Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj Životopis, znanstvena, nastavna i stručna djelatnost

Branimir Belaj rođen je u Osijeku 7. kolovoza 1973. U istom je gradu pohađao osnovnu i srednju školu. Maturirao je školske godine 1991/1992. Studij Hrvatskoga jezika i književnosti upisao je školske 1992/1993. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je i diplomirao 1996. godine. Od školske 1997/1998. godine radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, najprije kao izvanjski suradnik, a u ožujku 1998. izabran je u suradničko zvanje mlađega asistenta i održavao vježbe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski književni jezik. Iste je školske godine (1997/1998) upisao Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1999. godine uspješno obranio kvalifikacijski magistarski rad pod naslovom Semantičko-sintaktički i semantičko-leksički pasiv u hrvatskom

standardnom jeziku pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjković (mentor), prof. dr. sc. Marko Samardžija (predsjednik) i prof. dr. sc. Josip Silić (član). Time je stekao status doktorskoga pristupnika (doktoranda) te upisao V. i VI. semestar doktorskoga studija. Disertaciju pod naslovom Gramatički i leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku obranio je u lipnju 2001. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjković (mentor), prof. dr. sc. Josip Silić (predsjednik) i doc. dr. sc. Ivan Jurčević (član). Od školske 1999/2000. godine povjereno mu je samostalno vođenje predmeta Jezične vježbe. God. 2001. izabran je za višega asistenta na kolegijima Jezične vježbe i Kognitivna lingvistika koji je najprije vodio kao izborni predmet, a potom i kao obvezni. Poslije toga 1. 1. 2004. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na istim kolegijima. Trenutno je nositelj kolegija Osnove jezične kulture, Kognitivna

gramatika, Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 te Suvremene lingvističke teorije na studiju Hrvatskoga jezika i književnosti osječkoga Filozofskog fakulteta. Na istom fakultetu od listopada 2006. godine sudjeluje i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju

Jezikoslovlja, kao nositelj kolegija Europski strukturalizam, Kognitivna lingvistika (do 2012.) te Fonologija, a kao gost predavač 2007. godine sudjelovao je i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. do 2013. bio je voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Sudjelovao je kao izlagač na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i suradnik je na jednom znanstvenom projektu. Član je Hrvatskoga društva za primijenjenu

lingvistiku (HDPL) i Međunarodnoga udruženja kognitivnih lingvista za slavenske jezike (SCLA). Također je od 2002. godine i član Uredništva časopisa Jezikoslovlje. U Upisniku znanstvenih djelatnika RH zaveden je pod brojem 221435.

Nastavna, znanstvena i stručna djelatnost

1. Nastavna djelatnost Od školske 1997/1998. do školske 1999/2000. godine Belaj je izvodio vježbe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski književni jezik (1. i 2. godina), a od školske 1999/2000. do 2001/2002. na predmetu Jezične vježbe (1. godina). Od školske 2001/2002. uz Jezične vježbe pokreće i kolegij Kognitivna lingvistika (4. godina), najprije kao izborni, a od školske 2002/2003. kao obvezni. Od školske 2005/2006. vodi jezične vježbe po novom (bolonjskom) programu preimenovane u Osnove jezične kulture (1. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija) na kojem drži i predavanja. Od školske

2007/2008. drži i izborni kolegij Kognitivna gramatika (3. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija), a od školske 2009/2010. nositelj je i dvaju obveznih kolegija na Prevoditeljskom smjeru engleskoga jezika i književnosti Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 kao i još jednoga izbornoga kolegija na prvoj godini Diplomskoga studija hrvatskoga jezika i književnosti (jednopredmetni i dvopredmetni) pod nazivom Suvremene lingvističke teorije. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju Jezikoslovlja izvodi nastavu na predmetima Europski strukturalizam, Fonologija, Kognitivna lingvistika (do 2012.) i Kognitivna gramatika (radionica). Kao gost predavač 2007. godine sudjelovao je i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom izrađeno je i obranjeno 7 završnih, 7 diplomskih i 2 doktorska rada (treći je u izradi) od kojih je jedan diplomski rad modificiran i u koautorstvu objavljen u časopisu Suvremena lingvistika. U svim studentskim anketama o vrednovanju nastavnika i asistenata, koje provodi Rektorat Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Branimir Belaj ocijenjen je iznimno visokim ocjenama, a u prilogu Izvještaju dostavljamo posljednju anketu iz školske 2012/2013. godine za kolegije Osnove jezične kulture i Hrvatski jezik za prevoditelje 1 koji su održani u zimskom semestru te akademske godine. 2. Znanstvena djelatnost U znanstvenoj djelatnosti do izbora u zvanje docenta B. Belaj bio je najviše usredotočen na problematiku pasiva u hrvatskome jeziku, pokušavajući tu složenu problematiku promatrati metodologijom kognitivne lingvistike i funkcionalne sintakse, kojima se već u to vrijeme sve više posvećuje. Osobitu pozornost zaslužuju njegova istraživanja tzv. leksičkoga pasiva, tj. pasivnoga značenja koje se izražava nominalnim strukturama (npr. Sve je to pod nadzorom i sl.), problematika vremenske vrijednosti pasivnoga predikata te detaljna podjela tematskih uloga u kontekstu proučavanja semantičkoga ustrojstva pasivne rečenice. U razdoblju nakon izbora u zvanje docenta Branimir Belaj nastavlja se baviti problematikom pasiva, uključujući u to bavljenje i proučavanje struktura s bezličnim i obezličenim glagolima odnosno struktura s dativnim dopunama koje imaju semantička i pragmatička svojstva subjekta te uopće „pasiviziranih“ struktura u hrvatskome jeziku. Bavi se također, i to vrlo uspješno, i nekim općim pitanjima kognitivne lingvistike, posebno uspješno pitanjima proučavanje metonimije, koja spadaju među najzanimljivija pitanja što se razmatraju u okvirima toga teorijsko-metodološkoga pristupa jeziku. Najviše je međutim pozornosti posvetio proučavanju jednoga područja koje je u kroatistici izrazito zanemareno, a koje se pokazalo vrlo prikladnim za kognitivistički pristup. Riječ je o području glagolskih prefikasa odnosno području proučavanja sintaktičkih, leksičkih i pragmatičkih aspekata prefigiranih glagola. Sve je to došlo do punoga izražaja osobito u njegovoj odličnoj i originalnoj knjizi Jezik, prostor i koceptualizacija. Shematična značenja hrvatskih glagolskih prefiksa. Toj problematici pristupa s kognitivističkom pretpostavkom da među glagolima tvorenim istim prefiksom mora postojati određena značenjska veza, odnosno da ti glagoli tvore skup polisemnih odnosa. Osim tih dvaju područja B. Belaj pokazuje da se uspješno može baviti i pitanjima normiranja i kodifikacije (posebice pitanjima pravopisne i tzv. leksičke norme) odnosno pitanjima jezičnoga posuđivanja. Od izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj nastavio je i intenzivirao rad na opisu ustrojstva hrvatskoga jezika metodologijom kognitivne gramatike. Štoviše on se velikim brojem (autorskih i suautorskih) radova s toga područja nametnuo kao vodeći hrvatski kroatist kognitivističkoga usmjerenja. To se u najvećoj mjeri odnosi na knjigu Kognitivna

gramatika hrvatskoga jezika (napisanu u suautorstvu s dr. sc. Goranom Tanackovićem Faletarom) koja je izuzetno važna za cijelu jezikoslovnu kroatistiku jer predstavlja prvi (i

dosad jedini) sustavan opis imenske sintagme i padežnoga sustava metodologijom kognitivne gramatike. Pristupnik je do sada objavio ukupno 2 knjige i jedna mu je odobrena za tisak, 15 radova (a1) i 15 radova (a2) što ukupno čini 30 radova. Poslije izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj sudjelovao je na 7 znanstvenih skupova (2 međunarodna u inozemstvu i 5 s međunarodnim sudjelovanjem u Hrvatskoj), i to prilozima: 1. „A preliminary semantic analysis of the Croatian dative and its syntactic implications“, međunarodni znanstveni skup Cognitive Linguistics between Universality and Variation, Dubrovnik, 30.9-1.10. 2008. 2. „Prostorni odnosi kao temelj padežnih značenja-o važnosti i mogućnostima primjene lokalističkih teorija padeža“, Drugi hrvatski sintaktički dani, Osijek 13. – 15. 11. 2008. 3. „The conceptual-semantic basis of grammatical relations: the case of the Croatian predicate instrumental”, godišnja konferencija Slavističkoga lingvističkog društva (SLS), Zadar, 3.-6. 9. 2009. 4. „Kognitivni temelji komplementacije glagola za izražavanje emocija u hrvatskome jeziku”, Treći hrvatski sintaktički dani, Osijek 11.-13. 11. 2010. 5. „Kognitivna gramatika i vrste riječi“, Sarajevski filološki susreti I, Sarajevo 9.-10. 12. 2010. 6. “O kognitivnim temeljima položaja modifikatora, determinatora i kvantifikatora u imenskoj sintagmi“, Četvrti hrvatski sintaktički dani, Osijek, 8.-10. 11. 2012. 7. „Nekoliko temeljnih napomena o sintaktičko-semantičkom ustrojstvu imenske sintagme: kognitivnogramatički pristup“, Sarajevski filološki susreti II, Sarajevo, 13.-15. 12. 2012. I dalje je suradnik na međunarodnom znanstvenom projektu voditelja prof. dr. sc. Marija Brdara „Kognitivnolingvistički pristup polisemiji u hrvatskome i drugim jezicima“. Napisao je jednu znanstvenu knjigu koja je prošla recenzentski postupak i odobrena je za tisak u izdavačkoj kući Disput, a objavio je petnaest (15) znanstvenih radova (tri (4) u časopisima (a1), tri (3) u zborniku radova s inozemne konferencije (a1), jedan (1) u zborniku radova s konferencije održane u Hrvatskoj s međunarodnim sudjelovanjem i s međunarodnom recenzijom (a2), tri (3) u zbornicima radova posvećenima prof. dr. sc. Ivi Pranjkoviću, prof. dr. sc. Miloradu Nikčeviću i prof. dr. sc. Branki Brlenić Vujić (a2), četiri (4) kao poglavlja u knjizi te 3 stručna rada. U nastavku se daje prikaz knjige i najvažnijih članaka dr. sc. Branimira Belaja u razdoblju poslije izbora u zvanje izvanrednog profesora. 1. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran: Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika,

knjiga prva, Imenska sintagma i sintaksa padeža, Disput, Zagreb, (u tisku), ISBN 978-953-260-212-8 Knjiga Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika – Imenska sintagma i sintaksa padeža sastoji se od uvodnoga poglavlja te triju središnjih dijelova: dijela posvećenog vrstama riječi, dijela o imenskoj sintagmi te dijela koji se bavi sintaksom i semantikom hrvatskoga padežnog sustava. U uvodnom poglavlju naslovljenom Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela opisuje se teorijsko-metodološki okvir kojemu pripada kognitivna gramatika. U njemu se govori o obilježjima koja kognitivna gramatika dijeli općenito s drugim funkcionalnim pristupima, a na osnovi kojih se jasno i nedvosmisleno odvaja od formalnih pristupa, u prvom redu generativno-transformacijskoga koji počiva na tezi o autonomiji gramatike. Također se unutar funkcionalne grane uspostavlja i razlika između tzv. tradicijskoga funkcionalizma i

konstrukcijskih pristupa kojima pripada i kognitivna gramatika, a govori se i o sličnostima i razlikama unutar samih konstrukcijskih pristupa, posebno o razlikama između kognitivne gramatike i ostalih, užekonstrukcijskih, modela. Također se pojašnjavaju osnovni kognitivnogramatički pojmovi i njihovi odnosi kako bi se skicirao metodološki aparat na kojem su utemeljeni analitički i sintetički postupci u središnjem dijelu ove knjige. U drugom poglavlju, Vrste riječi, daje se pregled kognitivnogramatičkoga pristupa vrstama riječi, s naglaskom na imenicama kao središnjoj sastavnici imenske sintagme. Posebno su problematizirane gradivne, zbirne i imenice pluralia tantum kao i relacijske u dijelu o hibridnim vrstama riječi, i to primarno u kontekstu utjecaja značenjskih aspekata na njihove gramatičke karakteristike. Pored općepoznatih gramatičkih osobina vrsta riječi koje ne osporava nijedna teorija, kognitivna gramatika fokusira se na univerzalne značenjske aspekte pojedinih vrsta riječi. Točnije rečeno, kognitivna gramatika, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom, problematici vrsta riječi pristupa s konceptualnosemantičkoga gledišta i dijeli ih u dvije temeljne skupine: nominalne profile i relacijske predikacije koje se dalje dijele na atemporalne relacije i procese. S obzirom na tu podjelu, najprije se prikazuju najvažnije postavke o temeljnim vrstama riječi (imenicama, pridjevima, prilozima i glagolima) kao prototipovima u pojedinim skupinama, a potom se problematiziraju ostale vrste riječi u hrvatskom jeziku koje se mogu smatrati graničnim kategorijama, svojevrsnim, manje ili više, hibridnim tipovima vrsta riječi, te se govori o mogućnostima njihova uklapanja u zadane teorijsko-metodološke okvire. Kao što je već rečeno, u analizi je najviše prostora posvećeno imenicama. Sljedeća su dva poglavlja posvećena imenskoj sintagmi. Prvo je naslovljeno Semantički

aspekti ustroja imenske sintagme i u njemu se aktualizira opozicija između tipa / varijanta na kojoj počiva razlika između imenice i imenske sintagme, pri čemu je od presudne važnosti koncept usidrenja odnosno uspostave mentalnoga kontakta govornika i sugovornika s referentom imenske sintagme. U skladu s tim posebna se pozornost posvećuje elementima usidrenja u hrvatskom jeziku – determinatorima i kvantifikatorima – te njihovim vrstama. Detaljno se također razrađuje i ikoničnost ustroja višestrukosloženih imenskih sintagmi. Poglavlje Sintagmatski (strukturni) aspekti ustroja imenske sintagme predstavlja drugi dio analize hrvatske imenske sintagme i pokazuje na koji se način jednostavnije simboličke jedinice ulančavaju i integriraju u složenije strukture, tvoreći tako mrežu konstrukcija od pojedinačnih morfema do konstrukcijskih shema koje predstavljaju najopćenitiji gramatički obrasci s visokoshematičnim semantičkim i fonološkim polom. Najprije se govori o odnosu glave, modifikatora i dopune – trima osnovnim kognitivnogramatičkim pojmovima kada su u pitanju sintagmatski odnosi unutar konstrukcija, i to kroz prizmu četiriju temeljnih aspekata svake konstrukcije: podudaranja (korespodencije), profilacije, elaboracije te konstituentnosti odnosno naravi različitih sintaktičkih kategorija kao konstrukcijskih sastavnica koje sudjeluju u oblikovanju složenijih struktura. Na kraju poglavlja govori se o temeljnim konstrukcijskim shemama imenske sintagme koje proizlaze iz njihova odnosa, shemama čije će specifičnije elaboracije biti predmet analize u dijelu o sintaksi padeža. Drugi temeljni dio knjige tiče se sintakse i semantike padeža, a započinje poglavljem Semantičke uloge – nastanak, recepcija, razrada i gramatičke implikacije koje se bavi problematikom semantičkih (tematskih) uloga odnosno dubinskih padeža koje je nezaobilazno u proučavanju padežne problematike. Ono je odigralo iznimno važnu ulogu u raslojavanju i razvoju kako formalnih tako i funkcionalnih pristupa gramatici, a u funkcionalnim je pristupima ono postalo temelj proučavanja odnosa sintakse i semantike. Stoga ovo poglavlje daje sustavan pregled njihove geneze, kritika, razrade i važnosti u kontekstu različitih formalnih i funkcionalnih pristupa gramatičkome opisu. Središnje poglavlje ovoga dijela knjige - Sintaksa i semantika padeža - započinje sustavnim pregledom bavljenja padežnom problematikom u najrazličitijim gramatičkim tradicijama od

samih početaka lingvističke misli do današnjega vremena te skiciranjem temeljnih tendencija koje se kroz povijest mogu uočiti u različitim pristupima tom problemu, da bi se potom iscrpnom analizom jezičnih podataka uz dosljednu primjenu metodološkoga aparata kognitivne gramatike pokušala dokazati semantička motiviranost padežnoga kodiranja. Pritom se sam semantički opis, utemeljen na pretpostavci o postojanju jedinstvenih odnosno shematičnih konceptualnih ustrojstava koja objedinjuju sva specifična značenja pojedinih padeža u hrvatskome jeziku, s obzirom na svoje novine i bitne razlike postavlja u nedvosmislen odnos prema drugim, donekle srodnim, teorijskim pristupima poput strukturalističkoga koji je utemeljen na komponencijalnoj analizi jedinstvenih padežnih značenja ili pak kognitivnih pristupa koji ista značenja opisuju kroz uspostavu daleko manje izravnih poveznica u okviru tzv. semantičkih mreža. Potom se dodatno pojašnjavaju i sami kognitivni mehanizmi koji sudjeluju u procesu padežnoga kodiranja kako bi se što dosljednije osporila teza o „jakoj“ autonomiji koju zastupaju formalni pristupi gramatičkome opisu, a prema kojoj sintaksa predstavlja zasebnu jezičnoopisnu razinu odvojenu i od semantike i od pragmatike, čiji opis zahtijeva skup nedjeljivih gramatičkih primitiva strukturiranih po urođenim načelima i parametrima, neovisno o bilo kakvim izvanjezičnim čimbenicima. U skladu s tim, i sva potpoglavlja u kojima se opisuje sintaksa i semantika pojedinih padeža završavaju opisom utjecaja semantičkih odnosa na sintaktičku strukturu te uspostavom mreža padežnih značenja i hijerarhija konstrukcija u kojima se ona ostvaruju. Jednom riječju u knjizi je vrlo dosljednom metodologijom kognitivne gramatike opisano ustrojstvo imenske sintagme i sintaksa padeža u hrvatskome jeziku. Autori su u rukopisu ponudili vrlo velik broj novosti u opisu imenske sintagme (koja je u hrvatskome jeziku dosada bila vrlo slabo opisana), posebice kad je riječ o ustrojstvu apozicijskih spojeva riječi i redoslijeda imenskih sastavnica. Opis padežnoga sustava utemeljen je na lokalističkoj teoriji padeža koja je rezultirala izvanredno zanimljivim i više nego uvjerljivim rezultatima, pa je stoga knjiga u cjelini izuzetno vrijedno znanstveno djelo koje predstavlja prvi sustavan opis imenske sintagme i padežnoga sustava hrvatskoga jezika metodologijom jedne suvremene lingvističke teorije. 2. Belaj, Branimir: „Leksik i identitet“, zbornik radova Jezični varijeteti i nacionalni

identiteti, Badurina, Lada, Pranjković, Ivo, Silić, Josip (eds.), Disput, Zagreb, 2009., 253-267, ISBN 978-953-260-054-4 U ovom izvornom znanstvenom radu analizira se odnos leksika i nacionalnoga identiteta, pri čemu se leksik, kao temeljni nositelj značenja u jeziku i kao riznica kulturološkoga i civilizacijskoga iskustva promatra jedno od najmoćnijih sredstava manipulacije identitetom naroda, posebno kod tzv. „malih naroda“ i u osjetljivim godinama neposredno nakon formiranja samostalne države. U takvim sociolingvističkim prilikama, u kojima se posljednjih dvadesetak godina našao i hrvatski jezik, izbor riječi u različitim komunikacijskim situacijama ne predstavlja samo činjenicu jezičnoga opredjeljenja nego postaje po jezik i, u ovom slučaju, jezikoslovnu kroatistiku u cjelini, bitan, vrlo opasan i štetan oblik politikantstva i kvazipolitičkoga deklariranja. Polazeći od konteksta i značenja, mikro i makrostilova odnosno polifunkcionalnosti i slojevitosti standardnoga jezika kao najrelevantnijih kriterija pri normiranju leksika, s gledišta se suvremene standardologije u ovom članku kritički sagledavaju negativni utjecaji političkih prilika na leksik i leksičku normu, utjecaji koji su posljednjih godina često rezultirali negativnim aspektima jezičnoga purizma utemeljenoga na neelastičnim kriterijima i postavkama tradicijske standardologije koja uzor u prvom redu traži u jeziku „dobrih starih“ pisaca. S obzirom na ovako postavljenu osnovnu tezu gdje su načelima tradicijske filologije suprotstavljena načela suvremene lingvistike, u članku se također preispituje i svrhovitost pojma leksičke norme, koju bi, po autorovu mišljenju, trebalo izbjegavati, a u raspravama o leksiku trebalo bi govoriti o normativnim načelima

utemeljenima na uporabnom kontekstu koji s gledišta depolitizirane jezične kulture može i mora biti jedini relevantan determinator izbora riječi. U članku se također na nekoliko primjera, a na temelju recentnijih, u prvom redu kognitivnih, pristupa leksiku i leksičkoj semantici uopće, kategorija tuđica u hrvatskom jeziku nijansira prema kontekstualnoj svrhovitosti pojedinih tuđica te joj se pristupa kao kategoriji ustrojenoj na temelju efekta prototipa, što je bitna novina u odnosu na dosadašnje spoznaje. 3. „Prostorna značenja na razini složene rečenice“, zbornik radova 37. seminara Zagrebačke slavističke škole Prostor u jeziku/Književnost i kultura šezdesetih, Mićanović, Krešimir (ed.), Zagreb, 2009, 43-67, ISBN 978-953-175-337-1 U ovom se također izvornom znanstvenom radu metodologijom lokalističkih teorija i kognitivne lingvistike analizira pitanje implikacija prostornih odnosa na razini složene rečenice u hrvatskom jeziku. Analiza obuhvaća i zavisno i nezavisnosložene rečenice, a kao važnom se teorijskom spoznajom ovoga članka pokazuje da je prostor kao jedna od temeljnih kognitivnih domena u samoj srži semantičke interpretacije gotovo svih tipova hrvatske složene rečenice bilo preko jezično konkretiziranih veznih sredstava bilo preko metaforičkih značenja kojima se na interkategorijalnoj razini uspostavlja veza prostora s apstraktnijim značenjima kao što su vrijeme, uzrok, način, uvjet itd. 4. Belaj, Branimir: „Prostorni odnosi kao temelj padežnih značenja - shematičnost i polisemija hrvatskoga prijedložno-padežnog izraza od+genitiv“, Sintaksa padeža, zbornik radova znanstvenoga skup Drugi hrvatski sintaktički dani, Birtić, Matea, Brozović Rončević, Dunja (eds.), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010., 15-33, ISBN 978-953-6637-58-4 Ovaj je izvorni znanstveni rad posvećen analizi hrvatskih genitivnih izraza s prijedlogom od. To se prijedložno-padežno značenje u lokalističkim teorijama padeža najčešće smatra ablativnim podznačenjem (ili potpadežom) jednoga od temeljnih semantičkih padeža – padeža SMJERA. Osnovna je pretpostavka svih lokalistički utemeljenih padežnih teorija da su prostorna značenja temelj svim ili barem većini apstaktnijih značenja koja se potom u vezu s prototipnim prostornim značenjima dovode različitim tipovima semantičkih ekstenzija, a prema principu natkategorijalne odnosno interkategorijalne lokalizacije. U članku se na primjeru spomenutog prijedložno-padežnog izraza metodologijom kognitivne gramatike ide korak dalje od dosadašnjih spoznaja te se dokazuje pretpostavka o zajedničkom prostornom značenjskom temelju kao visokoshematičnom značenju ablativnosti prepoznatljivom u svim specifičnijim padežnim izrazima s navedenim prijedlogom. Na taj se način polisemičnost, a samim tim i logika te motiviranost (nearbitrarnost) odnosa koji vladaju u jeziku, pokazuje puno čvršćom od one indirektne utemeljene na principu značenjskih lanaca, gdje se jedno značenje izvodi iz drugoga, a iz čega slijedi da ne postoji izravna značenjska veza između prototipnih na početku i rubnih značenjskih ostvaraja na kraju lanca. 5. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran: „Konceptualnosemantički temelji gramatičkih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku“, Suvremena

lingvistika, sv. 36, br. 70, Zagreb, 2010, 147-172, ISSN 0586-0296, UDK 811.163.42'367.625 165.194:811.163.42'373.611 Polazeći od opće pretpostavke da morfološki označeni padeži u sustavima flektivnih jezika ne predstavljaju semantički „prazne“ kategorije, već im se mogu pridružiti jedinstvena značenja shematične naravi, ovaj izvorni znanstveni članak metodološkim aparatom kognitivne

gramatike opisuje opće značenje i jednu vrlo zanimljivu gramatičku funkciju instrumentala u hrvatskome jeziku – onu imenskoga dijela predikata. U prvome dijelu rada opisuje se (u skladu s definicijama pojmova trajektora, orijentira, shematičnosti i specifičnosti u kognitivnoj gramatici) značenje instrumentala (ponajprije u odnosu prema nominativu kao padežu čistoga imenovanja, tj. subjektu/trajektoru u kontekstu jednostavne rečenice, ali i prema drugim, kosim padežima), dok se u drugome dijelu rada ispituju sintaktičke implikacije tako uspostavljenoga značenjskoga modela te se analizira funkcija predikatnoga instrumentala prijelaznih i neprijelaznih glagola u odnosu na konkurentne padeže – nominativ i prijedložni akuzativ. U skladu sa semantičkim opisom instrumentala u prvome dijelu rada utvrđuju se razlozi zbog kojih je upravo tom nesamostalnom padežu pripala konkurentna funkcija kodiranja imenskoga dijela predikata. Vrlo uvjerljiva objašnjenja mogu se pritom pronaći u samoj prirodi ljudske konceptualizacije i upravo je u tome izniman znanstveni doprinos ovoga članka koji na još jednom jezičnostrukurnom fenomenu dokazuje konceptualnoznačenjsku motiviranost gramatičkih odnosa. 6. Belaj, Branimir: „Shematic meaning of the Croatian verbal prefix iz-, meaning chains and syntactic implications“, Cognitive linguistics: Convergence and Expansion, Brdar,Mario, Gries, Stefan Th., Žic Fuchs, Milena (ur.), Amsterdam; Philadelphia: John Benjamins, 2011, 115-149, ISBN 978-90- 272-2386-9 978-90-272-8454-9 Nasuprot tradicijskim pristupima koji polaze od pretpostavke da glagoli tvoreni istim prefiksom tvore skup homonimnih odnosa, u ovom se izvornom znanstvenom radu predlaže uspostava shematičnoga značenja ekstralokalnosti kao zajedničkoga značenja svim glagolima tvorenima prefiksom iz- i njegovim alomorfima is-, iš-, iž-, i- i iza-, značenja koje ujedinjuje različita specifična značenja tih glagola. Raspon toga shematičnog značenja kreće se od prototipnih (npr. izaći, izvaditi) prema sve rubnijim (npr. ispeći, istući, ispolitizirati) primjerima. U tom smislu kognitivni model analize determinatora prostornih odnosa utemeljen na semantičkim mrežama omogućuje da se glagolima tvorenima istim prefiksom pristupi kao polisemnoj kategoriji, no ovaj rad predstavlja bitan odmak od kognitivnolingvističke tradicije koja značenjsku vezu među različitim glagolima tvorenim istim prefiksom uspostavlja neizravno preko značenjskih lanaca, što rezultira nedostatkom izravne značenjske povezanosti prototipnih i rubnijih primjera. Uspostavom jedinstvenoga shematičnoga značenja taj se nedostatak uklanja jer se među takvim glagolima uspostavlja puno čvršća, izravna veza. Drugi dio rada posvećen je analizi sintakse glagola tvorenih prefiksom iz-, gdje se vrlo utemeljeno dokazuje semantička uvjetovanost različitih sinaktičkih anomalija koje rastu proporcionalno odmaku od prototipnih ostvaraja shematičnoga značenja ekstralokalnosti. 7. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran: „Cognitive foundations of emotion verbs complementation in Croatian”, Suvremena lingvistika, sv. 38, br. 72, Zagreb, 2011, 153-169, ISSN 0586-0296, UDK 811.163.42'367.62 165.94:81'376.625 159.942.3:81'367.625 U ovome se izvornom znanstvenom članku metodološkim aparatom kognitivne gramatike analizira komplementacija glagola za izražavanje emocija u hrvatskome jeziku. Polazeći od psiholoških istraživanja kategorizacije ljudskih emocija koja uz osnovnu podjelu na pozitivne i negativne emocije kao bitan kategorizacijski kriterij navode i njihov intenzitet te viši ili niži stupanj aktivacijskoga potencijala, ovaj rad u jasnu i nedvosmislenu vezu dovodi visokoshematične koncepte utemeljene na dinamici prostornih odnosa koji objedinjuju različita specifična značenja pojedinih padeža (koncept ishodišta u slučaju genitiva, koncept usmjerenosti u slučaju dativa, koncept cilja u slučaju akuzativa i koncept paralelizma u

slučaju instrumentala) s padežnim kodiranjem dopuna glagola za izražavanje emocija. Na taj se način primjerice analizira i objašnjava čvrsta povezanost znanja o svijetu i koncepta udaljavanja s genitivnim kodiranjem glagolskih dopuna u primjerima tipa stidjeti se

koga/čega, dok se u primjerima tipa ponositi se kim/čim motivacija za instrumentalno

kodiranje dopuna pronalazi u korelaciji drukčijega afektivnoga iskustva sa shemom paralelizma. Analizom tih i brojnih drugih primjera nedvosmisleno se, vrlo uvjerljivo i argumentirano ukazuje na činjenicu da je padežno kodiranje glagolskih dopuna semantički motivirano, čvrsto usidreno u znanju o svijetu i svakodnevnim psihofizičkim iskustvima, a samim time i duboko prožeto prostornim konceptima. 8. Belaj, Branimir: „Gramatika i značenje“, Zbornik Milorada Nikčevića: između dviju

domovina, Lukić, Milica, Sabljić, Jakov (eds.), Filozofski fakultet, Osijek, 2011, 479-517, ISBN 978-953-314-031-5, UDK 81'36'37 Problematika koja se obrađuje u ovom preglednom znanstvenom radu tiče se jednoga od najintrigantnijih i najsloženijih pitanja u suvremenoj lingvistici – pitanja odnosa gramatike, značenja i jezične uporabe, tj. sintakse, semantike i pragmatike u gramatičkom opisu jezika. U prvom dijelu daje se pregled najvažnijih teorijsko-metodoloških postavki o odnosu gramatike i značenja u suvremenim gramatičkim teorijama, od rane teorije generativne gramatike do današnjih kognitivnolingvističkih pristupa odnosno konstrukcijskih gramatika. Drugi dio rada posvećen je teorijskom pitanju autonomnosti gramatike, pri čemu se razlučuju 'slaba' i 'jaka' autonomija te se daju argumenti u prilog tezi o 'slaboj' autonomiji. Rad je vrlo dobar sintetski prilog proučavanju odnosa gramatike i značenja kako u formalnim tako i u različitim funkcionalnim pristupima. 9. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran: „Space, Conceptualization and Case Meaning: A Cognitive Account of the dative in Croatian“, Cognitive Linguistics between

Universality and Variation, M. Brdar, I. Raffaelli, M. Žic Fuchs (eds.), Cambrige Scholars Publishing, 2012, 53-93, ISBN (10): 1-4438-4057-2, ISBN (13): 978-1-4438-4057-6 Osnovna ideja vodilja ovoga izvornoga znanstvenog rada jest pokazati kako se sva specifična dativna značenja, i to kako u besprijedložnoj tako i u prijedložnoj uporabi, na predodžbenoj razini mogu uklopiti u shematični koncept usmjerenosti budući da je dativnim referentima uvijek inherentan neki aspekt te jedinstvene sheme. U skladu s tim smatra se da je povezanost samoga dativa s generičkim konceptom usmjerenosti snažnija i u spoznajnom smislu temeljnija od povezanosti između tog padeža i njegovih specifičnih značenja koja se, kako je rečeno, ustvari izvode iz uporabnih konteksta te u tom smislu nisu inherentna samomu padežu. S druge strane navedene činjenice promatraju kao dokaz sustavnoga i jasnoga utjecaja konceptualnosemantičkih čimbenika i njihovih odnosa na gramatička ustrojstva, a taj se utjecaj opisuje i dokazuje u okvirima brojnih, s formalnoga aspekta vrlo raznolikih, tipova konstrukcija koje se, za razliku od hrvatske gramatičke tradicije gdje se u pravilu ne uspostavlja nikakva značenjska veza među različitim padežnim značenjima, promatraju u okvirima mreže polisemnih odnosa koju ujedinjuje već spomenuti generički koncept usmjerenosti. U tom smislu ovaj članak predstavlja i bitan pomak u odnosu na kognitivnolingvističku tradiciju opisa dativnih značenja (npr. Dąbrowska 1997, Palić 2006, Šarić 2008) koji zadnjom razinom shematičnosti smatraju koncepte osobe mete i osobne sfere, a u koje se ne uklapaju alativna značenja. Uvođenjem u raspravu još shematičnijih koncepata usmjerenosti i iz njega izvedenoga koncepta blizine, alativna značenja više ne predstavljaju anomaliju u sustavu dativnih značenja.

10. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran: “U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike jedinstven teorijski model?”. Lingua Montenegrina 9, 1, Podgorica, 2012, 51-84, ISSN 1800-7007, UDK 811.163.4’36 Predmet su ovoga preglednog rada kognitivnolingvistički pristupi gramatici, objedinjeni nazivom konstrukcijske gramatike. U prvome dijelu rada konstrukcijske gramatike promatraju se u kontekstu funkcionalnih pristupa gramatici te se raspravlja o sličnostima i razlikama u odnosu na osnovne postavke tzv. tradicijskoga funkcionalizma odnosno funkcionalnih gramatika te generativne gramatike. Drugi dio rada posvećen je analizi samih konstrukcijskih gramatika te se predlaže njihova podjela na konstrukcijske gramatike u užem smislu, koje bi predstavljali npr. teorijski modeli A. Goldberg (1995, 2006) i W. Crofta (2001), i konstrukcijske gramatike u širem smislu koje bi onda obuhvaćale i kognitivnu gramatiku (Langacker 1987, 1991), a s obzirom na neke zajedničke temeljne postavke koje ta teorija dijeli s užekonstrukcijskim modelima, ali i velik broj postavki po kojima se ona od njih razlikuje. 11. Tanacković Faletar, Goran, Belaj, Branimir: “O nekim općim konceptualnim i semantičkim odredbama subjekta u hrvatskom jeziku”, Sanjari i znanstvenici, zbornik

radova u čast Branke Brlenić Vujić, Lijović, Marica (ed.), Filozofski fakultet, Osijek, 2013, 625-657, ISBN/ISMN 978-953-314-051-3, UDK 811.163.42’367.332.6 U ovom se izvornom znanstvenom radu sustavno prikazuje tradicionalna gramatička kategorija subjekta u kontekstu karakterističnih značenjskih odnosa, tj. konceptualnosemantičkih parametara kojima je uvelike determinirana i sama mogućnost ostvarivanja navedene kategorije. U skladu s ključnim pretpostavkama i metodologijom kognitivne gramatike, ti se odnosi promatraju kao temeljno polazište kojim je samo ostvarivanje gramatičkih kategorija u komunikaciji nedvojbeno motivirano i u velikoj mjeri predodređeno, a kada je u pitanju subjekt u hrvatskome jeziku, ta determiniranost u središnjem se dijelu rada prikazuje analizom konkretnih konceptualnosemantičkih parametara i njihova utjecaja na odabir rečeničnoga subjekta u nizu primjera koji se mogu smatrati reprezentativnima s obzirom na pitanja postavljena u uvodnom dijelu. Analizom rečeničnih konstrukcija različitoga stupnja ovjerenosti dokazuje se kako se neobilježenost, veća ili manja obilježenost i neovjerenost u pojedinim primjerima može pripisati upravo izboru subjekta i (ne)poštivanju konceptualnosemantičkih zakonitosti i parametara kojima je taj izbor uvjetovan. Za tu svrhu u radu se primjenjuju različite hijerarhijske ljestvice sintaktičko-semantičkih relacija kao što su ljestvica semantičkih uloga, empatijska ljestvica, hijerarhija odnosa lika i pozadine te ljestvica određenosti. U zaključku se, a s obzirom na utvrđene konceptualnosemantičke činjenice, utvrđuje koje je ključno obilježje, usprkos osobitostima i međusobnoj različitosti analiziranih rečeničnih subjekata, svim pripadnicima navedene kategorije nedvojbeno zajedničko. Rad je stoga vrijedan, inovativan i teorijski utemeljen prilog proučavanju gramatičke kategorije subjekta u hrvatskom jeziku. 12. Belaj, Branimir: “O vremenu i vremenskim značenjima u hrvatskom jeziku”, Vrijeme u jeziku-Nulti stupanj pisma, Zbornik radova 41. seminara Zagrebačke slavističke škole, Pišković, Tatjana, Vuković, Tvrtko (eds.), Filozofski fakultet, Zagreb, 2013.11-32, ISBN 978-953-175-465-1 U ovom izvornom znanstvenom radu metodologijom kognitivne lingvistike na primjerima hrvatskoga i drugih jezika analiziraju se tri temeljna načina konkretiziranja prošloga,

sadašnjega i budućega vremena – horizontalni, vertikalni i kružni. U hrvatskom se jeziku o vremenu uglavnom govori preko horizontalne osi metaforama PROŠLOST JE IZA i BUDUĆNOST

JE ISPRED, ali navode se i rjeđi slučajevi vertikanoga i kružnoga opojmljivanja vremena. U vezi s metaforama PROŠLOST JE IZA i BUDUĆNOST JE ISPRED, kao dvjema temeljnim metaforama na kojima počiva horizontalno opojmljivanje vremena, analiziraju se i neki suprotni primjeri, poput primjerice priloga prekjučer i preksutra, koji u analizu uključuju dvije suprotne deiktičke orijentacije: orijentaciju nasuprot govorniku i orijentaciju u liniji s govornikom. Također, uz temeljnu konceptualnu metaforu VRIJEME JE PROSTOR, analiziraju se i najčešće podmetafore za konceptualizaciju vremena u hrvatskom jeziku, poput metafora VRIJEME JE OBJEKT KOJI SE KREĆE U PROSTORU, VRIJEME JE NAŠE KRETANJE PO NEKOJ PROSTORNOJ PUTANJI, SLIJED DOGAĐAJA ILI VREMENSKIH ODSJEČAKA JE SLIJED PREDMETA U PROSTORU, VRIJEME JE SPREMNIK te VRIJEME JE TVAR. Upravo po vrlo detaljnoj analizi vremenskih metafora kao i po drukčijem osvjetljavanju nekih vremenskih značenja, ovaj je članak vrijedan prinos proučavanju odnosa vremena i prostora u hrvatskom, ali i u drugim jezicima. 13. Kuna, Branko, Belaj, Branimir: “O kategoriji egzistencijalnosti u hrvatskom jeziku”, A tko to ide?, Hrvatski prilozi XV. međunarodnom slavističkom kongresu, Turk, Marija, Opašić, Maja (eds.), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2013, 85-98, ISBN 978-953-169-258-8 Egzistencijalnost je višeslojna semantička kategorija koja uključuje promjenjiva značenja ponajprije postojanja, a zatim bivanja i prisutnosti sa svim svojim razvojnim fazama. Veoma često značenje svih egzistencijskih modela i glagola interpretira se pomoću „lokalizacije“, smještanja bilo kojeg pojma u prostor i/ili vrijeme. U teorijama različitih izvorišta gotovo aksiomatski te se dvije kategorije određuju jedna drugom. U ovom izvornom znanstvenom radu raspravlja o mogućnostima iskazivanja kategorije egzistencijalnosti u hrvatskom jeziku, ponajprije njezinim prototipnim ostvarajima pomoću egzistencijskih glagola biti, imati i postojati. Posebna se pozornost posvećuje odnosu kategorije egzistencijalnosti s kategorijama prostora i posvojnosti, pri čemu se dolazi do važnih i inovativnih spoznaja o prožimanju tih kategorija u hrvatskom jeziku. 3. Stručna djelatnost Branimir Belaj objavio je 6 stručnih radova, i uredio je jednu knjigu. Recenzirao je dvadesetak članaka za časopise Suvremena lingvistika, Jezikoslovlje, Fluminensia i Slovo te neke članke u knjigama objavljenima u inozemstvu kao i u zbornicima HDPL-a. Recenzirao je 3 knjige, i to: Gramatika i predočavanje - Uvod u kognitivnu lingvistiku Elżebiete Tabakowske, Metonymy in Grammar-Towards Motivating Extensions of Grammatical

Categories and Constructions M. Brdara te Ogledi / studije / susreti. Apologetika

crnogorskoga jezika, M. Nikčevića. Tri puta bio je izlagač na Zagrebačkom lingvističkom

krugu, a sudjelovao je i na još nekoliko javnih predavanja i predstavljanja knjiga. Pod njegovim su mentorstvom uspješno obranjena tri doktorska rada. Od 2006. godine član je Organizacijskog odbora 1. međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatski sintaktički dani, a od 2008. do 2010. godine i Organizacijskoga odbora godišnjega međunarodnog skupa HDPL-a. Od 2003. godine član je Uredništva časopisa Jezikoslovlje koji izdaje Filozofski fakultet u Osijeku, od 2006. do 2009. godine član Vijeća Poslijediplomskoga doktorskog studija Jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2008. do 2013. godine voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Osijek, 12. prosinca 2013. Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja prof. dr. sc. Loretana Farkaš Brekalo, predsjednica prof. dr. sc. Ivan Balta, član prof. dr. sc. Mario Brdar, član prof. dr. sc. Zlatko Miliša prof. dr. sc. Ana Pintarić, članica Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 31000 Osijek L. Jägera 9 Razmatrajući prijavu na natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana kroatistika, Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja, slijedom Odluke Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Osijeku o raspisivanju natječaja od 3. srpnja 2013. podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dana 5. lipnja 2013. dao je suglasnost za raspisivanje natječaja i izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, znanstvena grana kroatistika (Klasa: 112-02/13-01/2, Urbroj: 2158-83-02-13-293). Na natječaj objelodanjen dana Narodnim novinama, te 18. srpnja 2013. u Glasu Slavonije, na mrežnim stranicama Fakulteta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, znanstvena grana kroatistika, pristupnik izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj podnio je prijavu dana 18. srpnja 2013. (Klasa: 112-02/13-01/22 Urbroj: 2158-83-02-13-8). Prijavi za natječaj priložio je svu potrebitu dokumentaciju koja se prilaže uz ovo izvješće. Životopis Branimir Belaj rođen je u Osijeku 7. kolovoza 1973. U istom je gradu pohađao osnovnu i srednju školu. Maturirao je školske godine 1991/1992. Studij Hrvatskoga jezika i književnosti upisao je školske 1992/1993. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je i diplomirao 1996. godine. Od školske 1997/1998. godine radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, najprije kao izvanjski suradnik, a u ožujku 1998. izabran je u suradničko zvanje mlađega asistenta i održavao vježbe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski književni jezik. Iste je školske godine (1997/1998) upisao Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1999. godine uspješno obranio kvalifikacijski magistarski rad pod naslovom Semantičko-sintaktički i semantičko-leksički pasiv u hrvatskom

standardnom jeziku pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjković (mentor), prof. dr. sc. Marko Samardžija (predsjednik) i prof. dr. sc. Josip Silić (član). Time je stekao status doktorskoga pristupnika (doktoranda) te upisao V. i VI. semestar doktorskoga studija. Disertaciju pod naslovom Gramatički i leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku obranio je u lipnju 2001. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Ivo Pranjković (mentor), prof. dr. sc. Josip Silić (predsjednik) i doc. dr. sc. Ivan Jurčević (član). Od školske 1999/2000. godine povjereno mu je samostalno vođenje predmeta Jezične vježbe. God. 2001. izabran je za višega asistenta na kolegijima Jezične vježbe i Kognitivna lingvistika koji je najprije vodio kao izborni predmet, a

potom i kao obvezni. Poslije toga 1. 1. 2004. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na istim kolegijima. Trenutno je nositelj kolegija Osnove jezične kulture, Kognitivna

gramatika, Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 te Suvremene lingvističke teorije na studiju Hrvatskoga jezika i književnosti osječkoga Filozofskog fakulteta. Na istom fakultetu od listopada 2006. godine sudjeluje i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju

Jezikoslovlja, kao nositelj kolegija Europski strukturalizam, Kognitivna lingvistika (do 2012.) te Fonologija, a kao gost predavač 2007. godine sudjelovao je i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. do 2013. bio je voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Sudjelovao je kao izlagač na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i suradnik je na jednom znanstvenom projektu. Član je Hrvatskoga društva za primijenjenu

lingvistiku (HDPL) i Međunarodnoga udruženja kognitivnih lingvista za slavenske jezike (SCLA). Također je od 2002. godine i član Uredništva časopisa Jezikoslovlje. U Upisniku znanstvenih djelatnika RH zaveden je pod brojem 221435. Nastavna, znanstvena i stručna djelatnost 1. Nastavna djelatnost Od školske 1997/1998. do školske 1999/2000. godine Belaj je izvodio vježbe iz fonetike i fonologije te morfologije na predmetu Suvremeni hrvatski književni jezik (1. i 2. godina), a od školske 1999/2000. do 2001/2002. na predmetu Jezične vježbe (1. godina). Od školske 2001/2002. uz Jezične vježbe pokreće i kolegij Kognitivna lingvistika (4. godina), najprije kao izborni, a od školske 2002/2003. kao obvezni. Od školske 2005/2006. vodi jezične vježbe po novom (bolonjskom) programu preimenovane u Osnove jezične kulture (1. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija) na kojem drži i predavanja. Od školske 2007/2008. drži i izborni kolegij Kognitivna gramatika (3. godina jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija), a od školske 2009/2010. nositelj je i dvaju obveznih kolegija na Prevoditeljskom smjeru engleskoga jezika i književnosti Hrvatski jezik za prevoditelje 1 i 2 kao i još jednoga izbornoga kolegija na prvoj godini Diplomskoga studija hrvatskoga jezika i književnosti (jednopredmetni i dvopredmetni) pod nazivom Suvremene lingvističke teorije. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju Jezikoslovlja izvodi nastavu na predmetima Europski

strukturalizam, Fonologija, Kognitivna lingvistika (do 2012.) i Kognitivna gramatika (radionica). Kao gost predavač 2007. godine sudjelovao je i u izvođenju nastave na Poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom izrađeno je i obranjeno 7 završnih, 7 diplomskih i 2 doktorska rada (treći je u izradi) od kojih je jedan diplomski rad modificiran i u koautorstvu objavljen u časopisu Suvremena lingvistika. U svim studentskim anketama o vrednovanju nastavnika i asistenata, koje provodi Rektorat Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Branimir Belaj ocijenjen je iznimno visokim ocjenama, a u prilogu Izvještaju dostavljamo posljednju anketu iz školske 2012/2013. godine za kolegije Osnove jezične kulture i Hrvatski jezik za prevoditelje 1 koji su održani u zimskom semestru te akademske godine. 2. Znanstvena djelatnost U znanstvenoj djelatnosti do izbora u zvanje docenta B. Belaj bio je najviše usredotočen na problematiku pasiva u hrvatskome jeziku, pokušavajući tu složenu problematiku promatrati metodologijom kognitivne lingvistike i funkcionalne sintakse, kojima se već u to vrijeme sve više posvećuje. Osobitu pozornost zaslužuju njegova istraživanja tzv. leksičkoga pasiva, tj. pasivnoga značenja koje se izražava nominalnim strukturama (npr. Sve je to pod nadzorom i sl.), problematika vremenske vrijednosti pasivnoga predikata te detaljna podjela tematskih uloga u kontekstu proučavanja semantičkoga ustrojstva pasivne rečenice.

U razdoblju nakon izbora u zvanje docenta Branimir Belaj nastavlja se baviti problematikom pasiva, uključujući u to bavljenje i proučavanje struktura s bezličnim i obezličenim glagolima odnosno struktura s dativnim dopunama koje imaju semantička i pragmatička svojstva subjekta te uopće „pasiviziranih“ struktura u hrvatskome jeziku. Bavi se također, i to vrlo uspješno, i nekim općim pitanjima kognitivne lingvistike, posebno uspješno pitanjima proučavanje metonimije, koja spadaju među najzanimljivija pitanja što se razmatraju u okvirima toga teorijsko-metodološkoga pristupa jeziku. Najviše je međutim pozornosti posvetio proučavanju jednoga područja koje je u kroatistici izrazito zanemareno, a koje se pokazalo vrlo prikladnim za kognitivistički pristup. Riječ je o području glagolskih prefikasa odnosno području proučavanja sintaktičkih, leksičkih i pragmatičkih aspekata prefigiranih glagola. Sve je to došlo do punoga izražaja osobito u njegovoj odličnoj i originalnoj knjizi Jezik, prostor i koceptualizacija.

Shematična značenja hrvatskih glagolskih prefiksa. Toj problematici pristupa s kognitivističkom pretpostavkom da među glagolima tvorenim istim prefiksom mora postojati određena značenjska veza, odnosno da ti glagoli tvore skup polisemnih odnosa. Osim tih dvaju područja B. Belaj pokazuje da se uspješno može baviti i pitanjima normiranja i kodifikacije (posebice pitanjima pravopisne i tzv. leksičke norme) odnosno pitanjima jezičnoga posuđivanja. Od izbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Branimir Belaj nastavio je i intenzivirao rad na opisu ustrojstva hrvatskoga jezika metodologijom kognitivne gramatike. Štoviše on se velikim brojem (autorskih i suautorskih) radova s toga područja nametnuo kao vodeći hrvatski kroatist kognitivističkoga usmjerenja. To se u najvećoj mjeri odnosi na knjigu Kognitivna gramatika

hrvatskoga jezika (napisanu u suautorstvu s dr. sc. Goranom Tanackovićem Faletarom) koja je izuzetno važna za cijelu jezikoslovnu kroatistiku jer predstavlja prvi (i dosad jedini) sustavan opis imenske sintagme i padežnoga sustava metodologijom kognitivne gramatike. Pristupnik je do sada objavio ukupno 2 knjige i jedna mu je odobrena za tisak, 15 radova (a1) i 15 radova (a2) što ukupno čini 30 radova. 3. Stručna djelatnost Branimir Belaj objavio je 6 stručnih radova, i uredio je jednu knjigu. Recenzirao je dvadesetak članaka za časopise Suvremena lingvistika, Jezikoslovlje, Fluminensia i Slovo te neke članke u knjigama objavljenima u inozemstvu kao i u zbornicima HDPL-a. Recenzirao je 3 knjige, i to: Gramatika i predočavanje - Uvod u kognitivnu lingvistiku Elżebiete Tabakowske, Metonymy in

Grammar-Towards Motivating Extensions of Grammatical Categories and Constructions M. Brdara te Ogledi / studije / susreti. Apologetika crnogorskoga jezika, M. Nikčevića. Tri puta bio je izlagač na Zagrebačkom lingvističkom krugu, a sudjelovao je i na još nekoliko javnih predavanja i predstavljanja knjiga. Pod njegovim su mentorstvom uspješno obranjena tri doktorska rada. Od 2006. godine član je Organizacijskog odbora 1. međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatski sintaktički dani, a od 2008. do 2010. godine i Organizacijskoga odbora godišnjega međunarodnog skupa HDPL-a. Od 2003. godine član je Uredništva časopisa Jezikoslovlje koji izdaje Filozofski fakultet u Osijeku, od 2006. do 2009. godine član Vijeća Poslijediplomskoga doktorskog studija Jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2008. do 2013. godine voditelj Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Odlukom Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti 19. studenoga 2013. pristupnik dr. sc. Branimir Belaj izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstveno polje filologije. Pristupnik je priložio pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete.

Od propisanih uvjeta Rektorskoga zbora (Narodne novine br. 106/06.) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora pristupnik treba ispuniti četiri (4) od osam (8) uvjeta, a izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj u cijelosti ispunjava pet (5) uvjeta Rektorskoga zbora te jedan djelomično, što se vidi iz donje tablice. Popis uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema Odluci Rektorskoga zbora Uvjeti Rektorskog zbora (preuzeto iz Odluke Rektorskoga zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstvena nastavna zvanja koja je donesena na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju „Narodne novine br. 123/03., 105/04., 174/04., 2/07., 45/09. i 63/11.)

UVJET ISPUNJAVA DA – NE

1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja

Izv. prof. dr. sc. objavio je dvije znanstvene knjige, jedna je odobrena za tisak i jednu je priredio. Autorske knjige: 1. Belaj, Branimir (2004). Pasivna

rečenica, Filozofski fakultet, Osijek, 165 str. 2. Belaj, Branimir (2008). Jezik, prostor

i konceptualizacija, Shematična

značenja hrvatskih glagolskih prefiksa, Filozofski fakultet, Osijek, 319 str. 3. Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran. Kognitivna gramatika

hrvatskoga jezika, knjiga prva, Imenska

sintagma i sintaksa padeža, Disput, Zagreb (u tisku) Uredničke knjige: Brdar, M., Omazić, M., Belaj, B., Kuna, B. (2009). Lingvistika javne

komunikacije: Sociokulturni,

pragmatički i stilistički aspekti, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku-Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb-Osijek

DA

2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom

Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj bio je mentor pri izradi 7 završnih i 7 diplomskih radova te je jedan objavljen u suautorstvu sa studentom Goranom Tanackovićem Faletarom u časopisu (a1) Suvremena lingvistika, i to: 1) Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran (2006). „Protučinjenične uvjetne rečenice, mentalni prostori i metonimija u kontekstu teorije konceptualne integracije“, Suvremena lingvistika, god. 32, sv. 2, br. 62, 151-183, Zagreb

NE

3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u

Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj objavio je četiri rada (svi su u časopisima a1

DA

poslijediplomskom (doktorskom) studiju što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski studij

kategorizacije) sa studentom koji je završio Poslijediplomski doktorski studij Jezikoslovlja osječkoga Filozofskog fakulteta, i to: 1) Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran (2007). „Jedan mogući teorijski model pristupa analizi jezičnoga posuđivanja“, Jezikoslovlje, 8, 1, 5-25, Osijek 2) Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran (2010). „Konceptualnosemantički temelji gramatičkih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku“, Suvremena lingvistika 70, Zagreb, 147-172 3) Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran (2011). „Cognitive foundations of emotion verbs complementation in Croatian”, Suvremena lingvistika 72, Zagreb, 153-169 4) Belaj, Branimir, Tanacković Faletar, Goran (2012). “U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike jedinstven teorijski model?”. Lingua

Montenegrina 9, 1, 51-84 4. da je održao najmanje sedam (7)

priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu

Izv.prof.dr.sc. Branimir Belaj održao je četrnaest (14) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima i jedno na domaćim.

DA

KLASA: 112-02/13-01/22 URBROJ: 2158-83-02-13-12 Osijek, 19. prosinca 2013. Na temelju članaka 93. stavka 2. podstavka 2. i 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine” br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13) i sukladno članku 43. Statuta Filozofskoga fakulteta i Pravilnika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o izboru u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta od 10. srpnja 2012. (pročišćeni tekst), a na temelju pozitivnog Izvješća Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 13. prosinca 2013. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na 3. sjednici u akademskoj 2013./2014. održanoj 18. prosinca 2013., pod točkom 4. dnevnog reda donijelo je sljedeću

O D L U K U 1. Izv. prof. dr. sc. Branimir Belaj bira se u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane kroatistika, na Filozofskom fakultetu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 2. Prof. dr. sc. Branimir Belaj izabran je na vrijeme od 5 godina u skladu s člankom 102. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (”Narodne novine” 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13). 3. Ova Odluka stupa na snagu nakon potvrde izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od strane Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, sukladno članku 93. stavku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11 i 94/13).

O b r a z l o ž e n j e Na osnovi suglasnosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku od 5. lipnja 2013. (Klasa: 112-02/13-02/2 Urbroj: 2158-60-01-13-293) Fakultetsko je vijeće na sjednici održanoj 3. srpnja 2013. donijelo odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane kroatistika. Na natječaj objavljen 17. srpnja 2013. u Narodnim novinama, a 18. srpnja 2013. u Glasu Slavonije, na mrežnim stranicama Fakulteta, Sveučilišta i Zavoda za zapošljavanje, za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog