Život na Living on rubu the Edge - Oris · proces od kompozicije do izgradnje, pa čak i do nastanjivanja, nego je omogućila i jedinstvenu suradnju s dva umjetnika: Ivanom Franke,

86 87Lea Pelivan, Toma Plejić/ STUDIO UP + Ivana Franke, Silvio Vujičić; Office building

Living on the Edge

¶ During a discussion following Joshua Prince Ramus’s 2008 lecture in Zagreb the issue of public competitions and private commissions came up. While the American economy was already showing serious signs for concern, the Croatian building boom and the unprecedented number of competitions associated with that boom was still in full swing. Interestingly enough Ramus was somewhat critical of design competitions, or to be more specific the kind of work that it encouraged, namely the production of a defined scheme early on in the design process. As most of his projects demonstrated, a high degree of architectural innovation only became possible through a research-like engagement with the client, the site,

fotografije photographs by

portret portrait

Office building for the Spectator Group, Zagreb, croatia

Ivan Rupnik

Robert Leš (RL)Sandro Lendler (SL)Produkcija Gloss (PG)

Toma Plejić Lea Pelivan Ivana Franke Silvio Vujičić (PG)

(rl)Lea Pelivan, Toma Plejić/ STUDIO UP + Ivana Franke, Silvio Vujičić; Poslovna građevina

Život na rubu

napisaowritten by

¶ Na raspravi nakon predavanja koje je Joshua Prince Ramus održao 2008. u Zagrebu potegnulo se pitanje javnih natječaja i privatnih narudžaba. Dok je američko gospodarstvo već po-kazivalo neke znakove koji su jako zabrinjavali, hrvatski je gra-đevinski procvat praćen neviđenim brojem natječaja još bio u punom zamahu. Zanimljivo, Ramus je bio ponešto kritičan prema arhitektonskim natječajima ili konkretnije rečeno, pre-ma vrsti rada koju ti natječaji potiču – naime, izradi definira-nog plana u ranoj fazi projektiranja. Kao što je pokazala većina njegovih projekata, visoka razina arhitektonske inovacije pos tala je moguća tek pomoću istraživanja, kao što je rad s klijentom, lokacijom, programom i nizom drugih mogućnosti

Poslovna građevina Spectator grupe, Zagreb, Hrvatska

autoriauthors

88 89oris, number 63, year 2010 Lea Pelivan, Toma Plejić/ STUDIO UP + Ivana Franke, Silvio Vujičić; Office building

the potential programmatic and atmospheric occupations of these rigid structures, pushing the creative design process as far into the construction process as possible. This sensibility, unusual for the open competition process where the initial gesture is more or less locked, has reached a whole new level of articulation in the Radnička project. ¶ Before discussing the unique design process and its subsequent product, it is worth discussing the phenomenon that is Radnička Street. This former conglomeration of factories and a few small houses has, over the last decade, transformed into Zagreb’s own fragment of the world wide Generic City, to the lament of many citizens. Dozens of clients and their architects have loaded the relatively narrow strip with masses of square metres and ‘mounds of building materials’, each individual expression simply adding to monotonous architectural white noise of the overall ensemble. ¶ The difficulties of working in such a physical site were only exacerbated by the circumstances under which Studio Up received the commission, or to be more precise inherited a project fully designed and partially constructed. The Spectator group had purchased the site and project as a package, and had already constructed the

the programme, and the slew of other contingencies one encountered in the process of projecting. This sensibility, inherited from his mentor, Rem Koolhaas, a kind of surfing of market forces, is clearly not the usual subjugation of the architect’s own agenda to that of the client that happens all too often, particularly in commercial projects, but instead leverages the exchange between the two agents in order to generate a kind a degree of indeterminacy in what is a very deterministic endeavour, the production of architecture. ¶ The degree of surfing and the level of indeterminacy in Studio Up’s most recent project, an office building for the Spectator Group on Radnička Street, would be impressive for a firm with a developed process of client-driven commercial commissions. It is an even more surprising project for this young firm when one takes into consideration that almost all of their work, including their award-winning gymnasium in Koprivnica, followed a very different model. As they explained in a previous interview, the architects have a sought a megaronic clarity to their project from the outset, partially because the public competition process demanded it and partially because it allowed then to then slowly experiment with and choreograph

(rl)

(sl)

oris, broj 63, godina 2010 Lea Pelivan, Toma Plejić/ STUDIO UP + Ivana Franke, Silvio Vujičić; Poslovna građevina

priroda cijele zgrade. Preobrazba konstruktivnog rastera pos tojećeg projekta u mjesto budućeg zaposjedanja nije im sa mo pružila nov početak i prigodu da prošire projektantski proces od kompozicije do izgradnje, pa čak i do nastanjivanja, nego je omogućila i jedinstvenu suradnju s dva umjetnika: Ivanom Franke, s kojom su ranije surađivali na Venecijanskom bijenalu 2004., i Silvijem Vujičićem. ¶ Prilagodljivost strategije transvestizma dobro je došla kad se rješavalo 5 300 četvornih metara ureda i pratećeg programa koji je trebao skupiti širok raspon komercijalnih usluga grupe Spectator, tada raspršenih po gradu Zagrebu, pod jedan krov u mikro-korporativnom kompleksu, mini megastrukturi. Trideset ‘novih’ ćelija umet-nutih u ‘postojeći’ okvir omogućilo je Studiju Up da razradi hibridan raspored velikih radnih prostora ureda, savršenog za eklektičnu mješavinu djelatnosti. Vrlo prostran hodnik omo-gućuje maksimalnu aktivnost na jednoj strani, a ćelije koje su konzolno izbačene preko ruba zgrade osiguravaju veliki stupanj privatnost na srednja tri kata; dok su u prizemlju prostori različitih mjerila, na posljednjem je katu veliki otvoren prostor koji definira ekstremno dug stol za sastanke. ¶ Tih trideset će-lija omogućuje hibridni tip ureda s velikim radnim prostorom,

koje iskrsavaju tijekom projektiranja. Ta senzibilnost koju je naslijedio od mentora Rema Koolhaasa, to surfanje po tržiš-nim silama, očito nije uobičajeno podvrgavanje arhitektova programa željama klijenta, koje se prečesto događa, pogotovo u komercijalnim projektima; umjesto toga, postiže se razmje-na između dva činitelja kako bi se u određenoj mjeri stvorila neodređenost u jednom vrlo determinističkom pothvatu, stva-ranju arhitekture. ¶ Stupanj surfanja i razina neodređenosti u posljednjem projektu ureda Studio Up, poslovnoj zgradi za grupu Spectator na Radničkoj cesti, bili bi dojmljivi kod tvrtke s razvijenim procesom komercijalnih narudžaba klijenata. Taj projekt ove mlade tvrtke još više iznenađuje kad se uzme u obzir da je gotovo čitav njihov dotadašnji rad, pa i nagrađivana Gimnazija u Koprivnici, slijedio jedan vrlo različit model. Kao što su objasnili u jednom ranijem razgovoru, arhitekti su od početka tražili megaronsku jasnoću projekta, dijelom zato što je to tražio javni natječaj, a dijelom zato što su tako mog li polako eksperimentirati, kao i koreografirati moguće programatsko i atmosfersko zaposjedanje tih krutih struktura, uvodeći postupak stvaralačkog projektiranja u proces izgrad-nje što je dalje moguće. Takva senzibilnost, neuobičajena u procesu otvorena natječaja gdje je početna gesta manje-više definirana, dosegnula je posve novu razinu artikulacije u projektu u Radničkoj. ¶ Prije nego što prijeđemo na taj je dinstven projektantski postupak i njegov proizvod, treba nešto reći o fenomenu Radničke ceste. Taj bivši konglomerat tvornica i malih kuća preobrazio se tijekom zadnjeg desetljeća u zagrebački fragment širom svijeta raširenoga generičnog grada, na žalost mnogih građana. Deseci klijenata i njihovih arhitekata opteretili su relativno uski pojas masama četvornih metara i ‘humcima građevinskih materijala’, gdje je svaki poje-dinačni izraz samo jačao jednoličan arhitektonski bijeli šum cjeline. ¶ Teškoću rada na takvoj lokaciji dodatno su otežavale okolnosti pod kojima je Studio Up dobio narudžbu – preciznije rečeno, naslijedio je gotov i djelomično već izgrađen projekt. Grupa Spectator kupila je lokaciju i projekt u paketu, te je već izgradila temelje i podzemnu garažu prije nego što je zatražila od ureda Studio Up da samo preprojektira unutrašnjost, te da uskladi neke pregradne zidove i popravi fasadu. ¶ Studio Up uočio je zanimljivu priliku u onome što se isprva činilo kao ograničen projekt. U konceptualnom potezu, koji se ne razlikuje previše od projektantske strategije koju su razradili u svojem natječajnom radu, artikulirali su postojeći projekt kao trodimenzionalan okvir, drugi uvjet lokacije, koji se treba ispuniti s 30 novih ćelija, koje su istovremeno i interijer i fasada. Tu su strategiju nazvali transvestizmom, dubokim korištenjem površinske preobrazbe kako bi se posve preobrazila sama


4th floor plan

characteristic floor plan

ground floor planlongitudinal section

cross section

axonometry

(rl)

(rl)


tlocrt 4. kata

tlocrt karakterističnog kata

tlocrt prizemljauzdužni presjek

poprečni presjek

aksonometrija


foundations and underground garage, before approaching Studio Up to simply redesign the interior, adjust some of the non-load-bearing walls, and adjust the façade. ¶ Studio Up saw an interesting opportunity in what at first seemed to be a limited project. In a conceptual move not so different to the design strategy they developed in their competition work, they articulated the existing project as a three-dimensional frame, a second site condition, to be occupied by thirty new cells, at once interior and façade. They referred to this strategy as cross-dressing, using a skin-deep transformation to entirely transform the very nature of the entire building. The trans-formation of the existing project’s structural grid into a site for further occupation not only provided them a fresh start and the opportunity to extend the design process from com-po sition, to construction, and even to occupation, it also allowed for a unique collaboration with two artists, Ivana Franke, with whom they had previously worked on the 2004 Venice Biennale, and Silvio Vujičić. ¶ The flexibility of the cross-dressing strategy proved helpful in addressing the 5300 m2 of office and supporting programme which would bring together a wide variety of Spectator Group’s commercial ser-vices, currently strewn about the city of Zagreb, under one roof in a micro-corporate campus, a mini-megastructure. The thirty ‘new’ cells inserted into the ‘existing’ frame allowed Studio Up to develop a hybrid work/open-office layout, ideal for the eclectic mix of activities. An ample oversized corridor provides maximum activity on one side of the bar while the cells, cantilevering past the edge of the building, provide a great degree of privacy on the middle three floors of the buil-ding, with a variety of scales of spaces on the ground floor and large open space defined by an extremely long conference room table on the top floor. ¶ The thirty cells not only enable a work/open-office hybrid type, their material rendition, a combination of highly reflective linoleum flooring, reflective laminate cabinetry for the walls, and shiny Barrisol ceiling panels, provide a loft-like effect, expanding the single-storey spaces into two and three storey volumes. The cells’ asymmetri-cal loading position in the basic volume of the slab creates a double façade condition, bringing a sense of exteriority to the expanded hallway, which is carefully articulated using lighter grey carpeting, exposed concrete, and grey panelling, and a sense of interiority and life on to Radnička Street. The ex-pansion of the façade, or to be more precise, the window sill, is reminiscent of Mies van der Rohe’s early houses, and like those projects, the Spectator Group building does not simply erase the distinction between inside and outside, it allows one to occupy a continually shifting boundary, to literally live on

nička Street, are only the first move in an indefinite process occupation. In addition to closely collaborating on the concept of the cells, Ivana Franke and Silvio Vujičić each contributed works that occupy various spaces of the project. Ivana’s work, Light Carpet, virtually extends the space of the vestibule, echoing the logic of the office cells themselves. Silvio’s work has been focused on the VIP salon, where he is developing a floor panel system consisting of engravings of found images as well as custom curtains that will divide this enormous space. These initial provisional occupations may only be the beginning of a creative project that will extend well into the occupation of the building, with the clients expressing interest in the design team’s further involvement in the firm’s future branding through product and graphic design as well as the staging of various cultural events in the building. In the

the edge. Following another frequently misunderstood Mie-sian move, the deepened transparent, reflective, and pro jec-tive façade modulates and choreographs the context of scrubby landscape and lobotomized façades, instead of igno-ring or accepting it. ¶ Studio Up’s cells, tenaciously perched between the inherited concrete frame and the space of Rad-

(rl) (rl)


a njihov materijalitet – kombinacija visoko reflektirajućega linoleumskog poda, reflektirajućega laminatnog namještaja duž zidova te sjajnih panela spuštenih stropova – stvara dojam viso kih prostora, šireći jednoetažne prostorije u dvoetažne i troetažne. Asimetrično opterećenje ćelija u odnosu na osnov-ni volumen ploče stvara uvjete dvostruke fasade, stvarajući dojam eksterijera u proširenom hodniku, koji je pažljivo obli-kovan pomoću svijetlosivih sagova, golog betona i sivih pa-nela, te dojam unutarnjeg prostora i života na Radničkoj cesti. Proširenje fasade, zapravo prozorske klupčice, podsjeća na rane kuće Miesa van der Rohea, a poput tih projekata, zgra da grupe Spectator ne briše jednostavno razliku između ono-ga vani i onoga unutra, nego omogućuje zaposjedanje na trajno pomičnoj granici, doslovno život na rubu. Po uzoru na još jedan miesovski potez koji se često krivo shvaća, ta

rađivali na konceptu ćelija, i Ivana Franke i Silvio Vujičić su svaki pridonijeli radovima koji zauzimaju razne prostore u projektu. Ivanin rad Svjetlosni tepih virtualno produžuje prostor recepcije, odražavajući logiku samih uredskih ćelija. Silvio se usredotočio na VIP salon, gdje izrađuje sustav podnih panela koji se sastoji od urezanih nađenih slika, kao i zavjese po mjeri koje će podijeliti taj golem prostor. Ta inicijalna i pro vizorna zaposjedanja možda su tek početak jednoga kre-ativnog projekta koji će potrajati i nakon useljavanja u zgradu, jer klijenti izražavaju zanimanje za daljnje sudjelovanje tog tima u budućem stvaranju imidža (brandiranju) tvrtke pu-tem grafičkog dizajna i dizajna proizvoda, kao i održavanja raznih kulturnih događaja u zgradi. U sasvim privatiziranom i monofunkcionalnom prostoru Radničke ceste, ti budući pro jekti nagovješćuju mogućnost stvaranja nečega nalik

du boko prozirna, reflektivna i izbočena fasada oblikuje i koreografira kontekst neuglednog okoliša i lobotomiziranih fasada, umjesto da ih zanemari ili prihvati. ¶ Ćelije ureda Studio Up, koje su se tvrdokorno ugnijezdile između zatečena betonskog okvira i prostora Radničke ceste, tek su prvi potez u procesu neodređena zaposjedanja. Osim što su blisko su-


thoroughly privatized and mono-functional space of Radnička Street, these future projects suggest the potential for the formation of some semblance of a public or at least semi-public realm. ¶ In retrospect Studio Up’s design process for what is one of their first direct private commissions in many ways builds on the unique design process they developed through their open-competition trial-by-fire. The clear mega-ronic-frame-volume developed by them leading up to a compe-tition in their previous projects was in this case replaced by a professional-circumstance-turned-physical-framework to be occupied in this project. A highly open-ended and inde ter-minate testing of possible occupation scenarios, one that extends design into the construction and now even occupation process, has remained and may have even benefited from the more direct relationship to their clients. One can only hope that the decline of public competitions in Croatia will be counter acted by a growing number of sophisticated or at least adventurous clients, willing to experiment in collaboration with architects like Studio Up. We shall see.

(rl)oris, broj 63, godina 2010 Lea Pelivan, Toma Plejić/ STUDIO UP + Ivana Franke, Silvio Vujičić; Poslovna građevina

autori authorsarhitektonski ured architectural office

investitor clientpovršina parcele site area

izgrađena površina built up areaneto površina net area

projekt projectrealizacija completed

cijena costs

Poslovna građevina Spectator grupe, Radnička cesta 45, Zagreb, HrvatskaOffice building for the Spectator Group, Radnička Street 45, Zagreb, Hrvatska

Lea Pelivan, Toma Plejić / STUDIO UP, Ivana Franke, Silvio VujičićSTUDIO UPSpectator grupa d.o.o., Miramarska 24, Zagreb860 m²720 m²5 300 m²2008‒20092010cca 12.000.000 €

na javno ili barem polujavno područje. ¶ Gledano unatrag, projektantski proces Studija Up za jednu od njihovih prvih izravnih, privatnih narudžaba u mnogo čemu oslanja se na jedinstven projektantski proces, koji su razradili kroz vatreno krštenje na otvorenim natječajima. Jasni megaronski okviri

- volumen, koji su razvijali u natječajima, u ovom su slučaju zamijenile ‘profesionalne okolnosti pretvorene u fizički okvir’ u koji se useljava sadržaj u ovom projektu. Vrlo otvoreno i ne određeno testiranje mogućih scenarija useljavanja, koje proširuje projektiranje na izgradnju, a sada čak i na useljavanje (zaposjedanje), održalo se i možda čak imalo koristi od izrav-nijeg odnosa s klijentima. Možemo se samo nadati da će opa-danje broja javnih natječaja u Hrvatskoj imati protutežu u ras-tućem broju rafiniranih ili barem pustolovnih klijenata, koji su spremni na pokuse u suradnji s arhitektima poput onih iz Studija Up. Vidjet ćemo.

Documents

Život na Living on rubu the Edge - Oris · proces od kompozicije do izgradnje, pa čak i do nastanjivanja, nego je omogućila i jedinstvenu suradnju s dva umjetnika: Ivanom Franke,