SADRŽAJ:

UVOD:.....................................................................................................................1

1. Gottfried Wilhelm Leibniz............................................................................2

2. Leibnizovi znanstveni doprinosi...................................................................6

2.1. Doprinosi u matematici...........................................................................62.2. Leibnitzova metafizička stajališta..........................................................72.3. Leibnizova Teodiceja..............................................................................82.4. Leibnizov doprinos u fizici.....................................................................92.5. Leibnizov logički temelj..........................................................................9

3. Najznačajnija djela......................................................................................10

ZAKLJUČAK:.....................................................................................................11

LITERATURA......................................................................................................12

Sažetak

Gottfried Wilhelm Leibniz je poznati filozov, matematičar, fizičar i diplomat.

Rodio se 1. srpnja 1646. godine u Leibzigu. Već kao dječak pokazuje izuzetne

lingvističke sposobnosti koje su mu kasnije pomogle u njegovim doprinosima

diljem svijeta. S dvadeset godina objavljuje svoje prvo djelo „Dissertatio de arte

combinatoria“ u kojem se nalaze korijeni svim njegovim kasnijim radovima.

Objavljivanjem tog djela se počinje susrečati s nerazumijevanjem okoline koje će

trajati cijeli njegov život. Mnogi ga nisu razumjeli i smatrali su njegove ideje

glupima , ali srečom shvatili su ga algebristi novijih vremena. Djelovao je i na

području etike, zalagao se za vjerski europski mir. U Parizu Leibniz upoznaje

fizičara i matematičara Huigensa koji ha prvu uvodi u područje matematike. To

razdoblje nazivamo najplodnijim godinama njegovog stvaralaštva. Najznačajniji

matematički radovi bili su mu o diferencijalnom i integralnom računu zbog koji

poslije ulazi u sukob s Newtonom. Stupivši u službu vojvode Johanna Fridricha,

Leibniz napušta svoj nezavisni rad.

Gottfried Wilhelm Leibniz preminuo je 14. studenog u Hannoveru. Zaboravljenog

od svih, na groblje ga je ispratio samo njegov osobni tajnik.

Ključne riječi: Gottfried Wilhelm Leibniz, znanstveni doprinosi, Leibnizova

Teodiceja, Leibnizov logički temelj.

UVOD:

Tema ovog seminarskog rada je njemački filozof Gottfried Wilhelm Leibniz koji

je djelovao u 17. stoljeću.

Svrha seminarskog rada je napraviti pregled života i djelovanja filozofa, a cilj je

upoznati nas sa svim njegovim bitnim osobinama i doprinosima.

U prvom poglavlju prolazi se kroz Gottfried Wilhelm Leibnizom život i djelo.

Drugo poglavlje govori o Leibnizovim znanstvenim doprinosima koje se dijeli na

pet podpoglavlja. U prvom podpoglavlju riječ je o Leibnizovim doprinosima u

matematici. U drugom podpoglavlju govori se o doprinosima u metafizici. U

trečem podpoglavlju riječ je o Leibnizovoj Teodiceji. Četvrto podpoglavlje govori

o Leibnizovim doprinosima u fizici i peto podpoglavlje opisuje Leibnizov logički

temelj. U trečem poglavlju nabrojena su Leibnizova najznačajnija djela.

Metode korištene u ovom radu su metoda kompilacije, metoda dedukcije, metoda

analize i metoda deskripcije.

1

1. Gottfried Wilhelm Leibniz

Gottfried Wilhelm Leibniz se rodio 1. srpnja 1646. godine u Hannoveru.

Vrijeme njegova rođenja bilo je razdoblje nemira i ratova zbog čega je i

vjerovatno i dobio ime Gottfried što znaći Bogomir. Gottfried od malih nogu

pokazuje svoje izuzetne lingvističke sposobnosti. U dvanaestoj godini vlada

latinskim jezikom na kojem piše stihove, a nakon latinskog naučio je starogrčki na

kojem je mogao čitati svog omiljenog pisca Aristotela. Vladao je i francuskim

jezikom na kojem je uz njemački i latinski također pisao svoje rasprave.

Leibniz je jedan od nasvestranijih i najobdarenijih umova svoga stoljeća.

Iako je njemački njegov maternji jezik najmanje je pisao na njemu. Leibniz je

tijekom života različito potpisivao svoje prezime. Njegovo izvorno prezime bilo je

Lubnics, a on se najčešće potpisivao kao Leibnitz naglašavajući tako svoje

slavensko podrijetlo. Za sebe je govorio da je slovenskog podrijetla ali francuskog

obrazovanja.

2

Slika 1 Gottfried Wilhel Leibniz(Anonymous [Internet])

Leibniz je upravo zbog svoje podijeljenosti oko nacionalnosti među

prvima zagovarao stvaranje univerzalnog jezika za kojeg nikome neće trebati

riječnik.

S dvadeset godina Leibniz objavljuje svoje prvo djelo „Dissertatio de arte

combinatoria“ na kojem su se temeljila sva njegova nadolazeća djela.

Leibniz je imao pogled na svijet drugačiji od drugih zbog čega su njegove ideje

drugima djelovale smiješno i glupo. Od samog početka svoga stvaranja bio je

jednim dijelom odbačen od društva, a to se tako nastavilo dugi niz godina.

Godine 1663. godine otišao je u Jenu gdje je studirao matematiku pod

nadzorom Erharda Weigela. Posvetio se i studiu prava te doktorirao 1670. godine

u Altdorfu. Ponuđeno mu je mjesto na Sveučilištu u Altdorfu ali ga je on odbio,

objasnivši da ima u vidu neke druge stvari. Njega je zanimao život, primjena

filozofije u životu. Vrlo brzo upoznao je Johanna Christiana od Boinburga koji se

oduševio Leibnizovim idejama vjerskog europskog mira i jedinstva te ga uveo u

visoko društvo. Često je gostovao po dvorovima, bio je savjetnik najuglednijih

političara, osnivač Berlinske akademije znanosti. Iako je bio jako inteligentan i

svestran, nažalost je previše ovisio od svojih feudalnih poslodavaca, baveći se

ponekad nevažnim istraživanjima i provodeći dane pisanjem diplomatskih

elaborata.

Među ostalim, bavio se pravnim problemima izbora kralja Poljske.

Leibniz je tih godina napisao toliko spisa da je njegova slava postala

međunarodna. Na nagovor drugih šalju ga u Francusku kod Kralja Luja XVI.

(kralja sunca) čije su snage prijetile njemačkom miru. Njegovo najveće posrnuće

bilo je kada je Francuzima savjetovao da krenu u rat protiv Egipta odnosno protiv

nevjernika.

Zalagao se za mir u svijetu, ali nikoga nije mogao ubijediti da je mir

zaista i potreban. Radio je i na ujedinjenu svih krščanskih crkava te se dopisivao i

s Petrom Velikim te je pregovarao zajedničku borbu cijele Europe protiv Turaka.

U Parizu Leibniz upoznaje fizičara i matematičara Nizozemca Huigensa koji ga

prvi uvodi u područje suvremene matematike. Izvršio je bitnu prekretnicu u

matematici i svrstao se u red nekolicine najvećih matematičara sviju vremena.

3

Godinu dana poslije na putovanju u Englesku , Leibniz je upoznao Hookea

i Boylea te Kraljevskom društvu demonstrirao svoj nedovršen stroj za računanje.

Te su ga godine izabrali članom tog društva iako svoj kalkulator nije uspio

dovršiti.

Posljednji dio Leibnizova života započeo je 1676. godine kada je preuzeo

mjesto knjižničara i savjetnika kod vojvode od Hanovera. Iako je u međuvremenu

nastavio putovati Hanover mu je postao domom do kraja života. Leibniz je

posjetio London i Amsterdam. U Amsterdamu se sastao sa Spinozom koji je bio u

sporu s crkvenom Europom. Spinoza je Leibnizu dao prijepis svoje Etike ("Ordine

Geometrica Demonstrata"), koja ga je oduševila. Poslije smrti Spinoze Leibniz je

mnoge stavove velikog filozofa unio i u svoja etička razmatranja.

To nije bilo obično prihvaćanje nečijeg učenja, nego prisvajanje bez

znanja samog tvorca, koji je bio mrtav. Stupivši u službu vojvode Johanna

Fridricha, potpuno je prekinuo svoj nezavisni rad a njegove dužnosti su sada bile

većinom administrativne, ali je pored toga nastavio raditi na velikom broju

projekata što praktičnih što akademskih. Djelovao je i na području dinamike.

Leibniz se u mnogim svojim pravnim raspravama pozivao na prirodni zakon.

„Čovjek bi bio sretan kad bi poznavao svoje dobro, jer bi se bez

sumnje poslužio da sebi sreću osigura.“

Leibniz je tijekom svog života, rada i mnogobrojnih putovanja upoznao

mnoge ljude. Unatoč tome nije nikada mogao naći neko trajno prijateljstvo. Nije

zasnovao obitelj, a umro je u potpunoj samoći. Malo ga je ljudi cijenilo kao

znanstvenika i filozofa, a na dvoru svoga državnog poglavara u Hannoveru pao je

u nemilost. Nakon bolesti, umro je u Hannoveru 14. studenoga 1716. u

sedamdesetoj godini života. Jedan je njegov suvremenik napisao da je pokopan

skoro „kao ulični razbojnik, najznamenitiji znanstvenik svoga vremena“.

4

Njegovo životno djelo bilo je nedovršeno na svim područjima kojima se

bavio, a to je bila filozofija, povijest, diplomacija, matematika i fizika. Unatoč

tome on se ubraja u jedne od najznačajnijih znanstvenika cijeloga svijeta.Večina

Leibnizovih djela nije objavljena za života. Njegovi originalni tekstovi pisani su

na njemačkom, latinskom i francuskom jeziku. Leibnizov arhiv u Hannoveru i

Leibnizov istraživački centar Sveučilišta u Münsteru postupno objavljuju

Leibnizova djela. Do 1991. godine objavljeno je 24 sveska, a predviđa se da će

sveukupna njegova djela biti objavljena do 2040. godine.

5

2. Leibnizovi znanstveni doprinosi

Već sam u prijašnjem poglavlju govorila o Leibnizovoj svestranošću.

Naime ostavio je znatne doprinose u matematici, filozofiji i logici.

2.1. Doprinosi u matematici

Tijekom svog boravka u Parizu Leibniz je upoznao matematičara i fizičara

Nizozemca Huigensa koji ga je uveo u područje matematike. Leibniz divio

Huigensovim rješenjima nekih problemima, prvenstveno fizičkih, poput

matematičkog klatna i zamolio ga da podučava matematiku. Tako Leibniz sa 27.

godina upoznaje znanost na koju će ostaviti znatan trag.

U matematici je Leibniz vidio rješenje stvaranja univerzalnog jezika

odnosno svođenje svih znanosti na jednu. Godine koje je Leibniz proveo

istraživajući matematiku nazivamo najplodnijim godinama njegovog stvaralaštva.

Nastojao je izumiti stroj koji bi obavljao sve četiri osnovne računske operacije

zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje, ali ga nikada nije do kraja završio.

Slika 2 Leibnizov kalkulatorIzvor: Anonymous [Intenet]

6

Njemu se pripisuje i otkirće moderne forme brojčanog binarnog sustava

koji se danas koristi u kompjuterima. Najvažniji doprinos u matematici zbio se

1648. godine, a to je bila rasprava „Nova methodus pro maximis et minimis“ i

1686. godine druga rasprava „De geometria recondita et analysi indivisibilium

atque infinitrum“. To su prva dva rada o diferencijalnom i integralnom računu.

Zbog toga dolazi do rata za primat u matematici kada je 1687. godine Newton

objavio svoje „ Principe“. Leibniz je boravio kratko vrijeme u Londonu 1673.

gdje se sastao s engleskim matematičarima, kojima je pokazao neke svoje radove.

Od Engleza Leibniz je doznao o nekim njihovim radovima. Da li je tada

moglo doći do voljnog ili nevoljnog utjecaja to se nikada neće utvrditi. Između

ostalog se bavio još i kombinatorikom, simboličkom logikom i determinantama.

Uveo je također znak jednakosti (=) kao i označavanje indeksima (indices), točku

kao znak množenja (poznata Leibnizova formula u pravilima diferenciranja

(deriviranja).

2.2. Leibnitzova metafizička stajališta

Leibnizova je fizika u svojim osnovama izravna. Dok je Spinoza smatrao

kako postoji samo jedna supstancija , Leibniz je mislio kako se svijet sastoji od

beskonačnog broja jedinstvenih supstancija koje je nazivao Monade. Te monade

nemaju nikakvih uzročnih odnosa ( nemaju nikakvih prozora kroz koje bi išta

moglo ući ili izaći).

Leibniz razrađuje i načelo unaprijed utvrđena sklada. Ono kaže kako je

Bog stvorio monade tako da se njihova djelovanja i percepcije međusobno

usklađuju, baš kao što će i dva savršeno izrađena sata uvijek pokazivati isto

vrijeme, iako među njima nema nikakva uzročna odnosa.

7

Njegova Monadologia iz 1720. godine svojim je učenjem o monadama

snažno utjecala na daljnji razvoj filozofije u Europi.

2.3. Leibnizova Teodiceja

Sam naziv teodiceja skovao je Leibniz, tako da je dao naslov jednom

svom djelu: Essai de Théodicée sur la bonté de Dieu, la liberté de l'homme et

l'origine du mal („Eseji iz teodiceje o Božjoj dobroti, ljudskoj slobodi i podrijetlu

zla“, 1710.).

U tom svom glavnom filozofskom djelu prikazao je postojeći svijet kao

djelo Boga, kao najbolje od svih mogućih svjetova.

Boga zamišljamo kao apsolutno savršeno biće, prvi uzrok i zadnji cilj svih stvari.

Međutim javljaju se dva osnovna problema kod Leibnizove teodiceje.

Prvi problem se odnosi na zlo s obzirom na Božja svojstva. Činjenica da

postoji zlo u svijetu prema nekima ugrožava a prema drugima ćak i potpuno

dokida ključna Božja svojstva poput sveznanja, svemoći i apsolutne dobrote.

Ljudi se pitaju kako je moguće da Bog koji zastupa samo dobro dopušta da se zlo

uošće desi?

Drugi problem se odnosi na zlo s obzirom na Božji odnos prema svijetu.

Naime, rješavajući problem odnosa Božje i ljudske volje, Leibniz je uočio da bi

previše bliska veza između Boga i čovjeka donijela rizik ideje sudjelovanja Boga

u ljudskom zlu što bi na kraju ugrozillo samu svetost Boga. Pitanje koje se kod

ovog problema javlja je ako postoji Bog i ako postoji zlo, zar nije Bog su- krivac

za zlo?

8

2.4. Leibnizov doprinos u fizici

U fizici je Leibniz utemeljio zakon o očuvanju sila. Tvrdio je da su krajnji

elementi stvarnosti nedjeljivi te da sadrže elemente monade. Identificirao je

promjenjiva stanja monada kao percepcije i tako razvijao svoju filozofsku teoriju.

U njegovoj su filozofiji monade jednostavna supstancijska bića od kojih je

sastavljen univerzum, a povezana su prestabuliranom harmonijom.

2.5. Leibnizov logički temelj

Leibnizov se logički temelj zasniva na malom broju osnovnih načela, od

koji su najpoznatija „Načelo o dostatnu razlogu“ i „Načelo o nerazlučivosti

identičnoga“ (kadkad poznat i kao Leibnizov zakon).

Prvo načelo govori kako postoji razlog za svaku činjenicu takvu kakva

jest, a ne drugačiju, ništa se ne događa bez razloga.

Drugo načelo govori kako, ako su dvije stvari identične, one imaju sva

svojstva zajednička.

Srodno načelo govori da, ako dvije stvari imaju svako svojstvo zajedničko,

one su identične. Ne mogu postojati dvije različite stvari sa jednakim svojstvima.

9

3. Najznačajnija djela

Diskurs o metafizici

Monadologija

Novi esej o ljudskom razumijevanju

Teodiceja

Novi sustavi prirode

Rasprava o metafizici

Izabrani filozofski spisi

10

ZAKLJUČAK:

Gottfried Wilhelm Leibniz izuzetno je važan filozof koji je u svoje vrijeme

otvorio put nečemu bez čega bi danas naš živoz bio nezamisliv, naročito u

matematici. Osim što je stvorio derivacije i integrale on se prvi zalagao za izum

stroja koji je trebao izvoditi sve četiri računske operacije, ali ga nažalost nikada

nije završio. Jednako važan bio je i njegov doprinos fizici. Naime utemeljio je

zakon o očuvanju sila i dokazao je da su elementi sastavljeni od bezbroj drugih

elemenata koje naziva monadama i od kojih je kako kaže sastavljen univerzum.

Važno je spomenuti i Leibnizovu Teodiceju u kojoj postojeći svijet opisuje kao

djelo Boga i kao najbolje od svih mogućih svjetova. Leibniz je bio jako

dubokouman filozof, što se da zaključiti po njegovim djelima. Uvijek je nastojao

svijet ispitati do temelja i pronaći odgovore na sva pitanja. Načela koje govore o

njegovoj svestranosti i zaljubljenosti u znanost i istraživanje su „Načelo o

dostatnu razlogu“ i „Načelo o nerazlučivosti identičnoga“ poznato i kao Leibnoz

logički temelj. Šteta je što je Leibniz rano odustao od svojih ciljeva i zaposlio se

kod vojvode od Hanovera jer tko zna što bi nam još otkrio o našem svijetu, nama

toliko jednostavnom, a njemu naprotiv toliko kompliciranom i zanimljivom.

11

LITERATURA

Anonymous_1, (2010.) Gottfried Wilhelm Leibniz [Internet], < raspoloživo na:

http://www.nlb-hannover.de/Leibniz/Leibnizarchiv/Leben_und_Werk/>,

[pristupljeno 28.05.2010]

Anonymous_2, (2010.) Kroz filozofiju s Dostojevskim, [Internet], < raspoloživo

na: http://dostojevski.novena.ims.hr/Main.aspx?sel=1&mID=112>, [pristupljeno

28.05.2010.]

Anonymous_3, (2010) Wikipedia, Gottfried Wilhelm Leibniz [Internet], <

raspoloživo na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Gottfried_Leibniz > , [pristupljeno

27.05.2010.]

Danko Grlić (1982.), Leksikon filozofa, 2. prošireno izdanje, Itro-Naprijed,

Zagreb

Frederik Koplston (1995.), Istorija filozofije, od Dekarta do Lajbnica, velika

filozofska biblioteka, posebna izdanja, BIGZ, Beograd

Gottfried Wilhelm Leibniz (1980.), Izabrani filozofski spisi, Naprijed, Zagreb

Peter J. King (2005.), Sto filozofa, život i djelo največih svjetskih mislilaca, D-

znak, Zagreb

12

KAZALO POJMOVA

G

Gottfried Wilhelm Leibniz, 2, 3, 1, 2,

11

K

kompletni filozofski sustav, 9

L

Leibnizov kalkulator, 6

logički temelj, 2, 3, 1, 9

M

Monade, 7

Monadologija, 10

T

Teodiceja, 2, 3, 8, 10

13