Upload
mokimacan
View
264
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
HEMIJSKI PARAMETRI KVALITETA DUVANA
HEMIJA LISTA DUVANA
Fizičke i hemijske osobine lista duvana zavise od genetskih faktora, primenjenih agrotehničkih mera, tipa zemljišta i njegove plodnosti, vremenskih uslova, položaja lista na stabljici, eventualnih bolesti, berbe i procesa sušenja. Promena u bilo kom od ovih faktora znatno utiče na hemijski sastav lista a što se direktno odražava na kvalitet duvanskog dima.
Tabela 8.1. Reprezentativni sastav osnovnih tipova duvana
Komponenta(%)1 FC AC SC
Ukupno isparljive baze kao amonijak 0,282 0,621 0,289
Nikotin 1,93 2,91 1,05
Amonijak 0,019 0,159 0,105
Glutamini kao amonijak 0,033 0,035 0,020
Aspargini kao amonijak 0,025 0,111 0,058
-amino azot kao amonijak 0,065 0,203 0,118
Azot belančevina kao amonijak 0,91 1,77 1,19
Azot nitrata kao NO3 u tragu 1,70 u tragu
Ukupni azot kao amonijak 1,97 3,98 2,65
pH 5,45 5,80 4,90
Ukupne isparljive kiseline kao sirćetna kiselina 0,153 0,103 0,194
Isparljiva ulja 0,148 0,141 0,248
U alkoholu rastvorljivi rezeni 9,08 9,27 11,28
Redukujući šećeri 22,09 0,21 12,39
Pektin kao kalcijum pektat 6,91 9,91 6,77
Celuloza 7,88 9,29 6,63
Pepeo 10,81 24,53 14,78
Kalcijum kao CaO 2,22 8,01 4,22
Kalijum kao K2O 2,47 5,22 2,33
Magnezijum kao MgO 0,36 1,29 0,69
Hlor 0,84 0,71 0,69
Fosfor kao P2O5 0,51 0,57 0,47
Sumpor kao SO4 1,23 1,98 1,40* pH dato u jedinicama
OSNOVNE GRUPE HEMIJSKOG KOMPLEKSA DUVANA
UGLJENI HIDRATI
Osnovni energetski materijal za životne procese ćelija i tkiva. U telu biljke čine više od polovine ukupnih materija (preko 50% mase duvana). Za kvalitet duvanske sirovine i kvalitet dima od posebnog značaja je količina rastvorljivih ugljenih hidrata (u procesu pirolize su glavni prekursori faktora ukusa duvanskog dima). Pri sagorevanju daju materije kao što su organske kiseline, aldehidi, fenoli, koji utiču na ukus i aromu duvanskog dima, kao izuzetno važna tehnološka svojstva. Važno je napomenuti da je od 147 produkata pirolize nastalih iz celuloze, skroba, mono i disaharida i pektinskih materija, 121 nađen u duvanskom dimu.
Polisaharidi
SKROB je polimer, izgrađen od dva polisaharida: amiloze i amilopektina (25– 27%; 73 – 75%), a sadrži i mali procenat mineralnih materija (0,2 – 0,7%). U hladnoj vodi je nerastvorljiv, ali ima ogromnu moć bubrenja, pri čemu može da upije i do 40% vode.
Amiloza i amilipektin se razlikuju po građi lanaca.
amiloza
Sadržaj skroba po insercijama, u fazi tehničke zrelosti, iznosi:
kod donjeg lišća 4 – 9%, kod srednjeg oko 10,5%, kod podovrška 16,3%, kod ovrška oko 12,7%.
U duvanu tipa Berlej akumulacija skroba tokom porasta je svega oko 25% u odnosu na njegov sadržaj u virdžiniji, tako da ga biljka ima manje na raspolaganju u toku procesa disanja. Iz istih razloga u toku prve faze procesa sušenja berleja, kada se vrši hidroliza skroba, nastaju vrlo male količine saharoze i redukujućih šećera, koje se kasnije skoro u potpunosti razgrade.
Tabela 8.2. Promene u sastavu duvana tipa virdžinija tokom procesa sušenja (računato na % SM)
Konstituent Zeleni Štavljen Osušeni
Skrob 29,30 12,40 5,52Slobodni redukujući šećeri 6,68 15,92 16,47Levuloza 2,87 7,06 7,06Saharoza 1,73 5,22 7,30Ukupni azot 1,08 1,04 1,05Proteinski azot 0,65 0,56 0,51Nikotin 1,10 1,02 0,97Pepeo 9,23 9,24 9,25Kalcijum 1,37 1,37 1,37Oksalna kiselina 0,96 0,92 0,85Limunska kiselina 0,40 0,37 0,38
Rezeni 7,05 6,53 6,61 Pektinska kiselina 10,99 10,22 8,48pH duvana 5,55 5,64 5,55
Slika 8.1. Promena u sadržaju skroba tokom FC sušenja virdžinije
Slika 8.2. Promena sadržaja redukujućih šećera tokom FC sušenja virdžinije
Disaharidi – jedinjenja sastavljena iz dva molekula monosaharida. Pri hidrolizi se razlažu na dva molekula monosaharida; saharoza na glukozu i fruktozu, maltoza na dva molekula glukoze.
saharoza
Monosaharidi – lako rastvorljiva jedinjenja.
1. Heksoze – kao najvažnije i to : d - glukoza (dekstroza, grožđani šećer) d – fruktoza (levuloza, voćni šećer) d – galaktoza i d – manoza
2. Pentoze: l – arabinoza, d – ksiloza (ulaze u sastav hemiceluloze ili pektinskog kompleksa; ne sreću se u slobodnom stanju) i d – riboza (u sastavu nukleinskih kiselina; ulazi u sastav NAD i NADP-a).
ŠEĆERNI ESTRI – Najviše doprinose aromi orijentalnih duvana.
6-0-acetil-2,3,4-tri-0-[(+)-3-metilvaleril]-beta-D-glukopiranoza (tetraestar glukoze)
Ovaj, kao i većina zastupljenih tetraestara saharoze (STE) predstavljaju najvažnije prekursore arome kod orijentalnih duvana.
Smole u kutikularnom sloju sadrže serije STE koji su verovatno prekursori 6-0-acetiltriacilglukopiranozida (tetraestar glukoze GTE), izolovanog iz orijentalnog duvana.
Slika 8.3. Šećerni estri nađeni u orijentalnim duvanima
Slika 8.4. Šećerni tetraestri u različitim tipovima duvana
Za prepoznavanje arome (prag osetljivosti) u duvanu i duvanskom dimu, značajno je da GTE i STE brzo oslobađaju slobodne karbonske kiseline termolizom
GLUKOZIDI su složena jedinjenja koja pri hidrolizi daju glukozu. Glukozidi su materije gorkog ukusa ili specifične arome, a mnoge su toksične. Sugestija da neisparljivi prekursori arome postoje u formi glukozida zasnovana je na istraživanjima da se materije kao što su 3-hidroksidamaskon i 3-keto-jonol oslobađaju iz duvana hidrolizom.
Hekman je sa saradnicima 1981 dokazao da je niz izolovanih duvanskih aglikona značajno rastao enzimatskom hidrolizom glukozida iz duvana tipa virdžinija.
Tabela 8.3. Porast količine aglikona tokom enzimatske hidrolize glukozida u virdžiniji (mg/100g)
Aglikoni Virdžinija-kontrola Enzimska hidroliza Povećanje %
3-Metilbutanol 0 104 / Benzil alkohol 1815 3167 742-Feniletanol 887 1744 972-Metoksi-4-vinilfenol 498 792 594-Vinilfenol 1023 1255 233-Hidroksildamaskon 2469 2697 94-Vinilsiringol 1615 2850 773-Keto-ά-jonol 7257 10993 523-Hidroksi-5,6-epoksi-β-jonol 248 698 1813-(2-Hidroksietil)-fenol 155 1207 6796-Hidroksi-3-keto-ά-jonon 67 109 63
Korišćenje glukozida za aromatiziranje duvana patentirano je 1976. Iz duvana su izdvojeni kvercetin i izokvercetin, koji duvanu daju žutu boju. Pored toga, u duvanu se javlja i rutin, po sastavu sličan kvercetinu.
CELULOZA je polisaharid, opšte formule (C6H10O5)n, koja je uglavnom sastavljena od glukozidnih jedinica. Dokazano je da mešavine za cigarete sadrže približno 10% celuloze i hemiceluloze, što je blisko vrednosti koje preovladavaju kod niza flue-cured sorti.
Kiselinskom hidrolizom celuloze iz plojke listova svetle virdžinije dobija se glukoza kao jedna frakcija i uglavnom galaktoza, kao druga, dok celuloza iz rebra daje uglavnom arabinozu i glukozu (Johnstone i Plimmer, 1959).
Stepen polimerizacije celuloze (degree of polymerization-DP) iz plojke kao dela lista, značajno se razlikuje od istog iz dela glavnog rebra i nervature (DP iznosi 1100-1650 za plojku i 1600-1800 za glavno rebro). Kao poređenje, ove vrednosti su značajno manje od onih koje su ustanovljene kod vlakana drveta (DP je oko 3000). Važno je napomenuti i da je DP celuloze kod flue-cured duvana znatno manja nego kod air-cured duvana.
HEMICELULOZA predstavlja grupu polisaharida nađenih u zidovima ćelija svih biljaka, zajedno sa ligninom. Količina hemiceluloze je uslovljena spoljašnjim uslovima gajenja i primenjenom agrotehnikom. Podložna je značajnim promenama, usled čega se njen sastav menja tokom porasta i sušenja. Hidrolizom hemiceluloze dobijaju se arabinoza, galaktoza i glukoza, zajedno sa manjim količinama ksiloze.
PEKTINSKE MATERIJE - Čine 6-12% mase duvana i značajne su kako za stabilnost strukture listova, tako i za hemiju duvanskog dima, preko produkata pirolize.
Molekul pektina je polimerizovan ugljeni hidrat sačinjen od D-galakturonskih kiselina, povezanih 1,4 ά vezama, sa različitim stepenom metilacije grupa karbonskih kiselina. Oko 22% galakturonske kiseline je metilovano.
Tabela: Stepen metilacije i amidacije tokom pirolize na GCMS-u za rastvorljive frakcije pektina kod virdžinije, berleja i orijentala:
Duvan Metilacija (%) Amidacija (%)
Virdžinija 20 24
Berlej 4 34
Orijental 12 16
DUVANSKI FENOLI
Polifenoli
Tabela 8.14. Količine polifenola u duvanima
Duvan 1980 (%) 1981 (%)Virdžinija 3,13 3,75Berlej 1,78 2,05Ovoj cigare 2,13 2,65Uložak cigare 2,03 3,40Omot cigare 2,27 3,54Marilend 2,09 3,25Tamni duvani sušeni na vatri 2,78 3,64Orijental 1,83 2,09
Tabela 8.15. Tipični duvanski polifenoli (mg/g)
Virdžinija NC 95 Berlej 21Hlorogenska kiselina 34,71 12,83Rutin 7,95 4,00Skopoletin 0,13 0,06Skopolin 0,94 0,35
Lignin
Lignin čini 4 – 5% suve materije duvana i predstavlja najzastupljeniji prirodni organski aromatični polimer nađen u biljkama.
Lignin je izgrađen od lanaca polimerizovanih fenolnih komponenata, kao što su koniferil alcohol, p – kumaril i sinapil alcohol. Poznato je da lignin produkuje velike količine fenolnih konstituenata u termolizi, kao što su 2 – propilfenol, vanilin, eugenol, gvajakol, pirogalol i krezol, koji su nađeni u duvanskom dimu.
Ostali fenoliMnogo više fenola je nađeno u duvanskom dimu nego u listu duvana.
Tabela 8.16. Glavni fenoli izolovani iz lista duvana (ppb) Virdžinija Berlej OrijentalFenol 16 13 39o–krezol 9 4 11m–krezol 26 8 46p–krezol 31 4 18Gvajakol 80 23 28Dimetilfenol 9 3 154-Vinilfenol 54 2 1612-Acetil-3-metilfenol - 2 2Trimetilfenol - 5 44-Etilgvajakol - 1 84-t-Butilfenol 1 1 8Eugenol 0,5 - -4-Vinilgvajakol 14 3 84-Alil-2,6-dimetilfenol 52 0,3 2
AZOTNE KOMPONENTEPROTEINI Proteini su organske materije, složenog sastava, koloidi. Razlikuju se po aminokiselinskom sastavu, pa su prosti proteini zastupljeni kao:1. GLOBULINI – globulin, asparagin;2. GLUTELINI – nalaze se u zelenim delovima biljke i semenu;3. PROTOPLAZMATIČNI PROTEINI - čine osnovnu građu protoplazme.Složeni proteini, PROTEIDI, su jedinjenja u kojima pored aminokiseline postoji i neka neproteinska (prostetična) grupa:1. LIPOPROTEIDI – prostetičnu grupu čine razne masne materije – lipoidi. Ulaze u sastav hlorofilnih zrnaca i protoplazme.2. HROMOPROTEIDI – prostetična grupa je neka obojena materija (hlorofil, flavonin i dr.).3. GLUKOPROTEIDI – prostetična grupa je neki visokomolekularni ugljovodonik.4. FOSFOPROTEIDI – jedinjenja proteina sa fosfornom kiselinom.5. NUKLEOPROTEIDI – jedinjenja proteina sa nukleinskim kiselinama.
Osnovni element građe proteina su aminokiseline – organske kiseline koje sadrže azot. Većina su aminokiseline, jer je vodonik najbliži karboksilnoj grupi zamenjen NH2 grupom.R – CH – COOH - predstavljaju derivate masnih kiselina: NH2 R – CH2 – COOH aminokiselinaSve aminokiseline u čistom stanju su bezbojne, kristalne materije, rastvorljive u vodi. To su amfoterna jedinjenja, pošto u svom molekulu sadrže kiselinske i bazne grupe i grade soli i sa kiselinama i sa bazama.U duvanu su konstatovane 43 aminokiseline. Najviše su zastupljene asparaginska i glutaminska (monoaminodikarbonske),HOOC – CH2 – CH – COOH HOOC – CH2 – CH2 – CH – COOH NH2 NH2 asparaginska glutaminskapa zatim cistein, leucin, valin, fenilalanin (monoaminomonokarbonske).Postoje i : diaminomonokarbonske - lizin, arginin; diaminodikarbonske - cistin; heterociklične - prolin, triptofan, histidin.
AMIDI – dobijaju se kada se na aminokiselinu deluje amonijakom.AMINI – nastaju dekarboksilacijom aminokiseline. Ima ih u zelenom duvanu
(metilamin CH3NH2). Mogu da posluže za izgradnju petočlanog prstena pirolidina koji služi za obrazovanje alkaloida.
Tabela 8.4 Promene azotnih komponenata u AC cigarnim duvanima (računato na % suve materije)
Sušenje listova Sušenje na stabljiciKomponenta Pre sušenja Posle sušenja Pre sušenja Posle sušenja Ukupni azot 5,61 5,34 4,70 3,80
Nerastvorljivi proteini 3,69 1,65 3,80 1,85Rastvorljivi proteini 1,92 3,69 0,90 1,95Amino azot 0,23 0,80 0,15 0,15Amonijak plus amidi 0,15 1,07 0,05 0,80Alkaloidi 0,35 0,32 0,40 0,40Nitrati 0,63 0,77 0,20 0,25Ostalo 0,56 0,73 0,10 0,35
Grafik 8.8 Smanjenje sadržaja proteina tokom sušenja berleja
Grafik 8.9. Promena ukupnih slobodnih amino kiselina tokom sušenja berleja
Grafik 8.10. Porast sadržaja amonijaka tokom sušenja berleja
Tabela 8.5. Slobodne amino kiseline u visokokvalitetnim blendovima (mg/g)
Amino kiselina FC BerlejAspartanska kiselina 0,13 7,84Treonin 0,04 0,43Serin 0,06 0,17Asparaginska kis 1,12 10,30Glutaminska kiselina 0,82 1,78Prolin 4,11 0,45Glicin 0,02 0,14Alanin 0,32 0,35Valin 0,06 u tragovimaIzoleucin - 0,06Leucin u tragovima 0,10Tirozin 0,68 0,84Fenilalanin 0,24 0,50Lizin 0,03 0,33Histidin 0,11 0,45Arginin - 0,26Triptofan - 0,50
U berleju najzastupljenije amino kiseline su aspartanska, asparaginska i glutaminska. Kod virdžinije to su prolin, asparaginska i glutaminska amino kiselina. Ukupno, u duvanu je nađeno 43 amino kiseline.
Najznačajnija amino kiselina u FC duvanu je prolin. Količina mu se povećava 25 puta tokom faza sušenja za oba tipa duvana, i FC i AC. Ova pojava je mnogo izraženija, nego što može biti objašnjena hidrolizom proteinskih frakcija, pa su Hamilton i Lowe, 1978, postavili hipotezu da se prolin delom formira metaboličkim promenama (hidrolizom) hlorofila, čija se količina značajno smanjuje tokom štave.
U FC duvanima prolin reaguje sa redukujućim šećerom, glukozom, do forme 1- deoksi – 1 – (L-prolino) – D- fruktoza, kao Amadori komponente, koja zajedno sa drugim "amino - šećerima", obuhvata svega 1,5 – 2,0% suve materije duvana. Ove komponente su veoma značajne jer one mogu da podnesu (izdrže) niske temperature degradacije, prvenstveno najverovatniji prekursor DDMP (2, 3 – dihidro – 3, 5 – dihidroksi – 6 metil – 4H – piran – 4 –on) važnog isparljivog aromata, maltola, nađenog u listu virdžinije (Leffingwell and Leffingwell, 1988). Dokazano je da su pušačka svojstva DDMP-a identična svojstvima maltola.
Slika 8.11. Promena Amadori komponente (prolino-fruktoza) tokom edžinga FC duvana
Slika 8.12. Promena Amadori komponente (alanin – fruktoza) tokom edžinga FC duvana
Amadori komponente su takođe poznate i kao "proizvođači" značajnog broja aromatičnih pirazina i pirola u pirolizi. U pirolizi, polihidroksipirazini daju produkte kao što su voda, kiseline, furani, piroli i veći broj prostih pirazina (uključujući najvažnije pirazine lista duvana) 2,5 i 2,6 – dimetilpirazin, trimetilpirazin i tetrametilpirazin.
Amino kiseline, kao i amonijak, reaguju sa šećerima ili jedinjenjima koja sadrže karbinilnu grupu i formiraju različite hemijske komponente. Bright i saradnici su dokazali da se % udeo 5 amino kiselina značajno smanjuje nakon tretmana visokim temperaturama, dok tostiranje duvana uzrokuje značajno povećanje nivoa pirazina (naročito duvana sa visokim sadržajem amonijaka i amonijačnih prekursora), pod uslovima gde % nikotina ostaje nepromenjen.
Tabela 8.6 Promena u sadržaju amino kiselina u duvanima nakon tostiranja (kompletan cigaretni blend)
Amino kiselina Pre (%) Posle (%) Δ%
Aspartanska kiselina 1,39 0,82 -41 Prolin 0,65 0,31 -52Lizin 0,32 0,10 -69Histidin 0,24 0,16 -33Arginin 0,16 0,06 -62Tabela 8.7. Uticaj tostiranja na koncentraciju dimetilpirazina
Duvan Conc. pre Conc. nakon tostiranja (ppb) tostiranja (ppb)Virdžinija 0,1 0,3Turski 0,1 0,8Berlej 0,1 460Rekonstituisani list 0,1 200
Uzorci duvana su usitnjeni, bez aditiva i tostirani 4 sata na 1200C ± 30C
DUVANSKI ALKALOIDI
-nikotin, kotinin, nornikotin, miosmin, nikotirin, anabazin i anatabin. Na osnovu količine alkaloida akumuliranih u lišću, nikotin, nornikotin, anatabin i anabazin su glavni alkaloidi.
NIKOTIN (C10H14N2)
N
N
CH 3
ANABAZIN – predstavnik grupe alkaloida koji sadrže dva nekondenzovana šestočlana azotna heterociklusa. Njegova struktura je potvrđena sintezom. To je bezbojno ulje sa tačkom ključanja na 276oC. Mnogo je otrovniji od nikotina. On je zastupljen kod Nicotiana glauca.
N
N
H
NORNIKOTIN– dobija se odstranjivanjem metil–grupa iz nikotina. Iz tog razloga je deset puta manje otrovan.
N
N
H
N
N
N
N
H
miozamin anatabin
N
N
CH 3
nikotirin
Zastupljenost alkaloida u pojedinim delovima duvanske biljke Najveće koncentracije alkaloida sadrži lisna plojka. Alkaloida ima i u svim ostalim delovima biljke, pri čemu količine opadaju sledećim redosledom: koren, glavno rebro, stabljika, cvetovi i seme. Koncentracija alkaloida u centralnom rebru i stabljici iznosi oko 20% odnosno 12% u odnosu na koncentraciju u lisnoj plojki. Cvetovi sadrže oko 10% alkaloida u odnosu na gornje insercije u vreme cvetanja. Seme sadrži veoma male koncentracije slobodnih alkaloida, ali ekstrakcijom sa jakim kiselim rastvaračima oslobađa se 0,36 mg alkaloida po gramu suve materije.
PIGMENTIGlavni pigmenti duvana su hlorofil i karotenoidi.
Grafik 8.13. Promena u sadržaju hlorofila u duvanu tipa berlej tokom sušenja
Karotenoidi – Glavni karotenoidi u duvanu su lutein, β – karoten, neoksantin i violaksantin.
Grafik 8.14. Promena u sadržaju karotenoida tokom sušenja berleja
Degradacija karotenoidaTabela 8.8. Neki produkti degradacije glavnih duvanskih karotenoida (ppb)
Komponenta Virdžinija Berlej Orijental
Dihidraktinodiolid 150 26 73
3-keto-α-jonol + 4 +
3-ketodihidrojonon 51 31 23
Safranal 32 4 4
3-hidroksi-β-damaskon 24 11 +
+ prisutni ali u neznatnim količinama
b) Aciklični izopreni i njihovi derivati
Solanesol (C45 poliprenol) CH3 CH3
I IH - (H2 - C = CH - CH2)8 - CH2 - C = CH - CH2OH
Grafik 8.16. Promene u količini solanesola tokom sušenja berleja
Neofitadien (C20 izoprenoidpolien) CH CH2
I IIH(CH2 - CH - CH2 - CH2)3 - CH2 - C - CH = CH2
Grafik 8.17. Promene u u količini neofitadiena tokom sušenja berleja
Grafik 8.18. Promene u u količini neofitadiena tokom sušenja virdžinije
Tabela 8.9. Neki od glavnih acikličnih izoprena i njihovih derivata (ppb)
Komponenta Virdžinija Berlej Orijental
Linalol 281 160 -
Linalol oksid 118 - -
Geranil aceton 181 84 130
6-Metilhepta-3,5-dien-2-on 40 17 -
6-Metilhept-5-en-2-on 78 17 78
c) Karbociklični diterpenoidi i produkti njihove degradacije
U duvanu su nađene dve glavne klase diterpenoida, monociklični cembranoidi i biciklični labdanoidi. Virdžinija i berlej sadrže samo cembranoide, dok orijentalni i cigarni duvani sadrže i labdanoide i cembranoide.
d) Cembranoidi i produkti njihove degradacije
Komponenta Virginia Burley Oriental
Solanon 1725 493 1497
Solanol 545 84 177
Norsolanadion 156 26 137
Solanaskon 24 33 tragovi
Solavetivon 18 15 tragovi
6-Metilhepta-2,5-dion - - 101
Tabela 8.10. Neki od glavnih produkata degradacije cembranoida izolovani destilacijom parom iz različitih tipova duvana (ppb)
e) Labdanoidi i produkti njihove degradacije
DUVANSKI STEROLI
Steroli, steril estri i esterifikovani steril glukozidi sačinjavaju oko 0,1 do 3% težine duvana.
Tabela 8.17. Glavni steroli duvana (mg/g)
Virdžinija Burley L-7 Berlej L-1
Holesterol 0,30 0,21 0,18
Kampesterol 0,53 0,33 0,23
Stigmasterol 0,75 0,82 0,72
Sitosterol 0,88 0,94 0,38
U k u p n o 2,46 2,30 1,51
FC, berlej i merilend duvani sadrže veće količine sterola nego orijentalni, duvani sušeni na vatri i cigarni duvani. Dokazano je da stigmasterol na 7500C formira benzopiren.
KARBOKSILNE KISELINE
Karboksilne kiseline prisutne su u duvanu u količini 14-18% kod berleja i cigarnih duvana, 7-10% kod merilenda, 6-8% kod orijentalnih duvana i 5-10% kod duvana tipa virdžinija, nakon procesa sušenja. Najvažnije kiseline su limunska, jabučna, oksalna i malonska
Kiselina Virginia (μg/g) Burley (μg/g) Oriental (μg/g) Treshold (ppb)
Mravlja 597 288 587 45 000
Sirćetna 877 372 688 22 000
Propionska 13 12 24 20 000
Izobuterna 32 29 72 8 100
Buterna 2 0 0 240
Izovalerianska 116 20 202 120
Valerianska 1 0 4 3 000
Fenilsirćetna 36 0 65 10 000
Oktanska 5 12 5 3 000
Tabela 8.11. Isparljive kiseline u duvanima
Ako se podeli količina kiseline sa treshold vrednošću dobija se relativan potencijal mirisa ili arome (relative odor potency- ROP). Na primer, za sirćetnu kiselinu ROP iznosi 688/22000 = 0,03 dok je za izovalerijansku 202/120 = 1,69.
Kiselina
Duvan Dim Promena
g/g g/g %
Propionska 17,0 66,8 293
Buterna 2,5 9,7 288
Valerijanska 4,3 3,6 -16
2-metil buterna 2,1 12,4 490
Izovalerijanska 5,1 19,7 286
3-metil valerijanska 12,0 62,0 417
Heksanska 7,5 3,9 -48
Oktanska 1,7 6,2 265
Fenilsirćetna 48,9 19,9 -59
Tabela 8.12. Isparljive kiseline u duvanu i dimu
Masne kiseline čine oko 0,75-1,1% težine kod duvana tipa virdžinija i oko 0,5% kod duvana tipa berlej. Od zasićenih u duvanu je izdvojena palmitinska CH3 – (CH2)14 – COOH, stearinska, a od nezasićenih oleinska CH3 – (CH2)7 – CH = CH – (CH2)7 – COOH i linolenova CH3 – CH3 – CH = CH – CH2 – CH = CH – (CH2)7 – COOH.
CH2OOCR1
CH OOCR2 R1, R2, R3 su radikali masnih kiselina.CH2OOCR3
Kiselina %
Palmitinska 0,28
Stearinska 0,05
Oleinska 0,11
Linolna 0,18
Linoleinska 0,35
Tabela 8.13. Masne kiseline u duvanu tipa virdžinija
NEORGANSKE KOMPONENTE