Odjel za politologiju Matice hrvatske

INICIJATIVA EU 1481 Osnivačka izjava

Unatoč tome što je Hrvatska članica Europske Unije, na institucionalnoj razini još uvijek nije poduzela potrebne mjere osude hrvatskog i jugoslavenskog komunističkog totalitarnog političkog sustava 1945-1990. Zbog toga je Hrvatska suočena s disfunkcionalnim upravljačkim političkim modelom utemeljenim na naslijeđenom gospodarsko-menadžerskom i političko-represivnom obavještajnom sustavu, koji i danas upravlja moćnim segmentima gospodarstva, politike i medija. Slučaj s otezanjem izručivanja jednog od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih pripadnika tajne komunističke obavještajne službe Josipa Perkovića 2013. koji je ulazak Hrvatske u punopravno članstvo u Europsku Uniju od zaslužene nacionalne i europske proslave pretvorio u nezabilježen politički skandal i nacionalnu sramotu, paradigmatski je primjer prikrivanja komunističkih zločina, kojemu je uzrok dugogodišnje izbjegavanje osvješćivanja vlastite totalitarne prošlosti i rješavanje tog strukturalnog negativnog nasljeđa potrebnim zakonskim mjerama i hrvatskim prilikama odgovarajućim zakonom o lustraciji.

Uvjereni smo kako sve današnje zapreke za istinsko čišćenje hrvatskog društva od komunističkih društvenih anomalija kompromitiraju i usporavaju daljnji proces demokratizacije hrvatskog društva u skladu s europskim kulturno-civilizacijskim standardima zaštite ljudskih prava, a i stvaranje zrelog građanskog društva utemeljenog na istini i pravdi. Na temelju pozitivnih iskustava europskih postkomunističkih zemalja koje su provele određeni oblik lustracije (sve bivše komunističke zemlje Europske Unije osim Slovenije i Hrvatske, a Zakon o lustraciji donijela je 2009. i Makedonija), držimo kako je vrijeme da se otvori institucionalna rasprava o nužnosti donošenja takvog zakona u Hrvatskoj. Smatramo kako je takav zakon o lustraciji neophodan preduvjet za uklanjanje nasljeđa totalitarne prakse unutar hrvatskih državnih i društvenih institucija kao i u gospodarskoj sferi, bez kojeg nema društvenog i gospodarskog napretka u daljnjoj demokratizaciji i pluralizaciji društva. Nije i ne može biti slučajno to što sve države u kojima je provedena lustracija danas, za razliku od naše, doživljavaju gospodarski rast.

Političke i gospodarske hrvatske upravljačke strukture obilježene negativnostima komunističkog režima i/ili nastale na njegovim temeljima i postavkama izravno su odgovorne za gospodarski slom Hrvatske. Pored toga najvidljivije posljedice njihovog upravljanja su visoka razina neslobode medija, pogubna tendencija nametanja jednoumlja i isključivosti u području kulture i znanosti te neučinkovito, neslobodno i politički ovisno sudstvo.

Lustracijski zakon treba biti usklađen s hrvatskim društvenim, političkim i pravnim prilikama. On ne predstavlja „lov na vještice“ niti ikakav oblik političkog ili ideološkog revanšizma. Pozitivna iskustva drugih postkomunističkih zemalja koje su provele lustraciju govore u prilog donošenja zakona, naglašavajući njegovu preventivnu ulogu te javan i transparentan postupak njegova donošenja i provođenja, čiji je cilj stabiliziranje vladavine prava za daljnju demokratizaciju društva.

Tranzicijska pravda potrebna nam je kao sustav mjera za uspostavu pune društvene pravde, vladavine prava i demokratskog sustava vrijednosti u tranzicijskim društvima koji izlaze iz totalitarnoga ili konfliktnoga razdoblja. U tom smislu spoznavanje komunističke totalitarne prošlosti podrazumijeva uspostavu mehanizama za utvrđivanje istine i odgovornosti kršitelja ljudskih prava u sklopu bivšeg totalitarnog režima, transformaciju sustava vrijednosti, konsolidaciju vladavine prava i reformu javnih institucija. Tim bi ciljevima bitno pomoglo utemeljenje hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra komunističkih i ostalih totalitarnih zločina u Hrvatskoj i Jugoslaviji, čije bi djelovanje prvenstveno bilo usmjereno dokumentiranju i istraživanju te održavanju sjećanja na postupke totalitarnih i autoritarnih režima na hrvatskom narodnom i državnom području od razdoblja postojanja prve Jugoslavije do sloma komunističkoga režima godine 1990. Držimo kako bi djelovanje takvog centra kao ustanove koje će trajno raditi na osvješćivanju nasljeđa autoritarnih i totalitarnih režima, znatno podiglo svijest u javnosti o stvarnoj naravi takvih režima, ali i o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima koje su nijekali. Postojanje takve ustanove važno je i zbog raširene prakse javnog idealiziranja razdoblja u kojem su postojali takvi režimi, odnosno širenja mitova o njima kao o razdobljima općega blagostanja i sreće u kojima su navodno uživali široki slojevi naroda. Nekritično glorificiranje komunizma i njegova vodstva ne samo da je krivotvorenje činjenica i povijesnih događaja i procesa, nego je i opasno relativiziranje koje navodno Doba sreće jednog totalitarnog sustava pretpostavlja ljudskim pravima i demokratskim vrijednostima. Držimo osobito opasnim što se i brojni zločini toga sustava opravdavaju navodnom borbom za neke druge vrijednosti. Stvara se, naime, dojam da je u ime nekih navodno viših i plemenitijih ciljeva opravdano činiti i najgore zločine, a potom da je dostatno tek pronaći prikladno obrazloženje zbog čega su počinjeni.

Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala punopravnom članicom EU, čiji je Europski parlament kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo fašizam, nacizam i komunizam označio zločinačkim totalitarnim sustavima koji su počinili zločine protiv čovječnosti. Kao članica EU Hrvatska se obvezala primijeniti i poštivati cjelokupni zakonodavni i pravni sustav Unije koji uključuje i primjenu europskih normi o pravu i zaštiti žrtava totalitarnih sustava u Republici Hrvatskoj, i to ovih rezolucija i deklaracija:

• Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1096 o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (1996) Među mjerama za uklanjanje negativnog nasljeđa komunističkih totalitarnih režima u rezoluciji Skupština „predlaže da bi pojedinci koji su počinili zločinačka djela tijekom komunističkih režima, trebali biti tuženi i kažnjeni po standardnom kaznenom zakoniku“. Skupština također „predlaže da procesuiranje pojedinih zločina ide ruku pod ruku s rehabilitacijom svih osoba koje su osuđene za ’kriminalna djela’ koja u civiliziranom društvu ne predstavljaju kriminalne radnje, i osoba koje su bile nepravedno osuđene“. Skupština „pozdravlja otvaranje dokumenata tajnih službi za javnu istragu u nekim bivšim totalitarnim komunističkim zemljama“ i preporučuje primjenu prikladnog zakona o lustraciji u obliku administrativnih mjera za osobe „koje su držale visoke pozicije u bivšim totalitarnim komunističkim režimima i podržavale ih“. Skupština naglašava „da bi neke zemlje trebale uvesti administrativne mjere, kao što su zakoni o lustraciji i dekomunizaciji. Svrha tih mjera je isključiti

osobe iz državnih službi ukoliko im se ne može vjerovati da će ih izvršavati u skladu s demokratskim principima, pošto nisu pokazale privrženost i pouzdanost u prošlosti…“

• Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi

komunističkih zločina (2006), kojom su osuđeni zločini totalitarnih komunističkih režima; (Članak 2: Totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanje, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.)

• Rezolucija Europskog Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009, kojom je utvrđeno da nijedno političko tijelo ili politička stranka nema monopol tumačenja povijesti pa se pozvalo na specijalizirano znanstveno istraživanje povijesti totalitarizma te otkrivanje i prosudbu svih zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi, a sve to u cilju pomirbe koju je moguće postići priznanjem odgovornosti za počinjene zločine i traženjem oprosta, imajući pri tome u vidu potrebu moralnog preporoda.

• Deklaracija Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Spomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma od 3. lipnja 2008, koju je između ostalih predložio i potpisao Vaclav Havel i brojni članovi Europskog parlamenta. Podsjeća na pakt Hitlera i Staljina, njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop potpisan 23. kolovoza 1939. kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.

Hrvatska je u Europski parlament izabrala svoje zastupnike koji su se obvezali predstavljati volju hrvatskog naroda, afirmirati i braniti hrvatske nacionalne interese u Europskom parlamentu. Oni su u Europskom parlamentu dužni ispuniti i svoje obveze glede poštivanja i primjene dotičnih europskih normi koje pravno nadilaze domaće nacionalno zakonodavstvo. Nužno je to i zbog uspostave jednakih mjerila za sve žrtve totalitarizama, jednako kako je Opća skupština UN-a uspostavila Opću deklaraciju o pravima čovjeka kao zajedničko mjerilo za sve narode i sve države, kao i opće priznate međunarodne norme o pravu i zaštiti žrtava.

Hrvatski zastupnici trebaju u Europskom parlamentu progovoriti o tome kako je Hrvatska još uvijek „država slučaj“ jer nikad nije kaznila nijedan od brojnih komunističkih zločina, i kako ne poštuje rezolucije i preporuke Europskog parlamenta o nužnosti osude komunističkih zločina, te zbog kojih razloga se državne strukture još nisu jasno distancirale od zločina koje je počinio totalitarni komunistički režim što kao obveza jasno proizlazi iz ovih odredaba Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1481:

Članak 5: Poslije pada totalitarnih komunističkih režima u Središnjoj i Istočnoj Europi nije provedeno niti iscrpno i produbljeno međunarodno istraživanje, niti rasprava o zločinima što su ih počinili ti režimi. Članak 6: Primjereno tomu široka javnost vrlo je slabo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi.

Članak 7: Skupština je uvjerena da je svijest o povijesti jedan od uvjeta što ih treba ispuniti zato da bi se izbjeglo ponavljanje takvih zločina u budućnosti. Članak 8: Usto, Skupština je mišljenja da još uvijek žive žrtve zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi, ili obitelji tih žrtava, traže sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnja. Članak 12: Sukladno tomu, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi, te odaje poštovanje žrtvama tih zločina. Članak 13: Usto, ona poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi, i da ih nedvosmisleno osude.

Zbog navedenoga, a i zbog činjenice da je Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. u kojoj je navedeno da su „…totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava“ kao i da „Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma…“ Hrvatski sabor Vladi Republike Hrvatske mora naložiti osnivanje muzejsko-dokumentacijskog centra o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama u Hrvatskoj uz sve materijalne i kadrovske uvjete za njegovo odgovarajuće djelovanje.

S obzirom da ponajprije djelujemo kao građanska inicijativa i kao šire okupljalište hrvatskih intelektualaca i znanstvenika, na nepostojanje ćemo političke volje i deficita hrvatskih državnih pravosudnih institucija u osudi komunističkih zločina, ukazati ne samo hrvatskoj nego i široj europskoj javnosti i europskim institucijama (Europska komisija, Europski parlament) i upozoriti na poteškoće, opstrukcije i propuste u osudi komunističke totalitarne prošlosti u Hrvatskoj. Zagreb, 21. svibnja 2015. Pročelnik Odjela mr. sc. Jure Vujić

Priopćenje broj 1

Inicijativa EU 1481 svojim će djelovanjem nastojati razjasniti nužnost osvješćivanja hrvatskoga društva o negativnom nasljeđu totalitarnog komunističkog poretka i potrebi uklanjanja toga nasljeđa u svrhu pune demokratizacije i zaštite ljudskih prava kao važnom preduvjetu za slobodan razvoj društva. Budući da su sve države članice EU koje su pripadale bivšem komunističkom bloku osim Slovenije i Hrvatske provele neki od oblika lustracije, ne čudi da Hrvatska za razliku od njih nije u stanju ostvariti gospodarski rast. Također, nikakvo čudo nije zbog toga ni činjenica da je u Hrvatskoj prisutna visoka razina neslobode medija, pogubna tendencija nametanja jednoumlja i isključivosti u području kulture i znanosti te neučinkovito, neslobodno i politički ovisno sudstvo. Inicijativa EU 1481 djelovat će putem trajnog okruglog stola na kojem će biti raspravljeni svi sadržaji vezani uz nužnost demokratizacije hrvatskoga društva. Inicijativa EU 1481 nastaje u okviru Odjela za politologiju Matice hrvatske na temelju: Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1096 o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. godine („Skupština naglašava, da bi neke zemlje trebale uvesti administrativne mjere, kao što su zakoni o lustraciji i dekomunizaciji. Svrha tih mjera je isključiti osobe iz državnih službi ukoliko im se ne može vjerovati da će ih izvršavati u skladu s demokratskim principima, pošto nisu pokazale privrženost i pouzdanost u prošlosti…“); Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. („…. široka javnost vrlo je slabo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi… Skupština je uvjerena da je svijest o povijesti jedan od uvjeta što ih treba ispuniti zato da bi se izbjeglo ponavljanje takvih zločina u budućnosti… Skupština je mišljenja da još uvijek žive žrtve zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi, ili obitelji tih žrtava, traže sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnja.“); Deklaracije Hrvatskoga sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. usvojene 2006. godine („… vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima… Hrvatski sabor je uvjeren da su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja… Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma…)“.

U Zagrebu, 21. svibnja 2015.

Priopćenje broj 2

U Matici hrvatskoj osnovana „Inicijativa EU 1481“

U Matici hrvatskoj je 21. svibnja 2015. održana konferencija za novinare tijekom koje je predstavljena „Inicijativa EU 1481“. Inicijativa je nazvana po imenu rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 iz 2006. o osudi komunističkih zločina. Na konferenciji su sudjelovali pročelnik odjela za politologiju Matice hrvatske Jure Vujić, glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić te povjesničari dr. Ivan Bulić i dr. Mario Jareb. Nova inicijativa koja djeluje u sklopu Odjela za politologiju Matice hrvatske nastojat će priređivanjem niza okruglih stolova i drugih manifestacija senzibilizirati hrvatsku javnost za osvješćivanja vlastite totalitarne komunističke prošlosti i za rješavanje strukturalnog negativnog nasljeđa potrebnim zakonskim mjerama i hrvatskim prilikama odgovarajućim zakonom o lustraciji, istaknuo je Jure Vujić, pročelnik odjela za politologiju Matice hrvatske. Također je naglasio da je riječ o građanskoj inicijativi koja je šire okupljalište hrvatskih intelektualaca i znanstvenika, i koja će nastojati ukazati ne samo hrvatskoj nego i široj europskoj javnosti i europskim institucijama (Europska komisija, Europski parlament) na nepostojanje političke volje i deficita hrvatskih državnih pravosudnih institucija i upozoriti na poteškoće, opstrukcije i propuste u osudi komunističke totalitarne prošlosti u Hrvatskoj. Osvrnuvši se na povijesni kontekst takve inicijative, dr. Ivan Bulić je naglasio negativne posljedice prešućivanja komunističkih i jugoslavenskih zločina za hrvatsko društvo istaknuvši ostatak totalitarnog uma i prakse u hrvatskim javnim institucijama a za primjer je naveo slučaj otkaza novinarki HRT-a Karolini Vidović Krišto kao frapantan primjer neslobode medija i kršenja osnovnih ljudskih prava. Dr. Mario Jareb je govorio o nužnosti uspostave hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra komunističkih i ostalih totalitarnih zločina u Hrvatskoj i Jugoslaviji po uzoru na druge europske postkomunističke države, čije bi djelovanje prvenstveno bilo usmjereno dokumentiranju i istraživanju te održavanju sjećanja na postupke totalitarnih i autoritarnih režima na hrvatskom narodnom i državnom području od razdoblja postojanja prve Jugoslavije do sloma komunističkoga režima godine 1990. Zorislav Lukić je kao primjer budućeg djelovanja Inicijative prema hrvatskim pravosudnim tijelima naveo slučaj Budimira Lončara kao paradigme nekažnjenih jugoslavenskih komunističkih zločina iz prošlosti, kojim bi se mogao i baviti budući zakon o lustraciji. Javnost je upoznao sa službenim dokument tadašnje OZN-e s području Zadra iz lipnja 1945, potpisanog od Budimira Lončara kao tadašnjeg načelnika, u kojem na eksplicitni način šalje upute-nalog Okružnom narodnom sudu Zadra da optuženiku kojeg je proglasio neprijateljem naroda dosudi najstrožu, smrtnu kaznu: „Na ovaj način okrivljeni je otvoreno pokazao svoj neprijateljski stav prema NOP-u i Narodnoj vlasti kao i svoju namjeru da svim sredstvima pa i najpodlijim radi protiv interesa našeg naroda, a u korist onih nad kojima je radi protunarodnog rada kazna od naroda već izrečena. Težina krivične odgovornosti

okrivljenika zahtijeva najstrožiju kaznu izrečenu od Narodnog suda.“ Lukić se također nadovezao na veleizdajničku ulogu Budimira Lončara u Domovinskom ratu kada je 25. rujna 1991. na sjednici Vijeća sigurnosti UN kao predstavnik Jugoslavije pozivao na usvajanje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o embargu na prodaju oružja za područje bivše Jugoslavije - čime je Hrvatska bila izručena srpskom agresoru na pladnju – ovim riječima: „Nitko od jugoslavenskih čimbenika nije nevin ni potpuno čist. Svi su, u stanovitoj mjeri, zatajili u svojoj povijesnoj odgovornosti. Tko je prvi počeo, a tko i kada nastavio s eskalacijama, u ovom trenutku postaje manje bitno…“ te nastavio „Hrvatski i srpski narod… moraju živjeti zajedno u sadašnjoj domovini i u sklopu postojećih granica“. Na kraju su sudionici Inicijative naglasili kako je Hrvatska „zemlja slučaj“ po pitanju lustracije jer su sve postkomunističke zemlje provele svojevrsnu lustraciju, istaknuvši da lustracija treba biti usklađena s hrvatskim društvenim, političkim i pravnim prilikama te da smije predstavljati „lov na vještice“ niti nikakav oblik političkog ili ideološkog revanšizma.

U Zagrebu, 21. svibnja 2015.

Naslovnica  \  Vijesti  \  Jugo­ostavština  \  „Budimir Lončar je paradigma nekažnjenih jugoslavenskih komunističkih zločina"

U

f Share Tweet 0 0   Dijeli 0

„Budimir Lončar je paradigma nekažnjenih jugoslavenskih komunističkih zločina"Objavljeno: 21. svibnja 2015.

 

 

7 komentara

U Matici hrvatskoj osnovana „Inicijativa EU 1481"

  Matici  hrvatskoj  je  21.  svibnja  2015  održana  konferencija  za  novinare  tijekom  koje  je  predstavljena„Inicijativa EU 1481". Inicijativa je nazvana po imenu rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj1481  o  osudi  komunističkih  zločina  iz  2006.  Na  konferenciji  su  sudjelovali  pročelnik  odjela  za  politologiju

Matice hrvatske Jure Vujić, glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić te povjesničaridr. Ivan Bulić i dr. Mario Jareb.

Nova inicijativa koja djeluje u sklopu Odjela za politologiju Matice hrvatske nastojat ćepriređivanjem  niza  okruglih  stolova  i  drugih  manifestacija  senzibilizirati  hrvatskujavnost  za  osvješćivanja  vlastite  totalitarne  komunističke  prošlosti  i  za  rješavanjestrukturalnog negativnog nasljeđa potrebnim zakonskim mjerama i hrvatskim prilikamaodgovarajućim  zakonom  o  lustraciji,  istaknuo  je  Jure  Vujić,  pročelnik  odjela  zapolitologiju Matice hrvatske. Također je naglasio da je riječ o građanskoj inicijativi kojaje šire okupljalište hrvatskih  intelektualaca  i  znanstvenika,  i  koja će nastojati  ukazatine samo hrvatskoj nego i široj europskoj  javnosti  i europskim institucijama (Europskakomisija,  Europski  parlament)  na  nepostojanje  političke  volje  i  deficita  hrvatskihdržavnih pravosudnih  institucijai  upozoriti  na  poteškoće,opstrukcije  i  propuste  u  osudikomunističke  totalitarneprošlosti u Hrvatskoj.

Osvrnuvši  se  na  povijesni  kontekst  takve  inicijative,  dr.  Ivan  Bulić  je  naglasionegativne posljedice prešućivanja komunističkih  i  jugoslavenskih zločina za hrvatskodruštvo istaknuvši ostatak totalitarnog uma i prakse u hrvatskim javnim institucijama aza primjer je naveo slučaj otkaza novinarki HRT­a Karolini Vidović Krišto kao frapantanprimjer neslobode medija  i kršenja osnovnih ljudskih prava. Dr. Mario Jareb je govorioo nužnosti uspostave hrvatskoga memorijalno­dokumentacijskog centra komunističkih

i  ostalih  totalitarnih  zločina u Hrvatskoj  i  Jugoslaviji  po uzoru na druge europske postkomunističke države,  čije  bidjelovanje prvenstveno bilo usmjereno dokumentiranju i istraživanju te održavanju sjećanja na postupke totalitarnih iautoritarnih režima na hrvatskom narodnom i državnom području od razdoblja postojanja prve Jugoslavije do slomakomunističkoga režima godine 1990.

BudimiraLončar ­ubojstvai

veleizdaja

 

Zorislav  Lukić  je  kao  primjer  budućeg  djelovanja  Inicijative  prema  hrvatskim  pravosudnim  tijelima  naveo  slučajBudimira Lončara kao paradigme nekažnjenih jugoslavenskih komunističkih zločina iz prošlosti, kojim bi se mogao ibaviti  budući  zakon  o  lustraciji.  Javnost  je  upoznao  sa  službenim  dokument  tadašnje OZN­e  s  području  Zadra  izlipnja 1945, potpisanog od Budimira Lončara kao tadašnjeg načelnika, u kojem na eksplicitni način šalje upute­nalog

Okružnom narodnom sudu Zadra da optuženiku kojeg je proglasio neprijateljem narodadosudi  najstrožu,  smrtnu  kaznu:  „Na  ovaj  način  okrivljeni  je  otvoreno  pokazao  svojneprijateljski  stav  prema  NOP­u  i  Narodnoj  vlasti  kao  i  svoju  namjeru  da  svimsredstvima  pa  i  najpodlijim  radi  protiv  interesa  našeg  naroda,  a  u  korist  onih  nadkojima  je  radi  protunarodnog  rada  kazna  od  naroda  već  izrečena.  Težina  krivičneodgovornosti okrivljenika zahtijeva najstrožiju kaznu izrečenu od Narodnog suda."

Lukić  se  također  nadovezao  na  veleizdajničku  ulogu  Budimira  Lončara  uDomovinskom  ratu  kada  je  25.  rujna  1991.  na  sjednici  Vijeća  sigurnosti  UN  kaopredstavnik  Jugoslavije  pozivao  na  usvajanje  rezolucije  Vijeća  sigurnosti  UN­a  oembargu  na  prodaju  oružja  za  područje  bivše  Jugoslavije  ­  čime  je  Hrvatska  bilaizručena  srpskom  agresoru  na  pladnju  –  ovim  riječima:  „Nitko  od  jugoslavenskihčimbenika  nije  nevin  ni  potpuno  čist.  Svi  su,  u  stanovitoj  mjeri,  zatajili  u  svojojpovijesnoj  odgovornosti.  Tko  je  prvi  počeo,  a  tko  i  kada  nastavio  s  eskalacijama,  u

0Sviđa mi se Share

Dr. Ivan Bulić jenaglasio negativne

posljediceprešućivanjakomunističkih i

jugoslavenskih zločinaza hrvatsko društvoistaknuvši ostataktotalitarnog uma iprakse u hrvatskimjavnim institucijama aza primjer je naveo

slučaj otkaza novinarkiHRT­a Karolini VidovićKrišto kao frapantanprimjer neslobodemedija i kršenjaosnovnih ljudskih

prava

Ivan Bulić

Lukić se takođernadovezao na

veleizdajničku uloguBudimira Lončara uDomovinskom ratu

kada je 25. rujna 1991.na sjednici Vijećasigurnosti UN kao

predstavnikJugoslavije pozivao nausvajanje rezolucije

Lončareva uloga

Pon, 25­5­2015, 12:21:00

Komentirajte

Kolumne

1 klik za nas

PortalHrvatskogakulturnogvijeća

Broj osoba kojima se sviđaPortal Hrvatskoga kulturnogvijeća: 4.019.

Sviđa mi se

Radio i TV

Poveznice

Snalaženje

SvičlancinaPortalusu

smješteni  ovisno  osadržaju  po  rubrikama.Njima  se  pristupa  prekoglavnoga izbornika na vrhustranice. Ako se članci nemogu  tako  naći,  i  tekst  islike  na  Portalu  mogu  sepretraživati  i  prekoGooglea uz upit (upit  trebaupisati  bez  navodnika):„traženi_pojamsite:hkv.hr".

Posjetitelji

Preporučite članke

Podržite članke jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn,Pinterest

Preporučite portal i naš forum svojimprijateljima i poznanicima kako bi i oni znaliza komentare, reportaže, razgovore i vijesti

koje ovdje objavljujemo.

Lijepa Naša

Prognoza

Hrvatska danas

Hrvatska sutra

Prognoza za pomorce

Naslovnica Hrvatski tjednik Izdvojeno Vijesti Razgovori Reportaže Kultura Domovini HKVpedija DiS Ponuda O nama

ovom  trenutku  postaje  manje  bitno..."  te  nastavio  „Hrvatski  i  srpski  narod...  morajuživjeti zajedno u sadašnjoj domovini i u sklopu postojećih granica".

Na  kraju  su  sudionici  Inicijative  naglasili  kako  je  Hrvatska  „zemlja  slučaj"  po  pitanjulustracije jer su sve postkomunističke zemlje provele svojevrsnu lustraciju,  istaknuvšida lustracija treba biti usklađena s hrvatskim društvenim, političkim i pravnim prilikama

te da smije predstavljati „lov na vještice" niti nikakav oblik političkog ili ideološkog revanšizma.

(MH/hkv)

Vijeća sigurnosti UN­ao embargu na prodajuoružja za područjebivše Jugoslavije

Imamo 306 gostiju i nemačlanova online

Administriranje

Korisničko ime

Lozinka

Zapamti me 

Prijava

Zaboravili stekorisničko ime?Zaboravili ste lozinku?