JANKO MATKO/KRV NIJE VODA POPULARNI ROMANI UREDNIK ZLATKO CRNKOVI LIKOVNO OPREMIO ALFRED PAL JANKO MATKO nije voda ZNANJE ZAGREB 1978 Jednoga dana u prosincu 1922. pred sam Bo i, u tada nju moju trgovinu u li su jedan otm jen mu karac i otmjena ena, te me zamolili da procijenim vrijednost njihove narukvi ce ukra ene dragim kamenjem. Kada sam izvr io procjenu i naveo cijenu, mu karac me pogleda i veli: Jeste li vi sigurni da ta narukvica toliko vrijedi? Potpuno sam siguran, gospodine, a vi se jo mo ete i drugdje propitati. Onda se mu karac okrene eni i veli na njemakom jeziku: To je vi e od polovice nego to su nam drugi rekli, Fani. To je samo u na u korist odgovorila je ena. Napustili su moju trgovinu, ali su se za jedan asak opet vratili, pa me mu karac upita: Mo ete li vi otkupiti tu narukvicu? j v Ja sam tek poetnik, nemam toliko novaca, ali ako mi je povjerite, ja u nastojati d a je prodamMu karac je na to pristao. Tek kada sam pisao potvrdu, doznao sam da su to bili barun Janko Vranicani i nje gova ena barunica Fani iz Zaretja u Hrvatskom zagorju. Za dan-dva prodao sam narukvicu. Barun Janko Vranicani dao mi je veliku nagradu, te mi preporuio mnoge koji su elje li da im procijenim dragocjenosti. Barunica Fani Vranicani do la je uskoro s jednom enom i s dvije mlade djevojke da i m procijenim dragocjenosti. Bile su to barunica Er ika Vranicani i njene kerke Iren a i Ersi. Zaudio sam se njihovu izgledu, ali jo vi e kada su one tri, majka i keri, s tale meusobno razgovarati i dogovarati se. Barunica Fani mi je sa strane do- apnula da one razgovaraju na ciganskom jeziku. Moje iznenaenje je bilo golemo. Ali se u meni probudila i znati elja. Drugom zgodom, kada je barunica Fani opet do la, ispriala mi je neobinu povijest o t ome kako se brati njezina mu a, barun Ervin Vranicani, zaljubio u lijepu Ciganku, t e se njom o enio. Ta Ciganka bila je Er ika Vranicani. Tako sam, u nekoliko navrata, doznao od barunice Fani Vranicani o toj neobinoj lj ubavi. K meni su dolazili i barun Milan Vranicani i njegova setra Vera, pa sam i od nji h doznao mnoge pojedinosti o ovoj obitelji. Iz svega toga, pa jo iz nekih drugih traganja i ispitivanja slo io sam ovu kratku, ali tu nu povijest obitelji Vranicani. Obitelj Vranicany bili su stari sjedioci otoka Hvara. Kada je otokom zavladala V enecija, preselila se cijela obitelj iz Hvara u Senj, a odatle u Rijeku i Karl ovac. Prodajom svojih posjeda na Hvaru naselili su se u ovim krajevima kao imuna o bitelj. Na prijedlog najstarijeg brata Homedeja Vrani-canija, sva su braa pristala da ulo e svoja sredstva u zakup velikih povr ina uma Like i Gorskog kotara. Potra ili su kupce stoljetnih likih hrastova u Njemakoj, Francuskoj, panjolskoj i Bel giji, te napravili s njima ugovore da e otkupljivati trupce hrastova i visokih st abala crnogorice iz Gorskog kotara. Poela je sjea uma, posao je i ao odlino za poduzee brae Vranicani. U zemlju su dolazile goleme svote novaca iz mnogih zemalja, a poduzee brae Vranica ni stjecalo je od zarade na umi veliki imetak. Od pritjecanja stranih novanih sred stava imala je veliku korist i dr ava Austrija, tako da je car Austrije dodijelio obitelji Vranicani naslov baruna.

lanovi obitelji Vranicani osjeali su se Hrvatima. Tako su bili odgojeni, mu karci od oeva, a enska djeca od majki, Hrvatica. Iz zahvalnosti to im je austrijski dvor dodijelio barunski naslov, postali su, pr emda dobri Hrvati, odani caru austrijskom. Zbog velike koristi koje je Austrija imala od njih baruni Vranicani imali su sve mogue pogodnosti od carskoga dvora. Brzo se meu vlastelom proulo o velikom bogatstvu baruna Vranicani, pa su mnogi od njih dolazili u Karlovac barunu Homedeju Vranicaniju i nudili mu na prodaju svoj e posjede. Tako su grofovi Keglevii nudili posjed i dvorac u Zaretju, te posjed i dvorac Mirk o vec, grofovi Or ii nudili su velike posjede u Oroslavlju, a plemi Bedekovi jedan sv oj dvorac i posjed u Be-dekovini. Stari Barun Homedeo pristao je da poe pogledati posjede i dvorce u Hrvatskom zago rju. Ostao je ushien ljepotom toga kraja, a prekrasni dvorci Zaretje i Mirko vec odu evil i su ga svojim lijepim izgledom i gradnjom, kao i rasko nim prostorijama, pa je pr istao da otkupi ove posjede i dvorce za sebe i svoje sinove. Od grofa Or ia otkupio je velike posjede u Oroslavlju, dok su Or ii zadr ali stari dvora c i jedan dio posjeda. 10 II Vranicani su u Oroslavlju izgradili novi veliki dvorac, a oko dvorca nasadili dr vee iz svih krajeva svijeta. U Oroslavlju se nastanio sin Ambrozije Vranicani, koji se o enio Vilmom pl- Bedeko vi iz roda plemia Bedekovia. Drugi sin, Alfonzo, nastanio se u starom lijepom dvorc u Mirko vec u blizini Za-retja, sa enom groficom Eleonorom Prandau iz Podetrtka. Najmlai sin, Hubert, ostao je u dvorcu Zaretje, o enjen barunicom Anom Ku evi. Barun Homedeo Vranicani umro je smiren. Do ivio je da njegovi sinovi imaju djecu, pa je ostavio ovaj svijet s uvjerenjem da njegov rod nee propasti ni izumrijeti. Trgovina umom donosila je Vranicanijima velike dobiti, a dobro gospodarenje na vl astelinstvu pomoglo je da su svi ivjeli rasko no. Svi lanovi barunske obitelji Vrani cani svuda su se isticali kao dobri i odlini Hrvati, a njihova su djeca govorila hrvatski. No ipak, radi vi e izobrazbe slali su svoju djecu u Be i Graz, a enske pot omke u njemake ili francuske enske zavode. Jedino je barun Ambrozije elio da mu sin Mi-lan zavr i hrvatske kole. Barun Ambrozij e sprijateljio se s biskupom Strossmaverom i bio je njegov sljedbenik i politiki prista a. Ostala su se braa bavila vi e trgovinom drvima, pa su tako podizali svoja vlastelin stva Zaretje i Mirko vec. 11 Vrijeme je prolazilo. Sin baruna Huberta, Ivan--Janko, zaruo je Fani pl. Sladovi, vlastelinku iz Ladua, a sin baruna Ambrozija, Milan, upisao se na pravne nauke, d ok je sin baruna Alfonza, Ervin, svr io poljoprivrednu kolu u Grazu. Barun Ervin bio je ozbiljan mladi. Po svojoj naravi naginjao je, uz svoje znanje, i umjetnosti; lijepo je crtao, pa je esto nabavljao u inozemstvu razliite umjetnik e slike te predmete od drveta ili kamena, to je njegova oca i majku veoma radoval o. Majka mu je rado i s ponosom isticala svoje staro grofovsko porijeklo, govorei mu neka pazi i bira odlino dru tvo, a naroito se veselila kada joj je priao kako se u inozemstvu upoznao s kojim grofom ili barunom. III Ervin je rado posjeivao strica Ambrozija u Oro-slavlju, rado se dru io s njegovim s inom Milanom, pa sa kerkom Verom koja ga je upoznala s njihovom susjedom groficom Lujzom Or i. Od tog vremena skoro svaki dan polazio je on u Oroslavlje, ili ja ui na konju ili p ak vozei se u koiji, pravei izlete po lijepom zagorskom kraju od Gornje i Donje Stu bice u dru tvu s mladom groficom Lujzom i svojom sestrinom Verom. Grofica Lujza bila je vrlo lijepa i pametna djevojka. Iako grofovskog porijekla, vladala se prema svakome vrlo utivo. Bila je neko vrijeme u jednom enskom zavodu u Grazu, ali glavni svoj od12 goj dobila je od svoje majke, roene grofice Kulmer.

Odmah je zavoljela svim srcem baruna Ervina. A to nije ni pred kime skrivala. I kada joj je Ervin jednom zgodom rekao da je sretan to su se upoznali i sprijatelj ili, ona mu je bez ustruavanja odu evljeno uzvratila na isti nain. I zavoljeli su se. Lujza je bila presretna to je zavoljela Ervina. Bila je uvjerena da je i on ljubi istom velikom ljubavi kao i ona njega, pa je sa sigurno u u mislima gledala sebe k ao njegovu suprugu. Kada je Ervin rekao ocu i majci da je zavolio groficu Lujzu Or i, oboje su bili zad ovoljni, samo mu otac primijeti: Mirazu se nemoj nadati! Majka je bila sva ushiena, te mu odmah napomene: Lujza je sama veliki miraz, sine moj dragi! U cijelom Zagorju ni u jednom plemik om domu ne bi na ao tako dobre i lijepe djevojke, a kada govori, milina ju je slu at i. Iz svake joj rijei izviru iskrenost i dra est. Ja sam u razgovoru s njom stekla uvjerenje da te ona iskreno, iz dna srca ljubi, ne kao bogatog Vranicanij a, ve kao mladia i mu karca Ervina. U njezinu ljubav prema meni ja sam, majko, siguran. Uvjeren sam da je iskrena i odana. ak se esto toliko zaboravi da mi se ini u tome i malo pretjerana. Ne pla i se, sine, velike ljubavi, budi sretan, a ja se, kao majka, veselim to si susreo djevojku s tako velikim vrlinama, koja te ljubi. Radujem se .13.. i sretna sam to e doi u na dom, to u imati tako dragu, dobru i milu snahu. Sigurno su kola ve spremna? Polazim do strica u Oroslavlje, a onda do Lujze , da opet priamo o ljubavi i srei na eg budueg ivota.. Poi, sine, sretno! Budi prema Lujzi umiljat i pa ljiv, jer ona to zaslu uje. Majko, nije potrebno to upuivanje. Da mi nije Lujza od prvoga asa postala draga, ne bih gubio vrijeme razgovarajui s njom, a sigurno ste vi; majko, uvjereni da ba runi Vranicani mnogo dr e do sebe, do rijei koje zadaju. Nas smo se dvoje zavoljeli i jedno drugome dali rije i obeanje, pa sam uvjeren da emo naskoro postati za cije li na ivot zdru eni. Poi, sine, u ivaj u svojoj srei, a ja i tata razgovarat emo o vama i u mislima vas g ledati sretne i zadovoljne... Barun Ervin Vranicani bio je dosta visok; imao je tamnu kosu i oi, lice dugoljast o i pravilnih crta. Nije bio neki ljepotan, ali uslijed svoje srdanosti i otmjeno g pona anja bio je svuda rado doekivan. Iako nije mnogo govorio, svaka mu je rije bi la na mjestu, pa je tako bio omiljen naroito meu djevojkama. im se vratio u Mirkovec kao in enjer poljoprivrede, bio je pozivan u mnoge plemike o bitelji na aj, objede ili veere, gdje su se mnoge djevojke trudile da pridobiju nj egovu naklonost. Kada se doznalo da se zbli io s groficom Luj-zom Or i, mnogim je djevojkama bilo ao da one nisu bile te sree, no nitko se nije na ao koji bi prigovorio njegovu izboru. 14 Grofica Lujza ne samo to je bila vrlo lijepa nego su je resile i mnoge druge vrli ne- Sa svakim je bila srdana, imala je to svojstvo da je za svakoga s kime je do la u dodir znala nai srdane rijei, bilo to s otmjenim i obrazovanim svijetom ili s te a kinjom. Svakoga je tom svojom srda-no u osvajala. Ve je od prije bila poznata i po uzgoju cvijea, ru a i drugog ukrasnog bilja, pa je tako nadzirala i te akinje, koje su radile na sijanju i sadnji pre-sada za povre. Kada su grofovi Or ii prodali najvei dio svojih posjeda barunu Ambroziju Vranicaniju , stali su se baviti uzgojem voaka i vinove loze, pa su od tih sadnica dobivali v rlo veliku dobit, a Lujzi-na majka s te akinjama uzgajala je presade povra, dok joj je grofica Lujza bila cijelo vrijeme od pomoi. Barun Ervin bio je odu evljen Lujzinom mar-ljivo u, ali je esto znao rei: Kada postanemo svoji, nee to kod nas morati raditi, niti se baviti uzgajanjem cvi jea. Dragi Ervine, ja se vrlo rado bavim uzgajanjem cvijea. Nitko me ne tjera na to, pa sam uvjerena da u na va em posjedu nai mali dio vrta gdje u moi uzgajati cvijee Sigurna sam da se ti, a i nitko od tvojih, nee tome protiviti. Sigurno nee, draga Lujza. Jo e ti biti dobar savjetnik, bit e na vrtlar! Rado u i primiti svaki savjet. Mene je uputio u mnoge tajne na stari vrtlar, ali

sada je ve sasvim nemoan i star, pa se jedva kree. 15 U mjesecu sijenju i poetkom veljae vozio se barun Ervin po snijegu u saonicama do O roslav-lja. Jednom su bili raspolo eni Lujza, njegov brati Milan i sestra Vera pa s u odluili da se odvezu saonicama u Bistricu. Kada su stigli onamo, u crkvu su ulazila tri para seoskih svatova, pa su i oni u l i u crkvu, da prisustvuju vjenanju. Pozorno su promatrali vjenanje, uli su odlune zakletve i prisegu pred oltarom, a ri jei: Voljet u do svoje i njegove smrti zapamtili su vrlo dobro. Polazei iz crkve, barun Ervin bio je pod dojmom zakletve mladenaca, pa e nje no Lujz i, pitajui je: Ako si spremna, mila Lujzo, mogli bismo se i nas dvoje vjenati i zakleti na do ivo tnu vjernost. Dragi, ljubljeni Ervine, od srca rado, ja imam sve spremno. Brojit u dane i sate i moliti se da do ivim tu sreu, da postanemo svoji, mili i dragi moj E rvine! Groficu Lujzu zahvatilo je svom snagom ushienje i dragost, pa je pred svima srdano poljubila Ervina. Ervina je uzbudio Lujzin poljubac, smatrao je to sreom, pa je pod tim dojmom sjeo u saonice i nastojao biti jo nje niji s Lujzom, a ona je svim srcem i du om u ivala u toj njegovoj pa nji. Od tog vremena rijetko je pro ao koji dan da Ervin nije bio s Lujzom. Razgovarali su i raunali dane kada e doi dan njihova vjenanja. Svi znanci i okolna vlastela smatrali su ih sretnim zarunicima. Mnoge djevojke, k oje bi donijele veliki miraz, bile su zavidne Lujzi. Ali veina 16 se ipak veselila to e se tako lijepa, dobra i ljubazna grofica Lujza udati za boga toga baruna Vra-nicanija. IV Pod kraj travnja javila je peradarka da joj je nestalo nekoliko koko i, jer se nis u vratile s pa e u koko injac. Mnogi su pomi ljali na lisice, ali je koija Franjo izrazio sumnju na maarske Cigane k oji su razapeli ator na ravnici kraj ume Vrutak koja je pripadala vlastelinstvu Vr anicanija. Barun Ervin odlui poi do Cigana da izvidi nee li tamo nai koji trag ukradenih koko i. Majka, a naroito otac, odvraali su ga da ne ide meu Cigane, a otac je jo i govorio: Ti maarski Cigani, koje narod zove Egip-teri, ne bave se kraom, ve popravljaju lj udima motike, bruse sjekire, ra paju age ili pile, a Ciganke im gata ju sreu iz kara ta. Nemoj ii, Ervine! Da to i ukradu, oni su tako pametni i okretni da e uni titi svaki trag govorila je i majka. Poi u, dragi moji roditelji, ve sam odjenuo lovako odijelo, pa mo da naiem na koju sicu na koju sumnjam da hvata na e koko i. Jo je vrlo rano, a ja u se brzo vratiti, pa u poslije poi do strica i Lujze. Roditelje je obavijestio da je ugovorio s Lujzom vjenanje. Tako je majka pod svoj im nad2 Krv nije voda 17 zorom dala ureivati u jednom krilu dvora odaje za sina i buduu snahu. Ervin je oti ao ne to prije devet sati do ume Vrutak. Do ume je imao ne to vi e od pola s ta. Po ao je u nadi da e u umi naii na koju tetnu divlja. Kada je stigao na istinu, opazi tamo ator, pa se uputi prema njemu. Onda opazi sta rijeg Ciganina kako ari motiku, a potom je stane na nakovnju tui. Stajao je kraj n jega i motrio kako motiku pri kraju tanji, a onda je ispravlja, da bude to o trija. Kada je prestao udarati, Ervin mu se javi. o-vjek ga pogleda, pusti motiku, pa se digne i stane se klanjati i govoriti: Ako to trebate, gospodine, sve u napraviti to znam, samo recite, po tovani gospodine . Meni ne treba ni ta; bio sam u lovu, pa sam vidio da ste u na oj umi digli ator. Znam, gospodine grofe, da uma nije moja. Ja sam prije nekoliko godina ve bio ovd

je, tu je hladan izvor studenac, dobra trava za moga konja, ja imam dozvo lu od vlasti, samo mi imamo odreeno dokle smijemo ostati u kojem mjestu. Sigurno znate da smo mi Cigani vandroka i, bez stalnog boravi ta. To mi je donekle poznato, a od ega vi ivite? Od po tenoga rada, gospodine grofe. Narod nam daje na popravljanje orue i za to do bijamo hrane i ne to novaca, pa odlazimo dalje. Negdje je bolje, a ima i mjesta gd je se slabo zaradi. Moja ena i sin oti li su u selo da donesu posla, a ena tu i tamo nekome prebaci karte, da mu ka e ako ga eka kakva srea. 18 ujem da netko svira gusle. To svira na roak Jo i. On ui na u Er iku pjevati i plesati, te nam obeava da e u Pe iti mnogo novaca. Ja sam mu dopustio da je ui, ali ne vjerujem da bi mogla svojim plesom i pjesmama zaraivati mnogo novaca! Mo e biti i ne mora biti, sve ovisi o srei. Ja idem vidjeti kako ple e i da ujem kako pjeva. Ervin doe do atora. Zauje zvuke gusala, udarac defa, a zvonki glas zapjeva pjesmu. Odgrne zastor i ue u ator, pa opazi kako jedan mu karac svira na guslama i tumai kako mora zvuati pjesma. Jo dok nisu opazili Ervina, djevojka zapjeva, a svira joj odu ev ljeno prizna da je dobro i tono otpjevala. Djevojka je prva opazila Ervina, zagledala se u njega, te ree svirau: Jo i-bai, jedan ovjek! Svira Jo i se okrene, dr ei u jednoj ruci gusle, u drugoj gudalo, te se stane klanjati i govoriti: Trebate li ne to, gospodine? Ne trebam ni ta, samo slu am va e sviranje i promatram ovu lijepu djevojku kako lijep o ple e, a jo ljep e pjeva. Pristupiv i bli e, ne skidajui oiju s djevojke, upita je nje no: Kako ti je ime, lijepa djevojko? Er ika! Erzi Oley odgovori odmah djevojka i pogleda Ervina svojim zelenim oi ma, zadr av i svoj pogled na njemu. Onda ti, Er ika, voli ples i pjesmu i voljna si poi sa svojim roakom u veliki grad? Volim pjesmu i ples, ali ne volim otii od oca i majke. Ja najvolim ivjeti u na oj ergi, 2* 19 ali ako tata i mama odrede, onda u poi s Jo i--baijem u veliki grad da tamo ple em i pj evani i dobijem mnogo novaca. Ervin nije mogao odvrnuti oi od djevojke, stao ju je promatrati i upijati u sebe njezine ari: crna kosa, posebno zelene oi, koje su svojim sjajem odavale neki pose ban ar, zubi kao biseri, usne sone, lice oblo, ne previ e zagasito, a jagodice na li cu nje no crvene, bose noge lijepo graene. Premda je jo bila mlada, u tijelu je bila lijepo razvijena. Ervin je bio kao opsjednut; sav izvan sebe, promatrao je djevojku. Ona ga isto tako pogleda, pa ree: Za to me toliko promatra , urei e me i neu moi nauiti plesati ni pjevati. Svia mi se, lijepa djevojko; nikada nisam vidio ljep e djevojke od tebe! Jo i je opet poeo svirati, a Er ika udari nekoliko puta defom, okrene se i onda zapje va cigansku pjesmu. Nakon toga prestane pjevati, ali zato zaple e i zapjeva maarski arda . Ervin se nije micao s mjesta, pratio je svaku Er ikinu kretnju, te ju je upravo po hlepno gledao, bojei se da mu koja njezina kretnja ne izmakne oima. Bio je sav izvan sebe. Zanesen i oaran, glasno je govorio: Divni, prekrasni, aneoski lijepi stvore... Zaboravio je na vrijeme. Osvijestio se istom kada je do ao Er ikin brat da pozove nj u i Jo ija na jelo. Ervin ju je sa strahom upitao: 20 Mogu li opet doi da ujem tvoje pjevanje i gledam tvoj bo anstveni ples, lijepa djev ojko? Er ika sa smije kom potvrdi, ali se svira Jo i po uri i ree:

Samo doite, po tovani gospodine! Kada vi gledate, onda ja jo ljep e sviram. Ervin mu pru i novanicu od 10 kruna. Jo i se zbunio i od iznenaenja gotovo pao, jer je i ao natra ke klanjajui se Ervinu. Ervin je po ao u umu, ne osjeajui gladi. Bio je uzbuen, a pred oima mu je titrala slik Er- ike. Nastojao je opona ati njezino pjevanje. Hodajui bez cilja po umi, stigao je tako i do izvora studenca. Tu sjedne na jedno drvo. Zahvatila ga je neka vruina, pa osjeti e. Poe do izvora i n apije se hladne vode. Sjedne opet na isti panj, obri e znojno elo, te e sam sebi: Jesam li to ja, Ervin Vranicani? Ako jesam, onda moram upotrijebiti sav razbor i pozvati u pomo pamet. Tko sam i to sam da me je u jednom asu svojim pogledom zanije la ta lijepa bo anstvena Ciganica. Ervine, pamet u glavu! Osvijesti se, odbaci osjea je, pa misli razborom. Razmi ljao je o sebi i svom polo aju, te o tom kako je svuda po tovan i lijepo susreta n. Pomi-sliv i na roditelje, do la mu je na misao i Lujza, kako ona u iva u srei i nadi u njihov zajedniki ivot i ljubav. Ako je mene tako voljela, kao ja ovu Er iku, onda svakako osjea sreu. Ah, jadna Lujza , to e rei kada douje da sam se do ludila zaljubio u mladu Ciganku? Svisnut e od bola ... Ustane, podigne ruke uvis i zdvojno povie: 71 Za to mi je razum tako slab, te ne mo e nadjaati osjeaje? Ne mogu odustati, ja eznem da je opet vidim; meni bez Er ike nema ivota. Ona mora postati moja! ... Do njega je jo dopiralo sviranje iz atora i on se opet zaputi onamo. Jo i je svirao, a Er ika je sjedila na zemlji i pjevu ila. Ervina je opet obuzelo uvstv o sree i ushienja da je ljubi. Ne samo rijeima nego i mislima govorio je sam sebi: O na mora biti moja! Ja eznem za tobom, ti prekrasni stvore! Do ao sam opet da se divim tvome plesu i pjevanju! Nastavite, svirau, da mogu pro matrati plesanje i uti glas i pjesmu te prekrasne djevojke! Jo i je bio jo pod dojmom novane nagrade koju je dobio od Ervina, pa dade znak Er iki i zapoe svirati za ples. Mijenjao je svirku za ples i pjevanje. Manje je pazio na pjevanje i plesanje Er ik e, ve je veliku pozornost svratio na Ervina, koji je stajao u kutu atora. Ne skida jui s nje oiju, napadno i s pozorno u promatrao je svaku Er ikinu kretnju. Ervin nije osjeao umora, a ni gladi, ve je i dalje gledao u Er iku, pa se veoma zbun io i gotovo prepla io kad je Er ika povikala: Dosta je, Jo i-bai. Vi e ne mogu ni plesati ni pjevati! Ervin pritri do nje, uhvati je za ruku, rekav i joj: Oprosti, prekrasna Er ika, ja sam kriv da si se ti umorila, poi odmori se, ali mol im i tebe i Jo i-bai ja da mogu i sutra opet doi da u ivam u tvome plesu. Sav ushien, dr ei je za ruku, nastavi: 22 Postala si mi draga, Er ika, ne to se veliko zbilo u meni. Zavolio sam te, Er ika, Ti moji osjeaji duboki su i nemaju granica. Er ika se smije ila; mnoge rijei nije razumjela, a jo manje shvatila, jer nije sasvim dobro vladala hrvatskim jezikom. Samo se prepla ila, kada joj je Ervin stao ljubit i ruke. Jo i je sa strahom promatrao Ervina, ali je kao iskusan ovjek prosudio da se Ervin preko glave zaljubio u Er iku. On glasno odvrati Ervinu: Doite, veliki gospodine, opet sutra, ja u Er iku uiti nove plesove i pjesme. Ervin je, izlazei natra ke, napustio ator i krenuo sav ushien prema domu. Putem je sa m sa sobom govorio: Do la su ta velika uvstva i neizmjerna ljubav za tu Ciganku sama od sebe u moje srce. Zaokupila je sve moje osjeaje. Ne znam tko je tu bio u pomoi . Ali ja osjeam veliku sreu, jer s ovim uvstvima osjeam da ljubim. Ne znam samo kome da zahvalim na tome. Razum mi govori: Ti si barun Vranicani, a ona je obina maars ka Ciganka iz erge. Razlika je velika, zgra anje e biti na svim stranama. Kada bih m ogao nadvladati razbor i nadjaati pamet i uvstva, tu ljubav i osjeaje prema toj Cig anki, ja bih je morao s gnu anjem odbaciti i prezreti! Ja sam barun Ervin Vranican i! l iUUUUfc A&i kitiM Konano se na ao pred ulazom u svoj dom. Za-stav i, digao je ruke u zrak kao na obranu

, rekav i sebi: Ali ja ne mogu. Pamet i razbor nadjaali su osjeaji: ja je ljubim. Ona mora biti moja! Spreman sam na borbu, pa bili to ne znam kakvi divovi, koji bi se tome usprotivili! Er ika mora biti moja! Prva je opazila majka kako dolazi, te ga s prozora pozove, povikav i: Sine na mili, zadao si nam velike brige, ve smo htjeli poslati potragu za tobom! U ao je u sobu. Majka mu doe u susret, a on je vrsto zagrli i progovori: Majko, moja draga majko, za to vrijeme to sam bio odsutan u mome srcu rodila se velika ljubav koja nema granica. Ne znam joj poetka, a siguran sam da e trajati vjeno. Izgleda mi iznemogao i umoran, sine moj! Gladan sam, majko, od jutra, ali je moje srce prepuno velike ljubavi koja u men i gori i plamti. Maloprije je oti la Vera. Cijelo smo vrijeme priale o Lujzinim vrlinama. Mo e b iti sretan, sine, to je ljubi , a ona tebe ne samo da ljubi ve te upravo obo av a ... Jadna, jadna Lujza! Sada shvaam to znai srea kada se svim srcem nekoga zavoli. Budi presretan, sine, to te ljubi tako plemenita, dobra i lijepa djevojka , ona e biti ukras i srea na ega doma! alim, majko, alim je to je zavoljela mene. ujte me, majko! Ja sam ovoga jutra svim srcem i du om zavolio drugu djevojku! Ti nisi pri svijesti, mili sine, ne govori takve rijei, gdje bi u umi mogao susresti djevojku koju bi mogao zavoljeti kraj lijepe tvoje zarunice Lujze? Zavolio sam je, majko, svim srcem, velikom stra u i osjeajima, te sam odluio boriti se sa svima i svakim, shvatite me, majko, sa svakim tko se suprotstavi to me da ona postane moja! Sine moj, sa strahom te promatram. Bojim se da nisi na to nagazio u umi. Ti nisi vi e onaj moj mirni i stalo eni Ervin! Mora da si razoaran i zaaran kada si m ogao zaboraviti na dragu, milu i lijepu svoju zarunicu Lujzu. Ne strahuj te, majko, nisam razoaran ni zaaran, nego su veliki ljubavni osjeaj i nadjaali moj razum! Strah me hvata, sine moj, tako da se ne usuujem pitati za to bie koje t e je toliko oparalo. Aneosko je to bie, majko! Po ljepoti nema joj na svijetu ravne, a njezin glas jo m i i sada zvoni u u ima. Zavolio sam je, majko, te neu i ne mogu ivjeti bez nje. Barunica Eleonora sa strahom je promatrala sina, te ga uzbuenim glasom upita: Da nisi nai ao na umsku vilu, sine Ervine? Nema tako lijepe vile, majko, ni umske, a ni morske, koliko je lijepa moja odabr anica Er ika. Jao, sine moj! Neka jeza i strah prolaze cijelim mojim biem! Reci, tko je ta i i ja je ta djevojka? Rei u vam, majko, ali saberite mnogo snage. Ako ne bi danas doznali, saznali bi s utra, jer ja svoju ljubav ne mogu kriti, a odluio sam i da neu. Ili .24 Ako sam mogla uti rijei da si napustio svoju zarunicu Lujzu, moi u podnijeti i tu v jest. Koja je to tebe tako zaarala? Majko, sjednite! Ervin ugura barunicu u naslonja, nasloni se rukama na nj, te sretno i bla eno nasta vi: Er ika, maarska Ciganica iz erge. Nju sam zavolio, majko. Barunica problijedi, te stane punim glasom zvati mu a: Alfonzo, doi, pomozi, na sin je si ao s uma! Barun ue sav prepla en, a barunica mu zd ojnim glasom ponovi: Zavolio je Ciganku iz erge! uje li, Alfonzo? Na sin nije kod zdrave pameti. Na E vin zavolio je Ciganku! Strahota i sramota za na rod! On je zaaran! Umiri se, Eleonora, on se na alio. Ona mu se mo i sviati, ali on je barun Vranicani. Ne drhi, ne plai, Eleonora. Poi u svoje odaje, pa lezi da se umiri . Barun se vrati u sobu, ugleda sina kako teno jede i poe do njega. Ervini digne a u vi

na, te sav sretan ree ocu: Popijte, oe, sa mnom a u vina, ovo je dan moga ushienja, jer svaki dio tijela titra u meni od ljubavi i sree! Ervine, sine, mogao si majku usmrtiti svojom neumjesnom alom! Rekao sam joj, oe dragi, da bude pripravna kada joj priznam u koga sam se zaljub io. Ervine, ti nisi vi e djeak, svr eni si in enjer i ozbiljan ovjek. Ima odgoj, t da se na i roaci i prijatelji dive tvome ozbiljnom ponaanju. Zaljubio si se i za elio Ciganke, to nije najvei prekr aj, sve se to mo e urediti negdje drugdje, a ne u na em kraju pred oima roaka, prijatelja i znanaca! Znam na to me putite i govorite, oe moj, ali ja neu, ja ne mogu, da i hou, kriti sv oju neizmjerno veliku ljubav, jer ja je elim imati kao svoju zakonitu enu. Toliko su jaki moji osjeaji za nju. Oni su mi potpuno obuzeli pamet i razbor. Ja znam, oe, da sam ja barun Vranicani, ali elim da ona, Er ika, bude i postane mojom s uprugom. Barun mu uzbuen i drhuim glasom odvrati: Sine moj, mili i jedini, saberi se! Razmisli, prezri takve osjeaje i misli. Raz misli i opameti se. To je nespojivo! Ciganka da bude tvoja ena? uje li me, sine? Ak o zahtijeva , kleknut e pred tebe stari tvoj otac, molit e te da upotrijebi s vu svoju pamet i razbor da ti pomogne, te da odustane od te namjere! Kasno je, oe moj! Pamet tu vi e ne poma e, jer su osjeaji jai od nje. Onda si ti, sine, zaaran ili zacopran od tih Cigana. Ne znam, oe, mo da me je udo do tamo vodilo, pa onda to smatram svojom sudbinom. No to bilo da bilo, ja sam zahvalan, jer ugledav i nju, Er iku, osjetio sam milinu lju bavi i ivota koje se ne mogu i neu odrei. Klonuo sam, Ervine! Ubio si ovom svojom izjavom sve moje nade i snagu, te volju za ivotom. Polazim, ali znam da neu cijelu no moi oi zatvoriti. Strahote, str ahote i velike sramote! Moj sin jedinac hoe da se o eni Cigankom. Jao meni! 26 27 On ne mari za moj savjet! Tko e da mu rasvijetli pamet da odustane od te stra ne na mjere, upravo bolesne odluke da se vjena Cigankom iz erge. Ona bi po zakonu postal a barunicom Vranicani! Moja snaha Ciganka! Jao grozote i strahote! uje li me, sine , jo te jedanput opominjem, ako nee promijeniti namjere, ti e mene, a sigurno i majku svoju prije reda otjerati u grob! Oe moj dragi, kada biste vidjeli njezinu ljepotu, ar i dra est, uvjeren sam da ne b i bila za takav prezir i odvratnost od strane vas i drage moje majke. Dopu tate l i da je dovedem u dvorac? Bo e, sauvaj nas te strahote, Ervine! Zna li da bi takav tvoj in ubio mene, a sigu rno i tvoju majku. Ne usuuj se ni pomisliti na taj in. Odlazim od tebe! Utukao s i u meni svu radost i nadu. A kako smo ja i tvoja majka sretno i zadovoljno govo rili o tvojoj srei s groficom Lujzom. Ti nju tako lakoumno i lagano napu ta zbog jed ne Ciganke... Barun Alfonzo, skr en i satrven, otetura iz sobe, te poe do uplakane supruge. Bio j e uvjeren da e je, kada se vrati od sina, moi utje iti, ali nije smogao rijei, ve je i on uz suprugu poeo grcati u plau. Ervin je gledao kako je otac, sav utuen i tronut, odlazio od njega, ali je smiren o sam sebi govorio: Ja sam se bojao jaega i grubljeg otpora. Moj ponosni otac, te jo ponosnija majka, g orda na svoje grofovsko porijeklo, uzbueni plau i mole da odustanem od te namjere da uzimam Ciganku za enu. Zar sam se mogao emu drugome i nadati? 28 Ustane, poe prema prozoru, te e opet sam sebi: Ne mogu odustati, dragi roditelji, j er mi se usjekla u svaki dio moga tijela, obuzela je sve moje misli i osjeaje. Vi ste me korili i odgovarali, ali sve moje misli i elje bile su kod nje i njezinih ari. Ja je ljubim i beskrajno eznem za njom i njezinom ljubavi. Oh, kako u ugodno sprovesti no! Snatrit u o ljubavi Er ike prema meni. Siguran sam da e sutra biti sret na kada joj reknem da je ljubim i da u je uzeti za enu, te joj pru iti sve ugodnosti ivota. Stanovat e u dvorcu, imat e dvorkinje i sluge, te e postati barunicom. Sve t o ja u joj pru iti, a ona e me zavoljeti i osjetiti da i ona mene arko i vatreno ljub

i, kako i ja nju. Siguran sam i osjeam da se moja ljubav prema njoj nee nikada uma njiti. VI Sutradan je dao nalog da mu spreme za jelo kobasice, sir, slanina i kruh. Uzev i t orbu, krene putem prema umi Vrutak, gdje je bio razapet ator. Nije svraao do Er ikinog oca, jer im je zauo glas gusala, poe sav uzbuen prema atoru, ve s ulaza povie: Prekrasno ple e , lijepa Er ika, a vi, Jo a-bai, jo ljep e svirate nego juer. Pozdravi se s njima kao sa starim znancima, a Er ikinu je ruku dulje dr ao, te sav s retan sa smije kom na licu promatrao je, rekav i joj: 29 Kako si lijepa, Er ika, sve je na tebi tako lijepo. Ja sam te zavolio, Er ika, svi m svojim srcem i du om ... O ima i ljep ih djevojaka u va em dru tvu, ta ja sam samo obina Ciganka! Nema, Er ika, ljep e i meni dra e djevojke od tebe. Samo sam tebe tako jako zavolio. Jo i-bai, iskusan svira, koji je svirao po lokalima Pe te, prosudio je da je mladi stra stveno zaljubljen. Zato upadne Ervinu u rije: Sigurno va a ljubav godi Er ikinom srcu, ali neka nam sada ne to otpjeva i otple e ono to ona najbolje i najljep e zna i voli... Jo i zasvira, Er ika udari defom i zapjeva cigansku pjesmu punu osjeaja i uzbuenja. Ervin je u ivao, oi nije skidao s Er ike, a bio je toliko zanesen da je postao uvjere n kako su tu pjesmu odabrali samo zato da njemu to vi e ugode. Nakon te pjesme Ervin pru i svirau opet jednu novanicu, a on je nastavio svirati, Er i ka je pjevala i plesala, a kada bi se okrenula prema Ervinu, onda bi dugo zadr ala pogled na njemu. On, sretan i uvjeren da je ona njega poela voljeti, sav uzbuen r ee: Prestanite Jo i-bai! Er iki to nee trebati. Poimo do njezinih roditelja da i nj ma priznam da sam svim svojim srcem zavolio njihovu Er iku. Jo i brzo spremi gusle i gudalo, a Ervin uzme u jednu ruku torbu s hranom, a drugo m primi Er iku za ruku, te tako pou do njezinog oca i majke. Otac je brusio motiku, majka je ne to pe-kla na ognji tu, a brat joj Jo i ario je na vatri drugu motiku. 30 Ervini doe do njih, uzbueno odlo i torbu s hranom, te dr ei Er iku za ruku, progovori: Ovdje je hrana, ali prije nego to pristupimo jelu, do ao sam do vas da va m priznam kako veoma volim va u Er iku, te je elim uzeti za enu! Otac Lajo ostao je sjediti, pa pogledav i ozbiljno Ervina, ree: Gospodine, zna li ti to govori ? Ti eli uzeti Er iku za enu!? Pazi, ne igraj se s n mi smo siroma ni Cigani, ali nikada neemo dopustiti da na e keri postanu zabava veliko j gospodi kakav si ti! ujte me, prijatelju, ja sam zavolio Er iku, tra im va u privolu da postane moja ena, et e u dvorcu, pru it u joj sve ugodnosti, imat e dvorkinje i sluge, bit e im gospodar ica, kada se vjena sa mnom, postat e barunica Vranicani! Ako e tako dr ati rije kako govori , onda ti svaka ast, mi smo sretni da e postati icom, od njezine sree sigurno emo i mi ne to osjetiti. Razumije se da u i na vas misliti, pa vas pitam: pristajete li da Er ika bude moja ena? Ne mora ni pitati, veliki gospodine. Je li, eno, da smo presretni, jer e usreiti na Er iku? Ervin, dr ei jo Er iku za ruku, okrene se k njoj te joj ree: uje li, Er ika, otac i majka pristaju da postane mojom enom! Zatim, sav ushien, poku a da je zagrli, ali mu se Er ika odupre, pogleda roditelje i ree im ne to na ciganskom, spomenuv i pri tom ime Pista. 31 Majka je o tro pogleda i odgovarajui joj strogo na ciganskom, spomene i ona ime Pis ta. To isto uini i otac, a i njezin brat, mladi od esnaest godina. Ervin nije razumio ni rijei, ali je shvatio da oni prijete Er iki. Osjeao se zbunjen i neveseo, jer je vjerovao i oekivao da e Er ika, im dozna da e biti njegova ena, od adosti prii k njemu i odu evljeno ga zagrliti i ljubiti. Onda mu se svira Jo i obrati na hrvatskom jeziku, govorei: Na oj Er iki bit e ljep e ivjeti u dvorcu nego da poe u Pe tu, gdje bi morala cijelu

vati, plesati i zabavljati pijane goste. Vi, veliki gospodine, pru it ete Er i ki sve udobnosti koje u ivaju velike gospoe i gospoda. Er ika e biti barunica. Onda i otac Lajo ree na hrvatskom: Keri mila, pod sretnim znakom si se rodila, veliki gospodin tebe je zavol io, bit e sretna, a i nas e usreiti. Gospodine barune, mi vam od srca dajemo na u ker vam postane enom. Ervin se obrati Er iki, te je nje no upita: Draga i mila Er ika, da li se ti raduje to e postati mojom enom? Kada svi moji ele da ti budem enom, ja u ti to i biti, ali se bojim da e me jednom apustiti. Er ika draga, ja te neizmjerno ljubim, a moja ljubav i elja za tvojom ljubavi osta t e do kraja ivota. Sada, Er ika, kada si rekla da e postati mojom enom, daj da se pol ubimo! Ervin uzbuen i sav drhtei od sree privine Er- iku uz sebe, te je stane strastveno lju biti, ali se 32 zaas trgne jer mu Er ika nije uzvraala arke poljupce kako je on to oekivao. Prestav i je ljubiti, prihvati je za oba ramena, pribli i svoje lice njezinom, te je sa strahom upita: Er ika, ljubi li ti mene? Reci mi jesi li sretna to e postati mojom enom arunicom? Kada te ne bih voljela, ne bih pristala da ti budem enom. Ja sam ti zahvalna to u uz tebe postati velikom gospoom, ali mora razumjeti da sam ja jo prepla ena i iznenaen a, pa mi se ini da sanjam, da je sve to samo san, a ne istina i java... Ni ta se ne pla i, Er ika! Ja te veoma volim. Tebi e biti lijepo uz mene. ivjet e ka aju u na em dvorcu, a i putovat emo svijetom. uje li me, draga i mila Er ika? ujem i razumijem. Ja u ti biti dobra i vjerna ena cijeloga svoga ivota .. . Ervin je sada opet poljubi, te ree: Sada emo svi zajedno pojesti ono to sam iz dvorca donio. Potom u u selo da reem upn ku na e upe Zaretje da uredi sve za na e vjenanje. Ervin dohvati torbu, izvadi slanine i kobasica, te stane sve to rezati na jednoj dasci koju je donijela Er ikina majka. Svi su slasno jeli, naroito Er ikin brat i svira Jo i. Er ika je s nekim strahom jela i promatrala Ervina kako on jede, pa spomene: Ti jede kao i mi Cigani, makar si veliki gospodin. Ba mi je milo da to vidim. Er ika, svi smo ljudi od krvi i mesa, moramo jesti i piti, svi imamo potreba i elj a da bu3 Krv nije voda demo sretni, a ja u biti najsretniji kada mi ti po-stane enom. Vi i dalje jedite ko liko elite, a ja u poi u Zaretje da se dogovorim sa upnikom radi vjenanja. VII Selo je bilo vrlo blizu ume Vrutak, pa je Er-vin brzo do ao u Zaretje. Nije tu posje tio u dvorcu strica Huberta, ve je odmah krenuo u upni ured. Sveenik se vrlo obradovao Ervinovu posjetu, ponudio ga da sjedne, te mu ree: Vrlo mi je drago da vas vidim, a naroito me veseli da vam mogu estitati na zavr etk u va ih studija. Vidi se da niste uzalud tro ili vrijeme, ve ste prionuli na uenje. Hvala vam na dobrim eljama, veleasni, drago mi je da se vidimo i pozdravimo, ali ja sam do ao da vam velim kako se elim to prije o eniti! Drago mi je, mladi barune, za vas nema zapreka, jer ste ovdje roeni i kr teni, ali kako sam uo, va a je odabranica iz druge upe, morat emo pribaviti odanle sve potrebn o. Moja odabranica nema nikakvih papira ili dokumenata ... Ali, dragi barune, ne govorite tako ... ja u javiti upniku u Stubicu, on e mi sve poslati. Vi ste u zabludi, veleasni, ja ne vjenam osobu na koju vi mislite. Ja se enim kerkom 34. Ciganina koji ima ergu i ator u na oj umi Vrutak. 2upnik ustane, te ree uvrijeeno:

Mladi barune, nemojte se sa mnom tako grubo aliti! Govorite ozbiljno! Ja govorim ono zbog ega sam do vas i do ao, mojim roditeljima ve sam dao znati da s am se zaljubio u mladu Ciganku. Mladi barune, vi ste opsjednuti, zaarani. Promislite razumom, zaboravite tu ljub av i strast, jer to nije prirodno. Jedan barun eli uzeti za enu Ciganku! Va i savjeti nee me od moje namjere odvratiti, ja se elim to prije njom o eniti! Bez dokumenata ne mo e se vjenati, a sada vam velim, kao svome upljaninu, ja ne bih ni htio blagosloviti taj brak, jer to je va a asovita elja i strast od koje ete sigu rno odustati. Ervin ustane i uvrijeeno napusti upnika koji je, jo uvijek uzbuen, ponavljao: Barun Vranicani hoe da se eni Cigankom iz erge! Strahota, strahota! Nije udo to sv jet ide pogre nim putem. Pod tim dojmom upnik napusti svoj upni ured i zaputi se u dvorac do baruna, da mu priopi namjere njegova bratia. upnik sve ispria barunu Hubertu, no ovaj se nasmije i i ree: Hvala vam, dragi na upnie, to ste me obavijestili, ali budite bez brige, do toga ne doi. Pod veer odvest u se do brata Alfonza, pa emo izbiti Ervinu iz glave tu ljubav i vjenanje sa Cigankom ... .35

Ervin se vraao istim putem, pa je svratio do erge, te ree ogoreno da upnik tra i krsni list i druge potvrde da je Er ika nevjenana. Otac i majka izjave odluno: Mi emo se zakleti i svjedoiti da ona nije vjenana, a Jo i-bai e to isto potvrditi. Cigani rijetko kada tra imo vjenanje od slu benih vlasti. Kod nas vrijedi rije obeanja i ljubav, onda tako ostaje do kraja ivota kad jedno drugome obeaju ljubav. Er ikina majka ree Ervinu: Ne biste vi ni mogli zavoljeti na u lijepu Er- iku da ja nisam potjerala mladia, Cig ana Pistu, koji je nagovorio Er iku da poe s njime. Pomagao mi je i Jo a-bai. On je re kao da bi Er ika postigla veliku sreu pjevanjem i plesanjem u Pe ti, no sada je posti gla jo veu sreu jer e postati va om enom. Veoma sam vam zahvalan to ste to sprijeili. Moja draga Er ika da ivi u ergi? Ne smij m misliti na tu strahotu. Er ikin otac stupi pred Ervina, te mu ree: Ni ta ne mora strahovati, gospodine, Er ika e biti tvoja. Pista je djeak, ona djevoj , pa su se igrali ljubavi. Ervin sa strahom pogleda Er iku, koja se smije ila, a majka e odluno: To je bio samo nedu ni djeji razgovor. Onda Er ika upadne: Bio je, istina, samo razgovor, ali kada ste ga vi, majko, potjerali, on je meni rekao neka ga ekam, to sam mu ja i obeala. Jer se nisi ni u snu nadala kakva te srea eka, postat e barunicom i ivjeti u dvorcu 36 Da, Er ika, bit e moja ena i barunica. Bit e ti lijepo i dobro cijeloga ivota. Zar ne veseli to e biti moja ena? Tko se ne bi veselio kada mi obeavate da e mi biti lijepo i dobro? Ervin joj se pribli i, pomiluje ju po licu, te je sav uzbuen poljubi i ree: Ja te veoma ljubim i volim, Er ika. Voli li i ti mene? Obeala sam da u biti tvoja! Mora se voljeti onoga koji ti obeava sve ljepote koje za eli ! Onda e opet Er ikin otac: Rekao si, gospodine, da vas upnik nee odmah vjenati. Ja ne znam onda to e biti. Mi vdje mo emo ostati jo samo etiri dana. Poslije toga moramo dalje. Ti si veliki gospo din, uredi da mo emo negdje ostati dok se ti ne o eni na om Er ikom. Ervin se prepla i, ali se dosjeti da e poi u Stu-bicu, gdje pozna kotarskog predstoj nika, a ujedno se sjeti i upnika, pa brzo krene prema domu. VIII Roditelje je na ao u perivoju, tu ne i zami ljene, sjedili su blijedi kao da su prebol jeli te ku bolest. On ih pozdravi, ali oni nisu imali snage da ga i ta pitaju, jer su od koija a doznali da im je sin odnio hranu i oti ao u ergu.

Dao je zapregnuti laganu koiju i rekao im: Moram poi u Stubicu. 37 I ; i iL S kotarskim predstojnikom uredio je i dobio dozvolu da se Lajo Oley sa svojom ergo m mo e nastaniti na livadi prema Gornjoj Stubici i ostati mjesec dana. Poe zatim do upnika. Ovaj je pristao na vjenanje, ali da saslu a i zakune svjedoke, te s time poe k biskupu u Zagreb da ishodi dozvolu. Ervin je dao upniku za put i tro ak veu svotu novaca, a isto je tako dobro nagradio i predstojnika koji je dao dozvolu. Nije svraao k stricu u Oroslavlje, a brzo se provezao i kraj dvorca Or ia iz bojazni da ne bi bio opa en. Dok je prolazio kraj perivoja, svrne pogled na dvorac. Nastojao se umiriti misli ma: ... Sve se to dogodilo bez moje krivnje, vi a sila djelovala je na mene da sam je z avolio. Vjerujem da e biti te ko jadnoj Lujzi, jer ja sam osjetio da me ona neizmje rno ljubi... to ja tu mogu? Neka jaa sila djelovala je na mene da i ja nju nisam z avolio svim arom srca svoga, kao to volim Er iku, za kojom eznem i udim da mi to prije postane enom. Konji su jurili, a on je zaboravio na Lujzu i snatrio kako e biti sretan i presre tan uz najljep e bie, koje je smatrao najljep im na zemlji, uza svoju Er iku... Stari je sluga vidio kako su konji projurili kraj dvorca, a Ervin je elio da to pr ije odnese dozvolu svom buduem tastu, gdje se ovaj mo e naseliti i ostati tamo dok se oni ne vjenaju. Koija je ostao sjediti na boku koije i gledao je kako mladi barun razgovara sa Ciga nima. Premda se meu namje tenicima dvorca ve a38 putalo o toj ljubavi, koija tefan vidio je tek sada vlastitim oima kako je mladi bar un poljubio Ciganku... Ervin se pred sumrak vratio u dvorac, gdje je zatekao strica Huberta sa enom i br atia Janka s mladom enom. uo je na ulazu kako stric govori njegovu ocu: Umiri se, Alfonzo, na Ervin vjeruje kako e se o njemu priati, jer je pridobi o Ciganku da mu postane ljubovcom! Ervin je uo te rijei, te mu odluno odgovori: Varate se, strie, ja je previ e volim, pa elim i hou da mi postane enom, da bude bar nicom Vranicani, kao to si ti, draga Fani! Barunica Fani ljutito ga pogleda, te mu srdito odvrati: Valjda nee mene usporeivati s tom Cigankom? Mene koja sam iz starog plemenitog rod a Sladovia? Znam da nije otmjeno odgojena, ali kada postane mojom enom, sve u poduzeti da je odgojim, da poprimi sve to je lijepo! Tebe, draga roakinjo, ne mo e u odgoju dostii, ali vjerujem da e vas svojom ljepotom, dra e u i lijepim pjevanjem sve odu eviti, a nada m se da ete je i zavoljeti ... Ja ti unaprijed velim, neae moj, da je neemo moi zavoljeti, jer ti ljudi daleko zao staju iza nas. Ona ljubi svoje, svoje bli nje. Znam da ona i nas nee moi zavoljeti , premda e mo da to nastojati. Zbog toga, dragi neae, ja ti od srca savjetujem, odre ci se te ljubavi, a naroito elje da ti ta lijepa Ciganka postane enom! 39 ^ Ne mogu, dragi strie. Ja je neizmjerno volim i elim, a kada je vidim, osjeam sve d ragosti ivota. Ja onda ni na to drugo ne mislim, nego mi samo iz cijeloga tijela s truji elja da to prije postane mojom enom! Ervine, ja prezirem aranja i vje tice, ali sada sam siguran da si ti zaaran! Ako sam i zaaran, zacopran, dragi strie, ja sam zahvalan tom aranju, jer ljubim, n eizmjerno ljubim. Vjerujem da e ta ljubav potrajati cijeloga moga ivota. Pomisli, sramoti cijeli na rod, a i svi drugi znanci osudit e tvoj in. Zar da se ba run Vrani-cani o eni putujuom Cigankom, enom iz roda Roma?

Ni za koga mi nije stalo! Pogledajte, strie, moje drage roditelje, kako su utueni . Postali su od tuge starci. Ja im ne mogu pomoi, jer se moje ljubljene Er ike ne m ogu odrei... Upotrijebi, Ervine, svu svoju veliku pamet, razum, osjeaj, ponos! Upotrijebi sve, pa e se onda odrei svoje, moram naglasiti, glupe i lude namjere, da se ve e s ple menom Cigana, s Romima. Lako je to rei, moj dragi bratiu Janko, ali moji su osjeaji preduboko usjeeni u moj e cijelo bie, tako da tu razum prestaje djelovati, kad bih to i htio. Ja vrsto uvam u sebi to predivno uv-rStvo ljubavi, elju za mojom Er ikom, pa nedam razumu da djel uje! Jesi li pomislio, Ervine, na jadnu Lujzu? Kako e to na nju djelovati. Napus tio si je zbog jedne Ciganke iz erge, zbog jedne Romane? Od srca alim Lujzu, ako me je i manje voljela nego to je to pokazivala. Sada shvaa m to 40 znai iskreno ljubiti, ali savjest me ne pee, jer djevojka kao to je Lujza nee ostati nezapa ena. Ona e sigurno nai svoju sreu. Javit e se onaj pravi, koji e je duboko zav ljeti! Meni je ona bila draga, a razum mi je govorio da e mi biti vjerna i dobra dru ica ivota i zbog toga sam se i namjeravao s njom vjenati, a to bi se i dogodilo da se nisam svim arom srca zaljubio u Er- iku! alim tu tvoju namjeru iz dna svoga srca! Vjerujem da e tokom ivota po aliti ovaj svo glupi, ludi i nepromi ljeni in! Nikada, strie! Moja ljubav za Er iku ostat e cijeloga ivota u mome srcu i u mojoj du . Dragi brate Alfonzo i Leonora, do ao sam do vas pun vjere da u Ervina odvratit i od njegove namjere, ali on ostaje tvrdokoran, govori rijei koje vas sve vi e alost e, nee poslu ati na e dobre savjete, zato neka srlja u svoju propast. Srljam radosno, dragi strie, u svoju do ivotnu sreu! elim ti, brate i nevjesto, laku no, a tebi, glupane, ne elim mirnoga sna, ve da cij elu no razmi lja i poslu a na iskreni savjet, te da odu-stane od te namjere! Nikada, dragi strie, neu odustati, to vam velim i jo jednom ponavljam. Nikada neu p restati voljeti svoju dragu Er iku! Nisam imao mnogo nade, dragi brate, kada si tvrdio da e ti tvojim utjecajem djelo vati da Ervin promijeni svoju namjeru. uo si ovaj posljednji njegov odgovor da j e nee prestati nikada ljubiti? Za nas roditelje to je stra an udarac. Na dobri i pa lj ivi Ervin ne osvre se na na e molbe, 41 iu.., iako ga suznih oiju zaklinjemo. Jadna Eleonora, koliko je suza prolila u ova dva dana! Hvala ti, brate, to si poku ao da ga od te sramotne namjere odvrati ! Ne uzbuujte se, oe dragi, kada biste vidjeli moju dragu Er iku, vjerujem da biste j e zavoljeli. Ako mi dopustite, mogu li je dovesti? Da se nisi usudio da je dovede ! Moglo bi nam od uzbuenja i bola puknuti srce! Neu je dovesti, oe. Ne uzbuujte se toliko! Ali kada ona postane mojom zakonitom e nom, onda u je ipak dovesti u dvorac. Onda emo biti prisiljeni na to. Jao nama, ve sada strahujem od tog poni enja da u im ati snahu Ciganku, te joj morati pru iti ruku. Ah, strahoto, za to si do la u na dom? Majko i oe, vi biste morali u ivati u mojoj velikoj srei jer sam osjetio veliku lju bav, ali vi umjesto toga zdvajate. Majka je brisala suze, otac ga je pogledao, te su bez rijei napustili sobu. IX Sutradan je Ervin rano ustao te dao osedlati konja i torbu napuniti hranom. Posl uga je meu sobom aptala, mnogi su klimali glavom, slijegali ramenima, ali se njego vim nalozima nitko nije usudio usprotiviti. Konju ar je privezao za sedlo torbu hrane i vreicu zobi, te rekao starom koija u: 42 Na e se mladi barun sigurno dulje zadr ati, a ne ide samo na kratko jahanje. Ervin je izi ao iz dvorca. Pomiluje konja, onda ga za ja i i krene prema umi Vrutak. Ve je izdaleka vidio da nema atora. Potjera konja i ugleda svu trojicu mu karaca oko

erge. Zapregnut konj pohlepno je jeo otavu koju su mu srpom nakosili. Ervin sie s konja, pozdravi se sa svima, a onda sav sretan, s velikim po tovanjem, upravo drhui, poljubi Er iku koja je ve sjedila sprijeda u kolima, te mu se smije ila. Rekla mu je: Bojali smo se da nee doi, da e se predomisliti da poe s nama uz na u ergu, da e pred znancima ... Draga Er ika, ja znam tko si i ija si. Ako sam zavolio tebe, ne smijem se stidjeti ni tvoga roda. Ervin stane vaditi donesenu hranu, pa je sam dijeliti. Jeo je s buduom svojtom, a onda je pozvao Er ikinoga brata, te mu iz vreice sasuo zobi za njihova konja. Konj je lakomo jeo zob, ali mu otac Lajo oduzme vreicu, rekav i: Ne smije ti previ e zobati zob, nisi ti navikao na to, a trebat e ti jo zobi na putu . Potom skoi na kola i potjera konja prema Stu-bici. Uz njega je sprijeda sjedila E r ika, te svaki as pogledavala Ervina koji je jahao uz ergu. Ve je davno pro lo podne kada su stigli na odreeno mjesto u Stubici. Konj je trao niz padinu, ali uz svaki strmiji brijeg morali su gurati kola erge sva tri mu karca. 43 Brzo su razapeli ator, a onda ih je Ervin opet ponudio hranom. Potom ih je uputio da sutra prije podne pou u upni ured gdje e se zakleti da je Er ika djevojka koja se nije nikada udavala. Heka poe s vama i Jo i-bai! Ervin se opet sa svima pozdravi i ree da e opet doi do njih im pronae dobru krojaicu a Er iku. Odmah je svratio k upniku. Ovaj se vratio iz Zagreba gdje je predao molbu te obeao donijeti druge potvrde. Ervin je rekao da e se i on zakleti da se Er ika nije nikada udavala. Va a zakletva, dragi barune, bit e od velike koristi. Ervin ponovno dade upniku za putni tro ak, te ga zamoli da mu preporui dobru krojaicu . To je odmah uinila upnikova domaica. Ervin je ostavio konja u staji kod upnika, te unajmio koiju i po ao do krojaice. Rekao je krojaici to treba uraditi i tko mu je zarunica, ali ona nije mogla odmah s hvatiti, ve je nekoliko puta upitala: Mo da se vi, gospodine ... gospodine barune ... alite sa mnom? Po to joj je Ervin pru io veu svotu novaca i rekao da kupi u Zagrebu sve od arapa do r upia, a haljine neka sama preradi prema svom ukusu, sjeli su u koiju i odvezli se d o erge gdje je krojaica uzela mjeru od Er ike. Krojaica Anica Varovi divila se ljepoti Er ike. Uzimajui joj mjeru, nije mogla da sva kog asa ne pogleda u njezino lijepo lice i rijetki sjaj u oima zelenima poput trav e. Korjaica Varovi otputovala je sutradan u Zagreb, gdje je kupila mnogo odjee za Er iku , a kada se vratila, ve su je ekale znanice da im pria o lijepoj Ciganki u koju se zaljubio barun iz Za-retja. X U malom mjestu Stubici brzo se proulo o neobinoj ljubavi. O tome je doznala i sva vlastela u Zagorju, svuda se samo o tome govorilo, no nitko se nije na ao tko bi o dobravao Ervinovu namjeru. Mnogi su mislili da e Er iku zadr ati kao ljubov-cu, ali k ada se proulo da je zatra io od crkvenih vlasti dozvolu da se s njom vjena, shvatili su da je to ozbiljno. Nije udo to su Ervina osuivali vlastela i svi zagorski plemii, jer je on bio takoer v lastelin. Osuivali su ga i svi mje tani Stubice. I sam upnik govorio je protiv njega , ali je dodao: Moram udovoljiti elji, jer tra i enidbu. U svim selima i zaseocima Hrvatskog zagorja prialo se o toj ljubavi, a seljaci su , naroito ene, osuivali Ervina. Meu sobom su ene govorile: Ako je ve napustio groficu, za to nije otvorio oi i zagledao se u koju na u djevojku, a ima ih i lijepih kao ru e kada procvatu? Usreio bi djevojku, a i cijelu njezinu obitelj! Nije on zavolio Ciganku bez vra je pomoi. Sigurno je zacopan, vrag mu dr i pamet, te ne mo e promi ljati, ve samo misli na ljub

i eli da mu Ciganka postane 44

enom ...

Ne samo da su sela bila uvjerena da je avo za-coprao Ervina i dr at e ga u rukama dok se ne vjena, ve su tako govorili i svi znanci i najbli a njegova rodbina, jer Ervin, eto, ne mari za prigovore roaka ni za pla roditelja, nego ih ak uvjerava da e sigur no zavoljeti Er iku kada je ugledaju. Ervin je dolazio svakoga dana u Stubicu i po urivao upnika. Dolazio je i krojaici Va rovi da vidi kako napreduje izrada opreme. Vjenana haljina neobino se svidjela Ervi nu, te ree krojaici da bi elio vidjeti kako e u njoj izgledati Er- ika. Bila je naprav ljena s kaputiem, tako da e moi u njoj odmah poi na putovanje. Do li su koijom do atora, nisu odmah u li u ator, ve su zastali pred ulazom, jer su ul iho sviranje violine, a Er ika je punim glasom pjevala tugaljivu pjesmu na cigansk om jeziku. Kada je prestala pjevati, onda oni uu, a Ervin, ljubei Er iku, ree: Ako te umaraju pjesma i ples, ne radi to, draga Er ika. To tebi nee nikada treb ati kada postane mojom enom! Svira Jo i-bai, dr ei gusle u jednoj ruci, a gudalo u drugoj, stojei pognuto, ree: Ja je tjeram da naui to vi e pjesama. Ako joj bude trebalo, bit e zahvalna meni, ak o joj ne bude trebalo, nee joj koditi da vi e znade. I smijui se, nastavi: Ja joj velim: Ui, Er ika, jo nisi pru ila ruku pred oltarom. Molim vas, Jo i-bai, da vi e to ne govorite Er iki, jer e za nekoliko dana sigurno biti vjenanje. XI Pro la su tri dana, a Ervin nije dolazio do Luj-ze. Ona se bojala da se nije razbo lio, pa je po la do njegove sestrine Vere. im je opazila Lujzu, ona joj potri u susre t, zagrli je i stane je milovati, dok je drugom rukom brisala suze koje su joj s e pojavile u oima. Znai da su se moje slutnje obistinile. On je bolestan? Sigurno je opasna bolest kada ti, draga moja Vera, plae ? Zar ti, draga Lujza, ni ta ne zna ? Moji mi nisu htjeli rei, elei me po tedjeti. Bolestan je, i to veoma, veoma bolestan, draga moja jadna Lujza! Onda ga moram odmah ii posjetiti! Nije on dostojan tvoje posjete. avo je zavladao njime i pamet mu je pomije ao. Luj za, budi jaka, pripremi se, jer e uti stra ne vijesti. Na Lujzu je porazno djelovala vijest da ju je Ervin napustio. Najprije je probli jedjela, a onda se stresla. Hladan znoj oblio joj je elo. Onda tiho, drhuim glasom, ree: Nije imao razloga da me napusti. Zavoljela sam ga svom du om i cijelim srcem. Ah, to moje jadno srce! Ne mo e ga mrziti, ve znam da ga nee prestati ljubiti dokle go d bude kucalo u meni! uj, Lujza, mi svi vjerujemo da je zaco-pran avolskom moi, jer je zavolio m rsku Ciganku ispod erge, ak govori da e je uzeti za enu. To je uinio Ervin, taj dragi umni, sabrani mladi? Ji 46 47 Da, tako govore, Lujza, a ti njegovi budui roaci utaborili su se na ledini izmeu G ornje i Donje Stubice. Ervin ih svakog dana posjeuje, jer tvrdi da se ne mo e nagle dati te lijepe Ciganke. Ka e , Vera, da svi tvrde kako je pao vragu u ruke, kako je zaaran. Ja sam sigurna, Vera, da e njega avo morati pustiti iz svojih ruku, jer u se ja moliti za pomo. Moli t u se da nadjaa avla u sebi, da ga on pusti iz svojih okova. Molit u se dan i no, pu na sam vjere da u u svojoj molitvi biti usli ana i da e se Ervin vratiti k meni. Blago tebi, Lujza, vidim po tvome licu da si se smirila, jer se u tebi prob udila vrsta vjera u spas. Od toga dana Lujza se svakoga dana molila i vrsto je vjerovala da e se dogoditi udo , da e Ervin doi k njoj i skru eno je moliti da mu oprosti.

esto se zanijela, pa je snatrila kako Ervin klei pred njom i moli je da mu oprosti , govorei ikako je avo zavladao njime. No kada se osvijestila, vidjela je da je to samo njezina elja, a ne zbilja, pa je glasno vapila: O za to se ne dogodi udo? Za to nema nikoga da i upa iz Ervina prokletog avla? Lujza je veoma omr avjela, majka ju je suznim oima molila neka vi e jede, ali se ona branila govorei: Ja se molim, majko! ekam da se dogodi udo! ekam povratak Ervinov u moj zag rljaj. Prestani misliti na njega, drago dobro na e dijete. Nije on vrijedan tvoje ljubav i i rtve koju ini . 48 Ne mogu, majko, srcu zapovijediti da ne kuca, jer ga ono ljubi svom moi i nee ga nikada prestati ljubiti. Vera je dolazila svakoga dana do Lujze. Nije ju poku avala tje iti, jer je Lujza ima la vrstu vjeru da e se Ervin vratiti pokajniki, pa ju je pu tala u toj nadi. Vidjelo se na Lujzi da je tjelesno iscrpljena, a i ivci su joj popustili. Ako se nije mol ila, onda je bila u svom cvijetnjaku, gdje je uz pomo svoje odane Ane uzgajala sv e vrste cvijea, a veliku je pa nju i njegu posveivala osobito ljiljanima. Poetkom lipnja do la je Vera do Lujze. Lujza se maloprije vratila iz crkve, gdje se molila da se dogodi udo, da avo pusti iz svojih pand i Ervina. Ja vjerujem da e se udo dogoditi. Ja znam da u Ervina jednog dana nai ovdje u na m domu... Dobro, drago dijete, dobro je da vjeruje , pa makar i u udo, ali ti si, mi lo dijete, veoma oslabila tjelesno u ovih nekoliko dana, a i ivci su ti oslabili. Sve ja to osjeam, draga majko, ali ta draga nada ivi i tinja u cijelom mom biu. Vera je rekla grofici Or i da je doznala od krojaice Varovi kako je Ervin dobio dozvo lu od crkvenih vlasti da se mo e o eniti Er ikom i kako je sva oprema za nju ve spremlj ena. Groficu Or i potresla je ta vijest, pa je jo vi e alila svoju kerku Lujzu koja je tvrdo vjerovala da e se dogoditi udo i njoj vratiti Ervin. Prie Lujzi, zagrli je, kako to samo majke nje no mogu, poljubi je i ree: 4 Krv nije voda 49 jj^it**'**"*" Drago dijete, grof Dra kovi nas je pozvao da ga posjetimo. Poi s nama, milo dijete , moli fSe tamo da se dogodi udo. Ne, majko draga, ni po koju cijenu neu poi iz na ega doma. Ovdje elim doekati Ervin , u svome cvijetnjaku ili u svojoj sobi punoj cvijea. Sutradan je Lujza ustala i po la u cvijetnjak da nabere ru a. Njezina vjerna dvorkinja Ana veli joj uzbudljivo i s mnogo suza: Nemojte ii na molitvu, draga moja mila grofice. Va e molbe nisu usli ane. Taj nemilo srdni barun danas se vjena sa svojom Cigankom! Lujza je problijedjela, bez rijei je gledala u cvijee u svome naruju, a onda ree odl uno i glasno kao da se prijeti: Nee se to dogoditi! I dr ei cvijee u naruju, krene urnim korakom prema crkvi na molitvu. Nije, kao prije, dugo molila, ve je na sav glas zaklinjala i plaui govorila: Nemoj me napustiti, Bo e, usli i me, usli i! Uini udo! Ti to jedini mo e ! Usli i me! mi ostao jo jedina nada, uj me, uj! Nije mogla moliti, jer su je zbunili ljudi, koji su po li iz okolice Oroslavlja pr ema Stubici. Govorei meu sobom, ljudi su osuivali vjenanje jednoga baruna s Cigankom . Lujzi je to osuivanje ulilo malo nade, ali ju je odlazak naroda u Stubicu toliko uzbudio da nije mogla moliti. Sva iznemogla i tu na, ona ode kui, potri majci u zagrljaj, te bolno zaplae i plaui ve i: 50 Susrela sam narod kako ide prema Stubici. Zgra a se i ne mo e vjerovati u to vjenanj e, ve eli to vidjeti svojim oima. Majko, draga majko, recite mi, mo e li se dogoditi u do da se pred samim oltarom istrgne avlu iz kand a?

Mo e, dijete, sve mo e biti, ali vi e puta i avo izvr i ono to eli. Lujza, drago, dobro na e lijepo dijete ree joj i otac nemoj oajavati, tebe eka sr bez Ervina, mnogi se mladii zanimaju za tebe, na primjer plemi Fabijanec el i doi k nama da se s tobom bli e upozna, znam da ima ozbiljne namjere ... Prestanite mi o tome govoriti, oe moj dobri, ja jo ne gubim nade. Obri e suze, pozove dvorkinju Anu i poe u cvijetnjak. Tu su njih dvije narezale vel iku koliinu ru a, raznoga cvijea, a najvi e ljiljana. Sve je to dala unijeti u svoju s obu. Majka ju je prisilila da popije malo mlijeka. Zahvali majci, vrsto je zagrli i po ljubi, te veli: Majko, osjeam se slabo, priznajem da su me molitve iscrple, zato idem u svo ju sobu da se odmorim. Molim vas, majko, upravo vas zaklinjem, majko, samo nj emu u otvoriti da ga primim u svojoj sobi meu cvijeem koje e biti svjedokom njego va kajanja. vrsto vjerujem da e se vratiti k meni. Njega u ekati, majko mila i draga ! ivi u toj nadi, ljubljeno dijete, ali ja vi e ne vjerujem u udo! Lujza je opet vrsto zagrlila majku, te je stala ljubiti i plaui joj govoriti: Nemojte, majko, u meni ubijati posljednju nadu. Mora se dogoditi udo! 51 Ue u sobu, te vrsto zatvori vrata i prozore sobe. Stane oblaiti svoju vjenanu haljin u. Govorila je glasno: Ja vrsto vjerujem da e se dogoditi udo. uj me, Bo e, uini udo, ovo su moji posljed apaji... Pred vratima ju je ula majka, pa je upita: Treba li ne to, Lujza? Da ti nije mo da slabo? Ne trebam ni ta, majko draga, molim se da budem usli ana, da se dogodi udo! Lujza je legla u krevet odjevena kao mladenka, u vjenanoj haljini, s vijencem na glavi. Dugo je le ala i napinjala sluh, nee li uti da se dogodilo udo i vratio joj se u zagrljaj Ervin. XII Dan prije vjenanja po ao je Ervin ujutro u Stubicu, te se sve dogovorio i uredio sa sveenikom. Onda je po ao do krojaice Varovi. Ona e sutradan ujutro poi do erge da od e Er iku, a drugu opremu pripravit e tako da je mogu ponijeti sa sobom na put. Po ao je do Er ike da joj ree kako e sutradan postati njegovom enom, te s njime otputov ati u Be gdje e s njime stanovati u najljep em hotelu. Svaki puta kada je bio s Er ikom nastojao ju je oprezno upuivati kako e se morati po na ati kao barunica. 52 Er ika nije podnosila upute, pa je dosta otresito odgovarala: Jo nisam tvoja ena, Ervine. Kada to postanem, ja u brzo sve nauiti. Ervin je upita za to nije cijelo vrijeme otkako je njegova zarunica odjenula odjeu k oju je sa- ila krojaica, ve i dalje hoda bosa i nosi svoje haljine. Nisam je htjela obui jer sam se bojala da nee dobiti dozvolu za vjenanje. Ali, draga Er ika, da je i nisam dobio, ja bih te bez vjenanja silom odveo, jer t e neizmjerno volim! Ti me ne pita , Ervine, da li bih ja htjela s tobom poi nevjenana i postati samo tv ojom Iju-bovcom. uj, nikada ne bih po la! Onda ti mene, Er ika, mnogo ne voli . Da te ne volim, ne bih pristala da ti postanem enom. Er ika digne glavu, pogled joj odluta u dolinu i sa smije kom veli: Mi obini Cigani, mi Romi, ne razmi ljamo o ljubavi. Kada nekoga zavolimo, polazimo s njime na vjeru i ne tra imo vjenanje. Budi sigurna, Er ika, da e ti uz mene biti lijepo i dobro cijeloga ivota. Stanovat e u dvorcu, imat e poslugu i zvat e te barunicom... Tako mi govore i moji roditelji i brat. Ka u da u biti velika gospoa. Jo a-bai to ist potvruje, samo ali to neu pjevati i plesati u njegovu dru tvu. Toga se dana Ervin vratio rano poslije podne u dvorac, u namjeri da veli roditel jima kako e se sutra vjenati. Kl. Znao je da nee dobiti odobrenje, a jo manje se nadao blagoslovu, kako to obino daju

roditelji za tako va an ivotni in. Zatekao je roditelje u perivoju. Sjedili su u sjenici. Otac je ne to itao, a majka je utke sjedila. Odmarate se, dragi roditelji? Mogao si, Ervine, izostaviti ono dragi. Ne, mi se ne odmaramo, ve tugujemo na d tvojom sudbinom! Majko moja i oe, morali biste biti sretni to sam u svojem srcu osjetio veliku lju bav. Ne spominji sreu, Ervine! Tebe je avo zaarao. Ja vjerujem, majko, da se sve to dogodilo bez avola. Ja se molim za tebe da se oslobodi te stra ne i pogubne veze, ali vidim da moja elj a nije ispunjena. Ne elim vas uzrujavati, roditelji moji, svojim dokazivanjem kako sam sretan. Do ao sam vam rei da sutra ... Ne izreci sve do kraja, Ervine! Neemo da to ujemo iz tvojih usta. Sve smo doznali od dvorja-nika. Sluga Franjo pria svima o njezinoj ljepoti. Da on nije tvoj osob ni sluga, morao bi napustiti svoju slu bu. Opet ponavljam, roditelji moji, da ete je i vi zavoljeti kada je vidite. Nikada je neu moi zavoljeti, srce moje. Cuj svoju majku, sine, te ko e nam biti to je morati priznati kao tvoju enu. Hvala vam i na tome, majko, jer ve sutra e postati mojom zakonitom enom, bar unicom Erzi Vranicani. 54 Ne spominji nam to, sine, jer nas tim imenom ubija . Mo e se jo dogoditi udo da do to ga ne doe. Samo me nenadana smrt mo e sprijeiti, ujete li me, majko? Ne spominji smrt! Radije ivi, sine, i budi zdrav, pa srljaj u svoju propast koj u si sam izabrao. Roditelji moji mili i dragi, znam da od vas neu dobiti blagoslova, ali za poljub ac vas molim jer ste me rodili. Ljubimo te neizmjerno, sine, zato je na a tuga tako velika. Evo ti poljupca majke , ali uj, sine, dajemo ti ga ne kao blagoslov, ve veliku elju da se toga bremena ko ji e nositi to prije oslobodi . Molila sam se cijelo vrijeme da bude osloboen iz toga aaranog kruga, ali moje molbe nisu usli ane, a sada u se moliti da to prije skine s ra mena to te ko breme koje e nositi. Onda otac, ohrabren majinim rijeima, glasno doda: Ervine sine, kada doe do toga, ne tedi novac! Oh, dragi roditelji, nemojte ivjeti u toj nadi jer se to nikada nee dogoditi. To moje breme, kako vi velite, primam svim srcem i du om, ja vas uvjeravam da e do kra ja ivota ostati uz mene. S tim rijeima Ervin napusti roditelje. Po ao je u svoje odaje da pripremi sve to e mu trebati na putovanju. 55

XIII Sutradan, Ervin je ustao rano ujutro, a koija s upregnutim konjima ekala je pred d vorcem. Sluga je iznio prtljagu i sjeo na bok uz koija a. Kada je sjeo i Ervin, koij a je potjerao konje prema Stubici. Koiju je dao zaustaviti pred crkvom, onda se javio upniku, te odmah sa slugom kren uo do krojaice Varovi. Sluga je odnio pripremljene kovege s Er ikinom odjeom, a Ervin i krojaica do li su do e ge, svaki u jednoj koiji. Ervin je gorio od elje da vidi Er iku u vjenanoj odjei. Bio je veoma zadovoljan njezinim izgledom, pa je stane odu evljeno ljubiti, govorei joj: Jo si mi ljep a i dra a, Er ika, u toj lijepoj odjei. Morat e se kao barunica uv lijepo odijevati. Znam da u se morati, Ervine, priviknuti na tu odjeu koja ste e i neu moi biti vi e s odna kao nekada u svojoj odjei! Krojaica Varovi stavila je Er iki vijenac na glavu. e ir je Er ika nosila u ruci. Onda s

po- li do koija. Ervin je pogledao Er ikinoga oca, brata i majku, koji su bili bijed no odjeveni, pa je alio to se nije sjetio da i njima nabavi odjeu. Jedino je svira J o i-bai bio pristojno odjeven, dr ei pod rukom svoju violinu. Po li su prema crkvi. Mnogo naroda bilo je na putu i u dvori tu crkve. Ljudi su se s poro micali, 56 jer su eljeli da izbliza vide mladu Ciganku u koju se zaljubio bogati barun, te j e vodi na vjenanje. Ervin je vidio i mnogo plemikih i vlastelinskih koija iz udaljenih mjesta, ali se pravio da ih ne vidi, samo da ih ne bi morao pozdraviti. Narod im je dao uzak prolaz do crkve i u crkvi koja je bila puna svijeta kao da je najvei blagdan. Krojaica Varovi bila je u pratnji. ule su se glasne primjedbe: Mo e joj biti podsna ica. Ima pune d epove barunova novca. Oh, kako je Ciganka lijepa! Ne mo e se zamisliti ne to ljep e. Ni jedan je slikar ne bi ljep u mogao naslikati! Stigli su pred oltar. upnik je dao postaviti klecalo, ali su mladenci stajali i ek ali da sveenik doe iz sakristije. U crkvi je nastala ti ina, jer je svatko nastojao uti zakletvu koju moraju polo iti m ladenci. upnik izie iz sakristije i prie mladencima. Upravo u taj as zasvira violina, tako uvs tveno i tugaljivo da su mnogima pro li trnci kroz tijelo. Sviraevo lice imalo je alo stan izraz. Svirao je napamet neku cigansku pjesmu. Sveenik je strpljivo ekao i slu ao svirku. Tek kada je Jo i-bai prestao svirati, poeo j obred vjenanja. Nastala je jo vea ti ina, jer su mnogi napinjali u i da uju zakletvu. upnik je ne to rekao Ervinu, oti ao u sakristiju, ali se brzo vratio i uruio Ervinu vj enani 57 list. Ervin pogleda, okrene se k Er iki, te poluglasno pone itati: BARUN ERVIN VRANICANI I ER IKA OLEY VJENANI U STUBICI 5. LIPNJA 1895. Sada si moja ena, draga Er ika, postala si barunicom Vranicani. Er ika je klimala glavom i malko se nasmije ila. upnik im je estitao, krojaica Varovi takoer, ali Er ikini roditelji nisu htjeli prilaz ti k oltaru. Iz crkve su laganije izlazili, jer se veina ljudi okupila oko koije. Tamo je krojaica skinula Er iki vijenac i stavila joj e ir na glavu. Potom glasno veli : Gospoo barunice! Privrstit u vam koprenu na e ir, da vas uva od pra ine. Ne treba meni koprene, ja volim zrak, a pra ina meni ne smeta. Ervin joj ree neka poslu a krojaicu, jer ona zna kako se otmjene gospoe voze u koiji. Ervin je po urivao. Er ika se stala opra tati sa svojima. Svakoga je zagrlila i poljub ila. Majka ju je dulje dra la u zagrljaju i za to joj je vrijeme davala upute na c iganskom jeziku. Kada je koija krenula putem prema Zaboku, pa stala prolaziti kraj mnogih vlasteli nskih koija, mnogi su sjedili spu tene glave, ali je iz jedne koije uo kako je glasno povikala mlada djevojka: Fuj, Ervine! Sramota roda na ega! Ervin se zbunjeno okrene i opazi svoju sestrinu Veru. Konji su brzo trali, ali je jo zamijetio kako Vera stoji u koiji i prijeti mu rukom. XIV Vera je, odlazei iz Stubice, svratila u Or iev dvorac, ali ju je Lujzina majka doekal a s molbom da tiho govori kako ne bi probudila Lujzu. Sirotica moja izmorena, utuena, oslabljena, zatra ila je da se odmori, jedino me j e zamolila: Majko, samo ako se u posljednji as dogodi udo, onda me z ovite, da ga doekam u svojoj sobi punoj cvijea. Nee se udo dogoditi. Ja sam eljela prisustvovati tom sramotnom inu i usudila sam se povikati: Fuj, Ervine! Dobro drago dijete, doi kasnije, ti e mi pomoi tje iti siroticu moju Lujzu.

Ve je davno pro lo podne kada je Vera opet do la. Grofica Or i zagrli Veru, te veli: Vrijeme je da je probudim, treba joj okrepe, a ti e mi, dobro dijete, pomoi da je nagovorimo da ne to uzme za okrepu svoga izmuenog tijela. Grofica Or i pone kucati na vrata i nje no zvati: Lujza, milo na e dijete, ustani, predugo le i , potrebna ti je okrepa tijelu. Kucala je kao i obino, onda jae, pa jo jae, glasno dozivajui Lujzu. uli su to otac i Lujzina vjerna Ana, pa su takoer uzbueno i glasno dozivali Lujzu. Majka tu no uzdahne, jo tu nije zaplae: Ona je sigurno pala u nesvijest od iznemoglosti. Otvorimo silom vrata! 58 59 Grof Or i upre svom snagom, vrata popuste, ali iz sobe sukne zagu ljiv zrak, tako da su svi naas odstupili od vrata. Onda otac ue u sobu, otvori prozor, za njim drugi. Uto opaze kako Luj-za le i u krevetu, a na njoj vjenana haljina i vijenac na glavi . Majka doe do kreveta, te zdvojno povie: Brzo vode i rakije, da je dovedemo k svijesti. Jao mene tu ne, Lujza, milo dij ete, probudi se, majka te zove! Dvorkinja Ana pone trljati Lujzu. Poku a joj uliti koju kap rakije u usta, ali su o na bila vrsto stisnuta i ukoena. Pogleda groficu i plaui veli: Nije ona u nesvijesti! Na na u tugu, ona je ve mrtva! Majka bolno za vie: Lujza, dijete moje, probudi se, ti mora ivjeti. uj, dijete, ti jo nisi ni ivjela! Stane ljubiti kerku po licu i ustima, milovati njezino mrtvo tijelo. Do ao je lijenik i ustanovio smrt gu enjem. Bilo je to gu enje uslijed te ko opojnog miri sa cvijea, naroito mirisa ljiljana. rug i dio 60 Lujzina smrt pro irila se strahovitom brzinom po svim krajevima oko Vara dina, Krapi ne i Zagreba. Mnogi roaci, prijatelji i znanci do li su iz Zagreba, Vara dina i drugi h mjesta da odaju posljednji pozdrav grofici Lujzi koja se ugu ila od velikog miri sa cvijea. Jo i danas pria se u Zagrebu o udnoj smrti grofice Lujze gu enjem mirisom cvijea. Neki ma su o tome priale njihove majke ili tete, a mnogima su priale barunica Fani Vran icani i grofica Kulmer koje su bile na sprovodu grofice Lujze. Na sprovod su do li i Ervinovi roditelji. Ervinova majka, kada je blagoslivljala m rtvo Lujzino tijelo, kroz pla je govorila: Sine na , nesretni sine, svojim inom natjerao si u smrt ovo lijepo, dobro, drago bie , koje 63 i ranfinTHiiTiTri'7j*f*iji"''-"''"*"-ri'-t'-i-I1"aar'*miiti1 "- -fte je neizmjerno ljubilo. Sigurna sam da e ti njezina nevina du a prijeiti da bude po tpuno sretan. Vera prie Ervinovoj majci, te tiho veli: Teta Eleonora, to je bio nesretan sluaj. Ona nije eljela umrijeti! Nije eljela, ali ipak le i mrtva, ova moja draga i mila nesuena snaha. Lujzu su pokopali uz veliko sudjelovanje ne samo roaka i prijatelja nego i veliko g broja ljudi iz svih okolnih sela. Sav taj silan narod, koji je do ao na sprovod, nastojao je baciti grudu zemlje na lijes grofice Lujze, tako da je bilo te ko doi do groba. II Ervinovi konji brzo su vukli koiju, tako da su pretjecali svaka kola koja su i la p rema Zaboku. Do li su na vrijeme na vlak. Sluga Franjo iznio je prtljagu iz kola, te je stavio uz tranice. Ervin je pomogao Er iki sii iz kola. Nje no ju je uzeo pod ru ku i krenuo s njom prema stanici. Koija i sluga Franjo pogledavali su ispod oka Er iku. Slijegali su pri tom ramenima, a Franjo veli: Ne to je posebno na njoj. Ako je taj na barun zacopran, ima sreu jer je zacopran u u enu! Vlak je do ao, sluga im je pomogao i unio prtljagu. Ervin nije predstavio Er iku slu

zi i koi-ja u, ali im na odlasku ree neka paze da bude u domu sve kako treba. Kasno naveer stigli su Ervin i Er ika u Be. Na stanici su namje tenici hotela Zaher do vali svaki vlak, tako da su se Ervin i Er ika odmah odvezli u hotel gdje su bile p ripremljene sobe za njih. E ika je bila zbunjena. Rasko se vidjela na svakom koraku u hotelu Zaher. Svuda velik a ogledala i naslonjai, stolice presvuene svilom, crveni sagovi. Er ika pogleda Ervi na, te tiho veli: Zar emo mi tu stanovati? Da, Er ika, gore na katu na e su sobe. Po li su za poslugom koja je nosila njihovu prtljagu. Ervin narui aj i ne to hladnoga jela, a Er ika ja za to vrijeme razgledavala sobe. Ope t uzbueno upita: Ervine, nikad nisam ni u snu pomi ljala da u ja, Er ika Oley, spavati na svilenim kr evetima! Da, Er ika, spavat e , ali sada kao Er ika barunica Vranicani. Moja draga, jako ljublj ena ena! Da, Er ika, tako je! Reci mi, draga, jesi li sreti na i vesela, da li me v eoma voli ? Tko ne bi bio veseo u takvoj ljepoti i rasko i? Vesela sam to sam to do ivjela, ja, Er ika Oley, kerka putujueg Cigana, jedna Romana. Za to me pita , Ervine, da li te volim ? Da te nisam zavoljela, ne bih poslu ala nagovor roditelja da poem za tebe. Roditelji su te morali nagovoriti da poe za mene? Da, Ervine. Nagovarali i prijetili mi, osobito brat Jo i. Ja sam se u poetku bojal a tebe, jer mi je Jo i-bai govorio da su sva ona zemlja i ume tvoje, te da se s no vcima mo e sve uiniti. Ali 64 Krv nije voa *

kada si rekao da me eli uzeti za enu, nisam te se vi e bojala. Ponavljam, Ervine, ja te volim, ali jo ne onako kako bih eljela. im se privi-knem na tebe, jae u te zavolje ti! Namje tenici hotela dogurali su u sobu stol sa ajem i raznim jelima. Prvi put jeli su sjedei jedan naspram drugoga. Ervin je zamijetio da Er ika jede br zo, upravo halapljivo. Grizla je kruh, a nareske hvatala prstima, a ne vilju kom. Za to se uri jesti, Er ika? Veoma sam ogladnila, pa se elim to br e najesti! Kada smo sami, Er ika, mene ni ta ne smeta, drago mi je sve to ti ini , ali sutra em iti meu drugim gostima hotela, pa onda pazi, Er ika, nastoj se dr ati kod jela kako s e ja dr im! Ne znam ja, Ervine, dr ati no a i vilju ke, ali u sve uiniti da bude zadovoljan ... Zajutrak su dali donijeti u sobu. Ervin, sav ushien, zagrli Er iku i upita je: Da li me sada vi e voli , eno mila i draga? Ne znam, Ervine, kako bih te jae i vi e mogla voljeti. Da te i ne volim jae, ja sam ti zahvalna za sve to mi pru a . Meni je mnogo priao Jo i-bai o rasko nom ivotu bogati di, a sada ja to u ivam tvojom dobrotom. Nije meni stalo do toga da mi bude zahvalna, ja elim ljubav od tebe, el im da me veo: ma, veoma voli . Volim te, Ervine, ali sam ti i zahvalna. Ervin je pomogao Er iki u odijevanju, a onda ju je poveo da vidi beke ulice. Na Rin gu joj je kupio skupocjeni prsten i ogrlicu. Er ika se tomu daru toliko razveselil a da je, sva uzbuena, pred svima poljubila Ervina, a on je sretno gledao Er iku jer je to bio prvi njen pravi poljubac. Oko podneva vratili su se u hotel. Er ika je esto gledala prsten na ruci i usaeni dr agulj koji se svjetlucao. U predsoblju hotela pogledala se u velikom ogledalu i pogladila ogrlicu na vratu. Bila je pristojno odjevena, a svoje crne pletenice ovila je oko glave. Ervin je pogleda i, smije ei se, ree joj: Lijepa si, draga moja eno, za mene najljep a na svijetu! U li su u blagovaonicu, a konobar ih odvede do njihova stola. Er ika je promatrala m no tvo ljudi. Veinom su po dvoje sjedili za stolom. Okretala se pred stolom, te svo

jim zelenim oima promatrala sve oko sebe. Konobar ju je dva puta ponudio da sjedne, ali je sjela tek kada joj je to rekao Ervin. Konobar je nalio juhu u tanjure, a Er ika je uzela licu i dr ala ju je kao i Ervin, a li se brzo zaboravila, podigla tanjur, akom uhvatila licu i brzo, upravo napadno, posrkala juhu. Konobar se neprimjetno nasmije io, a i neki od susjednog stola. Erv in pogleda Er iku, a ona, smije ei se, ree: Te ko se odviknuti od onoga kako sam od roenja navikla. Nije ni ta stra no, samo od sada pazi! Do lo je predjelo. Jeli su bez no a. Er ika je pa ivo jela vilju kom, ali je zaboravila otkidati od kruha, nego ga je grizla zubima. Ervin se smje kao i pogledavao je, ali joj nije n i ta rekao. Konobar je donio peenku, zajedno batak i za-batak, te stavio svakome u tanjur. Er ika je promatrala Ervina kako dr i no i vilju ku, te je nastojala to uiniti isto tako . Zagrize kruh i pone rezati meso, ali tek to ga je poela rezati, meso se oklizne i padne na stol prema Ervinu. Velikom brzinom Er ika pograbi meso u ruke, te ga stane zubima gristi i kidati ga. Najednom se trgne i polo i meso u tanjur. Bila je uzbuena, a svojim je zelenim oima promatrala goste koji su se smijali. Ve je naumila ne to rei, ali se savlada. Ervin joj ree: Nije to ni ta tako stra no, Er ika. Konobar stoji kraj tebe s vodom i runikom, pa oper i ruke. Ka e konobaru: Poslu ite gospou mesom bez kostiju. Po dvorani je pro ao apat, ali nisu prestali pogledi s udaljenih stolova. Mnogi su gledali, slijegali ramenima, a svaki od posjetilaca dobro je znao da u hotelu Zah er ne stanuju obini i siroma ni graani. Ervin umiri uzbuenu Er iku, rekav i joj: Dr i vilju ku i no kako eli , samo kruh ne grizi, ve otkidaj rukom. Er ika je jela prirodno, premda je cmakala ustima, ali je za Ervina jela ljep e od s vih gospoa po okolnim stolovima. On ju je zaljubljeno gledao, te joj od sree tiho veli: Gledaju te, Er ika, imaju to i vidjeti, jer si od svih prisutnih gospoa najljep a. Hvala ti, Ervine, to me se ne stidi , ali sam ti mogla u ovoj uzbuenosti nanijeti j o veu sramotu, jer mi je ve bilo na jeziku da poviknem: to se smijete i sa udom prom trate, ja sam Ciganka iz erge, ja sam iz roda Roma, a tek sam dva dana barunica! Da si i to rekla, Er ika, ja se na tebe ne bih rasrdio, jer si mi veoma draga. Trgla sam se u posljednji as, ne znam kako mi je pamet proradila, te sama sebi z apovjedila da to ne velim. Gore u sobi, kad budem mogla glasno govoriti, rei u ti za to sam zgrabila meso i poela ga jesti. Konobar je nainio raun. Ervin mu polo i veu svotu nego je raun iznosio. Konobar glasno , upravo napadno zahvali: Hvala lijepo, gospodine barune. Opet su ih mnogi napadno gledali, a i primjeivali: Po ljepoti mo e biti barunica, ali joj pona anje nije barunsko! Ervin ponosno izie iz dvorane, pa se zapute u sobu. Er ika ree: Znam da su me ogovarali, ali ja ih nisam razumjela. Govorili su o tvojoj ljepoti, draga moja ljubljena eno! Jo sam ti vi e zahvalna to me se ne stidi , dragi Ervine. Ne volim uti od tebe zahvalnost, ve mi reci da me veoma, veoma voli . Opet ti ponavljam: moram te voljeti zbog tvoje velike dobrote. Ali sada uj to mi se dogodilo za stolom. Cijelo vrijeme osjeala sam se sretna 69 1 i ponosna to jedem s mnogim otmjenim i obrazovanim enama, ja koja sam do prije nek oliko dana ivjela u ergi. Ni juhu nisam pojela dr ei licu onako kako si ti dr ao. Ono s tno jelo grabila sam vilju kom, ali kada je konobar stavio peenku na tanjur, gledal a sam tebe i poku ala dr ati no i vilju ku kao ti, ali se u jednom asu peenka okliznula pala pred tebe. Velikom brzinom zgrabila sam peenku i poela gristi meso. U onom as u ja sam postala Er ika iz erge. Pohlepa i strast za mesom pretvorila me u siroma nu

Ciganku. Brzo me to napustilo, polo ila sam peenku na tanjur, ali sam tebe osramoti la, a mnogi koji su sjedili oko nas smijali su se mojem pona anju. Taj smijeh toli ko me je uzbudio da sam gotovo glasno povikala prema njima tko sam bila, ali sam odustala jer bih te time jo vi e osramotila. Er ika, ja nikada neu aliti to sam se o enio tobom, a neu se ni pred kime stidjeti ti roda ciganskoga, jer sam te veoma zavolio. uj, Er ika, nitko se nije uen rodio, zato sam odluio da potra imo jednu kolu gdje se sve mo e brzo nauiti: kako se jede, pa pona anje, itanje i pisanje, odijevanje i sve to je potrebno. Er ika prepla eno upita: Onda e ti mene ostaviti ovdje u koli? Ni ta se ne pla i, Er ika, ja tebe nikada neu pustiti samu, ja u biti uz tebe, ti nee li stanovati, ve samo uiti. Dobro je, dragi Ervine, da me dade uiti, ja ti obeaj em da u nastojati sve brzo nau ti, ali itanje i pisanje, mislim, neu nikada nauiti. 70 Ti si mlada, mila moja Er ika, pa e s vremenom sve nauiti. Sada e biti glavno da nau jepo pona anje. III Jo istog poslijepodneva Ervin se propitao i doznao da u desetom kotaru postoji sa mostan koji prima na izobrazbu djevojke. Po li su odmah onamo. Ervin je ugovorio da e svakoga jutra dovesti svoju suprugu u k olu, a predveer e doi po nju, jer je unajmio sobe u hotelu koji je bio blizu kole. Kada je Ervin rekao upraviteljici da njegova supruga ne zna njemaki, ve dobro samo maarski i hrvatski, ova je rekla: Nema tu pote koa, gospodine barune, u na oj koli imamo uiteljice iz Gradi a, Maarice tice, sve emo uiniti da gospoa barunica bude zadovoljna. Sutradan je Er ika do la u kolu na izobrazbu, kako je elio Ervin. Predao ju je sestram a, te rekao da e nastojati doi odmah poslije podne, ali ako ne dospije doi, onda e d oi po Er iku predveer i poi zajedno u hotel. Prva je do la uiteljica, starija sestra, Maarica, te zatra ila od Er ike da se prekri i i pone moliti. Er ika je napravila znak kri a, ali je rijei molitve izgovarala pogre no hrvatski, koli ko je upamtila od stubikog upnika. Sestra je prepla eno pogleda, te veli: 71 i i Te rijei ja ne razumijem, govorite maarski. Ne znam, sestro, jer me nikada nitko nije uio moliti. Sestra opet uzbueno veli: Kakvi su to va i roditelji da vas nisu nauili moliti? Nisu, sestro, jer ni sami nisu znali, budui da ni njih nisu uili njihovi roditelj i. Barunice, vi morate nauiti moliti. Nastojat u, sestro, samo ne znam kako da uim, maarski ili hrvatski? To je svejedno, glavno je da se molite. Barunice, veoma ste me razoarali to nemat e pojma o na oj vjeri. Znam, sestro, da je Bog na nebu, a avao u paklu gdje pee na vatri zloeste, gre ne ljude, ali ja nisam ni zloesta ni gre na. Gdje biste vi radije bili? Tamo gdje bi mi bilo lijepo i dobro, kako mi je sada, a sve to mogu zahvaliti s vome suprugu. Ako ne nauite moliti, va a du a nee doi u nebo, nego e morati ii avlu u pakao. Jes e razumjeli, barunice? veli sestra strogo. Er ika prepla eno ree: Jesam, sestro, ja u uiti moliti, jer elim da mi bude lijepo i dobro. Sestra joj pru i molitvenik. Polagano itajte, tako ete najprije zapamtiti. Ne znam ja itati ni pisati, sestro. Vi itajte, a ja u za vama ponavljati. Ne znate moliti, niste uili itati ni pisati?! Recite mi, lijepi stvore, kako ste i gdje ste ivjeli da niste ni ta uili?

72

Nigdje stalno, sestro, nego uvijek na putu, ali sam nauila od Jo i-baija lijepo pj evati i plesati. ujte, sestro. I Er ika brzo ustane, te zapjeva punim glasom maarsku pjesmu. Sestra ju je u udu promatrala, a onda su se otvorila vrata sobe, te je vi e sestara do lo slu ati kako Er ika pjeva. Za to vas nije taj Jo i-bai nauio moliti, itati i pisati? Zato to on sam to ne zna, ve zna lijepo svirati, to me je uio. On je elio da ple em pjevam u velikom gradu, u Pe ti, gdje svira njegova dru ina. Sestra je poela o tro promatrati Er iku, pa je strogo zapovjednim glasom upita: Molim vas, barunice, recite mi kakvoga ste roda. Moji su roditelji putujui Cigani, Romi, pod atorom me je ugledao moj suprug. Toliko me zavolio da me je uzeo za enu. Po njemu sam postala barunicom. Sestra je jo pozornije promatrala Er iku, pa ree: Nije udo to vas je zavolio, jer ste toliko lijepi da vas je milina gledati. Posti gli ste veliku sreu. No sada morate jo vi e uiti, da budete sasvim sretni. Ja jesam sretna, jer me moj suprug veoma voli i ljubi. Morate se truditi da ta ljubav ostane vjena. Er ika veli: Hou, sestro, ponimo odmah uiti! 73 Druga je sestra bila Hrvatica. Ona je odreena da Er iku podui kako se valja ophoditi , pona ati, pozdravljati, odzdravljati, te pravilnije govoriti hrvatskim jezikom. Nakon e eg ponavljanja Er iki je i lo uenje sve bolje i bolje. ivenje je i lo ne to te e jer Er ika nije znala dr ati u ruci iglu, ali se i u to brzo upu ila. Najte e joj je bilo uiti kako se mora jesti, jer je sestra pazila kako dr i licu, pa n o i vilju ku. Slu ili su je mesom koje je imalo kosti, pa je morala no em rezati meso o ko kosti, a pod ruke su joj stavljali knjige, samo da polagano i pa ljivo jede. Kr uh je morala trgati rukom, a ne gristi ga zubima. Predveer je do ao Ervin da pou u hotel. Er ika mu je potrala u susret s rijeima: Bojala sam se da nee doi. Kako to mo e pomi ljati, Er ika. Imao sam posla u poduzeu koje trguje s nama. Uzeo sam od njih novaca da ti mogu kupiti darove! Oh, Ervine, jo sam ti vi e zahvalna to me voli . Radije bih uo, Er ika, da si rekla kako me mnogo, mnogo voli . Oti li su u hotel, a Er ika mu je priala to su joj setre govorile i to je sve uila. Moram se u prvom redu nauiti moliti, veli mi sestra Maarica. Ui se, Er ika, moliti, ali se ne mora moliti da te volim jer ja te ne mogu voljeti i ljubiti vi e nego to te ljubim i znam da te nikada neu prestati voljeti. Hvala ti, dobri Ervine, na tim rijeima. Dobar u ti biti uvijek i zato mi to nemoj ponavljati. Rijei dragi i ljubljeni vi mi godile, volio bih da uvijek ujem kako mi to govori . Ti nisi zamijetio, Ervine, kako su te sestre promatrale kao neko udo kada si do ao po mene. Sestra Maarica strogo me je upitala: Kojega ste vi roda kada niste uili m oliti, itati i pisati? Onda sam joj rekla da sam Ciganka. Ona se udila, a ja joj ve lim: Znam pjevati i plesati. I otpjevala sam maarsku pjesmu Doi, dragi!. Draga Er ika, ti se ne mora bojati sestara, jer e one biti nagraene to te ue. One s retne da mogu zaraditi. Vjerujem ti, Ervine, ja ih se ne bojim, ali me udi to toliko mnogo znaju. Sada zn am kako mnogo moraju uiti i znati bogate gospoe! Ne ui ti, Er ika, zato da e morati raditi, to nama nije potrebno, ali ui zato da z a ti ne bude dosadno, da mo e zapovijedati. Moja majka nije znala ni ta raditi, ali im se udala za moga oca, njena ju je majka nauila gatati. Morala je mnogo toga upamtiti i znati da pogaa misli. Da sam se ja udala za Ciganina, uila bi me majka gatati, jer to mora znati svaka ena kod Roma. Nemoj mi to spominjati, mila ljubljena Er ika, jer me hvata strava da bi ti ivjela kao Ciganka u ergi, pa jo morala zaraivati gatanjem, ti najljep e stvorenje svijeta. ivjela bih, Ervine, kako ivi sav moj rod, jer ja nikada ne bih znala za ugodan iv ot da nisam postala tvoja. 74

75

Ja sam sretan, upravo presretan, to si moja ena, jer te veoma volim i od tebe ne tra im ni ta drugo nego da me i ti voli ! Kada sve to nauim, trudit u se da te svom snagom i du om zavolim. Trudi se, Er ika, da me zavoli du om i srcem. uj me, Ervine! Kada ve razgovaramo o du i, tijelu i srcu, jesi li uo kako su me nago varali moji da poem za tebe? Ti nisi sve razumio, jer smo govorili ciganski. Ja s am rekla kako sam obeala Pisti da u ga ekati. uo sam da spominje ime Pista, ali nisam sve shvatio. No, kada ti je brat ne to stro go rekao, odmah si pristala poi za mene. Bio je to najsretniji as moga ivota! Tom mladom Ciganinu Pisti obeala sam da u ga ekati, jer ga je moja majka otjerala kada je tra io da poem za njega. Ervine, nemoj me tako prepla eno gledati. To je bila pro lost. Rei u ti sve. Mi Cigani brzo zrijemo jer nas na to prisiljava ivot kojim iv imo. Stariji nas ue da se ne smijemo ni od koga dati prevariti, zato sam se i ja bojala tebe kada si mi govorio da me voli ... U meni je taj Pista probudio ljubav i osjeaj tijela, zato sam mu obeala da u ga ekati. esto sam ula, Ervine, u razgo oru meu Ciganima kako mi Cigani ivimo, volimo i ljubimo tjelesnim osjeajima, a d a ne tra imo razuma ni du e. Previ e mudro govori , Er ika, voli me i ljubi tijelom i du om, samo me veoma, veoma vo li. Sada sam sretna, mirna i zadovoljna, dragi Ervine, jer sam ti otkrila o sebi to me je ti tilo. 76 Er ika brzo poe prema jednom kovegu, izvadi iz njega svoj def, te raspolo eno pone ples ati i punim glasom pjevati. Ervin je bio odu evljen promatrajui ples i pjevanje svoje Er ike, to ga je podsjealo n a one dane kada je gledao Er iku pod atorom. Po to je prestala plesati i pjevati, Er ika pristupi Ervinu, pomiluje ga rukom po li cu i veli mu: Jedino ovaj def ponijela sam iz erge, da tebe mogu razveseliti svojim ples anjem i pjevanjem, predobri moj Ervine. On je pogleda, a Er ika, smije ei se, veli: Dragi moj Ervine. Lijepo si pjevala i plesala, Er ika, hvala ti, a sada me poljubi da zasladimo tvo je pjevanje i plesanje. IV Poetkom srpnja Er ika je znala molitvu na maarskom, a onda i na hrvatskom. itanje, a jo manje pisanje, nije joj i lo lako u glavu. Pravilno dr anje vilju ke i no a zadavalo j oj je jo pote koe. Ponekad se zaboravila i uzela meso u ruke i grizla ga zubima. Veselo je govorila sestri koja ju je poduavala: Sada sam tek osjetila pravu slast jela, ali znam da tako ne smijem jesti u dru tvu , no to mogu kada sam tako nauila od djetinjstva. Ali je Er ika pobudila pa nju svojim runim radom. U poetku je jedva znala dr ati iglu, a li 77 je za kratko vrijeme, na udo sestara, izraivala takve umjetne ukrase na stolnjacim a da je bila milina gledati. Taj posao radila je s ljubavlju i velikim strpljenjem, pa su sestre pokazivale n jezin rad Ervinu, a on nije mogao drugo rei, nego joj je govorio: Vezi i dalje lijepe ukrase, Er ika, a za nagradu ja u ti donijeti lijepi dar. Uiteljica je promatrala Er iku kako veze ukrase, umjetne vezove na stolnjaku, pa jo j ree: Divim vam se, barunice, samo ne mogu shvatiti da ne mo ete napisati slovo E ili b rojku dva, pet ili sedam, a tu radite mnogo te e vezove. ao mi je, sestro, to ne znam pisati, ali kada vezem na stolnjaku, onda mi sama ma t a radi i vodi mi ruku, a igla izvodi ukrase kojima se i sama divim i veoma vesel im! Sestra slikarica predlo i joj da pone slikati, ak joj je donijela papira, te je Er ika , na veliko udo, olovkom nacrtala drvee, ator, ergu i ognji te pred ergom. Sestra je bila ushiena kako Er ika lijepo crta, pa je nakon nekoliko dana pokazala

Ervinu njezin rad, a ovaj odu evljeno ree: Poseban dar ima moja draga ena, pa vas molim, sestro, poka ite joj kako se slika na platnu. to se god pokvari, ja u rado nadoknaditi. Slikarica je pokazala Er iki kako se dr i kist, pa kako se mije aju boje. Na njeno vel iko udo, Er ika je brzo sve shvatila. Er ika se nije dr ala slikarskih pravila. U poetku nije slikarica bila zadovoljna, al i ve poslije nekoliko dana Er ika je vrlo lijepo naslikala ator i ergu, a jo ljep e dru u sliku mr avi konj vue ergu uz brijeg, a skupina ljudi gura kola da pomognu konju izvui ih na brijeg. Od sada je Er ika najradije vezla stolnjake i slikala. Na alost uiteljice, itanje i p isanje nije joj napredovalo. Pod kraj kolovoza Er ika je imala nekoliko