konzervatorski elaborat

KONZERVATORSKI ELABORAT NASELJA HUMAC, OTOK HVAR

mr.sc. Sanja Buble, d.i.a.; Anita Gamulin, d.i.a.; mr.sc. Dinka Katarina Gjeldum, dipl. etnolog; Ivana Radovani, dipl. etnolog:

HUMAC NA OTOKU HVARU

(Izvod iz Konzervatorskog elaborata – podloge za Urbanistički plan uređenja naselja Humac; Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu; Split, studeni

2006. godine)

Sadržaj elaborata: I. Uvod II. Zaštita kulturnih dobara III. Pregled povijesno-prostornog

razvoja područja IV. Osnovna obilježja prostora V. Tipologija gradnje VI. Valorizacija VII. Sustav mjera zaštite VIII. Smjernice za planske odredbe IX. Izvori i bibliografija

X. Grafički prilozi – Analiza naselja Oznaka kuća Povijesni razvoj Katnost Način zidanja Građevno stanje Geometrija krovova Vrsta pokrova Organizacija prostora Elementi opreme prostora Komunikacije i javni sadržaji XI. Ident kartice građevina


1

I. Uvod

Humac na otoku Hvaru izuzetan je primjer sekundarnog ruralnog naselja koje je zahvaljujući povijesnim okolnostima i izoliranom položaju zadržalo izvornu prostornu organizaciju i graditeljski fond iz 19. i početka 20. stoljeća.

Unikatnost Humca kao ruralne spomeničke cjeline valorizirana je još 1976. godine kada je upisan u Registar spomenika kulture pod brojem RST 961. U skladu sa spomeničkim značajem naselja Prijedlogom Prostornog plana uređenja Općine Jelsa za zaštićeno naselje Humac predviđa se izrada Urbanističkog plana uređenja, a u sklopu Programa obnove raseljenih i zapuštenih sela „Etno – eko“ Splitsko-dalmatinske županije Humac je prepoznat kao naselje čijom bi se revitalizacijom njegova bogata tradicijska vrijednost uključila u turističku ponudu otoka Hvara.

Svrha izrade ovog konzervatorskog elaborata je izrada općih mjera zaštite naselja, krajobraznih vrijednosti, mjera zaštite pojedinih tradicijskih građevina i sklopova te smjernica za planske odredbe Urbanističkog plana uređenja kojima bi se jedinstveni ambijent Humca što bolje očuvao i prezentirao.

Sl. 1. Položaj Humca na središnjem dijelu otoka Hvara III. Pregled povijesno-prostornog razvoja područja Otok Hvar naseljen je još od prapovijesti o čemu svjedoče i lokaliteti u okolici Humca. Pola sata hoda od naselja, na južnom obronku brda Grabak nalazi se Grabčeva špilja čiju naseljenost potvrđuju brojni arheološki nalazi iz mlađeg kamenog doba. Istraživanja koje je proveo prof. Grga Novak u periodu od 1912. do 1952. godine otkrila su postojanje značajne kulture u drugoj polovici IV. tisućljeća p.K. i kroz čitavo III. tisućljeće te uz prekide ponovo u II. tisućljeću p.K. Grapčeva špilja bila je mjesto kulta te se ubraja među najvažnija arheološka nalazišta u Dalmaciji. Hvarske luke kao važna skloništa i mjesta opskrbe imale su izuzetan položaj - nalazile su se na glavom putu kojima je mediteranska kultura prodirala u Srednju Europu. Obojena keramika i trikromna ornamentika iz Grapčeve spilje


2

upućuju na veze Hvara sa kulturom čije je središte bilo u Dimini – Sesklom na Egejskom moru, a bila je raširena po sjevernoj i srednjoj Grčkoj, Peloponezu te Siciliji i južnoj Italiji. Grčka kolonizacija otoka započela je doseljavanjem Parana s otoka iz Egejskog mora 384.p.K. na središnji dio otoka Hvara. Nakon kratke, ali snažne borbe s jakom ilirskom zajednicom, na području današnjeg Starog Grada osnovana je samostalna država (polis) koja je imala vlastitu kovnicu novca i radionice keramike. Grčka katastarska podjela Starogradskog polja kao najveće plodne površine na jadranskim otocima kroz sva povijesna razdoblja ostala je temeljna mreža svih kasnijih katastarskih podjela. Sačuvana je i prepoznatljiva u prostoru u obliku suhozidnih kamenih međa već više od dva tisućljeća te danas predstavlja najbolje očuvanu grčku parcelizaciju na Mediteranu. Vladavina Demetrija Hvarskog obilježila je treće stoljeće prije Krista. Nakon što je 299. g.p.K. preuzeo od Teute čitavo Ilirsko kraljevstvo koje se prostiralo do albanskih obala, postao je rimski saveznik sa sjedištem u Farosu. Svojom prevrtljivom politikom te rovarenjem rimske vlasti, Demetrije je postao prijetnja Rimljanima. Stoga su konzuli Emilije Paul i Marko Livije 219. g. p K. porazili veliku Demetrijevu vojsku, a Hvar podvrgnuli rimskoj vlasti. Početkom 8. stoljeća na Hvar dopiru novi kolonizatori, Slaveni koji su od Romana koje su zatekli u Phariji preuzeli ime za otok – Hvar. Tijekom 10. stoljeća Hvar je, uz Brač i Vis, prema pisanju bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta pod vlašću Neretvanske kneževine – Paganije. Stabiliziranje društveno – političkih prilika omogućilo je formiranje prvog rodovskog otočkog plemstva, a oko 1180. godine knez Hvara i Brača po prvi put priznaje vrhovnu vlast hrvatsko – ugarskih kraljeva. U veljači 1278. godine Hvarani ovlašćuju svog biskupa Šimuna da preda otok Mletačkoj republici zbog neprestanog gusarenja i napada Omišana. Sjedište mletačke uprave i komune postaje današnji grad Hvar. Stari Grad ostaje središte najnapučenijeg dijela oko velikog polja na čijim su se obodima tijekom srednjeg vijeka razvila današnja naselja Dol, Vrisnik, Vrbanj, Vrboska, Pitve i Jelsa. U Hvarskom statutu iz 1331. godine zabilježena su sva mjesta središnjeg dijela otoka Hvara, uključujući i Vrisnik, dok se Jelsa navodi kao "fons vocata Ielsa" i "portus de Pitue", a Vrboska kao "vallis varbagni". Hvarski statut bio je osnova na temelju kojeg je komuna upravljala, sudila i živjela po svojim zakonima, a sve dopune statutu postajale su važeće tek kad bi ih odobrila mletačka vlada. Od vremena Hvarskog statuta istočni dio otoka Hvara naziva se Plame. Niko Duboković Nadalini smatra da je prema Hvarskom statutu i njegovom dodatku iz 1380. demarkacijska linija Plama prema zapadu išla je smjerom jug – sjever od mora preko Zadišća, Galešnika, Sv. Jurja, Sv. Ante na Vratnik te uvalu Mina na sjeveru. Početak 17. stoljeća označio je promjenu u demografskoj strukturi stanovništva i društvenim odnosima. Turski ratovi koji već stoljeće pustoše dalmatinsko zaleđe i obalu prisilili su stanovništvo Makarskog primorja na bijeg na sigurne otoke. Venecija je svima koji bi došli s turskog područja ponudila Paštrovički privilegij (godine 1423. dan je Paštrovićima u Crnoj Gori) koji je omogućivao oslobođenje od carine, jednu vrst samouprave ako su novi naseljenici stanovali u grupi, davanje desetine umjesto šestine za obrađivanje općinske zemlje te neke druge povlastice. Privilegij je glasio na "nove stanovnike" koji su se najprije naselili u Sućurju, zatim u Gdinju i Bogomolju. Novi stanovnici zadržali su stočarstvo kao primarnu gospodarsku granu, a i štokavštinom se Plame razlikuju od ostatka otoka. Konstrukcije lokalnih identiteta i njihove specifičnosti mogu se iščitati i iz djela hvarskih pisaca ranog novovjekovlja. Ipak, naziv Plame potječe iz vremena prije doseljavanja novog stanovništva što znači da "abitanti nuovi" dobivaju naziv Plamusi prema geografskom pojmu. Iako se nalazio na području Plama, Humac nije trajno naseljen novim doseljenicima, već je uvijek bio sekundarno naselje Vrisničana. Teritorijalno su Plame tijekom stoljeća mijenjale svoj opseg i granice. Područje od uvale Mina u Jelsi do Zastražića koji je po Statutu pripadao Plamama, uključujući i Humac, po općinskom ustrojstvu iz 1812. godine pripalo je jelšanskoj općini. Prema statutu iz 1331. godine na području otoka postojala su područja na kojima se nije mogla stjecati privatna imovina, već su morali biti ostavljeni na raspolaganje pastirima i siromašnim ljudima. Ti su


3

predjeli zauzimali čitav istočni kraj otoka koji se naziva Plame, dio južne obale između Dubovice i Gromindoca, poluotok Kabal i otočić Šćedro. Na području Plame najranije se počela kršiti ova odredba, vjerojatno već u 14. stoljeću. Dio ispaše pretvarao se u obradivu zemlju tako što je općinska zemlja gratiama ili investiturama (posebnim oblikom agrarno – posjedovnog odnosa komune i obrađivača na području hvarske komune) davana na obrađivanje te je onda korisnik mogao pašnjak iskrčiti za vinograd. Na području Humca tijekom 17. i 18. stoljeća niz investitura dobili su patriciji Angelini. Oni su tamo zatekli obitelji koje su se, nakon što je zemlja došla u investituru, pretvorili u kolone pojedinca. Dok su prije investiture obrađivali zemlje bez ičije dozvole, postavši kolonima obrađivači su legitimirali svoj status u odnosu na ondašnje propise o stjecanju zemlje. Teoretski su svi stanovnici otoka mogli dobiti zemlju od općine, no najveći dio je pripao patricijima, osobito na području Humca i okolice te Plažama. Angelini nisu Humac stekli u cjelini, niti je čitav bio njihov, nego u sukcesivnim gracijama jer je teoretski investitura mogla iznositi 30 motika po glavi (kao mjera za površinu hvarska motika iznosila je 435, 315 m²)∗. Moglo bi se pretpostaviti da je već tijekom 17. i 18. stoljeća, kada Angelini dobivaju velike posjede po čitavim Plamama, gospodarska osnova ovog područja s pašnjaka prelazi na vinograde. Tako su i zemlje Humca postepeno iz pašnjaka pretvorene u vinograde. A sam Humac, prvotno nastao kao pastirski stan Vrisničana, postaje sekundarni stan Vrisničana – vinogradara i poljoprivrednika te se time razlikuje od drugih ruralnih cjelina na istoku otoka Hvara koje su naseljavali stanovnici različitih dijelova otoka i novo stanovništvo s obale za vrijeme turskih ratova. Osim Humca, Vrisničani su imali sekundarna naselja u Veloj i Maloj Prapatni, Zagradaču i Dolcu na sjevernoj strani otoka te na južnoj strani otoka u Bojnić Badu, Gromin Docu, Ivan Docu, Perni i Budić kući. Iako nije bio čest slučaj, neke obitelji su imale posjede na više mjesta na otoku. Posjedi Angelini počeli su se smanjivati rasprodajom od 30-tih godina 19. stoljeća, ali su se sačuvali do prve agrarne reforme kada su najvećim dijelom, prešli u posjed obitelji Dančević.

Sl.2. Humac na katastarskoj karti iz 1834. godine

Najstariji podatak o ustroju naselja Humac zabilježen je 1834. godine na austrijskoj katastarskoj mapi Jelse. Austrijska katastarska izmjera prvi je stabilni katastar na našem području. Osim mapa, sastoji se i iz knjige građevina (Protocollo delle particellle degli edifizj) i knjige zemalja (Protocollo delle particellle degli terreni) u kojima su zabilježeni vlasnici, opis građevine (odnosno kulture) te veličine katastarskih čestica. Humac je početkom 19. stoljeća malo koncentrirano naselje koje tvori nekoliko stambeno-gospodarskih sklopova formiranih na križanju otočkih puteva – onog koji sa zapada vodi iz Vrisnika prema istoku otoka, te onog koji prema sjeveru veže Humac sa Velom Prapatnom na sjevernoj obali otoka. Smješten na visoravni, sa sjeverne, južne i istočne strane okružen je vinogradima (na položaju Grabak i Barlok). Vlasnici kuća i zemalja na Humcu su većinom Vrisničani ili vrisničke obitelji iz Jelse. Na reambulaciji austrijske katastarske izmjere iz 1884. godine vidi se rast naselja koje krajem 19. stoljeća poprima gotovo u potpunosti današnji oblik. U sjevernom dijelu naselja uz „donji put“ izgrađen je barlog, zajednička građevina (bazen) za skupljanje kišnice, a godine 1897. na južnom rubu naselja uz put izgrađena je crkva sv. Ivana i Pavla.

∗ KASANDIĆ (1978) prema UNGAROV (1951)


4

Boravak Vrisničana na Humcu ovisio je o intenzitetu poljskih radova. Prema Humcu kretao je iz Vrisnika ponekad zajedno veći broj obitelji (armiju se za Humac) starim putem koji je iz Vrisnika preko Gornjih Pitava te iznad jelšanske crkve Gospe od Zdravlja, antičkim serpentinama koje prolaze ispod Gališnika preko kapelice sv. Jurja i sv. Ante do lokava koje su pripadale Humcu na lokalitetu Plone. Kako je tijekom 19. stoljeća, a s uzlaznom putanjom i ranije, na području Humca glavna gospodarska grana postalo vinogradarstvo, boravak u naselju prilagođen je radovima u vinogradu.

Sl. 3. Humac na mreži puteva u 19. stoljeću Iako je nastao kao sekundarno stočarsko naselje u kojem su držali koze i ovce, zbog jačanja vinogradarstva i uslijed promjena koje su zahvaćale čitavu Europu, Vrisničani su Humac okružili vinogradima. Današnje hvarsko vinarstvo izraslo je na tisućljetnoj tradiciji, još od antike ima neprekidan kontinuitet, osim bogatog domaćeg iskustva, uvozile su se strane sorte, načini uzgoja i iskustva iz vani zahvaljujući snažnim vezama Hvarane sa svijetom, na otoku su prihvaćane preporuke gospodarskih prosvjetitelja tijekom prošlih stoljeća. Statut hvarske komune zabranjuje uvoz vina na otok, osim u slučaju nerodne godine, a istovremeno zabranjuje izvoz žitarica. Hvarani su prvi postigli da im sorte budu upisane u značajnoj Ampelografiji iz 1887. godine, a već 1891. godine na Gospodarskoj izložbu u Zagrebu posebno su istaknuta hvarska vina. Sredinom 19.stoljeća francusku lozu je napao lug, potom filoksera, a krajem stoljeća i peronospora. Istovremeno je i talijanske vinograde napao lug. Dok se do tada hvarsko vino koristilo prvenstveno za domaće potrebe, započinje konjuktura za izvoz vina. Velika potražnja za vinom, potakla je težake na sječu masline i smokve u korist vinove loze. Konjukturu izvoza prekinula je čuvena vinska klauzula iz 1892. kojom talijansko vino dobiva povlašteni položaju Austro – ugarskoj monarhiji. Godine 1894. pojavljuje se filoksera u Dalmaciji i naše vinogradarstvo zapada u najveću krizu što je uvelike utjecalo na život Hvarana. U razdoblju između dva svjetska rata hvarsko vino se promovira na tržištu zahvaljujući brojnim vinogradarskim zadrugama na otoku. U afirmaciji hvarskog vinarstva sudjelovala je i Seljačka stranka akcijama Gospodarske sloge kojima su se mijenjali proizvodi iz Dalmacije s onima iz unutrašnjosti. Na području Humca autohtone sorte su mekuja, palaruša, gargićevica, maraškina, cetinka, bogdanjuša i parč koje su prilagođene vrstama zemlje u okolici naselja. Radovi u vinogradima, o kojima je ovisio boravak u Humcu, trajali su tijekom cijele godine. Do kraja veljače loza se treba obrezati, okopava se tijekom trećeg mjeseca, potom slijedi polivanje i sumporavanje. I tijekom razdoblja kada se ne smije dirati loza, Vrisničani su dolazili u Humac te radili oko smokava, rogača i lavande te mašklinali - pripremali nove vinograde. Lavanda koja se na Hvaru počela saditi tridesetih godina 20. stoljeća, žanje se srpovima sredinom 7. mjeseca. Humac je bio najnapučeniji tijekom jematve, a njezin zadnji dan bio


5

bi proslavljen feštom u vinogradu. Kako svaka kuća u Humcu nije imala turanj, za zajedničke turnjeve bili bi dogovoreni rasporedi te se turnjalo po cijelu noć. Vino se gonilo na mulama u Prapatnu, uvalu nedaleko od Humca gdje su pristajali trgovački brodovi. Početkom 20. stoljeća u Humcu se izgradilo samo nekoliko stambeno-gospodarskih kuća što je zabilježeno na katastarskoj mapi iz 1910. godine, no zbog sloma vinogradarstva krajem 19. stoljeća može se reći da razvoj Humca već tada stagnira. Kao sekundarno naselje Vrisničana Humac nije nikad bio stalno nastanjen, u njemu se boravilo u sezoni poljodjelskih radova pa je upravo zbog napuštanja poljoprivrede Humac do danas sačuvao prostornu organizaciju i graditeljsku strukturu iz 19. stoljeća. Nepostojanje stalnih stanovnika i izoliran položaj naselja podalje od glavne otočke ceste Hvar-Sućuraj u vrijeme naglog turističkog razvoja otoka sredinom dvadestog stoljeća sačuvali su Humac kao jedinstveni spomenik tradicijskog graditeljstva.

Sl.4. Povijesni razvoj naselja Humac


6

IV. Osnovna obilježja prostora Krajolik Humac je smješten na visoravni koja se, na nadmorskoj visini od cca 300m, proteže od Gvozda poviše Pitava prema istočnom kraju otoka Hvara. Neposrednu okolicu naselja okružuje krajolik oblikovan stoljetnim trudom vrisničkih težaka. Danas zapuštenim starim gornjim putem u 4 sata hoda povezan je s Vrisnikom na zapadu, te s područjem Hvarskih Poljica na istoku. S gornjeg puta vidi se južna obala otoka, a na prilazu Humcu pružaju se vizure na obje otočke obale. Donji put - stari put koji, omeđen suhozidima, iz Humca vodi u Gromin Dolac na sjeveru također nije održavan. Dijelom njegove trase izveden je makadamski put koji vezuje Humac sa otočkom cestom Hvar – Sućuraj. S donjeg puta pruža se pogled na sjevernu obalu otoka, Jelsu, Vrbosku i Stari Grad.

Sl.5. Donji put Sl.6. Donji put – vizura U 19. stoljeću naselje je bilo okruženo poljoprivrednim površinama – uglavnom vinogradima, ali i pašnjacima i šumom. U većim vinogradima izgrađene su gustirne. Početkom 20. stoljeća vinogradi su zapušteni, a dijelom je vinova loza zamjenjena lavandom ili drugim kulturama. Danas su poljoprivredne površine velikim dijelom zapuštene iako se postupno obnavljaju vinogradi i nasadi lavande u neposrednoj okolici.

Sl.7. Lavanda Sl.8. Obnovljeni vinograd Poljoprivredne parcele ograđene su suhozidnim međama. Obzirom da je područje Humca na visoravni, odnosno na blagim padinama, nema terasastih polja karakterističnih za krajolik Vrisnika. Suhozidi su rijetko unjuli (građeni većim kamenim blokovima kod kojih je isti blok i na licu i na naličju zida), češće su zidani iz dva lica od većih kamenih blokova sa ispunom sitnijim kamenjem. Ulaz u parcele zagrađen je drvenom gredom uglavljenom u utore u zidu, a na visokim zidovima izmicanjem blokova


7

izvedene su stube. Kamen za gradnju suhozida dijelom se brao čišćenjem poljoprivrednog zemljišta, a dijelom se vadio u nedalekom kamenolomu - petrori - na općinskoj zemlji.

Sl.9. Ulaz u parcelu Sl.10. Stube na suhozidu Naselje Humac je karakteristično zbijeno selo kraškog područja. Kao sekundarno naselje Vrisničana s Vrisnikom tvori jedinstvenu stambeno-gospodarsku cjelinu. Stoga u Humcu nema trga, škole ni groblja. Stanovanje, rad i druženje organizirani su unutar stambeno-gospodarskih sklopova. Jedini zajednički sadržaji u naselju su barlog – spremište vode na sjeveru i crkva na jugu sela. Selo se sastoji iz niza stambeno-gospodarskih sklopova položenih uz otočki put koji s juga vodi u Gromin Dolac. Put kroz selo je zemljani, a samo njegov dio pred crkvom izveden je lomljenih kamenih ploča okomito položenih u zemlju (bašetina). Naselje Humac sa svojim okolnim poljoprivrednim površinama i putevima tvori jedinstven kulturni krajolik.

Sl.11. Put kroz selo Sl.12. Put pred crkvom Stambeno-gospodarski sklop Stambeno-gospodarski sklop formiran je oko dvora, nekad otvorenog, a nekad ograđenog suhozidnom ogradom. Iz dvora se ulazi u kuće za stanovanje, staje, konobe i kuhinje. Dvorovi su zemljani, ponegdje popločani samo pred ulazom u kuću, a samo jedan sklop ima dvor iz kamenih oblutaka položenih u zemlju. Većina sklopova ima gustirnu, no krušnu peć i turanj imali su samo bogatiji.


8

Najstarije kuće za stanovanje bile su prizemnice, no većina njih je već 1834. godine pretvorena u gospodarske kućice što je vidljivo u katastarskim preinakama. Katnice za stanovanje imale su gospodarsko prizemlje (konoba, kuhinja) i sobe na katu na koji se prilazilo vanjskim stubištem.

Pogled s juga Pogled sa zapada

Stanje 1834. godine

Stanje danas Sl. 12. Stambeno-gospodarski sklop Bojanić


9

V. Tipologija gradnje Materijal Karakteristika tradicijske arhitekture je upotreba građevnog materijala lokalnog porijekla. Tako je i Humac građen kamenom koji je kao lokalni, jeftin i lako dostupan materijal karakterističan za tradicijsko graditeljstvo kraškog područja. Najstarije prizemnice građene za stanovanje, kao i sve gospodarske kuće (staje i konobe) bez obzira na vrijeme gradnje građene su u suho – bez veziva. Katnice i gustirne također su građene kamenom, ali na jopno – uz upotrebu morta iz crljenice i vapna. Kuće su pokrivene dvostrešnim drvenim krovištem i kamenom pločom. Izvorni pokrov dijelom je zamjenjen utorenim crijepom. Prizemnice – suhozidne kuće

Sl.13. Karakteristična suhozidna kuća Od ukupno 133 kuće u Humcu njih 116 (87%) su prizemnice, a katnica ima samo 17 (13%). Prizemnice, bez obzira na namjenu, imaju tlocrt u obliku izduženog pravokutnika. Gotovo sve (njih 89) su građene u suhozidnoj tehnici – bez morta i to tako da su lice i naličje zida izvedeni iz većih lomljenaca ili iz priklesanih, grubo obrađenih kamenih blokova horizontalno postavljenih u nepravilnim redovima. Zid je ispunjen manjim komadima kamena. Uglovi su izvedeni iz većih blokova. Zidovi, debljine do 80cm, temeljeni su na živcu. Najstarije kuće položene su duljom stranom u smjeru sjever-jug tako da se krovna ploha zaštiti od direktnog udara vjetra. U svom donjem dijelu, do visine horizontalne strehe su deblji, dok je sam zabat manje debljine (do 60cm). Promjena debljine zida uočljiva je na zabatnom pročelju. Suhozidne kuće nemaju unutrašnjih pregrada. Ponegdje su iznutra ožbukane žbukom iz vapna i crvenice. Ovisno o namjeni imaju pod od nabijene zemlje ili od kamenih ploča u zemlji. Na uzdužnom zidu, prema dvorištu imaju jednokrilna ili dvokrilna ulazna vrata. Pragovi vrata su zidani, a nadvoj je izveden iz niza drvenih greda postavljenih po čitavoj debljini zida. Obzirom na nižu razinu poda u kućici od one u dvoru, sjekomice postavljenom kamenom pločom na pragu štiti se kuća od prodora vode. Nerijetko je nad vratima polukružni viseći limeni oluk kako bi se ulaz zaštitio od kiše. Vratnice su drvene, iz dasaka, bez okvira. Nemaju prozore. Kućice imaju dvostrešni roženički krov pokriven kamenom pločom. Prepuštena streha izvedena je iz većih, pravilnije obrađenih ploča na uzdužnim zidovima, dok na zabatima strehe nema.

Sl. 14. Zidovi suhozidnih kuća


10

Sl. 15. Krovište suhozidne kuće

Sl. 16. Ulaz u konobu Sl. 17. Ulaz u staju Suhozidna tehnika građenja daje osnovno obilježje naselju Humac. Suhozidne kuće istih tipoloških karakteristika građene su u svim periodima razvoja naselja, kroz čitavo 19. i početkom 20. stoljeća. Katnice – kuće iz kamenih blokova u mortu

Sl. 18. Katnice Katnice imaju tlocrt u obliku izduženog pravokutnika. U prizemlju imaju konobu ili kuhinju sa ulazom iz dvora, a na katu su sobe. Na kat se prilazi vanjskim stubištem. Redovito je ulaz u prizemlje pod zasvođenim podestom vanjskog stubišta. Dvostrešno drveno krovište pokriveno je kamenim pločama, dijelom zamjenjenim utorenim crijepom. Prepuštena streha izvedena je iz većih, pravilnije obrađenih ploča na uzdužnim zidovima, dok na zabatima strehe nema. Odvodnja s krova riješena je kamenim olucima položenim na kamenim konzolama. Kuće su zidane grubo obrađenim kamenim blokovima povezanim mortom iz crljenice i vapna. Uglovi kuće su naglašeni i zidani većim blokovima. Vanjsko lice zidova nije žbukano, obrađeno je grubo zamazanim fugama koje dijelom porekrivaju kamen. Međukatna konstrukcija je drvena. Gospodarski ulaz u prizemlju redovito ima dvokrilna vrata s drvenim vratnicama. Obzirom na veću širinu otvora, nadvoj tog ulaza je lučni – iz većih klesanih lučnih segmenata na pročelju, a manjih grubo obrađenih i radijalno položenih klesanaca na naličju


11

zida. Ulaz na kat je s podesta kamene balature. Vrata su drvena, a otvor im je uokviren glatkim kamenim pragovima. Konobe su osvjetljene pravokutnim položenim otvorom sa otklopnim kapkom s unutarnje strane. Prozori na katu su u formi izduženog pravokutnika sa kamenim pragovima. Dvokrilni prozori s vanjske su strane zatvoreni škurama. Kuće zidane kamenom s vezivom istih tipoloških karakteristika građene su u svim periodima razvoja naselja, kroz čitavo 19. i početkom 20. stoljeća.

Sl. 19. Zidovi kuća zidanih mortom

Sl.20. Balature

Sl. 21. Ulaz i prozor konobe

Sl.22. Prozori i ulazna vrata na katu Gustirne Svaki stambeno-gospodarski sklop imao je gustirnu. Gustirne su dijelom ukopane, a dijelom nad zemljom tako da im je na vrhu terasa sa bunarom. Građene su kamenom u mortu, a presvedene polukružnim svodom. Napajaju se vodom s krovova okolnih kuća. Dok je prikupljanje vode s krovova katnica riješeno kamenim olukom na konzolama, detaljem preuzetim iz domicilnog naselja (Vrisnika), prikupljanje vode sa suhozidnih prizemnica riješeno je detaljem karakterističnim za Humac:


12

neposredno pod strehom smanjena je debljina zida te je na vrhu njegovog dijela veće debljine položen niz kupa koje tvore kanal za odvodnju, izveden u nagibu prema gustirni.

Sl.22. Gustirne

Sl.23. Prikupljanje vode VI. Valorizacija Humac na otoku Hvaru izuzetan je primjer sekundarnog ruralnog naselja koje je zahvaljujući povijesnim okolnostima i izoliranom položaju zadržalo izvornu prostornu organizaciju i graditeljski fond iz 19. i početka 20. stoljeća.

VII. Sustav mjera zaštite Režim zaštite prostora i njegovih elemenata Stanje očuvanosti povijesne tradicijske strukture osnova je režima zaštite i klasifikacije prostora Humca i njegovog okolnog područja. U odnosu na tipologiju naselja i krajobrazne vrijednosti prostora Humac se štiti kao A zona konzervatorske zaštite. To je zona potpune konzervatorske zaštite s cjelovitom zaštitom povijesne strukture, oblika i tipologije gradnje. Tu nije poželjno uvođenje novih struktura niti moderniziranje zatečenih arhitektonskih oblika. Posebnu ulogu u isticanju vrijednosti slike naselja u vizurama i u panorami ima krajolik. Poljoprivredne površine izvan naselja omeđene suhozidnim međama i starim otočkim putevima s izgrađenom strukturom naselja Humac tvore jedinstvenu cjelinu koju treba štititi kao K zonu konzervatorske zaštite. U toj zoni treba spriječiti izgradnju i na taj način onemogućiti devastiranje identiteta naselja.


13

VIII. Smjernice za planske odredbe Opće smjernice: 1. Očuvati i zaštititi kulturni krajolik kao temeljnu vrijednost prostora nastalu funkcionalnom povezanošću arhitektonske baštine i prirodnih osobitosti 2. Održavati povijesne putove i koristiti ih kao pješačke komunikacije: - iz Vrisnika do Humca preko Gornjih Pitava i kapelice sv. Ante, kapelice sv. Jurja, lokava na lokalitetu Plone i sv. Ante, - od kapelice sv. Jurja do Vrha i Gromin Doca, - od sv. Ante do Male Prapatne - iz Humca prema Veloj Prapatnoj 3. Očuvati povijesne toponime 4. Planove i programe gospodarskog razvoja uskladiti sa stručnim i znanstvenim ustanovama 5. Razviti etno-ekološki turizam. 6. Na međuresornoj lokalnoj razini razraditi planove i programe financijske potpore projektima očuvanja kulturne baštine npr. sufinanciranje obnove i prezentacije visoko valoriziranih kulturno-povijesnih vrijednosti te revitalizacije tradicijskih, gospodarskih djelatnosti ekoturizma i dr. 7. Detaljnu plansku dokumentaciju izrađivati na osnovi planova i programa razvoja područja uz međuresornu koordinaciju i stručnu suradnju. 8. U granicama povijesnog naselja dosljedno poštivati utvrđeni režim zaštite te spriječiti intervencije u krajoliku koje bi ugrozile krajobrazni sklad cjeline. 9. Prilikom građevinskih zahvata na povijesnim objektima štititi povijesnu strukturu i pri tome se konzultirati s nadležnom konzervatorskom službom. 10. Tradicijski građevinski materijali kojim je izgrađen Humac - kameni blokovi i kamene ploče za pokrov u starini su se vadili na lokalnom kamenolomu pa se preporučuje da Općina Jelsa izvidi mogućnost njegove obnove za lokalne potrebe. Konzervatorske smjernice: ZONA A - ZONA PRVOG STUPNJA ZAŠTITE POVIJESNIH STRUKTURA obuhvaća cijelo naselje te se u njoj se nalaže cjelovita zaštita povijesnih vrijednosti uz poštivanje tradicije i funkcije prostora i njegovih sadržaja. Sve građevinske intrevencije na ovom području potrebno je strogo kontrolirati. Moguće je prilagođavanje novih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama, uz minimalne intervencije u povijesne strukture (sanacija, konzervacija, konzervatorska rekonstrukcija, prezentacija). Za sve urbanističke i građevinske intervencije potrebno je od nadležnog tijela zatražiti posebne uvjete građenja u sklopu izdavanja lokacijske dozvole i predhodnu suglasnost u okviru izdavanja građevinske dozvole. Osnovne zahvate u prostoru i na pojedinim prostornim elementima i njihovim dijelovima, koji ujedno odgovaraju potrebama zaštite i racionalnog korištenja prostora potrebno je svesti na: konzervaciju: održavanje postojećeg stanja uz nužno dotjerivanje i uređenje očuvanje postojećeg stanja različitih vrijednih oblika uz niz zahvata na uređenju i prostornoj prezentaciji postojećih vrijednosti rekonstrukciju: potpuno ili djelomično vraćanje uništenog poznatog oblika, elemenata ili njegova dijela rekompozicija: uspostavljanje odgovarajućih odnosa između postojećih objekata, ambijenta, preoblikovanjem neprimjerenih rješenja i usklađivanjem odnosa. preoblikovanje okoliša uz prilagođavanje postojećim vrijednostima u prostoru Stambeno-gospodarske i gospodarske građevine Karakteristika graditeljstva Humca je da nema stambenih potkrovlja, luminara ni balkona stoga nije dozvoljeno povećavati kapacitet građevina podizanjem nadozida u potkrovlju i izvedbom luminara, niti je dozvoljeno graditi balkone. Svi radovi i građevinski detalji na kućama (suhozidni način zidanja, zidanje u vapnenom mortu s crljenicom, način fugiranja, način žbukanja, način izvođenja strehe, izrada drvenog dvostrešnog krovišta, pokrivanje suhozidnih kuća kamenim pokrovom, pokrivanje katnica utorenim crijepom,


14

izvedba kamenih vanjskih stubišta, izvedba tradicijske vanjske i unutarnje stolarije) trebaju se izvoditi tradicijskim materijalima, uz primjenu tradicijskih tipoloških detalja i pod nadzorom nadležne konzervatorske službe. Povijesne građevine obnavljaju se cjelovito, zajedno s njihovim neposrednim okolišem (dvorištem, vrtom, pljoprivrednom površinom, pristupom, etno građevinama – krušnim pećima, gustirnama i sl.). Putevi Unutar izgrađene strukture Humca putevi su prilagođeni mjerilu te karakteru naselja te ih treba zadržati u postojećem profilu i obradi kao pješačke komunikacije. Kanalizacija Kanalizaciju treba planirati kao izdvojeni sustav. Priključak na kanalizaciju ne može se planirati za suhozidne kuće, već samo za stambeno-gospodarske katnice i stambene prizemnice koje nisu suhozidne građe. Opskrba vodom Opskrbu vodom riješiti osposobljavanjem postojećih gustirni (sanitarna voda i pročišćena pitka voda). Elektroinstalacija Elektroinstalacije treba voditi podzemno. Priključak elektroinstalacija ne može se planirati za suhozidne kuće, već samo za stambeno-gospodarske katnice i stambene prizemnice koje nisu suhozidne građe. Priključni ormarići i brojila ne smiju se postavljati na vanjska pročelja. Položaj i oblikovanje trafostanice treba dogovoriti s nadležnom konzervatorskom službom. Solarni kolektori Solarne kolektore nije dozvoljeno postavljati na krovove. Mogu se eventualno smjestiti na zapuštenim poljoprivrednim površinama izvan izgrađene strukture naselja. Alternativni izvori energije – vjetrenjače Postava vjetrenjača u području naselja nije dozvoljena Svi građevinski zahvati tijekom izvođenja moraju biti pod nadzorom konzervatorske službe ili od njih ovlaštene osobe. Upravni postupak: Sve građevinske i druge intervencije na građevinama u zoni navedenog režima zaštite podliježu upravnom postupku, tj. potrebno je na temelju arhitektonskog snimka (1:50) i idejnog rješenja izrađenog prema uputama iz ovog konzervatorskog elaborata ishoditi posebne uvjete (u postupku izdavanja lokacijske dozvole) i prethodno odobrenje (u postupku izdavanja građevinske dozvole) od Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu. Upute, odnosno konzervatorske smjernice date su za svaku pojedinu građevinu u poglavlju XI. Ident kartice građevina ovog konzervatorskog elaborata. Navedeno je odobrenje neophodno i za radnje koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, a za koje prema Zakonu o gradnji nije potrebna građevinska dozvola. ( čl. 62. i 53. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara). Sve intervencije uređenja puteva i javnih površina u zoni navedenog režima zaštite podliježu upravnom postupku, tj. potrebno je ishoditi posebne uvjete (u postupku izdavanja lokacijske dozvole) i prethodno odobrenje (u postupku izdavanja građevinske dozvole) od Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu. ZONA K - ZONA ZAŠTITE KULTIVIRANOG KRAJOLIKA obuhvaća: 1. Neizgrađeno područje na trasi povijesnih puteva od Vrisnika prema njegovim sekundarnim naseljima. U ovoj zoni nije dozvoljena izgradnja nove infrastrukture niti modernizacija puteva, a postojeće puteve i lokalitete (povijesne kapelice, lokve, suhozidne međe) – bez obzira na pravni stupanj zaštite potrebno je očuvati i obnoviti u skladu s konzervatorskim uvjetima i pod nadzorom nadležne konzervatorske službe 2. Područje uz prilazni makadamski put od njegovog početka na sjeveru, na spoju s glavnom otočkom prometnicom Jelsa – Sućuraj, do spoja sa povijesnim pješačkim putem iz Vrisnika na jugu. U ovoj zoni nije dozvoljena modernizacija prometnice asfaltiranjem. Put treba zadržati u postojećoj trasi i profilu kao bijelu servisnu cestu (makadam) te zabraniti promet osobnim automobilima. U neposrednoj blizini odvojka od otočke prometnice potrebno je planirati turistički info punkt, sanitarni


15

čvor za posjetioce te parkiralište za autobuse i osobne automobile. Prilikom planiranja površina za parkiranje treba se prilagoditi konfiguraciji terena kako se ne bi pojavili visoki podzidi u prostoru. Ne ometajući vizure na Humac i s Humca prema zapadu na južnu i sjevernu obalu otoka potrebno je planirati smještaj septičkih jama izdvojenog kanalizacijskog sustava. 3. Poljoprivredni krajolik Na prostoru Humca sačuvan je kultivirani krajolik uglavnom u obliku suhozidom ograđenog zemljišta na kojemu su se još do sredine prošlog stoljeća uzgajali vinogradi i lavanda. Rijetke su poljoprivredne površine obnovljene. Predlaže se barem djelomična obnova poljoprivrednog zemljišta i uzgoj starih kultura što bi znatno obogatilo turističku ponudu budućeg etno-eko sela. Očuvati povijesne trase poljskih putova, suhozidne kamene ograde i ulaze u parcele. Očuvati karakteristične toponime, nazive lokvi, brda, gomila od kojih neka imaju simbolička i povijesna značenja. Upravni postupak: Za poduzimanje svih radnji na području ove zone, za koje je prema posebnom propisu obvezna lokacijska dozvola, odnosno lokacijski uvjeti, potrebno je u postupku njihova izdavanja od nadležnog Konzervatorskog odjela zatražiti posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. ( čl. 60. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, 69/99). Za sve radnje u toj zoni također je neophodno od Konzervatorskog odjela zatražiti predhodno odobrenje u postupku izdavanja građevinske dozvole. IX. Izvori i bibliografija Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju BOJANIĆ Obad Šćitaroci, Bojana (1997): Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara, Epoha Šćitaroci d.o.o., Zagreb DUBOKOVIĆ NADALINI, Niko (2001): Odabrani radovi, Književni krug, Split DUBOKOVIĆ NADALINI, Niko (1970): Humac, u: Zapisi o zavičaju, Jelsa KASANDRIĆ, Ivo (1967): Gratia, poseban oblik agrarno-proizvodnog odnosa na području hvarske komune do 19. stoljeća, Mogućnosti, 3/69, Split VIDOŠEVIĆ, Antun (1973): O hvarskim vinima i vinogradarstvu, Hvarski zbornik, 1, Hvar NOVAK, Grga (1972): Hvar kroz stoljeća, Izdavački zavod JAZU, Zagreb X. Grafički prilozi


XI. Ident kartice građevina Analiza naselja na terenu ključna je za valorizaciju naselja te donošenje konzervatorskih stavova i smjernica za izradu prostorno – planske dokumentacije. Uz analizu svake pojedine građevine na terenu su zabilježene i sve osobitosti naselja – položaj, odnos s okolnim poljoprivrednim ili stočarskim krajolikom, povijesni putevi, autohtono bilje, obrada partera ulica, puteva i trgova. U ident karticu za svaku pojedinu građevinu uneseni su sljedeći podaci: broj katastarske čestice, okvirna datacija, današnja namjena, izvorna namjena, građevno stanje, katnost, osnovne građevne karakteristike i materijali – krov, zidovi, stubište, vrata, otvori, specifični građevinski ili oblikovni detalji, valorizacija građevine i okvirne konzervatorske smjernice. Ident kartica upotpunjena je grafičkim prikazom položaja građevine u naselju i fotografijom. Kroz podatke koje sadržava svaka pojedina ident kartica moguće je razumijeti tipologiju gradnje te se upoznati sa specifičnim oblikovanjem karakterističnih arhitektonskih elemenata na kući (oblikovanje pročelja, oblik i vrsta pokrova, oblikovanje strehe, vrsta međukatnih i krovnih konstrukcija, tipologija otvora i dr.). Konzervatorskim smjernicama koje su u ident kartici date za svaku pojedinu kuću upozoreno je na osobitosti gradnje, karakteristično oblikovanje ili tradicijski graditeljski detalj. Smjernice za obnovu kuća upućuju na korištenje tradicionalnih materijala i tehnika građenja te na prepoznavanje lokalnog izraza arhitektonskog detalja kojeg je potrebno ispravno interpretirati prilikom obnove kako izvorni izgled kuće ne bi bio narušen – a time bi se sačuvala izvorna tipologija naselja u cjelini.

KONZERVATORSKI ELABORAT NASELJA HUMAC, OTOK HVAR IDENTIFIKACIJSKA KARTICA GRAĐEVINE

Primjer ident kartice:

1 Broj katastarske čestice:

483 k.o. Jelsa

Okvirna datacija

1. polovica XIX. stoljeća

Namjena Restoran Izvorna namjena Kuća, konoba i vrt

Građevno stanje

Dobro

Katnost P + 1

Krov

Dvostrešni, pokrov od kamene ploče, dijelom popravljan „francuzicom“

Zidovi

Kuća je zidana priklesanim kamenom u crljenici, mjestimično popravljana cementnim fugama.

Stubište Vanjsko zidano stubište – „sulor“, uz zapadno pročelje kuće.

Vrata Vrata u kamenim pragovima

Prozori Prozori u kamenim pragovima.

Detalji

Uz zapadno pročelje je dozidana cisterna -gustirna sa krunom, kuća ima dimnjak od opeke.

Valorizacija Stambena katnica građena u tradicijskom oblikovanju, karakterističnom za otočku arhitekturu.

Položaj u naselju

Pogled sa jugozapada

Konzervatorske smjernice Potrebno je zadržati zatečene gabarite kuće, popraviti pokrov – „francuzicu“ zamijeniti kamenom pločom. Zatečene cementne fuge zamijeniti fugama od vapnenog ili produžnog morta uz dodatak crljenice. Ukloniti cementnu ogradu na sularu i izvesti je kao kamenu zidanu ogradu. Sačuvati tradicionalno oblikovanu stolariju, a u unutrašnjosti kuće drvenu međukatnu konstrukciju i drveno krovište.

Documents

konzervatorski elaborat