UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA HISTORIJU

Istraga o Sarajevskom atentatu(esej)

Mentor Studentprof. dr. Zijad ehi Mersed Pidro

Pribliavanjem stote godinjice Sarajevskog atentata, dogaaja koji je gurnuo svijet u Prvi svjetski rat, aktualizirana su brojna pitanja iz ovog perioda. U raspravama dominira pitanje odgovornosti za poetak Prvog svjetskog rata ali i vjeno pitanje o karakteru atentata. Gavrilo Princip- heroj ili zloinac?, Gavrilo Princip- borac za slobodu ili terorista? su samo neki od naslova kojim je bombardovana naa javnost u proteklom periodu. Vie je nego jasno da je politizacija i ideologizacija Sarajevskog atentata ponovo aktuelna, i kako se njegova godinjica pribliava rasprave na tom nivou e sigurno samo dobivati na svom intenzitetu. Zadatak ovog rada je da se u osnovnim crtama pozabavi jednim segmentom tih burnih dogaaja iz ljeta 1914. godine a to je istraga o atentatu i nain na koji je dolo do pronalaska uesnika u atentatu i kreiranja optunica protiv njih. Dvije su knjige kljune za upoznavanje sa ovom problematikom. Prva je knjiga napisana od strane Lea Pfeffera sudskog istraitelja u Sarajevskom atentatu,[footnoteRef:1] a druga je neprevaziena knjiga o ovoj tematici autora Vladimira Dedijera Sarajevo 1914.[footnoteRef:2] [1: Leo Pfeffer, Istraga u Sarajevskom atentatu, Nova Europa, Zagreb, 1938.] [2: Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914, Prosveta, Beograd, 1966.]

Dana 28. juna 1914. godine u Sarajevu je izvren atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Atentator, 19-godinji Gavrilo Princip je uhvaen neposredno nakon poinjenja ovog djela. Isti dan, manje od sat vremena prije nego e Principovi hici usmrtiti Ferdinanda i Sofiju, na njih je pokuan jo jedan atentat. Naime Nedeljko abrinovi 19-godinji mladi bacio je runu bombu na automobil u kojem se nalazio nadvojvoda koji je bombu uspio odgurnuti te je ona eksplodirala na cesti ranivi pritome nekoliko osoba. abrinovi je takoer uhapen na licu mjesta nakon njegovog neuspjelog pokuaja samoubistva kapsulom cijanida. Tako je ve prvog dana Leo Pfeffer, sudija istraitelj kojem je povjerena istraga o atentatu, imao dvojicu atentatora u pritvoru. Prvu stvar koju je uspio saznati od njih jeste da su obojica doli u Sarajevo iz Srbije, skoro u isto vrijeme te da su oruje za svoj in dobili u Beogradu od iste osobe koja je imala nadimak Cigo. Takoer je saznao nekoliko drugih vanih informacija. Gavrilo Princip je rekao da je izvrio atentat na Ferdinanda jer je u njemu inkarnirana najvea vlast od koje Jugosloveni osjeaju straan pritisak. Princip je negirao povezanost sa bilo kojom drugom osobom ili organizacijom potpuno prihvatajui odgovornost za atentat naglaavajui da se za takav in odluio jo prije dvije godine.[footnoteRef:3] Princip je navodno izjavio i da mu je ao to je ubio Ferdinandovu suprugu Sofiju jer mu to nije bila namjera.[footnoteRef:4] abrinovi je tokom ispitivanja naglasio da je atentat izveo iz anarhistikih uvjerenja te da se on takoer odluio za ovakav in jo prije dvije godine, ali da iako poznaje Principa nije zajedniki djelovao s njim.[footnoteRef:5] [3: Pfeffer, Istraga u Sarajevskom atentatu, 27-28] [4: Dedijer, Sarajevo 1914, 545.] [5: Pfeffer, Istraga, 28.]

Leo Pfeffer je u slijedeim danima nastavio sa ispitivanjem svjedoka dogaaja vezanih za atentat sa ciljem prikupljanja novih informacija. Ispitujui vozae koji su vozili automobile u nadvojvodinoj povorci kroz grad, doao je do podataka koji su mu pomogli da rekonstruie tok dogaaja toga dana. Moe se primjetiti da su svjedoci bili pod snanim utiskom atentata te da nisu svi davali iste izjave po pitanju detalja vezanih za abrinoviev propali i Principov uspjeli atentat. Tako je Ferdinandov ofer prilikom abrinovievog pokuaja atentata uo i pucnjeve koje je prema njegovim rijeima ispucao manji od dvojice mladia. Pucnjeve je uo i drugi voza Karl Divjak. Ispostavit e se da na ovom mjestu nije niko pucao na kolonu, nego da je zvuk slian revolverskom hicu bio posljedica udaranja osiguraa bombe od stub. Ipak i pored svih neslaganja oko sitnih detalja Pfeffer je uspio napraviti rekonstrukciju abrinovievog neuspjelog atentata.[footnoteRef:6] Kolona vozila se kretala obalom Miljacke kada je abrinovi bacio bombu na automobil u kojem se vozio Ferdinand. Bomba je pala na krov od automobila. Ferdinand je bombu uspio odgurnuti i ona je pala na cestu eksplodiravi nakon nekoliko sekundi ranivi nekoliko ljudi koji su stajali na obali, te pukovnika Mericija iz nadvojvodine pratnje.[footnoteRef:7] abrinovi je skoio u Miljacku te je prema kasnijem priznanju pokuao izvriti samoubistvo cijankalijem. Meutim veina otrova se prosula pa svoj naum o samoubistvu nije uspio ostvariti, ve je samo dobio opekotine u ustima od kojih je kasnije teko govorio.[footnoteRef:8] Kasnije e se ispostaviti da je drugi mladi koji je stajao kraj abrinovia u tim trenucima Gaon Hajm i da nije imao nikakve veze sa atentatom.[footnoteRef:9] Ispitani su i drugi svjedoci koji su po Pfefferu bili manje bitni, a svi su dali otprilike iste izjave koje su se slagale sa gore navedenim opisom ovog neuspjelog atentata. to se tie dogaaja koji su vezani za Principov in bilo je oigledno da je do svega toga doveo propust u organizaciji. Nakon to je uo je u eksploziji bombe ranjen pukovnik Mericij, Ferdinand je zahtijevao da ga posjeti u bolnici. Meutim niko nije obavijestio vozae o promjeni rute kretanja. Greka je primjeena u vonji pa je vozaima nareeno da se vrate na glavni put i da voze prema bolnici. Vozei u rikverc automobil sa nadvojvodom je stao svega par metara od Principa i on je iskoristio ovu priliku za koju je ranije pomislio da je nee ponovo dobiti.[footnoteRef:10] [6: Isto, 30.] [7: Isto, 37.] [8: Isto, 42.] [9: Isto, 40.] [10: Isto, 40-41.]

U nastavku istrage bile su stavljene u pritvor i ispitane sve osobe koje su se druile sa abrinoviem, te lanovi njegove porodice.[footnoteRef:11] Iz njihovih izjava se moglo zakljuiti da je abrinovi doao iz Beograda u Sarajevo petnaest dana prije atentata te da se na ovom putu zadrao u Tuzli sa jo dvije osobe. Takoer je iz ovih razgovora postajalo jasnije da je abrinovi nacionalista a ne anarhista kako se u svojim izjavama deklarisao. Postajalo je jasno da su abrinovii i Princip zajedno doli iz Srbije zaustavljajui se pritom u Tuzli. Ali trebalo je odgonetnuti ko je bila trea osoba u njihovom drutvu. Izjava koju e dati Danilo Ili, stanodavac Gavrila Principa, e rijeiti i to pitanje. Po Ilievom priznanju u drutvu abrinovia i Principa pri dolasku iz Srbije nalazio se Trifko Grabe, za kojeg se ustanovilo da u to vrijeme pokuava pobjei iz Bosne u Srbiju. Zbog toga su alarmirane policijske snage na Palama i u Viegradu da ga pronau i uhapse. Ili je u nastavku svog priznanja kao uesnike atentata naveo Muhameda Mehmedbaia, te Vasu ubrilovia i Cvjetka Popovia. Za posljednju dvojicu je naveo da ih je u zavjeru o atentatu ukljuio Lazar uki. Svi su oni prema Iliu gajili zajednike nacionalistike ideje. Nakon ovog priznanja obistinile su se sumnje o postojanju vie atentatora koji su udrueni oko zajednikih ideja htjeli izvriti ovaj atentat. Priznanje je konano navelo abrinovia i Principa da poinju priznavati i ostale detalje same organizacije i izvoenja atentata. [11: Dedijer, Sarajevo 1914, 548.]

Dokazano je da je tokom istrage dolazilo i do muenja osumnjienih od strane policije.[footnoteRef:12] Leo Pfeffer je navodno nastojao sprijeiti takvo ponaanje[footnoteRef:13], ali nije dokazano da je u tome i uspio.[footnoteRef:14] Ubrzo je istragom utvreno ko su bile osobe koje su u Srbiji naoruale atentatore. To je bio Milan Ciganovi porijeklom iz Bosne koji je atentatorima dao bombe i revolvere. U isto vrijeme tokom ispitivanja Principa i abrinovia postaje jasnije iz kojih ubjeenja su se odluili na atentat. Princip je rekao da su oni sebi postavili cilj da se svi Jugosloveni smatraju kao jedan narod te da Jugosloveni uz Srbiju budu tako jaki da se od Austrije ocijepe.[footnoteRef:15] [12: Isto, 550.] [13: Pfeffer, Istraga, 50.] [14: Dedijer, Sarajevo 1914, 550-551.] [15: Pfeffer, Istraga, 53.]

Sljedei je uhapen i pred istranog suca izveden 18-godinji Trifko Grabe sa Pala, sin pravoslavnog paroha. On je otkrio gdje je sakrio revolver i bombu koje je imao na dan atentata, a kasnije je priznao da je boravei u Beogradu upoznao Principa i abrinovia, da je zajedno sa njima skovao plan o atentatu, te da su ideje koje su ga pokrenule na ovaj in istovjetne njihovim.[footnoteRef:16] Na sam dan atentata Grabe nije pucao u Ferdinanda iako je po vlastitom priznanju za to imao priliku neposredno nakon to je abrinovi bacio bombu. Navodno se pokolebao kada je kraj nadvojvode vidio njegovu suprugu. Nakon nekog vremena pred sudca Pfeffera izvedena su jo trojica optuenika: Lazar uki, Vaso ubrilovi te Cvjetko Popovi koje je u svom iskazu neto ranije odao Danilo Ili. Prema Pfefferovim navodima svi oni su bili mladi, neiskusni i nestaloeni mladii, od kojih ni jedan nije imao hrabrosti izvesti atentat.[footnoteRef:17] [16: Isto, 56-59.] [17: Isto, 64.]

Lazar uki je priznao da je znao za pripreme atentata o emu mu je priao Danilo Ili. Meutim poricao je svoje uee u svemu tome, odajui jo da je on upoznao Ilia sa Vasom ubriloviem. U vrijeme atentata se nalazio u Kljuu.Vaso ubrilovi 17-godinji uenik VI razreda gimnazije je potvrdio ukieve navode, rekavi da ga je on upoznao sa Iliem kao i da je on lino u planiranje i izvoenje atentata uveo Cvjetka Popovia. On i Popovi su oruje (bombu i revolver) dobili od Ilia dan prije atentata tj. 27. juna. Tako je posvjedoio i Popovi, a zanimljivo je vidjeti da su njih dvojica na dan atentata bili neodluni te da su propustili priliku da lino pucaju u Ferdinanda.[footnoteRef:18] Istragom je utvreno da je njima dvojici u skrivanju oruja pomogao Ivo Kranjevi, koji je takoer bio uhapen. Od svih atentatora na slobodi se nalazio jo jedino Muhamed Mehmedbai rodom iz Stoca. Za njega e kasnije biti utvreno da je prebjegao u Crnu Goru, ali do njegovog izruenja nije dolo.[footnoteRef:19] [18: Isto, 68-72.] [19: Isto, 74-75.]

Sljedee na redu je bilo dokazivanje kako je oruje iz Srbije dospjelo do Sarajeva. Kako je istraga ila u tom smjeru tako su na vidjelo dolazili novi detalji te su otkrivani identiteti i drugih sauesnika u atentatu. Princip je oruje (etiri revolvera i est bombi) ostavio u Tuzli kod Mika Jovanovia. Jovanovi, inae ugledni ovjek u svom gradu ubrzo je bio uhapen. Utvreno je da on poznaje ve prije spominjanog Milana Ciganovia koji je dao oruje atentatorima. Prilikom prijenosa oruja do Sarajeva pomo je pruio i Vuk Jaki kroja iz Doboja koji je to oruje uvao u svojoj radnji dok po njega nije doao Danilo Ili iz Sarajeva.Nedugo zatim su otkrivene i uhapene osobe koje su prevele Principa i Grabea u Bosnu te im pomogli da oruje prebace do Tuzle. Radilo se o Veljku ubriloviu, bratu atentatora Vase ubrilovia, te seljacima Mitru i Nei Keroviu i Cvijanu Stjepanoviu. Kasnije je otkriven i uhapen Jakov Milovi.[footnoteRef:20] [20: Isto, 91-92.]

Napokon se na osnovu izjava svih osumnjienih moglo utvrditi kako je uopte meu njima dolo do stvaranja ideje o atentatu, te kako su i uz iju pomo prebaeni iz Srbije u Bosnu. Princip i abrinovi su na zamisao o atentatu doli jo u martu 1914. godine kada su prvi put saznali za predstojeu posjetu Franca Ferdinanda Sarajevu. esto su zalazili u kafane irovi Venac i Zlatna Moruna u Beogradu te tamo raspravljali o mogunostima za izvedbu atentata.[footnoteRef:21] U maju se ovoj dvojici pridruio i Trifko Grabe neposredno nakon svog dolaska iz Sarajeva. Uskoro e ova grupa stupiti u kontakt sa Milanom Ciganoviem bivim komitom koji im je obeao nabaviti oruje. Princip je u svojoj izjavi spominjao i osobu koja je pomagala Ciganoviu u nabavci oruja, ali toj osobi nije spominjao ime. Konano 27. maja atentatori su dobili oruje i to 6 bombi i 4 revolvera. Takoer tom prilikom Ciganovi je Principu predao i staklenku sa cijankalijem. Dana 28. maja Princip, Grabe i abrinovi su se uputili iz Beograda za abac. U abcu ih je saekao kapetan Popovi koji ih je uputio u Loznicu gdje ih je na osnovu njegove preporuke trebao saekati kapetan Prvanovi. Tada meu atentatorima dolazi do meusobnog sukoba, pa odluuju da se razdvoje na svome putu za Bosnu. abrinovi je uao u Bosnu preko Zvornika, dok su Princip i Grabe uz pomo kapetana Prvanovia poli drugim pravcem. Konano e oni ui u Bosnu uz pomo ve spomenutog Veljka ubrilovia i to 2. juna.[footnoteRef:22] [21: Isto.] [22: Isto, 94-97.]

Postavljalo se i pitanje uloge zvaninog dravnog i vojnog vodstva Srbije u atentatu. Leo Pfeffer je smatrao da se iz dotadanjih podataka do kojih se dolo istragom ne moe ustanoviti veza izmeu atentatora i zvanine Srbije.[footnoteRef:23] [23: Isto, 99.]

Nedeljko abrinovi je Pfefferu u jednoj od svojih izjava otkrio ime osobe koja je Ciganoviu u Beogradu pomagala oko nabavke oruja. To je bio major Tankosi, a njegov identitet su kasnije otkrili i Princip i Grabe. Na onovu svih prikupljenih dokaza Leo Pfeffer kao sudac istraitelj i formalno je predao spis o atentatu Dravnom odvjetniku na dan 19. septembra 1914. godine. Ve 26. septembra bila je podignuta optunica protiv atentatora i njihovih saradnika.[footnoteRef:24] [24: Isto, 126.]

Literatura1. Leo Pfeffer, Istraga u Sarajevskom atentatu, Nova Europa, Zagreb, 1938.2. Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914, Prosveta, Beograd, 1966.2