K filozofiji odgoja

  • View
    87

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of K filozofiji odgoja

Milan Poli: K filozofiji odgoja

Nakladnika:Znamen Sunakladnik: Institut za pedagogijska istraivanja Filozofskog fakluteta Sveuilita u Zagrebu Za Nakladnika: Boris Drandi Recenzenti: Josip Marinkovi Nedjeljko Kujundi Lektor: Kruno Zakarija Korektura: Kruno Zakarija Milan Poli Kompjutorski slog i prijelom: Kruno Zakarija Tisak: M&D Zagreb Naklada: 600 primjeraka Milan Poli

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb 130.2:37 POLI, Milan K filozofiji odgoja / Milan Poli. Zagreb : Znamen : Institut za Pedagogijska istraivanja Filozofskog fakulteta Sveuilita U Zagrebu, 1993. 128 str. ; 20 cm Bibliografija: str. 121-123 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6008-01-7. ISBN 953-175-020-3 931203085

2

Milan Poli

K FILOZOFIJI ODGOJA

ZNAMEN & Institut za pedagogijska istraivanja Zagreb 1993.

3

4

Sadraj

Uvod O pojmu odgoja Sofisti proturjenosti odgoja kao profesije Sokrat potvrda slobode i odgovornosti, ali i opasnost od dogmatizma Platon od odgoja k potpunoj manipulaciji Aristotel odgoj izmeu teorije i prakse Thomas Morus humanizam kakvog se bolje uvati Tommaso Campanella izreena tajna idealne drave Claude-Henri de Sain-Simon nenapisano poglavlje Rober Owen moralizator samo prividno Charles Fourier erotiki pristup svijetu Odgoj za pluralizam i pluralizam u odgoju Navedena djela Biljeka o tekstovima Kazalo imena

9 15 23 31 41 53 67 73 79 87 101 117 121 125 127

5

6

Da odgoj uostalom ne moe biti sluba bilo kakovoj politikoj tvorbi, da ne moe biti sluba dravi niti u dravi organiziranom narodu, proizlazi ve iz ogranienja takve slube, a to je ogranienje u najotrijoj opreci s bivstvom odgojnog nastojanja i djelovanja. Pavao Vuk-Pavlovi

7

Pravom odgajalatvu ne moe naelno nikakovo zemaljsko carstvo povui granice. To utoliko manje, to svaka drava, dok nastoji da se odri, moe da bude samo dotle povoljno tlo za kulturu dok ova ne spreava irenje dravne moi. Politika trpi bivstveno kulturna nastojanja samo dotle dokle se ona dadu podvri slubi politikim ciljevima. Tako e i drava nastojati da kulturnom stvaralatvu postavi zapreke, koje, opet, odgajalatvo ne moe da odobri. Pavao Vuk-Pavlovi

8

UvodIako je u europskoj filozofiji od samoga njezinog poetka odgoju pridavano znaajno mjesto, filozofija je odgoja jedna od najmlaih filozofijskih disciplina. Filozofski tek treba propitati zato je tome tako. No svijest o tome da je "pouka kao in prva praksa filozofije" (27. Marinkovi, J./1983; str. 15), odnosno da je filozofija u biti paideia (8. Despot, B./1991.), polako ali uporno napreduje i postaje osnovom na kojoj e se filozofija odgoja, vjerujem, konano uspostaviti, te postati ravnopravnom s drugim tradicionalnim filozofijskim disciplinama. Da se to dogodi to prije, bitno je kako za odgoj tako i za filozofiju samu jer, niti je ozbiljno bavljenje odgojem vie mogue bez filozofije, niti je ozbiljno bavljenje filozofijom mogue zaobilaenjem ili marginalizacijom pitanja o odgoju. To naroito vrijedi tamo gdje, kao to je to sluaj u nas, pedagogija sebe predstavlja posebnom znanou u sustavu znanosti i to kao opu znanost o odgoju koja ne samo da izuava odgojne fenomene, nego otvoreno pretendira na to da bude "normativna zananost" o odgoju, tj. "znanost i o onome to jest i o onome to bi tek trebalo biti" (45. Vukasovi, A./1984; str. 354-356). Kao takva pedagogija je djelomino prisvojila predmet filozofije, tj. upravo etike, pristupajui mu meutim na potpuno nefilozofski nain - kao neemu misaono ve razrijeenom - to je za pedagogiju bilo neupitno i toboe filozofski konano domiljeno jer je politiki i ideoloki bilo zadano. Zaista je vie nego indikativno da je jedini u nas napisani udbenik moralnog odgoja napisao autor koji je pedagog po strunom profilu.1 Dakako da je za takvo stanje u nas suodgovorna i filozofija, ili bolje reeno oni koji se njome bave, jer je ovakvo nekompetentno zadiranje u podruje filozofije bilo mogue samo zbog izostanka pravovremene i otre kvalificirane kritike takve pedagogije. Okrenuta velikim temama - fi lozofija u nas marginalizirala je pitanja odgoja, preputajui ih tako onima koji su filozofiju u odgoju tretirali kao "pomonu znanost". Nastojei se u sustavu znanosti posebno odrediti kao opa znanost o odgoju, naa je pedagogija svoju historiju (tu nije rije o povijesti iako je pedagozi - ne razlikujui pojmove - tako zovu) pisala prepisujui nefilozofski iz povijesti filozofije ono to se odnosilo na odgoj.

1

Ante Vukasovi: Moralni odgoj, Liber, Zagreb 1974.

9

Dodue slino su inile, inei to jo uvijek, mnoge druge znanosti ukoliko im je porijeklo u filozofiji, ali sa znatno blaim posljedicama, jer su im i pretenzije bile znatno umjerenije (niti jedna znanost osim pedagogije ne eli biti normativna). Naalost, pedagoko-historijski pristup filozofskim tekstovima lien je filozofskog diskurza - odnosno onoga to je kroz filozofski govor samo kritiki miljeno i stvaralaki oivljeno moglo povijesno doprijeti do nas - kao nagovijesti jo uvijek moguega koje, upravo kao mogue a ne kao dano i nuno i nadalje valja filozofski propitivati - jednostavno zato to to nije mogue initi znanstveno.2 Dakle, nije to mogue ni pedagogiji koja samu sebe razumije kao znanost o odgoju, kolikogod ona pretenciozno i nepromiljeno nastupala ne samo kao deskriptivna nego i kao "normativna znanost" o odgoju.3 Stoga ona ne nastupa ni kao filozofija odgoja ni kao praktika filozofija, dakle ni kao kritika postojeeg odgoja ni kao pokuaj njegova stvaralakog prekoraenja, nego kao znanstveni privid vladajue ideologije, tj. kao "znanstveni" opis i propis onoga to vlast oekuje od odgoja. Takvoj pedagogiji filozofija odgoja ne samo da ne treba nego joj jo i smeta, pa ukoliko joj to filozofija dozvoli sve e uiniti da je onemogui. Nije stoga udo da je bujanje pedagogije u proteklim desetljeima pratilo marginaliziranje filozofije odgoja koja se kao filozofijska disciplina u nas poela konstituirati istovremeno kad i u drugim zemljama. Vrijeme je, meutim, da se filozofija u nas vrati odgoju i da se odgoj vrati filozofiji. To, naravno, ne znai da jedna opa znanost o odgoju nije mogua i potrebna (iako ne znai niti da jest), ali svakako ostavlja otvorenim pitanje koliko je opravdano takvu znanost zvati pedagogijom. No zvala se pedagogijom ili ne, ako eli ozbiljno biti ono to se predstavlja, znanost o odgoju morat e se osloboditi izriitog normativizma koji je kao znanost kompromitira jer je neminovno

2

2 Tako za glavne aktere nae pedagogije posljednjih desetljea nije bio nikakav problem da i budunost uine predmetom svog "znanstvenog" istraivanja ime se unutar pedagogije posebno bavila "pedagogijska futurologija" (vidi: Pedagogija, uredio Pero imlea, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb 1973, str. 21). 3 Svaka je znanost dodue i protivno vlastitomu razumijevanju ne samo deskriptivna nego i normativna, jer je svako opisivanje u biti i istovremeno propisivanje toga kako opisano treba itati (razumjeti), ali to bi trebao biti predmet posebne rasprave. Pedagogijski normativizam, meutim, ima otvoreno moralistike nakane u zahtjevu za realizacijom neke odreene etike (zapravo ideologije) koju uzima kao svoju znanstvenu osnovu, pa normativizam pedagogijske znanosti nije, za razliku od ostalih znanosti, njezin neizbjean teret, ve njezino "znanstveno" odreenje.

10

dovodi u blizinu vlasti, budui da je i sam izraz elje za vlau a ne za istinom (premda vlast voli svojatati istinu) kojoj znanost po definiciji tei. Upravo je zadatak filozofije - posebno kao filozofije odgoja - da promiljajui bit odgoja kritiki osvijetli mogunosti i pokuaje njegove insturmentalizacije kako bi se, tome nasuprot, omoguilo istinsko pedagoko djelovanje. Pedagozi, pak, kojima je stalo do odgoja - to znai i do istine (ukoliko se odgoj zbiva s istinom i u istini, a ne s neistinom i u neistini), ne mogu imati nita protiv takve kritike i protiv filozofije odgoja koja bi takvu kritiku izvrila. ini se da izvjesne snage i uvjeti za to postoje4 i za nadati nam se da nita nee moi ponovno zaprijeiti ih da bi se izvrila zadaa koja predstoji, premda postoje jasni nagovjetaji da e oni koji su to dosad inili i nadalje to pokuavati - odsad samo s drukijim ideolokim predznakom. U tom je smislu i ova rasprava pokuaj doprinosa kritici odgoja, a ako je kritiko miljenje zapravo stvaralako miljenje (u to sam vrsto uvjeren da jest), onda i njegovu unapreenju. Ova rasprava smijera dakle k filozofiji odgoja kao onoj teorijskoj osnovi odgoja koja e se u odgoju najneposrednije praktiki ogledati i potvrditi kao kritika misao odgoja na djelu, ili kao odgojno stvaralatvo koje odlikuje domiljanje i promiljanje onoga to se u odgoju i s odgojem moe dogoditi. Nije mi namjera dakle bila da bilo kome dajem gotova rjeenja ili naputke o odgoju, jer bi upravo to bilo protivno onome do ega mi je stalo. To meutim ne znai da sam skrivao svoju misaonu poziciju. Naprotiv, tekst je pisan s naglaenim autorskim pristupom u osnovi kojega je misao da i sam taj pristup i njime implicirani zakljuci ne samo mogu, ve i trebaju biti izloeni kritici jednako kao to su i oni kritika odreenih pristupa i stavova. Namjera mi nije bila, dakle, docirati o odgoju sa stanovita nekoga tko zna istinu o njemu, nego tek provocirati miljenje itatelja da tu istinu sami trae. Ako im ja, dakle, nudim svoj put njezina traenja, onda to ne inim zato to mislim da je on jedini put k njoj, nego da im, dok budu iznalazili jaka ili slaba mjesta moje argumentacije (oko koje sam se ja, dakako,

4

Treba rei da se u Hrvatskoj, naroito u Zagrebu, razvila znatna djelatnost oko uspostavljanja jedne filozofije odgoja, pa ne samo da imamo odreenu knjinu produkciju, ve se ovdje pred pola desetljea, u okviru Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu utemeljila Katedra za filozofiju odgoja, a od 1990. Hrvatsko filozofsko drutvo izdaje Metodike oglede, asopis za f

Search related