24
1 OTAC TADEJ KRAJNJE SMIRENJE - IDEAL HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA "Sveti Oci kažu — ideal hrišćanskog života nije činjenje čuda, isceljenje bolnih, niti vaskrsenje mrtvih, već krajnje smirenje." U leto 1991. godine pričao je Starac Tadej sa dvojicom beogradskih studenata koji su taj razgovor snimili. Jedan od njih je rekao: Oprostite oče, da li biste blagoslovili da Vaše reči snimim, pa da se posle krepimo duševno? Pa ne, šta vredi, moje reči nisu... (ne čuje se dobro) ne vredi, odgovorio je. — Vi dolazite sa problemima ja imam mnogo problema, pa nas Gospod teši. Ja se požalim vama, vi se požalite meni i posle je dobro... Gospod uteši! Tada je toj dvojici studenata i onima koji su još tu bili govorio, možda najlepše što smo čuli, o sadašnjem stanju zemlje, o položaju čoveka na planeti, o njegovom položaju u odnosu na vreme i večnost, u odnosu na Boga. Okruženi smo tajnama Ljudi misle da su nešto, govorio je, dok, čovek nije ništa. Vladika Nikolaj kaže: "Šta je čovek? Jedna vreća smrdljivog mesa i ništa više." Ništa. Usijana glava. Nema pojma da je on truba. Da je on oruđe u rukama poganštine (padših duhova). Gospod što hoće čini sa nama, ali dao nam je delokrug, da možemo da razmišljamo i da se opredelimo da li želimo dobro ili ne. Duhovi su pali pre nego što je čovek stvoren. Mnogo vekova ranije. Nisu svi duhovi sačuvali svoj položaj. Čovek je kruna stvaranja. Stvoren je poslednji od svega što je stvoreno. Stvoren je da bude gospodar materijalnog sveta, da mu sve bude podčinjeno... Materijalni svet, kosmos, nije bio u ovakvom stanju. To je posle pada dobilo gruboću i truležnost. I ako je gruboća i truležnost, opet ima svoju lepotu... Da... Naši praroditelji su bili besmrtni. Nisu zavisili od vremena i prostora kao što mi sada zavisimo. Vidite, kretali su se kao što se kreću misli... Posle pada poremećeno je sve. Bog, budući sav Ljubav, znao je da sva stvorena razumna bića neće moći da sačuvaju svoj položaj i dao je vreme od Stvaranja sveta do Strašnoga Suda, vreme da razumna bića dođu sebi, da se vrate u naručje svome Roditelju. Da se uključe u Apsolutno Dobro, u Apsolutnu Ljubav... Ali eto, ljudima omilje više zlo nego dobro. Padša priroda! Lakše je da pomisle zlo nego dobro. Ali kad čovek pomisli zlo nema mira ni pokoja od tih misli.

Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

Embed Size (px)

DESCRIPTION

OTAC TADEJ KRAJNJE SMIRENJE - IDEAL HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA "Sveti Oci kažu — ideal hrišćanskog života nije činjenje čuda, isceljenje bolnih, niti vaskrsenje mrtvih, već krajnje smirenje." U leto 1991. godine pričao je Starac Tadej sa dvojicom beogradskih studenata koji su taj razgovor snimili.

Citation preview

Page 1: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

1

OTAC TADEJ

KRAJNJE SMIRENJE - IDEAL HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA

"Sveti Oci kažu — ideal hrišćanskog života nije činjenje čuda, isceljenje bolnih,niti vaskrsenje mrtvih, već krajnje smirenje."

U leto 1991. godine pričao je Starac Tadej sa dvojicom beogradskih studenatakoji su taj razgovor snimili. Jedan od njih je rekao:

Oprostite oče, da li biste blagoslovili da Vaše reči snimim, pa da se poslekrepimo duševno?

Pa ne, šta vredi, moje reči nisu... (ne čuje se dobro) ne vredi, odgovorio je. —Vi dolazite sa problemima ja imam mnogo problema, pa nas Gospod teši. Ja sepožalim vama, vi se požalite meni i posle je dobro... Gospod uteši!

Tada je toj dvojici studenata i onima koji su još tu bili govorio, možda najlepšešto smo čuli, o sadašnjem stanju zemlje, o položaju čoveka na planeti, onjegovom položaju u odnosu na vreme i večnost, u odnosu na Boga.

Okruženi smo tajnama

Ljudi misle da su nešto, govorio je, dok, čovek nije ništa. Vladika Nikolaj kaže:"Šta je čovek? Jedna vreća smrdljivog mesa i ništa više." Ništa. Usijana glava.Nema pojma da je on truba. Da je on oruđe u rukama poganštine (padšihduhova).

Gospod što hoće čini sa nama, ali dao nam je delokrug, da možemo darazmišljamo i da se opredelimo da li želimo dobro ili ne. Duhovi su pali prenego što je čovek stvoren. Mnogo vekova ranije. Nisu svi duhovi sačuvali svojpoložaj. Čovek je kruna stvaranja. Stvoren je poslednji od svega što je stvoreno.Stvoren je da bude gospodar materijalnog sveta, da mu sve bude podčinjeno...Materijalni svet, kosmos, nije bio u ovakvom stanju. To je posle pada dobilogruboću i truležnost. I ako je gruboća i truležnost, opet ima svoju lepotu... Da...

Naši praroditelji su bili besmrtni. Nisu zavisili od vremena i prostora kao što misada zavisimo. Vidite, kretali su se kao što se kreću misli... Posle padaporemećeno je sve. Bog, budući sav Ljubav, znao je da sva stvorena razumnabića neće moći da sačuvaju svoj položaj i dao je vreme od Stvaranja sveta doStrašnoga Suda, vreme da razumna bića dođu sebi, da se vrate u naručje svomeRoditelju. Da se uključe u Apsolutno Dobro, u Apsolutnu Ljubav...

Ali eto, ljudima omilje više zlo nego dobro. Padša priroda! Lakše je da pomislezlo nego dobro. Ali kad čovek pomisli zlo nema mira ni pokoja od tih misli.

Page 2: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

2

Kako je naš pad veliki! Čudo jedno. Strašno. Da ne možemo da dođemo sebi,niti možemo da učinimo štogod sami od sebe. Mi uopšte nemamo pojma kakonas tiranišu misaono umne sile (padši duhovi). Mislimo da su to naše misli.Muči nas zavist, zloba, mržnja. To je tiranija nad tiranijama. Neće duša to ali nemože da se oslobodi. Od malena se navikava pa je to uhvatilo veliki, dubokkoren. Sada treba to izbaciti iz sebe. Treba da se pretvoriš u ljubav. Da budešapsolutno miran, tih. Nije lako, vidiš koliko je pad čovekov strašan pad?

Čovek ne može sam bez pomoći Božije. Misli da nešto zna. Usijana glava. Svemu se otkriva iz večnosti. Svuda je tajna Božija. Mi smo okruženi tajnama. Zasebe smo ogromna tajna. Ne znamo šta smo. Odakle smo došli? Kuda idemo?Kakvo je to biće koje razmišlja, kreće se i nešto priča što zna. Nešto čuo odnekog, razmišlja, došlo mu na um. Stvara nešto, ni sam ne zna kako. Kakva je tou njemu tajna? Kako to u njemu unutrašnji organi rade bez njegove volje, i tosavršeno? A on sve svojim mislima poremeti.

Da li bolesti dolaze od greha? — pita jedan od studenata.

Zbog mislenog pada. Od misli. Svi obično misle i dobro i zlo. Kakvim semislima bavimo, takav nam je život. Duh se hrani mislima, telo fizičkomhranom.

Da li postoje naše misli i misli koje nam se ubacuju sa strane?

Sa svih strana nam se ubacuju. Sa svih strana su misleni radijusi. Kad bi nam seotkrilo, to je strašna mreža. A svako ima radio stanicu u sebi. Čovek je mnogoprecizniji aparat od radio stanice, od televizora, samo mu je funkcijaporemećena. Kako je precizno biće čovek! Kako uzvišeno! Ali ne umemo dacenimo. Ne umemo da se uključimo u izvor života, da osećamo radost života.Nego uvek nam podmeću,... neprijatelji... Prepodobnom Antoniju Gospod jeotkrio mislene radijuse kojima smo okruženi. I kad je video, on je uzdahnuo:"Gospode, ko može ovo da prođe?" I čuje glas: "Samo smerni i krotki." Do njihse oni dotiču. U njih su uključeni samo mir, tišina, Božanski radijusi, znakapsolutne Božanske snage. Ne uključuju se u negativno.

Kako naša zagađena životna sredina utiče na nas?

Eto sad kažu, baš je jadna naša Srbija, sasvim jadna. Kažu da je najvišezagađena radioaktivnim materijalom. Sad je najjača radijacija u Srbiji. Velika,neizdržljiva. Nismo bolesni, ali nemamo svežine. Ne ide. Ne može da se uklopimisao. Teško ide. Ljudi zdravi, a ne znaju šta im fali. Piju lekove, još gore. Adokle imamo još malo čistog vazduha, treba iskoristiti, ali i to je zagađeno, sve.Osobito kad se bavimo umnim radom, treba da se često duboko diše, jer mozaki srce ogromnu količinu kiseonika troše. Čim nema dovoljno kiseonika umozgu, ne možemo da "ukopčavamo". Nešto ne ide, pa se čudimo šta. Nema

Page 3: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

3

goriva dovoljno, nema kiseonika.

Eto vidiš, jedu sad otrovnu hranu. Sve smo zatrovali. Na pijaci nemaš šta dakupiš. Lepo je, ali ne smeš da kupiš. Krajem prošlog veka jedan starac je rekao:"Doći će vreme da će ljudi proizvoditi mnogo poljoprivrednih proizvoda, alineće smeti da ih jedu." Eto, došlo je vreme. Pitaju kako? Pa, otrovana nam jehrana. Otrovana telesna, otrovana i duhovna. Zatrovana deca, zatrovani i stariji.Misle ljudi ovde će da vekuju. A ono, kratak život.

Šta je to, čoveče, život? Pa, nije ništa. To je toliko kratko da se ne može nizamisliti. Čovek u mlađim godinama to ne primećuje. Ja mnogo putarazmišljam: baš smo jadni mi na zemlji, kad ne možemo da preživimo ni četirimilijarde sekundi. To bi trebalo da živimo 120 godina. Sto godina je trimilijarde sekundi. Šta je to sto godina?... Ništa... Momenat... Kratko... Živimo uvečnosti.

Inače, ovo vreme je zahvaljujući tome što se zemlja okreće oko svoje osovine ioko sunca. Ako bi sunce stalo u zenitu ne bi bilo mogućnosti da merimo vreme.Živimo u večnosti. Stalno dan. Ne bi imali odakle da počnemo. Kad ne merimovreme, vidiš da vreme ne postoji? Postoji kod nas koji smo ograničeni.

Zato u "Otkrivenju" Jovan Bogoslov kaže, onaj Anđeo što je stao jednomnogom na kopno, a drugom na more i zakleo se Višnjem, kaže, da "vremenaviše neće biti!...". Večnosti... znači, pokrenuće Gospod brzinu i materijalni svetće nestati. Znamo da materija kad dostigne brzinu svetlosti, nestaje. Pretvara seu nevidljivu energiju. Kad dostigne brzinu svetlosti, 300 hiljada kilometara načas.

Kako smo jadni. Do skora smo za tu brzinu samo znali, a nismo znali da postojiveća brzina. A sad, pošto imamo precizne aparate koji mere pokrete, sadGospod otkriva da postoji mnogo veća brzina. Čestica energije, da li ih zovufoton, da li drukčije... To se u momentu pojavi na ekranu, i odmah nestaje. Kadse samo pojavi na ekranu, on je već prešao našu galaksiju. A prečnik našegalaksije je 50 miliona svetlosnih godina. Kako je to velika razlika u brzinama.Brzina svetlosti ne može da se uporedi sa ovom brzinom. Ne može puž saekspresom. Trista hiljada sa 50 miliona svetlosnih godina. Znači, ogromnabrzina... Da... Pa duh je brži od misli. Misao je spora. Srednja brzina, a duh jeneverovatno brz... Prelazimo u večnost... Da. Hvala Bogu na svemu.

Mnogo nam je otkriveno, ali sve smo zloupotrebili. Prosto vidimo da smo samiuslovili da je nemoguće više produženje života na zemlji. Zbog otrova. Otrovalismo se... Jedan naš stručnjak koji je napisao knjigu "Planeta i civilizacija uopasnosti", Branko Kitanović, kaže: — "2000. godine na zemaljskoj kuglinećemo imati vodu za piće." Pijaća je voda od celokupne vodene mase 2 posto.

Page 4: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

4

Ne pije se 98 odsto. Kaže, neće biti mogućnosti da se voda pročisti, biće to svezatrovano. Za šta se god ljudi budu uhvatili biće sve otrovano. Kakvim setempom baca na zemaljskoj kugli, kako se izbacuje otrov. Kaže, neprijateljčovekov broj jedan su izduvni gasovi iz motornih vozila. A posle i sve drugo.Svaka fabrika izbacuje ogromne količine otrova. A i u poljoprivredi. Beogradpije otrovnu vodu. Jedan inženjer koji radi tamo u Makišu kaže: "Mi hlorišemovodu, ali je još više trujemo. Ne vredi. Bakterije i bacili lako se odstrane, aliotrovi ne mogu da se odvoje." Filtriraj ga koliko hoćeš, pročisti, prokuvaj, radišta hoćeš — otrov, svuda oko nas je otrov. A čim ne bude vode za piće gasi seživot. Organizam je 70 posto vode. Poljoprivreda je napredovala mnogo, alimnoga drveta su nestala. Brest je odavno nestao. Pričaju u T..... četinarskašuma, počeli vrhovi da se suše. Radijacija jaka, ili planinski izvori otrovani.Otrovane su nam kiše, skroziraju zemlju. Zemlja otrovana. Otrovali smo se...Hvala Bogu.

A ljudima, sve im je malo. Sve im je malo. Počelo je još odmah posle padanaših praroditelja. Odmah je bilo krvoproliće.

Kain je ubio svog mlađeg brata Avelja samo iz zavisti. Što se Aveljeva žrtvaprima, a njegova ne. Odatle je sve počelo. I dan danas. Nema se mira. Svi neštotraže kao da će vekovati, a nema ništa. Ništa... Ništa... Izgleda da je kraj došao.Ovakvim tempom te fabrike truju okolinu i neće moći dugo da se živi.

Hvala Bogu još ima ptica... Ali mnoge su vrste nestale... sve se više uništava igasi život... Pa nije tajna. Pre desetinu godina kad padne sneg ovako veliki, kadje mesečina, skupi se puno zečeva, čitavi krugovi. Sneg veliki, oni natapkali,napravili krug, tu gde je čistina, gde nema drveća jure se, gone jedan drugogatamo, prevrću se u snegu, igraju se. Raduju se. Radost života. Životinje imajuradost života. Mi ih poremetimo i mutimo. Oni imaju radost života, a mi imamosvega i svačega i nismo zadovoljni. Oni se ne brinu, ne spremaju ambare za žito,ništa, i opet ih Gospod hrani. Malo grickaju tamo, grančice, nađu negde tamozaštitu, spavaju. Blagodarni Bogu. A mi ne. Ptica stalno slavi Boga. Počela ranoujutro u tri sata da peva i do devet sati ne prestaje. U devet sati malo se utišaju,tek onda idu da traže hranu, a i mlade moraju da nahrane... Posle opet peva. Njuniko ne tera da peva.

Ona peva. Da li je neko sluša, da li ne sluša ona peva... A mi namršteni, nosnaduven. Nije nam do pevanja, ni do čega. Treba da se ugledamo na ptice. Uveksu vesele. A mi? Nama nešto smeta. A šta nam smeta? Ne smeta ništa. Je litako?

Tako je, odgovara student. Mi sami sebi smetamo kaže otac.

Oče, zanima nas kako da poznamo volju Božiju u životu. Kako da se

Page 5: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

5

opredelimo da li da se zaposlimo na jednoj ili na drugoj strani, da li da seženimo ili da se ne ženimo?

Gospod nam sam otvara put. Otkriva kako je Njegova sveta volja. Javlja seNjegova sveta volja preko roditelja. Ako budemo slušali roditelje ići će svedobro i biće blagosloveno, ako im se protivimo, nema ništa. Ide, ide, ali više idenatraške nego napred. Na primer, ti si zavoleo neku devojku pa hoćeš po svakucenu. A otac i majka kažu: "Ma sine nije ona za tebe." Ali ne vredi, zavezaovrag um, zarobio te i oće, oće. "Ma nije sine to za tebe" kažu roditelji. "Naći ćuja tebi drugu." Ma neće, hoće po svaku cenu. Uzmu se. Misli ideal. Vole se,kroz neko vreme izgustira se, to prođe i nema ništa.

Najbolje je kad se roditelji ranije dogovore, kad nije velika razlika u godinama, iako se nikad nisu videli, kad se sastanu najbolje je. Kad se razvije ljubav ubraku. Tada se ne ulazi u brak sa planom, imaju blagoslov roditelja i posle idenajbolje... Brak, nije to neki lep život, sladak... Još kako je gorak. Tek poslevidiš da nisi slobodan. Da si vezan, još kako vezan. Upregnut u kola i moraš davučeš jer biju. Deca traže. Moraš da vučeš hteo, ne hteo. A kad si bio slobodan,drugo si mislio... a sad moraš, ne samo za sebe, nego za mnoge da misliš.

Postoje dva puta u životu: monaštvo ili brak, ili postoji još neki put? Kako dasaznam šta je za mene pravi put?

Monaštvo ne može svako da primi. Da. Monaški život nije lak. Život na zemljiuopšte nije lak, ma koliko da su povoljni uslovi. Onaj koji je živeo kako je hteoi kako mu je srce želelo, to je Solomon, car Solomon, sin cara Davida. Četrdesetgodina je vladao, ni sa kim nije ratovao. Nagrađen je mudrošću od Gospoda. Onje podigao i hram Jerusalimski. Dolazili su kod njega sa svih strana sveta da gačuju... i on sam kaže: "Što god sam zaželeo srcem, sve sam ispunjavao. Želeosam da imam lepih vinograda, nasadio sam. Palate, i to sam sve imao. Imao samspremnu vojsku najsavremeniju u Jerusalimu." Ali ni sa kim nije ratovao, —kaže otac. Dalje kaže: "Želeo sam da imam dosta zlata i srebra i to mi je Gospoddao. Raznim životom sam počeo da živim da vidim ima li neka trajna utehaovde na zemlji pa da produžim tako... I vidim da je ovde na zemlji sva taštinanad taštinama i muka duhu. Nema utehe. Trajne..." Eto vidiš, to kaže Solomon.Mudra osoba. Znači, imaj šta hoćeš, budi šta hoćeš, ništa više ti ne vredi.Kratko, kao da uopšte nisi postojao. Mislio si da si posisao mudrost ovogasveta. Usijana glava. A kad bi mogao da vidiš sa strane, kočoperiš se kao ćuran,a nema ništa (smeje se). Prazna glava...

Jeste. Ko je taj na zemaljskoj kugli bio ili će biti, ko će biti univerzalni znalacsvega? Niko. Svako se u nekom pravcu usavršava, nešto sastavlja i tako bivamojedna celina. Ljudi obožavaju filozofe, razne naučnike sveta, stalno citirajunjihove reči. Niko ne obraća pažnju da je Bog obećao našim praocima da će

Page 6: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

6

poslati izbavitelja sveta da nas dovede u prvobitno stanje. Niko nije znao da ćeto sam Bog biti. Jer samo može Onaj Koji nas je stvorio da nas dovede uprvobitno stanje, ko će drugi? I došao je i nisu ga primili...

Eto, mi smo se krstili u Hrista Gospoda, hrišćani smo po formi a ne onako kakonas Gospod želi. Nema ništa u nama dobro. Čim mi znamo da mislimo zlo i dase gnjevimo, i da omalovažavamo bližnjega svog, nema ništa... A čitali su, aline razumeju. Ko je od filozofa i od naučnika sveta mogao da kaže za sebe: "Jasam Put, Istina i Život." To niko nije mogao da kaže. I da kaže: "Ja sam hlebživota." Ili: "Ko veruje u mene ima život večni." Ali, ljudi uskogrudi. Malorazumeju, malo shvataju. Sve im je bliže laž nego istina.

Mi mislimo da imamo neku vrednost... Ništa ne vrediš. Jeste. Savršenstvohrišćanskog života, tako Sveti Oci kažu, savršenstvo hrišćanskog života jestekrajnje smirenje. Krajnje smirenje. Oni su nagrađeni blagodaću Božijom. Onajko je smiren i krotak, on se ne ljuti. I ako ga grdiš, ti se gnjeviš, on te žali štotako mučiš sebe.

Recite nam za kraj ima li neki lek za nas pale i bolesne? Još kako. Da slušate.Da se smirite i da slušate. Onaj ko je smiren i krotak i sluša. Šta narod kaže:"Ko sluša, puna guša." Onaj ko sluša, on je smiren. A čim se protivimo, odmahćeš da primetiš kako ti neprijatelj stornira život. Ne ide, pa ne ide...

Oče, moji su razvedeni, mama me je uvela u veru... otac je protiv Boga. Kogada slušam? — pita jedna devojka.

Pa dobro, nije tvoje da li se roditelji slažu ili ne slažu, da li se svađaju, da li sudobri ili nisu dobri, za tebe oni moraju da budu svetinja. Da bi ti imalablagoslov Božiji, da ti bude dobro. Jeste. Ne smemo ni mislima vređati roditelje.A oni, kako se ponašaju prema nama, to je njihova stvar. Ima roditelja koji subili tako drastični, koji su mučili svoju decu. Dva brata su tako imali dobrumajku, pa im kaže da poštuju oca, iako on... da bi dobili blagoslov Božiji. Sadoni rade tamo u "Litasu" u Požarevcu, ne daju nikome da o njihovom ocu neštokaže. Niko ne sme da ga vređa. Dva brata kažu: "Naš otac je za nas svetinja."Teške su dane života proveli, otac nije imao milosti prema njima, ali eto vidiškako ih je Bog blagoslovio i puni su života. Blagodarni, zahvalni Bogu. JerGospod je blagoizvoleo da kroz naše roditelje dođemo u svet. Kakvi su oni, oniće za to odgovarati pred Bogom, odgovaraće i za nas. A mi za njih neodgovaramo. Mi ćemo odgovarati kako smo i da li smo ih poštovali. Duhovnasituacija na zemlji je jako loša zbog toga što se i mala deca do pet godinaprotive roditeljima.

Zato nam ovako ide što niko ne poštuje roditelje. Na celoj planeti je istasituacija... "Svetigora"

Page 7: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

7

O CILJU ŽIVOTA

Beseda održana u Svetosavskom domuAlmaške crkve u Novom Sadu, 1997. g.

Oprostite mi ukoliko poneki put u toku večerašnje besede skrenem sa teme.Sami vidite kakav je naš život ovde na zemaljskoj kugli. Mi Hrišćani želimospasenje kako sebi, tako i svojim bližnjima i čeznemo za savršenstvom. Oni kojinisu religiozni žele da postignu savršenstvo u materijalnoj sferi života.

Ja sam od rane mladosti pošao da poslužim Gospodu. Bio sam slabog zdravlja,pa sam mislio da ovo malo kratkog života provedem onako kako to Gospodtraži. Hvala Bogu što me je od samog početka uputio kod onih trudbenika,Rusa, u manastir Miljkovo. U manastiru su većinom bili izbeglice, Rusi,monasi, a među njima bilo je i svetih ljudi; i pošto sam bio još dete, sve što sumi kazivali ja sam prihvatao.

Celoga života mučila me misao o cilju ovoga života, pitao sam se čemu vodiovaj život, da li je to što se čovek trudi da postigne materijalna bogatstva, dajede i da pije, da li je to sve? Hvala Bogu, u žitiju Svetog Serafima Sarovskog,Svetitelj objašnjava da je cilj našega života vraćanje u naručje svome OcuNebeskom, da bi mi, ljudi na zemlji, bili kao što su na nebu anđeli, rukovođeniDuhom Svetim. Pošto smo mi deca palih roditelja, mnogo nam je lakše daskrenemo sa pravog puta, nego li da se odreknemo mnogih negativnihpostupaka koje smo u toku života, u porodičnom krugu stekli. Iako smo mikopija naših roditelja, koji nisu bili savršeni ni sposobni da nam pruže ononajlepše, nego smo mi od roditelja i posle, kasnije kroz život, mnoge nepravdevideli i doživeli, mnoge bolove srca. Zato svi mi težimo savršenstvu, i svimanam je želja da otkrijemo šta je cilj ovoga života. Mi to otkrivamo postepeno,kao što kažu Sveti Oci: "Vera u nama postepeno raste." Jedan od Svetih Otaca isam kaže: "Ova moja vera, sad kad sam u godinama, prema veri koju sam imaokao mlad, ono u mladosti bila je prosto nevera." Naša vera postepeno raste i kadse učvrsti u Gospodu ona je silna i moćna. Sad se u svetu mnogo što šta dešava.Mnogo smo čuli o protestantima. Oni su otpali od zapadne crkve, a sa IstočnomCrkvom se nisu nikad ujedinili, i uveli su mnogo novotarija u svoju veru.Protestanti se trude i mole, razvili su misionarstvo tako jako, čak jače odkatoličke crkve, ali oni nisu svesni, niti znaju, da su pod rukovodstvom duhovapod nebom. Svi oni koje protestanti privedu u Hrišćanstvo su automatskiuključeni u negativnu energiju i pod vlašću su palih duhova.

Kakve su nam misli, takav nam je i život

Apostol Pavle kaže, ti kažeš da veruješ, ajde pokaži svoju veru od svojih dela. Isatana veruje pa drhće, ali se protivi. Protivi se svakom dobru. Mnogi ovde na

Page 8: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

8

zemaljskoj kugli smatraju sebe nevernima, ali kad bolje razmislimo o namasamima vidimo da ne postoji ni jedno razumno biće na zemaljskoj kugli, koje nečezne srcem za životom i za apsolutnom ljubavlju. Apsolutna ljubav se nemenja, ona traje doveka. Mi svim srcem čeznemo za apsolutnim dobrom, zaapsolutnim mirom, ustvari mi svim srcem čeznemo za Bogom. Bog je život,Bog je ljubav, Bog je mir, Bog je radost. Mi srcem čeznemo za Bogom, amislima se protivimo Bogu. Satana veruje, pa drhće, ali se protivi. Isto takobezbožnik nije bezbožnik, nego je protivnik. Dakle, mi srcem čeznemo zaBogom, ali mu se protivimo. Naše protivljenje neće naškoditi Bogu jer On jeSvemogući, ali hoće naškoditi nama samima.

Misli, raspoloženje, želje rukovode naš život. Kakvim se mislima bavimo, takavnam je život. Ako su nam misli mirne, tihe, pune ljubavi, dobrote, plemenitosti,čistote — onda je i u nama mir, jer sve mirne misli daju unutrašnji mir koji zračiiz nas, jer su naše misli mirne, tihe, pune ljubavi i dobrote. Ako u sebi nosimonegativne, paklene misli, onda je i naš unutrašnji mir razoren. Sveti Oci omislima kažu: "Koja god misao razara mir i od koje misli nemamo mira, to je odpakla i treba je odbaciti i neprihvatiti." Mi treba da se trudimo za svoje dobro,da se u nama učvrsti mir, radost, ljubav Božanska. Otac naš Nebeski želi daNjegova deca imaju Njegove Božanske osobine, dok smo mi puni ljubavi, mira,radosti utehe, istinitosti, plemenitosti. Gospod, a i svi mi želimo da budemokrotki i smireni, jer ona duša koja je krotka i smirena, ona zrači plemenitost idobrotu. Takva duša i kada ćuti emituje iz sebe uvek mirne, tihe talase puneljubavi i dobrote. Takva se duša ne vređa kad je vređate i grdite, možete da je iizudarate, a ona vas žali što se tako mnogo mučite. Takvi su malobrojni nazemaljskoj kugli, ali zbog njih sunce greje i Bog nam daje blagoslov da živimo,da imamo sve što nam je potrebno za život. Mi treba misleno da se izmenimo.

U porodici

...Vidite i sami kako mi u porodici stvaramo harmoniju ili disharmoniju, zavisnood naših misli i želja. Ako je domaćin u kući mnogo opterećen brigama imislima o nekoj teškoći, on tim mislima stvara nemir, ne samo sebi, nego i celojsvojoj porodici. Svi su u kući utučeni, nemaju mira niti utehe. On kao domaćintreba da zrači dobrotom, pa da se iz njega emituje na sve ostale u kući. Takavsmo mi misleni aparat.

U svoje vreme nisam znao da čovek ne sme vređati svoje roditelje, ni telesne niduhovne. Mi ih ne smemo vređati ni svojim mislima. U svoje vreme nisam biosvestan, da vređanje donosi teške posledice za sve nas. Ja sam mnogo stradao,zbog toga što sam svoga oca mislima vređao, i sada ne mogu da se nakajemzbog toga. Moj otac je bio miran, tih, krotak čovek, neverovatan dobričina. Usvome životu nikada bolestan nije bio jer je uvek imao unutrašnji mir, pa su mu

Page 9: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

9

i organi radili bez opterećenja. Ceo svoj život posmatrao je kao predstavu, kadaga neko vređa nije se vređao, bio je miran i tih. Ja bih bio sretan da samnjegovih karakternih osobina. Mi smo muškarci većinom na majke, dok suženska deca na oca. Ljudi ne znaju zašto to tako biva, da se u jednoj porodicirađaju devojke, a u drugoj muška deca. Ljudi to ne znaju, nemaju pojma, aGospod nam je pokazao kako to i zbog čega. To mnogo zavisi od krvne slikeroditelja. Ako su im krvne slike slične, bivaju deca i ženska i muška, ali ako jemajčina krvna slika jača, onda se muškarci rađaju, a ako je očeva krvna slikajača, rađaju se ženska deca. To se može na mnogo mesta videti. To se isto moževideti i preko pčela. Pčelari dobro znaju da se matica jednom u životu pari sadrugom. Koja ugine nakon parenja, i ona u sebi nosi jaja. Dokle god u sebi imaseme i jedne i druge strane, rađa i radilice i trutove. Nakon dve godine pčelarmora da je odstrani, jer nosi samo trutovska jaja, samo muškarce, nema radilice.Vidite, na mnogo mesta Gospod nam otkriva zašto se rađaju i muška i ženskadeca. Bog nam sve otkriva, ali potrebno je malo razmišljanja, jer mnogo je štotajno i mi ne umemo da shvatimo. Od naših misli biva dobro ili zlo, mir ilidisharmonija u porodici, i oni koji su pobožni žele uvek da budu dobri i mirni.Oni se trude, ali brige zemaljske često puta opterećuju čoveka. Gospod je svenaše brige uzeo na sebe, jer mi sebi pomoći ne možemo, već samokomplikujemo stvari.

Kada bi se narod pokajao, ne bi ovako stradao...

Mi sada u našoj zemlji, pa i u svetu beremo plodove naših misli i želja. Nisunam dobre želje, nisu nam dobre misli, ne može ni dobar plod da bude. Potrebnoje da se pokajemo, da izmenimo život. Pokajanje nije samo da odemo kodsveštenika, već je potrebno da se duša oslobodi te misli i depresije u koju jeupala zbog krivudavih linija u životu. Pokajanje je izmena života, okretanjeprema apsolutnom dobru, ostavljanje negativne strane. Toga slabo ima i kodpobožnih i zbog toga stradamo. Kad bi se naš narod pokajao, ne bi doživljavaoovo stradanje sada, jer mi sami, svojim željama i mislima komplikujemo sebiživot. Ja to pre nisam znao, ali sada vidim da sam kriv za sve i te kako sam krivza sve. Ja sam se začudio da su Sveti Oci sebe smatrali najgorim od svih ljudi.

Dolazila mi je jedna devojka. Majka i otac su joj lekari, a ona radi u Akademiji.Bila je u manastiru Vitovnici 1963. godine, pa me pitala mnoge stvari. Ja vidimda je ona mnogo ožalošćena na majku. Oca je mnogo volela, a majku ne. Kadasam je pitao zašto, rekla je da majka nije želela ćerku nego sina. Ona imastarijeg brata, ali je otišao u Pariz da živi. Ja sam je molio da ne ratuje samajkom koja ju je nosila u utrobi, rodila je, odgajala. Otac joj se već upokojio,majka ostala udovica i ona je jedina uteha svojoj majci u životu. Ona je umanastir bežala dva puta i otac ju je vraćao. Rekao sam joj da ne žalostiroditelje, da pretrpi jer se monahinja može biti i bez uniforme. Gospod ne traži

Page 10: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

10

od nas uniformu. Gospod traži da naš život bude dobar, plemenit. Monahinja sei u svetu može biti. U Rusiji ima dosta monaha, monahinja i sveštenika koji nenose uniforme, jer je zabranjeno. U Rusiji je mnogo izrastao duh pobožnosti.

Doće Gospod i kod nas, samo moramo da se molimo od srca Gospodu da nampomogne, jer smo se mnogo ohladili. Naša vera treba da poraste. Ona rastepostepeno i biva jača i jača. Kad se pomolimo od srca Gospod će nam učiniti jeron je Bog sviju nas, roditelj naš i zato treba da ojačamo u molitvi. Treba dabudemo jednomišljenici u našoj državi i ako to postignemo nećemo imatineprijatelja.

Kad posmatramo istoriju izrailjskog naroda vidimo da ih je neprijateljpokoravao svaki put kad odstupe od Gospoda, ali im je Gospod uvek pomagaokada bi osetili iskreno pokajanje.

Gospod je sa nama uvek. Mi grdimo naše političare koji su na vlasti, ali oni sunaša deca. Mi stari smo krivi, a ne oni, jer im nismo pružili životni primer da seugledaju. Mi smo slika svojih roditelja, slika starijih, a od njih nismo imalimnogo šta da vidimo. Mi stariji smo krivi jer nismo decu uputili pravim putem.Mi stari treba iznova da počnemo od sebe, a ne da spolja popravljamo druge.Sveti Oci kažu da treba sebe da ispravimo, da se spasavamo, pa će se mnogi odnas spasiti. Treba da se potrudimo da budemo dobri, uvek mirni, tihi, da svugdeosećaju mir i tišinu iz nas. Sami smo videli da mi svojim mislima možemo daprivlačimo sebi, ili da odbijamo od sebe. Treba da se izmenimo, da nam veraojača i da se onda potrudimo. Sveti Oci su mnogo objašnjavali o umnoj molitvi,kako treba upravljati um i srce. Sveti Oci kažu da treba da se potrudimo da namsvaki posao, svaka misao, rad, da sve potiče od srca, jer se srcem oseća, a neglavom. Glavom se misli, a kad sve iz srca potiče, onda je to koncentracija svihumnih sila u srcu.

Kad se molimo, to radimo iz srca, jer je Gospod, Gospod srca. On je centarživota svakog živog bića. On je pokretač života i ne treba da Ga tražimo nanekom drugom mestu. On je tu i očekuje da Ga prihvatimo, i da mu verujemo.Malo vere imamo u Gospoda, malo poverenja. Kada bi imali toliko poverenjakoliko imamo u svoga prijatelja kada ga zamolimo da nam nešto uradi, kada biimali toliko poverenja, ne bi mi i naša država toliko stradali.

Misleni haos kod nas i u našoj državi dolazi od naših misli. Mi smo ti kojistvaramo disharmoniju misli, i kad bi naši političari bili istomišljenici ne bi biloovakvo stanje. Mi nismo svesni da je u nama Božanska energija, Božanski životu nama. Svaka jedinka kao Božanska energija, kada se ujedini sa ostalima,stvara ogromnu snagu i neprijatelj od toga beži, jer je tu harmonija, a tamodisharmonija. Kada bi se naši političari ujedinili, mi ne bismo imali neprijatelja,onda neprijatelju ne vredi ni oružje, ni vojska, ništa.

Page 11: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

11

Zašto i kako voleti svoje neprijatelje?

Mi smo biće od Gospoda darovano, ali ne umemo da živimo kako treba istvaramo pakao u sebi i oko sebe. Vladika Nikolaj je pričao kako je jedansveštenik stalno tražio premeštaj u drugo mesto. Na taj njegov zahtev vladikaNikolaj je odgovorio: "Oče, drage volje bih te premestio gde god hoćeš, alisamo kad ti ne bi samoga sebe tamo nosio." On još kaže: "Ako čovek sam sebine naškodi, ne može, pa ni sam đavo."

Nama je Gospod sve darovao i na nama je da budemo dobri. Ukoliko miobraćamo pažnju na negativne osobine pojedinih ljudi koji nam se obraćaju, nemožemo imati mira i pokajanja. Zašto Gospod naređuje da neprijatelje svojevolimo? Nije to radi njih, nego radi nas. Sve dok mi zadržavamo u sebi misao ouvredi koju su nam naneli neprijatelji, prijatelji, rođeni, bližnji — mi nemamomira i pokoja i živimo u paklenom stanju. Treba se osloboditi od toga zla,izbaciti ga kao da ništa nije bilo, oprostiti sve.

Upravo zbog toga roditelji moraju mnogo da trpe u životu i u porodici međudecom. Mi sad grdimo svoju decu, a nemamo pravo, jer ih nismo uputili napravi put. Pisala mi je jedna lekarka pismo u kome kaže: "Ja i muž, koji jetakođe lekar, imamo jednog sina. Sin je već troja kola upropastio, hvala Bogušto je živ ostao. Sad traži da mu opet kupimo kola, a mi nismo u materijalnojmogućnosti. Kad dođem s posla, on od mene i od oca nasilno traži pare. Šta dauradim, kako da rešim taj problem?" Ja sam joj, na to sve, kazao da nikoga za tokriviti ne može, jer je sve njihova krivica. Imaju jednog sina i činili su mu svepo polji, još od malih nogu. Dok je bio mali, imao je male prohteve, sada je onveći i prohtevi su veći. Jedino što im je preostalo sada je da mnogo ljubavi ipažnje posvete svome sinu, kako bi on došao sebi i shvatio da mu roditelji želesve najbolje. Drugog načina nema. Vidite kako mi svojim mislima i željamamožemo popraviti svoj život, i život bližnjih, pa vam želim da takvi budete.

Oprostite, ja sam skrenuo sa prave teme koja je bila, ali eto, ono što imam usebi, ono iznosim, jer svako iznosi ono što ima u sebi, i želim dobro svomnarodu i celom svetu, jer monasi su zato. Jednom su me pitali šta znači bitimonah velikoshimnik? Odgovor su dobili od Presvete Bogorodice: molitvenikza ceo svet, onaj ko se moli Gospodu da Gospod spase ceo svet. Naša je dužnostda se tako molimo, iskreno za sve, da Gospod svima podari mir i radost. HvalaBogu zbog smirene, krotke i bezazlene dece zbog koje nam Gospod i dajeblagostanje.

Hvala Bogu naša je zemlja na umerenoj klimi, pa se sve može proizvoditi.Predeli u Sahari, Palestini, na Istoku dobijaju kišu samo zimi, ali se oni trude, anama je Gospod dao sve dobro i blagočestivo pa da budemo dobri.

Page 12: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

12

U životu naša vera postepeno raste, ono prvo saznanje dobijeno od roditelja udomu, pa se posle uveravamo da Gospod razmišlja o nama i ne gleda ko je ko,nego gleda na naše srce. Gospod gleda na naše srce koje Njemu apsolutnopripada.

O roditeljskoj vlasti nad decom

Pogledajte one koji su u braku. Svi oni koji su u brak stupili bez blagoslovaroditelja ili su bili prinuđeni na brak, takvi nemaju mira, i uzaludna im jenjihova ljubav. Vidite kolika je vlast i telesnih i duhovnih roditelja. Mnogo putasam čuo da telesni i duhovni roditelji govore upravo ono što se sa decom zbiva.Jednom sam se začudio da jedna majka koja je pobožna, i otac, da su sina ubilimislima. Taj njihov jedinac sin, dete pobožno, iz mladosti vaspitano u tomduhu, bio je prosto kao anđeo, imao je neverovatnu dobrotu koja se ni zamislitine može. Jednom prilikom došla mu je jedna devojka iz njihovog mesta da gazamoli za pomoć. Naime, ona je zatrudnela sa nekim čovekom, pa sad moliovoga mladića da je oženi jer su joj roditelji i braća strogi i kad primete da jetrudna ne preostaje joj ništa drugo nego da se ubije. On je pristao na to dapotpišu taj bračni ugovor, pa kad se porodi i kad dete prohoda, on će svojim, aona svojim putem. Kako je to bilo malo mesto, sve se brzo pročulo, a majkanjegova ovo nije mogla da podnese, dok je otac govorio da je to sinovljev život,a ne njen, ali ona to nije htela ni da čuje. "Ma ne želim živog da ga vidim!",znala je govoriti. Tako je i bilo. Taj se njihov sin jednom prilikom vozio namotoru sa drugom i nastradao. Nakon toga ta majka je došla kod mene u tuzi ižalosti. Ja sam joj rekao: "Ti si ubila sina jedinca. Vidiš kako su jake tvoje misli.Rekla si da ga ne želiš živog, pa eto, to ti se i ostvarilo."

Često puta ni roditelji ne znaju, ali za nas, njihovu decu, oni su u pravu imoramo ih apsolutno slušati, pa će onda biti blagoslov na nama. Na žalost, maloje onih koji roditelje poštuju kao svetinju. Ja sam mnogo stradao jer sam čestoosuđivao svoga oca, misleći da malo vremena provodi sa svojom decom. Te sumoje misli isplanirale moj život, i zbog njih sam mnogo stradao. Za vremeokupacije dva puta sam osuđivan na smrt. Pre nisam znao zbog čega, ali kadsam se otreznio video sam da sam ja taj koji je isplanirao svoj život. Isto tako,očigledno je da se onima koji nose neiskazanu ljubav otvaraju svaka vrata, itamo na ratištima, gde nema života, i tamo Gospod čudnim načinom čuva onekoji imaju ljubav za roditelje, kako telesne, tako i duhovne. Vidite, kad bi mitakvi bili, ne bi stanje na zemlji bilo ovakvo. Sad moramo da se molimo, svi dase molimo i daće Gospod snage i pomoći.

Gospod je gospodar svih umova. On je silan i moćan da preobrazi svakogpojedinca da dođe sebi, jer ako ga Gospod ne probudi, ko će, kad ga ni majka niotac nisu uputili na ispravan put. Ni u školi nije mogao naučiti ništa, sem da se u

Page 13: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

13

životu jede i pije. Ja sam još kao dete mnogo mislio o svetu. Još kao deteobraćao sam pažnju na misli, a vidim sad da sam ostario i još nisam dostigaoonaj stepen koji sam dostigao kao dete, jer Gospod Sam prosvećuje decu. Jošsam bio mali, ni u školu nisam pošao, a primetio sam da moje misli lutaju dokse druga deca igraju. To nije dobro, kažem ja sebi, moram da budem tu, prisutanmislima, usredsređen samo na taj posao, ali uzalud, misli su mi stalno bežale.

Kao dete sam još razmišljao o svemu tome, pa sad vidim, ostario sam, a jošnisam dostigao taj stepen. Zbog toga sam želeo da vidim kako su se osećaliSveti Oci, koji su za vreme života od Crkve proslavljeni, a kasnije i na nebu;kako su se oni osećali za vreme života.

Bez Gospoda ni sebe ne možemo voleti

Hvala Bogu da sam bio sa Rusima, pa sam mogao da čitam dela Svetih Otaca.Sveti Isak Sirin je nesravnjiv psiholog među Svetim Ocima. U njegovimspisima piše: "Čoveče, nemoj da daš svoj unutrašnji mir za ništa na ovom svetu.Po svaku cenu sačuvaj svoj unutrašnji mir. Pomiri se sam sa sobom, pa će se satobom pomiriti i nebo i zemlja." Vidite kako su to duboke misli, mnogo puta toponavljam, ali nisam mogao ni do danas taj stepen dostići.

Mi svi možemo biti dobri ako se sjedinimo sa izvorom života — s Bogom, svimsvojim srcem. On će nam dati snage da volimo i sebe i bližnje. Bez Gospoda nisebe ne možemo da volimo. Mnogi padaju često puta u očajanje i dižu se protivsvog života, oduzimaju sebi život, jer bez Gospoda ne možemo ni sebe voleti, akamo li rođene i bližnje, ili čak neprijatelje. Sa Njime možemo sve jer je Onnaša snaga i život. Svoje srce moramo nekome pokloniti i ako ga poklonimonekome na zemaljskoj kugli, svi nas mogu povrediti. Mi svi tražimo beskonačnui neizmenljivu ljubav, beskonačan mir, a ko nam to može dati? Ne mogu ni otacni majka, ni brat ni sestra. Svi nas oni mogu ostaviti, prezreti i odbaciti. Zašto?Zato što smo svi ograničeni i vremenom i prostorom i svi smo u borbi sa silamapod nebom, koje nam stalno prljaju misli.

Ne budimo idoli jedni drugima

Znači, kome god poklonimo srce, svi nas mogu ostaviti, izranjavati. U našučistu, Božansku ljubav duhovi zlobe ubacuju misli i gledaju da nas zarobe.Božanska ljubav je beskonačna, sveobuhvatna, a mi postajemo jednostrani,zarobljeni, ne samo za živa bića, nego i za mrtvu stvar koja je bezvredna. Našeje srce zarobljeno za zemaljske stvari i ako ih neko otme — ono boluje. Samo saBogom možemo imati jedinstvo ljubavi, prvo sa Bogom, pa tek onda sarođenima i bližnjima.

Page 14: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

14

Ne smemo biti idoli jedan drugome, jer je to Gospodnja volja. Sveti Oci kažu daje ovo naše rođenje na zemaljskoj kugli dopuštenje od Gospoda, posle pada, jerBog je postavio sve i On je svemu roditelj. Ali eto, nažalost, poremetilo se sve.Poremetila se i naša priroda, jer su praroditelji naši bili besmrtni. Čim je čovekpao, došla je smrt, poremetio se materijalni svet kosmosa, jer je Adam stvorenkao kruna stvaranja i gospodar celokupnog materijala. U svakoj jedinki jezastupljen ceo materijalni svet kosmosa i umne i misaone sile, zato se kaže da ječovek mali kosmos. Treba da se vratimo u naručje svome roditelju, da nam veraojača, da budemo silni sa Njime, pa ćemo sa Gospodom videti Carstvo Njegovo.Počeo sam pričati o protestantima. Oni su oko dvesta hiljada Indonežana preveliu hrišćanstvo. Svi ti ljudi su automatski uključeni u negativnu energiju. Kodnjih se dešavaju velika čuda. Oni vaskrsavaju mrtve, pretvaraju vodu u vino,obavljaju operacije rukama, otvaraju i zatvaraju utrobe rukama.

Sveti Oci kažu: "Što god vera zaželi, Gospod čini, ali savršenstvo je hrišćanskogživota krajnje smirenje." Još stari prorok kaže: "Na koga će pogledati, samo nakrotkog i smirenog srcem." Smireni i krotki su naslednici Carstva Nebeskog, pavam svima želim da budete i vi sinovi Svetlosti, pa da se zajednički nađemopred Gospodom, da slavimo Gospoda kroz sva vremena večnosti.

Raj i pakao su realno stanje duše

Eto, naša planeta dolazi do kraja, sve što se do kraja desilo, a osobito za ovokratko vreme, sve neverovatno brzo prolazi, hvala Bogu da je tako, pa da namne bude uzalud ovaj život, da se ovde ne mučimo uzalud, jer Carstvo Nebeskoje misleno stanje duše, a i pakao je misleno stanje duše. Mi smo čas u raju, čas upaklu. Kad smo neraspoloženi u nama je pakao, nemamo mira ni pokoja, kad jeu našem srcu radost, onda se osećamo kao u raju. Zato se moramo neprekidnotruditi u molitvi.

Malobrojni su oni na zemaljskoj kugli koji dobijaju besplatnu blagodat. Ja samse mnogo interesovao za to kako su se Sveti Oci osećali tokom života i kako suoni uspevali da očuvaju tu besplatpu blagodat do samoga kraja. Sveti Oci kažuda toga na zemlji biva onima koji su se mnogo nagrešili, koji već imaju iskustvoživota pa kad su se okrenuli Gospodu, nisu se više osvrtali ni levo ni desno,nego su pravo Gospodu pošli. I sveti apostol Pavle kaže da Marija Egipćanka imnogi drugi kad su se okrenuli Gospodu, ostali su sa Njim. Mi još nismodostigli taj stepen, još nas nešto privlači ovde, na zemlji. Kod nas je čas uteha,čas borba, rat, ali besplatnu blagodat malo je ko dobio. Ja sam se začudio kadsam shvatio da je malo ko od monaha dobio besplatnu blagodat, da su tublagodat dobili obični mirski ljudi.

Page 15: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

15

Stanje neiskazanog mira i radosti

Već dugo godina dolazi mi jedan mladić iz Banjaluke koji se bavi Isusovommolitvom. I nedavno je jednog svog druga, koji je oženjen i ima decu, naučio dase i on moli Isusovom molitvom. Začudio sam se kada je njegov drug došao ikazao kako mu se srce stalno moli i da molitva stalno teče. Ovaj je mladić takoobasjan radošću, pun mira neiskazanog. On je predao i sebe i ženu i decu Bogu idobio besplatnu blagodat. Prijatelj koji mu je kazao nije dobio tu blagodat, iakose duže molio za njega. Znači, Gospod gleda naše srce, i kad mu se obraćamood srca, Gospod će nas odmah utešiti. Samo oni koji su dobili besplatnublagodat, mogu znati kakvo je stanje anđela i svetih. Drugi to ne mogu znati. Mise molimo Bogu, i trudimo se, ali ako neko nije dobio besplatnu blagodat, nije umogućnosti da shvati stanje anđela i svetih, jer se ono rečima ne da objasniti. Toje stanje neiskazanog mira i radosti. Znaš kakav si bio pre, ljutio si se, a sadaljutnje nema. Ne postoji čovek koji te može uvrediti, ni jedna negativna misao tine može naškoditi, jer si ti ograđen, rukovođen Duhom Svetim. Oni mogu darazumeju stanje Presvete Bogorodice, koja je i od utrobe materine do krajazemaljskog života, pa i u večnosti bila u punoj Božanskoj blagodati. SvetiDionisije, učenik apostola Pavla, želeo je da vidi Svetu Majku i kada je došao uJerusalim, uveli su ga u odaje u kojima je bila Presveta Majka, i njega, kaže,odjedanput ozari neki mir i radost i on kaže: "Da ja ne znam za istinu, da Bogaima, za mene bi Presveta Majka bila Bog." Zato je Gospod ostavio PresvetuMajku kao utehu svetim Apostolima, jer su oni bili mnogo gonjeni sa svihstrana. Ona je njima bila velika uteha, jer Ona zrači Božanski mir i Božanskuradost svuda oko sebe. Eto, pa treba zato da se molimo, da se od srca molimo ida revnujemo Bogu od srca, pa će nam Gospod dati Svoju blagodat i svuda ćeteosetiti kakvo je stanje anđela i svetih i niko nas neće moći uvrediti. Sve volite, iimaćete neiskazani mir, neiskazanu radost, rečima neopisivu. Želim vam svenajlepše i mir i radost od Gospoda.

Zašto se protivimo volji Božijoj

Recite mi Starče, zašto se uprkos velikoj ljubavi koju imamo za Gospoda i zavrlinski život — ipak protivimo, suprotstavljamo volji Njegovoj, kao što sterekli na početku svoje besede.

Dete, život ovde na zemlji je neprekidna fizička i umna borba. Rat je prvomisleni, pa kad više ne možemo mislima, onda se obračunavamo među sobom.

Mi smo u takvom stanju na zemlji i mislimo da se mi borimo za veru. Mi kaojedinke ništa ne možemo da učinimo za veru, nego samo ako se ujedinimo ujedno, onda je to snaga i moć. Mi smo dužni da se borimo, jer smo deca padšihroditelja i naši neprijatelji, mislene sile, nas stalno odvode sa pravilnog puta.Neprijatelj još malu decu uči da se protive roditeljima. Zna neprijatelj dobro da

Page 16: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

16

će, ako se još kao deca protive, lako upravljati sa njima celog života i bićenjegovi. Nedavno su mi došli majka i otac sa svojom devojčicom od deset,najviše dvanaest godina. Kažu oni detetu da mi ispriča šta joj se dešava. Onakaže: "ja volim svoga tatu i svoju mamu, jer oni mene mnogo vole. Ja njihmnogo volim, ali ne znam što mi u glavu stalno dolazi misao da se protivimmami i tati, da ih ne slušam, iako to neću da radim. Ja hoću da slušam i mamu itatu, ali nemam mira."

Vidite šta rade duhovi pod nebom! Zato se stalno borimo da ojačamo našu veru,a sile pod nebom stalno uznemiravaju naše misli.

Jednog je podvižnika dvanaest godina morila misao da nema Boga. Podvižnikkoji se u samoći podvizavao pa ga ipak mučila takva misao. I čitavih dvanaestgodina borio se sa duhovima, ali Gospod je znao da je bilo potrebno da se takodopušta na njega i da ga misli napadaju danju i noću.

Zbog svega toga je rat i borba između dobra i zla. Mi želimo da budemo dobri, aduhovi pod nebom ne žele da mi imamo ni jednu dobru osobinu, nego samonegative osobine. Eto, zbog toga mi ratujemo. Mi sami ne možemo da ratujemo.Gospod je naš Ratnik, naš Zaštitnik, jer mi sami možemo samo iskreno potražitipomoć od Gospoda, pa će nam Gospod pomoći.

Jednom kada sam bio u teškom stanju, prikaže mi se prizor i kaže mi Spasiteljda pripadnem Njegovoj Presvetoj Majci, jer je Ona Zaštitnica i Pokroviteljmonaha. Zbog toga moramo da ratujemo, zbog toga je misleni rat. Naš mislenirat nije u telu i krvi, nego sa duhovima pod nebom. Apostol Pavle kaže: "Dobarrat izratovah, veru sačuvah." Zbog toga mi moramo neprestano pripadatiGospodu i Presvetoj Majci. Moramo da molimo Gospoda da nas udostoji da imi Njega ljubimo, tako kao što je Presveta Majka ljubila anđele i Svete. JerGospod je moćan i silan da nam u tome pomogne, da nas takvima učini. On iželi da nas ima takve i da ostanemo vo vijeki vijekova i kroza sva vremena uvečnosti u Njegovoj ljubavi i zagrljaju. Zato i tebi želim, dušo, tako da se molišGospodu, da te Gospod udostoji da Ga ljubiš tako silno kao Presveta Majkaanđele i svetitelje. Onda ćeš osetiti mir i tišinu u srcu, jer poklanjaš srce onomeKoji je beskonačan, Koji može da pruži beskonačnu ljubav, beskonačan mir.

O blagoslovu

Možete li nam reći nešto više o tome zašto ne treba ići u manastir bezblagoslova roditelja?

Roditelji su vlasnici nad svojom decom, i imaju veliku vlast nad njima. Onimogu svoju decu predati ili Bogu ili đavolu. Ja sam se začudio kad sam shvatiokoliku vlast imaju roditelji nad decom, neverovatnu vlast. Ne samo roditelji nad

Page 17: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

17

decom, nego i muž nad ženom ima veliku vlast. U Beograd mi je 1943. došlajedna bogomoljka i donela neke stvari za manastir i tražila od mene da se jamolim za jednu porodicu. Muž i žena iz te porodice su imali dvoje dece,devojčicu od devet godina, koja je bila paralisana i sina koji je bio trgovac kodjedne čuvene beogradske porodice. Kada sam se iskreno počeo moliti za tu ženui njenih dvoje dece, imao sam toliko nevolja i iskušenja. Ni mira ni spokojanisam imao. Otišao sam kod svog duhovnika da se ispovedim i kažem da kadgod se molim za tu porodicu, nemam mira ni spokoja. On meni kaže: "Moli se,moli ti za njih." Ja sam nastavio da se molim, ali i dalje nisam imao ni mira nispokoja. Dođe ta bogomoljka ponovo u manastir i ja je zamolim da kaže neštoviše o toj ženi i njenoj deci. Ona mi je ispričala da je ova žena bila udata zajednog Jevrejina u Bitolju. Dobila je sa njim muško dete koje su nakon srednješkole poslali da se školuje za trgovca u jednu bogatu, beogradsku, trgovačkuporodicu. Oni su smatrali da će se bolje školovati za trgovca u toj porodici. Sinje primljen i majka ga je često obilazila. Posle nekog vremena i ona se zaposlilakod istog trgovca da održava čistoću u magazinu. Kad se vratila kući mužu jerekla da je odlučila da ga napusti i da ne može više s njim da živi. Ona tada nijeznala da je sa mužem opet ostala u drugom stanju. On ju je preklinjao da ostane,jer su sve ovo vreme živeli u slozi, bez rasprava. Ona je bila Hrišćanka, krstilaje prvo dete i trebalo je da krsti i ovo drugo. Sve što su ona i muž u životu radili,radili su zbog dece. Sada više nije htela ništa, već samo hoće da ode. On većožalošćen, kada je shvatio koliko je tvrdoglava, pustio je da ode. Nakon togaona je otišla u Beograd i radila je tu u beogradskoj prodavnici. Ja sam uBeograd išao tu gde ona radi, da pričestim to njeno drugo dete. Devojčica nijebaš ni zdrava umom, a ne može ni rukama ni nogama. Sve što joj je muž kazao,sve se obistinilo. Posle ja razmišljam, kako to da muž nad ženom ima tolikuvlast i onda vidim kad Gospod kaže našoj pramateri Evi: "Zato što si poslušalazmiju, zato će od sada volja tvoja biti pod vlašću tvoga muža." Onda samshvatio da naše majke, kad ne poslušaju očeve (muževe), stvaraju pakao u kući.Vidite šta čini neposlušnost. Roditelji imaju veliku vlast nad decom, ali i mužnad ženom, jer je njezina volja potčinjena mužu. Eto, mnogo šta nismo znali iGospod nam otkriva, i sad nam ostaje još da se potrudimo da budemo dobri.

Novi Sad, 1997. godine

IZ RAZGOVORA SA JEDNIM NAŠIM MONAHOM

Otišao sam u manastir V. (Viroviticu) sa namerom da se u njemu odmorim odbeogradske vreve i ovog našeg života punog trzavica. Iskreno rečeno, nisamništa više očekivao od svog boravka tamo. No Bog je hteo da u ovomsiromašnom i zabačenom manastirčiću sretnem jednog Božjeg čoveka i kroz

Page 18: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

18

razgovore s njim osetim, jasnije nego dosad, koliko je privlačan život po Bogu.Pribeležio sam neke od tih razgovora koje smo vodili u hladnjaku kraj crkve.

Ime ovog monaha — našeg domaćina — nećemo spominjati iz bojazni da timiznošenjem na javnost unutarnjeg života oca T. ne bismo, možda, narušili mirnjegove skromne duše. (Reč je o Tadeju.)

O molitvi

— Kako se treba moliti Bogu?

— Moliti se treba kao otac Jovan Kronštatski. Pažljivo je čitao molitve, na ponekoj reči osetio bi da mu se srce zagrejalo a u duši se razlio mir i radost, i poslebi se molio s osećanjem.

Reči molitve treba izgovoriti s verom da vas Gospod gleda i sluša. A kad se zavreme molitve nešto podigne u srcu, "uhvatite" to i zadržite se na tome —"stojte" u tome.

— Kako ste Vi naučili da se molite?

— Kao mali bio sam slab i nerazvijen. U kući bi mi često govorili: "Ti nisi ni zašta. Pogledaj Miladina (to je bio neki moj vršnjak) kako taj pomaže ocu, a tizabadava jedeš hleb." Bolele su me ove reči. U blizini našeg salaša bilo je nekodrvo i često bih odlazio tamo i molio Gospoda da učini da i ja nekad budemkoristan za nešto.

Delimično od samog oca Tadeja delimično od manastirske bratije doznao samnešto više o njegovom životu.

Rodio se 1914. godine na vašaru kao nedonošče od 7 meseci. (Povodom togajednom mi je, smešeći se, rekao: Pa od mene i nije moglo ništa bolje ispasti kadsam se na vašaru rodio.") Mati mu je ubrzo umrla. Podigle su ga maćehe. Višeputa bi ga u kući tako istukli da je uzimao komadić hleba i bežao od kuće. Kadje poodrastao dali su ga na krojački zanat, ali ni tu nije bilo ništa bolje nego kodkuće... Zatim dolazi bolest na plućima. Lekari su mu rekli da najduže što možeda živi jeste — pet godina. Onda se, veli, rešio da bar tih pet godina, koliko muje ostalo, posluži Bogu i otišao je u manastir Miljkovo ocu arhimandrituAmvrosiju.

— Kad sam video da mi ni roditelji, ni rođaci, ni prijatelji, ni ostali svet nepružaju ništa drugo sem rana, uvreda i bola, odlučio sam da više ne živim za tajsvet, nego da ovo malo dana do smrti posvetim Gospodu. Uvideo sam da nasvetu nemam nikog istinski svog osim Gospoda.

Page 19: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

19

O unutrašnjem miru

— Šta je najvažnije u duhovnom životu?

— Najvažnije je, mislim, čuvanje srca u miru. Ne uznemirujte se ni po kojucenu. U srcu treba da vlada mir, tišina, ćutanje, tihovanje.

Misleni haos je stanje padših duhova — (demona, duhova koji su otpali odBoga). Naš um, međutim, treba da je sabran, jedinstven, pažljiv. Samo ujedinstveni um može se useliti jedinstveni Bog.

Unutrašnja molitva

— Kad osetimo pogodno raspoloženje možemo prekinuti ćutanje srca vršenjemIsusove molitve. Ona je u početku glasila: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji iReči Božija, Bogorodice radi, pomiluj me!"

Vremenom su je monasi skraćivali i danas ona glasi: "Isuse, Sine Božiji,pomiluj me!"

Odnosno na slovenskom: "Isuse, Sine Božiji, pomiluj mja!"

Ako možemo, izgovarajmo Isusovu molitvu s osećanjem. Ako pak ne možemo,pokušajmo da srcem pripadamo Gospodu kako znamo i umemo i zadovoljimose ćutanjem pred Gospodom.

Ukoliko nemamo iskusnog duhovnika da rukovodi nama, opasno je i prinuđivatisebe na unutarnju molitvu.

— Kako ste se vi učili umnosrdačnoj molitvi?

— Bio sam još sasvim mlad poslušnik kad sam počeo. Otac Amvrosije mi jerekao: "Što god radiš, neprestano govori u sebi: "Isuse, Sine Božiji, pomilujmja!"

Bio sam dečak i svim srcem ga poslušao. Svakog dana bih ispovedao ocuduhovniku šta se unutra u duši događalo, a on je savetovao šta da činim. Posleizvesnog vremena osetio sam da zajedno s vazduhom koji udišem molitva"ulazi" u srce. Tokom vremena molitva je počela i sama od sebe da se vrši usrcu.

Ali posle je umro moj duhovnik i mnoge godine proveo sam u velikimduševnim mukama. Tuga je razdirala dušu. Strah koji sam nahvatao još udetinjstvu mučio me je ponovo. Bojao sam se da stariji neće biti zadovoljni samnom i nikad nisam mogao da odahnem.

— Šta ste tada činili?

Page 20: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

20

— Kako kad. Najčešće sam uzimao harmoniku, odlazio u samoću i svirao.Oduvek sam voleo muziku, i to mi je donosilo utehu.

Ponekad sam sam sebe pitao: Šta hoćeš? Jesi li gladan, jesi li žedan, go, bos,bolestan? Sve je Bog dao, pa šta hoćeš onda? No ipak, duša je tugovala i tražilada je neko uteši ali nije bilo nikog da je uteši.

Išao sam kod pojedinih duhovnika, tražio savet, ali ni to nije pomagalo. Tako jeto bilo dok nisam pročitao "Put spasenja" od Teofana Višenskog i Gospod jepomogao. Kad nema nikog od ljudi da nas uteši, onda Gospod i kroz knjigudolazi da obraduje dušu.

Stajanje pred Gospodom

— Naporedo s čuvanjem mira u srcu vežbajte se i u stajanju pred Gospodom.Ovo znači: neprestano imati na umu da nas Gospod gleda. S Njim treba daustajemo, da ležemo, da radimo, jedemo, hodamo. Gospod je sav svuda i usvemu.

Iz venjaka gde smo sedeli pruža se divan vidik. Otac Tadej je podigao ruku upravcu polja i planina i rekao:

— Gospod je sila koja pokreće život svake tvari, ustrojava poredak u vasioni,daje lepotu tvorevini, promišlja o svemu i prebiva u srcu čovekovom, Car slave(otac T. Gospoda najčešće zove tim imenom) prebiva u svoj tvari i u sinovimaSvojim.

Bogoopštenje

— Čovek će unutra u sebi naći carstvo Božje. "Siđi u svoje srce i naći ćeš unjemu lestvicu za penjanje u carstvo Božije." Savetuje prepodobni Isak Sirski.

Sveto Pismo uči da je carstvo Božje "pravda, mir i radost u Duhu Svetome" ...Prvi korak ka bogoopštenju je potpuno predavanje sebe Bogu. Posle, Bog je tajkoji deluje a ne čovek.

Bogoopštenje znači: da se Bog useli u nas, da On deluje u nama; da se naš duhodene Njim te da on upravlja našim razumom, voljom i osećanjima. Tada smomi samo dobrovoljno oruđe u Njegovim rukama — pokretani Njime i umislima, i u željama, i u osećanjima, i u rečima i u radu.

— Kako se čovek koji je dostigao stepen duhovnosti čuva od gordosti?

— Pa to nije ništa naročito. Bogoopštenje je normalno stanje duše. Čovek jestvoren za takav život. Greh je udaljio čoveka od ovakvog života i zato ga on

Page 21: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

21

mora ponovo da zadobija. Mi se, u stvari, samo trudimo da dođemo u normalno,zdravo stanje.

Sozercanje

— Kada se u čovekovo srce useli carstvo Božje, Bog će mu onda otkriti tajne.Zajedno s Bogom "ući će" u suštinu stvari i razumeće njihovu tajnu.

Sve je znanje u Bogu i, kad Gospod zaželi, po milosti svojoj otkriva čovekutajne. Tako i prost, neuk monah, milošću Božjom, saznaje velike tajne: o životu,o smrti, o raju, o adu, saznaje i kako je ovaj svet ustrojen.

Kad se u čovekovo srce useli carstvo Božje, Bog će smaći kao neku zavesuneznanja s uma. Čovek će tada razumeti ne samo tajnu tvari, nego će razumeti itajnu samoga sebe. I najzad, u jednom svetom trenutku Bog će mu, poneiskazanoj milosti Svojoj, otkriti i samoga Sebe, i čovek će sozercavati Caraslave kao što gleda sunce u bistroj vodi. Onda je čovek jedno s Bogom i Bog unjemu deluje. Takav samo telom živi na zemlji, a duhom je u carstvu nebeskom,sa anđelima i svetima, i sozercava Gospoda.

Često kad bih postavio neko pitanje ocu Tadeju ukratko je odgovarao, a ondarekao: "O tome je pisao taj i taj sveti otac. Da idem da donesem knjigu pa dapročitamo?" Naravno da sam rado pristajao, i on bi čas listao knjigu i čitaoodgovarajuće odlomke, čas sam od sebe govorio. Nisam sreo čoveka koji sebrže snalazi u tim knjigama.

O strogosti

— Strogost prema bližnjima je opasna. Strogi napreduju samo do izvesnogstepena i ostaju na telesnom podvigu. U ophođenju s ljudima treba biti blag,krotak, popustljiv.

Otac Tadej mi je ispričao i jedan svoj karakterističan san.

— Tek što sam bio zaspao, sanjam da sam umro. Dva mladića su me povela doneke sobe i postavila na neko postolje između njih dvojice. Desno od mene bilesu sudije. U dnu levo neko me je optuživao. Govorio je: "Eto to je taj što ni sakim ne može!" Ćutao sam preneražen. Onda je taj glas iz ugla još dva puta istoponovio. Mladić koji mi je bio s desne strane reče mi: "Ne boj se! Nije tačno dati ni sa kim ne možeš. Ti sa samim sobom ne možeš."

Atmosfera neba i atmosfera pakla

— Iz čoveka koji nosi u sebi carstvo Božije zrače svete misli, Božije misli.Carstvo Božije stvara u nama atmosferu carstva nebeskog, nasuprot misaonoj

Page 22: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

22

atmosferi pakla koju zrači čovek koji u svom srcu nosi pakao. Uloga hrišćana usvetu je da pročišćuju atmosferu na zemlji i šire atmosferu Carstva Božijeg.

Svet treba osvajati čuvanjem atmosfere neba u sebi, jer ako izgubimo carstvoBožije u sebi, nećemo spasti ni sebe ni druge. Ko nosi u sebi carstvo Božije, tajće ga neosetno i na druge prenositi. Ljude će privlačiti naš mir i toplina, želećeda budu s nama i postepeno će ih osvajati atmosfera neba. Čak nije ni potrebnogovoriti ljudima o ovome: nebo će zračiti iz nas i kad ćutimo ili kad govorimonajobičnije stvari; ono čak zrači iz nas a da mi toga i nismo svesni.

U neposlušnog se neće useliti Carstvo Božije, jer takav uvek želi da se vršinjegova a ne Božja volja. U Carstvu nebeskom isključena je mogućnost carstvau carstvu. To su hteli "padši duhovi" i zato su otpali od Gospoda, Cara slave.

Duša koja je zapala u krug mislenog haosa, u atmosferu pakla, ili se samodotakla nje, oseća adske muke. Na primer — listamo novine, ili šetamo ulicamai posle toga odjednom osetimo da se unutra nešto u duši poremetilo — osećamoprazninu, tugu. To je stoga što smo čitanjem raznoraznih stvari izgubili sabran,jedinstven um, postali smo rasejani i atmosfera pakla "upliviše" (ovo je reč kojuotac T. često upotrebljava) na nas.

O propovedanju

Propovedati ne treba od uma, nego od srca. Samo ono što je od srca dotiče sedrugog srca. Nikada ne napadati, nikada se ne protiviti nikome. Akopropovednik mora da odvrati ljude od nekog zla, neka to čini u krotosti,smirenju i velikom strahu Božijem.

O smirenju

— Kakav je smiren čovek?

— Smireni smatra svakog čoveka višim od sebe, i ne samo svakog čoveka negoi tvar.

— Kako možemo smatrati tvar višom od sebe kad je nas Gospod ukrasiorazumom i nazivao nas sinovima Svojim?

— Ako stavite ruku na srce i budete iskreni sa samim sobom, uvidećete da steniži od mnoge tvari. Pogledajte pčelu kako žuri i radi. Nepoštedno se daje, bezrezerve. Pčela živi svega mesec i po dana i često ugine na radu, u polju, i nevrativši se svojoj košnici. A koliko čovek misli na sebe i žali sebe. Ili pogledajtemrava, kako mu se ne dosadi da stalno vuče nešto. I kad mu teret padne, on gadiže i strpljivo nastavlja posao. A nama ako nešto ne pođe za rukom odmah,dižemo brzo ruke od toga.

Page 23: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

23

Bio sam prisutan kad je jedna baka zapitala oca Tadeja šta da čini da bi njeniunučići bili pobožni.

— Neka njihova baka uvek bude krotka, dobra, neka se nikad ne ljuti, neka jeuvek zadovoljna, neka ona sve sluša, kad, eto, nju neće da slušaju. Moždaunučići sad i neće biti pobožni, ali jednom, kasnije, setiće se svoje bake isećanje na nju činiće ih boljim...

Pribeležio G. Ž."Pravoslavni misionar"

Page 24: Kakve Su Nam Misli Takav Nam Je i Zivot -latinica

24

KRAJNJE SMIRENJE IDEAL HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA 1Okruženi smo tajnama ............................. 1

O CILJU ŽIVOTA...................................... 7Kakve su nam misli, takav nam je i život. 7U porodici ............................................... 8Kada bi se narod pokajao, ne bi ovako stradao... 9Zašto i kako voleti svoje neprijatelje?.... 11O roditeljskoj vlasti nad decom ............. 12Bez Gospoda ni sebe ne možemo voleti. 13Ne budimo idoli jedni drugima .............. 13Raj i pakao su realno stanje duše ........... 14Stanje neiskazanog mira i radosti........... 15Zašto se protivimo volji Božijoj............. 15O blagoslovu ......................................... 16IZ RAZGOVORA SA JEDNIM NAŠIM MONAHOM 17O molitvi ............................................... 18O unutrašnjem miru............................... 19Unutrašnja molitva ................................ 19Stajanje pred Gospodom........................ 20Bogoopštenje......................................... 20Sozercanje ............................................. 21O strogosti ............................................. 21Atmosfera neba i atmosfera pakla.......... 21O propovedanju ..................................... 22O smirenju............................................. 22