeništarci Nadbiskupijskog sjemeništa, sjemeništarci tre-ćoredaca, dominikanaca, bogoslovi, novaci isu-

sovački, franjevački bogoslovi sa odgojiteljima, kandidatice, časne sestre tolikih redova, kariz-mi, vjernici župa koji se pridružuju zajednič-koj molitvi ne samo molitvi Splitsko-makarske nadbiskupije, nego molitvama širom svijeta“. Pozvao je na molitvu Isusu Kristu koji je izvor života i koji je svoj život dao za nas i njime nas obdario. „Od nas želi da vidimo ovaj dar u re-laciji darovanosti, jer nama je dat, ali nije samo za nas. Život nam je dan da ga živimo sebi, a branimo u drugima. To je poziv u život i poziv


u životu“., istaknuo je nadbiskup i dodao kako svatko ima poziv i nitko nije anoniman za Gos-podina i svatko mu je važan. Izrazio je uvjere-nje da Gospodin zna pronaći svoje, one koji će njega radikalnije otkriti, prihvatiti i reći : „Bože i ja svoj život povezujem s tvojim koji je u obra-nu i svjedočenje punog osmišljenog života koji je usmjeren prema ostvarenosti, prema cilju“. Naglasio je kako su se mnogi odazvali i rekli svome Gospodinu da je on Istina, Put i Život, no događa se da se na tom putu izgubi hrabrost, odlučnost za dalje. Pozvao je i potaknuo na mo-litvu za one koji su već pozvani u Crkvi Bož-joj, posebno za tolike mladiće i djevojke koji osjećaju ovu prijateljsku blizinu pogled i šapat u srcu ‘znaš da računam na tebe’. „Ovo je obi-lje poziva samo je strah i nedostatak odgovora. Molit ćemo za hrabrost, za odlučnost da bi toliki ostvarili sebe na putu Dobrog Pastira“, kazao je nadbiskup.

U ime Povjerenstva za duhovna zvanja Split-sko-makarske nadbiskupije nazočne je pozdra-vio don Jenko Bulić ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa.“ Najljepši lik i slika i usporedba koja je stvarnost u našoj vjeri je slika Isusa Kri-sta Dobrog Pastira. S njime biti i bdjeti, njemu se zahvaljivati, moliti je nešto najdublje i zato

Nedjelja Dobrog Pastira je bogatstvo za sve nas koji smo već na tom putu ali i one koji će na se u slobodi svoga srca i milošću Božjom pridru-žiti. Zato, pojasnio je „dok molimo za nova du-hovna zvanja istovremeno molimo za nas koji smo na tom putu da ustrajemo u postojanosti, vjeri, autentičnosti i dosljednosti i tako budemo prepoznatljivi kao znak njegove ljubavi i na taj način drugima privlačni u prostoru i vremenu da netko i za nas može sada ili u budućnost može reći ta časna, taj redovnik me oduševljava on je stvarno Božji on je po srcu Isusovu po srcu Do-brog Pastira“. U nastavku bdijenja za duhovna zvanja Božju riječ i prigodna razmišljanja čitali su i bogoslovi, redovnici i redovnice.

U prvom dijelu programa bogoslov Petar Bulić , časna sestra Elizabeta posvjedočili su iskustvo duhovnog poziva, kao i radosti i po-teškoće s kojima se susreću. Svjedočila je i pro-govorila o svom iskustvu Anita majka trojice sinova koji su sva trojica u sjemeništu. Svojim svjedočenjem uputili su ohrabrenje svima koji promišljaju o duhovnom pozivu. Poslije svjedo-čanstava uslijedilo je euharistijsko klanjanje na kojem je pjevao zbor sjemeništaraca pod vod-stvom s. Lidije Matijević.



SINJ: HODOČAŠĆE HVARSKO–BRAČKO-VIŠKE-BISKUPIJE U subotu, 25. travnja 2015., u Svetište

Čudotvorne Gospe Sinjske hodočastili su vjernici Hvarsko–bračko-viške-biskupije predvođeni svojim župnicima i biskupom Slobodanom Štambukom. Hodočašće je upriličeno povodom 300. obljetnice slav-ne obrane Sinja. Oko osamsto hodočasni-ka stiglo je do Sinja autobusima a na al-karskom trkalištu ih je dočekao gvardijan i upravitelj Svetišta fra Petar Klapež. U procesiji su zajednički pjevajući došli u Svetište.

Velik broj ih je najprije pristupio sa-kramentu sv. ispovijedi a potom su se u 9.30 sati u povorci uputili prema gradskoj tvrđavi. Uz pjevanje marijanskih pjesama i molitvu krunice prošli su stazom puta križa do zavjetne crkvice Majke od Mi-losti na Gradu. Krunicu je, uz tekstove otajstava priređenih za hodočašće, pred-molio generalni vikar don Stanko Jerčić. Na Gospinu Gradu se nepredviđeno zate-kao prof. Velimir Borković kojeg su or-ganizatori zamolili da okupljenim hodo-časnicima ispripovjedi povijesni događaj čudesne obrane Sinja 1715. godine. Prof. Borković, autor brojnih edicija vezanih za povijest Sinja i Cetinske krajine kao i teksta za scenski prikaz „Opsade Sinja“, na vrlo živopisan način opisao je okolno-sti, tijek i ishod bitke pod Sinjem 1715. godine tako da su ga oduševljeni hodo-časnici nagradili spontanim dugotrajnim pljeskom, a generalni vikar don Stanko Jerčić svoje udivljenje koje je dijelio s ostalim svećenicima i vjernicima izrazio i riječima čestitke i zahvale. Sa zanima-njem i pobožnošću hodočasnici su proš-li kroz crkvicu Majke od Milosti. Osim toga, hodočasnike je toliko fascinirala panorama Sinja i Cetinske krajine obasja-ne suncem da su gotovo neprimjećujući prešli brojne zapreke na stazi puta križa na kojoj su još uvijek radovi u tijeku.

Okupljeni ponovno u crkvenom dvorištu u 11.00 sati, hodočasnici su sa svećenicima pje-vajući u procesiji ušli u crkvu gdje su slavili

euharistijsko slavlje koje je u koncelebraciji s osamnaest župnika iz svoje biskupije, ocem gvardijanom fra Petrom Klapežom i fra Gabri-jelom Jurišićem, uz asistenciju dvojice đakona Hvarske biskupije, predvodio biskup Slobodan.



Sva su liturgijska čitanja pjevana na tradicio-nalni način još uvijek prakticiran u toj otočnoj biskupiji. U homiliji je o. biskup potaknuo vjer-nike na „razgovor“ ili savjetovanje s Majkom Marijom u svim osobnim, obiteljskim i društve-nim prilikama. Pjevanje su skladno predvodili članovi zborova iz župa iz kojih su hodočasnici došli, a molitvu vjernika predmolili su vjernici laici, jedna redovnica i jedan đakon. Neposred-no poslije sv. mise, o. biskup je predmolio pri-godnu zavjetnu molitvu pred Gospinom slikom. Na kraju je o. gvardijan o. biskupu darovao jed-

nu repliku Gospine slike zahvalivši njemu, svim svećenicima i hodočasnicima.

Poslije zajedničkog fotografiranja uz Gospin kip u crkvenom dvorištu, hodočasnici su imali prigodu razgledati samostanski muzej. Samo-stan je ugostio o. biskupa, svećenike i časne sestre za ručak. Na povratku je jedan dio ho-dočasnika svratio u Gospino svetište u Solinu a hodočasnici s istočnoga dijela Brača koji su se vraćali preko Makarske navratili su u Imotski gdje su se pomolili u franjevačkoj crkvi sv. Fra-nje te obišli Crveno i Modro jezero.

NA NEDJELJU DOBROG PASTIRA BOGOSLOVI U UNEŠIĆU Na četvrtu uskrsnu nedjelju, 26. travnja 2015.,

franjevački bogoslovi zajedno sa svojim ma-gistrom fra Anđelkom Domazetom posjetili su župu sv. Jure u Unešiću odazvav-ši se na poziv župnika fra Luke Delića. Četvrta uskrsna nedjelja, zvana još i Nedjelja Dobrog Pa-stira, slavi se kao Dan svećenič-kih i redovničkih zvanja. Važno je spomenuti da se nalazimo i u Godini posvećenog života. Sto-ga, posjet bogoslova župi Unešić bio je znakovit jer je naglasio svr-hu, važnost i odgovornost redov-ničkog poziva.

Bogoslovi su na sv. misi, koja je započela procesijom oko žu-pne crkve u 10.30 sati, animirali pjevanje i ministrirali. Na kraju sv. mise bogo-slov fra Filip Čogelja ukratko je predstavio život bogoslova u klerikatu te progovorio o važnosti i ljepoti redovničkog poziva, a zatim je bogoslov fra Ivan Đuzel svjedočio o vlastitom putu do redovničko-svećeničkog poziva. Predsjedatelj euharistijskog slavlja bio je magistar bogoslo-va, definitor Provincije i profesor na KBF-u u Splitu fra Anđelko Domazet, a u koncelebraciji je bio župnik fra Luka Delić.

Fra Anđelko je u propovijedi progovorio o važnosti i odgovornosti svećeničkog i redovnič-kog poziva naglasivši da je danas prisutna kriza pastira i pastirske službe. Mnogi ljudi napuštaju Crkvu zbog lošeg života svećenika. Mladi više

nisu spremni prihvatiti svećenika samo zbog au-toriteta. Oni traže autoritet po životnom svjedo-čanstvu, a ne samo po službi. Potrebni su nam

svećenici i redovnici koji odgovorno žive svoje zvanje. Nadalje, postoji opasnost da, zatvaraju-ći se u svoje male zajednice, ne tražimo ovce koje su izvan ovčinjaka. Zaboravljavmo da Isus želi i one ovce koje lutaju dovesti u svoj ovči-njak. Potrebno je izići iz vlastite zatvorenosti i udobnosti i potražiti izgubljene.

Na kraju je župnik fra Luka zahvalio magi-stru i bogoslovima što su svojom prisutnošću i svjedočanstvom uveličali Nedjelju Dobrog Pa-stira. Nakon sv. mise KUD Srce Zagore izveo je prigodni program u kojem se pokazalo da ‹mlade snage› nipošto ne zaostaju u pjevanju i nastupu za starijima.



RUNOVIĆI: HODOČAŠĆE U VUKOVAR, ALJMAŠ I ĐAKOVO Vjernici iz župe Runovići su 25. travnja

2015., na blagdan Sv. Marka, evanđeliste hodo-častili u Vukovar, Aljmaš i Đakovo, a pridruži-lo im se i 13 članova Franjevačkog svjetovnog reda iz susjednih župa. Iz Runovića smo pošli u petak navečer 24. travnja u 22.30 sati te smo u Vukovar stigli u subotu ujutro nešto prije 8 sati.

Prva postaja našega hodočašća u Vukovaru bila je Opća bolnica u Vukovaru gdje nas je do-čekala gđa. Nevenka Soldo koja nas je provela kroz podrum bolnice u kojem se nalazi muzejski prostor „Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.“, a gdje smo mogli vidjeti multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar vukovarske bolni-ce tijekom jeseni 1991. god. te unutar hodnika na pločicama vidjeti slike i kronologiju svih do-gađanja od mjeseca kolovoza do 20. studeno-ga 1991. god., kao i imena ranjenika, liječnika i drugog medicinskog osoblja koji su ubijeni na mjestu Ovčara te onih osoba koje se i danas vode kao nestale.

Druga postaja našega hodočašća bilo je Me-morijalno groblje gdje nas je dočekao gosp. Da-mir Jukić, vodič. Pred središnjim spomenikom na groblju ispred nas runovićkih hodočasnika Dragan Jakić (Koso) postavio je vijenac te smo

zapalili svijeću, a zatim je župnik fra Mladen Prolić predmolio molitvu za sve one koji poči-vaju na ovom groblju.

Treća postaja hodočašća bio je odlazak na Ovčaru, a četvrta postaja bio je posjet Križu koji se nalazi na ušću rijeke Vuke u Dunav.

Peta postaja i ujedno središnji dio našega ho-dočašća bilo je slavlje sv. mise u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova koju je predslavio provinci-jal Hrvatske franjevačke provincije sa sjedištem u Zagrebu, o. fra Ilija Vrdoljak i to prigodom Nacionalnog hodočašća u Vukovar Franjevač-kog svjetovnog reda i Frame, a povodom obilje-žavanja 800 - te godišnjice rođenja Sv. Ljudevi-ta, zaštitnika Franjevačkog svjetovnog reda. Uz provincijala o. fra Iliju u sv. misi su suslavili franjevci – svećenici, duhovni asistenti franje-vačkog svjetovnog reda i Frame.

Šesta postaja našega hodočašća bio je posjet Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinj-skoj cesti, a sedma postaja hodočašća bilo je odlazak u svetište Gospe od utočišta u Aljmašu gdje su naš dolazak pred Gospinu crkvu svo-jom zvonjavom pozdravila zvona sa crkve, a č. s. Dominka Jozić nam je otvorila crkvu u kojoj smo izmolili deseticu krunice, Zdravo Kraljice



te ispjevali pjesmu Zdravo Djevo. Poslije posje-ta Gospinu svetištu u Aljmašu, predaha i okrije-pe krenuli smo natrag prema Vukovaru, a zatim preko Vinkovaca krenuli prema Đakovu, gdje je bila osma i posljednja postaja našeg hodočašća

gdje nam je župnik don Tomislav Ćorluka po-kazao velebnu katedralu te ispod nje kriptu gdje počivaju tijela đakovačkih biskupa. Iz Đakova smo oko 18 sati krenuli natrag prema Runovi-ćima.

NOVACI NA HODOČAŠĆU ‘STOPAMA SV. FRANJE ASIŠKOG’ Od 20. do 26. travnja 2015. novaci naše Pro-

vincije sudjelovali su na tradicionalnom među-provincijskom hodočašću novaka južnoslaven-ske konferencije nazvanom „Stopama sv. Franje Asiškog“. Sudjelovalo je šest provincija: zagre-bačka Sv. Ćirila i Metoda, zadarska Sv. Jeroni-ma, slovenska Svetog Križa, bosanska Bosna Srebrena, hercegovačka Uznesenja BDM i naša splitska provincija Presvetog Otkupitelja.

U ponedjeljak, 20. travnja, zajedno s novaci-ma iz Livna i Humca krenuli smo prema Trsatu odakle smo slijedećeg dana krenuli prema Asi-zu. U utorak, 21. travnja, nakon smještaja kod sestra Franjevki misionarki od Marije hodoča-stili smo u Porcijunkulu. Nakon toga krenuli smo prema crkvi Sv. Damjana gdje smo slavili

svetu misu koju je predslavio domeštar Trsat-skih novaka fra Bernardin. U srijedu, 22. trav-nja, hodočastili smo u Greccio, Rivotorto, Fonte Colombo i Poggio Bustone. Svetu misu slavili smo u Grecciu koju je predvodio fra Marko. U četvrtak, 23. travnja, jutarnja molitva je bila u kapeli Svete Klare a sveta misa u Porcijunkuli koju je predslavio meštar fra Jure. Nakon hodo-čašća u Carceri u crkvi Sv. Damjana sudjelovali su na klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sa-kramentom te na molitvi večernje. U petak, 24. travnja, cijeli dan je bio posvećen upoznavanju Asiza i njegovih svetih mjesta.

U subotu, 25. travnja, hodočastili smo na La Vernu gdje smo imali svetu misu koju je predsla-vio fra Slavko, a propovijed održao fra Pepi. U



nedjelju, 26. travnja, nakon misnog slavlja u kapeli Stigmata koju je predslavio fra Diego, novaci su krenuli prema Padovi gdje smo bili u svetištu Sv. Ante i Sv. Leopolda Bogdana Man-dića. Iz Padove su novaci krenuli prema Trsa-

tu, a u nedjelju prema kućama novicijata. Tako je završilo hodočašće novaka Južnoslavenske konferencije ‹Stopama Sv. Franje Asiškog› koje potiče novake da krenu stopama sv. Franje u svakodnevnom životu.

SPLIT: ODRŽAN SEMINAR: EKOLOGIJA I EKO-KARTA RH I BIH

KAO IZRAZ SKRBI ZA DOM U Franjevačkom samostanu na Trsteniku u

Splitu održan je 2. svibnja 2015. seminar na temu: Ekologija i eko-karta RH i BiH kao izraz skrbi za dom. Organizator seminara je bio Fra-njevački institut za kulturu mira Split.

Oko 150 sudionika seminara mogli su izoš-triti svoju ekološku optiku uz znanstveno empi-rijski utemeljene i etički u skrbi za dom zauzete poglede predavača: fra Mijo Džolan, prof. dr. Stanko Uršić, prof. dr. Ivica Grkovć, mag. soc. Ivana Brsitlo, dr. sc. Hrvoje Kalinić, dr. sc. Ivi-ca Barišić. Mr.sc. Sanja Barbalić sa suradnicima iz Hrvatskih voda predstavila je vrste pritiska na vode s kojima se ova državna agencija nosi; Mirjana Maras- Žuro predstavila je i preporu-čila naš priručnik o vodi Žeđ na izvoru, a u ve-černjem programu Marin Periš je sa grupom iz

Hrvatskog nadzemlja, Split, približio ekološku problematiku u kratkim formama anegdote, fil-ma i igrokaza.

Struktura sudionika pokazala je zastupljenost skoro svih područja RH i BiH, čime se ispunio važan cilj Seminara: umrežavanje pojedinaca i organiziranih skupina poput FRAME, FSR-a, ekoloških udruga i posebice studenata Zaštite okoliša iz Mostara, kako bismo putem interak-tivne eko-karte (u izradi) mogli u duhu kršćan-ske etike odgovornosti za život skrbiti za okoliš, za dom i za jedinstveni eko-sustav RH i BiH. Franjevački institut za kulturu mira kani nasta-viti promidžbu i umrežavanje suradnje svih koji su voljni razumjeti i prakticirati ekologiju kao skrb za dom, darovni prostor za život.

SPLIT: FRA PETAR KLAPEŽ ODRŽAO MEDITACIJU NA SVEČANOSTI OTVARANJA MOĆNIKA SV. DUJMA

Otvaranjem moćnika sv. Dujma u splitskoj prvostolnici u srijedu 6. svibnja započela je sre-dišnja proslava Sudamje 2015. Kao što je obi-čaj, moćnik s Dujmovim relikvijama na oltaru sv. Dujma otvorili su prepozit Metropolitanskog kaptola mons. Nedjeljko Ante Ančić i splitski gradonačelnik Ivo Baldasar. Ispjevana je potom svečana Večernja koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić

u zajedništvu s crkvenim velikodostojnicima i gostima. Nakon pozdravnih riječi nadbiskupa Marina Barišića u nastavku Večernje prigodnu meditaciju izrekao je fra Petar Klapež gvardi-jan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske koji je u središte svoga razmišljanja stavio duhovnu vri-jednost poruke pisma upućenog crkvi u Sardu iz knjige Otkrivenja u kojoj Isus u 2. i 3. poglavlju govori o Crkvi.

ODRŽANI MINISTRANSTKI SUSRETIVrgorac, 25. travnjaU organizaciji provincijskog Vijeća za du-

hovna zvanja održan je u župi Vrgorca u subotu, 25. travnja 2015., na blagdan sv. Marka, mini-stranstski susret na kojem su sudjelovali mini-stranti i njihovi voditelji iz slijedećih župa: Lo-

vreć, Plina-Stablina, Šibenik-Gospa van Grada i Vrgorac. Ukupno je sudjelovalo 68 ministra-nata. Euharistijsko slavlje u 10 sati predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman. Kroz pro-gram je vodio fra Antonio Mravak, provincijski promicatelj za duhovna zvanja, a pomagali su


franjevački bogoslovi i članovi Frame Vrgo-rac. Uoči euharistijskog slavlja župnik fra Ivica Omazić izrazio je radost da se ministrantski su-sret održava u župi Vrgorac, a zatim je zaželio dobrodošlicu svim sudionicima susreta: provin-cijalu fra Jošku, ministrantima i njihovim vodi-teljima.

Započinjući misno slavlje o. Provincijal je zahvalio župniku fra Ivici i članovima Frame na srdačnom gostoprimstvu koji su uložili svoj trud kako bi današnji susret prošao u lijepom druženju. Zatim je o. Provincijal pozdravio sve sudionike naglasivši kako je za vrijeme svete mise potrebno zahvaliti Bogu na daru lijepog vremena, zahvaliti roditeljima i bližnjima koji uvijek nastoje učiniti naš život radosnijim i bo-ljim, zahvaliti Bogu za mladost i zdravlje ali i moliti Boga da sve naše župne zajednice budu ozračje zajedništva i radosti. Na kraju uvodnih riječi fra Joško je pozvao na molitvu za nove redovnike, svećenike i časne sestre jer je uzalud imati crkve kao građevine ako nema svećenika koji će u njima služiti i dijeliti sakramente.

Na početku propovijedi o. Provincijal je rekao kako je sv. Marko po evanđelju koje je napisao ostao prepoznatljiv. Ima dječaka i dje-

vojčica koji su prepoznatljivi po odjeći, obući, mobitelima ili nekim drugima stvarima. „Vi ste, dragi ministranti, mali apostoli u obitelji i u školi“ i po tome trebate biti prepoznatljivi i svjedoci roditeljima i nastavnicima da ste Kri-stovi učenici i njegovi anđelčići. „Vi ste, mini-stranti, ogledalo svojih roditelja i nastavnika. Kao takvi nastojte biti prepoznatljivi po do-broti, pristojnosti,učenju, prijateljstvu i kršćan-skom vladanju jer se to očekuje od svih koji služe Bogu i koji su prijatelji Božji“, rekao je o. Provincijal i nadodao kako upravo ministrant-ski susreti služe da se naučimo toj prepoznatlji-vosti. Među ostalim, ovi naši susreti služe kao nagrada i upoznavanje drugih ministranata jer tako vidite da niste sami. Na kraju propovije-di o. Provincijal je ukratko progovorio o svom franjevačkom pozivu i pozvao ministrante da se ne boje odazvati Božjem pozivu kao redovnik, svećenik ili časna sestra usprkos tome što će se neki narugati na taj poziv. „Budite dobri aposto-li Isusa Krista koji će uvijek biti prepoznatljivi“, završio je o. Provincijal.

Nakon misnog slavlja ministranti župe Gos-pe van Grada iz Šibenika, pod vodstvom žu-pnog vikara fra Perice Maslaća, izveli su skeč



“Brat Franjo, sestrica voda”.Ručak za sve sudionike susreta pripredio je

župnik fra Ivica uz pomoć župljana. Nakon ruč-ka uslijedio je kviz za ministrante. Rezultati na-tjecanja u kvizu: 1. Gospa van Grada (Šibenik), 2. Lovreć-Opanci i 3. Vrgorac. U nogometnom natjecanju prvo mjesto osvojila je ekipa Lo-vreć-Opanci, drugo Gospa van Grada i treće Plina-Stablina.

Sinj, 9. svibnjaU organizaciji provincijskog Vijeća za du-

hovna zvanja održan je u samostanu i župi Gos-pe Sinjske u Sinju u subotu, 9. svibnja 2015., ministrantski susret na kojem su sudjelovali ministranti i njihovi voditelji iz slijedećih župa: Imotski (i filijala Glavina), Hrvace, Omiš, Prgo-met, Otok, Sinj (i filijale Karakašica, Čitluk, Ja-sensko, Lučane), Studenci i Zmijavci. Ukupno je sudjelovalo oko 180 ministranata. Uz mini-strante bili su fra Miro Ančić, fra Filip Budić, fra Jure Hrgović, fra Zoran Jonjić, fra Frano Pu-pić Bakrač, fra Neven Pavlinušić, fra Kristijan Šilić, fra Ante Vugdelija i fra Ivan Vuletić. Su-sret je započeo okupljanjem oko 9.30 sati.

Prvi dio susreta započeo je procesijom kroz samostansko dvorište, a zatim euharistijskim slavljem u 10 sati u crkvi Gospe Sinjske koje je predvodio sinjski gvardijan fra Petar Klapež. Uoči euharistijskog slavlja provincijski promi-catelj za duhovna zvanja fra Antonio Mravak pozdravio je sve ministrante, njihove župnike i voditelje, gvardijana fra Petra Klapeža, prefekta Sjemeništa fra Ivana Udovičića, te sjemeništar-ce i bogoslove. Svim sudionicima susreta zaže-lio je dobrodošlicu i želju da ih prati zagovor nebeske majke Gospe Sinjske. Litugijsko pje-vanje predvodili su sjemeništarci, a za orgulja-ma je bio fra Ivan Udovičić.

Započinjući misno slavlje o. Gvardijan je istakao kako su ministranti „cvijeće oko oltara“ jer služe Isusu, a zatim je rekao kako će moliti Isusovu majku, Čudotvornu Gospu Sinjsku, da ministrante prati u njihovu životu kako bi ustra-jali u služenju Isusu i, ako ih pozove, da imaju hrabrosti odazvati se pozivu na franjevački ili svećenički život.

Na početku propovijedi gvardijan fra Petar Klapež zamolio je ministrante da pogledaju pre-ma slici Čudotvorne Gospe Sinjske i promatraju



njezin lik, lik majke koja može biti radosna ili tužna ovisno o tome kakvi su ministranti. Za-tim je ukratko protumačio sliku Gospe Sinjske naglasivši njezinu majčinsku pomoć od prvoga dana do danas. U razgovoru s sjemeništarcem, bogoslovom i đakonom fra Petar je ministran-tima ukratko predstavio život mladića koji se odgajaju kao bi postali fratri i svećenici. Nakon misnog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje oko kipa Gospe Sinjske u samostanskom dvo-rištu.

Drugi dio susreta nastavljen je natjecanjem u kvizu. Nakon prvog kruga, koji je bio u pisa-nom obliku, u drugi krug su ušle ekipe s mak-simalnim brojem bodova, a pobjednici kviza su ministranti iz župe Sinj, drugo mjesto su osvoji-li ministranti iz Omiša, a treće iz Prgometa pod vodstvom župnika fra Ante Vugdelije, iz župe koja broji 180 vjernika (uključivši i Labin) ali redovito sudjeluju na ministrantskim susreti-ma. Drugi dio susreta završio je zajedničkim ručkom koji su posluživali članovi Franjevačke mladeži (Frame) Gospe Sinjske.

Sportsko natjecanje u nogometu, košarci i drugim igrama održan je na igralištu kod Fra-

njevačke klasične gimnazije.U nogometnom natjecanju prvo mjesto osvo-

jila je ekipa Otok, drugo Imotski i treće Zmijav-ci. U košarci su najbolji bili iz župe Sinj, drugo mjesto je pripao ministrantima iz Zmijavaca, a treće Omišanima. Osim navedenih sportskih natjecanja ministranti su također potezali ko-nop, trčali u vrećama …. Zanimljivo je bilo pri-mijetiti kako su se ministranti, iako iz različitih župa, radosno družili jedni s drugima jer se neki od njih poznaju od prošlih ministrantskih susre-ta.

Drniš, 23. svibnjaU organizaciji provincijskog Vijeća za du-

hovna zvanja održan je u župi Drniš u subotu, 23. svibnja 2015., ministrantski susret na kojem su sudjelovali ministranti i njihovi voditelji iz slijedećih župa: Banjevci, Drniš, Kadina Gla-vica, Knin, Konjevrate, Lišane, Meterize, Met-ković, Miljevci, Siverić, Promina, Šubićevac, Vinjani i Vrgorac. Ukupno je sudjelovalo oko 230 ministranata.

Uz ministrante bili su fra Žarko Maretić, fra



Petar Klarić, fra Mario Radman, fra Ivan Šimu-nac, fra Bože Ćurčija, fra Ćiro Čikara, fra Mirko Klarić, fra Lukica Vojković, fra Ivan Vidović, fra Stjepan Matić, fra Petar Pletikosa, fra Bože Morić, fra Lazar Perica, fra Denis Šimunović i fra Ivica Omazić. Među voditeljima ministrana-ta bili su i vjernici laici. Pjevanje su predvodili članovi drniške Frame.

Susret je započeo okupljanjem oko 9.30 sati. Prvi dio susreta započeo molitvom sv. Franje Asiškog „Klanjamo ti se“ i molitvom za du-hovna zvanja, a zatim je susret nastavljen po-zdravnim govorima. Provincijski promicatelj za duhovna zvanja fra Antonio Mravak pozdravio je sve ministrante, njihove župnike i voditelje, te novake i meštra. U pozdravom govoru pre-nio je i pozdrave provincijala fra Joška Kodžo-mana koji sudjeluje na Generalnom kapitulu u Asizu. Fra Antonio je zatim zahvalio fra Mariju Radmanu, župniku fra Petru Klariću i članovi-ma Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži koji su uložili mnogo truda i ljubavi u organizaciji ovoga susreta. Potom se sudionici-ma ministrantskog susreta obratio gradonačel-nik Drniša Josip Begonja koji je naglasio kako je i on bio ministrant te da „biti ministrant onda i danas jest čast i obveza. Biti ministrant znači biti bolji sutra, promišljati o životu, vjeri i obi-telji. Danas su neki bivši ministranti profesori, liječnici, političari… to su oni koji su stup za-jednice“. Na kraju je izrazio radost održavanja ministrantskog susreta u Drnišu i svima zaže-lio dobrodošlicu. Fra Petar Klarić zahvalio je gradonačelniku Begonji, a zatim pojedinačno pozdravio sve sudionike susreta. Euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Ante predvodio je fra Petar Klarić, definitor i župnik, koji je na početku propovijedi ukratko opisao ulogu ministranata koji svojim „Evo me“ služe oko oltara i na taj su način poput apostola blizu Isusa i idu za Isusom.

Slaveći svetu misu u crkvi Sv. Ante fra Petar je napomenuo kako su ministranti „cvijeće i ljilja-ni oko oltara“ i pozvao ih je da mole Boga kako bi otkrili Božji plan u njihovu životu. Potom im je ispričao kako je on imao san da postane fra-tar i župnik. I taj se san ostvario iako je bilo poteškoća u početku jer su mu se rugali i ismi-javali ga zbog njegova izbora da postane fratar. Na kraju im je uputio poruku da budu „hrabri i odlučni u nasljedovanju Isusa kako biste jednog dana preuzeli odgovornost za Crkvu, dom i Do-movinu!“, završio je fra Petar.

Drugi dio susreta nastavljen je natjecanjem u kvizu i predstavljanjem ministranata. Sudionici kviza prvo su odgovarali na pitanja u pisanom obliku, a drugom krugu u usmenom obliku. U drugi krug su ušle ekipe s maksimalnim bro-jem bodova, a pobjednici kviza su ministranti iz župe Meterize, drugo mjesto su osvojili mini-stranti iz Vinjana, a treće iz Šubićevca.

Dok su se jedni ministranti natjecali u kvi-zu, drugi su predstavljali svoje ministrantske zajednice. Uoči predstavljanja zajednica čla-novi drniške Frame za ministrante su priredili kratki igrokaz. U predstavljanju su sudjelovali i novaci koji su predstavili „malu franjevačku obitelj“ s Visovca istaknuvši posebno život i rad novaka. Drugi dio susreta završio je zajednič-kim ručkom koji su posluživali članovi Franje-vačke mladeži i Franjevačkog svjetovnog reda iz Drniša.

Sportsko natjecanje u nogometu održano je u školskoj sportskoj dvorani. U nogometnom na-tjecanju prvo mjesto osvojila je ekipa Metković, drugo Banjevci i treće Drniš. Za vrijeme natje-canja ministranti su se na tribinama zabavljali, upoznavali i podržavali navijanjem svoje ekipe.

Fra Antonio Mravak redovito je zahvalio svim sudionicima i zaželio im sretan povratak u svoje župe.

KARAKAŠICA: PROSLAVLJEN SV. LEOPOLD B. MANDIĆ Na šestu vazmenu nedjelju, 10. svibnja

2015., u proslavi sv. Leopolda Bogdana Mandi-ća u Karakašici sudjelovali su franjevački bogo-slovi iz Splita. Misno slavlje, koje je započelo procesijom u 10 sati, predslavio je fra Domagoj Volarević, domagistar bogoslova i profesor na

KBF-u u Splitu. U koncelebraciji je bio fra Jure Hrgović koji poslužuje filijalu u Karakašici, a ujedno je i profesor na KBF-u u Splitu i u Fra-njevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Pjevanje na misi animirao je župni zbor i zbor franjevač-kih bogoslova uz orguljsku pratnju đakona fra



Kristijana Šilića. Sv. Leopold Bogdan Mandić u Karakašici slavi se na nedjelju prije svečeva spomendana, tj. 12. svibnja.

Fra Domagoj je u propovijedi naglasio da moramo ljubiti jedni druge onom ljubavlju ko-jom nas Bog ljubi. To nije jedna od ljubavi koju današnji svijet nudi – nestalna, kratkotrajna i nepotpuna. Božja ljubav je ona ljubav koja se očitovala u riječima i djelima Isusa Krista. Krist nam nije samo ostavio zapovijed ljubavi već nam je ljubav očitovao svojim primjerom. Sto-

ga, svi smo pozvani ljubiti kako je Krist ljubio, a to znači ljubiti Boga svim srcem poštivajući, prihvaćajući druge i čineći dobro bližnjima.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je fra Jure i čestitao majkama majčin dan. Nakon mise svi su bili pozvani na zajedničko druže-nje i domjenak pored crkve kojeg su pripremile vrijedne domaćice iz Karakašice. Zahvaljujući djeci i njihovoj zaigranosti te pjesmi članova iz kulturno-umjetničkih društava vladalo je ugod-no i obiteljsko ozračje.

SINJ: ODRŽAN MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O 300. OBLJETNI-CI SLAVNE OBRANE SINJA 1715. GODINE

Otvorenje SimpozijaU Franjevačkoj dvorani Gospe Sinjske u če-

tvrtak, 14. svibnja 2015., započeo je međuna-rodni znanstveni skup o 300. obljetnici slavne obrane Sinja 1715. godine pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Or-ganizatori Znanstvenog skupa su Franjevač-ki samostana Gospe Sinjske, Viteško alkarsko društvo Sinj te Grad Sinj i gradovi i općine Ce-tinske krajine. Suorganizatori Znanstvenog sku-pa su Splitsko-dalmatinska županija, Splitsko-makarska nadbiskupija, Franjevačka provincija

Presvetog Otkupitelja i Sveučilište Split. Pred-sjednik organizacijskog odbora je fra Josip Gr-bavac, a članovi su fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, dr. sc. don Josip Dukić, mag. pol. Jakov Žižić, dr. sc. Ante Milošević i dr. sc. Frano Strikić.

Na otvaranju Međunarodnog znanstvenog skupa o 300. obljetnici slavne obrane Sinja 1715. godine u 9 sati pozdravne riječi uputili su predsjednik Skupa fra Josip Grbavac, uime predsjednika HAZU akademik Radoslav To-mić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nad-biskupije prof. dr. sc. Ante Nedjeljko Ančić,



vikar Franjevačke provincije Presvetog Otku-pitelja fra Ante Udovičić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, prorektorica Sveučilišta u Splitu Rosanda Vulić, predsjednik VAD-a Stipe Jukić, dogradonačelnica grada Sinja Kristina Križa-nac, u ime ostalih gradova i općina Cetinske krajine gradonačelnik Trilja Ivan Šipić, ramski gvardijan fra Tomislav Brković.

Uime organizatora fra Josip Grbavac je re-kao:

„Poštovani akademiče Tomiću, pastoralni vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije, provin-cijski vikaru, uvaženi uzvanici i gosti, uvaženi sudionici ovoga svečanog Skupa!

Čast mi je da vas u ime Organizacijskog od-bora mogu s osobitim poštovanjem pozdraviti i zaželjeti vam srdačnu dobrodošlicu. Počašćeni smo vašom nazočnošću.

1989. godine održali smo znanstveni skup u ovoj istoj dvorani, podignutoj za tu zgodu, po-vodom 150. obljetnice Franjevačke klasične gi-mnazije u Sinju pod pokroviteljstvom ondašnje JAZU. Čast mi je da danas mogu pozdraviti Ra-doslava Tomića, akademika Hrvatske akademi-je znanosti i umjetnosti koja se rado prihvatila pokroviteljstva nad ovim znanstvenim skupom. Hvala Vam! I dobro nam došli!

Dopustite da pozdravim i druge ugledne go-ste: pastoralnog vikara Splitsko-makarske nad-biskupije prof. dr. sc. Antu Ančića, prorektoricu

Sveučilišta u Splitu Rosandu Vulić, zamjenika Provincijala fra Antu Udovičića. Provincijal je upravo ovih dana na Generalnom kapitulu Franjevačkog reda u Asizu, pozdravljam gra-donačelnike i načelnike Gradova i općina Ce-tinskoga kraja, predstavnike političkih strana-ka, zamjenika gradonačelnika Bandića gosp. Tihomira Majića.

Osobita mi je čast da mogu pozdraviti na-šeg uzvanika iz naše kolijevke Rame gvardijana ramskog samostana fra Tomislava Brkovića.

Osobito mi je zadovoljstvo da mogu uputiti srdačne pozdrave svim sudionicima ovoga sve-čanog znanstvenog skupa koji je zacrtan tako da bude središnjim dijelom ove manifestacije, retrospekcijom prijeđenog puta, ali i putokazom svježih perspektiva povezanih s ovom, obvezu-jućom, visokom jubilarnom obljetnicom.

Posebno se radujem što su se oko ove ma-nifestacije zajednički okupili uz Franjevač-ki samostan Gospe Sinjske i Alkarsko društvo svi gradovi i općine Cetinske krajine, jer se u 50-godišnjem razdoblju komunizma Alka poku-šala prisvojiti i odvojiti od bilo kakva vjerskog sadržaja, a u službenoj komunikaciji Gospina uloga u pobjedi nad Turcima uglavnom se pre-šućivala, iako su Gospa i franjevački samostan u Sinju, kao glavni kohezijski čimbenici, saču-vali kontinuitet slavlja do dana današnjega.

Nakon slavne pobjede nad neprijateljem 1715. godine, narodni vođe su odlučili da će na taj dan svake godine igrati vitešku igru Alku, u koju je utkana povijesna istina o junačkoj borbi protiv Turaka i vjerovanje o osvajanju sinjske tvrđave uz Gospinu pomoć. Upravo su taj kult Čudotvorne Gospe i trčanje srednjovjekovne vi-teške igre, koji su postali „svetinje» ovoga kra-ja, bili ključni za oblikovanje novog kolektivnog identiteta stanovnika Cetinske krajine.

Da bi Čudotvorna Gospa Sinjska i Alka osta-le izravno vezane uz slavnu pobjedu i sačuvale svoju izvornu povezujuću snagu, koju su nekoć imale, trudili smo se da se, slaveći ovaj časni 300. jubilej slavne pobjede pod Sinjem, pod za-štitom te iste Gospe, zajedno zagledamo u za-jedničku nam baštinu iz koje smo ponikli, bašti-nu koja nas je obilježila.

Slaveći ovu 300. obljetnicu „laetamur iis



quae recordamur“ - kako veli Ciceron - veseli-mo se onome čega se sjećamo. Veselimo se jer velike uspomene čine narode velikima.

Svima vama želim da po ovom bogatom znanstveno-kulturnom programu i duhovnom sadržaju budete dionici povijesti, ljudske hra-brosti i kršćanske vjernosti, njezini svjedoci i proroci u sadašnjosti, za našu budućnost.

Uime Organizacijskog odbora još jednom vas sve pozdravljam, želim vam dobrodošlicu i plodan rad, ugodno slušanje i pamćenje onoga što je vrijedno i što može biti poticaj, usmjere-nje i nadahnuće svima nama.“

Uime mons. Marina Barišića, splitsko-ma-karskog nadbiskupa, pozdravne riječi izrekao je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupi-je prof. dr. sc. Ante Nedjeljko Ančić:

„Poštovani vikaru Provincije, poštovani gvardijane Samostana Gospe Sinjske, cijenjeni predstavnici društvenog, kulturnog i političkog života Županije, grada Sinja i Cetinske krajine, uvaženi organizatori i predavači, dragi gosti.

Kao pastoralni vikar prenosim Vam pozdra-ve i dobre želje Splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića. On nije mogao doći na početak ovoga simpozija jer kao Veliki kance-lar danas predvodi svečanu misu na proslavi Dana katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i sudjeluje kao domaćin na prigodnoj akademi-ji koja se tim povodom organizira za studente i profesore toga učilišta. Ovom skupu će se pri-družiti večeras i predvoditi euharistiju.

Cijela se naša nadbiskupija na svoj način uključila u proslavu velikog jubileja 300 godina obrane Sinja od Turaka po zagovoru Bogoro-dice koju u litanijama zazivamo “pomoćnicom kršćana”. Želeći počastiti ovo Gospino svetište i samostan mi smo ovdje održali prošlu advent-sku rekolekciju svih svećenika nadbiskupije i tada smo bili upoznati s tijekom priprema i sa-držajem raznovrsnog i bogatog programa koji se tim povodom priređuje.

Od tada se u suradnji sa župnicima organizi-raju brojna hodočašća različitih skupina naših vjernika na župnoj ili dekanatskoj razini u Sve-tište Gospe Sinjske.

Sa zanimanjem smo pratili i podržavali, koli-ko je u našoj moći, sve napore oko organizacije, obilježavanja i popularizacije ovoga značajnog nacionalnog jubileja na svim razinama: pasto-ralno-duhovnoj, kulturnoj i znanstvenoj.

Ta će nastojanja zacijelo uroditi plodom. Pre-davanja na ovom skupu će svestranije proučiti i dublje sagledati povijesni događaj obrane Sinja i bolje rasvijetliti njegovo kulturološko duhovno i nacionalno značenje za cijeli ovaj kraj. Istražit će se i nanovo vrednovati cjelokupna kulturna i tradicijska baština Sinja i Cetinske krajine tije-kom protekla tri stoljeća. I na kraju ali ne manje važno nadam se da će duhovni sadržaji u ovoj proslavi pridonijeti rastu kršćanske vjere i biti poticaj življenju u duhu Evanđelja. Svim sudi-onicima želim zanimljiva predavanja,ugodne susrete i plodan rad.“

Provincijski vikar fra Ante Udovičić, uime provincijala fra Joška Kodžomana, obratio se ovim riječima:

„Poštovani o. Gvardijane, pastoralni vika-ru Splitsko-makarske nadbiskupije, predstav-nici Viteškog alkarskog društva Sinj, nositelji i gradske i županijske vlasti te općinskih vlasti



Cetinske krajine, cijenjeni predavači, uvaženi gosti, sve vas pozdravljam kako u svoje osob-no ime, tako i u ime mnogopoštovanog provin-cijala fra Joška Kodžomana, koji zbog obveza prema Redu ne može nazočiti Međunarodnom znanstvenom skupu o 300. obljetnici slavne obrane Sinja!

Od početka kršćanske povijesti, tvrdnja da je Isus gospodar nad svijetom i nad poviješću uključuje i priznanje da čovjek ne smije vlastitu osobnu slobodu apsolutno podvrći nikakvoj ze-maljskoj sili, nego samo Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu: Car nije Gospodin”, „Crkva vje-ruje (...) da u svom Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj svekolike ljudske povijesti (usp. KKC).

Stoga je sasvim razvidno da u Isus Kristu, Gospodaru života i smrti, povijest čovjeka i čovječanstva kao i sve stvoreno nalazi svoju „rekapitulaciju”, svoje nadnaravno dovršenje (usp. KKC).

Povijest ne možemo izbjeći. Akteri smo kako osobne, tako nacionalne i svjetske povijesti. Cr-kva, Otajstveno tijelo kojem je glava sam Gos-podar života i smrti, također je u povijesti, ali ona je u isti mah i nadilazi. Jedino „očima vje-re” može se u njezinoj vidljivoj stvarnosti isto-vremeno vidjeti duhovna stvarnost, nositeljica božanskog života (usp. KKC).

Tu stvarnost vjere Djevica Marija ostvaruje na najsavršeniji način svojom poslušnošću. Bu-dući da je vjerovala, da „Bogu ništa nije nemo-guće” (Lk 1,37), Marija je s vjerom primila po-ruku i obećanje koje joj je donio anđeo Gabrijel i dala svoj pristanak: „Evo službenice Gospod-nje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38).

Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutar-nje pomoći Duha Svetoga! A ipak nije ništa ma-nje istinito, daje vjera izvorno ljudski čin!

Ne protivi se slobodi niti čovjekovu razumu, da čovjek povjeruje Bogu i prione uz istine koje je on objavio.

U tom svijetlu vjere istinski pogled u prošlost više je od učenje na greškama, maglovito sje-ćanje ili slavljenje pojedinih događaja; istinski pogled u prošlost nadilazi hvalospjeve ili mož-da tužaljke; istinski pogled u prošlost nije korak

unatrag, nego svijetlo za iskorak u budućnost.Iz današnje perspektive svjetske scene gdje

se na Bliskom istoku, u širem smislu, odvija nevjerojatan progon kršćana od strane islam-skih fundamentalista, možda nismo ni svijeni, ali ovaj Međunarodni znanstveni skup o 300. obljetnici slavne obrane Sinja, za mene osobno ima kudikamo dalekosežnije horizonte.

Riječ jeo horizontima slobode vjeroispovi-jesti, odgovornog poziva na obranu osobnog i nacionalnog cjelovitog kako duhovnog tako i vidljivog integriteta.

U tom smislu, nadam se, da će vaša poruka, cijenjeni predavači biti jezgrovita i jasna, te da će predavanja novim svjetlom osvijetliti doga-đaje iz 1715. godine. Neka vaša poruka bude usmjerena prema sutrašnjici, a ne zatvorena u sadašnjosti.

I dok zazivam na sve sudionike blagoslov Trojedinog Boga i molim zagovor naše nebe-ske Majke, koju častimo kao Čudotvornu Gospu Sinjsku, molim da istinski pogled „očima vjere» u prošlost ne bude korak unatrag, nego svijetlo za iskorak u budućnost. Živjeli i sretno!“

Fra Petar Klapež, gvardijan samostana Gospe Sinjske, rekao je u pozdravnim riječima:

Poštovani pastoralni vikaru naše nadbisku-pije i vikaru naše Provincije, cijenjeni akade-mici, profesori i predavači, subraćo svećenici, časne sestre, braćo i sestre dragi štovatelji Ču-dotvorne Gospe Sinjske, pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u uto-



rak smo u Zagrebu velikoj nihovoj dvorani za-počeli Međunarodni znanstveni simpozij o 300. obljetnici slavne pobjede pod Sinjem nad Turci-ma, koja se dogodila uz Gospin zagovor davne 1715. god.

Simpozij je otvorio predsjednik HAZU aka-demik Zvonko Kusić, koji je posebno istaknuo da je Akademija najprimjerenije mjesto za pro-slavu 300. obljetnice obrane Sinja, budući da se radi o jednoj od temeljnih hrvatskih institucija čija je zadaća uz ostalo čuvanje i izgradnja hr-vatskog nacionalnog identiteta i doprinos jedin-stvu hrvatske nacije.

Davno je Ciceron ustvrdio da je povijest uči-teljica života. Stoga su mudri ljudi uvijek po-štivali svoje pretke, prihvaćali ono što su oni dobra učinili i na tim čvrstim temeljima gradili novu, bolju i ljepšu sadašnjost.

‘Kolektivna patnja i kolektivna pobjeda dva su elementa koji dominiraju u fenomenu „Gos-pe Sinjske i Sinjske Alke“, kazao je akademik Kusić, istaknuvši da je štovanje Gospe Sinjske kao neodvojivog dijela Alke koje je, zahvalju-jući franjevcima, snažno utjecalo na identitet ljudi sinjskoga kraja.

Draga braćo i sestre, neobično mi je drago da danas ovdje u Sinju u našem franjevačkom samostanu nastavljamo u istom znanstvenom ozračju s ovim Simpozijem o tristotoj obljetnici Gospe Sinjske i Sinjske Alke.

Svi mi koji smo rodom u ovom dijelu lijepe naše Domovine, Cetinske krajine posenbno smo ponosni što nam je sam Bog podario našu nebe-sku Majku Čudotvornu Gospu Sinjsku i Sinjsku Alku. Već tristotine godina Sinj i Cetinska kra-jina ponosi se tim Božjim darom diljem cijeloga svijeta.

U jubilarnoj 300. godini te čudesne Gospine pobjede nad Turcima Gospa nas još više unosi u otajstvo našega života. Stavlja nas u ozračje proslave u kojoj nam Blažena Djevica svijetli kao najidealniji uzor ljudske suradnje s Bogom. To je plod Božje ljubavi i ljudske nesebičnosti objavljujući što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

U svakom jubileu čuvari Svetišta sinjski fratri zajedno s vjernim pukom cetinske kraji-

ne predali su nam posebne vrijednosti koje su ostale kao trajni znak i zahvala Bogu i Gospi za primljene milosti. To djelovanje fratara, kad su drugi put došli u Sinj 1687. god. i sve što su kroz 300 godina stvarali od legendarnog fra Pavla Vučkovića do danas je ite kako vrijedno. Puno se toga pokazalo dobrim i to s poštovanjem tre-ba čuvati i zadržati i u ovom jubileu posebno proslaviti.

Cijeli je program simpozija razrađen u tri znanstvene cjeline s 55 predavača. Prvi dio sim-pozija obradit će „Opću Povijest Sinja i Cetinske krajine“ Drugi dio „Povijest Svetišta i kult Gos-pe Sinjske“ i treći dio „Povijest Sinjske Alke”.

Obogoćenje ovom simpoziju dat će i prosla-va Spasova u Cetini, koju ćemo proslaviti euha-ristijskim slavljem u subotu u 10.30 sati, kojeg će predvoditi msgr. Marin Barišić, Splitsko-Ma-karski nadbiskup.

Završetak simpozija bit će u nedjelju 17. svib-nja u 10.00 sati sa svečanom sv. misom u crkvi Gospe Sinjske, koju će predvoditi rektor Hrvat-skoga Katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić.

Vanjska proslava jubilarne 300. Sinjske Alke održat će se 9. kolovoza pod pokroviteljstvom presjednice Republike Hrvatske gđe. Kolinde Grabar Kitarović, a na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza točno na dan te slavne pobjede nad Turcima pod Sinjem 1715. god. proslava će se održati svečanom procesijom i svetom Misom koju će kao papin delegat predvoditi uzoriti kar-dinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup.

Ovaj 300. jubilej stavljamo u ruke naše Ne-beske Majke, Čudotvorne Gospe Sinjske. Mo-limo Majku Mariju da nas ti duhovni, kulturni i materijalni programi potaknu da se mi fratri zajedno sa svim hodočasnicima i sudionicima slavlja, kao i svim ljudima dobre volje, u ovomu jubileju što više približimo Gospodinu Bogu.

Svi smo mi fratrti zajedno s VADOM, gra-dom Sinjem, te gradovima i općinama cetinske krajine, kao nosioci ove 300. obljetnice pred Bogom i Gospom odgovorni da ovaj dar Neba na što dostojniji način proslavimo, u svakidaš-njem životu svjedočimo i prenesemo ga na diku i ponos slijedećim pokloljenjima Cetinskog kraja i cijele nam Domovine Hrvatske…



Stoga prije svega zahvaljujem dobrom Bogu na ovom velikom jubileu i na daru što nam je dao Čudotvornu Gospu Sinjsku za Majku i Za-štitnicu, a Sinjsku Alku na ponos i radost cije-lom hrvatskom narodu i što je našu Cetinsku krajinu i Domovinu Hrvatsku prije trista godina obdario darom slobode po zagovoru naše nebe-ske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske.

Zahvaljujem našoj nebeskoj Majci, Čudo-tvornoj Gospi Sinjskoj koja kroz tri stoljeća čuva i pred Bogom zagovara naše Svetište i u njemu njezine vjerne štovatelje.

Zahvaljujem našem nadbiskupu msgr. Ma-rinu Barišići i našem provincijalu fra Jošku Kodžomanu koji su po samoj službi izravni no-sioci ove obljetnice i koji su nam u ovoj obljet-nici posebna podrška.

Posebno zahvaljujem predsjedniku HAZU akademiku prof. Zvonku Kusiću, koji je u ime akademije prihvatio pokroviteljstvo našega Simpozija i koji je omogućio da se po prvi puta u povijesti našega Svetišta i Sinjske Alke održi početak znanstvenog simpozij u najvišoj znan-stevenoj ustanovi Republike Hrvatsake.

Zahvaljujem kordinacijeskom odboru našeg Simpozija pod presjedanjem prof. fra Josipa Grbavca, ravnatelja franjevačke klasične gi-mnazije u Sinju koji su mjesecima pripremali ovaj Simpozij.

Posebnu zahvalnost upućujem svim predava-čima na Simpoziju. Sve iduće obljetnice Gospe Sinjske i Sinjske Alke crpst će na izvorima vaših predavanja. Zato neka vam dobri Bog za sva Vaša nastojanja i trud bude obilata nagrada.

Na koncu hvala i svima vama draga braćo i sestre, koji ste na bilo koji način doprinijeli za ovu tristotu obljetnicu našega Svetišta i Sinjske Alke. Na taj način svi mi promičemo duhovne i kulturne vrijednosti našega hrvatskog naroda.

Stoga Vas i ovom prigodom sve pozivam i na Sinjsku Alku, kao i na svečanu proslavu 300. obljetnice na blagdan Velike Gospe u Svetište Gospe Sinjske. Dobro nam došli.

Na kraju na sve vas zazivam Božji blagoslov i zagovor naše nebeske Majke Čudotvorne Gos-pe Sinjske! GRATIAS MAXIMAS AGO!

Hvala vam!

„Programska knjižica“

Prigodom znanstvenog skupa tiskana je „pro-gramska knjižica“ u kojoj predsjednik Organi-zacijskog odbora fra Josip Grbavac piše kako „ima dvije svrhe: poslužiti kao radno pomagalo sudionicima i publici tijekom same manifesta-cije te o zbivanjima sačuvati trajni, pisani trag“. U nastavku Proslova fra Josip piše kako je „kult Čudotvorne Gospe Sinjske vezan uz konkret-ni povijesni događaj iz kojega možemo iščitati biblijsku poruku u kojoj se Bog objavljuje kao onaj koji oslobađa ljude iz ropstva. Upravo u slavnoj obrani Sinja imamo primjer kako u kon-kretnoj hrvatskoj povijesti, u tragičnim zbiva-njima, Bog intervenira, izbavlja narod od rop-stva posredovanjem blažene Djevice Marije“.

mons. marin Barišić Predvodio euharistijsko slavlje

Mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, u četvrtak, 14. svibnja 2015., na blagdan Uzašašća, predvodio je euha-ristijsko slavlje u crkvi Gospe Sinjske povodom održavanja međunarodnoga znanstvenog skupa o 300. obljetnici slave obrane Sinja 1715. godi-ne uz Gospin zagovor.

Na početku euharistijskog slavlja gvardijan fra Petar Klepež pozdravio je nadbiskupa Ba-rišića, vikara Provincije fra Antu Udovičića, sudionike međunarodnoga znanstvenog skupa, braću svećenike i vjernike, a potom je izrazio radost i zahvalu za sudjelovanje o. Nadbiskupa u ovom velikom događaju u crkvi i samostanu Gospe Sinjske.

Uvodeći u slavlje mons. Marin Barišić za-hvalio je na pozdravima i pozdravio vikara Pro-vincije, o. Gvardijana, o. Župnika, braću sve-ćenike, profesore i vjernike naglasivši kako se u ovoj jubilarnoj godini pripremamo i kulturno ali i duhovno. „Danas, na svetkovinu Uzašašća, slavimo temelj slavlja Uznesenja blažene Dje-vice Marije u nebo. Kristovo uzašašće i Mariji-no uznesenje su povezani. To povezuje i nas jer je to nada za naše uzvišenje“, rekao je o. nadbi-skup, i nadodao kako „u tom duhu želimo slaviti današnju svetkovinu“.



„Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa…i postao čovjekom … I uzašao na nebo“, tim riječima iz Vjerovanja započeo je propovijed mons. Barišić, a potom istakao kako je Isus kroz četrdeset dana pripremao svoje uče-nike za novu prisutnost među njima. Zanimljivo je, nastavio je o. Nadbiskup, kako izraz u Dje-lima apostolskim „dok su blagovali“ ima svoje posebno značenje. Naime, Gospodin je s njima razgovarao, ali je bilo teško da učenici prihvate njegove riječi i da te iste riječi uđu u njihovo srce jer oni postavalju pitanje „Gospodine, ho-ćeš li uspostaviti kraljevstvo?“. Tim pitanjem učenici se vraćaju u prošlost, a Isus im želi otvoriti pameti i srca za novu prisutnost. Kako nas Luka izvještava, Isus ih pokušava vezati uz njegove riječi i djela, ali se učenici vežu uz zemaljsko. Isus pokušava učenicima govoriti o životu kao cjelini, a ne samo o pojedinim trenut-cima iz prošlosti. Međutim, učenici žele zemalj-sko kraljevstvo koje je u suprotnosti sa željom Gospodina koja je došao ostvariti kraljevstvo povezanosti Boga i čovjeka, rekao je o. Nadbi-skup, i nastavio kako Gospodin zna kakav je i što je čovjek jer je i sam prošao iskušenja moći, umišljenosti i oholosti. Zato Gospodin „dok su

blagovali“ želi svoje učenike nadahnuti svojom riječju mudrosti, bogatstva i prisutnosti što Isus pokušava i danas u slavlju euharistije. Gospodin želi da budu zajedno, da žive vjeru i s Gospo-dinom i međusobno jer se inače može dogoditi da će netko govoriti kako je Petrov ili Pavlov ili Apolonov, tj. ako nema zajedništva onda nasta-ju podjele i svađe. To zajedničko „blagovanje“ je važno kako bismo ostvarili Gospodinu želju „bit ćete mi svjedoci“. „Zašto nismo?“, upitao je o. Nadbiskup, i nadodao kako nismo svjedoci „jer ne dopuštamo da Gospodin bude u našim životima svojom ljubavlju i jer ne otkrivamo bogatstvo slave u povezanosti s Isusom“. Nai-me, učenici su bili ‘zagledani u nebo’, ali Isus želi da budemo zagledani u naše međuljudske odnose koji su otrovani i ugroženi te je stoga te odnose potrebno liječiti i hrabriti. U takvom svijetu Isus želi da budemo njegovi svjedoci, „svjedoci ljubavi, solidarnosti i sebedarja kako bi svaki čovjek doživio puninu ostvarenja na ovom ljudskom hodočašću“. Blažena Djevica Marija hrabrila je vjernike 1715. godine, naši djedovi i bake svjedočili su tu majčinsku pomoć i povezanost s Bogom. Zahvaljujući hrabrima vojnicima i našim djedovima i bakama mi da-



nas možemo biti ovo što jesmo. Međutim, ova jubilarna proslava „poziva nas da ne slavimo samo prošlost, tj. vjernost i svjedočanstvo Cr-kvi i svome narodu naših predšasnika, nego nas poziva da se osnažimo njihovim primjerom hra-brosti i vjere za budućnost“. Na kraju propovi-jedi o. Nadbiskup je naglasio kako bi želio da uz ovaj jubilej doživimo „zajedništvo“ koje se naj-više osjeća u vrijeme ugroženosti, a u mirnim vremenima tražimo neprijatelje. „Nisu dobre podjele i sukobi, ne stvarajmo neprijatelje jer ionako imamo mnogo problema. Želio bih da ovi naši jubileji, i jubilej Oluje i jubilej Gospe Sinjske, budu jubileji zajedništva i međusobne povezanosti“.

Nakon misnog slavlja Gradski zbor „Bro-dosplit“ pod dirigiranjem maestra Vlade Sunka održao je koncert u crkvi Gospe Sinjske. Uoči koncerta gvardijan fra Petar Klapež pozdravio je članove Zbora i najavio program koncerta.

Drugi dan Međunarodnog znanstvenog skupa Međunarodni znanstveni skup o 300. obljet-

nici slavne obrane Sinja 1715. koji se održava u Franjevačkoj dvorani Gospe Sinjske u Sinju nastavljen je u petak, 15. svibnja 2015. godine. Voditelji prijepodnevnog dijela programa bili su don Ante Mateljan i fra Vicko Kapitanović. Program drugog dana započeo je molitvom i pozdravom don Ante Mateljana, dekana KBF-a Sveučilišta u Splitu.

Završetak Međunarodnog znanstvenog skupa Svečanim misnim slavljem u nedjelju, 17.

svibnja 2015., završio je Međunarodni znan-stveni skup koji je upriličen prigodom 300. obljetnice čudesne obrane Sinja. Misno slavlje predvodio je prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Na početku mise pozdravnu riječ uputio je gvardijan i upravitelj Svetišta fra Petar Klapež, a na kraju misnog slavlja riječ zahvale svim su-

dionicima znanstvenog skupa izrekao je orga-nizator skupa fra Josip Grbavac. Preko sv. mise pjevao je Župni mješoviti zbor pod ravnanjem maestra fra Jure Župića i s. Jelene Mijić.

U propovijedi, predvoditelj misnog slavlja je istakao: „Simpozij koji se održao pomaže nam da bolje razumijemo, ne samo prošlost nego i svijet u kojem jesmo, u kojem živimo, u kojem smo mi pozvani djelovati. U tomu trebamo biti vođeni dvjema odrednicama, koje su nam svima dobro poznate a na koje se uvijek iznova tre-bamo vratiti, a to su odrednice istine i ljubavi. Uvijek i iznova tražiti i spoznavati istinu i uvi-jek i iznova dati se njome voditi. Voditi se du-hom ljubavi. Istina bez ljubavi često se pretvara u ideologije, u suprotnosti onome što istina jest, u sredstvo s kojim zapravo mi tlačimo jedni druge. Isto tako, ljubav bez istine ne dovodi ni do pravde ni do pravednosti, a ne vodi ni do pra-vog razumijevanja ljubavi. Ljubav bez istine je zapravo kaos u koji često upadamo.

Ovo slavlje i cijela ova godina poziva nas da u Mariji prepoznamo onu koja je u svome živo-tu upravo živjela i svjedočila te dvije odrednice: ljubav i istinu - na jedan neponovljivi način i tako nam postala trajnim izvorom milosti, zašti-te, pomoći, utjehe na našem kršćanskom putu i u našem životu, i to kako bi smo mi mogli sada i ovdje oblikovati svoje živote i kako bismo mogli oblikovati budućnost svoju i naše djece. Zato je važan ovaj događaj.

Marija nas poziva da povijesti pristupamo u njenom duhu. U duhu otvorenosti slušanja Bož-je riječi, u duhu poslušnosti, u tome da nas Duh Sveti vodi kamo mi ponekad ne bismo htjeli. Da nam otvara nove horizonte spoznaje, istine i ljubavi.

Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u or-ganizaciji ovog simpozija, koji su pomogli da istina u ljubavi postane još prisutnija, da obli-kuje naš osobni, naš crkveni i naš nacionalni identitet, a upravo vođeni ovim dvjema odred-nicama.“



PROSLAVLJEN DAN KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U SPLITU

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu svečano je u četvrtak, 14. svibnja 2015., proslavio svoj dan i šesnaestu godinu pripadanja splitskoj sveučilišnoj zajednici. Tom je prigo-dom Fakultet dodijelio svjedodžbe, diplome, li-cencijate i nagrade studentima. Svečanost je za-počela euharistijskim slavljem, koje je u kapeli Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu predvodio veliki kancelar KBF-a u Splitu nadbiskup split-sko-makarski mons. Marin Barišić u koncele-braciji s dekanom KBF-a prof. dr. sc. don Antom Mateljanom, prodekanom prof. dr.sc. fra Antom Vučkovićem, profesorima i odgojiteljima.

Osvrćući se na Uzašašće Gospodinovo i Dan fakulteta na početku homilije nadbiskup se za-pitao „gdje su te poveznice između Kristova uzašašća kojeg danas slavimo i njegove pripra-ve da uđemo u otajstvo ljubavi i križa i korigira-mo svoje poglede na kraljevstvo, svoje interese da budemo suradnici u ostvarenju?“. Nastavio je kako je teologija ‘produžena ruka’ Krista u

ostvarenju kraljevstva Božjega u navještaju Ra-dosne vijesti spasenja, ali ne na taj način da gle-damo samo u nebo “nego da s pogledom neba uzašašća i našega ostvarenja u Kristu pogleda-mo svoju zemlju i da u povezanosti neba i ze-mlje nastavimo svjedočiti i raditi na ostvarenju spasenja“. Važnim je istaknuo kako akademska i intelektualna dimenzija studija teologije mora prijeći u pastoralnu dimenziju tako da studira-njem teologije pokušavamo vidjeti stvarnost današnjeg svijeta, probleme, da vidimo gdje nas Gospodin šalje u dijalogu i susretu. „Nosimo snagu evanđelja koja ozdravlja, prosvjetljuje, liječi, spašava, jer ako se studij teologije za-tvara samo u teorije, rasprave, mišljenja onda je zatvoren i ne izlazi do stvarnost i ostaje za-tvorena u užem krugu“, istaknuo je nadbiskup i nastavio kako je za našu teologiju važno da on bude misijska, otvorena da dođe do stvarnosti u kojima se nalazi čovjek, da bude evangeliza-cijska. Kazao je kako ona treba dobiti proročku dimenziju kako bi otkrili Božju volju za sebe i



druge da bi tada mogli biti produžena ruka Kri-sta Gospodina. Kazao je između ostaloga da u ovom vremenu i prostoru kao da nam je potreb-no obraćenje naših teoloških struktura, fakul-teta u povezanosti u dijalogu sa svijetom koji je ranjen na svoj način. „Nije problem samo u obraćenju teologije, programa i strukture nego je problem u teologu, studentu, u nama. Mi se trebamo obraćati da bi mogli biti vidljivi, djelat-ni znak Krista uskrsloga koji je danas prisutan svojim navjestiteljima, njihovom navještaju i životu“. Osvrćući se na stav prema studiju teo-logije nadbiskup je potaknuo na razmišljanje o tome što je za nas studij teologije i da li tom sa-držaju studija pristupamo znanstveno na udalje-nosti poput vjeronauka gdje imamo informacije bez iskustva ili se događa se jedna suhoparnost, teret i koliko je potrebno tom sadržaju dati di-menziju osobnog iskustva, jer apostoli su nam napomenuo je nadbiskup prenijeli sadržaj jedi-no preko iskustva svoje vjere. Zato je uz dimen-ziju sadržaja važno vidjeti dimenziju iskustva. Možemo se pitati je li za nas liturgija mjesto spoznaje shvaćanja dubljega ili je to neki obred, dužnost i nije li potrebno da liturgija bude teolo-gija i obrnuto. Nalazimo se pred otajstvom koje nam postavlja pitanja na koje ne možemo od-govoriti odjedanput, nego smo u procesu odgo-vora. Možemo jer nas Gospodin osposobljava snagom Duha Svetoga jer želi surađivati s nama kao sa apostolima, svojim prvim učenicima. Že-ljeli bi da Gospodin naiđe na našu otvorenost, radost što nas je uključio da bi mogli u ovo naše vrijeme unijeti dimenzije kraljevstva Božjega kazao je nadbiskup i poželio „ da polako ulazi-mo i kroz našu molitvama, naš rad, djelatnost u otajstvo kraljevstva Božjega i da bi mogli sva-kodnevno povezivati nebo i zemlju s molitvom koju izgovaramo „dođi kraljevstvo tvoje, budi volja Tvoja“ da nas svakodnevno posvješćuje i uvodi dublje u poziv i poslanje koje nam ostavi Gospodin“.

Po završetku euharistijskoga slavlja uslijedio je akademski čin u velikoj sjemenišnoj dvorani.

Dekan Fakulteta prof. Mateljan uputio je dobrodošlicu svima nazočnima, osobito ve-likom kancelaru KBF-a u Splitu nadbiskupu Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Marinu Barišiću, te fra Anti Udovičiću koji je nazočio proslavi Dana KBF-a u ime odsutnog vicekan-

celara KBF-a u Splitu i provincijala Provincije Presvetoga Otkupitelja fra Joška Kodžomana. Pozdrave je uputio prorektorima Sveučilišta u Splitu prof. dr. Branku Matuliću i prof. Marku Rosiću, dekanima katoličkih teoloških učilišta, nazočnim dekanima, prodekanima i drugim predstavnicima splitskih fakulteta i ostalih vi-sokih učilišta, predstavnicima grada i županije, predstavnicima znanstvenih udruga i kulturnih ustanova te nastavnicima, studentima i osoblju Fakulteta. „Katolički bogoslovni fakultet Sve-učilišta u Splitu, oslonjen na bogatu tradiciju Teologije u Splitu i Franjevačke teologije u Ma-karskoj, u novim okolnostima života hrvatskog naroda, nastavlja zahtjevnu zadaću promicanja kršćanske kulture u društvu, posebno u akadem-skoj zajednici. Predavanja prošle akademske godine završili smo zahvalnicom, a predava-nje ove godine započeli zazivom uha Svetoga i „lectio brevis“ dr. Edvarda Punde. Radosno smo sudjelovali na misnom slavlju prigodom početka akademske godine, u novom Studen-skom domu u Kampusu“, istaknuo je u svom pozdravnom govoru dekan Mateljan.

Sve nazočne pozdravio je i veliki vicekance-lar KBF-a u Splitu splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić koji je naglasio kako Dan Fakulteta znakovito je na Uzašašće Gospodino-vo i ulazi u taj program, strategiju Božju, plan i iskazao uvjerenje kako je Fakultet uključen u njega i kako je razumljiv ovaj plan i program ostvarenja čovjeka i svijeta. Uzašašće Gospodi-novo je promocija naše povijesti, osobe, života i to je ob+naj poziv i poslanje koje ima Fakultet i svatko na ovom Fakultetu. Nadbiskup je če-stitao diplomantima koji su uložili truda koje je urodilo plodom. Poželio je da u Božjem planu bude samo jedna kvalifikacija za prepoznatlji-vost radnika, radnice na njivi Gospodnjoj u na-šem narodu u ostvarenju kraljevstva Božjega. Čestitao je svima, a Fakultetu poželio da „ovaj Kristov dan osvijetli Poželio im je je da ovaj dan osvijetli sve buduće njihove dane , a Fakultetu da ovaj dan Kristove proslave osvijetli sve dane akademske godine ove i svih budućih godina“.

U ime odsutnog rektora Sveučilišta u Splitu prof. dr. Šimuna Anđelinovića skupu se obratio prorektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Branko Matulić. Uz pozdrave i čestitke iskazao je uvje-renje kako Katolički bogoslovni fakultet u Spli-


tu ima puno intelektualnog i duhovnog bogat-stva da je pozvan bogato i obilno razdavati je ne samo Sveučilištu nego gradu, županiji i domovi-ni, a to kako je kazao nije posao nego poslanje.

Dekan Mateljan iznio je izvješće o radu Fa-kulteta od prošlogodišnje proslave dana Fakul-teta. Na KBF-u u tri dodiplomska/diplomska studijska programa upisano 227 redovitih stu-denata, 107 muškaraca i 120 žena, od čega 63 bogoslova i 5 redovnica, te 4 slušača. Na dva po-slijediplomska studijska programa,Kršćanstvo i suvremena kultura te Povijest Crkve i crkvenih institucija upisano je 24 redovitih studenata. Studenti ovog fakulteta pokazali su interes za razmjenu studenata po Erasmus programu tako je u zimskom semestru KBF ugostio tri studen-tice iz Poljske.

Odobren je plan vanjske suradnje s KBF-om u Zagrebu i Đakovu, sa Sveučilištem u Za-dru, Studijem duhovnosti Hrvatske karmelske provincije,te Institutom sv.Anselma u Rimu. Nastavlja se suradnja s Filozofskim fakultetom i Umjetničkom akademijom dogovorena je su-radnja sa Zdravstvenim studijima. Uz ugovore o suradnji s Teološkim fakultetima u Luzernu i Frankfurtu, te s Teološkim fakultetom u Insbru-cku, kroz proteklu godinu sklopljeni u ugovori s teološkim fakultetom u Warszavi i Sveučili-štem Ivana Pavla II. u Krakovu, a uspostavljena je suradnja s Teološkim fakultetom Sveučilišta u Ljubljani. Fakultetsko vijeće KBF-a prihva-tilo je suorganizaciju više znanstvenih skupo-va: Konferencije Obitelj i odgoj za budućnost Europe, u listopadu u Krakowu, na kojoj će sudjelovati nastavnici KBF-a, 12. međunarod-ne konferencije o kliničkoj bioetici, u rujnu u Bolu, Međunarodne konferencije o vjerovanju, znatiželji, znanju i spoznaji krajem kolovoza u Trogiru. Komunikacijski seminar o Interakciji usmjerenoj na temu što će ga voditi nastavnici KBF-a pod vodstvom prof. Jadranke Garmaz.

Kroz proteklu godinu nastavnici KBF-a obja-vili su 11 knjiga, 49 znanstvenih radova, te 29 ostalih radova. Fakultet redovito izdaje dva znan-stvena časopisa , Crkva u svijetu i Služba Božja.

Potom je uslijedila dodjela licencijata teolo-gije, diploma i svjedodžbi za 36 studenata/ stu-dentica. Osam studenata primilo je svjedodžbe prvostupnika /prvostupnice katehetike, sedam

studenata stekli su zvanje diplomiranog katehi-ste, a dvadeset i jedan student dobio je diplomu teologije te postiglo zvanje magistra/magistre teologije. Crkveni akademski stupanj licencija-ta iz teologije prema crkvenim propisima posti-gli su Silvana Burilović Crnov , Bruno Petrušić i don Pavao Piplica.

Prigodom Dana Fakulteta, prema Pravilniku KBF-a u Splitu kojega je obrazložio prodekan prof. dr. sc. Ante Vučković, Fakultet dodjeljuje tri nagrade najboljim studentima. Prva se nagra-da dodjeljuje studentu koji je položio sve pred-mete cjelovitoga studija te ima najbolji prosjek ocjena, koji ne smije biti ispod 4,0. Ove godine nagrada se dodjeljuje Josipi Burazer koja je u prošloj ak. god. odslušala cjeloviti program Te-ološko-katehetskog studija i položila sve ispite s prosječnom ocjenom izvrstan (4,71)

Druga se nagrada dodjeljuje studentu koji je u protekloj akademskoj godini položio sve predmete iz godine koju je pohađao i ima naj-bolji prosjek ocjena, koji ne smije biti ispod 4,0. Ove godine, kao i prethodne nagrađuje se Dan-ko Kovačević, student treće godine integrirano-ga Preddiplomskog i diplomskog filozofsko-te-ološkog studija. U prošloj je akademskoj godini ostvario 60 ECTS bodova s prosječnom ocje-nom (5,00). Treća nagrada dodjeljuje se studen-tu koji ima najbolji seminarski rad u protekloj godini, čija ocjena ne smije biti ispod 4,0. Ove godine nagrađuje se seminarski rad Katarine Ivanović, studentice prve godine Diplomskog teološkog-katehetskog studija. Seminarski rda je izradila pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Ivi-ce Žižića pod naslovom“ Koncept obreda kod Rene Girarda“. Rad je ocijenjen ocjenom izvr-stan (5,0).

Ove akademske godine povelja zahvalnosti dodijeljena je zbog odlaska u zasluženu mirovi-nu gđi. Katarini Glunčić-Škarpa koja je do umi-rovljenja radila na radnom mjestu voditeljice izdavačke djelatnosti.

Zahvalu u ime studenata na kraju uputio je đakon Ivan Jurin.

Akademski čin uzveličao je pjevanjem Mje-šoviti ansambl KBF-a, klapa Prigodari i mješo-viti zbor Fakulteta uz glasovirsku pratnju s. Li-dije Bernardice Matijević i pod ravnanjem mo. Šime Marovića.



VRLIKA: PROSLAVA SVETOGA SPASA U CETINI Proslavu sv. Spasa u Cetini (župa Vrlika) u subotu, 16. svibnja 2015. predvodio je mons. Marin

Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Na slavlju je sudjelovalo oko 2000 vjernika, a pjevanje je prevodio zbor Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo fra Stipice Grgata. U slavlju su sudjelovali vikar Provincije fra Ante Udovičić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, vrlički župnik fra Jakov Viro i još 14 svećenika. Među sudionicima bili su gradonačelnik Vrlike, predsjednik VAD-a Stipe Jukić, dogradonačelnica Sinja Kristina Križanac kao i većina predavača koji su sudjelovali na međuna-rodnom znanstvenom skupu o 300. obljetnici obrane Sinja uz Gospin zagovor. Voditelj cjeloku-pnog slavlja u Cetini bio je fra Josip Grbavac.

Predavanje prof. Marka Duvnjaka

Štovani hrvatski vjernički puče, dobrodošli u srce Cetinske doline koja nas mami svojom ljepotom i opija svojim mirisima! K njoj se vra-ćamo kad je jednom vidimo poput hrvatskog pjesnika, rođenog Vrličanina Milana Begovića:

Ali evo,ja opet silazim u naručje tvoje, uz obronke i lomne brežuljke, kroz gustu šumu, mimo svježe vrelo, i ono vito jablanje i vrbe i bučne mline. Ne da mi se, da zauvijek se otrgnem od tebe, jer duša moja ko da se savila kraj bijelih kuća tvojih, pa se sunča na nekoj žarkoj ljubavi davnoj.

Danas nismo ovdje samo zbog ljepote doline, obilja voda i mirisnih livada, zbog gajeva i lu-gova u kojima slavuji pjevuše zamamne sklad-be zovući nas u pastoralna vremena vrličkoga i dinarskog čovjeka, danas smo ovdje da biblijski kliknemo: „Izuj obuću svoju, jer na svetom sto-jiš tlu!“

Zaista je ovo sveto tlo za nas Hrvate. Ovdje su naši korijeni, naši temelji, ovdje je vrelo naše vjere. Na ovom mjestu, na ovoj „tvrdoj stini“ pisali smo našu povijest!

Ovdje smo zakopali temelje naših dvora i zaputili se u nemirna vremena trinaeststoljetne priče katoličanstva i pošli za Kristom, Spasom u Nebo u Vječnost.

I ne daju nam mira otkada propade kraljev-stvo Hrvata, početkom 12. stoljeća. A mi se na-damo vjekovima hodočasteći našem Spasu.

I svake godine nas mora biti sve više, jer napasti nažalost nisu prošle. Reklo bi se „neka vide da nas ima“!

O ovoj Crkvi na izvoru Cetine, fra Jozo Gr-bavac, nastojao je pojasniti njeno značenje u otrovanim povijesnim vremenima.

Crkva sv. Spasa iz 9. stoljeća, u selu Cetini, na izvoru istoimene rijeke, jedan od najvrjedni-jih i najbolje očuvanih spomenika ranosrednjo-vjekovnog sakralnog graditeljstva u Hrvatskoj. To je jednobrodna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku trolista i masivnim zvoni-kom na pročelju, najcjelovitije očuvanim zvoni-kom iz toga razdoblja u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. Masivne vanjske zidove karakterizira raščlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontrafo-rima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi, a unutarnje su im plohe raščlanjene lezenama. Svojim načinom gradnje, uz brojne



ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izrav-ne veze s crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina. Prilikom istraživanja crkve pronađeno je više arhitektonskih ulomaka i dijelova kame-nog namještaja, urešenog pleterom. Najvažniji je među njima ulomak grede oltarne pregra-de s natpisom: AD ONOREM D(omi)N(u)M (t)N(ostri) IESU CHR(ist)I EGO GASTICA ZUPPANUS D(onavi vel dedicavi...) (...) I ET ANIME MEE ET MATR(i)S MEE NOMINE NEMIRA ET F(i)LIIS NOMI- NE... U čast Gospodina našega Isusa Krista, ja župan (Gosti-ha), darovao sam (posvetio sam) (ovu crkvu) ... i moje duše, i moje majke nemire i mojih sino-va imenom... (Donatorski natpis prema čitanju Vedrane Delonga). Iz toga natpisa doznaje se da je crkva bila posvećena Kristu Spasitelju, a da ju je dao sagraditi župan Gastika, sin Nemire u vrijeme hrvatskoga kneza Branimira (od 879. do 892.). Na prostoru oko crkve otkriveno je ve-liko groblje s 1162 groba s bogatim i brojnim nalazima (nekoliko je grobova nađeno i u samoj crkvi), iznad kojih su većim dijelom bili postav-ljeni stećci (više od 800). Groblje je bilo u upo-trebi od 9. do 16. stoljeća. U crkvi je pronađena pozlaćena karolinška kadionica franačkih misi-

onara koji su pokrštavali Hrvate krajem VIII. i početkom IX. stoljeća. Crkva je u 14. st. malo proširena i na začelju je dobila uglatu apsidu.

Godine 1492. ili 1493. crkvu su spalili Tur-ci, a na mjesto izbjeglih Hrvata došli su Vlasi s Istoka. U vrtlogu povijesti, previranja i migraci-ja nakon odlaska Turaka u 17. st., starohrvatska crkva se zatekla u pravoslavnom okruženju. To pravoslavno stanovništvo s vremenom je počelo tvrditi da je crkva sv. Spasa zapravo pravoslav-na crkva Vaznesenja Gospodnjeg koju je iz dao graditi kralj Tvrtko I. krajem 14. stoljeća.

Zato mletački providur crkvu, na njihovo tra-ženje, dodjeljuje visovačkim franjevcima, čiji se samostan tu nalazio još u 14. stoljeću. Otada je povijest crkve obilježena nastojanjem Pravo-slavne crkve, prije svega pod utjecajem pravo-slavnih svećenika manastira u Dragoviću, da se ovom lokalitetu osigura status kultnog mje-sta ,,svesrpstva“. Zato je vrlo važan nalog (4. listopada 1696.) providura Dolfina zapovjedni-ku Pavišiću: „...nalažemo odlučno svim grčkim vladikama i kaluđerima i svim morlacima ili drugim sljedbenicima toga obreda, da se ne osu-de ni pod kakvom zamislivom izlikom upletati ili zahtijevati nekakvu jurisdikciju u spomenu-



toj crkvi Sv. Spasa, nego neka ostave slobodan, potpun i miran posjed spomenutim visovačkim redovnicima ne postavljajući nikakvu prepreku bilo kakvoj radnji, koju spomenuti oci čine, ili budu činili da je pokriju, ili na drugi način po-boljšaju”.

I novi providur Mocenigo u svibnju 1699. javnim je nalogom zabranio svaku smetnju koja bi onemogućavala građevinska poboljšanja na crkvi.

Do povijesnog apsurda dolazi nakon Poža-revačkog mira (1718.), kada na opustošeni pro-stor doline Cetine doseljava stanovništvo pra-voslavne vjere iz Bosne i drugih krajeva. Tako taj prostor, krivnjom Venecije, ostaje bez kato-ličkog stanovništva, a crkva sv. Spasa otada za katoličke vjernike postaje mjesto hodočašća , uglavnom na Spasovdan.

Crkva Sv. Spasa vjerojatno je bila i župna cr-kva većeg naselja Vrh Rike ili Vrhrike, koje se prvi put spominje 1185. godine, a iz koje vuku podrijetlo hrvatske plemenitaške obitelji Križa-nić, Mihočević i Berislavić.

Neznatni tragovi naselja otkopani su u Piv-nicama, zapadno od crkve Sv. Spasa. To nase-lje nije bilo utvrđeno i stradalo je već u prvim turskim prodorima u Cetinsku krajinu (1452. i 1469.). Dio se stanovništva u bijegu pred Turci-ma sklonio među zidine nedaleke utvrde Prozor i tako je utemeljena nova Vrhrika odnosno da-našnja Vrlika.

Potomci srpskih doseljenika iz 17. st. počeli su svojatati crkvu i zabranjivati pristup istra-živačima, Fra Lujo Marun, koji je to pokušao, umalo nije stradao od lokalnih Srba. Tek se Stjepanu Gunjači (Sinj, 1909. - Split, 1981.) na-kon II. svjetskog rata pružila prilika da provede temeljita istraživanja. On je “završio” s iskapa-njem i istraživanjem starohrvatske nekropole oko crkve 1954. godine. Da bi onemogućili na-stavak istraživanja, Srbi počinju pokapati svo-je mrtve, ne samo neposredno uz samu crkvu, nego i nasumce po cijeloj nekropoli.

Nekada su katolički vjernici u procesijama iz Vrlike i Kijeva hodočastili Svetom Spasu, a onda su procesije i slavljenje blagdana Spasovo (Uzašašća Gospodinova), na ruševinama ove starohrvatske crkve, komunističke vlasti zabra-

nile više od pedeset godina.Pravoslavni svećenici iz manastira Dragović

su 1983. god. zdrobili ugrađeni ulomak s rano-srednjovjekovnim hrvatskim pleterom, a ulaze na pročelju i sjevernom zidu crkve zatvorili željeznim vratima s rešetkama. Prozore su pre-gradili suhozidom i zatim održali pravoslavnu liturgiju. Zbog toga, na našu sreću, crkva nije srušena u agresiji ujedinjenog srpstva na Hr-vatsku, a čak su je namjeravali i rekonstruirati po projektu Ilije Protića, dipl. inž. arh., koji bi iznad glavnog broda izgradio i kupolu.

Slavljenje Spasova u Cetini obnovljeno je tek nakon vojne operacije Oluja, a provokacije “domaćih” Srba prigodom tog blagdana još nisu prestale.

I zato mora među nama biti više sloge, mo-ramo znati koje su temeljne vrednote naroda i Države, ane da se međusobno svađamo kako fra Filip Grabovac pjeva u pjesmi „Od naravi i ćudi rvacke“:

Da b’ Rvati skladni bili ne b’ ovako žalost pili. Reko, da bi sklad imali, svim bi svitom ti vladali.Na oružju junak vrli, svaki kralj ji zato grli i na službi svojoj drže, pak s’ među se oni prže.

Hoćemo li konačno shvatiti značenje pisma pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, na blagdan Spasova, 7. lipnja 879. kada smo međunarodno priznati, odlučno reći: To je dan naše državnosti!!!

Pozdravne riječi dekana don Stipe Ljubasa

„Izuj svoju obuću, jer mjesto na kojem stojiš je sveto“

Da, braćo i sestre, dragi hodočasnici! Ovo je mjesto sveto i ono je naše. Sve vas od srca pozdravljam i želim dobrodošlicu svima vama koji ste prvi put pred ovom crkvom Sv. Spasa iz 9. stoljeća.

Na poseban način pozdravljam našega nad-biskupa Marina Barišića. O. Nadbiskupe, vi ste



na svome: jedna rijeka Jadro svjedoči o našem krštenju. Ovaj izvor rijeke Cetine, kao i rijeka Jadro, svjedoči čvrstoću vjere, nade i ljubavi. Dobro nam došli!

Pozdravljam fra Antu Udovičića, zamjenika o. Provincijala, i gvardijana fra Petra Klapeža.

Pozdravljam svu braću svećenike iz našega dekanata i susjedne šibenske biskupije koji ste doveli vjernike u ovaj predivni prostor.

Pozdravljam sve umom bogate i srcem otvo-rene sudionike simpozija 300. godišnjice Gos-pine pobjede u Sinju, BiH, Neretvi i cijeloj Do-movini.

U ovom slavlju s nama su zbor Gospe od Zdravlja iz Splita, članovi Frame, molitveni po-kreti i zajednice u kojima se Bog slavi. „Pjevaj-te Gospodinu pjesmu novu“.

Domaćini ovoga slavlja su Grad Vrlika i Župa Gospe od Ružarija. Pozdrav i zahvalnost gosp. gradonačelniku Čoriću i svim njegovim suradnicima i svim službama Grada kao i župni-ku fra Jakovu Viri i župljanima ove drage župe.

U zbornoj molitvi šeste uskrsne nedjelje mo-limo: „Svemogući Bože, daj da obnovljenom

odanošću slavimo ove vesele dane u čast uskr-slom Gospodinu, te događaji kojih se spominje-mo, budu nadahnuće i našem životu.

Nadbiskup Barišić uzvraćajući na pozdrave i uvodeći u misno slavlje naglasio je kako su na tom svetom tlu dvije memorije. Jedna ona povijesna kojoj želimo dati poštovanje i zahval-nost onim našim generacijama koje su u teškim okolnostima bili ono što Gospodin reče svojim učenicima: “Bit će te mi svjedoci”. Uz velike žr-tve i napore, a mnogi uz žrtvu svoga života, bili su svjedoci i svjedočili, i taj znak smo svi mi da-nas jer smo sada ovdje svoji na svome na ovom svetom tlu, naglasio je nadbiskup. Podsjetio je kako je njihovo svjedočenje, život i žrtve sjeme za nove generacije i za nas danas. Osvrnuo se na riječi sv. Luke iz Djela apostolskih gdje se u Prvoj knjizi obraća Teofilu riječima kako je Isus, riječ Božja, došao u vrijeme i prostor, ušla među njih, uzela ljudski život u svemu jednak osim u grijehu. Sv. Luka nadalje u tekstu napo-minje Teofilu kako tu memoriju i stvarnost ne smije zaboraviti. Nadbiskup je važnim istaknuo kako je Teofil danas svatko od nas. “Ova me-morija je zapravo temelj života, temelj našega spasenja. Tako i mi ne možemo zaboraviti ovu



memoriju naših generacija mučenika, vjernika, ne samo od 9. st. kad je sagrađena ova crkva za vrijeme kneza Branimira, nego i kasnije memo-rije koje su ugrađene u našu današnju stvarnost, 300 godina slavlja Gospe Sinjske, 70 godina od Bleiburga žrtve, križa, pogubljenja tolikih ge-neracija mladosti. To je memorija Oluje koje se spominjemo skoro 25 godina”, podsjetio je nadbiskup i kazao kako se tom memorijom ne želimo vraćati natrag i zatvarati se, nego okre-nuti se budućnosti. Uz ostalo napomenuo je kako nas Gospodin zove za svoje učenike i želi da u ovom vremenu i prostoru ostvarujmo ovu prošlost, da gradimo kraljevstvo Božje univer-zalno, u kome ima mjesta za svakoga i da nitko ne bude suvišan. Ali, podsjetio je nadbiskup, kako uvijek u nama postoji ono vraćanje u proš-lost, isključivanje drugih i traženje svoga neko-ga carstva, kraljevstva, kneževine, županije no istaknuo je bez zajedništva i otvorenosti Isusu i njegovu kraljevstvu dogodit će se uvijek lom ove memorije, zaboravit ćemo prošlost, bježati u budućnost, i konačno ili ćemo gledati u nebo ili ćemo se vezati uz zemlju. “Možemo u ovoj memoriji prošlosti Isusa Krista i ove memorije koja nas usmjeruje prema budućnosti biti svje-

doci, osloboditi se one hereze da je bogatstvo i moć ostvarenje našega života. Kristova ljubav i njegova žrtva križa to je put ostvarenja i živo-ta i ovdje kraljevstva Božjega već sada”, kazao je nadbiskup. Podsjetio je kako se povezanost neba i zemlje treba dogoditi u našim srcima, u našim odnosima i s tom snagom možemo ići u stvarnost i donositi Radosnu vijest ljudskom srcu, koja može jedina čovjeka osloboditi od služenja idolima, koja daje osvježenje, radost i stvara nove odnose. Upozorio je da ako danas nema znakova te novosti onda je pitanje je li Gospodin ima mjesta u našim srcima i jesmo li ga primili, jesmo li njegovi suradnici.

Uzašašće Gospodinovo je otajstvo vjere, domet u kojemu će svatko doživjeti osobno os-tvarenje zahvaljujući ljubavi Božjoj, rekao je nadbiskup. Osvrnuo se na 1200 starokršćanskih grobova oko crkve Sv. Spasa, za koje je rekao da nisu prošlost nego su zahvaljujući Gospodi-novom uzašašću zajedno s nama dio njegove budućnosti. Gospodin želi da vrednujemo svoju povijest generacije, događaje, ali da to preko nas bude usmjereno konačnom ostvarenju , prosla-vi i potvrdi života osobnog i zajedničkog života naše povijesti. Upitao se kako onda ako slavi-



mo te memorije ispravno, kako onda da između nas nema zajedništva, solidarnosti, mira nego podjela , svađe, nepremostivih situacija. Kazao je kako je to djelo sotone koji dijeli, razdvaja. “Zašto nam se to događa da smo u poteškoćama blizu jedni drugima na istom putu u istom smje-ru, ali kad odu te opasnosti, odbijemo neprija-telja, kao da ne možemo bez njih i ako ih nema izvana, onda ih izmišljamo, proizvodimo među nama?” Koje je to onda kraljevstvo, zapitao se nadbiskup, gdje smo okrenuti svaki nekom svo-jom kneževinom, krajinom. Podsjetio je kao je jedna tako mala krajina na ovom području htjela postati velikom kraljevinom . Poželio je da nas memorije koje slavimo urazume i učine ljudi-ma, Kristovim vjernicima i svjedocima. “Ov-dje slaveći ovaj događaj nas kršćana mislim i na braću pravoslavce jer Vaznesenje Hristovo i Gospodinovo uzašašće isti su događaji. Pa mo-

žemo li mi koji se pozivamo na njega graditi jedno kraljevstvo zajedništva, mira i suživota”, zapitao se nadbiskup i iskazao uvjerenje kako je to moguće.

Slijedom tog uvjerenja nadbiskup je podsje-tio na pjesnika Petra Preradovića koji nije bio Hrvat, ni katolik ali je pisao pjesmu svome na-rodu gdje je i među kojim je živio. On je svje-dok ljubavi, istaknuo je nadbiskup i dodao kako vjeruje da je moguće ovdje suživotom graditi kraljevstvo Božje. Iskazao je nadu i uvjerenje kako to riječima želimo i pokušavamo kada sva-kodnevno izgovaramo “dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kao na nebu tako i na zemlji”. Pozvao je “povežimo to osobno i zajedno nebo i zemlju nad ovom Lijepom Našom. Ono što Gospodin želi za našu budućnost je da budemo svjedoci te budućnosti”.

BOGOSLOVI U ŽUPI POTRAVLJE Nastavljajući program promicanja sveće-

ničko redovničkih zvanja u Godini posvećenog života franjevački bogoslovi zajedno sa svojim domagistrom fra Ivicom Jurićem sudjelovali su 17. svibnja 2015. u proslavi sv. Paškala u župi sv. Filipa i Jakova u Potravlju. Misno slavlje, koje je započelo procesijom u 10.30 sati, pred-vodio je fra Ivica Jurić, domagistar bogoslova.

Pjevanje na misi animirao je zbor franje-vačkih bogoslova. Na kraju mise riječi zahvale uputio je župnik fra Stanko Dotur te ohrabrio mlade da se ne boje duhovnog poziva ukoliko

ih Bog na isti poziva. Nakon sv. mise zajednič-ko druženje je nastavljeno u župnoj kući. Nakon tjelesne okrjepe u prekrasnom ambijentu i uz cvrkut ptica nije dugo trebalo čekati da i bogo-slovi propjevaju. Nakon pjesme bilo je vremena i za odmjeriti snage sa starijima na balotama. Iako nam pjevanje bolje ide ni u balotama ni-smo zaostajali. Dapače. Od srca zahvaljujemo župniku fra Stanku na poklonjenoj pažnji i pre-krasno provedenom danu.

VISOVAC: SASTANAK BRAĆE FRANJEVACA, ČASNIH SESTARA, ČLANOVA OFS-A I FRAME

Kao jedna od aktivnosti u Godini posveće-nog života na Visovcu organiziran je sastanak braće franjevaca, časnih sestara, Franjevačkog svjetovnog reda, Frame i drugih duhovnih oso-ba, koji je održan u subotu 30. svibnja 2015. godine, a okupilo se preko 160 braće i sestara.

Svečanost je započela u 10.30 sati ophodom okolo Visovca moleći krunicu. Nakon toga sli-jedilo je misno slavlje, a predslavio ga je fra Pe-tar Klarić, župnik Drniša i definitor. Fra Petar

je u propovjedi istaknuo lik svetice koju danas slavimo, svete Kamile Batista Varano klarise i mističarke, kao primjer života i svetosti. Mi franjevci, časne sestre, novaci, članovi FSR-a i Frame pripadamo istoj franjevačkoj lozi kao današnja svetica. I nama Gospodin poručuje da se upravo u franjevačkoj zajednici možemo više njemu posvetiti. I danas ovdje na Visovcu, u ovoj Godini posvećenog života pitamo se što nam je činiti da bi se što više posvetili Gospodi-



nu? U poniznosti i ljubavi težimo Bogu, izvoru, boravištu i konačnoj domovini svih i svega (Vita consecrata 17-19) i pokažimo proročko svjedo-čanstvo pred velikim izazovima današnjeg tre-nutka (Vita consecrata 84-95). I završio je rije-čima: Prepustimo Gospodinu putove svoje i On će sve voditi i pomoći će nam da izvršimo naše franjevačko poslanje kao Framaši, kao budući sjemeništarci, kao novaci, kao braća i sestre u Franjevačkom svjetovnom redu i kao redovnici, redovnice i svećenici franjevci. Amen! Nakon svetog misnog slavlja gvardijan Visovačkog sa-mostana fra Mate Gverić pozdravio je sve pri-sutne, a program se nastavio u velikoj dvorani gdje su članovi FSR-a priredili prezentaciju - predavanje o životu jednog od zaštitnika FSR-a svetog Ljudevita Francuskog kralja. Nakon toga slijedio je ručak koji je priređen na otvorenom. Nakon ručka neki su se okušali u malom nogo-metu, a većina je provela vrijeme u razgovoru i druženju, oko tri sata i posljednji posjetitelji krenuli su prema svojim domovima i tako je za-vršio susret na Visovcu.

NOVACI S TRSATA POSJETILI NOVAKE NA VISOVCU U ponedjeljak 25. svibnja 2015. novaci s Tr-

sata stigli su u posjet novacima na Visovcu. U popodnevnim satima brodom smo otišli na Roš-ki slap.

U utorak smo prvo krenuli za Šibenik. Po Ši-beniku nas je vodio fra Perica Maslać, krenuli smo od Gospe van grada, spustili smo se prema gradu do svetišta svetog Nikole Tavelića, gdi-je nas je dočekao gvardijan samostana fra Ivan Bradarić. Tada smo krenuli prema najvažnijoj i zasigurno najljepšoj građevini grada Šibenika, katedrali svetog Jakova koja je 2000. godine uvrštena UNESCO-ov popis baštine. Iduća sta-nica bio je moderno uređeni Muzej grada Šibe-nika, a novacima su se posebno svidjele projek-cije iz života starog Šibenika. Tada smo krenuli prema tvrđavi Svetog Mihovila, a zadnja stani-ca u Šibeniku bio je samostan sestara Franjevki od Bezgrešne. Nakon oproštaja od sestara i fra Perice krenuli smo natrag prema Visovcu, gdje smo ručali. Oko 15 sati krenuli smo za kraljev-

ski grad Knin, nakon pozdrava i iskazane do-brodošlice gvardijana i ostale braće, uputili smo se na Kninsku tvrđavu po kojoj nas je proveo prof. Goran Mrnjavac. Nakon obilaska tvrđave krenuli smo za Biskupiju gdje smo vidjeli crkvu i u njoj radove velikog Ivana Meštrovića. Na povratku iz Biskupije posjetili smo novu crkvu Gospe velikog Hrvatskog krsnog zavjeta koja je još u izgradnji. U 18 i 30 predmolili smo kruni-cu u crkvi svetog Ante, a misu je predslavio ma-gistar zadarskih novaka fra Diego. Nakon sve-tog misnog slavlja slijedila je pobožnost svetom Antunu, a nakon toga novaci i meštri (magistri) su pozvani na večeru i druženje u dvorani Knin-skog samostana.

U srijedu ujutro krenuli smo za Sinj, u Sinju nas je dočekao i upoznao sa poviješću grada i svetišta čudotvorne Gospe Sinjske fra Gabriel Jurišić. Obišli smo i samostanski muzej. Sveto misno slavlje slavili smo na oltaru Gospe Sinj-ske, a predslavio ga je magistar Trsatskih no-



vaka fra Tomislav. Ručali smo u Sinju i odmah krenuli prema Splitu gdje su nas u klerikatu do-čekala braća, a fra Duje Botteri nas je proveo starom jezgrom grada. Krenuli smo od Gospe od zdravlja, pa do kipa Grgura Ninskog i prošli kroz zlatna vrata. Tako smo stigli do najljepše i najzanimljivije građevine u gradu, katedrale svetog Duje i trga Peristil. Kroz podrume Di-oklecijanove palače smo izišli na rivu pa smo posjetili crkvu svetog Frane braće franjevaca konventualaca. Nakon toga smo krenuli pre-

ma sestrama klarisama u samostan svete Klare, a nakon razgovora nastavili smo do braće ka-pucina, crkve Gospe od Pojišana. Tada smo se uputili u klerikat gdije smo zajedno s braćom sudjelovali na molitvi krunice i večernje, slije-dila je večera i povratak prema Visovcu. U če-tvrtak nakon doručka i oproštaja, braća s Trsata su krenula prema svojoj kući novicijata i tako je završio susret novaka, ali će nam zasigurno svima ostati u lijepom sjećanju.

IMOTSKI: SLAVLJE 3. „IMOTSKE“ BOJNE U ponedjeljak, 1. lipnja 2015., u Imotskom

je svečano obilježena obljetnica osnutka 3. bojne 4. gardijske brigade, poznate kao Imot-ska bojna, osnovane prije 24 godine. Proslava je počela u 10 sati na imotskoj tvrđavi Topani polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima, nakon čega je fra Ivan Vuletić, žu-pni vikar Imotskog, izmolio odrješenje za sve poginule pripadnike Imotske bojne.

Zatim su pripadnici 3. bojne od Topane u mi-mohodu došli u crkvu sv. Franje gdje je slav-ljena sveta misa, koju je predvodio gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović. U prigodnoj propovijedi rekao je da nas danas u Hrvatskoj

rastužuje i boli odnos prema braniteljima, koji su omalovaženi, obeščašćeni i zaboravljeni. S druge smo strane ponosni na naše branitelje jer znamo da bez njihove hrabrosti, bez njiho-ve žrtve ne bi bilo slobodne Hrvatske. Istaknuo je važnost jedinstva svih branitelja i domoljuba koji su danas pozvani braniti istinu o Domovin-skom ratu i dostojanstvo branitelja te se bori-ti za sadašnjost i budućnost dostojnu čovjeka. Zaključio je podsjećajući na vrijeme Domovin-skog rata: kako smo se tada molili, odnosno uz-dali u Boga i tražili njegovu pomoć, tako činimo i danas jer samo s Bogom i od Boga možemo očekivati sretnu budućnost.

IMOTSKI: ODRŽAN SAMOSTANSKI KAPITUL U Franjevačkom samostanu sv. Franje u

Imotskom u srijedu, 3. lipnja 2015., održan je kapitul imotskoga samostanskog okružja. U 10 sati u samostanskoj kapeli bilo je klanjanje koje je pripremio i vodio fra Frano Laco, župnik Zmijavaca.

U 11 sati u samostanskoj dvorani održana je sjednica. Na početku je zapisničar fra Zoran pročitao zapisnik prošlog kapitula, koji su sva braća potvrdila. Zatim je gvardijan fra Kristian

Stipanović dao izvještaj za razdoblje od prošlog do ovog kapitula, podsjetivši braću na važnije događaje u samostanu i okružju u tom perio-du. Nakon gvardijanova izlaganja samostanski ekonom fra Zoran Kutleša podnio je ekonomski izvještaj za 2014. godinu. Uslijedio je dogovor za proslave po župama samostanskog okružja u narednim mjesecima, na poseban način za pro-slavu Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine.

PROMINA: SUSRET ŽUPNIKA S BIVŠIM ŽUPNIM VIKARIMA U srijedu, 3. lipnja 2015, u župnoj kući u Či-

tluku, župa Promina, susreli su se bivši promin-ski župni vikari sa župnikom fra Petrom Pleti-kosom. Najstariji župnik naše Provincije rado je prihvatio prijedlog nekoliko bivših kapelana

da se organizira susret bivših župnih vikara u Promini. Kroz zadnjih 75 godina u Promini se izmijenilo oko 18 župnih vikara. Neki su već umrli. Budući da je Promina bila velika župa u njoj su uvijek djelovala dva svećenika. To je



bila praksa sve do završetka Domovinskog rata. Nakon Domovinskog rata vjernika u Promini je bilo sve manje tako da i danas službu obavlja samo župnik. Problem je što Promina ima više crkava i više misa nedjeljom. Župnik fra Petar svaki tjedan (subotom) slavi misu i u staračkom domu u Oklaju. U zadnje vrijeme gvardijan fra Mate Gverić pomaže fra Petru slaveći nedje-ljom misu u Razvođu.

Župnik Fra Petar srdačno je dočekao šest fra-tara koji su se odazvali na ovaj susret. Neki zbog obaveza nisu mogli stići. Pozivu su se odazvali: fra Milan Ujević, fra Nikola Ćurčija, fra Josip Klarić, fra Ivan Dotur, fra Tomislav Brekalo i

fra Božo Duvnjak. Od živućih fratara u Promini su još bili župni vikari: fra Josip Lucić, fra Rafo Begić, fra Stjepan Poljak, fra Pavao Vučković, fra Mate Puđa, fra Jakov Dževrnja Viro i fra Jo-sip Kulović.

Na bratskom slavlju, uz ručak, braća su raz-govarala o bivšim vremenima, životu i zani-mljivim događajima iz prošlih vremena. Zani-mljive i interesantne događaje iz komunističkog vremena ispričali su fra Milan Ujević i fra Ivan Dotur. Svi smo se prisjetili bivših župnika, biv-ših župljana i raznih događanja iz povijesti ove, nekad velike, župe. Susret je završio sa željom da se ovakvi susreti nastave češće.

DRNIŠ: ODRŽAN DRUGI SVETI ANTE FEST Pod okriljem Gospe Petropoljke, a povodom

blagdana sv. Ante, u Drnišu je 11. lipnja 2015. godine održan Drugi Sveti Ante Fest. Na ovom festivalu duhovne šansone održanom u župnoj crkvi Gospe od Ružarija, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Drniš i Župe Gospe od Ruža-rija, sudjelovalo je šest izvođača. Kroz program koji je vodio Adrijan Vucić, nizale su se poznate duhovne uspješnice (Rijeke žive vode, On dola-zi, O ljubavi ja pjevam…).

Drugi Sveti Ante Fest koji je održan pod po-kroviteljstvom Grada Drniša i Grada Zagreba, otvorio je jedan od organizatora, ravnatelj Puč-kog otvorenog učilišta Drniš, Davor Čupić.

Svoje nadahnuće Božanskom ljubavlju do srdaca publike koja je u velikom broju došla

podržati njihov ustrajan rad, prenijeli su do-maćini – VIS „Sveti Ante“ iz Drniša pod vod-stvom Josipe Ivić i Frama Drniš. Solističkim nastupom sve prisutne su oduševili Siverćanin Damir Topić (uz izvrsnu pratnju Josipe Ivić u obradi pjesme You raise me up (Secret garden) / Ti dižeš me) i drniškoj publici također već po-znati Vedran Vegar iz Knina. Svojim autorskim radom predstavili su se mladi iz kninskog VIS-a „David“, a dojmljivom izvedbom duše prisut-nih razgalio je nastup VIS-a „Izidor“ iz Splita.

Uz pozdrave svim sudionicima na kraju ove lijepe večeri, svim prisutnima se prigodnim ri-ječima obratio drniški župnik fra Petar Klarić.



VUČEVICA: PROSLAVLJEN SV. ANTE U Vučevici, župa Lećevica, u subotu, 13. lip-

nja 2015. godine, euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Ante, koja svjedoči Božju prisutnost preko 500 godina, predvodio je župnik fra Domagoj Runje, a propovijedao fra Vladimir Tadić. Na početku slavlja bila je procesija oko crkve Sv. Ante.

Na početku propovijedi fra Vladimir Tadić pozdravio je o. Župnika i vjernike naglasivši njihovu pobožnost prema sv. Anti i povezanost s Bogom jer su ostavili more i došli na proslavu sv. Ante. Potom je fra Vladimir nadodao kako je on prvi put bio u župi Lećevici kao mlado-misnik, ali tada nije bio u Vučevici nego mu je ovo prvi put kao zlatomisniku. Drago mu je bilo čuti i da je prvi župnik u Lećevici bio fratar kao i da je prvi šibenski biskup bio fratar. Kroz ovih 50 godina misništva i propovijedanja, naglasio je propovjednik, slijedio je evanđeoske riječi „Idite po svem svijetu…“, nasljedujući tako sv. Franju Asiškog i sv. Antu. Sv. Franjo Asiški po-ticao je sv. Antu da ne ugasi duh molitve i da ono što propovijeda da to i živi. Sv. Ante, kao intelektualac i molitelj, pronalazio je rješenja

za svakodnevni život u Svetom pismu, a danas su mnogi zaboravili vrijednost Svetog pisma i Božjih otajstava i zato se događaju razne „ludo-sti“. Zbog blizine sv. Ante s Bogom, njemu su dolazili različiti ljudi i tražili njegov zagovor, a to čine i danas. „Mi danas slavimo sv. Antu Padovanskoga, ali uskoro bismo mogli slaviti i svetog Antu Antića“, rekao je fra Vladimir, i nadodao kako bi uskoro mogao biti kanoniziran jer je ljubio Boga cijelog života i posvetio svoj život odgajajući naraštaje koji će ‘ići po svem svijetu i propovijedati Evanđelje’. Fra Vladimir je završio propovijed moleći zagovor sv. Ante da čuva i štiti sve vjernike u njihovu svakod-nevnom životu.

Fra Domagoj Runje, župnik, pri kraju slavlja je blagoslovio djecu, a zatim zahvalio propo-vjedniku fra Vladimiru, zborovođi Anti i člano-vima zbora te svim drugim sudionicima slavlja. Na kraju je fra Vladimir podijelio sličice sluge Božjega o. fra Ante Antića i medaljice s likom Čudotvorne Gospe Sinjske.



SVETKOVINA SV. ANTE PADOVANSKOG U KNINUProcesija Gradom i euharistijsko slavlje

Kninska župna zajednica svečano je proslavila svetkovinu sv. Ante Padovanskog.

Središnjim euharistijskim slavljem predsje-dao je fra Luka Tomašević, profesor na Katolič-kom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Spli-tu. U samostanskoj crkvi Sv. Ante Padovanskog jutarnje mise slavljenje su u 6, 7 i 8 sati. Kip

sv. Ante Padovanskog bio je izložen u lađi cr-kve, gdje su svoje molitve svecu cijeloga svijeta izricali mnogi štovatelji i hodočasnici. Sveča-na zvonjava crkvenih zvona u 9:30 sati ozna-čila je početak procesije s kipom sv. Ante uli-cama Grada Knina, a kip su nosili predstavnici vatrogasaca, vjeroučitelja, policajaca, HKD-a „Napredak“ te muškarci u narodnim nošnjama.


Litanije svim svetima predvodio je fra Marko Duran, gvardijan i župnik.

Središnje euharistijsko slavlje u privremenoj Gospinoj crkvi započelo je u 10:15 sati, a pro-cesiju i svetu misu uživo je prenosio Hrvatski radio Knin. Predsjedao je fra Luka, a koncele-briralo je osam svećenika (fra Marko, fra Ivan Lukač, fra Božo Ančić, fra Ivan Šimunac, fra Petar Pletikosa, fra Jakov Dževrnja Viro, don Davor Klečina i fra Šimun Markulin). Među vjernim narodom Božjim bili su prisutni pred-stavnici Grada Knina, Šibensko-kninske župa-nije, Kninskog veleučilišta. Osim spomenutih, nazočili su predstavnici javnih, državnih i pri-vatnih ustanova s kninskog područja. U proce-siji i euharistijskom slavlju je sudjelovalo oko 500 ljudi. Župna svetkovina ujedno je i Dan

Grada Knina. Nakon euharistijskog slavlja usli-jedilo je primanje u samostanu i svečani ručak za uzvanike.

Večernje euharistijsko slavlje i blagoslov djece na svetkovinu sv. Ante Padovanskog slav-ljeno je kod samostana Sv. Ante. Slavljem je predsjedao fra Marko Duran, gvardijan i župnik, a koncelebrirao je fra Ivan Šimunac. Liturgij-sko pjevanje animirao je VIS David, zajedno s «Anđelima Knina». Kip svetog Ante bio je izlo-žen ispred samostana za mnoge štovatelje, koji su željeli u osobnoj molitvi isprositi milosti po svečevu zagovoru.

Nakon euharistijskog slavlja, fra Marko je izmolio blagoslovnu molitvu nad djecom i sve nazočne poškropio blagoslovljenom vodom.

PODBABLJE: SVEČANO PROSLAVLJEN SV. ANTE Blagdan sv. Ante Padovanskog, sveca sve-

ga svijeta kojem se tradicionalno svake godine utječe mnoštvo vjernika svečano je proslav-ljen u župi Podbablje gdje je navedeni svetac naslovnik filijalne crkve koja se nalazi u sre-dišnjem dijelu župe u mjestu Drum gdje se od 1723. godine nalazi župna rezidencija. Ove godine na sam blagdan održane su dvije mise, a tri dana uoči blagdana održana je trodnevna duhovna priprema.

Svečanost ovogodišnje proslave sv. Ante, franjevca i gorljivog vjerovjesnika, započela je u jutarnjim satima na svečev blagdan u subotu 13. lipnja 2015. kada je mnoštvo vjernika napu-nilo svečevu crkvu. Nakon tradicionalne pobož-nosti kod zavjetnog kipa četiri muškarca iz župe koji ime nose u čast slavljenog sveca ponijeli su kip svoga zaštitnika noseći ga kroz crkveno dvorište do kapelice koja je sagrađena na mje-stu nekadašnje svečeve crkvice koja je izgrađe-na 1891. godine, a koju je krasio lijepi drveni oltar izrađen u drvodjelskoj radionici Rako u Imotskom, a koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća porušena, a njezin kamen klesanac upo-trijebljen za gradnju današnje crkve koja je pro-storno jedna od najvećih u Imotskoj krajini.

Po dolasku procesije u crkvu uslijedilo je

svečano misno slavlje koje je predvodio župnik fra Nedjeljko Čarapić uz pjesmu Mješovitog zbora župe Podbablje pod ravnanjem Snježane Perkušić uz orguljašku pratnju Marele Vrljić.

Svečanost je nastavljena u kasnim poslije-podnevnim satima svečanom svetom misom i blagoslovom djece i ljiljana. Još prije početka euharistijskog slavlja centralnu podbapsku cr-kvu Sv. Ante ispunilo je mnoštvo djece uz na-zočnost njihovih roditelja da bi se potom uputili prema zavjetnoj kapelici sv. Ante ispred koje je izvršen blagoslov ljiljana. Po dolasku u cr-kvu uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio i propovijedao župnik fra Nedjeljko. Obzirom da je sv. Ante, zaštitnik djece u organi-zaciji župnika fra Nedjeljka Čarapića ove godi-ne skupilo se 80-ak djece odjevenih u narodne nošnje iz Podbablja, Runovića i Gorice (BiH) koja su nazočila svečanom slavlju.

Na kraju svečane svete mise održan je bla-goslov djece, a po završetku svečanog misnog slavlja u dvorištu župske kuće u župnikovoj or-ganizaciji, a uz potporu Borisa Kukulja iz KUD Podbablje održana je dječja smotra folklore, a cijelu manifestaciju zaokružio je glazbeni na-stup župljanke Tine Matković te Ane Gaće iz Poljica.



PRGOMET-OPOR: PROSLAVA SV. ANTE U crkvi sv. Ante Padovanskog u Oporu, župa

Prgomet-Labin, fra Ivica Jurić, domagistar bo-goslova, predvodio je proslavu sv. Ante u nedje-lju, 14. lipnja 2015., a koncelebrirao je župnik fra Ante Vugdelija. Slavlje je započelo u 11 sati procesijom oko groblja. Kip Sv. Ante nosili su Botići – Ante, Filip, Mario i Željko.

Župnik fra Ante Vugdelija, nakon blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom, zahvalio je fra Ivici Juriću, predvoditelju i propovjed-niku, i svim sudionicima slavlja te najavio sli-jedeća liturgijska slavlja u Prgometu i Labinu. Za vrijeme svete mise pjevanje su predvodile Sara Veraja i Vedrana Drnasin. U organizaciji

liturgijskog slavlja pomagao je sakristan Vinko Botić. Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u zaseoku Botić koje je organizirao predsjednik udruge ‹Opor› Jure Botić i članovi. Na slavlju je sudjelovalo oko 200 vjernika iako u Oporu živi samo jedan čovjek. Među sudionicima bio je i gradonačelnik grada Kaštela Ivan Udovičić.

Fra Ante u toj crkvi godišnje slavi svetu misu četiri puta: Svi Sveti, Sv. Ivan Evanđelist, Uskr-sni ponedjeljak i sv. Ante. Kada je u župi sveča-no slavlje, tada se slavi samo jedna sveta misa.

Nakon zajedničkog ručka za sve sudionike slavlja bila su razna sportska natjecanja.

PROSLAVA SV. ANTE U MAKARSKOJ U franjevačkoj crkvi Uznesenja Bl. Djevi-

ce Marije na nebo u Makarskoj proslavljen je blagdan svetog Ante Padovanskog u subotu, 13. lipnja 2015. Za sam blagdan pripravljali smo se devetnicom kroz koju su propovijedali fra Stanko Milanović Litre, fra Ivan Jukić i fra Ante Čovo. Na sam blagdan jutarnje svete Mise predslavili su fra Miljenko Odrljin i fra Domi-nik Radić. Večernju svetu Misu, s procesijom i blagoslovom cvijeća i djece, predslavio je fra Ante Čovo.

Fra Ante se na početku propovijedi upitao: „Tko je taj svetac koji svake godine pokrene to-like osobe, stvori toliki šušur u crkvama, kao da sve i svi postaju poneseni svetim nemirom? Taj sveti nemir zapravo je odgovor na riječi koje Isus upućuje svojim učenicima: Idite, pokrenite se. Nije dovoljno stajati i gledati nebo, zemlju, pa ni sebe, nego se treba uputiti i uspostaviti vezu između neba i zemlje, između čovjeka i Boga i čovjeka i čovjeka. Prisutne je usporedio sa svetim Antom, izdankom portugalskog viteš-tva koji postaje vitez Isusa Krista, na što je sve pozvao budući da nas okuplja slavni Božji vitez, sveti Ante. Čovjek, poput svih nas, sveti Ante, je u tom svom viteštvu prošao kroz bitni troko-rak: pokrenuo se, uputio se; stigao je do smisla vlastitog postojanja i imao je nešto reći ljudima svoga vremena i prostora. Sve je pozvao na hod.



Sami ovaj dan pokazuje da je moguće pokre-nuti se, što je sukladno naravi čovjeka koji je postavljen na noge. Pokret vodi traženju smisla vlastitoga postojanja. Sveti Ante je od mogućeg zemaljskog viteza, preko svećeništva i želje za mučeništvom, pronašao smisao svoga života u viteškom propovijedanju, odvažnom i instinu-

jućem u ljubavi. A time je zadobio moć da može drugima nešto važnoga i bitnoga poručiti. Nje-gova moć ne sastoji se u bavljenju drugim, nego o brizi za druge. Svaki njegov štovatelj treba u svom životu napraviti taj trokorak da svačiji ži-vot budem smislen i znakovit u vlastitom vre-menu i prostoru.

PROSLAVA SV. ANTE NA ŠUBIĆEVCU Devetnica sv. Anti i duhovna obnova bile su

prigoda za pripravu proslave sv. Ante, zaštitnika župe u Šibeniku na Šubićevcu. Duhovnu obno-vu, procesiju i euharistijsko slavlje na blagdan sv. Ante predvodio je fra Zoran Kutleša, župni vikar u Imotskom. Na duhovnoj obnovi i slavlju sv. Ante sudjelovalo je mnoštvo vjernika koji pripadaju župi Sv. Ante ali i iz susjednih župa.

Fra Zoran je, nadahnut djelom i likom sv. Ante, želio sve vjernike potaknuti na razmišlja-nje o kvaliteti našega kršćanskog života te da mijenjamo sebe i svoj život, kako bi poput sv. Ante postali navjestitelji i istinski propovjednici Evanđelja. Upozorio nas je da mi kao kršćani

nismo pozvani na šutnju, već upravo suprotno, pozvani smo svojim riječima i životom svje-dočiti svoju kršćansku vjeru i braniti temeljne vrijednosti našeg društva, a prije svega obitelj. Također je istaknuo da je mnogo onih koji nas žele zaplašiti, izbrisati s lica Zemlje, kako sad tako i kroz vjekove, ali da se ne bojimo jer Isus Krist nam je obećao „... na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, ni vrata paklena neće je nadvlada-ti“ (Mt 16,18). „Dragi župljani, riječi koje nam je uputio fra Zoran u ova četiri dana neka nam budu poticaj i ohrabrenje da budemo ustrajni u našoj vjeri i služenju našem Gospodinu“, rekao je u zahvali fra Božo Morić, gvardijan i župnik.

BLAGDAN SVETOG ANTE U ŽUPI VINJANI„Priđi k nama Ante sveti i naš vapaj k Tebi leti!“

Nakon pripreme kroz trinaest utoraka i de-vetnicom u subotu, 13. lipnja 2015. Vinjančani su proslavili svoj blagdan, blagdan sveca svega svijeta – Sveti Ante.

Već u ranim jutarnjim satima kolone hodo-časnika iz cijele Imotske krajne i Hercegovine pristizale su u vinjansko svetište. Crkva je bila prepuna već od 4 sata kada je i otvorena. Mnoš-tvo hodočasnika, mladih i onih manje mladih, neprekidno se izmjenjivalo obilazeći oko kipa Sveca upućujući Mu u tišini svoje zahvale i va-paje.

Prva sveta misa služena je u 5 sati u Vrtu sve-tog Ante, kao i predhodnih godina predvodio ju je fra Zoran Kutleša, župni vikar u Imotskom. Mješoviti zbor Župe Vinjani pod vodstvom s. Terezine je predvodio pjevanje. Ova sveta misa

je bila najposjećenija, a posebno veseli što se na njoj okupi mnoštvo mladih koji su svom zaštit-niku uglavnom došli pješice. Nakon ove mise služene su svete mise u 6, 7, 8 i 9 sati u crkvi.

Centralno misno slavlje započelo je procesi-jom u 10.30 sati a predvodio je fra Petar Lu-bina, urednik lista ‘’Marija’’ uz koncelebraciju fra Kristiana Stipanovića, imotskog gvardijana, dekana i župnika te fra Denisa Šimunovića, vi-njanskog župnika. I na ovoj svetoj misi pjevanje je predvodio župni zbor.

Svetu misu i procesiju u 18.30 sati predvo-dio je Jakov Udovičić. Ova sveta misa se često naziva „dječja misa“, nakon nje je blagoslov djece, trudnica i ljiljana, a na njoj je Dječji zbor Župe Vinjani predvodio pjevanje. Lijepo je bilo čuti kako vinjanskom visoravni odlijegaju dječ-ji glasovi i vriska mnoštva okupljene djece.



SPLIT: 15. HODOČAŠĆE ZA RODITELJE DJECE IZ DJEČJEG ZBORA I ZBORA MLADIH GOSPE OD ZDRAVLJA

Već petnaest godina voditelji Dječjeg zbora i Zbora mladih Gospe od Zdravlja, časna sestra Zorislava Radić i fra Stipica Grgat organizira-ju hodočašće za roditelje djece koja pjevaju u tim zborovima. Ne samo da s djecom neumorno rade i „dvostruko mole“ čitavu radnu godinu, a napose na nedjeljnim svetim misama u 9 i 10 sati u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, nego kao savjesni odgajatelji i prijatelji njihovih obi-telji ovim putem žele učvrstiti veze s čitavom obitelji djece koja su im povjerena.

U petak ujutro, 12. lipnja 2015., na blagdan Srca Isusova, nakon zajedničke svete mise za-počelo je naše hodočašće. Ovaj put nas je samo ispratila naša časna Zora, značajni dio organiza-cije je preuzela gospođa Lili Vučaj, a duhovni vođa puta je, kao i uvijek, bio fra Stipica.

Usmjeravani sigurnim rukama našeg vozača Josipa uputili smo se zelenim prostranstvima Like preko primorsko-goranskog kraja i preli-jepe Istre sve do Duge uvale u blizini Pule. U autobusu smo od samog početka do kraja vo-žnje održavali atmosferu molitve, pjesme, pri-jateljskog druženja, recitirala se poezija, imali smo izlaganje o suvremenom odnosu čitatelja prema knjizi, čule su se šaljive priče…. ali ipak je najsnažniji pljesak dobivao fra Stipica kad bi nas počastio svirkom na diplama.

Nakon okrepe i odmora u hotelu „Croatia“ u Dugoj uvali na sam blagdan Svetog Ante Pado-

vanskoga uputili smo se prema njegovom gro-bu u veličanstvenoj bazilici u Padovi. Središnje Euharistijsko slavlje u 11 sati koncelebrirala su nekolicina biskupa i desetak svećenika čija su lica i boja kože zaista svjedočila da je on Sve-tac Svega Svijeta. Nezaboravno iskustvo je bilo pjevati i moliti u prepunoj bazilici zajedno s bra-ćom iz svih krajeva svijeta, od Irske do Indije.

Nakon što smo se poklonili pred relikvija-ma Sveca čija je pobožnost diljem svijeta ve-zana i uz veličanstvene procesije, bazilike koje su biseri svjetske arhitekture i blještavila puč-kih fešta njemu u čast, uputili smo se pokloniti jednom drugom svecu - ogledalu poniznosti i skromnosti, našem hrvatskom svecu Leopoldu Mandiću. Duboko nas se dojmila sveta posluš-nost redovnika koji je čeznuvši za domovinom čitavi život požrtvovno ispovijedao u malom sobičku oslobađajući ljude spona grijeha da bi ponovno uronili u puninu Božje ljubavi.

Na nedjeljnom povratku kući zaustavili smo se u najstarijem hrvatskom Gospinom svetištu na riječkom Trsatu. Fra Stipica je prikazao Sve-tu misu za naše obitelji, a mi smo im se krajem tog dana vratili neprocjenjivo duhovno oboga-ćeni. Pred crkvom Gospe od Zdravlja nas je do-čekala časna Zorislava, a mi smo svjesni koliko su bogatstvo ovakva putovanja i osnažena pri-jateljstva već dogovorili destinaciju slijedećeg zajedničkog hodočašća, ako Bog da, dogodine.

HODOČAŠĆE SVEĆENIKA ZADARSKE NADBISKUPIJE Dana 17. lipnja 2015. u svetište Čudotvor-

ne Gospe Sinjske hodočastilo je 40 svećenika i 2 đakona Zadarske nadbiskupije u zajedništvu s mons. Želimirom Puljićem, predsjednikom HBK i nadbiskupom zadarskim. Uoči svete mise prisutne je pozdravio gvardijan i upravitelj Svetišta fra Petar Klapež. Misno slavlje predvo-dio je predsjednik HBK mons. Želimir Puljić.

Na početku euharistijskog slavlja o. Nad-biskup je istakao: ‹Okupili smo se danas, mi svećenici Zadarske nadbiskupije, u ovo hodo-časničkom mjesto Gospe Sinjske, i upravo kao hodočasnici želimo iskazati čast onoj koju ov-

dje tisuće i tisuće štuju i dolaze na hodočašće. A, hodočastiti znači nekomu dati čast u hodu. Mi smo, istina, dovezli se, ali znak je da želimo našoj Gospi, koja se ovdje 300 godina časti, reći i mi svoje hvala. Hvala za sve ono što je uči-nila nama osobo svakome, našim zajednicama, našoj nadbiskupiji i našom narodu kao i cije-lom svijetu, jer ona je Majka svećenika i Majka Crkve. Zahvalni za ovaj Božji dan započnimo možemo ovdje slaviti euharistijsku gozbu.›

Na kraju homilije nadbiskup Želimir pozvao je prisutne svećenike da u ovom misnom slavlju preporuče zaštiti Gospe Sinjske svoje župne za-



jednice i sami sebe da bi dostojno izvršili sveće-ničko poslanje na koje ih je Gospodin pozvao.Za vrijeme sv. mise pjevanje je predvodio fra Jure Župić. Za svećenike je bio pripravljen ru-

čak u samostanu. Poslije ručka razgledali su sa-mostanski muzej i potom pošli na Gospin Grad gdje su završili svoje druženje zajedničkom molitvom.

IZLET DJEČJEG ZBORA ŽUPE GOSPE SINJSKE Članovi Dječjeg zbora Župe Gospe Sinjske,

u srijedu 17. lipnja, krenuli su na jednodnevni izlet. Dječji zbor okuplja oko 160 djece, pjeva svake nedjelje na misi u crkvi Čudotvorne Gos-pe Sinjske u 9 sati. Voditelji zbora su s. Jelena Mijić i fra Jure Župić. Odredišta izleta su bili Gospić, Gračac, Knin i Vrlika.

U ranim jutarnjim satima s Alkarskog trka-lišta krenuli smo autocestom prema Lici. Kišu koja je padala od ranih jutarnjih sati i koja nas je ispratila iz Sinja, zamijenila je bura koja je svojom snagom rastjerala kišne oblake. Pravu snagu bure upoznali smo došavši na Maslenicu gdje je zbog jakih udara bure autocesta bila za-tvorena a promet preusmjeren na cestu prema Obrovcu. Došavši u Gospić posjetili smo kate-dralu Marijinog Navještenja. U katedrali nas je dočekao don Josip koji vrši službu župnog vi-kara i vodi pjevačke zborove. Upoznao nas je s poviješću Gospićko-Senjske biskupije koja ove godine slavi 20. obljetnicu od osnutka. Iz Gos-pića krenuli smo prema Gračacu, Župi sv. Jurja. Kao pravi domaćini sa osmijehom i srcem do-čekali su nas fratri koji djeluju u Župi, fra Jakov Prcela i fra Božo Mandarić. Nakon vožnje ovo

nam je odredište bilo dobro da malo „protegne-mo“ noge, jer je ispred crkve sagrađen park za djecu. Fra Jakov nas je upoznao sa životom i pa-storalnim radom u ovoj župi koja je po prostoru ogromna a po broju stanovnika jako siromašna. Naš susret završio je uz pjesmu i zahvalu Bogu koju je predmolio fra Bože Mandarić. Naš put je nastavljen prema Zvonimirovu gradu Kninu. Ne može se proći a da poslije Tvrđave pogled ne usmjerimo prema novoj crkvi Gospe od Ve-likog Hrvatskog Krsnog Zavjeta koja dominira svojom veličinom i koja će biti blagoslovljena 4. kolovoza, na 20. obljetnicu veličanstvene ak-cije Oluja kojom je Hrvatska pobjednička voj-ska pobijedila Velikosrpskog agresora i slomila mit o Velikoj Srbiji. Naše sljedeće odredište bila je Vrlika, odnosno Česma. Česma je inspirira-la Milana Begovića po čijem je libretu Jakov Gotovac skladao operu „Ero s onoga svijeta“. Iz Vrlike smo krenuli prema našim domovima i našem Sinju. U kasnim poslijepodnevnim sa-tima stigli smo na mjesto odakle smo i krenuli – Alkarsko trkalište gdje su nas dočekali naši roditelji.

HODOČAŠĆE ŽUPA IZ NERETVE GOSPI SINJSKOJ Hodočasnici iz župa Bagalovići, Bili Vir,

Metković – Sv. Nikola, Metković- Sv. Ilija i Mlinište predvođeni dekanom don Stipom Jer-kovićem i svojim župnicima u subotu, 20. lipnja 2015., hodočastili su Gospi Sinjskoj u Sinj.

Hodočasnici iz župa Bagalovići, Bili Vir, Metković – Sv. Nikola, Metković- Sv. Ilija i Mlinište predvođeni dekanom don Stipom Jer-kovićem i svojim župnicima u subotu, 20. lip-nja 2015., hodočastili su Gospi Sinjskoj u Sinj. Osim dekana među svećenicima su bili don Da-mir Bistrić, fra Petar Gulić, fra Lukica Vojković i don Augustin Radović. Od hodočasnika zani-mljivo je istaknuti da je bio Ivan Crnčević koji

cijelim svojim bićem ljubi Boga i Crkvu cijelo-ga svoga života. Na hodočašću je sudjelovalo oko 300 vjernika među kojima su bile i časne sestre Služavke Malog Isusa koje djeluju u župi Sv. Ilije u Metkoviću.

Nakon slavlje sakramenta pomirenja u samo-stanskom klaustru i procesije kroz samostansko dvorište hodočasnike je u crkvi Gospe Sinjske na početku slavlja pozdravio gvardijan fra Petar Klapež, a provincijal fra Joško Kodžoman na kraju se obratio vjernicima naglasivši njihovu vjernost i odanost Bogu i Crkvi te ljubav pre-ma štovanju blažene Djevice Marije. Tu svoju odanost Bogu i Božjim vrednotama pokazali su



činom djelotvorne ljubavi jer su plodove svojih ruku poslali u više navrata braći i sestrama u Kninu te vjeruje da njihova dobročinstva nikad aneće biti zaboravljena i da ći ih Bog nagraditi za ta djela. Osim toga, istakao i duhovna zva-nja iz župe Sv. Ilije spomenuvši dva bogoslova, 1 novaka, dva sjemeništarca i ovogodišnja dva kandidata za Franjevačko sjemenište u Sinju. Na kraju je svima zaželio da ih Gospa Sinjska zagovara u njihovu životu kako bi ostali i nada-lje vjerni Bogu i Crkvi. Hodočasnici su nakon svete mise u zajedništvu sa svojim svećenicima molili pobožnost križnog puta prema Gospinu Gradu.

Uvod u slavlje - fra Petar Gulić

Te godine kad je sazrela nasušna i jedra bo-sanska jesen u šljivama, a turski prodori ranili obruč gora oko Rame, krenula je i Ona. Ni suze u posljednjem pogledu ne utrnuše oganj u ko-jemu su nestajala rodna ognjišta, crkva i samo-stan! Samo je dim rastao, stajala zebnja i dalek put pod opancima. Kroz dane i noći, pokraj Šći-ta, preko Ljubuše, kroz Livno, Tomislav Grad,

preko Kamešnice i Gljeva... Prije više od tristo godina u slobodnu Cetinu i Zagoru. Spustila se i Ona u pratnji krajišnika i fratara. U Sinj. O Priliko priblažena!

Nekrst mu se utaborio pod zidinama. Junaci oštrili sablje za obranu... Bijaše juriš, a u gra-du moljahu žene, redovnice, redovnici i djeca. Dana petnaestog kolovoza tisuću sedamsto pet-naeste tekla je Cetina mutna i crvena od krvi i bijega silne vojske... Turci isti poslije su govo-rili da su svaku večer gledali u vrime opsidnuća po zidu grada odit jednu ženu u velikoj svitlosti. Mjesec joj pod nogama.

U sjeni joj rastu djeca i zaručnici. Zrije mla-dost ukrijepljena idealima. Kao žarke svijeće trepere majčinstva i stoje očinstva kao stupovi. Redovnice joj polažu ljiljane u krilo. Mladići, misleći na žetvu i vinograde, postaju svećenici. Sanjajući svetiji svijet... Kao nekad tako i danas Ona pomaže svakome – da odjene haljinu svoje službe. Molimo je da ustrajemo.

U kolovozu dolaze joj bosi iz daleka. Idu po zvizdanu, pod zvijezdama iz BiH – a, Dal-macije, Like, Primorja, iz Metkovića i Doline



Neretve… Znoj im kupa lice, a bura im se uvla-čila u košulje. Idu preko Vagnja, Gljeva, Otoka i Trilja, kroz polje po kojemu miriše kamilica. Cetina mirno teče pokraj Hana dok se začinje magličasto sinjsko jutro. Post ih pročistio, kru-nice im o bokovima. Sačuvala im djedovinu – od kuge, suše i potresa! Puni pouzdanja tiho joj kazuju jade. Golim koljenima po golom mra-moru prose milost. Po podu od oltara. O majko od milosti!

Život nam je hodočašće; Ona utočište na putu. A kad uđemo u nebo kao u jedinu domovi-nu Ona će nas dočekati u baštini uz Oca – Maj-ka, Ljubičica Presvetoga Trojstva…

Propovijed - fra Petar Gulić

KOD GOSPE SINJSKE

Braćo i sestre!

Već tristo godina a na poseban način gotovo već godinu dana otvoreni su, dani milosti, dani zahvale, dani prošnji, dani ljubavi i odanosti u našem vjerničkom hrvatskom narodu, ovdje pod Kamičkom, pred likom Majke od milosti – Čudotvorne Gospe Sinjske. Svake godine u mjesecu kolovozu, svakog dana po kiši, buri, snijegu i suncu nepregledno mnoštvo djece okuplja se ovdje u dom Gospodnji da pred li-kom Majke, zahvaljuju, prose, vape… Krenut i će ovih dana hrvatski vjernički puk stazama i putima, preko brda i dolina, bosi, po zvizdanu i pod zvijezdama, postom pročišćeni, s kruni-com u ruci u Marijanska svetišta diljem lijepe nam domovine da tu na izvoru milosti u susretu s Ocem i Majkom zagrabe vode za život i ži-votne borbe koje su pred njim. Kao nekad tako i danas, iako danas nažalost s manje žara nego je to bilo jučer, kad su nam djedovi i pradjedovi u daleko težim okolnostima života pokazivali kako se časti Kraljicu i majku.

Prečista, pogledaj kuda nas vode i kamo nas tjeraju. A s njezinih usana im je dolazio bolni šapat. Ne moram gledati, sve to znam. ( I. Arali-ca, Put bez sna ). I oni su vjerovali da Ona zna, da je Ona s njima, da su njihove brige i njezine brige, njihova stradanja i njezina stradanja. Oni su znali da je Ona majka i da majka mora po-

moći onome tko je u nevolji i u potrebi. Ta, ona je majka čovječanstva, i to po posljednjoj volji božanskoga Sina dok se na križu žrtvovao za spasenje i oslobođenje čovječanstva. Marija je bila tu, uz njegov križ, majka boli i tuge, ali i majka koja vjeruje. U tom času Sin joj upućuje svoju oporuku: « Ženo, evo ti sina! Ivane, evo ti majke!» Te riječi su morale bolno odjeknuti u Marijinom srcu, jer njezin umirući Sin kao da je s križa oslobađa božanskog materinstva kako bi je učinio majkom obična čovjeka, Ivana, u ko-jemu je gledao čitavo čovječanstvo. I to je Ma-riji bila silna Božja kušnja koja je ujedno i po-sljednja volja njezina Sina. Morala ju je u srcu osjetiti kao nešto okrutnoga, jer se duhovno i mistično trebala odreći svoga sina Isusa i po tom odreknuću postati majka čovječanstva do svršetka svijeta. Upravo u tom čini odreknuća nalazi se ponovni Marijin „da“ Bogu, u kojem se s Marijom razotkriva novi Božji plan. Uvijek je bila i ostala ponizna Božja službenica, izabra-na Božja posuda, na ovoj zemlji rosa nebeska i majka utjelovljene Božje Riječi. Od tog trenut-ka, pred kojim su se morali pokloniti svi anđeli i čitavo stvorenje, na bojno polje s neprijateljem čovjeka i ljudskog roda silazi krv Božjeg Sina i moćna zaštita naše Majka, bez obzira pod kojim je imenom slavili i častili. Stoga je ona ne samo naša Kraljica, već zagovornica i odvjetnica. Nije čudno da je već daleke 1773. godine Egger zapisao da se hrvatsko kraljevstvo zove „ kato-ličkim i odista marijanskim kraljevstvom“, a J. Bedeković 1752. da su Hrvati izuzetno pobož-ni Gospi, da je časte kao svoju Pokroviteljicu, Odvjetnicu i Zaštitnicu, a u svojim pjesmama je nazivlju „Kraljicom Hrvata“, da njoj u čast po-ste svake subote, a u predvečerje njezinih blag-dana ne jedu ništa kuhano.

Svoju ulogu majke, odvjetnice i čuvarice za hrvatski katolički puk, Ona vrši iz mnogih ma-rijanskih svetišta diljem naše domovine, ovdje u Sinju to čini na ovom svetom mjestu već 300 godina. Ona majka naša svoju ulogu nikada nije zaboravila. Pred njom se snivaju, planiraju i pri-željkuju budućnosti.

Nema stradanja, nema patnje, nema križa, nema veselja ni radosti u kojoj Ona nije prisut-na. Čovjeku se može sve oduzeti, dom i zavi-čaj, rodna gruda i sloboda, ali mu se nikada ne



može oduzeti vjera koja mu daje dostojanstvo djeteta Božjega i sigurnost majčina zagovora. To tiho „posjedovanje“ Boga i sigurnost maj-čine zaštite davali su snage našim očevima da ustraju u svim borbama. Ostali su nepokoleblji-vi i svoji na svome, pa bunili se puci i rušila se carstva. Braneći svoju vjeru branili su svoje dostojanstvo, svoja ognjišta i svoju domovinu. Vjera im je izmučene ruke sklapala na molitvu, grijala nadu u bolje i pravednije sutra, vjera koja je unosila sigurnost u nesigurni život i davala mu smisao i sjaj istine. U toj su vjeri rađali i odgajali svoju djecu, u njima gledali najveći Božji dar, blagoslov i svoje bogatstvo. Ista im je vjera branila da pred ikim drugim prigibaju svoja koljena osim pred svojim Bogom, Ocem Milosrdnim, a dragi lik Majke ih je nadahnji-vao, slušao, gledao i pratio na životnom putu da ih nitko i ništa nije moglo uništiti. Naša majka Čudotvorna Gospa Sinjska i danas mora osta-ti na čelu naše putničke kolone, i to kao majka svakog pojedinca, svake obitelji, kao majka na-ših prekrasnih žala naših obala, hrvatskih škoja i našeg naroda. Pred njezinim likom i budnim majčinskim okom i danas treba preispitivati budnost i razlučivati svoje „opravdane snove od pogubnih sanja“.

A izgleda da je stiglo vrijeme ozbiljnog pre-ispitivanja za čitavi hrvatski narod, a posebno za ovaj dio u kojem živimo. U ovo današnje vri-jeme globalnog tržišnog društva ruše se gotovo sve povijesne i kulturne vrednote, a naši životi i vjera postaju sve više umorni, te više nemamo jasnih stavova, moralnih oslonaca i odrednica života. I kao narod i kao vjernici uvjetovani smo zastrašujućom propagandom, čudnim sta-vovima i mišljenjima što nam se nameću kao napredna i izvrsna preko novina, radija i tele-vizije. Sve skupa zahvaća duh interesa, kori-snosti, duh imanja i posjedovanja, a duhovne i povijesne vrednote odlaze u drugi plan. Postali smo i umorni od praznih političkih obećenja, od dodvorljivosti političara, banaka i bankara iz Europe, ožalošćeni nebrigom za naše nacional-no i kulturno blago, a gnjevni zbog gaženja na-šega ljudskog i nacionalnog dostojanstva. Sve što nam se nudi pokazuje se kao laž i obmana u kraćem ili dužem vremenskom roku. Samo pi-tanje naše slobode i ostvarivanje istinskog druš-

tva dostojna čovjeka i vjernika, ostaje ne samo otvoreno već i upitno, put zakrčen, a cilj nikako ili gotovo nikako, neostvarljiv.

Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da sve manje imamo volje za životom. Naše maj-ke su se umorile i sve se manje odlučuju na ra-đanje novih života. Djece je sve manje, staraca sve više, kolijevke hvata paučina, a svuda se šire groblja. Tu su i očevi koji sve manje osta-ju „borci za krst časni i slobodu zlatnu“, a sve više borci za imanjem i zaradom, postaju robovi komfora i užitka. I opet je rezultat isti: djece je sve manje! I mladi su nam poljuljani, rastrgani, ne okreću se Bogu i ne traže zagovor Majke, odaju se drogi, piću i gube smisao života. Žalo-sno je da olako napuštaju djedovska ognjišta i očinske tradicije. Sve je manje smisla za žrtvu i stvaranje obitelji.

Braćo i sestre, ako nam propadnu obitelji, ako u njima ne bude izvorište života, onda je budućnost crna, gotovo bez nade! Strašna je i spoznaja da Gospu više psujemo nego molimo. To ogavno zlo, našim djedovima gotovo nepo-znato, danas se toliko proširilo i na našu djecu da nam srce nad njima drhti i strepnja se širi.

Sve ovo danas i ovih dana pred Njom mo-ramo preispitati i usmjeriti svoju životnu trku onamo „gdje su prave radosti“ i svoje živote graditi na čvrstim istinama i vrednotama vjere i Evanđelja. Uzalud nam dična povijest i ponos pradjedova ako i mi danas ne ostanemo dični, Bogu vjerni, i ako nam Marija Majka ne bude na čelu naše putničke kolone. Stoga, braćo i sestre, bacimo se na koljena i zavapimo Majci našoj neka takne Sina svoga da nam milošću svojom rasvijetli razum kako bismo po primjeru naših djedova i pradjedova, naših očeva ostali vjerni i Bogu i rodu. Neka šapne Sinu da je nestalo zajedništva u obiteljima i u našem narodu, da je nestalo ljubavi koja je iz dana u dan sve više na klimavim nogama, da svrne svoj pogled na mlade naše koji sve više upadaju u ralje droga, alkohola i neprospavanih noći, da On naš Uči-telj i Spasitelj milošću svojom dotakne sve nas i sve naše te da iz dana u dan svjesnije i odanije živimo svoj kršćanski poziv. Čudotvorna Gospe Sinjska čuj djece svoje glas i usliši naše vapaje. Amen.



HODOČAŠĆE ŠIBENSKE BISKUPIJEI KLIŠKOG DEKANATA

GOSPI SINJSKOJ Hodočasnici iz 32 župe Šibenske biskupije

predvođeni mons. Antom Ivasom, šibenskim biskupom, i vjernici iz 5 župa iz Kliškog deka-nata predvođeni dekanom don Vladom Striki-ćem hodočastili su Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u subotu, 20. lipnja 2015. godine. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Ivas, biskup šibenski, a u koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, kliški dekan don Vlade Strikić, organi-zator hodočašća fra Filip Milanović Trapo i još 31 svećenik. Na hodočašću se okupilo oko tisu-ću vjernika sa svojim župnicima.

Iz Šibenske biskupije došli iz slijedećih župa: Bilice, Blizna, Boraja, Crivac, Crnica, Drniš, Dubrava, Dubravice, Katedrala (Šibenik), Knin, Konjevrate, Meterize, Njivice, Lećevica, Liša-ne, Nevest, Ogorje, Piramatovci, Prgomet-La-bin, Promina, Prvić, Radošić, Rogoznica, Rupe, Siverić, Skradin, Šubićevac, Gospa van Grada, Unešić, Vidici, Zaton, Zlopolje. Među hodo-

časnicima su bili svećenici Šibenske biskupi-je koji pomažu u župama kao što su visovački gvardijan fra Mate Gverić, bolnički kapelan fra Mate Topić i drugi.

Iz Kliškog dekanata bili su hodočasnici i žu-pnici iz župa Dugopolje, Dicmo, Klis, Krušvar i Muć.

Hodočasnici su se za susret s Gospom Sinj-skom pripremali molitvom krunice i pjevanjem Gospinih pjesama u autobusima. Nakon dola-ska u Svetište Gospe Sinjske oko 10 sati sveće-nici samostana Gospe Sinjske i samostanskog okružja bili na raspolaganju hodočasnicima za sakrament pomirenja.

U 11 sati započela je procesija kroz samo-stansko dvorište, a na početku procesije isticali su se župni barjaci. Pjevanje za vrijeme proce-sije predvodio je župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić. Nakon procesije gvardijan fra Petar Klapež pozdravio je šibenskog biskupa Antu


Ivasa, provincijala fra Joška Kodžomana, deka-ne, svećenike, časne sestre i vjernike, a zatim ukratko progovorio o povijesnom štovanju Ču-dotvorne Gospe Sinjske. Na završetku pozdrav-nih riječi naglasio je kako nam je Gospa osta-vila tri znaka: molitvu, čin pokore (ispovijedi) i znak Crkve.

Mons. Ante Ivas, uvodeći u slavlje, rekao je kako „u ovom dragom Marijinom Svetištu sve vas pozdravljam“, a zatim pozdravio o. Provin-cijala, o. Gvardijana, svećenike i sve hodočasni-ke, želeći da „Gospa udijeli kako bismo ostali vjerni Gospodinu koji živi s nama, koji zajedno s nama plače i hoda“. Potom je o. Biskup nagla-sio kako je važno vršiti Marijine riječi „Njega slušajte“ i bit će čudesa jer i danas nam treba Marijin zagovor i pomoć da bismo ponosno hodali našim kršćanskim životom koji su nam predali naši očevi i majke, završio je o. Biskup.

Nakon pričesti mons. Ante Ivas je predmo-lio molitvu za duhovna zvanja koja se redovito moli svake nedjelje u župama Šibenske biskupi-je, a svi hodočasnici Šibenske biskupije grom-kim su se glasom pridružili u molitvi.

Provincijal fra Joško Kodžoman, pri kraju slavlja, u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja uputio je riječ zahvale šibenskom biskupu Anti Ivasu, svećenicima i hodočasni-cima naglasivši kako mnogi franjevci djeluju u Šibenskoj biskupiji i stoga nije čudno da se ovoliki broj vjernika hodočastio Gospi Sinj-

skoj. Marija je dar Božji nama ljudima i či-njenica je kako ‹Marijin pečat› daje bogatstvo ne samo našoj vjerničkoj nego i kulturnoj ba-štini. „Danas smo se okupili u Svetište Gospe Sinjske kako bismo molili Gospu za milosti ili zahvalili za uslišane molitve. Gospa će uslišiti naše molitve iz iskrena srca“, rekao je o. Pro-vincijal te zatim, povezujući riječi o. Biskupa iz propovijedi,nadodao pitanje „Narode, treba li nam Gospa?“. O. Provincijal je odgovorio kako u ovom svijetu, kakav jest, Gospa nam poma-že živjeti kršćanski identitet kako se ne bismo stidjeli nego kako bismo bili ponosni što smo vjernici. Osim toga, naše goruće svakodnevno pitanje jest egzodus naših ljudi koji se poveća-va iz dana u dan. Gospa nam može pomoći da pronađemo snagu i ponos kako bismo ostali u svojoj Domovini te, usprkos lažnim bogovima, vjerno i odano nasljedovali Gospu i Boga. Na kraju je o. Provincijal zahvalio svim sudioni-cima hodočašća sa željom da se vrate svojim kućama i obiteljima kao drukčije osobe, osobe ispunjene božanskom snagom zagovorom Gos-pe Sinjske.

Na kraju je gvardijan fra Petar Klapež, u znak sjećanja na ovaj dan, darovao je mons. Anti Ivasu sliku Gospe Sinjske, a potom pred-vodio posvetnu molitvu za sve hodočasnike. Uoči blagoslova biskup Ivas je zahvalio Gospi što ih je sve „potakla na ovo hodočašće i pro-budila vjeru kako bismo ojačani vjerom sebi postavili pitanje ‹što ja mogu učiniti za svoju



Domovinu, župu, obitelj?›“, a potom na sveće-nike i vjernike, obitelji, djecu, mlade i učitelje zazvao Božji blagoslov. Slavlje u crkvi završilo je pjesmom Gospi Sinjskoj.

Za vrijeme mise pjevanje su predvodili „Tamburaški orkestar Krsto Odak“ iz Drniša pod ravnanjem Milke Tomić, a za orguljama je svirao fra Jure Župić, orguljaš Svetišta i župe Gospe Sinjske od 1978. godine.

Propovijed mons. Ante Ivasa,biskupa šibenskog

„Kliči i raduj se kćeri Sionska, jer evo, dola-zim prebivati usred tebe... I bit ćete moj narod.., baština Gospodnja...”, poručuje prorok Zaharija.

I na ovom svetom mjestu Bog nam i danas želi poručiti ono do čega mu je uvijek jako sta-lo: da njegov narod povjeruje da je on Bog koji usred svoga naroda prebiva i stanuje... „Silazio u raj zemaljski, igrao se i druži s Adamom i Evom”, kaže prva knjiga sv. Pisma... Silazio je i onda kad su oni, suprotno njegovoj zapovije-di, htjeli okusiti plod sa „stabla života”. Kad su se pred njim pokušavali sakriti.., kad su osjetili „da su goli”. (Bez Boga smo uvijek goli!) Gdje si čovječe? pita Bog... I puno će puta u povijesti ljudskoj to pitanje ponavljati... I danas ga po-stavlja ovdje svakome od nas: Gdje si? ...Mojsi-

ju je otkrio svoje ime: „Ja sam JAHVE: Ja sam onaj koji jesam s vama.., koji s vama živim i hodam, da imate život, da hodate uspravno... Ja vas vodim vas kroz mora i pustinju, u slo-bodu... S vama sam u Savezu, uvijek vjeran... I kad mu okrenemo leđa, kad ga zaboravimo, kad pravimo svoje „zlatno tele” i lažne bogove Bale. Kad sagibamo koljena pred idolima.., kad iznakazujemo Božju sliku u sebi, i prodajemo svoje ljudsko dostojanstvo u bescjenje... Često tek za komadić prolazne sreće...

Naš Bog je baš zbog toga, u Sinu svome Isu-su Kristu sišao na zemlju. Rodio se od žene i po-stao čovjek, da bude stanovnik ove naše zemlje, suputnik svim ljudima. Došao je da nam bude „Put, Istina i Život”... Da s Njim, u Njemu i po Njemu”.., da po njegovoj Riječi, po Evanđelju, da po svetim sakramentima, po Euharistiji, po njegovoj Crkvi.., imamo „život u izobilju”... Da budemo Bogom bogati i sretni ljudi... Da čitava zemlja bude u Božjemu miru i blagoslovu...

Gdje si čovječe? Čuje li ova naša zemlja, ču-jemo li mi kršćani u našem hrvatskom narodu.., čujemo li mi danas ovdje okupljeni oko Gospe taj čeznutljivi glas svoga Boga? Ili smo zagluše-ni bukom svijeta, reklama, propagande, medija, mode, politike i zabave.., bukom koja nas sve više okružuje i izluđuje, pa Božji glas više i ne čujemo? Bukom koja sve bezočnije zanemaru-je, obezvrjeđuje i odbacuje Božju Riječ i Bož-ju mudrost života, pa i agresivno izruguje sve Božje i naravne zakone i zapovijedi kao preži-vjele pa čak i štetne za suvremenog čovjeka, za obitelj.., za odgoj djece i mladih.., za društvo i društvene, pa tako i za čitav narod... (Treba li nam Bog?)

Ima jedna žena, „ovjenčana sucem i zvijez-dama”, urešena puninom Ljubavi Božje: „mi-losti Božje puna” ... Ima jedna Gospa Marija, supruga tesara Josipa iz Nazareta.., Žena koja je na čudesan način povjerovala da je „Gospodin s njom”, da je u Sinu koga je ona po Duhu Sve-tom začela i rodila, „Bog postao čovjekom”, da se nastanio i da prebiva među nama, zauvijek ,,u sve dane do svršetka svijeta!” Žena koja je po-vjerovala da ju je Bog odabrao da baš ona, „po-nizna službenica Gospodnja”, bude prvi i naj-veći svjedok Boje nazočnosti u životu svakog



čovjeka, svake obitelji i svakoga naroda... Da to kao majka Gospina je slika 1687. sa svojim narodom pošla na put i došla ovdje u cetinsku hrvatsku krajinu i odolijevala svim izazovima smrti...

Ove se godine spominjemo 300. obljetni-ce slavne pobjede nad osmanlijama u kojoj je vjerni narod prepoznao njezinu majčinsku ruku. 1715. Godine osmanlije pustoše cetinsku kraji-nu. Nije bilo moguće odoljeti silnoj neprijatelj-skoj vojsci. Malobrojna vojna posada povlači se u tvrđavu sa nekoliko redovnika franjeva-ca i nešto vjernoga puka, koji sa sobom nose Gospinu sliku. 8. kolovoza započinje napad na tvrđavu a 14. započinje posljednji juriš. „Cetin-ski hranitelji se brane, a franjevci, starci, žene i djeca kleče pred slikom Gospinom.., vape da ne padnu u ruke nekrstu. Nakon trosatnog juriša osmanlijska vojska, nenadano udari u bijeg... (i Turci su kasnije govorili da su svaku noć u vri-me obsjednuća gledali odit po zidu grada jed-nu ženu u velikoj svitlosti.”, kako piše fra Filip Grabovac i pjeva: „Ne obrani sila od Turaka, nit dopadne pomoć od Mletaka, već u gradu bijaše Prilika, koja čini čuda prevelika.”

Eto tako je Gospa bila s nama, sa svojim na-rodom posvuda, u svakom zaselku selu i gradu, na moru i kopnu, u njezinim svetištima, crkva-ma, kapelicama i oltarima. I svaki ima svoju povijest svjedočanstva njezine majčinske brige. Bila je s nama u dobru i zlu, u miru i u bezbroj-nim nemilim i krvavim borbama svake vrste da nam svjedoči vjeru da je Bog uvijek s nama, da Bog uvijek spašava i pobjeđuje čudesno... Bila je s nama u obrani od neprijatelja koji su za sebe svojatali ovu lijepu zemlju našu Hrvatsku i našu slobodu: „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do”... Bila je s našim hraniteljima, sa svojom krunicom, na prvim crtama obrane u Domo-vinskom ratu. I zato smo pobjednici... Bila je s nama u onim još ljućim duhovnim borbama koje smo morali voditi sa navala Nečastivoga Zloga i njegovih suradnika, koji su na razne načine vikali i krvavo pokušavali našem naro-du ukrasti i ubiti dušu kršćansku i hrvatsku... Izvikivali su onaj Luciferski poklič: „Non ser-viam!” „Neću ti služiti, Bože! Ne trebaš nam, ni ti ni tvoji zakoni.., ni tvoja Ijubav.., ni tvoje spa-senje.., ni tvoj križ ni tvoj uskrs” („Nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga”, pjevalo se).



Bila je s nama u borbama sa Zmajem iz Otkri-venja: „zmajem velikim, ognjenim, sa sedam glava i deset repova koji stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete!” I u borbama sa onim Đavlom iz Evanđelja, koji je Isusu nudio zemlju i njezina kraljevstva: „Sve ću ti ovo dati ako padneš na koljena i pokloniš mi se!” S Gospom smo ustrajali i još smo tu, da Bogu s njim zahvalimo i molimo za ustrajnost našega naroda u našoj vjeri i vjernosti Bogu, svojoj Crkvi i svome narodu.

I danas su aktualne đavolske napasti koji na razne načine blate i ocrnjuju našu domovinu Hrvatske, pa propagiraju odlazak mladih iz Hr-vatske. I na žalost uspijevaju, pa stotine tisuća mladih odlaze... „Raselit ih treba.., nek tuđinu prenosi, uči i odgaja svoju djecu ljude. Stoga je od samog početka krenula na put. Ona je uvi-jek na putu ljudske povijesti.., da tu Radosnu vijest svjedočanstvom svoje vjere prenese u svi-jet svim ljudima „iz svakoga naroda, plemena i jezika.”...

Ona putuje k rodici Elizabeti u Gorje i do-nosi u obitelj Elizabete i Jakima radost Božje nazočnosti. I pjeva: „Veliča duša moja Gospo-dina”. Putuje u Betlehem roditi sina u štali... Donosi radost pastirima i kraljevima s istoka. S Josipom bježi na put u Egipat jer je Herod htio ubiti Dijete. Vraća se kući u Nazaret. S Josipom i Isusom često ide u Jeruzalemski Hram na mo-litvu... 30 godina živi s Isusom u Nazaretu... Ide na put u Kanu na svadbu gdje će reći ono što ona uvijek ponavlja: „Sve što vam On rekne, učinite!”, pa će mladi Učitelj Isus na njezinu ri-ječ učiniti prvo čudo i u Njega će povjerovati njegovi učenici ... Pratit će ga u danima njego-ve muke i smrti, na križnom putu, do Kalvarije. Pod križem će joj Isus povjeriti brigu sve nje-gove učenike, za sve nas, za sve ljude svijeta da nam bude mati, posvuda i dovijeka...”Evo ti majke!”

Na dan silaska Svetoga Duha nad apostole, Gospa je bila u molitvi sa okupljenim apostoli-ma u Jeruzalemu. Tada se u ognju Duha Svetoga rodila Crkva i po Isusovoj zapovijedi krenula na putove čovječanstva: „Idite u sav svijet, propo-vijedajte Evanđelje i krstite sve narode...u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga”! Od tada s Crkvom

svijetom putuje i Gospa kao najveći vjernik i najpouzdaniji svjedok nazočnosti Božje u svije-tu... Upravo je Gospa Marija u svim vjekovima Crkve bila majka i najveća učiteljica svoga na-roda...

Radosni smo i Bogu zahvalni što je i na put povijesti našega naroda Hrvatskoga poslao Gospu Mariju, da nam bude majka suputnica i supatnica: Majka dobroga savjeta.., pouzda-na učiteljica Riječi i Mudrosti Božje.., ogleda-lo pravde, utočište grešnika, utjeha žalosnih, zdravlja bolesnih, naša pomoćnica i odvjetnica u svim nevoljama. I sigurni svjetionik, jasna zvijezda u svim krajevima naše domovine.., na svim poljima, planinama i morima našim, u svom burama i olujama našega naroda... Ona je kao brižna mati odgajala i čuvala naš narod po-svuda, doma i po svijetu raseljena... Ona je „ču-vala naš narod i odnjihala ga na siromašnim ali svijetlim ognjištima, uz žarki plamen molitava i pjev tužbalica, uz cviljenje gusala o junačkim i slavnim podvizima pređa. Čuvala nas je kao baštinu svoju, čije su brazde natopljene krvlju mučenika i znojem ratara iz kojih niču klasovi zlatni za dane nove. Ona je uvijek bila njegov stijeg, njegova pobjeda i slava i Majka milosr-đa što je čula svaki vapaj, izviđala ranu svaku”. „Zdravo Djevo, kraljice Hrvata, naša majko naša zoro zlata... Odanih ti srca primi žar!”

I ovdje u Sinju se sa zahvalnošću spominje-mo Gospe koja je sa svojim narodom u Bosni u Rami živjela, čuvala mu i jačala snagu vjere da Bog nikad ne napušta svoj narod. Pa kad je gonjen nevoljom i progonom turskoga zuluma, grizu.., nisu tu ni bili tad će reći svima!” (Bio sam ovih dana dirnut pismom jedne mlade dje-vojke: „Hrvatska nije zemlja za kukavice - to je zemlja za lavove, ratnike, ljude koji su spremni boriti se za svoj komadić neba. Nikada neću otići iz Hrvatske, neću biti dio crne statistike, predugo su se generacije naših očeva i djedo-va borile za ovaj komad neba da bih ga ja tako olako napustila, tako se lako predala. Ne želim svoju mladost i svoje najbolje godine pokloniti nekoj tuđoj zemlji.., ne želim pričati nekim dru-gim jezikom, ne želim čeznuti za domovinom, želim je živjeti, kakva je takva je - naša je. Ako nije dobra, mijenjajmo ju: Gdjegod da odeš ti



si stranac i uvijek ćeš biti stranac. Hrvatska je tvoje jedina domovina. Jedino si tu svoj na svo-me. „Ostani tu, tu je tvoja mati, ostani tu još će sunce sjati...!”

Gospa nas je učila kako svim napasnicima i sijačima magle, zla i smrti, zajedno sa Isusom treba odvažno reći: „Appage Satana!” „Odlazi Sotono, samo Bogu svom s klanjaj i njemu je-dinome služi...” To je tvoja zemlja: Rasti gdje si posijan!

Ovdje se u Sinju, kod Gospe, u spomen na čudesnu pobjedu pod njezinom zaštitom trči „Alka”, viteška trka... Sudionici se natječu kako bi pogodili ,,u sridu”, kako bi postali slavodo-bitnici. Nije li život ljudski uvijek bio a danas je to na poseban način, jedna velika viteška trka...

U toj trci moguće je na žalost udariti i „u ništa”, moguće je „promašiti” . Ali, moguće je skupljati „punte” i pogoditi „u sridu”, i biti slavodobit-nik. Eto na takvu nas vitešku trku života Gospa naša zove. Sveti Pavao je pred kraj svog života pisao „Dobar sam boj bio, trku dovršio, priprav-ljen mi je vijenac kojim će me ovjenčati Bog kome sam vjerovao.” Gospa je najveća pobjed-nica života u Bogu, slavodobitnica, okrunjena za kraljicu neba i zemlje. Cijeli je njezin život je bio ,,u sridu”, jer je bio s Bo lom, po Bogu i u Bogu. S Bogom se ne može biti gubitnik , ni živjeti u ništa i n za šta...

Čudotvorna Gospe naša Sinjska, pomozi nam biti Božjim slavodobitnicama. Sada i u vječnosti... Amen.



INOZEMNA PASTVA

OFFENBACH: ODRŽANA 27. BIBLIJSKA OLIMPIJADA Dvadeset sedma Biblijska olimpijada o temi

„S vjerom u život“ održana je u subotu 25. trav-nja u u Kulturnom i sportskom centru „Martin-see“ u Heusenstammu kod Offenbacha, u or-ganizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na olimpijadi se okupilo više stotina mladih u pratnji svećenika, pasto-ralnih suradnica i suradnika (redovnica i laiki-nja i laika), roditelja i prijatelja iz Njemačke.

Prije olimpijade u dvorani je slavljeno sveča-no misno slavlje, na blagdan sv. Marka evanđe-lista, koje je predvodio i propovijedao voditelj Hrvatske katoličke misije Offenbach na Maj-ni fra Tomislav Dukić, na čijem se području i održala olimpijada. U suslavlju je bio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Ko-madina i još sedmorica hrvatskih redovničkih i biskupijskih svećenika, pristiglih na olimpijadu sa svojim ekipama. U uvodnoj riječi o. Dukić je potaknuo okupljene neka u današnjem misnom slavlju i susretu Biblijske olimpijade stoji vjera i život po Isusu Kristu. O. Dukić je u propo-vijedi istaknuo: „Danas smo se na blagdan sv.

Marka evanđeliste okupili iz mnogim gradova Njemačke kao jedna zajednica koja vjeruje u Isusa Krista.” Potom je podsjetio kako je skupi-na budućih krizmanika iz njegove misije nakon Uskrsa išla na hodočašće u Rim. „Putovali smo dugo i konačno umorni i gladni navečer došli na mjesto gdje ćemo biti smješteni. Znate koje je njihovo prvo bio pitanje: Kako ćemo ući u in-ternet, ima li WLAN, a tek onda je došlo pitanje sobe, hrane, i sl. Pitamo se, ima li u ovoj dvo-rani danas WLAN. Ima, a šifra mu se zove Bi-blija. Danas je naša šifra, i ne samo danas nego cijeloga našeg života, preko koje smo svi pove-zani i ulazimo u mrežu – Biblija. Ovo je dan kad tražimo code, PIN, šifru pomoću koje ćemo ući u komunikaciju s Bogom. Ima li Isus svoj face-book stranicu, svoj homepage, wattsapp? Gdje ćemo ga danas naći, kako ga upoznati? On je zasigurno živ, uskrsnuo je od mrtvih i smrt više njime ne vlada. Kako bismo našli Isusa, najprije moramo vidjeti ima li WLAN. Onda moramo naći šifru za ući u mrežu. Potom treba uključiti opciju traženja. Tražimo Isusa, a kad o njemu dosta toga nađemo, onda nam se opet otvori


inozemna pastva

puno opcija. Potom moramo birati, a kod te op-cije opet imamo puno mogućnosti. Ja se najbolje snalazim u facebooku. Kod traženja je možda najbolje da uđemo u Isusov facebook profil – da vidim što On kaže o sebi. Njegov profil opisuju najbolje evnđelisti – Matej, Marko, Luka i Ivan, a onda sv. Pavao u svojim poslanicama i druge poslanice, pa i knjige Starog zavjeta. Tu ćemo naći što su kasnije kroz stoljeća o njemu pisali razni ljudi. Tamo ćemo naći sve o Isusu. Tamo ćemo naći sve o čovjeku. U internetu ima puno opcija. Nama u vjeri je potrebno razumjeti, upo-znati, zajedno blagovati i piti, zajedno slaviti, zajedno moliti, pomoći jedni drugima, razumje-ti jedni druge. Još prije interneta, u Bibliji smo mogli upoznati najboljeg prijatelja Isusa i reći mu: Ti mi se sviđaš!, Bože, Isuse, sviđaš mi se! I lajkati ga. Posebno mi se sviđa da si mi, Isuse, pokazao Boga koji je milosrdni Otac, koji pri-ma, ljubi i grli izgubljenog sina“, istaknuo je u propovijedi o. Dukić. Misno slavlje pjevanjem i molitvom je uveličala skupina mladih HKM Offenbach predvođena pastoralnim referentom Zvonkom Orlovićem. Za sudionike olimpijade priređen je ručak.

Drugi dio susreta započeo je hrvatskom hi-mnom. Delegat vlč. Komadina je uputio dobro-došlicu sudionicima olimijade, kao i svima koji su ih pripremali i svima koji su došli u njihovoj pratnji – roditeljima, braći i sestrama i prijatelji-ma i svima je zaželio puno uspjeha na olimpi-jadi. Zazvalio je i mr. Tvrtku Beusu iz Zagreba, koji je već po treći put pripremio građu i pitanja za olimpijadu. Zahvalu je izrekao i obitelji Vuko na još jednom gostoprimstvu u toj dvorani i re-storanu – zajedno sa svim njihovim osobljem. „Neka svima Isus bude cijeloga života Put, Isti-na i Život“, kazao je delegat vlč. Komadina. U prigodnoj riječi je generalni konzul General-nog konzulata R. Hrvatske iz Frankfurta Josip Šoljarić, koji je na olimpijadu došao u pratnji supruge Mirjane, izrazio radost zbog tako ve-likog broja mladih, kojima je zaželio uspješan rezultat na olimpijadi te je istaknuo kako zna-nje i iskustvo postignuto na olimpijadi nosimo tijekom cijelog svoga života, o čemu je i sam posvjedočio jer je bio u pobjedničkoj ekipi na vjeronačunoj olimpijadi u Hrvatskoj 1973. go-dine. Autor vjeronaučne građe i pitanja za olim-pijadu, vjeroučitelj Hotelijersko-tirističke škole


inozemna pastva

u Zagrebu mr. Beus je također uputio riječi za-hvale svima koji su se odazvali na olimpijadu i koji su ih pripremali te je dao upute za olim-pijadu kako bi što uspješnije protekla. „Svi ste pobjednici bez obzira na rezultat samim tim što ste se odazvali na olimpijadu u koju ste uložili puno truda.“ Potom je delegat vlč. Komadina proglasio 27. biblijsku olimpijadu otvorenom. Mr. Beus je ujedno bio i predsjednik prisudbene komisije na olimpijadi, a u komisiju su još bili i hrvatski branitelj i kolumnist «Fenix-Magazi-na» Dario Holenda i dipl. teolog koji radi prak-tikum na njemačkoj župi sv. Elizbete u Stutt-gat - zapad Mihael Mustač. Zapisničarka je bila Mirjana Kaloci iz Frankfurta. Program je vodio dr. Adolf Polegubić, glavni urednik Žive zajed-nice, koji je u organizaciji i pripremi olimpijade sudjelovao zajedno djelatnicama Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta Romanom Kašaj, Ljubicom Markovica-Baban i Antonijom Tomljanović-Brkić.

Na olimpijadi je sudjelovalo 29 ekipa iz petnaest hrvatskih katoličkih misija i zajedni-ca u Njemačkoj. I to iz Augsburga (1), Berlina (1), Bielefelda (2), Darmstadta (2), Ehingena (1), Ennepetal-Lüdenscheida (1), Essena (2), Frankfurta (3), Main-Taunus/Hochtaunusa (5), Mainza (2), Mittelbadena (1), Münchena (2), Offenbacha (3), Stuttgart Bad Cannstatta (1) i Wiesbadena (2). Sve su ekipe prisupile pisme-nom dijelu natjecanja. Članovi ekipa (njih pet)

odgovarali su na deset različitih pitanja. Bodovi svih članova ekipa su se na kraju zbrajali, pa je jedanest ekipa s najviše osvojenih bodova na pismenom dijelu natjecanja išlo u drugi – usmeni dio natjecanja. Članovi ekipa, koje su ušle u usmeni krug natjecanja, izabrali su pred-stavnika, koji ih je predstaljao u tom dijelu na-tjecanja. Predstavnici ekipa u usmenom dijelu odgovarali su na pitanja podjeljena u tri jako-sne skupine. Na kraju je prosudbena komisija u zadnjem dijelu postavljala pitanja, na koja je trebalo brzo i uspješno odgovoriti. Tako su se u drugom – usmenom dijelu natjecale: II. eki-pa Main-Taunus/Hochtaunus, IV. ekipa Main-Taunus/Hochtaunus, V. ekipa Main-Taunus/Hochtaunus, I. ekipa Mainz, II. ekipa Mainz, I. ekipa Darmstadt, I. ekipa Wiesbaden, I. ekipa Essen, I. ekipa Berlin, I. ekipa Offenbach i eki-pa Mittelbaden.

Ekipa s najviše osvojenih bodova bila je V. ekipa Hrvatske katoličke župe (HKŽ) Main-Ta-unus/Hochtaunus, koja je osvojila zlatne me-dalje i 500 eura. II. ekipa HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus osvojila je drugo mjesto – srebrne medalje i 350 eura, dok je treće mjesto – bron-čane medalje i 200 eura osvojila II. ekipa Hr-vatske katoličke misije Mainz. Sve su misije i zajednice, iz koje su se natjecale ekipe na olim-pijadi dobile spomenice. Spomenicu je dobio i mr. Tvrtko Beus. Nakon zajedničkog fotografi-ranja uslijedio je zabavni program.

HODOČAŠĆE U LURD 2015.Hrvatske katoličke zajednice iz Zapadne

Europe organizirale su zajedničko hodočašće u poznato marijansko svetište Lurd od 13. svibnja do 17. svibnja. Prvi put se ovo hodočašće po-klopilo s Internacionalnim vojnim hodočašćem, na kojemu je sudjelovalo oko 800 hrvatskih voj-nika i policajaca katolika iz BiH-a i Hrvatske. Njih su pratili njihovi vojni kapelani i dvojica ordinarija-biskupa: Juraj Jezerinac i Tomo Vu-kšić.

Iz Rottenburško-stuttgartske biskupije broj-nim HKZ-ama priključile su se vjernici za-jednica iz Stuttgarta-Cannstata, Ludwisburga, Bietigheima, Illingena i Vaihingen-Enza s dva

autobusa. Hodočasnički susret u Lurdu, braće i sestara - povezanih jednom vjerom preko dvije nama najdraže osobe i istom marijanskom po-božnošću, proizvelo je u nama veliku radost. U molitvi sa poznatim licima u druženju s hr-vatskim vojnicima i policijom bio je razlog još većoj radosti.

Treba pohvaliti sve duhovne osobe, počevši od hrvatskih misionara, vojnih kapelana, bisku-pa, te pripadnika raznih ženskih i muških zajed-nica koji su pratili svoje hodočasnike i nudili im svesrdno i nesebično duhovnu hranu tijekom boravka u Lurdu. Odasvud je odjekivala pjesma na raznim jezicima.


inozemna pastva

Zahvaljujem Bogu na fra Juri i fra Anti, koji su nam pomogali oko organizacije ovogodiš-njeg hodočašća u Lurd, na svim hodočasnicima,

koji su nam iskazali svoje povjerenje i koji su nam priuštili puno radosti.

KELKHEIM: PROSLAVLJEN MAJČIN DAN Hrvatska katolička župa Main-Taunus/

Hochtaunus, sa sjedištem u Kelkheimu, prosla-vila je Majčin dan, u subotu 9. svibnja 2015., u Gradskoj dvorani u Kelkheimu. Pozdravnu riječ uputio je župnik fra Marinko Vukman. Zahva-lio je svima koji su uložili tako puno truda da proslava lijepo uspije, što su okupljeni podržali velikim pljeskom. Hvala svim majkama i žena-ma koje su čuvarice, stožeri i svećenice naših obitelji, kazao je fra Marinko, te je majkama i ženama uputio čestitku za njihov dan te im je uručio prigodan dar.

Prigodnu riječ uputio je i generalni konzul Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Frankfur-ta Josip Špoljarić.

U prigodnom programu zbor djece i mladih izveo je recitaciju „Marija, moja Majka“ i pje-smu „Cvijeće za Mariju“ i „Kao Marija“. Potom je skupina djevojaka izvela recital „Majko“. Zbor djece i mladih i predškolci otpjevali su dvije pjesme - „Majčin dan“ i „Mama, hvala ti“. Sve ih je uvježbala s. Magdalena Višić, koja je i

ravnala zborom. Uslijedio je i nastup župnih fol-klornih skupina. Tako je mala folklorna skupina pod vodstvom Klare Banovčić izvela pjesme i plesove Slavonije. Srednja folklorna skupina, pod vodstvom Klare Banovčić, izvela je splet posavskih i moslavačkih pjesama i plesova. Ve-lika folklorna skupina, pod vodstvom Martine Višić, Marte Drežnjak, Martine Pavlović i An-tonije Kreković izvela je baranjske plesove.

Organizirana je i bogata tombola, a prihod od proslave u iznosu od 3500 eura namijenjen je za Caritas u Kninu, koji pomaže brojne siro-mašne i prognane obitelji, kojih je najveći broj iz Bosne i Hercegovine. I članovi župne Frame sudjelovali su akciji prodaje raznobojnih gume-nih bombona, a prihod od prodaje namijenjen je humanitarno-socijalnoj udruzi „Sv. Bartolome-ja“ u Kninu, koja pruža pomoć djeci i mladima s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s po-sebnim potrebama. Program je vodila Antonia Baotić. U zabavnom dijelu nastupila Izabela Martinović i «Slasch-Band».

MARIENTHAL: HRVATI NA HODOČAŠĆU U NJEMAČKOM MARIJANSKOM SVETIŠTU

Hrvati katolici iz hrvatskih katoličkih misija iz Rajnsko-majnske regije hodočastili su na Du-hovski ponedjeljak – blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve, u ponedjeljak 25. svibnja 2015., u franjevačko marijansko svetište Blaže-ne Djevice Marije od milosti – Gospe žalosne u Marienthal. Svečano misno slavlje ispred crkve u svetištu predvodio je vojni biskup u Republi-ci Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac u zajedništvu s jedanaestoricom hrvatskih redovničkih sveće-nika.

Prije sv. mise išlo se u procesiji tijekom koje su mladi u narodnim nošnjama nosili repliku slike Gospe Sinjske i položili je ispred oltara. Sve je na početku uime organizatora – Hrvat-ske katoličke župe Frankfurt pozdravio župnik

fra Željko Ćurković podsjetivši kako je ovo-godišnje hodočašće u znaku dva jubileja - 50. hodočašća hrvatskih vjernika iz te regije na Duhovski ponedjeljak te 300. obljetnice slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor. Potom je sve pozdravio gvardijan franjevačkog samo-stana u Marienthalu fra Bernold Geyer. Mons. Jezerinac je u uvodnoj riječi istaknuo kako se tu u tom dragom Gospinom svetištu osjećamo kao velika obitelj, braće i sestara. „Mi to i jesmo, jer nam je zajednički Otac na nebu, zajednička Majka Marija Majka Crkve, a veže nas i zajed-ništvo po rodu, jeziku i vjeri.“

Mons. Jezerinac je u propovijedi posjetio kako su vjernici u to marijansko svetište počeli hodočastiti 1309., te kako stare kronike govo-


inozemna pastva

re o brojnim čudesima koja su se tu događala. „Najveća čudesa bila su obraćenja ljudi. Sto-ga mi je drago čuti da se ovdje rado ispovijeda vjernički hrvatski katolički puk. Nastavljajući lijepu tradiciju i mi smo se danas okupili oko naše Gospe. Na današnji dan okuplja se hrvatski vjernički puk ne samo u ovom svetištu nego i po svetištima širom Hrvatske i Bosne i Herce-govine, slaveći Gospu Majku Crkve. Uz Gospu, našu nebesku Majku, majku Crkvu, imamo i svoju zemaljsku majku. Mnogi su ovdje u Nje-mačkoj već godinama. Mnoge su majke s tugom u srcu pratile vaš odlazak u tuđinu. Budimo za-hvalni našim majkama. Tu je i majka Domovi-na. Na nju je izvršena agresija. Ona je ranjena i opljačkana. Mnogi su je njezini sinovi branili, a neki su dali za nju i svoje živote. Na žalost, opljačkala su je i vlastita djeca, a druga su je napustila. Ona vapi za svojim sinovima i kće-rima i boji se da se ne izgube u stranom svije-tu“, kazao je mons. Jezerinac koji je u nastavku podsjetio kako su biskupi Hrvatske biskupske konferencije, 16. travnja, uputili Apel u povodu teške demografske situacije. Na 50. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu razmotrena je sadašnja situacija u Do-movini. „Potaknuti zabrinjavajućim demograf-

skim pokazateljima, uputili su poziv crkvenoj javnosti, svim dogovornim državnim, društve-nim, gospodarskim i drugim relevantnim čim-benicima, kao i svim ljudima dobre volje u Do-movini i iseljeništvu, da se zajednički suočimo s aktualnim stanjem i očekivanim posljedicama, ako se ono ne promijeni. U Domovini je teška demografska kriza, koja poprima katastrofalne razmjere. Uzroci takvog stanja su višestruki i složeni. To je iseljavanje, napuštanje sela i na-seljavanje gradova. Mnogi mladi odlaze u strani svijet, a raste i broj umrlih. Ako se ovako na-stavi, Hrvatska će sredinom ovog stoljeća imati milijun stanovnika manje. Biskupi se obraćaju svim nadležnim institucijama, a vjernike poseb-no pozivaju da ustrajnom molitvom i konkret-nim zauzimanjem daju svoj doprinos rješavanju sadašnjeg stanja, koje proživljava Domovina. Ona je majka sviju nas i treba našu pomoć. Majku valja voljeti, bez obzira kakva jest. Na to se pozivaju njezina djeca i Domovini i u ise-ljeništvu. Kad ste odlazili u svijet, jedan od va-ših zavjeta bio je vjernost Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu, a to znači nastaviti graditi svoj život na sigurnim temeljima. Zato ste se i okupljali, a i danas se okupljate u svojim misi-jama, crkvama, prošteništima, kako biste mogli


inozemna pastva

slušati riječ Božju i primati sakramente na svom materinskom jeziku.“ U ime domovinske Crkve mons. Jezerinac izrekao je zahvalu svećenici-ma. „Svećenici su pošli s vama u svijet da se ne izgubite. Budite međusobno složni. Zajedništvo njegujte, ljubav gajite!“ Propovijed je mons. Je-zerinac završio zajedno s vjernicima molitvom bl. kardinala Alojzija Stepinca, koju je izgovo-rio 7. srpnja 1935. u Mariji Bistrici pred više od trideset tisuća hodočasnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ujedno je izrazio nadu da će bl. Alojzije Stepinac uskoro biti proglašen svetim.

Milodari su bili namijenjeni školskim sestra-ma franjevkama Splitske provincije koje djeluju u misijama u Kongu. Posvetnu molitvu Gospi

Sinjskoj izmolio je voditelj HKM Rüsselsheim fra Ante Marković. Na misi je svirala s. Pavli-mira Šimunović, a pjevala je skupina pjevačica i pjevača uz sudjelovanje pastoralnih suradnica redovnica iz HKM. Misnom slavlju pribivale su i školske sestre franjevke Krista Kralja Bosan-sko-hrvatske provincije Prečistog Srca Mariji-na, koje djeluju u Biskupiji Mainz.

Nakon okrjepe bila je molitva i blagoslov s Presvetim. Posebno se molilo za duhovna zva-nja. Prije misnog slavlja vjernici su imali pri-godu za ispovijed i osobne molitve te su mogli sudjelovati u pobožnosti križnoga puta, kojega je predvodio voditelj HKM Offenbach am Main fra Tomislav Dukić.

KELKHEIM: PROSLAVA TIJELOVA I DANA ŽUPE Hrvatska katolička župa Main-Taunus/Hoch-

taunus proslavila je u četvrtak, 4. lipnja 2015., svetkovinu Tijelova i Dan župe. Svečano misno slavlje na otvorenom ispred „Bergkapelle“ na brdu iznad Hofheim am Taunus predvodio je voditelj Hrvatske katoličke zajednice Tuttlin-gnen vlč. Josip Pavlović, svećenik Sarajevske nadbiskupije, u zajedništvu s domaćim župni-kom fra Marinkom Vukmanom.

Misnom slavlju pribivali su i generalni kon-zul Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Fran-kfurta Josip Špoljarić i konzul Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine iz Frankfurta Dragan Bagarić. Sve je na početku pozdravio fra Marinko koji je istaknuo kako je Tijelovo divno otajstvo beskrajne Božje ljubavi prema ljudima. „Poput naših pradjedova koji su se okupljali da pod vedrim nebom slaveći i hvaleći Gospodina, i mi danas želimo ovdje u Hofhe-imu u ovoj prekrasnoj Božjoj prirodi probudi-ti, učvrstiti i osnažiti svoju ljubav prema Isusu

Kristu, koji je s nama trajno prisutan pod prili-kama kruha i vina. Pozivam vas, sestre i braćo, da zahvalno i radosno sudjelujemo u ovom sve-tom euharistijskom slavlju, i pjevajmo da krsna vjera i vjernost Bogu, Crkvi i domovini ne pre-stane teći našim žilama.“ Pjevanje je animirala s. Magdalena Višić uz orguljsku pratnju Hrvoja Barnjaka. Na kraju misnog slavlja bio je blago-slov s Presvetim Oltarskim Sakramentom, a fra Marinko je blagoslovio vozače i vozila.

Nakon misnog slavlja bio je zajednički ru-čak, a potom duhovni koncert skupine mladih iz župe, a potom i duhovno-kulturno-folklor-no-zabavni program u kojem su nastupili djeca, mladi i odrasli.

Prije misnog slavlja bila je mogućnost za ispovijed te se molila krunica, a vjernici su se zadržali u kapeli i u osobnim molitvama pred Presvetim. Prihod od slavlja u iznosu od 4000 eura namijenjen je za izgradnju svetišta Gospe Kondžilske u Bosni i Hercegovini.

LIGA PRVAKA U OFFENBACHU U subotu 6. lipnja 2015., na dan održava-

nja finalne nogometne utakmice lige prvaka u glavnom njemačkom gradu Berlinu, tj. na dan susreta najboljih, Hrvatska zajednica u Offe-nbachu na Majni imala je također čast ugostiti najbolje, Hrvatsko etičko sudište, u organizaciji lista 7dnevno. Gosti večeri bili su prof. dr. Zvo-nimir Šeparović, predsjednik sudišta i prof. dr.

Josip Jurčević, član ove organizacije. Hrvatsko nacionalno etičko sudište razmatra aktualna po-litička pitanja i djelovanje odgovornih osoba od nastanka hrvatske države do danas, procjenjuje njihov rad i djelovanje te osuđuje one koji su se ogriješili o Hrvatsku. Djelovanjem ove organi-zacije Hrvati mogu dobiti uvid u teške korake stabilizacije i sigurnosti hrvatske države koju


inozemna pastva

ugrožavaju oni koji se nikada nisu pomirili s njezinom nastankom i postojanjem. HNES ot-kriva korijene zla koji se nalaze u komunizmu i njegovim protagonistima, u velikosrpskoj ide-ologiji i u jugonostalgičarskim krugovima. Ova organizacija želi utemeljiti hrvatsku državu na kršćanskoj i europskoj demokratskoj baštini, a očistiti je od natruha ideologija prošlog stoljeća, a i zaštiti od današnje militantne anarhističko-liberalističke ideologije. Sudionike ove tribine posebno je zanimao događaj ulaska hrvatske policije u prostor crkve Sv. Marka u Zagrebu i

atak na stopostotne invalide Domovinskog rata, koji već dvjesto dana prosvjeduju upozoravaju-ći hrvatske vlasti na nedostojan odnos prema Domovinskom ratu i pokretu demokratizacije devedesetih godina, na kojem je nastala moder-na hrvatska država. I gosti i sudionici složili su se, da se i ovo nedjelo dogodilo na istoj poli-tičkoj platformi koju HNES osuđuje. Na ovoj su tribini predstavljeni tjednik 7dnevno i novi časopis History, koji želi pomoći u učenju či-ste faktične povijesti bez ideologijskih utjecaja, kao i razne knjige gostiju ove tribine.

MAINZ: PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. ANTUNA Blagdan sv. Antuna Padovanskog proslavljen

je u subotu 13. lipnja 2015. u Hrvatskoj katolič-koj misiji Mainz svečanim misnim slavljem u crkvi sv. Petra u Mainzu. Misno slavlje predvo-dio je fra Anto Batinić, župnik njemačke župe u Frankfurtu na Majni koja broji 20000 vjernika, u zajedništvu s voditeljem misije fra Antom Bi-lićem. Sve je na početku pozdravio o. Bilić te je na poseban način uputio čestitku svima koji toga dana slave imendan. O. Batinić je u propovijedi podsjetio na životni put sv. Antuna i potaknuo vjernike neka po uzoru na sv. Antuna više čitaju

i upoznaju Bibliju te kako je pritom važno biti istinski čovjek i kršćanin, pun ideala i evanđe-oskoga žara. Kršćanin je solidaran sa slabima, siromašnima, bolesnima, malima. Zauzima se za pravdu i mir. Biti čista srca znači biti vjeran i pouzdan te time zaslužiti kraljevstvo Božje i Boga gledati.“ Tijekom misnog slavlja pjevala je uz gitare skupina djevojaka pod vodstvom s. Dionizije Tomas. Na kraju misnog slavlja o. Ba-tinić je blagoslovio djecu i ljiljane.


inozemna pastva

LONDON: SUSRET VODITELJA HKZ ZAPADNE EUROPE Susret voditelja hrvatskih katoličkih zajedni-

ca sjeverozapadne Europe održan je 10. lipnja 2015. u Londonu u organizaciji HKM London. U radnom dijelu skupa delegat vlč. Stjepan Ču-kman (Zagrebačka nadbiskupija) govorio je o sastanku Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, kao i prilikama u HKM u Nici, koje je voditelj. O životu i radu u drugim hrvatskih ka-toličkim zajednicama izvijestili su voditelji: o. Tomislav Kraljević OP, HKM Pariz, fra Tomo Anđić (OFM-Sarajevo) HKM Bruxelles, fra Juro Tokalić (OFM-Sarajevo) Hrvatska kato-lička župa Rotterdam i fra Ljubomir Šimunović (OFM-Split) HKM London. Susretu se pridru-žio i dr. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobriž-ništva za Hrvate u inozemstvu. U duhu zajed-ništva razgovaralo se o radostima i izazovima

pastoralnog djelovanja medu Hrvatima sjevero-zapadne Europe.

U londonskoj Crkvi Presvetoga Srca sv. misu za Domovinu u nedjelju 14. lipnja predstavio je dr. don Tomislav Markić, ravnatelj dušobrižniš-tva za Hrvate u inozemstvu u suslavlju sa fra Ljubomirom Šimunovićem, voditeljem HKM London.

Nazočnima se poslije sv. mise obratio Nj. E. dr. Ivan Grdešić, hrvatski veleposlanik u Uje-dinjenom Kraljevstvu, a skupu je je nazočio i hrvatski vojni izaslanik brigadir Anto Zelić. U prigodnom programu na violini je sa tri klasič-ne skladbe nastupila Anda Vican u pratnji Sarah Pope.

KELKHEIM: PROSLAVA BLAGDANA SV. ANTE U župi Main-Taunus/Hochtaunus, na blag-

dan sv. Ante, u subotu, 13.06., proslavila se sve-ta misa u crkvi sv. Dionizija, u Kelkheimu, koju je predvodio fra Ante Jojo Marković, župnik u Rüsselsheimu. Prije svete mise ovogodišnji su prvopričesnici molili prigodne molitve sv. Anti,

te se nastavilo s euharistijskim slavljem, koje je predvodio župnik u Rüsselsheimu, nama dobro poznati fra Ante Jojo Marković. Na kraju svete mise bio je blagoslov djece i ljiljana, te se nakon slavlja nastavilo druženje uz sladoled ispred cr-kve.

DUHOVNA OBNOVA U ČAST SV. ANTI PADOVANSKOM Pobožnost sv. Anti Padovanskom vrlo je ra-

širena u našem hrvatskom narodu kao i među našim hrvatskim vjernicima u Münchenu. Pri-premajući se za blagdan ovog sveca svake go-dine u našoj župi obavljamo pobožnost trinaest utoraka u čast svetog Ante. Utorak je posvećen sv. Anti, jer je 13. lipnja datum Antina preminu-ća a ujedno su toga dana njegovi smrtni ostaci preneseni u Padovu i pokopani u crkvi sv. Mari-je, kasnije pretvorenoj u veličanstvenu svečevu baziliku.

U utorak , 9. lipnja 2015., koji je ujedno bio i zadnji u nizu trinaest utoraka sv. Ante, članovi FRAME naše župe nakon večernje svete mise izveli su predstavu Iz života sve-tog Ante i tako nas uveli u samu trodnevnicu i duhovnu obnovu u povodu njegova blagdana. Prvu večer trodnevnice svetu misu, pobožnost sv. Anti te klanjanje pred Presvetim Oltarskim

Sakramentom predvodio je voditelj župe fra Boris Čarić, dok je druge dvije večeri trodnev-nice duhovnu obnovu na temu Milosrđe - ob-noviteljska snaga života predvodio dr. fra Ante Akrap. Sve tri večeri na duhovnoj obnovi pjeva-li su članovi crkvenog zbora.

Govoreći o milosrđu kao obnoviteljskoj snazi života fra Ante je između ostalog rekao: “Papa Franjo bulom “Misericordiae vultus” - Lice milosrđa najavio je godinu posvećenu milosrđu Božjem. Milosrđe je temelj života Crkve njezina vjerodostojnost vidi se po tome kako iskazuje milosrdnu i suosjećajnu ljubav. Lice Očeva milosrđa je Isus Krist., stoga je ulo-ga svakoga vjernika a nadasve svećenika da u svijetu bude misionar milosrđa. Bog u svojoj dobroti i milosrđu kroz sakrament ispovijedi uzima čovjekovu dušu i čistio je od svake mr-lje i hrđe i vraćao je natrag ponovno čistu. Sto-


inozemna pastva

ga sakrament ispovijedi ne smije biti tortura ni mučno ispitivanje nego oslobađajući susret koji očituje beskrajno Božje milosrđe. Isus nas pri-hvaća onakvima kakvi jesmo. Nikada se u svo-jim prosudbama ne poziva na sudove drugih, neda se voditi mišljenjem ili sudom bilo protiv-nika ili istomišljenika. On je za život u slobodi i samostalnosti jer ništa nije opasnije i pogubnije za čovjekov život nego svoje uvjerenje ili svoju vjeru vezati uz svjedočenje ili mišljenje mnoš-tva. Masa, pa i birana elita, ne može udahnuti život već ga samo guši. Čovjek se mora odvažiti samostalno misliti, nastupati i odlučivati. Pro-mjena života ili obraćenje nužna je pojava koja prati život vjernika. Samoljublje i sebičnost, sklonost samovolji i gospodarenju nad drugim pogubne su pojave koje nagrizaju i truju među-sobne odnose te dovode do razlaza i potonuća u ništavilo. Lako je osuđivati druge, ali na kršćan-skom se putu napreduje samo ako se posjeduje mudrost osude samoga sebe. Svatko tko ljubi Boga otkriva da mu je najljepše lice, lice milo-srđa. Milost je ono naj-božanskije u Bogu, ali i ono najljudskije u ljudima. Svaki čovjek koji se priznaje Božjim, u sebi nosi Božje milosrđe, jer biti milosrdan znači biti čovjek vjere, vjerova-

ti u Božju prisutnost u svakom ljudskom biću. Stoga nam je zadaća živjeti i prakticirati milo-srđe u svakodnevnici jer nitko te ne može na-tjerati da se odrekneš onoga što osjećaš u sebi. Navještaj evanđelja ljubavi ne može se zausta-viti na propovijedanju riječi evanđelja, nego se mora očitovati u djelima ljubavi i milosrđa.”

Na sam blagdan sv. Ante Padovanskog sve-čanu svetu misu slavili smo u crkvi sv. Pavla na Theresienwiese. Predvoditelj misnog slav-lja fra Ante Akrap u koncelebraciji s župnikom HKŽ München fra Borisom Čarićem i đakonom Matom Kutleša, na ovom je slavlju blagoslovio svu djecu i time označio završetak vjeronaučne godine u župi. Na svetoj misi pjevali su člano-vi dječjeg zbora «Hrvatski slavuji» te članovi Zbora HKŽ München uz instrumentalnu pratnju Orkestra mladih naše župe.

Kapela bl. Alojzija Stepinca bila je otvorena cijeli dan za vjernike koji su željeli doći pred kip Sveca svega svijeta povjerit mu sva svoja tr-pljenja, brige i nade jer i danas je sv. Antun ono što je bio u svojem zemaljskom životu: svjetlo i vođa kršćanskog naroda.

KELKHEIM: DJEČJI FESTIVAL “MIKROFON JE VAŠ” U nedjelju, 14. lipnja 2015., u Kelkheimu,

održao se tradicionalni Dječji festival “Mikro-fon je vaš”, na kojemu su nastupala 17 izvođača iz hrvatske katoličke župe Main-Taunus/Hoch-taunus, Frankfurta i Offenbacha.

Koncert je otvorio župnik fra Marinko Vu-kman, koji je u svom pozdravnom govoru po-zdravio sve mlade izvođače kao i roditelje i rod-binu, te istaknuo kako su većina djece i mladi koji nastupaju, rođena u Njemačkoj i da im nije lako pjevati na hrvatskom jeziku. “Kroz pjesmu uče svoj materinski jezik i stvaraju nova prija-teljstva i lijepe uspomene koje će im ostati cijeli

život”, naglasio je župnik. “Festival je također prigoda da mnoga djeca i mladi otkriju svoje ta-lente i da ih njeguju.”

Prvu nagradu festivala, u izboru žirija, osvo-jile su Laura i Katarina Kapović, druga Vivien Mijić, a treća Marija Jonjić. Publika je prvo mjesto dodijelila Terezi Lončar, a drugo mjesto osvojile su Dolores Bartulović i Mariela Keško, a treće Valeria Vranjković. Za najsimpatičniju izvedbu pjesme nagrađena je Gabrijela Anušić.

Svi natjecatelji dobili su prigodne darove, a posebno pobjednici žirija i publike.

GROSSKROTZENBURG: ODRŽAN 3. HRVATSKI DJEČJI FESTIVAL Tradicionalni 24. hrvatski folklorni festival

u sklopu kojeg je održan 3. dječji hrvatski fol-klorni festival održan je u subotu 20. lipnja u MIDAS – Limes Forum u Grosskrotzenburgu,

u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na festivalu je nastupi-lo jedanaest dječjih folklornih skupina iz hrvat-skih katoličkih misija i zajednica iz Njemačke.


inozemna pastva

Prije festivala slavljena je Služba riječi koju je predvodio sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

U prigodnoj duhovnoj riječi kardinal je pod-sjetio na pohod pape Franje Sarajevu, poglavito kad se Papa susreo s mladima koji su mu izvan protokola postavili nekoliko pitanja. Jedno od pitanja Papi bilo je, li istina da ne gleda tele-viziju od 1990. godine. Nato je Papa potvrdo odgovorio jer da ne želi da ga hrani ono što nije dobro i zdravo te je potaknuo mlade neka znaju u životu birati što ih duhovno obogaćuje i što ih čini više ljudima, te da se čuvaju kako ne bi postali ovisnici. „Ovo vaše druženje na festiva-lu je zapravo čuvanje tradicije naših korijena, a to vas odgaja jer vi niste grana bez korijena već ste nikli iz jedne kulture i tu kulturu valja pre-nijeti budućim naraštajima. Ovo druženje je i čuvanje naše prošlosti. Mi živimo u sadašnjosti, ali nismo iskorijenjeni nego na korijenima naše prošlosti gradimo sadašnjost. Pritom je važno da znamo voljeti našu baštinu i da u nju unese-mo dušu.“ Ujedno je kardinal Puljić podsjetio na ovih dana objavljenu encikliku pape Franje o ekologiji te je istaknuo kako je zemlja na kojoj živimo naša zajednička kuća. „Zato Papa po-ziva cijeli svijet da znamo čuvati ono što nam je Bog stvorio i darovao. To je zemlja, priroda, ljudi, naše sposobnosti kako bismo sve to znali čuvati i ugrađivati sebe u taj svijet.“ Podsjetio je na vrijeme kad nije bilo dovoljno kruha, ali je bilo puno duha u pjesmi. Ljudi su pjesmom nad-vladavali svoje poteškoće. Pjesmom se čovjek bori protiv nevolja. Neka pjesma i igra i vas ohrabri da se nosite sa životom kako biste bili svjesni da možete graditi ovu sadašnjicu i u nju sebe ugraditi, svoje sposobnosti i darove. U tom duhu želim da današnje evanđeosko čitanje u naš život ugradi Boga, jer bez Boga ništa ne us-pijeva. Stoga je prevažno da u svima nama živi pouzdanje u Boga i to je izvor naše kršćanske radosti. Drago mi je što postojite, što se volite, što jedni druge time obogaćujete i svojim druže-njem sebe osposobljavate da nikad ne izgubite kršćansku radost kako biste bili slavili Boga i čuvali korijenje svoga roda i svoga naroda.“

U Službi riječi pjesmom, sviranjem i čita-njem sudjelovala je skupina mladih iz Hrvatske katoličke misije Mainz. Festival je započeo hr-vatskom himnom. Svima je dobrodošlicu uime

organizatora uputio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina te je izrazio radost ostvarenjem još jednog hrvatskog fol-klornog festivala. Ujedno je zahvalio Biskupiji Mainz koja pomogla ostvarenje toga festivala svojim novčanim prilogom. Potom je otvorio festival. Uime generalnog konzulata R. Hrvat-ske iz Frankfurta na festivalu je bio konzul Ante Bagarić.

Na festivalu je bilo više svećenika koji su došli u pratnji svojih skupina, kao i pastoralnih suradnica i suradnika – redovnica i laika, vodi-teljica i voditelja skupina, te roditelja i drugih ljubitelja hrvatske folklorne baštine. U prosud-benoj komisiji bila je rukovoditeljica Odjela za kulturu Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba prof. Srebrenka Šeravić i stručna voditeljica prema kriterijima Hrvatskoga društva folklor-nih voditelja i koreografa iz Zagreba Iva Cvet-ko.

Članovi folklornih skupina pjesmom i ple-som povele su okupljene hrvatskim krajevima u kojima se njeguje bogatstvo hrvatske tradicijske kulture.

Nastupile su folklorne skupine iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj – iz Mainza, Wiesbadena, Mittelbadena, Hannove-ra, Mannheim-Mosbacha, Nürnberga, Augsbur-ga, Filderstadsta, Main-Taunus/Hochtaunusa, Stuttgart-Bad Cannstatta i Wupperala.

Na kraju je kardinal Puljić zahvalio svima koji su doprinijeli da se tako uspješno ostvari festival. „Želim Vam da u životu imate uvijek mladenačke radosti. Čuvajte našu baštinu i pre-nesite je budućim naraštajima. Volimo svoje korijenje i ponosni budimo na ono iz čega smo nikli i što trebamo danas i za buduće živjeti.“ Zahvalu je svima uputio i delegat vlč. Koma-dina. Kardinal Puljić je uz asistenciju prof. Srebrenke Šeravić i Ive Cvetko podijelio zlat-ne medalje predstavnicima folklornih skupina nakon čega je uslijedilo zajedničko fotografira-nje. Prof. Šeravić i Iva Cvetko su nakon smotre svakoj skupini pojedinačno uputio stručnu riječ. Program je znalački vodila pastoralna suradnica u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden Sanja Jakopić, a za glazbu u zabavnom programu po-brinuo se Ivan Bilandžija.


inozemna pastva

OFFENBACH: POHOD KARDINALA VINKA PULJIĆA Sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić

pohodio je u nedjelju 21. lipnja 2015. Hrvatsku katoličku misiju Offenbach na Majni i u toj pri-godi je podijelio sakrament sv. potvrde, kojeg je primilo osamdeset četvero djevojaka i mla-dića. Svečano misno slavlje u crkvi sv. Josipa u tom njemačkom gradu predvodio je kardinal Puljić u zajedništvu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom i voditeljem misije fra Tomislavom Dukićem. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu tijekom kojeg je nošen križ, crkveni stijegovi, te stjego-vi R. Hrvatske i Europske Unije. Oca kardina-la, krizmanike, njihove kumove, roditelje i sav okupljeni Božji narod u punoj crkvi pozdravio je o. Dukić. Uime krizmanika oca kardinala po-zdravio je krizmanik Ivan Ivanković istaknuvši kako krizmanici stoje pred Bogom i ocem kar-dinalom kako bi potvrdili vjeru koju su im pre-nijeli njihovi roditelji.

Kardinal Puljić je uvodnoj riječi istaknuo kako je geslo pohoda pape Franje u Sarajevu bilo „Mir vama!“, a mir daje milost Božja. „Da-nas na poseban način doživljavamo taj Božji mir u silasku Duha Svetoga. U buketu cvijeća

kojeg ste mi darovali, vidim mlade koje je papa Franjo nazvao na kraju svoga pohoda Saraje-vu proljetnim cvijećem Crkve hrvatskog naro-da, a to ja ponavljam i vama.“ Krizmanici su na slikovit način uputili molitvu Duhu Svetom za njegovih sedam darova. Kardinal Puljić je u propovijedi pozdravljajući okupljene u tako ve-likom broju istaknuo kako se pritom u njemu javljaju dvojaki osjećaji: „S jedne mi strane teš-ko pada odlazak naših ljudi sa svojim ognjišta, a drugi pozitivni osjećaj je da odlazeći iz svog rodnog kraja, svog zavičaja, sa sobom nosite ono najsvetije, a to je vjera. Drago mi je da tu uz pomoć svećenika tu svetu vjeru prenosite na mlade, da istinski budu ponosni vaši potomci, potomci onih djedova i pradjedova čiji su gro-bovi u zavičaju. Vjera je putokaz u životu da kroz nju čovjek otkrije smisao života, jer svi že-limo u životu biti sretni, a ljubav i sreća nema granica. S druge strane u ovom svijetu trčimo za srećom, a zemlja je škrta za sreću. Često smo zarobljeni lažnim porukama nakon čega smo razočarani i prazni. Isus je naša Istina, naš Put i naš Život. On je onaj koji ispunja naš život. Važno je u životu naučiti slušati Boga. Pismo


inozemna pastva

koje nam piše Bog jest Sveto pismo. Ljubav Božja posijana u našim srcima ostaje. Najveća lekcija u životu je naučiti ljubiti. Tko nije nau-čio ljubiti, taj živi isprazno, taj nikad neće isku-siti pravu sreću. Zato je potrebno otkriti koja je to prava ljubav koja ispunjava čovjekovo srce, a to daje upravo Duh Sveti. Božja riječ je izvor života, stoga je važno svaki dan biti u kontaktu sa Svetim pismom i u njemu naći nadahnuće i smisao života. Sveto pismo je važno čitati kao pismo voljenoj osobi. Nije bogat tko puno ima, već tko je s malim zadovoljan. Roditelji su uči-telji vjere i morala svojim stavom, svojim živo-tom i primjerom“, kazao je kardinal dodavši na kraju kako često među našim narodom u Bosni i Hercegovini doživi bol starih ljudi, koji su tamo ostali i pomalo zaboravljeni. „I moji svećenici često znaju reći kako ti ljudi imaju djecu u svi-jetu, a oni se moraju brinuti za njihove rodite-lje. Nemojte zaboraviti svoje roditelje, djedove i bake. Tužno je vidjeti da su za Božić i Uskrs sami. Nemojte zaboraviti grobove svojih pre-daka. Svoju djecu povedite tamo, pokažite im grobove svojih. Kao pastir vas potičem, čuvajte ljubav prema svojim precima, prema kolijevci koja vas je odnjihala. Vaše dijete mora znati iz kojeg ste kraja, u kojem si kraju rođen i odra-stao. Nikada ne smijemo, kako nas i papa Fra-njo potiče, izgubiti memoriju, pamćenje. Čuvaj-te to i prenesite budućim naraštajima. Pokažimo i dokažimo da volimo svoje korijenje, da se ne odričemo svoga imena i prezimena, svoje vje-

re i neka nas ta vjera vodi kroz svagdanji život snagom i svjetlom Duha Svetoga“, potaknuo je sve kardinal Puljić.

Prije podjele sakramenta potvrde molio se zaziv Duha Svetoga, te su okupljeni obnovi-li svoja krsna obećanja. Svi su krizmanici bili prikladno obučeni u iste crvene haljine s bi-jelim šalom sa svojim imenom. U prikaznim darovima prineseni su vino, kruh, cvijeće, dar za Crkvu u Bosni i Hercegovini, životopis bl. Alojzija Stepinca, stijeg Europske Unije, lopata i krunica. Uime krizmanika na kraju je kardina-lu zahvalio krizmanik Antonio Peraica. Uz dar koji su krizmanici uime cijele misijske zajedni-ce predali kardinalu Puljiću za Crkvu u Bosni i Hercegovini u iznosu od 6.120,74 eura, pre-dali su prigodne darove voditelju misije o. Du-kiću i pastoralnom referentu Zvonku Orloviću. Kardinal Puljić je zahvalio na daru i potpori, te je uputio čestitku krizmanicima na današnjem danu i darovima Duha koje su primili, njihovim roditeljima, kumovima i kumama, župniku i pa-storalnom osoblju. „Želim da rastete u vjeri i da nam budete na ponos.“

Na kraju mise pjevana je hrvatska himna „Lijepa naša“. Misno slavlje uveličale su misij-ske pjevačice i pjevači uz pranju misijskih tam-buraša i orguljsku pratnju Kornelije Müller, a sve pod vodstvom pastoralnog referenta Zvon-ka Orlovića.


OFS I FRAMA

PRIMANJA I OBEĆANJA FRAME ŠUBIĆEVAC “Evo me!”, radosno su uskliknuli članovi

Franjevačke mladeži Šibenik – Šubićevac u su-botu, 11. travnja 2015., u crkvi Svetoga Ante Padovanskoga.Primljeno je 10 novih članova, 5 je dalo prva obećanja, dok ih je 9 obnovilo obe-ćanja da će na godinu dana po uzoru na sv. Fra-nju iz Asiza dosljednije živjeti radost Kristova evanđelja u Crkvi i društvu. Na poseban način približiti se malenima ovoga svijeta kako bi i sami u poniznosti dohvatili nešto od Božje lju-bavi. Svetu misu predvodio je fra Božo Morić, gvardijan i župnik župe sv. Ante Padovanskog

– Šibenik. Uz župljane te drage goste iz okol-nih framaških zajednica, slavili su i fra Božo Mandarić iz Gračaca, fra Ivan Penava iz župe sv. Petar - Šibenik, te fra Lazar Perica kao đa-kon i voditelj Frame Šubićevac. Za novo vijeće Frame Šibenik – Šubićevac izabrani su:

predsjednica – Josipa Slavica,potpredsjednica – Ivana Abramac,voditeljica formacije – Laura Josipović,tajnica – Anđela Kulaš,blagajnica – Lucija Stijelja.

SPLIT-TRSTENIK: ODRŽAN ‘STUDIJSKI DAN’ ZA DUHOVNE ASISTENTE I PREDSJEDNIKE OFS-A I FRAME

Vijeće za Franjevački svjetovni red (OFS) i Franjevačku mladež (Frama) Franjevačke pro-vincije Presvetoga Otkupitelja (Split), sukladno svojoj zadaći duhovne skrbi za OFS i Framu, organiziralo je studijski dan na temu Uloga du-hovnog asistenta u odgoju i formaciji članova OFS-a i Frame u Franjevačkoj provinciji Pre-svetoga Otkupitelja u subotu, 18. travnja 2015., u samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Tr-steniku.

S područja Franjevačke provincije Presve-toga Otkupitelja (Split) na studijskom danu su-djelovali su članovi Vijeća za Franjevački svje-tovni red (OFS) i Franjevačku mladež (Frama)

Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (Split), duhovni asistenti Mjesnih bratstava OFS-a i Frame te ministri/-e Mjesnih bratstava OFS-a i predsjednici/-e Mjesnih bratstava Fra-me.

Studijski dan započeo je molitvom prema Obredniku OFS-a koju je predvodio fra Stipe Nimac, pročelnik Vijeća za OFS i Framu u Pro-vinciji Presvetog Otkupitelja. Pozdravne riječi uputili su provincijal fra Joško Kodžoman, pro-čelnik fra Stipe Nimac, područni ministar Split-sko-dubrovačkog područnog bratstva OFS-a brat Darijo Tolić, područna predsjednica Zadar-sko-šibenskog područnog bratstva Frame Ivana


ofs i frama

Vinac i ministra Mjesnog bratstva OFS-a „Bla-govijest“ Trstenik sestra Mira Maslov.

Nakon pozdravnih riječi uslijedila su kratka predavanja koja su održali fra Stipe Nimac, Da-rio Tolić i Ivana Vinac. Fra Stipe Nimac odr-žao je predavanje na temu „Uloga duhovnog asistenta u odgoju i formaciji OFS-a i Frame“. Drugo predavanje na temu „Što očekuju članovi OFS-a od duhovnog asistenta?“ održao je Dario Tolić, a treće predavanje Ivana Vinac pod naslo-vom „Što očekuju članovi Franjevačke mladeži (Frame) od duhovnog asistenta?“

O ulozi duhovnog asistenta u mjesnim brat-stvima kao i o očekivanjima raspravljalo se u skupinama koje su bile podijeljene u tri grupe: duhovni asistenti OFS-a i Frame, ministri/-e OFS-a i predsjednici/-e Franjevačke mladeži.

Na plenumu i zajedničkoj raspravi, nakon rada u skupinama, doneseni su zaključci s ci-ljem poboljšanja života i rada u mjesnim brat-stvima OFS-a i Frame. Studijski dan završio je molitvom i zajedničkim ručkom.

Članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja duhovni su asistenti u slijedećim mjesnima bratstvima Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a): Drniš, Frankfurt, Imotski, Makar-ska, Metković, Mirlović, Omiš, Podbablje, Pro-ložac, Runovići, Sinj, Split-Gospa od Zdravlja, Split-Trstenik, Vinjani, Zagreb-MBL, Zmijav-ci. U nastajanju su mjesna bratstva u Berlinu i Kninu. Franjevački svjetovni red ima 456 trajno zavjetovanih članova, k tomu još treba nadodati privremeno zavjetovane i simpatizere.

Članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja duhovni su asistenti u slijedećim mjesnima bratstvima Franjevačke mladeži (Fra-me): Drniš, Frankfurt, Gračac, Hrvace, Imotski, Kelkheim, Knin, Lišane, Lovreć, Metković, Miljevci, München, Otok, Plina-Stablina, Pod-bablje, Proložac, Runovići, Sinj, Split-Gospa od Zdravlja, Šibenik-Varoš, Šibenik-Šubićevac, Turjaci, Vinjani, Vrgorac, Zagreb-MBL, Zmi-javci. U nastajanju su bratstva u Berlinu i Gracu n/m. Franjevačka mladež ima 433 obećanika.

TRSTENIK: OFS I FRAMA GRADA SPLITA - ODGOJNO-OBRAZOVNI SUSRET Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnoga

reda OFS „Blagovijest“, Split – Trstenik prire-dilo je odgojno-obrazovni susret u ponedjeljak, 1. lipnja 2015. u 19 sati u franjevačkom samo-stanu Oca fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku.

Na ovaj susret pozvana su bila mjesna brat-stva Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS) grada Splita: Gospa od zdravlja – Dobri (sestra Mara Ljubić, ministra), Sv. Frane – Obala (sestra Kata Marinović, ministra), Sveta Obitelj – Su-koišan (sestra Anka Kovačić, ministra), Gospa od Pojišana – Pojišan (sestra Dragica Buljuba-šić, ministra), te Franjevačka mladež (FRAMA) grada Splita: Gospa od zdravlja – Dobri (Lidija Brkan, predsjednica), Sveta Obitelj – Sukoišan (Sanja Radan, predsjednica), Gospa od Pojišana – Pojišan (Toni Pejković, predsjednik).

Na samom početku susreta sve prisutne je pozdravila sestra Mira Maslov, ministra Mje-snog bratstva OFS „Blagovijest“, Split – Trste-nik. Sestra Silvana Đilas, voditeljica formacije, održala je kratki referat koji je naslovila „Trajna formacija članova Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS)“. Glavno predavanje “Koliko smo

zadovoljni slikom o sebi?” održala je gospođa Katarina Čolak Jurić, diplomirana psihologinja, zaposlena u Nastavnom zavodu za javno zdrav-stvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izva-nbolničko liječenje ovisnosti.

Potom je fra Stipe Nimac, duhovni asistent, održao kratki referat koji je naslovio “Franje-vački svjetovni red (OFS) u službi pastorala grada Splita”.

Mnogi sudionici odgojno-obrazovnog susre-ta (OFS-a i FRAME) istaknuli su da je nasušno potrebno da se, osim na razini Mjesnih bratsta-va, ovakvi prigodni i neformalni zajednički su-sreti održavaju i na razini grada Splita.

Sestra Mira Maslov, ministra, u ime Mjesnih bratstava OFS-a grada Splita i FRAME grada Splita te u svoje osobno ime zahvalila je gos-pođi Katarini, ostalim izlagačima i svim sudi-onicima, posebno fra Petru Milanoviću Trapi, gvardijanu za svekolike poticaje i podršku.

Susret je moderirala i vršila tehničku službu sestra Mladenka Kovačević, a fotograf je bio fra Petar Komljenović, bogoslov i doktorand.


PEDESET GODINA ZAJEDNO!Piše: Fra Rafo Begić“Vrijeme je kratko!” Taj Pavlov izraz toliko

smo puta čuli i pročitali. I bili smo svjesni daje vrijeme kratko. Ali nam nikad ta kratkoća nije bila tako jasna, kao danas kad je naše vrijeme na izmaku. Mislili smo: Drugi će ostarjeti a naša starost je tako daleko, da na nju ne treba misliti. Mi ćemo biti uvijek ako ne mladi, a ono uvijek u srednjim godinama. Da su drugi stari, to nam je bilo jasno i razumljivo. A danas se čudimo da su naše godine tako brzo prošle. Nelagodno se osjećamo kada zapazimo da naša Zajednica ne računa s nama kad popunja gvardijanska ili župska mjesta. Jer, mi smo ostarjeli, oboljeli i nismo više za naporne službe.

I više nam se ne čita s prijašnjim interesom jer znamo, da vjeronauk ne predajemo a rijetko i propovijedamo.

Vjerojatno nas sve to čini pomalo melanko-ličnima, ali sve to moramo prihvatiti jer svi lju-di prolaze kroz tu fazu života. Jasno nam je da život ima svoj put s kojeg nema kud skrenuti, od kolijevke do groba. Dragi kolege, mi nismo svi skupa došli u sjemenište a skupa smo se našli tek na maturi 1961. godine u Zagrebu. Iz Zagreba smo odselili u Makarsku na teologiju. Iza mature smo mogli ustvrditi i sami sebi kaza-ti: Ovo su moji kolege. Ovo su moji kolege ne samo kroz vrijeme teološkog školovanja onih pet-šest godina, nego su ovo moji kolege s ko-jima ću provoditi cijeli svoj život; s kojima ću skupa raditi; s kojima ću sačinjavati istu zajed-nicu; s kojima ću skupa stariti. S ovim dečkima ću se istom Bogu moliti, isto Bogoslužje imati, istim se svecima zanositi, iste ideale poštivati. Ovi dečki neće biti samo moji školske i životne kolege nego će biti moja duhovna braća.

Vjerujem da se svaki od nas svjesno i ne-svjesno pitao: Bože moj, kakav će mi biti život s ovim ljudima? Sretan ili nesretan; moguć ili nemoguć? Hoće li me ovi ljudi prihvatiti ili ne?

Danas možemo kazati da smo uglavnom u kolegijalnosti proveli svoj život, da smo prihva-ćali jedan drugog i zadovoljno proveli svoj ži-vot. Naša kolegijalnost je bila posebno izražena u bogosloviji a posebno one zadnje godine kad bi se tjedno sastajali u sobi kojeg od nas.

Iza pete godine studija život nas je odnio na sve strane. Ipak smo se sastajali, ako ne svake godine a ono dosta često. Desetu godinu Mi-sništva slavili smo u župi Perušić kod pokojnog kolege fra Mije Marića. Petnaestu smo slavili u Frankfurtu na Maini. U Zmijavcima

smo slavili 25. obljetnicu Misništva; 40. obljetnici smo slavili u Velikom Brdu. Sastajali smo se u Blizni, u Prugovu i u Slivnu.

Sve su to naše drage uspomene koje su nam život činile sadržajnijim i ljepšim. Predsto-ji nam makar još jedan sastanak, naša Zlatna Misa. Sveta Misa je bila i ostala glavni događaj u našem svagdanjem životu i u našem profesi-onalnom radu. Zato mi dozvolite da navedem nekoliko misli o svećeniku, o Božjem misniku.

Dragi kolege! Najednom programu njemač-ke televizije rado sam gledao jednu emisiju, koja se zvala: Wer bin ich? Tko sam ja?

Radnja se odvijala ovako: U televizijskom studio sjedilo bi nekoliko poznatih osoba iz jav-nog života: novinara, znanstvenika, političara. Uto bi u studij ušla jedna nepoznata osoba, na tabli napisala svoje nečitljivo ime i sjela na sto-licu. Oni u studiju trebali su pogoditi tko je ta osoba. A zapravo su trebali iznaći, što ta osoba radi, kojeg je zanimanja. Tu sam prvi put čuo za zvanje pediker čiji je najčešći posao strići i uljepšavati nokte pojedinim osoba i zvanje “službeni govornik”, koji na pogrebima drži plamene govore ljudima koje nikad nije vidio ni čuo a govori za novac kao daje s njima živio.

Jedanput su se oni u studiju dugo mučili oko jednog muškarca da pogode njegovo zvanje a on je bio jedan svećenik. Na kraju emisije studio je pokazao kako taj svećenik drži jednu propovi-jed, vodi jedan sprovod i drži vjeronauk. U prvu subotu, u emisiji “Wort zum Sonntag” javio se Pater Lepich i kazao: Oni u studiju nisu dobro opisali svećeničko zvanje prikazujući njegovu propovijed, vođenje sprovoda i držeći vjerona-uk. Pater Lepich je kazao: Nisu kazali ono bitno o svećeniku. Svećenik je čudesna osoba: Čega se on dotakne sve postaje drugačije u biti. On se dotakne djeteta, ono postaje od animal ratio-nale - razumske životinje, dijete Božje; dotakne

RAZNORAZNO


se grješnika on postaje pravednik pred Bogom; dotakne se kruha, on postaje Tijelo Kristovo; dotakne se vino ono postaje Krv Kristova.

Kroz pedeset naših misničkih godina, koliko smo se mi dotakli djece na krštenje, pokorni-ka na ispovijedi, kruha i vina na svetoj Misi? Zar ne moramo biti ponosni na sve to i dragom Bogu zahvalni?

Kad sam prvi put slušao tu emisiju, ljutio sam se i mislio: Zar je zvanja identitet jednog čovjeka? Nisam lija više od svog zvanja?

I mislio sam ovako: Ako mi neki prijatelj do-vede jednog čovjeka na objed kod mene, ja ću pitati prijatelja: Tko je taj čovjek? Prijatelj će

mi reći: To je jedan učitelj, jedan profesor, jedan liječnik i menije to dosta. O tom čovjeku znam dovoljno.

A razmišljajući o tom, zvanje ili poziv dali su mi posebne dimenzije čovjekova poziva.

Jedan biskup kod ređenje kazao je novoređe-nim svećenicima:

Vi ste vozači Božji. Vi vozite Božji omnibus i prevozite ljude s ovog svijeta na drugi. Omni-bus je autobus za sve ljude, svi mogu ući i izići

iz vašeg omnibusa. Omnibus može naići na po-ledicu i opasnu krivinu ali se ne bojte, u takvim slučajevima sam će vrhovni direktor, specijalac za svaku vožnju preuzeti upravljač u svoje ruke i izvesti vas na čistinu.

Koliko smo mi prevezli ljudi s ovog svijeta na drugi, dijeleći sakramente umirućima i vode-ći sahrane pokojnih?

Meni je ipak najdraža slika svećenika, zvanje našeg svetog brata franjevca Brudera Konrada vom Parzham. On je bio 40 godina vratara na kapucinskom samostanu u Altöttingu i po toj službi postao svetac.

Mi smo pedeset godina vratari Božji. Ne ne-kog samostana nego vratari - portiri neba, otva-rali smo nebo ljudskim dušama.

To je bila veličanstvena služba koju nam je dragi Bog udijelio. Nadamo se da će sam Gos-podin Bog otvoriti nam vrata svoga Kraljevstva kad na njih ubrzo pokucamo. Dotle, molimo Gospodina, da nam udjeli dobro zdravlje i ras-položenje, da i ovih zadnjih godina našeg života možemo funkcionirati u njegovu vinogradu.

FRA LUKA TOMAŠEVIĆ: KRATKI PRIKAZ NOVE ENCIKLIKE PAPE FRANJE

„HVALJEN BUDI“ Krtatki prikaz nove

enciklike „Hvaljen budi“ pape Franje prire-dio je profesor na KBF-u fra Luka Tomašević.

„Laudato si - Hvaljen budi’“ naslov je netom

objavljene (18. lipnja 2015.) enciklike pape Franje o okolišu (ekologiji). Puni naslov je na talijanskom „Laudato si, sulla cura della casa comune – o skrbi za zajedničku kuću“. Kako upućuju same početne riječi enciklike na sv. Franju Asiškoga, a pojam kuće na sv. Bonaven-turu, može se jasno reći da je papa bio inspiriran franjevačkim duhom i karizmom u pisanju ove enciklike. Riječ je o 192 stranice i 246 brojeva enciklike pape Franje koju su prezentirali jedan

pravoslavni metropolita i poznati pravoslavni teolog Joannis Zizioulas, (i to je jedna od ka-rakteristika: papinski dokument prezentira pra-voslavni episkop) kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, te stručnjaci John Schellnhuber, osni-vač i direktor Potsdam Institute for Climate Re-search i Carolyn Woo s Catholic Relief Services della University of Notre Dame (SAD).

Enciklika je plod jednogodišnjeg rada za-jedno s mnogim stručnjacima u ekologiji, kao i raznim savjetnicima, a započinje riječima „Pje-sme stvorenja“ sv. Franje Asiškoga, da bi vrlo brzo prešla na probleme i zla što ih je ljudski rod nanio „sestri našoj majci Zemlji“ koja zbog toga sve više sliči „ogromnom spremištu neči-stoće“. Papa Franjo u ovoj enciklici jasno uka-zuje na činjenicu da je za globalno zagrijavanje

razno


odgovorno čovječanstvo, te treba biti svjestan „ljudskog razloga ekološke krize“, kao i „antro-pocentričnog ekscesa“. Papa nadalje naglašava kako znanstvene studije upućuju na činjenicu da je za globalno zatopljenje zadnjih decenija krivo umnažanje otrovnih plinova što ih sam čovjek najviše stvara.

Naglašava i činjenicu da čovječanstvo treba mijenjati stil života, proizvodnje i konzumaci-je kako bi moglo izbjeći zagrijavanje ili barem umanjiti ljudske uzroke ekološke krize. Valja biti svjestan i „klimatskih promjena što se odra-žavaju na globalnoj razini i stvaraju ambijental-ne, socijalne, ekonomske distributivne i poli-tičke implikacije, toliko da danas to predstavlja glavne izazove čovječanstvu“. Uzroke nam va-lja tražiti u deforestaciji zemlje, u umanjivanju biodiverziteta, u otapanju ledenih bregova, u osiromašivanju mora i u povećanju razine voda.

Papa Franjo u svojoj drugoj enciklici govori o aktualnoj krizi i obraća se „svim ljudima do-bre volje“ te traži pravo „ekološko obraćenje“ i jednu „novu opću solidarnost“. Enciklika „La-udati si“ govori o skrbi za zajedničku kuću“ i upozorava da „mi nismo Bog. Zemlja nam pret-hodi i ona nam je darovana.“

Papin pojam ekologije je onaj klasični od grčkog oikos što znači kuća svih stvorenja (sv. Bonaventutra). Papa naglašava i odgovornost za „opće dobro“ te veli da „privatno vlasništvo“ nije apsolutno i nedodirljivo pravo jer „posto-ji socijalna funkcija bilo kojeg oblika privat-nog prava“, što je on jasno naglašavao i kao nadbiskup Buenos Airesa. Radi tog on i citira sv. Franju Asiškoga jer je on bio „zaštitnik“ i „svjedok“ tzv. „integralne ekologije“ čime nam je omogućio da u prirodi prepoznamo „sjajnu knjigu u kojoj nam Bog govori“ i u kojoj svako stvorenje ima vrijednost i svrhu u sebi.“ Čovjek jest osobno biće, ali nije gospodar prirode“, dok sama priroda nije obična materija isključivo za naše zalaganje, živa bića nisu „čisti objekti“ za iskorištavanje i postizanje koristi već „sva ima-ju vlastitu vrijednost pred Bogom“.

Papa rado naglašava da je ekologija uvijek i „ljudska ekologija“ i da je u svijetu sve po-vezano, ranjivost same zemlje kao i siromaha, jednako kao i ambijentalni i društveni nesraz-

mjeri , kako oni financijski tako i oni prouzro-čeni oružjem i ratovima. Sv. Franjo Asiški je govorio o zemlji kao o „majci“ i „sestri“ i rado je pomagao siromahe. Papa Franjo stoga i tvrdi da „pravi ekološki put uvijek postaje i socijalni koji mora integrirati pravednost u raspravama o okolišu, kako bi se mogao čuti jauk zemlje kao i jauk siromaha“. Stoga i tvrdi:“ Okriviti demo-grafski rast, a ne ekstremni konsumizam kao što neki čine, je jedan od načina da se ne uoči problem“.

Papa Franjo nabraja i sve probleme „ekološ-ke krize“: globalno zatopljenje, klimatske pro-mjene, zagađivanje, dizanje razine mora, osiro-mašenje biodiverziteta, nejednaku raspodjelu hrane, nedostatak vode i nedostatak prava svih na vodu. Papa potom ukazuje na planetarnu ne-jednakost, na vanjski dug siromašnih zemalja koji se pretvorio u pravo iskorištavanje. Tu je i nerazumno korištenje zaliha zemlje što stvara ekološki nered, posebice između Sjevera i Juga. Papa se dotiče i slabosti međunarodne politike te veli:“ Nužno je stvoriti normativni sustav koji će uključiti nepremostiva ograničenja i osigu-rati zaštitu ekosustava, prije negoli novi oblici moći koji proizlaze iz tehničko-konzumističke paradigme unište ne samo politiku nego i slobo-du i pravednost.“ Tako on optužuje „globaliza-ciju tehnokrativne paradigme“ koja se odražava u današnjem svijetu kao „ekscesivni konzumi-zam“ koji nastoji „zagospodariti i ekonomijom i politikom“.

Papa ima i nekoliko teških optužbi:“ Eko-nomska moć i dalje opravdava aktualni svjetski poredak u kojem glavnu riječ imaju spekulacija i tražnje financijske dobiti koji uopće ne vode brigu o kontekstu i učincima na ljudsko dosto-janstvo i na okoliš“. U ovoj enciklici papa nije zaboravio naglasiti na „prihvaćanje vlastitog tijela kao Božjeg dara, što je nužno da bismo mogli zagrliti i prihvatiti čitavi svijet kao Očev dar i kao zajedničku kuću“. To prihvaćanje se protivi logici po kojoj nam tijelo služi kako bi-smo dmonirali nad stvorenim. Stoga i naglaša-va da svoje tijelo moramo prihvaćati u njegovoj ženskosti i muškosti kako bismo time u sebi iz-gradili radost susreta s drugim i različitim. To prihvaćanje nikako ne uništava spolnu različi-

razno


tost radi toga što se ne bi znala međusobno su-čeljavati (ideologija roda).

Papa je naglasio i istinu da „abortus“ „nika-ko nije sukladan s obranom prirode“ i naglasio kako „neki ekološki pokreti brane integritet okoliša i s pravom upozoravaju na znanstvena istraživanja, dok takve principe ne primjenjuju i na ljudski život.“U enciklici papa progovara o istraživanjima na životinjama, o genetski mo-dificiranim organizmima, o ekološkom građan-

stvu i zaključuje kako je „plemenito prihvatiti zadaću skrbi za sve stvoreno i to pokazivati sva-kodnevnim malim djelima“.

I na kraju valja naglasiti kako papa poziva da „svi traže projekte na duže vremensko razdoblje, a ne samo one za moć.“ Valja voditi računa o preživljavanju i o harmoniji sa stvorenim jer “ko-načni cilj drugih stvorenja, nikako nismo mi!“

FRA ANĐELKO DOMAZET „KRŠĆANSKA OBJAVA: FUNDAMENTALNO-TEOLOŠKA STUDIJA“

Prof. dr. sc. fra An-đelko Domazet, profe-sor na KBF-u Sveuči-lišta u Splitu i magistar franjevačkih bogoslo-va, objavio je knjigu „Kršćanska objava. Fundamentalno-te-ološka studija“ u iz-danju ‘Službe Božje’. Knjigu su recenzirali prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić, izv. prof.

dr. sc. Željko Tanjić, izv. prof. dr. sc. Dušan Moro i dr. sc. Tomislav Kovač. O sadržaju knjige, koja je napisana na 300 stranica, među ostalim autor je napisao u Predgovoru: “Ovoj

su knjizi polazište moja predavanja na Katolič-kom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uvidjevši da nedostaje na hrvatskom jeziku te-oloških tekstova koji se izričito i sustavno bave problematikom kršćanske objave, odlučio sam u ovoj studiji produbiti metodološke i sadržajne aspekte teologije objave uzimajući u obzir re-centnu teološku refleksiju. Prva je zadaća ove knjige pružiti jednu zaokruženu i cjelovitu viziju teoloških sadržaja i problema vezanih uz teolo-giju objave. Zbog toga je struktura knjige podi-jeljena tako da čitatelju pruži jasan pregled svih ključnih tema vezanih uz ovaj središnji traktat temeljnog bogoslovlja. Imajući u vidu svu slože-nost postavljene teme, studija predstavlja poku-šaj doprinosa njezinu rasvjetljivanju u petnaest poglavlja, razvrstanih u tri zasebna dijela.“

FRA JOZO ŽUPIĆ:

«ZDRAVO, SINJU, DILBER CVIJETE» Objavljujući knjigu pod naslovom “Zdravo, Si-nju, dilber cvijete” (dilber je turski pridjev, a znači: lijep, krasan, zanosan, voljen), dajem svoj mali doprinos velikoj proslavi, 300. obljetnici oslobođe-nja od Turaka i zahvalju-jem djelatnicima FERA-

TE na čelu s gosp. Joškom Kontićem koji su objavljivali moje tekstove na portalu FERATE i na taj način me uvijek iznova poticali da ne po-sustanem na putu ostvarivanja zacrtanog plana, da i ja budem na neki način dionik slavlja. Fra Pavlu Vučkoviću zahvaljujem na popisu umrlih svećenika pokopanih u Sinju, zatim svih gvar-dijana kroz povijest samostana i svetišta Čudo-tvorne Gospe Sinjske, te popisu svećenika iz župe Gospe Sinjske. (Fra Jozo Župić)

razno


razno

FRA MARIJAN MANDAC DOBIO NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO

Fra Marijan Man-dac, član Franjevačke provincije sv. Jeroni-ma, dobio je nagradu Splitsko-dalmatinske

županije za životno djelo. Fra Marijan je bio dugogodišnji profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja na slavlju je sudjelovao prof. dr. sc. fra Dušan Moro.

FRA MARIO JURIŠIĆ:

BLEIBURŠKA TRAGEDIJA „Bleiburška tragedija“ naslov je knjige koju je priredio fra Mario Juri-šić. Knjiga je napisana na 264 stranice i sadrži devet poglavlja. „Stavio sam naslov Bleiburška tragedija, ali bi isto do-bro stajao i Hrvatska gol-gota, Hrvatski holokaust,

Genocid hrvatskog naroda ili Bleiburški pokolj i Križni putovi... Nisam ni povjesničar ni stručni istražitelj bleiburških događaja, već ono što sam čitao po našim novinama, časopisima i knjiga-ma, to sam godinama skupljao i bilježio i sada donio pred svoje čitatelje želeći da imaju kratku povijest o tragediji našega naroda na putu pre-ma Austriji, na Bleiburškom polju i putovima 1945. godine.“ (fra Mario Jurišić)

IZLOŽBA “S MARIJOM PO SVIJETU”

Od 13. do 17. svibnja 2015. godine u klau-stru Franjevačkog samostana Gospe Sinjske u Sinju bila je otvorena izložba “S Marijom po svijetu”, čiji je inicijator bio fra Jozo Župić. Fra Jozo je izložio preko 400 razglednica Gospinih slika i iz različitih država - Njemačke, Italije,

Austrije, Francuske, Portugala, Španjolske, Grčke, Švicarske, Danske, Češke, Rumunjske, Meksika, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Bel-gije, Hrvatske, Palestine, Engleske, Slovačke, Turske, Perua, Brazila, Izraela, Paragvaja.

Izložbu su u klaustru Franjevačkog samosta-na Gospe Sinjske postavili Mirela Sablić i Ivan Župić. U skupljanju razglednica i Gospinih sli-ka fra Jozi su pomogli fra Filip Mimica, fra Ante Ivan Rozić, fra Jure Zebić, fra Tomislav Dukić, P. Drago Balvanović, fra Frano Milanović-Li-tre, fra Ivan Čilić, fra Ljubomir Šimunović, fra Marinko Vukman, bogoslovi franjevaca kon-ventualaca Zagreb, Ivana Bilokapić, Francisko Pavljuk, Ivana Maras, Ilija Čolić, Mara Erak, Rozalija Ercegović i s. Viktorija Vukančić.


NAŠI POKOJNICI

† FRA PETAR JANKOVIĆPredmet: Molitva za pok. fra Petra JankovićaBr. 01-370/2015.Split, 19. lipnja 2015.Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Petra Jankovi-ća, neka to učine što prije kako propisuje Statut Provincije: braća sveće-nici po jednu sv. misu, a braća klerici i neklerici križni put.U nekrologij pojedinih samostana neka se upiše na dan 22. travnja:

Fra Petar Janković rođen je u Hrvacama 28. 8. 1927. U novicijat je stu-pio 22. 12. 1945. na Visovcu gdje je položio 4. 1. 1947. prve jednostavne zavjete. Svečane zavjete položio je 4. 1. 1950. u Zagrebu. Za đakona je zaređen 22. 12. 1951. u Zagrebu, a red prezbiterata primio je 19. 3. 1952. u Zagrebu u katedrali. Mladu misu proslavio je u župi Hrvace 25. 3. 1952.

U Provinciji je obnašao službu župnika u slijedećim župama: Nevest (1953.-1958.), Kljaci-Drniš (1958.-1959.), Gradac Drniški (1958.-1967.), Knin (1967.-1973.), Vrpolje (1971. – 1973.), Podbablje (1973.-1979.), Potravlje (1982.-1997.). Službu gvardijana vršio je u Kninu (1967. – 1973.) i u Sinju (1979. – 1982.). Službu ispovjednika vršio je u Sinju (1997.-2015.).

Preminuo je u Sinju, a misa zadušnica slavljena je u crkvi Gospe Sinjske u Sinju, u petak, 24. travnja 2015.. Pokop je obavljen na groblju Sv. Frane u Sinju.

SINJ: OPROŠTAJ OD FRA PETRA JANKOVIĆA U petak, 24. travnja 2015. godine u crkvi Gos-

pe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbi-skup metropolit splitsko-makarski, u 15.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećeni-ka fra Petra Jankovića koji je okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo u Sinju u srijedu, 22. travnja 2015., u 88. godini života, 69. redovništva i 64. svećeništva. U kon-celebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžo-man, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Ante Bilokapić, dekan don Stipe

Ljubas i 82 svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Petra. Pjevanje su predvodili franjevački bo-goslovi i sjemeništarci a na orguljama je pratio mo. fra Jure Župić. Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.

Mons. Marin Barišić na početku mise zaduš-nice i u trenutku oproštaja od pok. fra Petra izra-zio je ljudsku i kršćansku sućut provincijalu fra Jošku, franjevcima, časnim sestrama, rodbini i


prijateljima te župljanima župe Hrvace i drugim župljanima u kojima je fra Petar djelovao. O. Nadbiskup je naglasio kako se od fra Petra opra-štamo u uskrsnom vremenu kada slavimo Kri-stovu pobjedu nad smrću i upravo Krist želi to uskrsnuće podijeliti sa svojima. Od fra Petra se opraštamo u tjednu molitve za duhovna zvanja kada molimo za nova redovnička i svećenička zvanja. Fra Petar je živio, vjerovao i naviještao slavlje Uskrsne vijesti da je život jači od smrti. U toj vjeri i nadi pratimo fra Petra i molimo da ga Uskrsli obdari životom.

„Blaženi koji umiru u Gospodinu“, citirao je o. Nadbiskup riječi apostola Ivana na početku propovijedi i nadodao kako je najvažniji trenu-tak u životu prijelaz iz ovoga života u vječnost. To blaženstvo je važno u našem ljudskom ho-dočašću i podrazumijeva život u Gospodinu. „Blago tebi, fra Petre, umro si u Gospodinu“, rekao je mons. Barišić i nastavio kako to uistinu možemo reći za fra Petra jer je svoj život vezao uz Gospodina i mislio na Gospodina u cijelom svom redovničko-svećeničkom životu. Suprot-no fra Petru, postoje i oni koji ne misle na Gos-podina. U tom važnom trenutku ljudskog života postoje dva modela prijelaza. U prvom modelu

Gospodin izgleda čovjeku kao kradljivac jer mu oduzima život. To je čovjek koji je samo-dostatan samom sebi, koji je sebičan i koji misli samo na sebe. Takvom čovjeku smrt znači da je opljačkan i pokraden. Postoji i drugi model u kojem čovjek promatra smrt kao susret prija-teljstva s Gospodinom, susret Oca i sina. Činje-nica je kako smrt izaziva različita promišljanja i strah. Taj strah može biti također različit. Boji-mo se smrti jer ne znamo kada će doći. Bojimo se jer se kao sluge plašimo svojih pogrešaka. Susret sa smrću može biti kao i susret zaručni-ka i zaručnice koji žive u radosnom iščekivanju poput sv. Franje koji je smrt nazivao ‘sestrica smrt’. Zasigurno su svi ti momenti uključeni u našem životu, i u životu vjernika i u životu sve-ćenika. Fra Petar je u vrijeme domovinskog rata s vjernicima morao bježati iz župe Potravlje ali je sve to proživljavao s velikim povjerenjem u svoga Oca kao Bogu posvećena osoba. „Dragi fra Petre, zahvaljujem ti na svemu što si dao kroz pastoralno djelovanje u župama Šibenske biskupije i Splitsko-makarske nadbiskupije. Pastoralno si bio na raspolaganju i u mirovini. Neka Otac nebeski primi sva tvoja djela i nagra-di te blaženstvom kojemu si se nadao“, završio je mons. Barišić.


OPROŠTAJNE RIJEČI PROVINCIJALA FRA JOŠKA KODŽOMANA

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, u ime franjevaca naše Pro-vincije, te rodbine i prijatelja pok. fra Petra Jankovića-Mi-loša, od srca Vam zahvaljujem, što ste se unatoč svojim brojnim obavezama spremno odazvali

na naš poziv da predvodite ovu sv. misu i za-hvalnu molitvu Bogu za pokojnog fra Petra.

Draga braćo svećenici, sjemeništarci, bogo-slovi, časne sestre, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Petra, braćo i sestre u Kristu i vama svima također iskazujem zahvalnost jer ste svojom brojnošću znatno doprinijeli dosto-janstvenom ispraćaju našeg fratra, a nečijeg brata, strica, ujaka i divera!

Koračajući kroz sveto vazmeno vrijeme pred našim se duhovnim očima još uvijek živo iz-mjenjuju slike Isusove strašne muke, smrti ali i uskrsnuća. U tom jedinstvenom činu Božjeg predanja, ljubavi i milosrđa, kao vjernici, razu-mjeli smo temeljnu poruku života, koji se rađa iz ljubavi i za ljubav, shvatili njegov smisao, svrhu i cilj.

Ti snažni duhovni impulsi, kojima smo nato-pili svoje žedne ljudske duše, daju nam i o ovom tužnom trenutku snagu i utjehu, da se mirnije i s više pouzdanja oprostimo od pok. fra Petra. Po onome što nam je Bog objavio, shvaćamo, da je naš ljudski rastanak privremen, da se sa smrću sve ne završava, da je ona početak nove dionice puta, da za čovjeka, pored ovozemaljske, posto-ji i druga nadzemaljska stvarnost…

Fra Petar Janković - Miloš rođen je 28. kolo-voza 1927. godine u župi Hrvace od oca Petra i majke Jele r. Stipanac. Na krštenju je dobio ime Mate. Nakon završene osnovne škole u rodnim Hrvacama, koju je pohađao od 1934. do 1940. godine, upisao se u Franjevačku klasič-nu gimnaziju u Sinju, gdje je i maturirao 1946., nakon povratka s Visovca iz kuće novicijata u koji je stupio godinu dana ranije. Filozofsko-te-ološki studij pohađao je u Zagrebu od 1946. do

1952. godine. Svečane redovničke zavjete po-ložio je 4. siječnja 1950. u Zagrebu. Sveti red đakonata primio je 22. prosinca 1951. u Zagre-bu, gdje je u katedrali na svetkovinu sv. Josipa 1952. zarađen i za svećenika. Mladu je misu proslavio iste godine u rodnoj župi na svetkovi-nu Blagovijesti.

Prva mu je mladomisnička služba bila služba župnika u Nevestu gdje ostaje do 1958. godi-ne. Kroz te je godine vršio i službu dekana. Iza Nevesta imenovan je na godinu dana župnikom Kljaka s rezidencijom u Drnišu, a potom postaje župnikom župe Gradac Drniški, gdje ostaje do 1967. godine. Od 1967. do 1973. obnaša službu gvardijana i župnika u Kninu, te eskurira i župu Vrpolje. 1973. godine preuzima službu župnika u Podbablju i tu ostaje do 1979. godine, kada postaje gvardijan samostana u Sinju. 1982., kao župnik, preuzima župu Potravlje, Maljkovo, Satrić, gdje ostaje sve do umirovljenja 1997. godine. Osamnaest zadnjih godina svoga živo-ta proveo je u samostanu u Sinju, djelujući kao ispovjednik. U srijedu 22. travnja 2015. u 88. godini života, 69. godini redovništva i 64. sve-ćeništva, okrijepljen svetim sakramentima bla-go je u Gospodinu preminuo.

Bog ga je, kako vidimo, nagradio dugim životom i do pred samu smrt, iznimno dobrim zdravljem.

Nižući značajne datume iz njegovog ljudskog i svećeničkog života, čovjek se na trenutak zapi-ta i pomisli, kako li je sve to tako logično i jed-nostavno i kako bi se lako mogla previdjeti sva kompleksnost i dramatičnost jednog ljudskog života. Fra Petrov je život tek naizgled protekao kao mirna rijeka, bez vratolomnih i strmogla-vih poniranja. Već u ranim godinama njegovog pripravljanja za svećeničku službu, u Zagrebu u franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske svjedočio je zajedno s drugim mladim klerici-ma, uhićenju, mučenju, smrtnim presudama ili osudi na dugogodišnje zatvorske kazne čak še-storice starijih kolega, među njima i tadašnjeg provincijala fra Petra Grabića. Tih smo se straš-nih, odsudnih događaja prisjetili prije nekoliko dana, te smo u znak trajnog sjećanja na žrtvu na-ših fratara postavili u dvorištu samostana MBL

naši pokojnici


spomen ploču i proslavili sv. mise. Svi ti nemili događaji, nisu obeshrabrili mladog fra Petra, da usprkos svemu, pođe tim istim opasnim putem, putem Božjeg glasnika ali i putem navodnog ne-prijatelja naroda i revolucije.

Štoviše, fra Petra je, čini mi se, sve to još više učvrstilo na putu ustrajnosti u zvanju, koje mu je moglo prirediti velike životne nevolje ali, znao je, i puno radosti.

Njegov je život imao i mnoge druge drame koje su se duboko utiskivale u dubine njegove duše, ostavljale svoj trag, pritiskale umorne ko-sti. Susreti s tolikim potrebnima, iskustvo bar-barskog divljanja i uništavanja po Hrvatskoj, koje je osobno proživio u župi Potravlje-Malj-kovo-Satrić, od strane srbo-četničkog okupa-tora. Onomu tko je s njim duže živio i tko je pokazao imalo interesa fra Petar je makar jed-nom otvorio svoju dušu i dao naslutiti razmjere i dubinu osobne životne agonije.

Od strane svojih redovničkih poglavara, u doba aktivnog pastoralnog rada na župama, fra Petra je uživao povjerenje i ugled jer se znalo da će svoje dužnosti savjesno izvršiti. Svaki od njegovih tadašnjih redovničkih poglavara ma-kar mu se jednom obratio podužim osobnim pi-smom iz kojih se da iščitati da su ga poštivali i da su u njega imali povjerenja.

I danas se spominje njegova galantnost, ši-rokogrudnost kojom je rado ugošćivao sve one koji bi navratili u samostan ili župu gdje je služ-bovao. Radovao se braći koja bi ga posjetila, rado je odlazio na Svećenički tjedan u Zagreb. O tome su ispričane mnoge zanimljive dogo-dovštine! I vjernici su se voljeli družiti s tim narodskim čovjekom, koji je rado dijelio i po-magao, ali je zauzvrat od njih i obilato primao.

Gorljivo je nastupao u svojim propovijedi-ma. I danas se sjećam jednog zavjetnog hodo-čašća Gospi rodne mu župe Hrvace i drugih su-sjednih župa, kada mu je, nakon umirovljenja, ukazana prilika da se obrati okupljenom narodu. S tolikom je zadivljujućom spretnošću izgovo-rio nekoliko rečenica, da ga je okupljeni svijet spontano nagradio gromoglasnim pljeskom. U njemu je, bez sumnje, kucalo hrabro srce Do-moljuba i zauzetog duhovnog pastira, koje se nije ni pred kim i ni pred čim predavalo niti uz-micalo. Iako nije lako portretirati ničiji psiho-loški i duhovni profil, odgovorno bih ustvrdio

da je fra Petar u svojoj ljudskoj prostodušnosti u potpunosti bio svjestan svog svećeničkog zva-nja i poslanja, u kojem je bio do kraja sretan i is-punjen, svjestan svećeničkog dostojanstva koje je obranio i očuvao neokaljanim, svjestan svoje uloge da živi bliskost s običnim malim ljudima, da im pomaže, da se s njima raduje i tuguje, da ih predvodi sigurnim stazama, da s njima i od njih uči… Svaki put kada bi kod sebe prepo-znao neku perifernu manu ili slabost, pokajao bi se, i zatražio bi oproštenje. Patrijarhalni kr-šćanski odgoj duboko se ukorijenio u njegovoj duši i ljudskoj svijesti. Po stare dane spokojno je prihvatio vlastitu nemoć, oslobođen svake potrebe za dokazivanjem i nadmetanjem. Ipak, nije skrivao svoju zabrinutost zbog demokrat-skih, gospodarskih ali i demografskih procesa u suvremenoj Hrvatskoj, stalno naglašavajući da nedostaje požrtvovne ljubavi koja bi u svakom smislu obnovila našu zemlju.

Dužnost mi je i kao predstojnika naše redov-ničke Zajednice, od svih Vas nazočnih, ali i onih koji nisu danas s nama a koji su za života po-znavali fra Petra, zatražiti iskreno oproštenje, za svaku pa i najmanju uvredu, koja Vam je došla s njegove strane, ili bilo što drugo što je naško-dilo Vašem ili njihovu ugledu ili dobrom glasu.

Siguran sam da je i on svima oprostio, koji su mu na njegovu životnom putu nanijeli ili učinili namjernu ili nenamjernu uvredu ili štetu. Lju-bav je Božja ona koja poravnava sve naše du-gove, nakon što završimo svoje ovozemaljsko putovanje.

Dragi fra Petre, u ime naše redovničke Zajed-nice, hvala ti na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazivao za svoga života, za dobrobit naše Provincije, Reda, Cr-kve i svih ljudi u svijetu, do kojih Te je dovela providnost Božja.

Veliko „Hvala“ izričem i poštovanoj obitelji Janković-Miloš, koja nam je dala fra Petra i po kojem ćemo, kao Zajednica, s njom ostati trajno povezani. Hvala i fra Petrovoj rodbini!

Neka nas sve milost Božja potakne u ovom trenutku na odluku da ubuduće svi predanije ži-vimo i radimo, te da s više poštovanja pristu-pamo osobi svakog čovjeka, a našem fra Petru neka udijeli vječni počinak i spokoj duše. Poči-vao u miru Božjem!

naši pokojnici


OPROŠTAJNI GOVOR GVARDIJANA FRA PETRA KLAPEŽAPreuzvišeni o. Nad-

biskupe, mnogopošto-vani o. Provincijale, braćo svećenici, ci-jenjene časne sestre, bogoslovi i sjeme-ništarci, ožalošćena rodbino, dragi prijate-lji i znanci našega fra Petra.Vjerujem da je jedna

od glavnih vrijednosti koja čini kršćansku vjeru tako aktualnom i živom, ona koju naviještamo u ovom Vazmenom vremenu, a to je: „Božje obe-ćanje da kod njega smijemo živjeti u vječnosti - a da se kao njegovo najsavršenije stvorenje ne osjećamo ugroženima sa smrću.

Iako je rastanak s našim dragim pokojnicima uvijek bolan i nenadoknadiv, mi vjernici ne tu-gujemo kao oni koji nemaju nade, jer znamo da je tajna ljudskog života i smrti u Božjim rukama.

Osnaženi svetopisamskom riječi i nahranje-ni s euharistijskog stola uprisutnjuju nam ovaj čas i uvode nas u oproštaj s našim subratom fra Petrom. Mi se sada njega sjećamo kraj oltara, onako kako se sveta Monika preporučila svome sinu Augustinu „sjećaj me se kod oltara“! Mi se fra Petra sjećamo ovdje kod oltara Čudotvorne Gospe Sinjske, koju je u svom redovničkom i svećeničkom životu posebno štovao i kojoj se svaki dan molio. Uz to oltar je bio središte njegova cjelokupnoga svećeničkog i redovnič-kog života, jer se on hranio euharistijom i tako uvijek nadograđivao, uzdizao, usavršavao onaj temeljni korijen koji je postavljen od samog rođenja po sakramentu krštenja u svjedočenju vjere posebno preko njegove kršćanske obitelji, koji se razrastao u franjevačkoj zajednici naše provincije, koji je kroz čitav život bio prožet franjevačkom jednostavnošću.

Već smo čuli mnoge vrijednosti iz njegova života, mnoge slike, mnoga iskustva, ali jedan temeljni unutarnji dojam i uvid na fra Petra koji nas je danas u svojoj smrti sabrao, je taj kojeg možemo sažet u jednoj rečenici „fra Petar je sebe po redovničkoj i svećeničkoj službi predao Bogu služeći drugima“.

Mnogi od nas mogu posvjedočiti ono što je susret s fra Petrom ostavio u našim dušama i u našim srcima. Obilježio nas je pravim, au-tentičnim crtama ljudskoga, kršćanskoga i na poseban način franjevačkog života u njegovoj širokogrudnosti, prihvaćanja i čašćenja . Jed-nostavnost duha u toj predanosti pa čak i neka određena životna tjeskoba koju je nosio kao svoj križ, obogaćen onim što je božansko - sve je to obilježavalo i obasjavalo fra Petrovu oso-bu i uvijek je iznova ulazilo u našu dušu i naše srce, tako da smo ga prepoznavali i mogli razli-kovati od drugih po tim vrijednostima.

U ovom trenutku ovozemnog rastanka s na-šim fra Petrom u ime naše samostanske obite-lji ovdje u Sinju izražavam zahvalnost dragom Bogu zbog fra Petra što ga je podario našoj re-dovničkoj zajednici.

Zahvaljujem Vama preuzvišeni oče nadbi-skupe što ste došli ispratiti našeg fra Petra na vječni počinak i što ste nas pastirskom riječi kroz homiliju utješili i osnažili na putu vjere u našoj svakidašnjici do konačnog cilja u Bogu.

Zahvaljujem i našoj kućnoj liječnici dr. Ani-ti Šimac, koja je u svako doba njegove bolesti spremno mu pritjecala u pomoć.

Zahvaljujem i medicinskom osoblju Klinič-kog bolničkog centra Firule, odjela za Neurolo-giju pod vodstvom doktorice Maršić i dr. Bu-šića, koji su medicinskim putem pokušali sve učinit da fra Petru produže ovozemni život, ali Bog je očito imao svoje planove.

Posebnu zahvalnost upućujem zajednici ča-snih sestara milosrdnica u Sinju, časnoj sestri Valentini Župa i našem fra Duji Jukiću koji su ga od Velikog Četvrtka njegovali u maslinskoj agoniji njegove bolesti ovdje u našem samo-stanu.

Zahvaljujem vama drage i ožalošćene obite-lji našega fra Petra. Lijepo Vas je bilo vidjeti kako ga svaki dan posjećujete na njegovoj bo-lesničkoj postelji i u bolnici i u našem samosta-nu. Svakom Vašem pozivu i dolasku radovao se kao malo dijete. Njegova dobrota i ljubav koju je gajio prema vama i vas prema njemu neka ostaje naša trajna poveznica sa svima Vama.

naši pokojnici


Sada dok ga pratimo na putu prema vječno-sti među nama ostaje jedna praznina, ali ostaje i pečat koji je fra Petar ostavio u ljudima tolikih župskih zajednica, u svojoj braći i sestrama u svojoj rodbini i prijateljima, a posebno u našoj franjevačkoj zajednici. Naša redovnička obitelj ovdje u Sinju bila je obilježena na poseban na-čin redovničkim duhom koji je fra Petar usvoijo i kojemu je bio kao franjevac potpuno predan.

U posljednjem je razdoblju života bio izmo-ren trpljenjem koje je podnosio mirnoga duha. I u toj je kušnji ostao svjedok pouzdanja u do-brotu i ljubav svemogućega Boga. Osobno sam uvijek cijenio njegovu jednostavnost, otvore-nost i srdačno zauzimanje za svakog vjernika. Takav će ostati u mojemu sjećanju i molitvi.

Dragi fra Petre toliko si puta na našem sa-mostanskom dvorištu odgovorio svima koji su te pitali kako si? Ti si uvijek iznova odgovarao „Za moje godine hvala Bogu dobro sam, samo ovo vrijeme malo mota“. Vjerujemo da je vri-jeme koje je činilo promjene u tvom životnom križu, posebno zadnje dane u tvojoj bolesti za tebe zauvijek nestalo.

Vjerujemo da tvoja smrt nije nestanak, nego opraštaj u nadi da će te dobri Bog kojemu si ci-jeli život bio vjeran na zemlji obdariti slavom uskrsnuća.

Neka te na putu do tvog uskrsa prati naša Nebeska Majka Čudotvorna Gospa Sinjska AMEN!

FRA GABRIJEL JURIŠIĆ U IME SINOVCA BORISA JANKOVIĆAFra Gabrijel Jurišić ukrat-ko je pročitao oproštajne riječi sinovca Borisa Jan-kovića koje ovdje donosi-mo u cijelosti:

Braćo i sestre u Kristu!Veliki dio svojeg dje-

tinjstva, a kasnije mlade-naštva i zrele dobi, proveo

sam s fra Petrom. Vrijeme je učinilo svoje i puno toga je ostalo u magli prolaznosti. Ipak su ostale neke slike i doživljaji kristalno jasni, koje sam kao dječak utisnuo u svoje sjećanje, nosio ih sve ove godine i sada ih vama želim predoči-ti. Nije mi namjera glorificirati fra Petrov život, a još manje tražiti moralne nedostatke njegova karaktera. Cilj ovog mog oproštajnog pisma jest da svatko ponaosob kroz svjedočanstvo mog suživota s njim još dublje pronikne u Petrovu osobnost. A fra Petar u svom životu nije živio pod svijetlima reflektora. Iza sebe nije ostavio niti jednu napisanu knjigu. Nije bio niti profe-sor, niti doktor, niti akademik. Fra Petar je bio pastoralac. On je spadao u onu rijetku i najvri-jedniju vrstu, vrstu jednostavnih i običnih ljudi. Ti ljudi primjer su mnogima i dobro su cijele zajednice. Oni su pristojni, skromni i ponizni. Oni nisu niti licemjeri nit zlobnici. Ne glume lucidnost niti su geniji. Ali njihova je priča naj-veća i s ovoga je svijeta. Ona je mudra, uljudna

i bliska. I gradi bolje sutra. Zato veliki Martin Luther King moli onoga tko će mu držati po-smrtni govor: “Ne govorite da sam dobitnik No-belove nagrade za mir, jer to nije važno. Niti da sam primio tristo do četiri stotine odlikovanja jer mi ni to u vječnosti neće koristiti. Ali svaka-ko spomenite da sam u životu ljubio bližnjega svoga služeći mu.”

A moja priča koju vadim iz ladice svog sje-ćanja počinje 1971 god. u Kninu. Vrijeme je hrvatskog proljeća. Fra Petar obnaša dužnost samostanskog starješine. Dva mlada studenta pristigla iz Zagreba došli su ga posjetiti. Ja, kao dječarac, slušam mladiće kako mu pripovjedaju neke važne stvari i događaje koji su se tih dana dogodili u našem glavnom gradu. A on im je zanosno i ushićeno govorio o našoj Hrvatskoj. Tada sam spoznao da je istinski domoljub. Raz-govor se odvijao na samostanskom dvorištu i bio je jako bučan. Došla je jedna časna sestra i sva u strahu zamolila: “Oče gvardijane, tiše malo! Može netko čuti što govorite.” A on je na to uzvratio: “Ma ne bojim se ja nikoga, mi smo na svojoj zemlji.”

Nekom drugom prilikom, također u Kninu, došlo je dvoje siromašnih ljudi tražiti hranu i odjeću. Netko mu je sa strane došapnuo: “Ma, to nisu naši.” No, nije ih odbio. Kazao je: “I oni su ljudi i ako su gladni treba ih nahraniti.” I dao im je pomoć. Tu sam otkrio njegovu životnu ši-rinu i darežljivost .

naši pokojnici


Dolaze godine Podbablja. Živimo zajedno, a ja pohađam osnovnu školu. U tom mirnom i zavučenom mjestu Imotske krajine dogodila se prekrasna simbioza sljedbenika Asiškog siro-maha i poštenog seljaka tog kraja. Tu je fratar otkrio čistu dobrotu i iskrenu plemenitost svo-jih župljana. A oni su prirodnom inteligencijom čovjeka s kamena, kojeg ne možeš prevariti, prepoznali u njemu fratra punog strasti i emo-cija koji služi i radi za opće dobro cijele svoje zajednice. Ta ljubav između “pratra” i naroda bila je čvrsta i jaka. A plodovi te ljubavi bili su mnogostruki. Obnovljene su crkve, kapelice i groblja. Uredila se župska kuća, liturgijski život bio je intenzivan. A vrhunac tog suživota bila su nova duhovna zvanja. Tu je fra Petar napravio doktorsku disertaciju iz pastorala. Nije ju pre-pisao i nije bila plagijat. Bila je izvorna, bila je original. I iz moje današnje retrospektive zaslu-žuje čistu desetku. I danas pamtim osnovne crte i misli te disertacije. Iznosio ih je u trenucima kada bismo ostali sami. Poučavao me sljedeće: “Sinko, nikad ne podcjenjuj čovjeka, župljanina koji ti dolazi u kuću. Primi ga toplo i prijatelj-ski, jer nikad ne znaš koja ga je nevolja zadesila i koja ga nužda tjera k tebi. Počasti ga s najbo-ljim što imaš i podijeli s njim komad kruha, jer on će ti uzvratiti trostruko. Ne dopusti da otiđe žalostan ili ljut, nego neka s osmjehom napusti župni stan. I kada tvoj župljanin slavi, kada je krštenje, sveta pričest, svadba pridruži mu se i slavi s njim. A kada su teški dani, kada u nečiju kuću dođe nevolja ili smrt otiđi tamo, zagrli ga i utješi jer on to očekuje od tebe.” I onda bi na kraju uvijek, ama baš uvijek naglasio: “Nemoj misliti da si pametniji i bolji od seljaka, ne živi on od tebe nego ti od njega.”

“Spiritus movens” cijelog njegovog života bilo je služenje čovjeku. Na tragu ove misli sta-vio bih akcent na jednu fra Petrovu karizmu koja je ostala pomalo neotkrivena i nepoznata. Imao je, naime, dar da može i hoće pomoći mladoj osobi koja se željela školovati a nije imala do-statna materijalna sredstva. Bio je vrlo vješt lo-gističar i spretan pomagač. Tako je jedne hladne zimske večeri na vrata župske kuće u Podbablju pokucao student treće godine pravnog fakulte-ta. Bilo mu je jako neugodno moliti pomoć, ali župnik je ostao njegova jedina šansa da nastavi studij. Otac je umro, majka bila nezaposlena, a

tu su bili još braća i sestre. Nije imao niti novca za put, a niti zimske odjeće. Dao mu je cijeli ku-fer robe, a i novčane pomoći. A stara teta Kata kuharica, jako se uzrujala jer mu je dao i svoj jedini crni zimski kaput. Madić je kasnije za-vršio studij i uvijek se u društvu rado prisjećao Petrova kaputa. Na poseban način s različitim darovima volio je uveseljavati sjemenišarce i bogoslove te njihove profesore i odgojitelje.

Fra Petar gvardijan u Sinju. Bile su to osam-desete godine prošlog stoljeća. Duhovna zvanja su cvjetala i samostan je bio pun kao šipak i mla-dosti i starosti. Bila je to prava duhovna baušte-la izvrsno organizirana i besprijekorno vođena. Gimnazija je bila u svojim starim prostorijama unutar samostana i cijeli je samostanski aparat funkcionirao na jako malom prostoru. Fra Petar je dužnost gvardijana prihvatio s dozom otkla-njanja i nevoljkosti. Bilo ga je pomalo i strah kako će on seoski župnik funkcionirati na tako važnom intelektualnom rasadištu Provincije. Ali uspio je. Toplo i ljudski brinuo se za stari-ju subraću u samostanu. Uvijek im je iskazivao zahvalnost i poštovanje za njihov minuli rad. Malu profesorsku zajednicu izuzetno je cijenio i na svakojake načine podupirao. Časne sestre je gledao pod posebnom prizmom. Kao vrstan radnik u vinogradu nije mogao ne vidjeti njihov ogromni doprinos uređenom samostanskom ži-votu. Znao je da ne primaju nikakvu materijalnu naknadu za svoj rad. Kao socijalno osviještena osoba rado im je davao nešto novčanih sredsta-va da imaju za praznike i putovanja. A sjeme-ništarci iz tog vremena i danas znadu kazati: «Taj fratar je imao i srce i dušu za nas.» Kao gvardijan svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske gromoglasno je, tu s Gospina oltara, pozdrav-ljao Gospine štovatelje sa svih strana. Spontano i nadahnuto pozivao ih je da se mole Gospi, da joj se uteknu za pomoć,da sva svoja nadanja i težnje, patnje i strepnje povjere njoj. Od kad ga znam, Gospin lik nosio je na lančiću oko vrata i do smrti ga nije skidao.

Posljednja stanica njegovog pastoralnog dje-lovanja bila je župa Potravlje i Maljkovo. Fra Petrov rad u toj župi podijelio bih na dva dijela, toliko različita, toliko suprotna, a ipak nedjelji-va jedan od drugog. Prvi dio obuhvaća vrijeme do 1991 god. To je vrijeme sreće, mira i radosti.

naši pokojnici


Župa i duhovno i materijalno diše punim plu-ćima, a fra Petar je zahvaljujući svom dugogo-dišnjem pastoralnom iskustvu mirno i rutinira-no vodi. Ali tada dolazi velika nevolja i veliko zlo na naš narod, u našu Hrvatsku. Okupatorska čizma stupa i u Potravlje i Maljkovo. Nemilo-srdno ubija, muči i zatvara nevino stanovništvo. Narod bježi u izbjeglištvo, a fra Petar s njim. Nalazim ga u samostanskoj sobi u Sinju. Umo-ran je i izmučen, doslovno dotučen. Prvi put u životu vidim kako mu suze idu dok mi priča o muci, jadu i stradanju nedužna naroda. Posebno mu žao djece i starčadi koji su surovo protje-rani sa svojih ognjišta. Idućih mjeseci i godina marljivo ih posjećuje onako raštrkane po cije-loj Dalmaciji. Vodi socijalno karitatvnu brigu o njima i brine se da sačuvaju minimum ljudskog dostojanstva. Skuplja ih na liturgijske obrede. Došao je i dan povratka u potpuno uništeno i devastirano selo. Bio je među prvima koji su se vratili. Nalazim ga u garaži pokraj potpuno sru-šene župske kuće. Oko njega njegovi župljani. U garaži krevet, špaker, ormar, križ na zidu, ki-povi svetaca i svete slike što su ih župljani spa-sili od uništenja. Na moje savjete da se vrati u Sinj jer će izgubiti zdravlje u toj garaži i da od tamo vrši pastoral, odgovara mi protupitanjem: «A što bi narod rekao da ih ostavim sada kada im je najteže?” I ta rečenica zapravo najbolje oslikava fra Petra i cijeli njegov život. Iz naroda za narod.

A svoju Provinciju Presvetog Otkupitelja volio je svom snagom duše svoje. Volio je po-djednako samostane u Kninu, u Imotskom, na Visovcu, u Karinu, u Makarskoj, u Sinju. I volio je beskrajno svoje fratre.

Časnu starost proveo je u sinjskom samo-stanu. Nastojao je biti od koristi gvardijanu i subraći pa je dugi niz godina vrijedno i marlji-vo ispovijedao. Skoro svi žitelji Sinja poznavali su ga kao fratra koji je volio prirodu i šetnju. I onda je iznenada došla teška bolest. Na moje

pitanje u splitskoj bolnici Firule gdje bi volio čekati blaženu sestricu smrt, odgovorio mi je: “U samostanu”, a onda nadodao: “Ali kako otac gvardijan odluči, njega se mora slušati.” I želja mu se ispunila.

Na kraju ovog mog pisma, u ime fra Petrovih sestara, časne sestre Pie, časne sestre Imelde, obitelji sestre Anke u Kanadi, obitelji pokoj-ne sestre Anđe, obitelji pokojnog brata Marka, obitelji brata Ivana u Kanadi, obitelji pokojnog brata Andrije, želim zahvaliti mnogopoštova-nom ocu provincijalu fra Jošku Kodžomanu, koji je unatoč svojim mnogobrojnim obvezama uvijek našao vremena posjetiti fra Petra s njim se našaliti i uputiti mu riječi podrške. Zahvalju-jem Ocu gvardijanu fra Petru Klapežu na njego-voj ljubavi, toplini i nadasve ljudskosti kojom je obasipao ne samo fra Petra nego i sve oko njega tijekom njegove bolesti. Zahvaljujem njegovoj samostanskoj subraći koji su ga redovito svaki dan dolazili pozdraviti. Zahvaljujem medicin-skom osoblju u Splitu i u Sinju na njihovoj lju-baznosti i profesionalnosti. Posebno zahvalju-jem časnoj sestri Valentini i mladom redovniku Duji koji su danonoćno vodili brigu o teško bo-lesnom fra Petru. Zahvaljujem svima vama koji ste ga danas došli ispratiti. A najveću zahvalu upućujem Gospodinu Bogu na daru jednog sve-ćeničkog života u našoj obitelji.

Striče, učio si me da smo sinovi neba, sinovi Božji. Čvrsto i nepokolebljivo vjerovao si u be-smrtnog Boga. Volio si govoriti o uskrsnoj zori, o pobijedi života nad smrću. Plemenitu si bor-bu izvojevao, trku završio, vjeru sačuvao. Neka tvoja plemenita duša iz Sinja preko Miloševih jezera i Orlovih stina poleti svom Stvoritelju u zagrljaj. Opraštam se od tebe riječima iz Evan-đelja, koje je zapisao sv. Ivan: «Ja sam uskrsnu-će i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće umrijeti nikada (Iv 11,25-29).»

*************

ZAMJENICA GRADONAČELNIKA GRADA SINJA KRISTINA KRIŽANACU ime gradonačelnika Grada Sinja Franje-

vačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja uputila te Franjevačkom samostanu i župi Gospe Sinj-ske riječi oproštaja uputila je zamjenica grado-načelnika Kristina Križanac:

„Uvaženi provincijalu fra Joško Kodžoman, poštovani gvardijane i župniče!

Ispred Grada Sinja u svoje osobno ime, u ime gradonačelnika Grada Sinja Ivice Glavana

naši pokojnici


i zaposlenika Gradske uprave, te svih građana Grada Sinja, Vama osobno, svim članovima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Franjevačkog samostana Gospe Sinjske, subra-ći franjevcima i časnim sestrama, bogoslovima i novacima, obitelji preminulog fra Petra (Mate) Jankovića, prijateljima i znancima, izražavam najdublju sućut i iskreno suosjećanje povodom smrti fra Petra (Mate) Jankovića.

Njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak za Vas njegove najbliže, subraću, obitelj i prijate-lje, a zasigurno i veliki gubitak za Grad Sinj i

Cetinski kraj. Njegovo dugogodišnje vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjer-nika, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Cr-kve u našem narodu i u svijetu pružajući pritom primjer skromnosti, vjernosti Bogu te Ijubavi prema Domovini i Gradu Sinju, ostati će zauvi-jek svima u srcu i sjećanju.

Neka Mu dobri Bog bude vječna nagrada, a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog ra-stanka neka ispuni snagom i utjehom vjere u ponovni susret. Počivao u miru Božjem!“

* * * * * Povodom ovozemaljske smrti vlč. fra Pe-

tra Jankovića, primite srdačnu sućut. Nada da ćemo jednoga dana se opet srest sa pokojnikom, Ublažava nam trenutnu bol. Pozdrav sv. Franje

‘Mir i Dobro!’ neka vas prati. Uvijek u Kristu odani (nekadašnji sjemeništarac, novak i klerik)

Ivo Aleksić

† JOSIP KLARIĆU subotu, 25. travnja 2015., preminuo je Josip Klarić (r. 1929.), otac našega brata fra Petra Kla-

rića koji vrši službu definitora i župnika u župi Drniš. Sprovodni obredi i misa zadušnica za pok. Josipa slavljeni su u ponedjeljak, 27. travnja 2015. u 16 sati, u župi Stankovci.

† IVAN ANČIĆU četvrtak, 21. svibnja 2015., preminuo je Ivan Ančić (r. 1931.), otac našega brata fra Mira An-

čića koji vrši službu župnika u župi Otok. Sprovodni obredi i misa zadušnica za pok. Ivana bili su u subotu, 23. svibnja 2015. u 16 sati župi u Turjaci.

† BRANKO MOROU petak, 12. lipnja 2015., preminuo je Branko Moro (r. 1922.), otac našega brata fra Dušana

More koji vrši službu profesora na KBF-u u Splitu. Sprovodni obredi i misa zadušnica za pok. Branka obavljeni su u subotu, 13. lipnja 2015. u 18 sati u Gali.

Fra Dušan Moro ovim putem zahvaljuje braći za izraze sućuti i sudjelovanje na sprovodnim obredima i misi zadušnici.

† BOŽO REŽIĆU utorak, 16. lipnja 2015., preminuo je nakon kraće bolesti Božo Režić (r. 1939.), otac našega

brata fra Ivana Režića koji studira duhovnost na postdiplomskom studiju na Papinskom sveučilištu „Antonianum“ u Rimu. Sprovodni obredi i misa zadušnica za pok. Božu obavljeni su u petak, 19. lipnja 2015. u 16 sati na Maovicama (župa Vrlika).

naši pokojnici

DEUTSCHLAND

Iz HR: 0049 ne birati 0 od gradskog predbroja

HRVATSKI DUŠOBRIŽNIČKI URED U NJEMAČKOJ

FRANKFURT An den Drei Steinen 42d 60435 FRANKFURT/M Tel: 069/ 95 40 480 ured Fax: 069/ 95 40 48 24 Tel: 069/ 95 404 811 stan

SAMOSTANMÜNCHEN

Franziskanerkloster St. Gabriel Versaillerstr. 20 81677 MÜNCHEN Samostan Tel/fax: 089/ 47 98 52 Župa Tel. 089/ 41 95 01 0 Centrala Tel. 089/ 41 95 01 16 Župni ured

HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE

BERLIN Feldstrasse 4 13355 BERLIN Tel: 030/ 261 15 40; 030/ 261 15 49 Fax: 030/ 262 83 97

BIETIGHEIM BISSINGEN Uhlandplatz 1; 74321 Bietigheim – Bissingen Tel: 07142/ 7739473 Fax: 07142/ 7739473

Sv. Ante Padovanski – Vahingen Enz Goethestr. 54; 71665 Vaihingen/Enz Tel: 07042/ 816870 Fax: 07042/ 5562

Sv. Ilija prorok – Illingen Eichwaldstr. 35; 75428 Illingen Tel: 07042/ 827872

DARMSTADT Feldbergstr. 32 64295 DARMSTADT Tel: 06151/ 89 62 66 ured Fax: 06151/ 85 15 22 Stan: Eschollbrückerstr. 13 64295 DARMSTADT Tel: 06151/ 39 17 865

DÜSSELDORF Van Douven Str. 8 40227 DÜSSELDORF Tel: 0211/ 78 41 21 ured Tel: 0211/ 78 44 53 stan Fax: 0211/ 8892 742

ESSLINGEN Untere Beutau 8 10 73728 ESSLINGEN Tel: 0711/ 35 58 07 Fax: 0711/ 35 57 94 Stan: Lindenstr. 93 73760 OSTFILDERN Tel: 0711/ 91274468

FRANKFURT Niedenau 27 60325 FRANKFURT/M Tel: 069/ 72 31 25 Fax: 069/ 72 33 63

FREISING Domberg 7 85354 FREISING Tel: 08161/ 73 59 Fax: 08161/ 417 57

KELKHEIM Am Kirchplatz 6 65779 KELKHEIM Tel: 06195/ 97 66 71 Fax: 06195/ 97 66 72

KÖLN Am Rinkenpfuhl 10 50676 KÖLN Tel: 0221/ 242818 Fax: 0221/ 337 78 515

LUDWIGSBURG Schorndorfer Str. 31 71638 LUDWIGSBURG Tel: 07141/ 92 69 71 Fax: 07141/ 90 38 90 Stan: Mozart str. 10 71640 Ludwigsburg Tel: 07141/ 26 79 117

MAINZ Emmeranstraße 15 55116 MAINZ Tel: 06131/ 22 94 54 Fax: 06131/ 22 94 62

MÜNCHEN Schwanthalerstr. 96/98 80336 MÜNCHEN Tel: 089/ 17 95 810 Fax: 089/ 17 95 81 11

OFFENBACH Marienstraße 38 63069 OFFENBACH/M Tel: 069/ 845 749 Fax: 069/ 848 497 64 Stan: Schäferstraße 20 63069 OFFENBACH/M Tel: 069/ 84 66 29

ROSENHEIM Heilig Geist Straße 46 83022 ROSENHEIM Tel: 08031/ 34 181 Fax: 08031/ 58 98 23 Stan: Aventinstraße 16/II 83022 ROSENHEIM Tel: 08031/ 14 686

RÜSSELSHEIM Im Kleinen Ramsee 21 65428 RÜSSELSHEIM Tel: 06142/ 1 22 70

SINDELFINGEN Bleichmühlestr. 11/2 71065 SINDELFINGEN Tel: 07031/ 87 31 33 Fax: 07031/ 87 90 75

HKZ - Herrenberg Schickhardtstr. 7 71083 Herrenberg Tel: 07032/ 201 37

HKZ - Leonberg Sveti Nikola Tavelic Marienstr. 3 71229 Leonberg Tel: 07031/ 873 133

HKZ - Sindelfingen Bleichmühlestr. 11/2 71065 Sindelfingen Tel: 07031/ 873 133 Fax: 07031/ 879 075 Stan: Königsbergerstr. 14 71065 Sindelfingen Tel: 07031/ 877 366 Mob: 0176 1040 7639

STUTTGART - ZENTRUM Heusteigstr. 18 70182 STUTTGART Tel: 0711/ 6 40 30 40 Tel: 0711/ 6 40 30 49 Fax: 0711/ 6 49 32 78 Stan: Stafflenbergstr. 46 70184 STUTTGART Tel: 0711/ 1 64 54 71

STUTT. - BAD CANNSTATT Salacher Str. 33 70327 STUTTGART Tel: 0711/ 9561919 Fax: 0711/ 9561918 Stan: Tel: 0711/ 39101993; Tel: 0711/ 39121254 Fax: 0711/ 65227945

WAIBLINGEN Marienstr. 16 71332 WAIBLINGEN Tel: 07151/ 15 2 22 Fax: 07151/ 59 9 00 Stan: Lenzhalde 18 71332 WAIBLINGEN Tel: 07151/ 98 16 104

WUPPERTAL Am Deckershäuschen 94 42111 WUPPERTAL Tel: 0202/ 30 10 89 Fax: 0202/ 30 61 45

ITALIA

Iz HR: 0039 birati 0 od gradskog predbroja

RIM Collegio ”Antonianum“ Via Merulana 124 00185 ROMA Tel: 06/ 70 373 9 centrala Fax: 06/ 70 373 614 Fax: 06/ 70 373 716 06/ 70 373 726 Hrvatsko bratstvo

SLOVENIJA

Iz HR: 00386 ne birati 0 od gradskog predbroja

LJUBLJANA Prešernov trg 4 1000 LJUBLJANA Tel: 01/ 24 29 322 Fax: 01/ 24 29 323 Tel: 01/ 24 29 300 samostan

ENGLESKA

Iz HR: pozivni 0044

LONDON 17 Boutflower Road London, SW11 1RE, UK Tel/Fax: 0/ 207 2233 530

CANADA

Iz HR: pozivni 001

VANCOUVER 3105 E. 1st Avenue VANCOUVER - B. C., V5M 1B6 Tel: 604/ 253 2089 Fax: 604/ 254 5198

USA

Iz Hrvatske pozivni broj 001

SAN JOSE 901 Lincoln Avenue S. JOSÉ, California 95126 Tel: 408/ 279 0279 Fax: 408/ 292 5868

PROVINCIJSKE USTANOVE

PROVINCIJALAT SPLIT 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 348 182; Tajnik 098 778 090 Fax: 021/ 347 822 Tel: 021/ 362 649 Ekonom 095 9005878 Fax: 021/ 348 116 E mail: [email protected]

SJEMENIŠTE SINJ 21230 SINJ Fratarski prolaz 4 Tel: 021/ 824 400 Tel: 021/ 826 519 Ravnatelj

GIMNAZIJA SINJ 21230 SINJ Franj. klasične gimnazije 22 Tel/Fax: 021/ 821 809 tajništvo Tel: 021/ 825 009 zbornica

POSTULATURA IMOTSKI Fra Stjepana Vrljića 21 Tel: 021/ 672-529 Fax: 021/ 671 070

NOVICIJAT VISOVAC 22324 DRINOVCI Tel: 022/ 775 755 Fax: 022/ 775 732

KLERIKAT SPLIT 21000 SPLIT Put iza nove bolnice 10c Tel: 021/ 541 700 021/ 541 702

“PLANINA I MORE“ 21300 MAKARSKAFranjevački put 1 Tel: 021/ 611 256

“PANIS VITAE” 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel/Fax: 021/ 344 998

“KAČIĆ” 21230 SINJ Alojzija Stepinca 1 Tel: 021/ 70 70 71 Fax: 021/ 70 70 20

“MARIJA” 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel/Fax: 021/ 348 184

“DOBRI OTAC ANTIĆ” 10000 ZAGREB, Vrbanićeva 35 Tel: 01/ 466 00 31 Fax: 01/ 464 97 93

[email protected]“FRA RAFO KALINIĆ”

21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 340 190

“SLUŽBA BOŽJA” 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 541 722 021/ 308 301 [email protected]

OSTALE USTANOVE

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET Udružena ustanova splitske

metropolije i Franjevačke prov. Presv. Otkupitelja 21000 SPLIT Zrinsko Frankopanska 19 Tel/Fax: 021/ 386 144

FRANJEVAČKI INSTITUT ZA KULTURU MIRA 21000 SPLIT

Poljudsko šetalište 4 Tel/Fax: 021/ 381 011

ADRESAR FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITELJA

SAMOSTANI

21260 IMOTSKI Fra Stjepana Vrljića 21 Tel: 021/ 841 178 Fax: 021/ 671 070

KARIN 23452 KARIN Tel: 023/ 687 613

KNIN 22300 KNIN Zvonimirova 46 Tel: 022/ 660 160 Fax: 022/ 660 046

MAKARSKA 21300 MAKARSKA Franjevač ki put 1 Tel:: 021/ 612 259 samostan Tel: 021/ 616 681 gvardijanat Fax: 021/ 616 681 Tel/fax: 021/ 611 416

OMIŠ 21310 OMIŠ Put Skalica 16 Tel: 021/861 083; 862 355 Fax: 021/862 400

SINJ 21230 SINJ Fratarski prolaz 4 Tel: 021/ 70 70 10 samostan Tel: 021/ 70 70 17 gvardijanat Fax: 021/ 70 70 20

SPLIT - DOBRI 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 340 190 Fax: 021/ 344 988

SPLIT - TRSTENIK 21000 SPLIT Put iza nove bolnice 10c Tel: 021/ 541 700, 541 725 Fax: 021/ 380 315

SUMARTIN 21426 SUMARTIN Fra Andrije Dorotića 1 Tel: 021/ 648 100 Tel: 021/ 648 143 fra Bože

ŠIBENIK 22000 ŠIBENIK Kačićeva 11 Tel/fax: 022/ 217 020

ŠIBENIK - ŠUBIĆEVAC 22000 ŠIBENIK Bana Ivana Mažuranića 3a Tel: 022/ 214 294

VISOVAC 22324 DRINOVCI Tel: 022/ 775 416, 775 700 Fax: 022/ 775 732

ZAGREB 10000 ZAGREB Vrbanićeva 35 Tel: 01/ 46 60 030; Tel: 01/ 46 60 032 Fax: 01/ 46 60 555

ZAOSTROG 21334 ZAOSTROG Obala hrv. rodoljuba 36 Tel: 021/ 629 200 Tel/fax: 021/ 678 059

ŽIVOGOŠĆE 21329 IGRANE Tel: 021/ 627 104

ŽUPE

BAĆINA - Plina Stablina BAJAGIĆ

21241 Obrovac Sinjski Tel: 021/ 839 840

BANJEVCI Banjevci 167 23 422 Stankovci Tel: 023/ 632 025

BAST - BAŠKA VODA 21320 Baška Voda Tel: 021/ 620 353

BILICE 22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Tel: 022/ 311 471 Mob: 098/ 447622

BLIZNA 21228 Blizna Donja Tel: 021/ 897 222

BRIST 21 330 Gradac

Tel: 021/ 629 255BRISTIVICA

21228 Blizna Donja Tel: 021/ 898 030

BRŠTANOVO 21202 Lećevica Tel: 021/ 541 720

CRIVAC 21229 Crivac Tel: 021/ 810 077

ČISTA VELIKA 22214 Čista Velika Tel: 022/ 489 080

ČVRLJEVO 22323 Unešić Tel/fax: 022/ 875 093

DANILO 22205 Perković Tel: 022/ 779 581

DRAŠNICE - IgraneDRNIŠ

22320 Drniš Kardinala Utišinovića 14 Tel/fax: 022/ 886 137

DRVENIK - samostan ZaostrogDUBRAVA

22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Mob: 098/ 18 74 205; 022/312 662

DUBRAVICE 22222 Skradin Tel: 022/ 775 477

GALA 21241 Obrovac/Sinjski Tel/fax: 021/ 839 999

GRAB 21242 Grab Tel: 021/ 828 064

GRAČAC Kneza Branimira 1 23440 Gračac Tel: 023/ 773 090

GRADAC Drniški 22322 Ružić Tel: 022/ 872 781

GRADAC n/m 21330 Gradac Tel: 021/ 697 588

HRVACE 21233 Hrvace Tel: 021/ 829 222

IGRANE 21329 Igrane Tel: 021/ 627 874

IMOTSKI - samostanKADINA GLAVICA

22320 Drniš Kard. Utišinovića 14 Tel: 022/ 887 820

KARIN - samostan KIJEVO

22310 Kijevo Tel/Fax: 022/ 681 015

KLJACI 22322 Ružić Tel: 022/ 874 111

KNIN - samostanKONJEVRATE

22221 Lozovac Tel: 022/ 778 855 Mob: 091/ 530 79 66

KOZICA 21274 Kozica Tel: 021/ 609 230

KRUŠEVO 23450 Obrovac Tel: 023/ 636 411

LEĆEVICA 21202 Lećevica Tel: 021/ 250 055

LIŠANE 23303 Lišane Ostrovičke Tel: 023/ 661 015

LOVINAC - Gračac LOVREĆ 21257 Lovreć Tel: 021/ 723 255

METKOVIĆ 20350 Metković Ante Gabrića 27 Tel/Fax: 020/ 681 818

MILJEVCI 22324 Drinovci/Miljevci Tel/Fax: 022/ 882 055

MIRLOVIĆ 22323 Unešić Tel: 022/ 869 800

NEVEST 22323 Unešić Tel: 022/ 860 829

OGORJE 21206 Ogorje Tel: 021/ 663 106

OTOK 21238 Otok Dalmatinski Tel/Fax: 021/ 834 144

PERKOVIĆ 22205 Perković Tel: 022/ 772 333

PIRAMATOVCI 22222 Skradin Tel: 022/ 767 605

PLINA - STABLINA 20340 Ploče, p.p. 59 Tel: 020/ 679 420

PODACA - samostan ZaostrogPODBABLJE

21262 Kamenmost Tel: 021/ 848 475

POTRAVLJE 21233 Hrvace Tel: 021/ 818 555

PRGOMET - LABIN 21201 Prgomet Tel: 021/ 340 190 021/ 340 216

PRIMORSKI DOLAC 21227 Primorski Dolac Tel: 021/ 899 390

PROLOŽAC 21264 Proložac Tel: 021/ 846 025

PROMINA 22303 Oklaj Tel: 022/ 881 306

PRUGOVO 21231 Klis Tel: 021/ 253 053

RADOŠIĆ - LećevicaRUNOVIĆI

21261 Runovići Tel: 021/ 849 000

RUPE 22222 Skradin Tel: 022/ 775 477

SINJ - samostan Tel: 021/ 823 100; 707 041

SIVERIĆ 22321 Siverić Tel: 022/ 885 416

SLIVNO 21272 Slivno Tel/fax: 021/ 855 100

SPLIT - samostan Tel/Fax: 021/ 343 586

STANKOVCI 23422 Stankovci Tel: 023/ 380 071

STAŠEVICA 20345 Staševica Tel: 020/ 695 200

STUDENCI 21265 Studenci Tel/fax: 021/ 725 506 Tel: 021/ 725 487

SUMARTIN - samostanŠIBENIK - CRNICA

22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Tel: 022/ 312 679 Mob: 098/ 915 12 22

ŠIBENIK - METERIZE 22000 Šibenik Trg sv. Jeronima 1 Tel: 022/ 332 043 Mob: 098/ 933 09 55

ŠIBENIK - ŠUBIĆEVAC 22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3a Tel: 022/ 214 294

ŠIBENIK - VAROŠ 22000 Šibenik Fra Stjepana Zlatovića 14 Tel: 022/ 212 577 Fax: 022/ 212 305

TUČEPI Podgradac 2 21325 Tučepi Tel: 021/ 623 251

TURJACI 21230 Sinj, p.p. 76 Tel: 021/ 836 100

UGLJANE 21243 Ugljane Tel: 021/ 813 001

UNEŠIĆ 22323 Unešić Tel: 022/ 860 800 Mob: 091/ 516 68 25

VELIKO BRDO 21300 Makarska Franjevački put 1 Tel: 021/ 612 259

VINJANI 21260 Imotski Tel: 021/ 841 791

VRGORAC Splitska 23, 21276 Vrgorac Tel: 021/ 674 212

VRLIKA 21236 Vrlika Tel/Fax: 021/ 827 200

VRPOLJE 22300 KNIN Tomislavova 172 Tel: 022/ 662 270

ZAGREB - samostan Tel/Fax: 01/466 05 55

ZAOSTROG - samostanZAVOJANE - KozicaZLOPOLJE - OgorjeZMIJAVCI

21266 Zmijavci Tel: 021/ 840 148

ŽIVOGOŠĆE - samostan

ADRESAR FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITELJA

Documents

franjevci-split.hr · 2020. 4. 11. · WWW - E-MAIL USTANOVE Provincijska stranica: franjevci-split.hr Franjevačka gimnazija: fra-gimnazija-sinj.com Babić, fra Ante:SAMOSTANI -