Gestovi

Postoje razne vrste podjela gestova, a jednu su podjelu dali i Ekman i Friesen koji

gestove dijele u pet grupa: amblemi (pokreti koji zamjenjuju riječi), ilustratori (pokret

koji prate govor), regulatori (pokreti koji zadržavaju ili signaliziraju promjenu u ulozi

govornika ili slušaoca), adapteri (pokreti kao što su češkanje glave ili trljanje ruku, a koji

mogu da ukažu na emocionalno stanje te osobe) i pokazivači efekta (pokreti koji

direktnije izražavaju emocije, kao što su izrazi lica) (Wainwright, 2001).

Najbolju i najopširniju podjelu gestova i njihovo mijenjanje kroz kulture dao je Morris

Desmond u svojoj knjizi Mape Gestova, a u kojoj podrobno opisuje dvadesetak osnovnih

gestova i promjenu njihovog značenja kroz različite zemaljske regije. Desmond Morris

polazi od činjenice da se gestovi po regijama mijenjaju isto kao i jezik, odnosno govori o

sličnosti mapa gestova i lingvističkih mapa (Kendon, 1994).

Što se tiče ovih kulturoloških razlika, one nisu samo ograničene na gestove već se odnose

na cjelokupan govor tijela. Tako Edward Hall, u svojim studijama proksemike, govori o

slučajevima u kojima neodgovarajuće neverbalno ponašanje zajedno sa opštom

kulturnom neosjetljivošću može prouzrokovati lošu komunikaciju i njen potpuni prekid.

Gestovi, nadalje, mogu biti mimički tj. gestovi kojima nešto pokušavamo opisati npr.

rukom opisujemo čašu kao da pijemo vodu; ili hranu kao da jedemo; cigaru kao da

pušimo, izrazni; to je svijet osmijeha i podrugljivih grimasa, slijeganja ramenima i

durenja, smijeha i trzanja, crvenila i blijedila, mahanja i klimanja, naklona i buljenja.

Potom imamo simbolične gestove koji ukazuju na jedan apstraktan kvalitet koji nema

prost ekvivalent u svijetu predmeta i pokreta. Tako, kada simbolično želimo za nekoga

reći da je tupoglav, mi ćemo to uraditi zavrtanjem kažiprsta na sljepoočnici. Mnogi bi

ljudi razumjeli ovu radnju sa kažiprstom na sljepoočnici, ali neki i ne bi. Ovi drugi bi

imali svoje sopstvene lokalne gestove za prikazivanje tupoglavosti, koji bi nas opet

zbunjivali. Situacija se dalje komplikuje činjenicom da neki signali koji označavaju

tupoglavost znače nešto sasvim drugo u drugim zemljama. Na primjer, u Saudijskoj

Arabiji tupoglavost se signališe dodirivanjem donjeg očnog kapka vrhom kažiprsta. A ta

ista radnja u raznim drugim zemljama može označavati nevjericu, odobravanje, slaganje,

sumnju, skepticizam, opreznost, tajnost, lukavost, opasnost ili krivicu. Postoje i tehnički

gestovi koje izumjeva manjina samo za upotrebu u granicama njene specifične aktivnosti.

Znaci televizijskih gestova su dobar primjer tehničkih gestova u današnjoj upotrebi.

Vatrogasci, rukovaoci kranova, ronioci, aerodromski signalizatori na pisti, krupijei u

kockarnicama, osoblje restorana – svi se oni služe svojim specifičnim tehničkim

gestovima. Šifrovani gestovi za razliku od svih ostalih predstavljaju dio formalnog

sistema znakova. Oni stoje u uzajamnom odnosu tj. jedan je u vezi sa drugim na složen i

sistematski način, tako da sačinjavaju jedan pravi jezik. Najznačajniji primjer za ovo jeste

jezik znakova gluhonijemih koji se sastoji od jednoručne i dvoručne verzije (Sl.32)

(Morris, 1979; Kendon, 1994).

Kao što smo vidjeli postoje razne varijacije gestova, a osim gore navedenih značenja

gestovima se mogu iskazati i razne vrste uvredljivih znakova, potom gestovima na razne

načine možemo pokazati pravac kretanja ili smjer gdje se nešto nalazi (tzv. znaci

kažiputi), kao i ogroman opus prijetećih znakova koje možemo poslati našim ručnim ili

tjelesnim gestovima (Sl.33 predstavlja neke od prijetećih gestova, pokazivanje pesnice,

davljenje, zavrtanje šije, bodenje očiju, ugriz, odsijecanje glave, prema Morris D.

Otkrivanje čovjeka kroz gestove i ponašanje, str. 196).

DIRIGENTSKI ZNACI. Dirigentski znaci daju takt riječima koje izgovaramo i

odražavaju nihov ritam. Ruke živahnog govornika rijetko miruju; one se trzaju, podižu i

spuštaju dok on diriguje muziku svoji riječi (Morris, 1979).

Dlanovi na dole. Dok slušamo ili govorimo, gest dlanovima na dole pokazuje

samopouzdanost, asertivnost i dominantnost (Sl.34). Praćeno sa agresivnim, dlanovima

na dole signalima udaranja, naše ideje, mišljenja i zaključci izgledaju jače i uvjerljivije

(Givens 2005, izraz palms-down).

Dlanovi na gore predstavljaju ranjivu ili neagresivnu pozu koja apelira na slušatelje

kao na saveznike, a ne rivale (Sl.35). Oko svijeta ovaj znak reflektira raspoloženja

poniznosti, skromnosti i nesigurnosti. Za konferencijskim stolom ova nas poza

poziva na mir. Waal (1982) navodi da ovaj znak sa dlanovima na gore koriste šimpanze

kada mole za hranu, kada pozivaju na tjelesni kontakt i kada traže potporu tokom

konflikta (Givens 2005, izraz palms-up).

Morris D. u svom iscrpnom opisu gestova u knjizi Otkrivanje čovjeka kroz gestove i

ponašanje prikazuje ukupno dvanaest vrsta dirigentskih znakova koji se javljaju u

govorničkim izlaganjima (Sl.36):

1. Vakumski zahvat preciznosti. Ovaj oblik dirigovanja rukom-palicom odražava

govornikovu prinudu da se izrazi delikatno i sa velikom tačnošću. Postoje dva

oblika vakumskog zahvata preciznosti, dodir palac-kažiprst i dodir ruka-kesa.

2. Namišljeni zahvat preciznosti. Ruka-palica u ovom položaju pravi zamišljeni

pokret nježnoh hvatanja nekog imaginarnog, malog predmeta, ali ta radnja ne ide

do kraja, do tačke na kojoj se vrh palca spaja sa vrhovima prstiju. Taj pokret koji

odražava raspoloženje koje je više neko traženje preciznosti nego sama

preciznost. Tu obično postoji elemenat sumnje ili neizvjesnosti u stavu

gestikulatora, kao da istražuje nešto.

3. Vakumski energični zahvat. Ovaj energični zahvat se odražava kroz pokret čvrsto

stisnute pesnice. Ovaj pokret najjače odražava naše raspoloženje i nosi poruku o

našoj odlučnosti. Često, prilikom govora, političari koji govore konfuzno i

neodređeno mogu namjerno da obmanjivački koriste ovaj pokret kako bi pokazali

svoju mentalnu krepkost i odlučnost. Različit je pokret savijena ruka kod kojeg

prsti samo ovlaš dodiruju šaku. Ovo je prilično bledunjav položaj ruke-palice i on

ne odražava ni preciznu misao ni žestinu.

4. Namišljeni energični zahvat. To je položaj zahvat vazduha i koristi ga govornik

koji želi da se nametne i koji nastoji da svojim govorom postane gospodar

situacije, ali u tome još nije uspio.

5. Vakuumski udarac. To su položaji ručni zasjek sa krutom pravom rukom koja

reže vazduh kao sjekira. Ovaj gest pokazuje agresivnog govornika koji želi da

njegove ideje prođu kroz konfuziju situacije, kao jedno nametnuto rješenje.

Potom, pokret ručne makaze koji atmosferi govora dodaje jak ukus osporavnja ili

odbijanja. U ovoj varijanti stiče se utisak da govornik prosijeca svoj put kroz neku

neprijateljsku barijeru, negirajući opoziciju na taj način što je udarcima odbija od

sebe i sa lijeva i sa desna. „Dirigovanje“ nazvano ručni bod, pri kojem vrhovi

prstiju oštro bodu vazduh u pravcu slušaoca, također je agresivan gest, ali je ovdje

agresija specifičnija. Ona je više u vezi sa slušaocem nego sa opštim problemom.

Udar kroz vazduh je najagresivniji položaj ruke-palice pri dirigovanju govora.

Skoro je isto značenje ovog gesta i stisnute pesnice.

6. Poluispružena ruka. Umjesto zamišljenog hvatanja ili udaranja dirigujuća ruka

može jednostavno da se pruži ispred tijela sa laktom uz grudni koš. Ovdje je bitan

položaj dlana govornika. Dlan naviše: preklinjajuća, prosjačka ruka, ruke

govornika u ovom slučaju mole publiku da se složi. Dlan naniže: dirigovanje koje

ima tenziju smirivanja situacije. Dlan naprijed. Odbojna ruka onog koji

protestuje. Šaka je okrenuta ka slušaocima kao da treba da zaštiti govornika od

napada. Dlan unazad: prigrljujuća ruka onog koji traži utjehu. Obje ruke su

istovremeno okrenute sa dlanovima ka grudima. Njihov položaj odaje

govornikovu težnju da prigrli neku ideju, da obuhvati misao o kojoj se diskutuje

ili da druge osobe metaforički približi sebi. Dlan u stranu: posežuća ruka

pregovarača. Reklo bi se da je ovdje preovladavajuće raspoloženje jaka želja da se

premosti jaz između govornika i slušaoca – da ideja izražena riječima dosegne

svijest druge osobe.

7. Namišljeni dodir. Kada se prsti rašire u zrakasti oblik. Ovaj položaj se zove dodir

vazduha i pokret je omiljen među profesionalnim komunikatorima. Ovdje

saopštavać širi ruke kao da će svakim vrškom prsta dosegnuti i dodirnuti po jedan

dio auditorijuma. Sličnost ovog pokreta jeste sa već pomenutim zahvatom

preciznosti, a razlika je u tome što se ovdje prave namišljeni pokreti dodirivanja

slušalaca.

8. Spojene ruke. Ako govornik spoji svoju lijevu ruku sa desnom u nekoj vrsti ruka-

ruci dodira, taj gest teži da zamijeni dirigovanje. Ovi učutkani dirigentski pokreti

su uobičajeni među pojedincima punim strepnje i nesigurnosti usljed napetosti

društvene situacije u kojoj su se našli, ali koji ipak osjećaju jaku prinudu da svoja

osjećanja kažu drugima.

9. Kažiprst-palica. To je položaj sa ispruženim kažiprstom. Postoje dva oblika:

frontalni kažiprst palica i podignuti kažiprst palica. Razlika je u tome što se prvi

pokret koristi za naglašavanje nekog pojma ili predmeta važnog za diskusiju, a

drugi se koristi kao agresivna dominantnost ili usmjeravanje prijetnje prema

nekome (bockanje prsta po vazduhu kao zamjena za „oružje“).

10. Glava-palica. Često se naglo spuštanje i podizanje glave koristi kao dirigentski

znak.

11. Tijelo-palica. Sličan glavi–palici i ovaj dirigentski znak se javlja u

najdramatičnijim slučajevima kada se govornik bukvalno baca u ulogu

komunikatora kako bi u nešto ubijedio svoje slušaoce.

12. Stopalo-palica. Stopalo ima manju ulogu kao dirigentski znak ali ovdje postoji

jedan izuzetak, a to je tupkanje nogom. Ovaj pokret je isključivo vezan za vatreno,

žestoko naglašavanje, kad govornik maltene izgubi živce.