Microsoft Word - T2.2 A.docIzv. prof. dr. sc. Branimir Belaj ivotopis, znanstvena, nastavna i struna djelatnost
Branimir Belaj roen je u Osijeku 7. kolovoza 1973. U istom je gradu pohaao osnovnu i srednju školu. Maturirao je školske godine 1991/1992. Studij Hrvatskoga jezika i knjievnosti upisao je školske 1992/1993. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je i diplomirao 1996. godine. Od školske 1997/1998. godine radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, najprije kao izvanjski suradnik, a u oujku 1998. izabran je u suradniko zvanje mlaega asistenta i odravao vjebe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski knjievni jezik. Iste je školske godine (1997/1998) upisao Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveuilišta u Zagrebu, gdje je 1999. godine uspješno obranio kvalifikacijski magistarski rad pod naslovom Semantiko-sintaktiki i semantiko-leksiki pasiv u hrvatskom
standardnom jeziku pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjkovi (mentor), prof. dr. sc. Marko Samardija (predsjednik) i prof. dr. sc. Josip Sili (lan). Time je stekao status doktorskoga pristupnika (doktoranda) te upisao V. i VI. semestar doktorskoga studija. Disertaciju pod naslovom Gramatiki i leksiki pasiv u hrvatskom standardnom jeziku obranio je u lipnju 2001. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjkovi (mentor), prof. dr. sc. Josip Sili (predsjednik) i doc. dr. sc. Ivan Jurevi (lan). Od školske 1999/2000. godine povjereno mu je samostalno voenje predmeta Jezine vjebe. God. 2001. izabran je za višega asistenta na kolegijima Jezine vjebe i Kognitivna lingvistika koji je najprije vodio kao izborni predmet, a potom i kao obvezni. Poslije toga 1. 1. 2004. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na istim kolegijima. Trenutno je nositelj kolegija Osnove jezine kulture, Kognitivna
gramatika, Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 te Suvremene lingvistike teorije na studiju Hrvatskoga jezika i knjievnosti osjekoga Filozofskog fakulteta. Na istom fakultetu od listopada 2006. godine sudjeluje i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju
Jezikoslovlja, kao nositelj kolegija Europski strukturalizam, Kognitivna lingvistika (do 2012.) te Fonologija, a kao gost predava 2007. godine sudjelovao je i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. do 2013. bio je voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Sudjelovao je kao izlaga na domaim i meunarodnim znanstvenim skupovima i suradnik je na jednom znanstvenom projektu. lan je Hrvatskoga društva za primijenjenu
lingvistiku (HDPL) i Meunarodnoga udruenja kognitivnih lingvista za slavenske jezike (SCLA). Takoer je od 2002. godine i lan Uredništva asopisa Jezikoslovlje. U Upisniku znanstvenih djelatnika RH zaveden je pod brojem 221435.
Nastavna, znanstvena i struna djelatnost
1. Nastavna djelatnost Od školske 1997/1998. do školske 1999/2000. godine Belaj je izvodio vjebe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski knjievni jezik (1. i 2. godina), a od školske 1999/2000. do 2001/2002. na predmetu Jezine vjebe (1. godina). Od školske 2001/2002. uz Jezine vjebe pokree i kolegij Kognitivna lingvistika (4. godina), najprije kao izborni, a od školske 2002/2003. kao obvezni. Od školske 2005/2006. vodi jezine vjebe po novom (bolonjskom) programu preimenovane u Osnove jezine kulture (1. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija) na kojem dri i predavanja. Od školske
2007/2008. dri i izborni kolegij Kognitivna gramatika (3. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija), a od školske 2009/2010. nositelj je i dvaju obveznih kolegija na Prevoditeljskom smjeru engleskoga jezika i knjievnosti Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 kao i još jednoga izbornoga kolegija na prvoj godini Diplomskoga studija hrvatskoga jezika i knjievnosti (jednopredmetni i dvopredmetni) pod nazivom Suvremene lingvistike teorije. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju Jezikoslovlja izvodi nastavu na predmetima Europski strukturalizam, Fonologija, Kognitivna lingvistika (do 2012.) i Kognitivna gramatika (radionica). Kao gost predava 2007. godine sudjelovao je i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom izraeno je i obranjeno 7 završnih, 7 diplomskih i 2 doktorska rada (trei je u izradi) od kojih je jedan diplomski rad modificiran i u koautorstvu objavljen u asopisu Suvremena lingvistika. U svim studentskim anketama o vrednovanju nastavnika i asistenata, koje provodi Rektorat Sveuilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Branimir Belaj ocijenjen je iznimno visokim ocjenama, a u prilogu Izvještaju dostavljamo posljednju anketu iz školske 2012/2013. godine za kolegije Osnove jezine kulture i Hrvatski jezik za prevoditelje 1 koji su odrani u zimskom semestru te akademske godine. 2. Znanstvena djelatnost U znanstvenoj djelatnosti do izbora u zvanje docenta B. Belaj bio je najviše usredotoen na problematiku pasiva u hrvatskome jeziku, pokušavajui tu sloenu problematiku promatrati metodologijom kognitivne lingvistike i funkcionalne sintakse, kojima se ve u to vrijeme sve više posveuje. Osobitu pozornost zasluuju njegova istraivanja tzv. leksikoga pasiva, tj. pasivnoga znaenja koje se izraava nominalnim strukturama (npr. Sve je to pod nadzorom i sl.), problematika vremenske vrijednosti pasivnoga predikata te detaljna podjela tematskih uloga u kontekstu prouavanja semantikoga ustrojstva pasivne reenice. U razdoblju nakon izbora u zvanje docenta Branimir Belaj nastavlja se baviti problematikom pasiva, ukljuujui u to bavljenje i prouavanje struktura s bezlinim i obezlienim glagolima odnosno struktura s dativnim dopunama koje imaju semantika i pragmatika svojstva subjekta te uope „pasiviziranih“ struktura u hrvatskome jeziku. Bavi se takoer, i to vrlo uspješno, i nekim opim pitanjima kognitivne lingvistike, posebno uspješno pitanjima prouavanje metonimije, koja spadaju meu najzanimljivija pitanja što se razmatraju u okvirima toga teorijsko-metodološkoga pristupa jeziku. Najviše je meutim pozornosti posvetio prouavanju jednoga podruja koje je u kroatistici izrazito zanemareno, a koje se pokazalo vrlo prikladnim za kognitivistiki pristup. Rije je o podruju glagolskih prefikasa odnosno podruju prouavanja sintaktikih, leksikih i pragmatikih aspekata prefigiranih glagola. Sve je to došlo do punoga izraaja osobito u njegovoj odlinoj i originalnoj knjizi Jezik, prostor i koceptualizacija. Shematina znaenja hrvatskih glagolskih prefiksa. Toj problematici pristupa s kognitivistikom pretpostavkom da meu glagolima tvorenim istim prefiksom mora postojati odreena znaenjska veza, odnosno da ti glagoli tvore skup polisemnih odnosa. Osim tih dvaju podruja B. Belaj pokazuje da se uspješno moe baviti i pitanjima normiranja i kodifikacije (posebice pitanjima pravopisne i tzv. leksike norme) odnosno pitanjima jezinoga posuivanja. Od izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj nastavio je i intenzivirao rad na opisu ustrojstva hrvatskoga jezika metodologijom kognitivne gramatike. Štoviše on se velikim brojem (autorskih i suautorskih) radova s toga podruja nametnuo kao vodei hrvatski kroatist kognitivistikoga usmjerenja. To se u najveoj mjeri odnosi na knjigu Kognitivna
gramatika hrvatskoga jezika (napisanu u suautorstvu s dr. sc. Goranom Tanackoviem Faletarom) koja je izuzetno vana za cijelu jezikoslovnu kroatistiku jer predstavlja prvi (i
dosad jedini) sustavan opis imenske sintagme i padenoga sustava metodologijom kognitivne gramatike. Pristupnik je do sada objavio ukupno 2 knjige i jedna mu je odobrena za tisak, 15 radova (a1) i 15 radova (a2) što ukupno ini 30 radova. Poslije izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj sudjelovao je na 7 znanstvenih skupova (2 meunarodna u inozemstvu i 5 s meunarodnim sudjelovanjem u Hrvatskoj), i to prilozima: 1. „A preliminary semantic analysis of the Croatian dative and its syntactic implications“, meunarodni znanstveni skup Cognitive Linguistics between Universality and Variation, Dubrovnik, 30.9-1.10. 2008. 2. „Prostorni odnosi kao temelj padenih znaenja-o vanosti i mogunostima primjene lokalistikih teorija padea“, Drugi hrvatski sintaktiki dani, Osijek 13. – 15. 11. 2008. 3. „The conceptual-semantic basis of grammatical relations: the case of the Croatian predicate instrumental”, godišnja konferencija Slavistikoga lingvistikog društva (SLS), Zadar, 3.-6. 9. 2009. 4. „Kognitivni temelji komplementacije glagola za izraavanje emocija u hrvatskome jeziku”, Trei hrvatski sintaktiki dani, Osijek 11.-13. 11. 2010. 5. „Kognitivna gramatika i vrste rijei“, Sarajevski filološki susreti I, Sarajevo 9.-10. 12. 2010. 6. “O kognitivnim temeljima poloaja modifikatora, determinatora i kvantifikatora u imenskoj sintagmi“, etvrti hrvatski sintaktiki dani, Osijek, 8.-10. 11. 2012. 7. „Nekoliko temeljnih napomena o sintaktiko-semantikom ustrojstvu imenske sintagme: kognitivnogramatiki pristup“, Sarajevski filološki susreti II, Sarajevo, 13.-15. 12. 2012. I dalje je suradnik na meunarodnom znanstvenom projektu voditelja prof. dr. sc. Marija Brdara „Kognitivnolingvistiki pristup polisemiji u hrvatskome i drugim jezicima“. Napisao je jednu znanstvenu knjigu koja je prošla recenzentski postupak i odobrena je za tisak u izdavakoj kui Disput, a objavio je petnaest (15) znanstvenih radova (tri (4) u asopisima (a1), tri (3) u zborniku radova s inozemne konferencije (a1), jedan (1) u zborniku radova s konferencije odrane u Hrvatskoj s meunarodnim sudjelovanjem i s meunarodnom recenzijom (a2), tri (3) u zbornicima radova posveenima prof. dr. sc. Ivi Pranjkoviu, prof. dr. sc. Miloradu Nikeviu i prof. dr. sc. Branki Brleni Vuji (a2), etiri (4) kao poglavlja u knjizi te 3 struna rada. U nastavku se daje prikaz knjige i najvanijih lanaka dr. sc. Branimira Belaja u razdoblju poslije izbora u zvanje izvanrednog profesora. 1. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran: Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika,
knjiga prva, Imenska sintagma i sintaksa padea, Disput, Zagreb, (u tisku), ISBN 978-953-260-212-8 Knjiga Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika – Imenska sintagma i sintaksa padea sastoji se od uvodnoga poglavlja te triju središnjih dijelova: dijela posveenog vrstama rijei, dijela o imenskoj sintagmi te dijela koji se bavi sintaksom i semantikom hrvatskoga padenog sustava. U uvodnom poglavlju naslovljenom Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela opisuje se teorijsko-metodološki okvir kojemu pripada kognitivna gramatika. U njemu se govori o obiljejima koja kognitivna gramatika dijeli openito s drugim funkcionalnim pristupima, a na osnovi kojih se jasno i nedvosmisleno odvaja od formalnih pristupa, u prvom redu generativno-transformacijskoga koji poiva na tezi o autonomiji gramatike. Takoer se unutar funkcionalne grane uspostavlja i razlika izmeu tzv. tradicijskoga funkcionalizma i
konstrukcijskih pristupa kojima pripada i kognitivna gramatika, a govori se i o slinostima i razlikama unutar samih konstrukcijskih pristupa, posebno o razlikama izmeu kognitivne gramatike i ostalih, uekonstrukcijskih, modela. Takoer se pojašnjavaju osnovni kognitivnogramatiki pojmovi i njihovi odnosi kako bi se skicirao metodološki aparat na kojem su utemeljeni analitiki i sintetiki postupci u središnjem dijelu ove knjige. U drugom poglavlju, Vrste rijei, daje se pregled kognitivnogramatikoga pristupa vrstama rijei, s naglaskom na imenicama kao središnjoj sastavnici imenske sintagme. Posebno su problematizirane gradivne, zbirne i imenice pluralia tantum kao i relacijske u dijelu o hibridnim vrstama rijei, i to primarno u kontekstu utjecaja znaenjskih aspekata na njihove gramatike karakteristike. Pored opepoznatih gramatikih osobina vrsta rijei koje ne osporava nijedna teorija, kognitivna gramatika fokusira se na univerzalne znaenjske aspekte pojedinih vrsta rijei. Tonije reeno, kognitivna gramatika, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom, problematici vrsta rijei pristupa s konceptualnosemantikoga gledišta i dijeli ih u dvije temeljne skupine: nominalne profile i relacijske predikacije koje se dalje dijele na atemporalne relacije i procese. S obzirom na tu podjelu, najprije se prikazuju najvanije postavke o temeljnim vrstama rijei (imenicama, pridjevima, prilozima i glagolima) kao prototipovima u pojedinim skupinama, a potom se problematiziraju ostale vrste rijei u hrvatskom jeziku koje se mogu smatrati graninim kategorijama, svojevrsnim, manje ili više, hibridnim tipovima vrsta rijei, te se govori o mogunostima njihova uklapanja u zadane teorijsko-metodološke okvire. Kao što je ve reeno, u analizi je najviše prostora posveeno imenicama. Sljedea su dva poglavlja posveena imenskoj sintagmi. Prvo je naslovljeno Semantiki
aspekti ustroja imenske sintagme i u njemu se aktualizira opozicija izmeu tipa / varijanta na kojoj poiva razlika izmeu imenice i imenske sintagme, pri emu je od presudne vanosti koncept usidrenja odnosno uspostave mentalnoga kontakta govornika i sugovornika s referentom imenske sintagme. U skladu s tim posebna se pozornost posveuje elementima usidrenja u hrvatskom jeziku – determinatorima i kvantifikatorima – te njihovim vrstama. Detaljno se takoer razrauje i ikoninost ustroja višestrukosloenih imenskih sintagmi. Poglavlje Sintagmatski (strukturni) aspekti ustroja imenske sintagme predstavlja drugi dio analize hrvatske imenske sintagme i pokazuje na koji se nain jednostavnije simbolike jedinice ulanavaju i integriraju u sloenije strukture, tvorei tako mreu konstrukcija od pojedinanih morfema do konstrukcijskih shema koje predstavljaju najopenitiji gramatiki obrasci s visokoshematinim semantikim i fonološkim polom. Najprije se govori o odnosu glave, modifikatora i dopune – trima osnovnim kognitivnogramatikim pojmovima kada su u pitanju sintagmatski odnosi unutar konstrukcija, i to kroz prizmu etiriju temeljnih aspekata svake konstrukcije: podudaranja (korespodencije), profilacije, elaboracije te konstituentnosti odnosno naravi razliitih sintaktikih kategorija kao konstrukcijskih sastavnica koje sudjeluju u oblikovanju sloenijih struktura. Na kraju poglavlja govori se o temeljnim konstrukcijskim shemama imenske sintagme koje proizlaze iz njihova odnosa, shemama ije e specifinije elaboracije biti predmet analize u dijelu o sintaksi padea. Drugi temeljni dio knjige tie se sintakse i semantike padea, a zapoinje poglavljem Semantike uloge – nastanak, recepcija, razrada i gramatike implikacije koje se bavi problematikom semantikih (tematskih) uloga odnosno dubinskih padea koje je nezaobilazno u prouavanju padene problematike. Ono je odigralo iznimno vanu ulogu u raslojavanju i razvoju kako formalnih tako i funkcionalnih pristupa gramatici, a u funkcionalnim je pristupima ono postalo temelj prouavanja odnosa sintakse i semantike. Stoga ovo poglavlje daje sustavan pregled njihove geneze, kritika, razrade i vanosti u kontekstu razliitih formalnih i funkcionalnih pristupa gramatikome opisu. Središnje poglavlje ovoga dijela knjige - Sintaksa i semantika padea - zapoinje sustavnim pregledom bavljenja padenom problematikom u najrazliitijim gramatikim tradicijama od
samih poetaka lingvistike misli do današnjega vremena te skiciranjem temeljnih tendencija koje se kroz povijest mogu uoiti u razliitim pristupima tom problemu, da bi se potom iscrpnom analizom jezinih podataka uz dosljednu primjenu metodološkoga aparata kognitivne gramatike pokušala dokazati semantika motiviranost padenoga kodiranja. Pritom se sam semantiki opis, utemeljen na pretpostavci o postojanju jedinstvenih odnosno shematinih konceptualnih ustrojstava koja objedinjuju sva specifina znaenja pojedinih padea u hrvatskome jeziku, s obzirom na svoje novine i bitne razlike postavlja u nedvosmislen odnos prema drugim, donekle srodnim, teorijskim pristupima poput strukturalistikoga koji je utemeljen na komponencijalnoj analizi jedinstvenih padenih znaenja ili pak kognitivnih pristupa koji ista znaenja opisuju kroz uspostavu daleko manje izravnih poveznica u okviru tzv. semantikih mrea. Potom se dodatno pojašnjavaju i sami kognitivni mehanizmi koji sudjeluju u procesu padenoga kodiranja kako bi se što dosljednije osporila teza o „jakoj“ autonomiji koju zastupaju formalni pristupi gramatikome opisu, a prema kojoj sintaksa predstavlja zasebnu jezinoopisnu razinu odvojenu i od semantike i od pragmatike, iji opis zahtijeva skup nedjeljivih gramatikih primitiva strukturiranih po uroenim naelima i parametrima, neovisno o bilo kakvim izvanjezinim imbenicima. U skladu s tim, i sva potpoglavlja u kojima se opisuje sintaksa i semantika pojedinih padea završavaju opisom utjecaja semantikih odnosa na sintaktiku strukturu te uspostavom mrea padenih znaenja i hijerarhija konstrukcija u kojima se ona ostvaruju. Jednom rijeju u knjizi je vrlo dosljednom metodologijom kognitivne gramatike opisano ustrojstvo imenske sintagme i sintaksa padea u hrvatskome jeziku. Autori su u rukopisu ponudili vrlo velik broj novosti u opisu imenske sintagme (koja je u hrvatskome jeziku dosada bila vrlo slabo opisana), posebice kad je rije o ustrojstvu apozicijskih spojeva rijei i redoslijeda imenskih sastavnica. Opis padenoga sustava utemeljen je na lokalistikoj teoriji padea koja je rezultirala izvanredno zanimljivim i više nego uvjerljivim rezultatima, pa je stoga knjiga u cjelini izuzetno vrijedno znanstveno djelo koje predstavlja prvi sustavan opis imenske sintagme i padenoga sustava hrvatskoga jezika metodologijom jedne suvremene lingvistike teorije. 2. Belaj, Branimir: „Leksik i identitet“, zbornik radova Jezini varijeteti i nacionalni
identiteti, Badurina, Lada, Pranjkovi, Ivo, Sili, Josip (eds.), Disput, Zagreb, 2009., 253-267, ISBN 978-953-260-054-4 U ovom izvornom znanstvenom radu analizira se odnos leksika i nacionalnoga identiteta, pri emu se leksik, kao temeljni nositelj znaenja u jeziku i kao riznica kulturološkoga i civilizacijskoga iskustva promatra jedno od najmonijih sredstava manipulacije identitetom naroda, posebno kod tzv. „malih naroda“ i u osjetljivim godinama neposredno nakon formiranja samostalne drave. U takvim sociolingvistikim prilikama, u kojima se posljednjih dvadesetak godina našao i hrvatski jezik, izbor rijei u razliitim komunikacijskim situacijama ne predstavlja samo injenicu jezinoga opredjeljenja nego postaje po jezik i, u ovom sluaju, jezikoslovnu kroatistiku u cjelini, bitan, vrlo opasan i štetan oblik politikantstva i kvazipolitikoga deklariranja. Polazei od konteksta i znaenja, mikro i makrostilova odnosno polifunkcionalnosti i slojevitosti standardnoga jezika kao najrelevantnijih kriterija pri normiranju leksika, s gledišta se suvremene standardologije u ovom lanku kritiki sagledavaju negativni utjecaji politikih prilika na leksik i leksiku normu, utjecaji koji su posljednjih godina esto rezultirali negativnim aspektima jezinoga purizma utemeljenoga na neelastinim kriterijima i postavkama tradicijske standardologije koja uzor u prvom redu trai u jeziku „dobrih starih“ pisaca. S obzirom na ovako postavljenu osnovnu tezu gdje su naelima tradicijske filologije suprotstavljena naela suvremene lingvistike, u lanku se takoer preispituje i svrhovitost pojma leksike norme, koju bi, po autorovu mišljenju, trebalo izbjegavati, a u raspravama o leksiku trebalo bi govoriti o normativnim naelima
utemeljenima na uporabnom kontekstu koji s gledišta depolitizirane jezine kulture moe i mora biti jedini relevantan determinator izbora rijei. U lanku se takoer na nekoliko primjera, a na temelju recentnijih, u prvom redu kognitivnih, pristupa leksiku i leksikoj semantici uope, kategorija tuica u hrvatskom jeziku nijansira prema kontekstualnoj svrhovitosti pojedinih tuica te joj se pristupa kao kategoriji ustrojenoj na temelju efekta prototipa, što je bitna novina u odnosu na dosadašnje spoznaje. 3. „Prostorna znaenja na razini sloene reenice“, zbornik radova 37. seminara Zagrebake slavistike škole Prostor u jeziku/Knjievnost i kultura šezdesetih, Mianovi, Krešimir (ed.), Zagreb, 2009, 43-67, ISBN 978-953-175-337-1 U ovom se takoer izvornom znanstvenom radu metodologijom lokalistikih teorija i kognitivne lingvistike analizira pitanje implikacija prostornih odnosa na razini sloene reenice u hrvatskom jeziku. Analiza obuhvaa i zavisno i nezavisnosloene reenice, a kao vanom se teorijskom spoznajom ovoga lanka pokazuje da je prostor kao jedna od temeljnih kognitivnih domena u samoj sri semantike interpretacije gotovo svih tipova hrvatske sloene reenice bilo preko jezino konkretiziranih veznih sredstava bilo preko metaforikih znaenja kojima se na interkategorijalnoj razini uspostavlja veza prostora s apstraktnijim znaenjima kao što su vrijeme, uzrok, nain, uvjet itd. 4. Belaj, Branimir: „Prostorni odnosi kao temelj padenih znaenja - shematinost i polisemija hrvatskoga prijedlono-padenog izraza od+genitiv“, Sintaksa padea, zbornik radova znanstvenoga skup Drugi hrvatski sintaktiki dani, Birti, Matea, Brozovi Ronevi, Dunja (eds.), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., 15-33, ISBN 978-953-6637-58-4 Ovaj je izvorni znanstveni rad posveen analizi hrvatskih genitivnih izraza s prijedlogom od. To se prijedlono-padeno znaenje u lokalistikim teorijama padea naješe smatra ablativnim podznaenjem (ili potpadeom) jednoga od temeljnih semantikih padea – padea SMJERA. Osnovna je pretpostavka svih lokalistiki utemeljenih padenih teorija da su prostorna znaenja temelj svim ili barem veini apstaktnijih znaenja koja se potom u vezu s prototipnim prostornim znaenjima dovode razliitim tipovima semantikih ekstenzija, a prema principu natkategorijalne odnosno interkategorijalne lokalizacije. U lanku se na primjeru spomenutog prijedlono-padenog izraza metodologijom kognitivne gramatike ide korak dalje od dosadašnjih spoznaja te se dokazuje pretpostavka o zajednikom prostornom znaenjskom temelju kao visokoshematinom znaenju ablativnosti prepoznatljivom u svim specifinijim padenim izrazima s navedenim prijedlogom. Na taj se nain poliseminost, a samim tim i logika te motiviranost (nearbitrarnost) odnosa koji vladaju u jeziku, pokazuje puno vršom od one indirektne utemeljene na principu znaenjskih lanaca, gdje se jedno znaenje izvodi iz drugoga, a iz ega slijedi da ne postoji izravna znaenjska veza izmeu prototipnih na poetku i rubnih znaenjskih ostvaraja na kraju lanca. 5. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran: „Konceptualnosemantiki temelji gramatikih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku“, Suvremena
lingvistika, sv. 36, br. 70, Zagreb, 2010, 147-172, ISSN 0586-0296, UDK 811.163.42'367.625 165.194:811.163.42'373.611 Polazei od ope pretpostavke da morfološki oznaeni padei u sustavima flektivnih jezika ne predstavljaju semantiki „prazne“ kategorije, ve im se mogu pridruiti jedinstvena znaenja shematine naravi, ovaj izvorni znanstveni lanak metodološkim aparatom kognitivne
gramatike opisuje ope znaenje i jednu vrlo zanimljivu gramatiku funkciju instrumentala u hrvatskome jeziku – onu imenskoga dijela predikata. U prvome dijelu rada opisuje se (u skladu s definicijama pojmova trajektora, orijentira, shematinosti i specifinosti u kognitivnoj gramatici) znaenje instrumentala (ponajprije u odnosu prema nominativu kao padeu istoga imenovanja, tj. subjektu/trajektoru u kontekstu jednostavne reenice, ali i prema drugim, kosim padeima), dok se u drugome dijelu rada ispituju sintaktike implikacije tako uspostavljenoga znaenjskoga modela te se analizira funkcija predikatnoga instrumentala prijelaznih i neprijelaznih glagola u odnosu na konkurentne padee – nominativ i prijedloni akuzativ. U skladu sa semantikim opisom instrumentala u prvome dijelu rada utvruju se razlozi zbog kojih je upravo tom nesamostalnom padeu pripala konkurentna funkcija kodiranja imenskoga dijela predikata. Vrlo uvjerljiva objašnjenja mogu se pritom pronai u samoj prirodi ljudske konceptualizacije i upravo je u tome izniman znanstveni doprinos ovoga lanka koji na još jednom jezinostrukurnom fenomenu dokazuje konceptualnoznaenjsku motiviranost gramatikih odnosa. 6. Belaj, Branimir: „Shematic meaning of the Croatian verbal prefix iz-, meaning chains and syntactic implications“, Cognitive linguistics: Convergence and Expansion, Brdar,Mario, Gries, Stefan Th., ic Fuchs, Milena (ur.), Amsterdam; Philadelphia: John Benjamins, 2011, 115-149, ISBN 978-90- 272-2386-9 978-90-272-8454-9 Nasuprot tradicijskim pristupima koji polaze od pretpostavke da glagoli tvoreni istim prefiksom tvore skup homonimnih odnosa, u ovom se izvornom znanstvenom radu predlae uspostava shematinoga znaenja ekstralokalnosti kao zajednikoga znaenja svim glagolima tvorenima prefiksom iz- i njegovim alomorfima is-, iš-, i-, i- i iza-, znaenja koje ujedinjuje razliita specifina znaenja tih glagola. Raspon toga shematinog znaenja kree se od prototipnih (npr. izai, izvaditi) prema sve rubnijim (npr. ispei, istui, ispolitizirati) primjerima. U tom smislu kognitivni model analize determinatora prostornih odnosa utemeljen na semantikim mreama omoguuje da se glagolima tvorenima istim prefiksom pristupi kao polisemnoj kategoriji, no ovaj rad predstavlja bitan odmak od kognitivnolingvistike tradicije koja znaenjsku vezu meu razliitim glagolima tvorenim istim prefiksom uspostavlja neizravno preko znaenjskih lanaca, što rezultira nedostatkom izravne znaenjske povezanosti prototipnih i rubnijih primjera. Uspostavom jedinstvenoga shematinoga znaenja taj se nedostatak uklanja jer se meu takvim glagolima uspostavlja puno vrša, izravna veza. Drugi dio rada posveen je analizi sintakse glagola tvorenih prefiksom iz-, gdje se vrlo utemeljeno dokazuje semantika uvjetovanost razliitih sinaktikih anomalija koje rastu proporcionalno odmaku od prototipnih ostvaraja shematinoga znaenja ekstralokalnosti. 7. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran: „Cognitive foundations of emotion verbs complementation in Croatian”, Suvremena lingvistika, sv. 38, br. 72, Zagreb, 2011, 153- 169, ISSN 0586-0296, UDK 811.163.42'367.62 165.94:81'376.625 159.942.3:81'367.625 U ovome se izvornom znanstvenom lanku metodološkim aparatom kognitivne gramatike analizira komplementacija glagola za izraavanje emocija u hrvatskome jeziku. Polazei od psiholoških istraivanja kategorizacije ljudskih emocija koja uz osnovnu podjelu na pozitivne i negativne emocije kao bitan kategorizacijski kriterij navode i njihov intenzitet te viši ili nii stupanj aktivacijskoga potencijala, ovaj rad u jasnu i nedvosmislenu vezu dovodi visokoshematine koncepte utemeljene na dinamici prostornih odnosa koji objedinjuju razliita specifina znaenja pojedinih padea (koncept ishodišta u sluaju genitiva, koncept usmjerenosti u sluaju dativa, koncept cilja u sluaju akuzativa i koncept paralelizma u
sluaju instrumentala) s padenim kodiranjem dopuna glagola za izraavanje emocija. Na taj se nain primjerice analizira i objašnjava vrsta povezanost znanja o svijetu i koncepta udaljavanja s genitivnim kodiranjem glagolskih dopuna u primjerima tipa stidjeti se
koga/ega, dok se u primjerima tipa ponositi se kim/im motivacija za instrumentalno
kodiranje dopuna pronalazi u korelaciji drukijega afektivnoga iskustva sa shemom paralelizma. Analizom tih i brojnih drugih primjera nedvosmisleno se, vrlo uvjerljivo i argumentirano ukazuje na injenicu da je padeno kodiranje glagolskih dopuna semantiki motivirano, vrsto usidreno u znanju o svijetu i svakodnevnim psihofizikim iskustvima, a samim time i duboko proeto prostornim konceptima. 8. Belaj, Branimir: „Gramatika i znaenje“, Zbornik Milorada Nikevia: izmeu dviju
domovina, Luki, Milica, Sablji, Jakov (eds.), Filozofski fakultet, Osijek, 2011, 479-517, ISBN 978-953-314-031-5, UDK 81'36'37 Problematika koja se obrauje u ovom preglednom znanstvenom radu tie se jednoga od najintrigantnijih i najsloenijih pitanja u suvremenoj lingvistici – pitanja odnosa gramatike, znaenja i jezine uporabe, tj. sintakse, semantike i pragmatike u gramatikom opisu jezika. U prvom dijelu daje se pregled najvanijih teorijsko-metodoloških postavki o odnosu gramatike i znaenja u suvremenim gramatikim teorijama, od rane teorije generativne gramatike do današnjih kognitivnolingvistikih pristupa odnosno konstrukcijskih gramatika. Drugi dio rada posveen je teorijskom pitanju autonomnosti gramatike, pri emu se razluuju 'slaba' i 'jaka' autonomija te se daju argumenti u prilog tezi o 'slaboj' autonomiji. Rad je vrlo dobar sintetski prilog prouavanju odnosa gramatike i znaenja kako u formalnim tako i u razliitim funkcionalnim pristupima. 9. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran: „Space, Conceptualization and Case Meaning: A Cognitive Account of the dative in Croatian“, Cognitive Linguistics between
Universality and Variation, M. Brdar, I. Raffaelli, M. ic Fuchs (eds.), Cambrige Scholars Publishing, 2012, 53-93, ISBN (10): 1-4438-4057-2, ISBN (13): 978-1-4438- 4057-6 Osnovna ideja vodilja ovoga izvornoga znanstvenog rada jest pokazati kako se sva specifina dativna znaenja, i to kako u besprijedlonoj tako i u prijedlonoj uporabi, na predodbenoj razini mogu uklopiti u shematini koncept usmjerenosti budui da je dativnim referentima uvijek inherentan neki aspekt te jedinstvene sheme. U skladu s tim smatra se da je povezanost samoga dativa s generikim konceptom usmjerenosti snanija i u spoznajnom smislu temeljnija od povezanosti izmeu tog padea i njegovih specifinih znaenja koja se, kako je reeno, ustvari izvode iz uporabnih konteksta te u tom smislu nisu inherentna samomu padeu. S druge strane navedene injenice promatraju kao dokaz sustavnoga i jasnoga utjecaja konceptualnosemantikih imbenika i njihovih odnosa na gramatika ustrojstva, a taj se utjecaj opisuje i dokazuje u okvirima brojnih, s formalnoga aspekta vrlo raznolikih, tipova konstrukcija koje se, za razliku od hrvatske gramatike tradicije gdje se u pravilu ne uspostavlja nikakva znaenjska veza meu razliitim padenim znaenjima, promatraju u okvirima mree polisemnih odnosa koju ujedinjuje ve spomenuti generiki koncept usmjerenosti. U tom smislu ovaj lanak predstavlja i bitan pomak u odnosu na kognitivnolingvistiku tradiciju opisa dativnih znaenja (npr. Dbrowska 1997, Pali 2006, Šari 2008) koji zadnjom razinom shematinosti smatraju koncepte osobe mete i osobne sfere, a u koje se ne uklapaju alativna znaenja. Uvoenjem u raspravu još shematinijih koncepata usmjerenosti i iz njega izvedenoga koncepta blizine, alativna znaenja više ne predstavljaju anomaliju u sustavu dativnih znaenja.
10. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran: “U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike jedinstven teorijski model?”. Lingua Montenegrina 9, 1, Podgorica, 2012, 51- 84, ISSN 1800-7007, UDK 811.163.4’36 Predmet su ovoga preglednog rada kognitivnolingvistiki pristupi gramatici, objedinjeni nazivom konstrukcijske gramatike. U prvome dijelu rada konstrukcijske gramatike promatraju se u kontekstu funkcionalnih pristupa gramatici te se raspravlja o slinostima i razlikama u odnosu na osnovne postavke tzv. tradicijskoga funkcionalizma odnosno funkcionalnih gramatika te generativne gramatike. Drugi dio rada posveen je analizi samih konstrukcijskih gramatika te se predlae njihova podjela na konstrukcijske gramatike u uem smislu, koje bi predstavljali npr. teorijski modeli A. Goldberg (1995, 2006) i W. Crofta (2001), i konstrukcijske gramatike u širem smislu koje bi onda obuhvaale i kognitivnu gramatiku (Langacker 1987, 1991), a s obzirom na neke zajednike temeljne postavke koje ta teorija dijeli s uekonstrukcijskim modelima, ali i velik broj postavki po kojima se ona od njih razlikuje. 11. Tanackovi Faletar, Goran, Belaj, Branimir: “O nekim opim konceptualnim i semantikim odredbama subjekta u hrvatskom jeziku”, Sanjari i znanstvenici, zbornik
radova u ast Branke Brleni Vuji, Lijovi, Marica (ed.), Filozofski fakultet, Osijek, 2013, 625-657, ISBN/ISMN 978-953-314-051-3, UDK 811.163.42’367.332.6 U ovom se izvornom znanstvenom radu sustavno prikazuje tradicionalna gramatika kategorija subjekta u kontekstu karakteristinih znaenjskih odnosa, tj. konceptualnosemantikih parametara kojima je uvelike determinirana i sama mogunost ostvarivanja navedene kategorije. U skladu s kljunim pretpostavkama i metodologijom kognitivne gramatike, ti se odnosi promatraju kao temeljno polazište kojim je samo ostvarivanje gramatikih kategorija u komunikaciji nedvojbeno motivirano i u velikoj mjeri predodreeno, a kada je u pitanju subjekt u hrvatskome jeziku, ta determiniranost u središnjem se dijelu rada prikazuje analizom konkretnih konceptualnosemantikih parametara i njihova utjecaja na odabir reeninoga subjekta u nizu primjera koji se mogu smatrati reprezentativnima s obzirom na pitanja postavljena u uvodnom dijelu. Analizom reeninih konstrukcija razliitoga stupnja ovjerenosti dokazuje se kako se neobiljeenost, vea ili manja obiljeenost i neovjerenost u pojedinim primjerima moe pripisati upravo izboru subjekta i (ne)poštivanju konceptualnosemantikih zakonitosti i parametara kojima je taj izbor uvjetovan. Za tu svrhu u radu se primjenjuju razliite hijerarhijske ljestvice sintaktiko- semantikih relacija kao što su ljestvica semantikih uloga, empatijska ljestvica, hijerarhija odnosa lika i pozadine te ljestvica odreenosti. U zakljuku se, a s obzirom na utvrene konceptualnosemantike injenice, utvruje koje je kljuno obiljeje, usprkos osobitostima i meusobnoj razliitosti analiziranih reeninih subjekata, svim pripadnicima navedene kategorije nedvojbeno zajedniko. Rad je stoga vrijedan, inovativan i teorijski utemeljen prilog prouavanju gramatike kategorije subjekta u hrvatskom jeziku. 12. Belaj, Branimir: “O vremenu i vremenskim znaenjima u hrvatskom jeziku”, Vrijeme u jeziku-Nulti stupanj pisma, Zbornik radova 41. seminara Zagrebake slavistike škole, Piškovi, Tatjana, Vukovi, Tvrtko (eds.), Filozofski fakultet, Zagreb, 2013.11-32, ISBN 978-953-175-465-1 U ovom izvornom znanstvenom radu metodologijom kognitivne lingvistike na primjerima hrvatskoga i drugih jezika analiziraju se tri temeljna naina konkretiziranja prošloga,
sadašnjega i buduega vremena – horizontalni, vertikalni i kruni. U hrvatskom se jeziku o vremenu uglavnom govori preko horizontalne osi metaforama PROŠLOST JE IZA i BUDUNOST
JE ISPRED, ali navode se i rjei sluajevi vertikanoga i krunoga opojmljivanja vremena. U vezi s metaforama PROŠLOST JE IZA i BUDUNOST JE ISPRED, kao dvjema temeljnim metaforama na kojima poiva horizontalno opojmljivanje vremena, analiziraju se i neki suprotni primjeri, poput primjerice priloga prekjuer i preksutra, koji u analizu ukljuuju dvije suprotne deiktike orijentacije: orijentaciju nasuprot govorniku i orijentaciju u liniji s govornikom. Takoer, uz temeljnu konceptualnu metaforu VRIJEME JE PROSTOR, analiziraju se i naješe podmetafore za konceptualizaciju vremena u hrvatskom jeziku, poput metafora VRIJEME JE OBJEKT KOJI SE KREE U PROSTORU, VRIJEME JE NAŠE KRETANJE PO NEKOJ PROSTORNOJ PUTANJI, SLIJED DOGAAJA ILI VREMENSKIH ODSJEAKA JE SLIJED PREDMETA U PROSTORU, VRIJEME JE SPREMNIK te VRIJEME JE TVAR. Upravo po vrlo detaljnoj analizi vremenskih metafora kao i po drukijem osvjetljavanju nekih vremenskih znaenja, ovaj je lanak vrijedan prinos prouavanju odnosa vremena i prostora u hrvatskom, ali i u drugim jezicima. 13. Kuna, Branko, Belaj, Branimir: “O kategoriji egzistencijalnosti u hrvatskom jeziku”, A tko to ide?, Hrvatski prilozi XV. meunarodnom slavistikom kongresu, Turk, Marija, Opaši, Maja (eds.), Hrvatska sveuilišna naklada, Zagreb, 2013, 85-98, ISBN 978-953-169-258-8 Egzistencijalnost je višeslojna semantika kategorija koja ukljuuje promjenjiva znaenja ponajprije postojanja, a zatim bivanja i prisutnosti sa svim svojim razvojnim fazama. Veoma esto znaenje svih egzistencijskih modela i glagola interpretira se pomou „lokalizacije“, smještanja bilo kojeg pojma u prostor i/ili vrijeme. U teorijama razliitih izvorišta gotovo aksiomatski te se dvije kategorije odreuju jedna drugom. U ovom izvornom znanstvenom radu raspravlja o mogunostima iskazivanja kategorije egzistencijalnosti u hrvatskom jeziku, ponajprije njezinim prototipnim ostvarajima pomou egzistencijskih glagola biti, imati i postojati. Posebna se pozornost posveuje odnosu kategorije egzistencijalnosti s kategorijama prostora i posvojnosti, pri emu se dolazi do vanih i inovativnih spoznaja o proimanju tih kategorija u hrvatskom jeziku. 3. Struna djelatnost Branimir Belaj objavio je 6 strunih radova, i uredio je jednu knjigu. Recenzirao je dvadesetak lanaka za asopise Suvremena lingvistika, Jezikoslovlje, Fluminensia i Slovo te neke lanke u knjigama objavljenima u inozemstvu kao i u zbornicima HDPL-a. Recenzirao je 3 knjige, i to: Gramatika i predoavanje - Uvod u kognitivnu lingvistiku Elebiete Tabakowske, Metonymy in Grammar-Towards Motivating Extensions of Grammatical
Categories and Constructions M. Brdara te Ogledi / studije / susreti. Apologetika
crnogorskoga jezika, M. Nikevia. Tri puta bio je izlaga na Zagrebakom lingvistikom
krugu, a sudjelovao je i na još nekoliko javnih predavanja i predstavljanja knjiga. Pod njegovim su mentorstvom uspješno obranjena tri doktorska rada. Od 2006. godine lan je Organizacijskog odbora 1. meunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatski sintaktiki dani, a od 2008. do 2010. godine i Organizacijskoga odbora godišnjega meunarodnog skupa HDPL-a. Od 2003. godine lan je Uredništva asopisa Jezikoslovlje koji izdaje Filozofski fakultet u Osijeku, od 2006. do 2009. godine lan Vijea Poslijediplomskoga doktorskog studija Jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2008. do 2013. godine voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Osijek, 12. prosinca 2013. Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja prof. dr. sc. Loretana Farkaš Brekalo, predsjednica prof. dr. sc. Ivan Balta, lan prof. dr. sc. Mario Brdar, lan prof. dr. sc. Zlatko Miliša prof. dr. sc. Ana Pintari, lanica Filozofski fakultet Sveuilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 31000 Osijek L. Jägera 9 Razmatrajui prijavu na natjeaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz podruja humanistikih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana kroatistika, Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja, slijedom Odluke Fakultetskoga vijea Filozofskog fakulteta u Osijeku o raspisivanju natjeaja od 3. srpnja 2013. podnosi sljedee
IZVJEŠE Rektorat Sveuilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dana 5. lipnja 2013. dao je suglasnost za raspisivanje natjeaja i izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz podruja humanistikih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, znanstvena grana kroatistika (Klasa: 112-02/13-01/2, Urbroj: 2158-83-02-13-293). Na natjeaj objelodanjen dana Narodnim novinama, te 18. srpnja 2013. u Glasu Slavonije, na mrenim stranicama Fakulteta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz podruja humanistikih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, znanstvena grana kroatistika, pristupnik izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj podnio je prijavu dana 18. srpnja 2013. (Klasa: 112- 02/13-01/22 Urbroj: 2158-83-02-13-8). Prijavi za natjeaj priloio je svu potrebitu dokumentaciju koja se prilae uz ovo izvješe. ivotopis Branimir Belaj roen je u Osijeku 7. kolovoza 1973. U istom je gradu pohaao osnovnu i srednju školu. Maturirao je školske godine 1991/1992. Studij Hrvatskoga jezika i knjievnosti upisao je školske 1992/1993. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je i diplomirao 1996. godine. Od školske 1997/1998. godine radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, najprije kao izvanjski suradnik, a u oujku 1998. izabran je u suradniko zvanje mlaega asistenta i odravao vjebe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski knjievni jezik. Iste je školske godine (1997/1998) upisao Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveuilišta u Zagrebu, gdje je 1999. godine uspješno obranio kvalifikacijski magistarski rad pod naslovom Semantiko-sintaktiki i semantiko-leksiki pasiv u hrvatskom
standardnom jeziku pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjkovi (mentor), prof. dr. sc. Marko Samardija (predsjednik) i prof. dr. sc. Josip Sili (lan). Time je stekao status doktorskoga pristupnika (doktoranda) te upisao V. i VI. semestar doktorskoga studija. Disertaciju pod naslovom Gramatiki i leksiki pasiv u hrvatskom standardnom jeziku obranio je u lipnju 2001. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjkovi (mentor), prof. dr. sc. Josip Sili (predsjednik) i doc. dr. sc. Ivan Jurevi (lan). Od školske 1999/2000. godine povjereno mu je samostalno voenje predmeta Jezine vjebe. God. 2001. izabran je za višega asistenta na kolegijima Jezine vjebe i Kognitivna lingvistika koji je najprije vodio kao izborni predmet, a
potom i kao obvezni. Poslije toga 1. 1. 2004. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na istim kolegijima. Trenutno je nositelj kolegija Osnove jezine kulture, Kognitivna
gramatika, Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 te Suvremene lingvistike teorije na studiju Hrvatskoga jezika i knjievnosti osjekoga Filozofskog fakulteta. Na istom fakultetu od listopada 2006. godine sudjeluje i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju
Jezikoslovlja, kao nositelj kolegija Europski strukturalizam, Kognitivna lingvistika (do 2012.) te Fonologija, a kao gost predava 2007. godine sudjelovao je i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. do 2013. bio je voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Sudjelovao je kao izlaga na domaim i meunarodnim znanstvenim skupovima i suradnik je na jednom znanstvenom projektu. lan je Hrvatskoga društva za primijenjenu
lingvistiku (HDPL) i Meunarodnoga udruenja kognitivnih lingvista za slavenske jezike (SCLA). Takoer je od 2002. godine i lan Uredništva asopisa Jezikoslovlje. U Upisniku znanstvenih djelatnika RH zaveden je pod brojem 221435. Nastavna, znanstvena i struna djelatnost 1. Nastavna djelatnost Od školske 1997/1998. do školske 1999/2000. godine Belaj je izvodio vjebe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski knjievni jezik (1. i 2. godina), a od školske 1999/2000. do 2001/2002. na predmetu Jezine vjebe (1. godina). Od školske 2001/2002. uz Jezine vjebe pokree i kolegij Kognitivna lingvistika (4. godina), najprije kao izborni, a od školske 2002/2003. kao obvezni. Od školske 2005/2006. vodi jezine vjebe po novom (bolonjskom) programu preimenovane u Osnove jezine kulture (1. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija) na kojem dri i predavanja. Od školske 2007/2008. dri i izborni kolegij Kognitivna gramatika (3. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija), a od školske 2009/2010. nositelj je i dvaju obveznih kolegija na Prevoditeljskom smjeru engleskoga jezika i knjievnosti Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 kao i još jednoga izbornoga kolegija na prvoj godini Diplomskoga studija hrvatskoga jezika i knjievnosti (jednopredmetni i dvopredmetni) pod nazivom Suvremene lingvistike teorije. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju Jezikoslovlja izvodi nastavu na predmetima Europski
strukturalizam, Fonologija, Kognitivna lingvistika (do 2012.) i Kognitivna gramatika (radionica). Kao gost predava 2007. godine sudjelovao je i u izvoenju nastave na Poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom izraeno je i obranjeno 7 završnih, 7 diplomskih i 2 doktorska rada (trei je u izradi) od kojih je jedan diplomski rad modificiran i u koautorstvu objavljen u asopisu Suvremena lingvistika. U svim studentskim anketama o vrednovanju nastavnika i asistenata, koje provodi Rektorat Sveuilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Branimir Belaj ocijenjen je iznimno visokim ocjenama, a u prilogu Izvještaju dostavljamo posljednju anketu iz školske 2012/2013. godine za kolegije Osnove jezine kulture i Hrvatski jezik za prevoditelje 1 koji su odrani u zimskom semestru te akademske godine. 2. Znanstvena djelatnost U znanstvenoj djelatnosti do izbora u zvanje docenta B. Belaj bio je najviše usredotoen na problematiku pasiva u hrvatskome jeziku, pokušavajui tu sloenu problematiku promatrati metodologijom kognitivne lingvistike i funkcionalne sintakse, kojima se ve u to vrijeme sve više posveuje. Osobitu pozornost zasluuju njegova istraivanja tzv. leksikoga pasiva, tj. pasivnoga znaenja koje se izraava nominalnim strukturama (npr. Sve je to pod nadzorom i sl.), problematika vremenske vrijednosti pasivnoga predikata te detaljna podjela tematskih uloga u kontekstu prouavanja semantikoga ustrojstva pasivne reenice.
U razdoblju nakon izbora u zvanje docenta Branimir Belaj nastavlja se baviti problematikom pasiva, ukljuujui u to bavljenje i prouavanje struktura s bezlinim i obezlienim glagolima odnosno struktura s dativnim dopunama koje imaju semantika i pragmatika svojstva subjekta te uope „pasiviziranih“ struktura u hrvatskome jeziku. Bavi se takoer, i to vrlo uspješno, i nekim opim pitanjima kognitivne lingvistike, posebno uspješno pitanjima prouavanje metonimije, koja spadaju meu najzanimljivija pitanja što se razmatraju u okvirima toga teorijsko-metodološkoga pristupa jeziku. Najviše je meutim pozornosti posvetio prouavanju jednoga podruja koje je u kroatistici izrazito zanemareno, a koje se pokazalo vrlo prikladnim za kognitivistiki pristup. Rije je o podruju glagolskih prefikasa odnosno podruju prouavanja sintaktikih, leksikih i pragmatikih aspekata prefigiranih glagola. Sve je to došlo do punoga izraaja osobito u njegovoj odlinoj i originalnoj knjizi Jezik, prostor i koceptualizacija.
Shematina znaenja hrvatskih glagolskih prefiksa. Toj problematici pristupa s kognitivistikom pretpostavkom da meu glagolima tvorenim istim prefiksom mora postojati odreena znaenjska veza, odnosno da ti glagoli tvore skup polisemnih odnosa. Osim tih dvaju podruja B. Belaj pokazuje da se uspješno moe baviti i pitanjima normiranja i kodifikacije (posebice pitanjima pravopisne i tzv. leksike norme) odnosno pitanjima jezinoga posuivanja. Od izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj nastavio je i intenzivirao rad na opisu ustrojstva hrvatskoga jezika metodologijom kognitivne gramatike. Štoviše on se velikim brojem (autorskih i suautorskih) radova s toga podruja nametnuo kao vodei hrvatski kroatist kognitivistikoga usmjerenja. To se u najveoj mjeri odnosi na knjigu Kognitivna gramatika
hrvatskoga jezika (napisanu u suautorstvu s dr. sc. Goranom Tanackoviem Faletarom) koja je izuzetno vana za cijelu jezikoslovnu kroatistiku jer predstavlja prvi (i dosad jedini) sustavan opis imenske sintagme i padenoga sustava metodologijom kognitivne gramatike. Pristupnik je do sada objavio ukupno 2 knjige i jedna mu je odobrena za tisak, 15 radova (a1) i 15 radova (a2) što ukupno ini 30 radova. 3. Struna djelatnost Branimir Belaj objavio je 6 strunih radova, i uredio je jednu knjigu. Recenzirao je dvadesetak lanaka za asopise Suvremena lingvistika, Jezikoslovlje, Fluminensia i Slovo te neke lanke u knjigama objavljenima u inozemstvu kao i u zbornicima HDPL-a. Recenzirao je 3 knjige, i to: Gramatika i predoavanje - Uvod u kognitivnu lingvistiku Elebiete Tabakowske, Metonymy in
Grammar-Towards Motivating Extensions of Grammatical Categories and Constructions M. Brdara te Ogledi / studije / susreti. Apologetika crnogorskoga jezika, M. Nikevia. Tri puta bio je izlaga na Zagrebakom lingvistikom krugu, a sudjelovao je i na još nekoliko javnih predavanja i predstavljanja knjiga. Pod njegovim su mentorstvom uspješno obranjena tri doktorska rada. Od 2006. godine lan je Organizacijskog odbora 1. meunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatski sintaktiki dani, a od 2008. do 2010. godine i Organizacijskoga odbora godišnjega meunarodnog skupa HDPL-a. Od 2003. godine lan je Uredništva asopisa Jezikoslovlje koji izdaje Filozofski fakultet u Osijeku, od 2006. do 2009. godine lan Vijea Poslijediplomskoga doktorskog studija Jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2008. do 2013. godine voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Odlukom Matinog odbora za podruje humanistikih znanosti 19. studenoga 2013. pristupnik dr. sc. Branimir Belaj izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom podruju humanistikih znanosti, znanstveno polje filologije. Pristupnik je priloio pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete.
Od propisanih uvjeta Rektorskoga zbora (Narodne novine br. 106/06.) za izbor u znanstveno- nastavno zvanje redovitoga profesora pristupnik treba ispuniti etiri (4) od osam (8) uvjeta, a izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj u cijelosti ispunjava pet (5) uvjeta Rektorskoga zbora te jedan djelomino, što se vidi iz donje tablice. Popis uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema Odluci Rektorskoga zbora Uvjeti Rektorskog zbora (preuzeto iz Odluke Rektorskoga zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstvena nastavna zvanja koja je donesena na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju „Narodne novine br. 123/03., 105/04., 174/04., 2/07., 45/09. i 63/11.)
UVJET ISPUNJAV A DA – NE
1. da je autor ili koautor dva (2) sveuilišna udbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) prirunika, odnosno da je na web stranici visokog uilišta postavio svoja predavanja
Izv. prof. dr. sc. objavio je dvije znanstvene knjige, jedna je odobrena za tisak i jednu je priredio. Autorske knjige: 1. Belaj, Branimir (2004). Pasivna
reenica, Filozofski fakultet, Osijek, 165 str. 2. Belaj, Branimir (2008). Jezik, prostor
i konceptualizacija, Shematina
znaenja hrvatskih glagolskih prefiksa, Filozofski fakultet, Osijek, 319 str. 3. Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran. Kognitivna gramatika
hrvatskoga jezika, knjiga prva, Imenska
sintagma i sintaksa padea, Disput, Zagreb (u tisku) Urednike knjige: Brdar, M., Omazi, M., Belaj, B., Kuna, B. (2009). Lingvistika javne
komunikacije: Sociokulturni,
DA
2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem etiri (4) rada u koautorstvu sa studentom
Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj bio je mentor pri izradi 7 završnih i 7 diplomskih radova te je jedan objavljen u suautorstvu sa studentom Goranom Tanackoviem Faletarom u asopisu (a1) Suvremena lingvistika, i to: 1) Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran (2006). „Protuinjenine uvjetne reenice, mentalni prostori i metonimija u kontekstu teorije konceptualne integracije“, Suvremena lingvistika, god. 32, sv. 2, br. 62, 151-183, Zagreb
NE
3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u
Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj objavio je etiri rada (svi su u asopisima a1
DA
poslijediplomskom (doktorskom) studiju što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom asopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski studij
kategorizacije) sa studentom koji je završio Poslijediplomski doktorski studij Jezikoslovlja osjekoga Filozofskog fakulteta, i to: 1) Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran (2007). „Jedan mogui teorijski model pristupa analizi jezinoga posuivanja“, Jezikoslovlje, 8, 1, 5-25, Osijek 2) Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran (2010). „Konceptualnosemantiki temelji gramatikih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku“, Suvremena lingvistika 70, Zagreb, 147- 172 3) Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran (2011). „Cognitive foundations of emotion verbs complementation in Croatian”, Suvremena lingvistika 72, Zagreb, 153-169 4) Belaj, Branimir, Tanackovi Faletar, Goran (2012). “U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike jedinstven teorijski model?”. Lingua
Montenegrina 9, 1, 51-84 4. da je odrao najmanje sedam (7)
priopenja na znanstvenim skupovima, od toga najmanje etiri (4) priopenja na meunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na meunarodnom znanstvenom skupu
Izv.prof.dr.sc. Branimir Belaj odrao je etrnaest (14) priopenja na meunarodnim znanstvenim skupovima i jedno na domaim.
DA
KLASA: 112-02/13-01/22 URBROJ: 2158-83-02-13-12 Osijek, 19. prosinca 2013. Na temelju lanaka 93. stavka 2. podstavka 2. i 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine” br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13) i sukladno lanku 43. Statuta Filozofskoga fakulteta i Pravilnika Sveuilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o izboru u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetniko-nastavna, nastavna, suradnika i struna zvanja i odgovarajua radna mjesta od 10. srpnja 2012. (proišeni tekst), a na temelju pozitivnog Izvješa Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 13. prosinca 2013. Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta na 3. sjednici u akademskoj 2013./2014. odranoj 18. prosinca 2013., pod tokom 4. dnevnog reda donijelo je sljedeu
O D L U K U 1. Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj bira se u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog podruja humanistikih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane kroatistika, na Filozofskom fakultetu u sastavu Sveuilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 2. Prof. dr. sc. Branimir Belaj izabran je na vrijeme od 5 godina u skladu s lankom 102. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (”Narodne novine” 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13). 3. Ova Odluka stupa na snagu nakon potvrde izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od strane Senata Sveuilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, sukladno lanku 93. stavku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13).