Kula - Simon Toyne

8/18/2019 Kula - Simon Toyne

1/308


2/308

Simon Toyne

Kula

Prevela s engleskogaKatarina Volarić


3/308

Za Stana

(žao mi je, ali ipak nema gusara)


4/308


5/308


6/308

I

Sve su stvari pune bogova.

Platon


7/308

PROLOG

odrum je bio mračan i tih. Na podu je klečala osoba gola do pojasa. Desnom rukom uzeo je bodež, prislonio g

kojoj se lijeva ruka spajala s tijelom te je zarezao stari ožiljak. Bodež je bio oštar ko rastvorio, a krv je potekla niz kožu koja je bridjela od ugriza oštrice.

»Prvo«, rekao je dubokim, tihim glasom u tami. »Ova me krv u bolu pkramentom. Budući da on pati, moram i ja, dok sva patnja ne prestane.«Uzeo je bodež lijevom rukom i raskrvario ožiljak na desnom ramenu.»Drugo«, rekao je i nastavio s ritualom što ga je saznao od bolničara iz grada Ru

gu Turske, čovjeka odana njihovu cilju koji je vjerno zabilježio sve što su umiruvorili kroz bunilo i patnju. Bodež je nastavio zasijecati i puštati novu krv iz statom se na njegovu tijelu stvarao isti uzorak koji je vidio na fotografijama tij

dovnika slikanih mobitelom nakon što su njihove patnje bile napokon gotove. Taj seućama i tisućama godina čuvao u skrovitim odajama Citadele u srcu Ruševine. Nkve vjeruju da su smrt Svetih i prodor u Citadelu označili svršetak starih načina.

Varaju se. Po završetku obreda isprao je rane fiziološkom otopinom, osušio ih i zatvori

pilom koje ga je peklo dok je spajalo otvorenu ranu. Bol i njegova svrha izoštravalm. Iskupljenje je moguće postići samo patnjom, a neprijatelja pobijediti žrtvovanjem.

Brzo se obukao, zakopčao sve gumbe na košulji s visokim ovratnikom kako bi svratu i namjestio kravatu. Samo je nekolicina znala ime koje nosi ovdje u mraku: Novi

var svetog plamena. No nije bio sam u sjenkama. Postoje i drugi, mnogi drugi poput njega koji susvetili tihoj i svetoj zaštiti svete Božje misije na Zemlji. Svugdje ih ima, utkani

uštva – zakonodavci, političari, utjecajne ličnosti – a križevi obješeni oko njihova vznak da služe višem zakonu od onih na snazi u državi u kojoj žive. Oni su Leg

nogo, vojska koja čeka mobilizaciju kada se približi sudnji dan. Došlo je i to vrijeme. Zna da je to istina jer je vidio znakove i osjetio poziv u svoj

u je govorio i on će se odazvati. Navukao je sako i popeo se stubama natrag u moderan svijet poput čovjeka ko

tvih. Ponovno rođen.Obnovljen.Spreman.


8/308

M1

erriweather je podignuo pogled prema nizu zaslona. Nešto nije bilo u redu.

Osvrnuo se iza sebe iako je znao da je bio sam u kontrolnom centru. Svi su bili na mbavi koja se priređivala svake godine povodom početka božićnih blagdana. Merr

eviše volio zabave. Nije pio i nije znao čavrljati pa se dobrovoljno prijavio za nadog čega će mu kolege u timu za Upravljanje i nadzor letačkih operacija biti zahvalnvoljno vremena za malo rada na procesorima za obradu podataka iz dubokog svemiradio za svoj doktorat.

Nagnuo se prema naprijed u svojoj stolici i nakrivio glavu na jednu stranu kakoukove tvrdog diska. Neki ljudi mogu slušati motor automobila i reći što nije u redu ožda čuju jednu krivu notu u simfoniji u izvođenju orkestra sastavljenog od šezdeset erriweather je poznavao računala – ovaj je svakako zvučao sumnjivo. Čuo je zaocesiranja poput slomljena zupca na satnom mehanizmu ili svježe ogrebotine naasičnih 45-kalibarskih pištolja koje je skupljao. Nervozno je rukom prolazio po svavati dok je razmišljao što učiniti. Za razliku od drugih tehničara u Svemirskom ceerriweather je pripadao staroj školi. Svaki je dan na posao dolazio s kravatom, u paroačama te naočalama s rožnatim okvirom i uredno počešljanom kosom – poput junaetinjstva, kontrolora leta Houstona iz šezdesetih i sedamdesetih godina. Volio je red ilio kada bi što krenulo po zlu.

Dodirnuo je tipkovnicu i zaštitnik zaslonaStupovi stvaranja, najpoznatija slika koju jeeskop Hubble, a kojim se upravljalo iz ove prostorije i koji je trenutno kružio oko ometara iznad Merriweatherove glave, nestane. Žurno je prošao kroz sve stavkovjere najnovije telemetrije: temperatura normalna, brzina stabilna, svi sustavi ktuacija u Sunčevu vjetru – sve je bilo u redu.

Utipkao je niz naredbi i na velikom zidnom zaslonu bljesne ažurirana slika glavnoikazivala je svjetlosni vrtlog Cosmos-Aztec6, galaksije udaljene trinaest zarez čeetlosnih godina, najudaljenijeg sustava ikada promatranog sa Zemlje.

Procesor se ponovno oglasio, a Merriweather se lecnuo. Zatim se dogodilo neštje nije vidio. Nekakva se aplikacija samostalno učitala na radnu površinu računala.lazio veliki prozor ispunjen brojkama.

»Virus«, rekao je. »Imamo virus!« Nije bilo odgovora. Bio je sam.Brojke su nakon nekoliko sekundi nestale sa zaslona. Merriweather je pritisnuo nek

kovnici i protresao miša. Odgurnuo se od stola i na stolici se otkotrljao do druge radje je naišao na istu situaciju – smrznuti zaslon i blokirana tipkovnica. Procesori sdili prema naredbama digitalnog otrova koji je nekako pronašao način da uništi dstav.

Glavni zaslon je zatreperio i Merriweather podigne pogled. Slika se počelapadati. Isti vrag koji mu je onemogućio pristup sada je preuzimao kontrolu n


9/308

vođenja. Teleskop se premještao. Nespretno je uhvatio telefon i gurnuo slušalicu na pod. Povukao ju je natrag kabel

na uho i snažno pritisnuo gumb s natpisom »Dr. Kinderman – mobitel«. Slika jeslona kako se teleskop okretao. Začuo je zvuk biranja u uhu. Negdje dalje niz hodarimbe svirala je u skladu sa zvukom u njegovu uhu.

Merriweather je bradom obuhvatio slušalicu i počeo unositi sve naredbe za ponovstava kojih se mogao sjetiti ne bi li otključao tipkovnicu. Ništa. Zvuk zvonjave izvanjao u uhu. Ispustio je slušalicu i potrčao prema izlazu.

Na hodniku je zvuk marimbe bio glasniji. Dopirao je iz Kindermanova ureda. Mešao do vrata ureda, kucnuo jednom iz navike i otvorio ih.

Stanje u kojem je zatekao ured potpuno ga je iznenadilo – ladice su bile otvozbacani, knjige su ležale odbačene po podu. Mobitel je bio na stolu. Nekoliko je pbrirajući u skladu s melodijom, a zatim se zaustavio. U tišini koja je uslijedila Meogao čuti zvuk zlonamjernog koda u Kindermanovu računalu. Oprezno je ušao u soboz gomilu papira dok nije ugledao zaslon računala. Stao je ukopan na mjestu kadruku ispisanu preko cijeloga zaslona:

ČOVJEČANSTVO NE SMIJE TRAŽITI DALJE.


10/308

S2

hepherd je duboko udahnuo i vrlo polako izdahnuo. Nastojao je biti tih dok se polniz mračan hodnik leđima oslonjen o zid, a pištoljem uperenim prema jedinim vra

škrinuta. Rascijepani komadi iverice oko brave svjedočili su koliko su puta vrata tija razvaljena. Negdje je iznad njega virdžinijski zimski vjetar zavijao kroz razbije

unjavao napuštenu kuću šapatom. Vani je temperatura pala ispod nule, a ovdje je vjadnije, no on se unatoč tome znojio ispod zaštitnog prsluka.Stao je ispred vrata i oslonio se o zid. Osjetio je kako su se gipsana ploča i drveni

kva konstrukcija zasigurno neće zaustaviti metak. Spustio se u čučanj kako bi bio iju, baš kako su ga učili, izvukao ogledalce iz pojasa i gurnuo ga kroz procjep izvratnika.

Danja svjetlost probijala se kroz visoke, uske prozore i ocrtavala izgled prostorijeaju prostorije bila su još jedna vrata, u sredini se nalazio stol na kojem su bilakojaki predmeti, a muškarac i žena stajali su iza stola.

Shepherd je osjetio kako mu se koža na tjemenu zateže. Činilo se da su mušklonjene zaštitnim naočalama, bile uperene ravno u njega. Vidio je kako se šaka čvra prestravljene žene koju je iskoristio kao živi štit. Ugledao je drugu ruku kako se pod

Odskočio je u trenutku kada su hladnu tišinu prekinuli pucnji, prije nego što su godili zid na mjestu gdje je maločas bio naslonjen. Odmaknuo se od vrata, zauzeo nmjerio cijev svojega pištolja prema vratima. »FBI!« povikao je. »Baci oružje i pkama iza glave. Okružili smo cijeli objekt.«

Laž. Bio je sam. Usamljeni agent koji je slijedio hladan trag koji je upravo postao užve.Čuo je zvukove iz prostorije. Nešto je zazveckalo kada je palo na pod, a čuli su

uganja cipela po podu. U čučnju je krenuo naprijed s pištoljem ispruženim ispod obodnom rukom izvukao je granatu za omamljivanje zataknutu za pojas. Uklonio janatu u drugu prostoriju.

Granata se uz štropot otkotrljala po podu, udarila uz zveket o metalnu nogu stola izasljepljujući bljesak koji je Shepherd vidio i iza sklopljenih vjeđi. Oštar udarni pr

zid. Shepherd je ustao i ušao u prostoriju.Bio je sam. Stražnja su vrata bila otvorena.Potrčao je kroz bijeli magnezijski dim i u prolazu brzo pogledao što je bilo na stol

volti, kliješta za žicu, lemilica, ljepljiva traka, vakuumski zatvoreni paketi plastikeavljenje bombi.

U ovom bi trenutku bilo pametno pregrupirati se i pozvati pojačanje, ali sumnjivacešnjen u kut. Pucao je i pobjegao, i to nakon što se Shepherd predstavio kao agent ajan, što je značilo i da je nepredvidljiv.

Uz to je imao taokinju.Ako bi Shepherd čekao dolazak drugih jedinica, sumnjivac bi vjerojatno ubio žen


11/308

bjeći. Ali sada je bio ranjiv. U ušima mu je zujalo zbog tlačnog vala koji je uzrokovaoči su mu bile beskorisne u mračnom podrumu. Shepherd je bio u prednosti, ali tegubit će je ako ne bude reagirao u nekoliko sljedećih sekundi. Morao je brzo odlučiti.

Udahnuo je i gurnuo ruku s pištoljem iza ruba vrata te ušao u drugu prostoriju. Sumudaljenom kutu, naslonjen o zid, a prestravljena taokinja predstavljala mu je živi štit.

Shepherd je stao pod pravim kutem prema sumnjivcu kako bi maksimalno iskoristioncirke, čvrsto uhvatio pištolj objema rukama te pokušao prednji nišan namjestiti nmnjivca koji nije bio sakriven iza taokinje. Perifernim vidom obuhvatio je pojedinodan madrac na tlu, nizak stolić pokraj madraca, filmski plakat obješen na zidu koji ko narančasto sunce s bijelim natpisom. Usta su mu se osušila pod snažnim naletoćanja. Miris vlage....... isto sunce na istom plakatu...... prostorija istovjetna ovoj.Pokušao je odagnati te slike iz svojega uma i usmjeriti pogled na sumnjivca, usred

o što se događalo ovdje i sada. Ali sunce ga je privlačilo poput sile teže, uvlačilo ga

ačno mjesto koje je svim silama bio nastojao zaboraviti.Ruka mu se počela tresti. Sumnjivac je vikao, ali Shepherd nije mogao razaznattim je ugledao ruku kako se podiže. Nešto je bilo u njoj. Nekakav gumb sa žicom kojaa povezana remenom namotanim oko vrata taokinje.

Sunce je plamtjelo iza njih na zidu poput predskazanja neminovne eksplozije. etio slabost. Nije se mogao sabrati. Cijeli se njegov svijet usmjerio na vrh cije

mnjivčevo se lice izoštrilo pred njegovim očima, kao i riječi na filmskom plakatu. Apokalipsa danasPovukao je okidač.Pištolj je bio prilagođen za trzaj – sada je sve bilo u mišićnoj memoriji, duboko us

ojnih sati provedenih u streljani – i ispalio je još jedan naboj. Pred očima je ugesak. Zatim je u tišini promatrao kako sumnjivac i taokinja usporeno padaju na pod.

U tišini koja je uslijedila Shepherd je osjetio kako sva energija otječe iz njeganovno usmjerio na narančasto sunce, ruka mu je mlitavo pala niz bok, a pištolj s crvio je na zgrčenom prstu. Nije osjetio kada mu ga je instruktor uzeo iz ruke. Nije shvaorescentna svjetla iznad njegove glave treperavo vraćala u život.

Njegov je um i dalje bio u prošlosti, zurio je u isti plakat na drugom zidu – u pros

je pronašla i gdje su oboje pronašli svoj spas.»...Shepherde...!«Činilo se da glas do njega dopire iz velike udaljenosti.»SHEPHERDE, JESI LI DOBROOzbiljno lice posebnog agenta Williamsa pojavilo se pred njegovim očima i zaklon

akat razbivši čaroliju.Shepherd je trepnuo.Kimnuo je.»Napravio si nekoliko taktičkih pogrešaka.«Ponovno je kimnuo.»Odvuci svoju guzicu do Biographa na ispitivanje.« Instruktor za praktičnu primj


12/308

je po leđima rukom očvrsnulom od godina provedenih povlačeći okidače i okrene seumaca koji su se već osovili na noge i izvlačili vlažne maramice iz džepova ne bi li obju od metaka iz Shepherdova pištolja za vježbu. Oboje su imali crvenu točku na čelua. Da su meci bili pravi, bili bi mrtvi.

»Zauzmite početni položaj!« zagrmio je Williams. »Sljedeći novak doći će za pet m


13/308

S3

hepherd je izišao kroz ulazna vrata gradske kuće na oštar zapadni vjetar, koji je puzaljeva Chesapeake, i uputio se niz glavnu ulicu.Hogans Alley prostirao se na deset hektara u bazi marinaca u Quanticu, a izgr

krokozmos tipičnoga američkog gradića s vlastitom bankom, drogerijom, hotelom

nicom – svim objektima koji su bili na meti kriminalaca u pravom svijetu. Gradozvanjalo zujanje radija, odjekivale su glasno izvikivane zapovijedi i pucnji iz oružjaDEA-e i drugih agencija za provedbu zakona dok su ih poučavali umijeću provođ

ktičkih operacija. Danas je bio skoro napušten, kao i cijela baza uostalom, dok su se sbožićne praznike. Shepherd je primijetio da se na prozoru na prvom katu samoposlu

blja Coin-Op plišani Djed Božićnjak njiše na sve snažnijem vjetru poput obješena čoje pogodio ravno u stražnjicu metkom s bojom – toliko o božićnom duhu.

Pogrbio je ramena na hladnoći i iz navike pogledao u noćno nebo. Zvijezda večea uzdigla sa zapada. Dok ju je promatrao, golemo jato divljih gusaka proleti nebom.

asno dozivanje natjeralo da zastane. Drevni narodi pridavali su veliku važnost smjerce letjele i položaju zvijezde lutalice na nebu. No Shepherd je znao da se radi javama, a da je zvijezda koja putuje nebom zapravo planet Venera čije mu je svjetlo uehu, čak i u najmračnijim i najočajnijim noćima.

Skrenuo je iza ugla u trenutku kada su se upalile ulične svjetiljke kao odgovor na prišuljala. Svjetlo na pločniku na drugom kraju ulice dolazilo je iz osvijetljenog foajzvanog prema kinu u Chicagu u kojem je sredinom tridesetih godina ustrijeljen John vijetljenoj reklami nad ulazom u kino velikim je slovima pisalo: Manhattanska melodrarkom Gableom i Myrnom Loy u glavnim ulogama. To je posljednji film koji je Johngledao. Shepherd je došao do pulta za prodaju ulaznica na kojem nije bilo nikoostoriju u kojoj je trebao biti foaje.

U učionici se moglo smjestiti sto studenata na stolicama postavljenima u kougovima oko velikog zaslona na koji se moglo priključiti nekoliko audiovizualnmagala te sve šezdeset i dvije sigurnosne kamere postavljene po gradu. Trenutno je ndrumska prostorija u čijem je središtu stajao Shepherd, zamrznut u raskoraku s rukamštolja uperenog u skvrčena tijela na tlu. Ispred zaslona stajao je muškarac u crnom ou je bila nakrivljena kao u promatrača ispred izloška u umjetničkoj galeriji. »Shepožda vidio duha ondje?« upitao je bez okretanja.

»Nisam, gospodine. Samo... Situacija je bila napeta.«Muškarac se okrenuo i uputio Shepherdu isti ispitivački pogled kojim je maločas z

ve su takve situacije napete, sinko, bez iznimke.«Posebni agent Benjamin Franklin bio je jedan od dva aktivna terenska savje

dijeljena Shepherdovoj klasi. Njihova je zadaća bila svakoj lekciji dati praktičngovarati na pitanja i opisati novaku kako sve izgleda u pravom svijetu. Bio je jedan oomaka četvrtaste čeljusti naizgled iskovan u neko drugo vrijeme kada su muškarci žlovljavali s gospođo, a automobili su bili prekriveni kromom i uzdignutim stražnjim d


14/308

kratko podšišanu plavu kosu koja se stanjivala i sijedjela iznad svijetloplavih očiju nckicama leda iz kojih je ipak zračila toplina kada se smijao, kao što je to upravo čie«, rekao je, »bi li ponovno pucao da se nađeš u istoj prilici?« Njegove su riječi zboglaska rodne mu Karoline izgovorene polako i pristojno.

Shepherd se prisjetio zamagljenih događaja u trenutku kada je zapucao. Nanišanio još se jedna nedužna osoba mrtva stropoštala na pod. »Ne, gospodine.«

»Zašto to misliš?«»Jer... Jer sam pogodio taoca.«Franklin je krenuo prolazom prema njemu. Dok je zakopčavao sako na putu

epherd je ugledao njegov starinski čelični ručni sat marke Timex. »Skini zaštitni prslurošeći sa mnom.«

Činilo mu se da je noć mračnija nakon što su izišli iz jarko osvijetljene učionicstao snažniji. Nosio je lišće niz ulicu i u Shepherdovo lice dok je hvatao korak s Fran

»Prije kojih dvanaest godina«, rekao je Franklin zureći u sve mračniju šumu ispreeđu stablima može vidjeti sve prohujale godine, »bio sam član radne skupine od šest raživala niz brzih pljački banaka duž granice između Ohija i Indiane. Svaki bi put jeda

askirani pljačkaš uletio u malu sporednu banku, zgrabio taoca – uvijek je u pitanjuoba – i zaprijetio da će je ubiti ako itko oglasi uzbunu. Bio je donekle inteligentan jnaka koje je birao značila da osiguranje nije bilo na visokoj razini pa nismo dobstojne snimke sigurnosnih kamera. Ni u jednom trenutku nije postao pohlepan i ušao

ku od nekoliko minuta. Također je uvijek sa sobom uzimao taoca uz upozorenje da će lasi bilo kakav alarm, pa čak i automobilski.

Možeš zamisliti kakvu su samo lavinu straha potaknuli lokalni novinari, ali imaga – ni jedna taokinja nije nam se obratila nakon pljački. Tjedan dana živjeli smo us nazvati lovac ili šetač sa psom koji je nabasao na ušutkano truplo jedne od nesretljačkanih banaka. Zatim je opljačkao treću banku u mjesec dana, a mi smo dobili nove

Franklin se udaljavao od Hogans Alleyja i uputio se prema šumskom putu kojimpleksa glavnih zgrada.

»Scenarij je bio sljedeći. Žena ude u banku i započne razgovor sa stražarom na ulazačkaš uleti u banku, razoruža stražara kojemu je žena odvukla pozornost, zgrabi žnku i pobjegne povlačeći taokinju za sobom. Kada smo usporedili jasnu novu snimrijim snimkama, shvatili smo da je svaki put u pitanju ista žena. Ispada da uopće nijeć član bande. Zato nam se nitko poslije nije javljao.

Potiho smo proširili riječ među državnim bankama. Kada su nakon deset dana upaes Moinesu, blagajnica na šalteru pritisnula je alarm i murjaci su se brzo pojavili. ačkaš bio stjeran u kut i pokušao se izvući na isti način kao i u prijašnjim pljačkamaubiti taoca ako mu ne omoguće automobil i slobodan prolaz. Murjaci su mu samo poj. Slobodno je ustrijeli.


15/308

»Prema svemu što si do sada pročitao u zadanoj literaturi i analizama slučajeva, je se teroristi i vjerski motivirani pojedinci predaju službenicima neprijateljske držav

de sveti rat?«»Ne.«»Upravo tako.«Put se proširio i pred njihovim se očima ukazao Quantico Hilton – četvrtasta, beton

metričnim linijama i uskim, duguljastim prozorima. U njoj su smješteni laboratoriji i tdili na aktivnim slučajevima, pravim, prljavim slučajevima koji su još uvijek u zriješeni, za razliku od čistih slučajeva iz udžbenika prezentiranih Shepherdu i njegovko ga se moglo zamijeniti s malim srednjozapadnim srednjoškolskim kampusom da je su upravo izišli nije čula pucnjava. Vjerojatno je sljedeći novak stigao do podrumadao da mu, ili joj, ide bolje nego njemu. Pucnji su ga podsjetili na svu papirologiju k

puniti kada se vrati u salu za saslušanja. Obrasci za otvaranje vatre tijekom vježbe bilmorni i trostruki, i to iz vrlo dobrog razloga – sprečavali su novake da se prevštoljem u ruci.

»Ne brini se oko papirologije«, rekao je Franklin kao da mu može pročitati misli. »

gentom Williamsom. Poslije ih možeš ispuniti i predati.« Poslije čega? želio je pitati Shepherd, ali Franklin je već bio na pola puta premaznim vratima glavne zgrade.

»Nikada nemoj zaboraviti da si vrhunski obučen agent čija je obuka bila skupa, siovođenja zakona to znači da si imovina Ujaka Sama i vrlo vrijedna meta za teroriste. o je velika vjerojatnost da će bombaš pritisnuti gumb i forenzičari će u onom podugati ostatke triju tijela s poda umjesto dvaju. Talac će nastradati u oba slučaja. Uzu pričicu koju sam ti upravo ispričao, kako znaš da je talac bio na tvojoj strani?« tavili ledenu tamu i ušli u toplu, osvijetljenu glavnu zgradu. »Moraš se zapitati štopće u sumrak radila u ušljivom podrumu s poznatim teroristom. Shvaćam da si utrijelio osobu koja je možda bila nevina. To ti služi na čast, ali nemoj se zbog tognuti. Ispravno si postupio, Shepherde. Iako moraš usavršiti svoje streljačke vještine.«

Prošli su pokraj ploče s počastima koja je dominirala staklenim atrijem, a atorezom bila ispisana imena i prezimena svih najboljih diplomanata od 1972. govorena vrata ove ustanove. Shepherd je sumnjao da će njegovo ime ikada krasiti tu koliko godina stariji od prosječnog novaka što se očitovalo u njegovim rezultatima izela, a i njegova je pucačka vještina očito slabjela. Ono u čemu je uistinu bio iznadp

adalo u pet sposobnosti koje su se bodovale za završni rezultat. Njegovo stručnostojalo kada je osnovan FBI.Otvorila su se vrata dizala i Franklin je ušao unutra, pričekao da mu se Shephe

tisnuo brojku šest.Shepherdova su se usta iznenada osušila. Na šestom je katu urede imalo najviše p

oblje.»Na terenu ne smiješ sumnjati u svoje odluke«, rekao je Franklin tihim tonom, što j

zalu zvučalo zavjerenički. »Jer ako budeš oklijevao u takvoj prilici, umrijet ćeš. ginut će tvoj partner i ti ćeš s tom spoznajom morati živjeti do kraja svojeg života. Tvedeno ni u jednom priručniku. Govorim ti kako stvari stoje za tvoje, ali i moje dob


16/308

o ćemo surađivati.«Vrata su se otvorila uz zvižduk i Shepherd nije stigao reagirati. Franklin je krenuo n

ovjeravajući koliko je sati dok je prolazio pokraj masivnih vrata s imenima šefova svata u hodniku bila su raspoređena prema rangu. Sefovi manje važnih odjela bili suanklin je projurio pokraj svih njih na putu prema vratima na samom kraju hodnikastojao držati korak, a osjećao se kao da se vratio u srednju školu i upravo je pozvan ed. Ovdje je, međutim, »ravnatelj« bio jednu stepenicu niže od ravnatelja FBI-a, kojpenicu niže od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Franklin je zastao pred vt pogledao na sat i dva puta brzo kucnuo iznad pločice na kojoj je pisalo: »zamjenik r

U blagoj tišini hodnika njegovo je kucanje zvučalo poput paljbe.»Naprijed!« duboki glas zagrmio je s druge strane.Franklin mu se osmjehnuo, ali u tom osmijehu nije bilo topline i Shepherdu padne n

ožda i on bio nervozan. Zatim je otvorio vrata i ušao u ured.


17/308

Z4

amjenik ravnatelja O’Halloran bio je mršav, okretan čovjek čija je osjetila izoštrio proveden u FBI-u. Sve na njemu bilo je kruto i pedantno: čelični okviri njego

ijetlosive oči iza naočala koje su prelazile s Franklina na Shepherda kada su ušli u pi njegova riđa kosa izgledala kao da je razdijeljena skalpelom, a ne češljem. Sjedi

sprijekornim stolom za kojim sjedi na fotografiji u literaturi za novačenje koju je Sheobrascima predanima prije gotovo godinu dana. Na stolu su bili isti zaslon ravnogakovnica, isti stolni telefon i ista uokvirena fotografija. Različita su bila samo dva spi

dan je bio običan, a na naslovnoj stranici drugog bila je Shepherdova fotografija. Sheubrzao kada je vidio fotografiju.

»Imate prilično dojmljiv životopis«, rekao je O’Halloran tapkajući tankim prstomografijom. »Matematika i informatika na Michiganskom sveučilištu. Magistarski stlTechu. Odrađen veći dio doktorskog studija teorijske kozmologije na Sveučilištu u Cgleskoj iako ga niste nikada završili, zar ne? Neovisno o tome, pretpostavljam darađivati šesteroznamenkastu plaću ili više u financijskom sektoru, ali prijavili ste užbu s početnom godišnjom plaćom od četrdeset šest tisuća dolara. Zašto ste se odluo?«

Shepherd je progutao slinu na suha usta. »Novac mi nije na prvom mjestu.«»Zaista. Jeste li možda komunist?«»Ne, gospodine. Domoljub.«»U redu, gospodine Domoljube, recite mi zašto niste dovršili doktorat?«Shepherd je letimice pogledao spis i prisjetio se psihijatrijske procjene i provjera

o postupka odabira kandidata za regrutaciju. Sve mora biti u spisu, odnosno sve što imed njim je sjedio zamjenik ravnatelja koji je dosad lako mogao pribaviti ostale pelove njegova života za koje se nadao da će ostati skriveni.

»Sve je u spisu, gospodine.«O’Hallaran je pažljivo i potpuno smireno promatrao Shepherda. »Želim odgovor

ta.«Shepherdov je um užurbano radio. Testiraju ga, i to ne bilo tko, već zamjeni

Hallaran, odviše iskusan i visoko rangiran da bi u pitanju bilo nešto beznačajno. Akelovima njegove prošlosti koje je izostavio, Franklin ga je o tome mogao ispitati u Bači da je u pitanju nešto drugo. Trebao bi se držati priče koju im je već ispričao, ntalje i nadati se da će se situacija iskristalizirati u idućih nekoliko minuta.

»Cijeli svoj odrasli život proveo sam u akademskim krugovima«, rekao je, ponču koju je već ispričao službeniku u postupku novačenja. »To je sve što sam znao, a

m želio znati. Neki ljudi vole stjecati znanje radi znanja. Ja volim primjenjivati stečen»NASA.«Shepherd je kimnuo. »Velik dio mojega obrazovanja financiran je iz programa

emirske agencije. Uz to, mnogo sam vremena bio proveo istražujući u sklopu razniojekata, što je uobičajeno za sve njihove stipendiste: NASA dobije svježe mozgove,


18/308

aksu i upoznamo praktičnu stranu posla kojim ćemo se, nadamo se, baviti.«»I što se dogodilo?«»11. rujna, gospodine. Obrana domovine i rat protiv terorizma postali su prioriteti.

manjenje proračuna za sve ostalo. Gotovo je čitav svemirski program obustavljen. Naješao u situaciji bez stipendije i posla kojim bih se mogao baviti, čak i da završim dok.. Kao da sam udario u zid.«

»Pa ste prekinuli školovanje.«»To je jedno gledište, gospodine.«»A kako biste to sami opisali?«»U početku sam se osjećao prevareno, kao da mi je nešto oduzeto. Tada mi se činil

misla nastaviti školovati za posao koji više nije postojao. Mnoga su mi privatna podpendije da dovršim doktorat, ali tražili su da zauzvrat potpišem doživotni ugovor s da odmah nakon završetka studija počnem raditi za njih i proučavam burze umje

sam to želio. Zato sam pokupio svoje stvari i krenuo na put kako bih raščistio misli napraviti sa svojim životom sada kada zaposlenje u NASA-i više nije bilo moguće.«

»Gdje ste završili? Nema nikakvih podataka o tome što ste radili gotovo dvije go

o da ste nestali s lica Zemlje. Ništa nije evidentirano u socijalnom osiguranju, nemposlenju ni o korištenju kreditnih kartica.«»Uglavnom sam bio izvan mreže, najprije u Europi, zatim u Jugoistočnoj Aziji i, n

rici. Putovao sam od grada do grada, radio za gotovinu i kao najamnik na farmamtinim hostelima u kojima se smještaj plaća po noći. Većina tih objekata ni ne prrtice. Većinu odraslog života proveo sam kao student pa znam kako preživjeti s niskim

»I što se dogodilo? Ugledali ste svjetlost na kraju tunela i odlučili vratiti se među lj»Da, gospodine. Shvatio sam da tratim svoj život. Događaji od 11. rujna promij

vot, ali oko tri tisuće drugih izgubilo je svoj. Moja je budućnost promijenjena, a njihovao sam namjeru vratiti novac kojim je plaćeno moje obrazovanje radom u držav

ASA-u. Shvatio sam da oduzimanje te prilike ne znači da ne mogu otplatiti svoj dug dugi način.«

»Pa ste se prijavili u FBI?«»Ne odmah, gospodine.«»Da, vidim.« O’Hallaran je prvi put otvorio njegov dosje i pronašao stranicu pri

Najprije ste volontirali u raznim humanitarnim agencijama, postavljali ste računalne mprikupljanje sredstava te ste podučavali beskućnike i dugotrajno nezaposlene os

čunalu.« Podignuo je pogled. »Niste se šalili što se tiče novca.«»Nisam, gospodine. Novac me nikada nije posebno motivirao.«O’Halloran je stisnuo usta i proučavao Shepherda poput pokeraša koji pokušava

u je sljedeći potez. »Nisam najsretniji Što vam je FBI, kojemu sam posvetio cijelivot, nekakva utješna nagrada, Shepherde, ali ne mogu sebi dopustiti odbijanje kandalifikacijama.« Zatvorio je dosje i posegnuo prema »drugom. »Jeste li čuli za Centarove Goddard?«

»Da, gospodine. Nekoliko sam ljeta ondje radio na provjerama serija podataka s Ex»Ima li to ikakve veze sa svemirskim teleskopom Hubbleom?«»Ne baš. Obojica prikupljaju podatke iz najudaljenijih dijelova svemira, ili je bar


19/308

je – Explorer se danas uglavnom koristi kao satelit za ispitivanja. Hubble sada raplorer prije radio i ima mnogo veći doseg.«

Zamjenik ravnatelja ponovno je stisnuo svoja usta. »Ne više.« O’Halloran je odicu svojega stola, izvukao lisnicu sa značkom i uručio je Shepherdu. »Nemam navik

teren prije nego što završe svoju obuku ili provedu najmanje godinu dana u područngleda da ste jedini među više od trideset tisuća trenutno aktivnih agenata FBI-a kdinstvene sposobnosti potrebne za rješavanje nastale situacije.« Shepherd je otvoledao svoje lice na fotografiji na FBI-evoj iskaznici. »To vam privremeno daje ovlasti za nrivenog oružja i ukrcaj na komercijalne zrakoplovne linije s oružjem. Svoju pljucu i reožete preuzeti kod agenta Williamsa na izlazu.«

Shepherd je pročitao ime i prezime napisano pokraj datuma koji će isteći za mjesecdnje ime je Thomas«, rekao je i okrenuo značku prema O’Halloranu.

»Već postoji posebni agent J. T. Shepherd u uredu u Memphisu, a kako ne mogu enta s istom ispravom«, O’Halloran je podignuo ruku i u zraku načinio mali znak križenom J. C. Shepherd. Pod tim ćete se imenom odazivati kao agent FBI-a. Agent Franu kontrolu nad istragom, a vi ćete samo slijediti njegove naredbe. Dodijeljeni ste

ključivo zbog svojega jedinstvenog i opsežnog poznavanja astronomije. Svoje ćete vjeko biste pomogli agentu Franklinu u istrazi i svoje ćete mišljenje reći samo onda kadtraži. Na ovo možete gledati kao na vrijednu priliku za učenje na zadatku od iskenjenog agenta. Nakon što prestanete biti korisni u ovoj istrazi, vaš privremeni statusinut i vratit ćete se natrag ovamo kako biste dovršili svoju obuku. Razumijemo li se?«

»Da, gospodine.«»Vjerujem da znate pronaći put do Goddarda odavde? Dodijeljen vam je službeni

aj zadatak.« Podigne neobilježeni spis sa stola i pruži im ga. »Agent Franklin može žetak na putu za Goddard.«


20/308


21/308

ao volje otkriti mi barem djelić istine – kao muškarac muškarcu, partner partneru, uz o što mi otkriješ, osim ako je kazneno djelo u pitanju, neće ići dalje od mene – slno, puno bolje. A do tada možeš nastaviti sa svojim poslom pod pretpostavkom mnjati u svaku prokletu riječ koja iziđe iz tvojih usta. Shvaćaš?«

»Gospodine, obećajem...«Franklin je podignuo ruku i okrenuo glavu. »Nemoj pogoršavati situaciju novim l

m prema tebi, agente Shepherde, i od tebe samo tražim da budeš iskren sa mnom.«Sjedalo je zaškripalo kada se Franklin okrenuo i ponovno posvetio svoju pažnju do

vješćem. »Dakle, nakon što sam ti sve rekao i znaš na čemu smo, možeš biti koristan udrost koja se krije iza plaćanja više od milijarde dolara poreznih obveznika za slanjemir, a zatim trošenja više od četrdeset milijuna dolara godišnje na njegovo održavanj

Shepherd je zurio u pljusak ispred sebe i razmišljao o odgovoru na postavljeno pitau je što su se vratili na siguran, poznati teren. Razmišljao je o nevjerojatnim udaljenosože doprijeti svemirski teleskop Hubble za razliku od malešnih koje dostižu zemaljskzmišljao je o svjetlosti mrtvih zvijezda koju može snimiti u ništavilu praznog prostormacije od nastanka svijeta. Na kraju se odlučio za jednostavno objašnjenje. »Ko

ožete vidjeti noćas na nebu?« upitao je.Franklin je pogledao u mokru, crnu noć u trenutku kada je pokraj njih prošišao golzeći prebrzo za ovakve vremenske prilike, i toliko ih jako pošpricao da nije bilo mogb autoceste, a kamoli noćno nebo. »U redu, imaš pravo. Ali zašto nisu postavili telanine u Meksiku ili negdje drugdje gdje sunce uvijek sija? Dovraga, zar ne mogu pride vedra? Bilo bi mnogo jeftinije.«

»Pokušali su već sve od navedenog. Na vrhu vulkana Sierra Negra u južnom Meksipedesetmetarski tanjur koji može motriti sjeverno i južno nebo. Prilično je impresivaome što se Zemlja okreće pa se jedan djelić neba može proučavati svega nekoliko saeskop poput Hubblea može se usmjeriti na jedan udaljeni objekt koji će onda pratiti mk i godinama, dok se Zemlja pod njim i dalje okreće.«

»I to košta četrdeset milijuna dolara godišnje?«»To je vrlo složeni proces.«Franklin je progunđao: »Meni to miriše na prijevaru.«Shepherd je razmišljao da prijeđe preko toga, ali nije želio da se među njih pon

ugodna tišina. »Koliko dobro pucate?« upita.»Bolje od tebe, posebni agente.«

»Mislite da biste mogli pogoditi limenku uz rub ceste iz automobila koji se kreće?«»Ovisi o tome kojom se brzinom automobil kreće.«»Recimo pedeset.«»Devet od deset puta.«»A sto trideset kilometara na sat?«Franklin je morao razmisliti o tome. »Možda tri od deset.«»Dobro. A sada zamislite da automobil vozi brzinom od sto trideset tisuća kilome

menka se nalazi na drugom kraju države na vrhu natpisa Hollywood. Biste li jegoditi?« Franklin nije odgovorio. »Hubble bi mogao. Mogao bi se usmjeriti na tu limiko postojanu fotografiju s koje bi se moglo pročitati što piše na deklaraciji. Kruž


22/308

zinom od oko dvadeset sedam tisuća kilometara na sat, a Zemlja kruži oko sunca brdam tisuća kilometara na sat. To je ukupno sto trideset četiri tisuće kilometara na salje može nanišaniti majušni dio neba udaljen približno petnaest milijardi svjetlosnih dno od najvećih čuda moderne tehnologije, vrhunac čovjekovih dostignuća u znanostiup i potrebno je toliko sredstava za njegovo održavanje.«

»I svime se time upravlja iz Goddarda?«»Da.«Franklin je odmahnuo glavom. »E, pa ne više. Trenutno taj tvoj teleskop ne bi moga

na. Okreće se tamo gore poput boce u igri istine ili izazova. Nekome je pošlo za rus koji je potpuno onesposobio sustav navođenja i onemogućio komunikaciju.«

»Stvarno? To je – gotovo nemoguće.«»Koliko nemoguće?«»Kada sam radio u Goddardu, sigurnosni sustav došao je u opasnost. Neznatnu, d

se prepali. Jedna od zemaljskih operativnih postaja, iz koje se upravljalo jednim drugtala je potpuno nezaštićena putem računa e-pošte koji je neki klinac uspio hakirati. Nki štetu, ali nekoliko je operativnih sustava inficirao internetski otpad koji je u njih

vor što ga je njegov napad bio otvorio. Brzo su otkrili upad i popravili štetu, ali izrava je revizija cijeloga sustava. Koliko znate o Vladinim računalnim sigurnosnim postav»Koliko i ti o oružju.«»Kužim. Dakle, svi operativni sustavi računala u vlasništvu države rangiraju se pr

Narančaste knjižice Ministarstva obrane. U njoj su izloženi posebni sigurnosni kržavne sustave od D razreda za birokratske podatke koji nisu povjerljivi do A1 za NAjne sustave za lansiranje nuklearnih raketa. Nakon upada u Goddardu svi su operdignuti na rang Al. To znači da je vjerojatnost prodora bilo kakvog običnog računal

ubbleov zemaljski operativni sustav neznatna. Kao da narkić s jeftinim pištoljem port Knox. Tko god je to učinio, znao je što radi.«

»Misliš da je to bio netko iznutra?«»Sto posto. Trebali bismo razgovarati s doktorom Kindermanom. On je odgovoran

mogao je preoblikovati novi sustav. On bi nam mogao dati imena svih zagovarajućim tehničkim znanjima i bivših zaposlenika koji bi u tome mogli imati vlasti

»Dobar plan, agente Shepherde«, rekao je Franklin. »Tvoj inače besprijekorni planu, doduše. Doktor Kinderman je nestao. Trenutno nam jeon jedini osumnjičeni.«


23/308

6

PRIJE OSAM MJESECI

Badiyat Al-Sham – Sirijska pustinjana sjeverozapadu Iraka

ada je Gabriel Mann okrenuo svoga konja prema obzoru, jedina mu je želja bila što udaljiti od kompleksa.

Krenuo je prema sjeverozapadu, u prazno srce pustinje. Izlazeće sunce žarilo mu jesnice mu je preplavio snažan miris naranče. Pokušao je ne razmišljati o svemu što jebom jer mu je odlazak s takvim mislima bio teži, ali to je morao učiniti – morao ju je ostav

Umjesto toga, pokušao je misliti na to da ostane živ dovoljno dugo da se čim više bolest potpuno obuzme. Nije želio zaraziti ostale niti pasti na mjestu gdje bi kruže

ogli privući lešinare u ljudskom obliku koji bi ukrali njegovu odjeću i oružje, a monogo smrtonosnije. Mora umrijeti ondje gdje ga nitko živ neće pronaći, gdje će pustiušiti i očistiti njegovo meso, a vjetar rasuti njegov pepeo po jalovu tlu gdje ništa ne umire i odlazi u zaborav.

Putovao je skoro četiri sata prije nego što gaje obuzela groznica. Vrućina se nakuko vrijeme iako nije mogao reći koliko je na to utjecalo sunce, a koliko bolest. Brtog zaklona niskoga, suhog vadija i štitio svojega konja od toplog vjetra kada ga je kckati kao da su ga iznenada napali vatreni mravi. Istovremeno ga je iznutra prepsavladiva tuga. Unatoč trudu koji je uložio da ne misli na nju, Liv mu se uvukzmišljao je o njezinu licu, njezinim zelenim očima i načinu na koji joj se sjajna sula po jastuku kada ju je vidio zadnji put. Spavala je u poljskoj bolnici. Tuga zbojačana groznicom, izlijevala se iz njega u obliku suza koje su se kotrljale niz sasušenjegovim obrazima. Podignuo je drhtavu ruku kako bi obrisao lice, a kada ju je maka je prekrivena krvlju.

Pošast – tako ju je bio nazvao redovnik iz Citadele – snažan miris naranča pnenadnim i žestokim krvarenjem iz nosa.

Svršeno je, pomislio je s osjećajem koji je graničio s olakšanjem.Sada mogu leći i umrijUsmjerio je konja prema izbočini u stijeni koja je stvorila malu sjenovitu o

sljepljujuće bjeline. To je to. To je mjesto prema kojemu je išao cijeloga svojeg živo – mrovište nalik uspravnom grobu.

Ondje će umrijeti.


24/308

7

iv se veći dio prvog dana skrivala na krovu jednoga praznog stražarskog tornja u k Držala se sjenovitih zaklona i skrivala od topline. Probudila se u poljskoj bolnici i shvatila da je Gabriel nestao, a logorom je

postojan mir. Pronašla je poruku koju joj je ostavio ispod kamene ploče poznate po

jezdana karta.

Čvrsto je stiskala poruku u šaci kao da je u njoj sadržana moć koja će ga vratigrljaj. Njezina je pažnja prešla s goleme praznine Sirijske pustinje na ograđeni košenje ispod njezinog skrovišta odakle se čula gnjevna razmjena na grlenom i brzom

ziku koji je nekako razumjela. Većina ljutih povika odnosila se na novac, odnosno nvca sada kada nafte više nije bilo, ali neki su spominjali i nju. Bijesni šapati uzdizalput dima tinjave vatre nadjenuvši joj imena na raznim jezicima...

Hawwah Ishtar Lilith Neki su govorili u njezinu obranu, ali većina nije. Većina ju je proglasila vještic

ačnim čarolijama proizvela vodu gdje je nekada tekla nafta i sve ih upropastila.

Liv je bila mirna poput kamena dok je slušala gnjevne glasove, kao da će je mirniniti nevidljivom pred razdraženim muškarcima koji su je podsjećali na roj stršljentko upravo dirnuo u gnijezdo. Provirivala je kroz pukotine među drvenim gredama nja koje su se smanjile od vrućine i proučavala uništen kompleks nakon bitke za njejezino oslobođenje. Vidjela je trup pokvarenoga vojnog helikoptera čiji su motori zaasili se kada se voda pojavila, toranj za bušenje u središtu jezera koji je sada izbacivšotine duboko, duboko pod zemljom te mrlje boje hrđe na tlu svuda oko nje gdje li i krvarili. Bila je prilično sigurna da je nitko nije vidio kada se puzeći popela u rsto je stiskala skalpel koji je za svaki slučaj uzela iz priručne bolnice. Bila je odvećjedina žena u izoliranoj zajednici neprijateljski nastrojenih muškaraca – znala je


25/308

ično završava. Ako bi uspjela ostati skrivena dok ne padne noć, mogla bi kriomicdnog konja od onih koji su pili na obali i pobjeći.

Bilo je kasno jutro kada je čula prvi zveket čizama koje su se uspinjale metalnimho se otkotrljala po podu. Srce joj je luđački tuklo, a skalpel je postao sklizav u njeztopljenoj šaci. Namjestila se u položaj pokraj vrata u podu. Privukla je noge snažnremna njima jako udariti onoga tko promoli glavu kroz otvor.

Teški i glasni koraci bili su sve bliže dok nisu zastali ispod vrata u podu. »Pozdravodljiv glas rekao je na engleskom jeziku. Liv nije odgovorila.

»Nosim vodu i hranu.« Nečija ruka vrlo je polako podignula vrata i gurnula pljoskjničkim obrokom kroz otvor, a zatim su se pojavila dva oka. »Ne moraš me udarituškarac. »Ovdje si na sigurnom. Imaš moju riječ.«

»A tko si ti?« odgovorila je Liv kada je shvatila da nema smisla šutjeti.»Zovem se Tariq al Bedu. Jahao sam uz Ash’abaha – Duha. Čuvat ću te poput njega

njegovo ime. Moraš piti. Uskoro ću ti donijeti još.« Liv je pogledala pljosku koja je još bila mokra nakon što ju je ovaj muškarac uron

du u bazenu ispod tornja da je napuni. »Hvala«, rekla je, a zatim dodala – jer je jedn

anak o žrtvama otmice koje su preživjele i sjetila se da je mnogo teže nauditi osobe – »Moje ime je Liv Adamsen.« Muškarac se osmjehnuo i Liv je vidjela da je toplina njegova osmijeha dotaknul

i. »Znam tko si«, rekao je i nestao. Liv je osluškivala zveket njegovih koraka dok se spuštao niz ljestve. Stapao se

ukom svježe vode koja je izvirala iz bušotine. Povukla je stopalom pljosku premarezno izbjegavajući vratašca na podu, odčepila je, pomirisala njezin sadržaj te ispilapljicu. Pretpostavljala je da je mala količina bilo kakve droge ne bi mogla onesposdila mirno koliko god joj je to njezina žeđ dopuštala analizirajući kako se osjeća, što dogodi. Ništa se nije dogodilo pa je ispila još jedan gutljaj, pa još jedan, sve dokoske nije slijevao niz njezino suho grlo u pohlepnim, žednim gutljajima. Muškarac bližno sat vremena. Donio je još vode ijednu jabuku, a zatim ju je pustio na miru i pje nitko drugi ne ometa. A onda su, malo prije sumraka, došli vojnici. Dovezli su se u logor u oblaku prašine s jasnom namjerom – američki marinci s jed

umu. Naoružani stražari okružili su pokvareni helikopter, a ostali su brzo pričvrsvukli ga na utovarivač s ravnom platformom. Jedan marinac obratio se prisutnima na ziku i ponudio vožnju do Al-Hillaha svima koji žele. Liv je iskoristila ovu pomutnju

spustila niz ljestve pazeći da ne pravi buku. Sagnula se i umaknula u sjenu i pod ometalnih zgrada. Iako je žarko željela napustiti logor, znala je da je američka vojsži i nakon svega što se dogodilo, nije bila sklona vjerovati razlozima njihove potrome po čijim su naredbama postupali. Pogledom je pretraživala okupljenu gomilu uriqom. Prekrila ju je nečija sjena i Liv se okrenula te ugledala zdepasta mumbinezonu prekrivenom naftom koji je piljio u nju s mržnjom u očima.

»Prokleta bila«, rekao je, pljunuo na tlo pred njezinim nogama i podignuo ruku sje udari. Liv je čvrsto stisnula skalpel spremna uzvratiti kada se između njih isprij

di«, rekao je muškarcu, »i nosi svoje zamjerke sa sobom.« Muškarčeva se ruka spustila niz njegov bok. Na trenutak se činilo kao da će neš


26/308

mjesto toga, ponovno je bijesno pljunuo na tlo i žurno krenuo prema američkom konvo»To je bio Malik«, rekao je Tariq pogledom prateći muškarca koji je odmicao. »Bio

transport dok se nafta nije pretvorila u vodu i uništila sve njegove strojeve. Vjerugovorna za to.« Promatrali su Malika dok je čekao u redu za ukrcaj na jedno odjevoz vojnika. »Odlazi sa svima ostalima koji su uvjereni da je ovo mjesto sada prok

Marinac se približio muškarcima u redu i pomogao im da se ukrcaju u vozilo, a nsvi bili ukrcali, pritisnuo je prekidač za zatvaranje stražnjih vrata. Konvoj je bio slazak.

»Mogu te odvesti kamo god želiš ići«, rekao je Tariq, »ili možeš ostati ovdje jer vš mnogo posla, zar ne?«

Tutnjanje dizelskih motora u punom pogonu odzvanjalo je oko njih dok je Liv raom čudnom pitanju. Izišla je iz zaklona zgrade kada se konvoj počeo kretati pretpš uvijek može potrčati za njima ako odluči. Ipak je ostala stajati ondje i promatralak prašine udaljuje dok zvuk motora nije potpuno iščeznuo.

Okrenula se i pogledala ljude koji su ostali. Većinom su to bili jahači, ali bilo dnika iz kompleksa. Mogla ih je razaznati prema njihovim bijelim radnim odijelima

oko nje i njihova su lica bila okrenuta prema njoj. Mogla je osjetiti njihovo iščekivanOblio ju je val vrućine. »Što žele?« prošaptala je Liv.»Žele znati što im je sada činiti.«Glasno se nasmijala. »A otkad ja odlučujem o tome?« Lica ljudi koji su je okruživali ozare se i nasmiješe odražavajući njezino dobro ra

nilo se kao da su vojnici sa sobom odveli i svu njihovu ljutnju. Ostalo je samdsjetnika na nasilje – rupe od metaka na pročeljima zgrada i rđavi komadići zemlgodilo s mrtvima?« upitala je.

»Položili smo ih u hladnjaču da zadržimo muhe podalje od njih«, odgovorio je adnjak ne može raditi bez goriva.«

Liv je kimnula. »Dobro«, rekla je. »Najprije ćemo se onda time pozabaviti – potve.«


27/308

G8

abriel nije imao pojma koliko je dugo ležao u hladu suhoga vadija kada je vjetadonio zvuke motora.

Instinktivno se okrenuo na trbuh dok je adrenalin strujao njegovim tijelom usprkja ga je tresla. Dobro uvježbani operativni dio njegova mozga preuzeo je kontrolu.

Ne smiju ga uočiti sada kada je pošast plamtjela njegovim tijelom. Zgrabio je uzde svojega konja i povukao ga bliže k sebi. Osluškivao je zvukocirao odakle točno dolaze. Topli je vjetar mijenjao smjer i bilo je teško odrediti točno je bio dobar znak. To je značilo da je vozilo još prilično udaljeno.

Oslonio se na uzde kako bi se podignuo u klečeći položaj pa odvede konja u tanak tapšući po boku da ga umiri. Privezao je uzde za stijenu. S mukom se podignuo kušavao je obuzdati jecaje koji samo što se nisu glasno probili kroz njegove stiebanje suhe zemlje po njegovoj užarenoj koži pružalo mu je trunčicu utjehe. Popeo novno osluhnuo.

Zvuk je dolazio sa zapada. Bio je bliže.Svrab ga je preplavljivao poput crvenih mrava, a on je jahao na njegovim valov

lje mogao i čvrsto stiskao šake uz bokove kako ne bi počeo noktima grepsti kožu kojada je nalet svraba malčice popustio, nagnuo je glavu na stranu da se bolje sakrijeom polako provirio iznad ruba strmine.

Dva bijela kamioneta s ravnom stražnjom platformom podizala su prašinu dok su ppustinjskom tlu nekoliko stotina metara lijevo od njegova položaja. Prozori

amnjeni, a za 50-kalibarskim strojnicama pričvršćenima na stražnjoj platformi jnici s crveno-bijelim kockastim kefijama. Pripadnici sirijske vojske – granična ophodnja.Odšuljao se niz padinu. Sav se tresao od napora da ne počne vrištati. Želio je smoriti se i nikada se više ne ustati. Ali nije smio. Ophodnja mu je poremetila planove

Mogao se udaljiti od granice, čime bi smanjio mogućnost da ga pronađu vojnici uto nije značilo da će se moći sakriti od ljudi koje su vojnici tražili. Mogao bi pokuš

dnu od aluvijalnih pećina, koje su izdubile pustinju poput saća, i otpuzati duboko je će pronaći svoj grob. Tako bi barem riješio problem strvinara. Ali ne i ljudi. I družiti isto sklonište ne bi li se zaklonili od vrućine ili naoružanih muškaraca. Nije mogga itko pronađe. Dugo je ležao u vadiju i žestoko se tresao od vrućice. Neizbježnost njegova sljed

lako se učvršćivala u njegovu umu. Mogao je poći samo na jedno mjesto, jedinomlji u kojem pošast neće predstavljati opasnost za ljudski rod.

Dugo je čekao. Tek kada je bio siguran da je ophodnja otišla, poveo je konjaustio se nisko na njegovim leđima i tražio bolji zaklon. Sunce je bilo u zenitu i be

rilo njegovu izmučenu kožu. Nakon nekoliko stotina prijeđenih metara, iako mu se čprešli kilometre, pronašao je djelomičnu pećinu izdubljenu u mekšoj stijeni, dovolj

ega i njegova konja. Stropoštao se na tlo u zagušljivom, sjenovitom mjestu i napeo crbi protiv razbuktanog svrbeža. Dok je čekao da prođe najgori dio dana, priprem


28/308


29/308

9

iv je odabrala mjesto prilično udaljeno od granica kompleksa i pokazala im što im je čobzirom na to da im bez nafte kopači nisu bili od pomoći, kopala je rukama kro

ašinu tvrdu poput cigle i micala kamenje. Bio je dobar osjećaj baciti se na fizički pega što joj se dogodilo. Činilo joj se da je njezin prijašnji život sada bio samo apstra

ćanja, nešto što je mogla pročitati u kakvu romanu, a ne sama proživjeti. Nije sebemisliti u ulozi osobe kakva je nekad bila – novinarka koja juri karijeru, vozi se u pjeme jutarnjih gužvi s bljedunjavom kavom s neobranim mlijekom u jednoj ruciefonom u drugoj na kojem prelistava IKEA-in katalog ili nedjeljne priloge na putu

dnom zadatku, prema novom roku. Cijeli je život stremila takvom životnom stiludbina nije umiješala i sve razorila u samo nekoliko dana.

Poslijepodnevno je sunce bilo nisko na nebu kada su završili s kopanjem grobova.ložili tijela na dno jame, neprijatelja pored neprijatelja, prijatelja pored prijatelja, uje

mrti – osim jednoga. Dok je većina muškaraca kopala zajedničku raku, nekoliko je jalje iskopalo manji grob. U njega su odnijeli tijelo svojega vođe, onoga kojega su zvaDuh. Položili su ga na posljednji počinak i izmolili svoje molitve ispod glasa.

Nakon što su zatrpali grobove, većina jahača također je otišla. Odveli su sa sonje i nestali u pustinji.

Liv je ostala pokraj Duhova groba. Poznavala ga je kraće od jednog dana, a ipaatko vrijeme bio izložio mnogim opasnostima i naposljetku je položio svoj život zu. Gledala je u tu hrpu zemlje kada je obuze užas pred zaboravom koji je ona pregledom je potražila nešto čime bi označila grob, nešto što bi označilo da u ovom

emenita i važna osoba. Veći grob označili su hrpom razbijenog kamenja koji su mlje, ali za Duha je tražila nešto upečatljivo, nešto što će jasno poručiti da je postavka, ne priroda. Pokušala je zamisliti što bi Gabriel učinio. Dobila je odgovor naknovno pročitala njegovu poruku.

»Jesi li dobro?« Glas je iznenadi i kada se okrenula, ugledala je Tariqa s jurišnomK47 položenom preko prekriženih nogu.

»Da«, rekla je. »Dođi sa mnom. Možda će mi biti potrebna tvoja pomoć.«Operativna sala bila je opljačkana. Velika topografska karta i dalje je bila na stražn

nestale su sve manje karte i sve ostalo što je bilo prenosivo ili je imalo ikakvu upna isklesana crna granitna ploča, ispod koje je pronašla Gabrielovu poruku, ležom mjestu na kojem ju je ostavila, gotovo potpuno prekrivena papirima i svitcimzmičkih podataka. Liv je odmaknula papire i otkrila kamenu ploču u čijem je slesano slovo »T« koje okružuju manji simboli: točkice kojima je iscrtano zviježđe Zbla, jednostavan ljudski lik. Netko je napravio otisak obje strane kamena, što joj žnju. Podigla je savijeni papir i pogledala gusto isklesane simbole otisnute s druoče. Nešto ju je privlačilo k njima, kao da je zove neki glas iz velike udaljenosti. Pt papira, stavila ga u džep i uhvatila okrhnute rubove kamena. Povlačila je ploču pkama koje su već bile izmorene napornim popodnevnim kopanjem.


30/308

»Dopusti meni«, rekao je Tariq, uzeo kamen iz njezinih ruku i privukao ga čvrssa.

»Hvala«, rekla je Liv. »Slijedi me.« Položili su Zvjezdanu kartu na Duhov grob. Težina kamene ploče pritiskala je mek

sklesani križ u obliku slova T isticao se u njezinu središtu. Činilo se prikladnim obiljob križem Tau, religijskim simbolom koji potječe još od vremena prije nastanka velnašnjice. Važnost ovoga groba i značaj osobe koja je u njemu počivala sada će igledni.

»Moram se pobrinuti za konje«, rekao je Tariq. »Trebala bi se vratiti u logor. Mrače sigurno za tebe.«

»Ne brini se. Vratit ću se za minutu.«Tariq je kimnuo i nestao. Liv je ostala sama pokraj groba. Zurila je u kamen. Većina je teksta bila na drugoj strani, ali Liv je posegnula ruko

vukla listove s obrisom koji je pronašla u operativnoj sali. Tražila je list na kojem su mboli koji su sada bili skriveni.

Tekst je bio napisan na dva jezika. Jedan je izgubljeni jezik koji je razumjela do

krament. Usredotočila se na simbole te shvatila da je, unatoč tome što Sakrament višoj, razumjela napisani tekst:

Sakrament je pronašao svoj dom, a Ključ gleda prema raju Rođena je nova zvijezda, a na Zemlji vlada novi kralj

koji će unijeti red u posljednje dane

Namrštila se i osjetila kako je preplavljuje iznenadna hladnoća. Prvi je redak shvoživjela ono o čemu je govorio: ona je bila ključ koji je otključao Sakrament, iznijtadele i donijela u njegov dom u ovom izgubljenom mjestu usred pustinje. To je bizumjela. Drugi redak odnosio se na nešto drugo, nešto što će se tek dogoditi – nešto će biti najavljeno dolaskom nove zvijezde. Pogledala je prema večernjem nebu, premogla vidjeti prve zvijezde. Sva druga proročanstva, ona koja su je dovela do ov

edviđala su budućnost nejasnim izrazima i s mnogim mogućim ishodima. Ovo jerješito, pojavit će se zvijezda i to će biti to, svršetak dana – štogod da to znači. Mopisano još nešto. Možda u drugom bloku simbola. Proučavala je nove neobične simbole koji nisu pripadali ni jednom jeziku koji je imdjeti, a linije različitih zviježđa prolazile su kroz i oko njih: Zmaj, Bik, Veliki medvje


31/308


32/308

U10

Centar za svemirske letove Goddard stigli su malo iza deset sati, u trenutku kdosezala svoj vrhunac. Kiša je žestoko pljuštala po automobilu kada je Shepherd

ustio prozor i pokazao svoju novu identifikaciju. Stražar mu je dodao dvije propusnsjetitelje te ga uputio prema manjim parkirališnim mjestima za izvršno osoblje pokr

leme građevine u obliku hangara koja se nalazila u središtu kompleksa. Shepherd ntovo deset godina, ali kada je ubacio mjenjač Crown Vica u brzinu i prešao lokvu ispmpe, činilo se da se ništa, u međuvremenu, nije odviše promijenilo.

U ovoj noći punoj zavijanja i sličnih zvukova zgrada 29 uzdizala se iznad svega, dicka s dva niza zatamnjenih prozora u prizemlju i na prvom katu. Ostali katovi nisu ićina ureda i upravljačkih sala u zgradi 29 nije trebala prozore. Njihove je stanare vgled u udaljene kutke svemira nego na zeleni krajolik Marylanda.

Shepherd je usporio dok je prolazio pokraj ulaza. Svjetla su unutra bila upaljena, adio kroz vrata. Možda je razlog bio ovaj kasni sat, ili grozno vrijeme ili, pak, činjebližavali božićni blagdani, ali cijelo je mjesto izgledalo napušteno. Polako je skrenda se pred svjetlima automobila pojavio usamljeni lik u kišnoj kabanici s kapuljačomeko glave zbog čega se doimao poput redovnika. Ispod mokrih slojeva kabanice provkazala na dva prazna parkirališna mjesta s natpisima koji su označavali da su ta zervirana za više direktore projekata. Shepherd je zaustavio automobil, a prilika u ksuvozačevoj strani, izvukla veliki kišobran i otvorila ga kada je Franklin otvorio vrat

»Mike Pierce, šef osiguranja«, rekao je prodoran glas ispod kapuljače. Držao je kianklina dok je izlazio iz automobila, a zatim je pogledao prema Shepherdu koji je i stomobila. Shepherd je primijetio kako ga čovjek procjenjuje, zatim je brzo donio odlurangu i logici te otpratio Franklina pod zaštitom kišobrana. Nije se trudio pričekenta. Kombi koji ih je slijedio iz Quantica parkirao se pokraj njega i pošpricao hlaažnji dio Shepherdovih nogu. Zaključao je automobil i potrčao asfaltom premključio je da tehničarima vjerojatno neće biti problem pronaći ulaz u zgradu bez njegzirom na to da mogu pronaći otiske prstiju na pamuku i mikroskopske tragove DNostoriji.

Kada je kroz servisna vrata ušao u čiste bijele hodnike zgrade 29, imao je osjećaj kemenski portal vratio u neki prijašnji život. Na zidovima nisu visjele fotografijepotrebnog namještaja – radi lakšeg održavanja sterilnih uvjeta u »čistim sobama« su zgrade – i sve je izgledalo identično kao kada je zadnji put kročio ovom zgradom.

»Mike Pierce.« Muškarac s kapuljačom zgnječio je mokru Shepherdovu rukukovali. »Jesmo li se već upoznali?« Promatrale su ga oči na prevelikom licu koje jeće zbog nedostatka kose. Izgledao je poput dizača utega koji se udebljao, ali je trebu dokazivati da ga snaga nije napustila svaki put kada bi kome stisnuo ruku u znak

»Proveo sam ovdje nekoliko mjeseci u proljeće 2004. godine«, rekao je Shephesak da nagna Piercea na isto.

Pierce je skinuo svoju kišnu kabanicu i pošpricao sve oko sebe dok ju je namješt


33/308

olice pokraj vrata. »Ne sjećam se da je te godine bila u tijeku istraga pod vodstvom B»Ne dopustite da vas zavaraju linije oko njegovih očiju«, Franklin je uskočio. »Ag

još zelen što se posla u Birou tiče. Njegova zadaća ovdje je da mi razjasni sve kanstvene aspekte ovoga slučaja.«

»Kratko sam bio radio na Exploreru«, objasnio je Shepherd prije nego što je glasah najavio dolazak drugih članova tima koji su teglili razne kutije s opremom kroz uskbi li ih što prije sklonili s kiše.

»Čini se da se okupila cijela klapa«, rekao je Franklin. »Pokažite nam put, šefe Pim sve što znate.«

»Uglavnom sam već sve napisao u izvještaju«, rekao je Pierce, zatvorio vrataovukao karticu kroz bravu kako bi ih uveo u unutarnji hodnik. »Večeras je u 20:05 mstava svemirskog teleskopa Hubble doživjela sofisticirani mrežni napad. Merriweaji je bio na dužnosti kada je došlo do napada, čeka u operativnom centru kako bi odgša pitanja.«

»A doktor Kinderman?«»Nema mu ni traga ni glasa. Pokušao sam ga dobiti na sve brojeve koji su nam dos

m mu elektroničke poruke, čak sam zamolio Merriweathera da mu se javi putemcebooka. Ništa. Mobitel smo pronašli u njegovu uredu i izgleda kao da ga je neetražio.«

»Je li itko bio u Kindermanovu uredu otkad je nestao?«»Samo ja i tehničar koji je otkrio da je sve ispremetano.«»U redu. Počnimo ondje.«Pierce je otvorio još jedna sigurnosna vrata i pokazao prema vratima ureda na p

dnik.Shepherd je nekoliko puta bio u Kindermanovu uredu, jednom kada je počeo ra

ugi put na dan kada je otišao. U Goddardu je bila tradicija posjetiti šefa prvog i zadšicu razgovora i ohrabrenja. Oba ga je puta iznenadila Kindermanova nevjerojatnčnost, što je bilo u velikom neskladu s kaotičnim neredom spisa i papira koji su saći dio poda.

Franklin je sve pozorno promatrao s vrata dok je navlačio plave nitrilne rukavukao iz džepa jakne. Shepherd je osjetio kako mu vruća krv navire u glavu kada je oj par ostavio u automobilu.

Franklin je zakoračio u ured i krenuo prema središtu prostorije kroz bijele nanos

nutak je zastao, okrenuo se oko sebe i sve dobro promotrio: uredan i čist radni stoografije na zidu na kojima su različiti predsjednici stajali pokraj istog čovjeka glačanom odijelu; fotografija istog čovjeka dok se rukuje s kraljem Švedske koji mobelovu nagradu za njegov rad na polju mjerenja stope širenja svemira. U svijetu astnderman bio nešto poputrock -zvijezde i Shepherd nije mogao ni zamisliti da bi on mmnjivac za ovo.

Osjetio je nešto hladno i mekano na nadlanici. Kada je pogledao dolje, vidio kavica skrivenih od Franklinova pogleda. Zahvalno se nasmiješio tehničaru koji ga jevukao rukavice, i to baš u trenutku kada je Franklin završio sa svojim tihim proučavdignuo pogled. »Dobro, dečki«, rekao je, »bacite se na posao.«


34/308


35/308

C11

entar za upravljanje svemirskim teleskopom bio je velik poput polovice teniskmirisao je na tople sklopove i ozon. Prostorija nije imala prozora niti je u nju do

etlo. Jedino osvjetljenje dolazilo je od pokoje upaljene stolne svjetiljke i zajedkoliko desetaka ravnih zaslona okrenutih prema većem, glavnom zaslonu. Na svim

ruka:ČOVJEČANSTVO NE SMIJE TRAŽITI DALJE

Muškarac je ustao kada su ušli. Zbog odjeće i naočala s rožnatim okvirima izgledaoravo bio teleportirao iz pedesetih.

»Merriweather, ovo su specijalni agenti Franklin i Shepherd iz FBI-a.«Rukovali su se. Franklin je kimnuo prema velikom zaslonu. »Ista poruka kao i

onašli na Kindermanovu računalu?«

»Da, gospodine...« Pročistio je grlo pogleda uprta u zaslon umjesto u bilo kojega Da, to je dio programa koji se pokrenuo, mislim. Ili, možda, ova je poruka posljednja ima svugdje i ne možemo je maknuti. Cijeli je sustav zaključan.«

»Ima li ikakvih naznaka na što bi se mogla odnositi?«Merriweather je glasno izdahnuo i podignuo obrve. »Hubble je teleskop i njego

daća promatrati ono što mu je zadano. Poruka bi se mogla odnositi na bilo što.«»Ali on više nije uperen ni u što, je li?«Merriweather je odmahnuo glavom, a Shepherd je suosjećao s njime. Znao je da

žu za projekt na kojem rade, ponekad im to postane najznačajniji odnos koji su iktvarili. Hubble je upravo napadnut, vjerojatno neće biti u funkciji nekoliko mjeseci,elom događaju govori kao da je netko ulupio automobil.

»Provedite nas kroz slijed događaja«, rekao je Shepherd u pokušaju da vrati razgomu istrage. »Koja je bila prva fizička manifestacija napada virusa?«

»Najprije je pogodio sustav navigacije. Tada sam znao koliko je prijetnja ozbiljna itragu za doktorom Kindermanom. Njegov je ured bio sav ispremetan, a na zasčunala pročitao sam istu ovu poruku. Ne, ne. Zapravo se najprije pojavilo polje za unjem je bio googolplex koji je polako nestajao, a zatim se pojavila ova poruka.«

»Ispričajte mi o googolplexu.«»Samo malo«, Franklin se ubacio u razgovor, »možete li to prevesti na jezik naljirali u fizici?«

»Googolplex je matematički naziv za vrlo dugačak broj«, odgovorio je Shepherd, algled s Merriweathera. »Od njega je skovana riječ Google. Sve one nule koje se prikjave rezultati pretrage odnose se na googolplex. A činjenica da nestaje zapravo oznastaje sve manji i manji.«

Franklin je kimnuo: »Dobro, dobro. Shvatio sam.« Ponovno se okrenuo prema Mnači, na zaslonu se najprije pojavio veliki broj, a zatim ova poruka?«

»Da, gospodine. Mislim da je googolplex vjerojatno bio povezan s pokretanjem zlon


36/308

ograma, a ja sam slučajno naletio i vidio ga.«»Bili ste sami u kontrolnoj sobi kada se sve počelo događati?«»Da.«»Je li to standardni postupak?«»Ne. Mislim, obično nas ima najmanje... svi su bili na zabavi.« Pogleda prema Pi

egovu podršku.»Merriweather se dobrovoljno javio da sam odradi noćnu smjenu«, rekao je Pierc

m na popisu dežurstava. On je bio jedini ovdje.«»Vrlo lijepo od tebe što si ostao ovdje kako bi pripazio na radnju dok se svi ostal

i nije baš dobro što je baš u tom momentu radnja opljačkana, je li?« Franklin je nemMerriweathera nekoliko dugih sekundi, a zatim se nasmijao na način na koji se Shzo privikavati. »Ne brini, sinko. Pretpostavljam da si dovoljno pametan da ne bi sebo vrata sabotirajući sustav dok sam držiš stražu. Ispričaj mi štogod o doktoru Kindermposljednji put vidio?«

Shepherd je prepoznao metodu razgovora sa sumnjivcem kojom se Frankpremiješao je pitanja i brzo skakao s teme na temu mijenjajući ton glasa kako sumnjiv

emena za razmišljanje te kako bi otkrio bilo kakvu izliku koje bi se sumnjivac mogaohnika koristila ako mislite da vam netko laže.»Bio je u uredu oko pet i trideset. Prošao sam pored njegova ureda kada sam otišao

o prije nego što svi odu na zabavu.«»Jesi li razgovarao s njim?«»Ne. Sjedio je za stolom i radio.«»Je li ti se učinilo da je nervozan?«»Nisam primijetio.«»Jesi li primijetio da se u posljednjih nekoliko dana ponašao neobično?«Merriweather je slegnuo ramenima. »Ne bih to baš tako mogao reći. Doktor Kin

ače ne ponaša u skladu sa standardnim normama ponašanja.«Franklin je duboko udahnuo i činilo se kao da se udvostručio. »Slušaj, sinko, m

moći ili nas ometati, ali znaj da je jedna od tih mogućnosti savezni prekršaj kotvorskom kaznom. Odgovori na postavljeno pitanje.«

Merriweatherovo je lice problijedilo kao da se upravo pred njim spustila roleta ivatio da je Franklin grdno pogriješio sa svojim pristupom. Prijetnje neće djelovati naerriweathera. Njegova odanost projektu vjerojatno je vrlo strastvena i mnogo važ

kvog osobnog plana ili obzira prema samome sebi. NASA je bila poput religije, a vbacili svoja vjerovanja samo zato što im je netko zaprijetio.»Slušaj«, rekao je Shepherd i prekinuo Franklinovo ispitivanje ne bi li spasio stva

prolazi kroz glavu: nema šanse da bi doktor Kinderman učinio što slično. Jesam erriweather ga je gledao ispraznim pogledom. Rolete su još bile spuštene. Shepherd jFranklin zuri u njega prijetećim pogledom, bijesan što se upleo u rad starijeg agen

avnu riječ u ispitivanju. »Razumijem u potpunosti što misliš reći time da je bio nekodio sam ovdje na obrađivanju podataka jedne od posljednjih Explorerovih misi

ga?«Merriweather je kimnuo. »Ugasili su ga nedavno.« Glas mu je zvučao šuplje, kao


37/308

kome tko je umro. Shepherd je u tom trenutku shvatio odakle dolazi sva njegova nervpitanju krivnja, već strah pred onim što bi se sljedeće moglo dogoditi. »Reci mi što ćo ne uspijete ponovno uspostaviti kontakt s Hubbleom?«

Merriweather je podignuo pogled i prvi put pogledao Shepherda ravno u oči. »novnog podizanja sustava je ručno vraćanje sustava.«

»To znači da biste trebali poslati tim u svemir. Netko bi morao fizički doći do njepraviti ga?«

Merriweather je kimnuo.»Misliš da bi se to moglo dogoditi?«Merriweather je duboko udahnuo i polako izdahnuo. »Ne.«»Zašto?«»Zbog Jamesa Webba.«»Bi li mi itko mogao, dovraga, razjasniti tko je taj James Webb i kakve on ima ve

om pričom?« upitao je Franklin ne obraćajući se nikome posebno.Merriweather je skinuo naočale i protrljao udubljene točke na grebenu nosa koje

tale. »James Webb bio je tvorac programa Apollo koji je doveo čovjeka na Mjesec. A

učaju ne radi okome, već očemu.« Srušio se na stolac na kojem je sjedio prije njihovapkao nešto u prijenosno računalo na kojem je radio. Zaslon je ispunila slika nečega što širok ravan lijes s nizom zlatnih satelita na vrhu postavljenih poput jedara. »Predubbleova nasljednika, teleskop James Webb. Veći je, moći će doseći mnogo više ornogo, mnogo dalje. Upravo ga sastavljaju. Moja je pretpostavka da ako ne uspijeubble odavde, neće ga uopće više nastojati popraviti. Zatvorit će naš program i pričeebb postane funkcionalan.«

»Što znači da ćeš vjerojatno ostati bez posla?« rekao je Shepherd. Znao je točnolan osjećaj.

Merriweather je kimnuo.»Zato si uvjeren da doktor Kinderman ne može biti upleten«, rekao je Frankli

euzeo ispitivanje, »jer ne bi sabotirao vlastiti projekt i izdao svoje suradnike?«Merriweather je slegnuo ramenima. »Zašto bi takvo što učinio? Zašto bi okrenuo

votnom djelu, životnom djelu svih nas ovdje? To nema nikakva smisla.«Franklin je privukao stolicu i sjeo pokraj Merriweathera kako bi im oči bile na

judi često rade razne stvari zbog raznih razloga, sinko.« Ton mu je postao osjetno blaktor Kinderman bio na neki način prinuđen, možda ga je netko doveo u situaciju u k

to mora učiniti, a u tom mu slučaju možemo pomoći. Ako je u opasnosti, možemo gurno. Dakle, bit će nam izuzetno korisno bilo što što nam možeš reći, a što bi nam mshvatimo što se dogodilo. I to ne znači da nisi odan doktoru Kindermanu, već da mu č

Shepherd je morao odati priznanje starom gadu. Na početku intervjua krenuo je ksada je odigrao savršen potez.

Merriweather je namjestio naočale ponovno na nos i prošao palcem duž donje usnkao je i unio novu naredbu u računalo. Sliku teleskopa James Webb zamijenio je dova. »Pokušavao sam odrediti točnu lokaciju virusa od trenutka kada je učitan, međga je osmislio, znao je što radi i nevjerojatno je dobro prikrio svoje tragove. Jedini itko mogao ubaciti program dovoljno robustan da učini ono što je učinio i neopazic


38/308

oz našu sigurnosnu mrežu je strujanjem djelića u željenim intervalima.«Franklin je pogledao Shepherda s podignutom obrvom u znak pitanja. »Strujanje dj

minijaturni dijelovi koda priključuju uobičajenom podatkovnom prometu. Premalentrozidi uočili i tako uspiju proći obranu sustava. Kada prijeđu na drugu stranu, aktivirslagati. Recimo da je to nešto slično kao slanje dijelova bombe komad po komad ujem se zatim tijekom leta od tih komada može sastaviti bomba. Ali ako jedan dio nteti na putu, tada ništa neće raditi.«

Merriweather je nastavio s unosom naredbi u svoje računalo. »Ubacivanje virusače«, rekao je. »Ono što je nakon ubacivanja uspio napraviti bilo je vrlo složeno i p

mo onesposobio postojeće naredbe i poslao Hubble da se nekontrolirano vrti u krug ui reprogramirao cijeli sustav navođenja koji je upalio rakete ugrađene na teleskopemjestio Hubble na novi položaj.«

»Prijeteći položaj?«Merriweather ga je pogledao. »Gospodine?«»Mislim, je li teleskop naoružan? Obrušuje li se naglo prema Manhattanu ili Washin»Ne, ne, ništa takvo.« Okrenuo se prema svom prijenosnom računalu, završio un

redbe i pritisnuo tipku za unos.Visoko gore na zidu pokraj glavnog zaslona zatrepere četiri niza LED brojeva.»Vidite li onu najvišu brojku – 569? Ona označava trenutnu visinu teleskopa u

okle god se broj ne počne smanjivati, nema nikakve opasnosti da će se Hubble srušisina se do sada nije mijenjala. Sljedeća dva očitanja predstavljaju relativni lonitudinalni položaj. Ti se položaji mijenjaju, što znači da Hubble lebdi svemirontrolirano. Zadnje je očitanje zapravo najzanimljivije i čini se da je najvažnije u odno

ve nam brojke pokazuju lokaciju prema kojoj je Hubble uperen. Prije napada bio je 0 stupnjeva, usmjeren prema dijelu tankog svemira u zviježđu Bika. A sada je ok

hodišnoj točki i zaustavljen u tom položaju. Nula stupnjeva označava položaj prema doje Hubble usmjeren ravno prema Zemlji.«

Shepherd je pogledao poruku koja se sjajila na svim zaslonima – ČOVJEČANSTVRAŽITI DALJE – čije je značenje imalo dublji, jasniji smisao u trenutku kada je insji su ljudi gledali najudaljenije kutke svemira okrenut prema njima.

»Misliš li možda da je posrijedi kakvo zataškavanje?« upitao je Franklin. »Možkrio nešto u svemiru, a Kinderman nije želio da itko drugi sazna za to pa je uputio ovorenuo teleskop kako nitko drugi ne bi mogao vidjeti ono što je on vidio?«

»Možda. Hubble nije konvencionalan teleskop kroz koji možete promatrati zkuplja podatke i prema njima slaže slike. Osobe poput mene obrađuju određenu serijdataka i mogu vidjeti samo sićušan djelić slagalice. Doktor Kinderman jedini možeku.«

Franklin se okrenuo prema Pierceu. »Postoji li ikakva mogućnost da dobijhiviranim podacima?«

»Ne«, odgovorio je Merriweather pa se nagnuo nad svoje računalo i počeo uredbe. »Nakon upada sam pokrenuo provjeru sustava ne bih li pronašao zaražene dm otkrio ovo.«

Otvorio se novi direktorij s popisom datuma tjednima unatrag. Merriweather je


39/308

našnji datum i pred njima se otvorio novi prozor.Bio je prazan.Kliknuo je na još jedan, pa na još jedan i tako na sve datume u proteklih tjedan dan

tpuno prazni. »Svi su noviji podaci potpuno izbrisani. Provjerio sam i sigurnosne ga podacima koje je Hubble slao u posljednjih osam mjeseci. Sve je nestalo.«

Franklin je kimnuo. »Možda je Kinderman ipak nešto vidio. Pitanje je samo – što?«Shepherdov je pogled prešao s telemetrijskih podataka na poruku biblijskog

slonima. »Rekao si da je Hubble prije napada istraživao dio tankog svemira.«»Točno. U Biku.«»Je li tražio nešto određeno?«»Koliko ja znam, nije. Ja sam promatrao samo rubnu radijaciju – nebeske podatke.«Franklin se okrenuo prema Shepherdu. »Bi li mi to ljubazno mogao prevesti?«»Ispričavam se. Poznati svemir stvorio je jedan događaj, takozvani Veliki prasak

je približno četrnaest milijardi godina. Otada se sve neprestano širilo prema rubnimnki svemir je prostor gdje je rub svemira najbliži Zemlji. Iza njega se nalazi sve štoje nego što je svijet nastao. Neki vjeruju da tamo stanuje Bog.« Namrštio se jer mu

va misao.»Kada je pokrenut projekt Hubble, zar nisu razne vjerske skupine dizale mnganizirale brojne prosvjede?«

»Točno«, odgovorio je Pierce. Iskoračio je iz sjene i izišao na svjetlo. »Tada sam tditi ovdje i ponekad sam morao trčati kroz redove prosvjednika kako bih došao do p

pred licem mahali plakatima s parolama o sudnjem danu i usudu, nazivali su projekusuđuje gledati tako duboko u nebesa.« Dugo je zurio u poruku ispisanu na zaslonimarzano radio. »Do ovoga trenutka nisam povezao jedno s drugim, ali...«

Naglo se pribrao. »Gospodo, pođite sa mnom. Želim vam nešto pokazati.«


40/308

H12

ladne neonske svjetiljke zveckale su dok su se palile, a Pierce je držao vrata kakoFranklina i Shepherda u posjetiteljski centar da se sklone od nevremena. Ušli su

ostor dovoljno velik da primi pune autobuse školske djece koja su dolazila promatrasnovima da će jednog dana odletjeti na Mjesec u njima. Shepherd je jednom bio takv

»Ovamo, gospodo«, rekao je Pierce dok je utipkavao zaporku u uređaj na vratimaprodaju karata. U međuvremenu je sa sebe svukao mokru kišnu kabanicu. Njegov ured nije bio šarmantan poput javnih prostorija. Na zidovima nisu visjel

vjerojatnih ljudskih podviga, galaksija u nastajanju ni čuda stvaranja, samo jednografija Piercea u paradnoj uniformi iz doba kada je bio savezni policajac na kojogantnije i mnogo opakije nego danas. U kutu je bio lonac s kavom. Grijaća p

ključena, a sobu je ispunjao miris prepržene kave, gorkasta aroma od koje se Shepheš jače počeo buniti. Nije imao vremena jesti prije nego što su otišli iz Quantica, a nasu nigdje stali. Čini se da Franklin nije baš bio gladan.

Pierce je malim ključem otvorio veliki uredski ormar za odlaganje spisa i naglo izvdicu. »Razni čudaci neprestano šalju svakakva pisma na našu adresu, uglavnom su tđenjima NLO-a i/ili različitim teorijama zavjere, ili pak pisma osoba koje ne vjerujutio na Mjesec, nego misle da je Hubble posljednja NASA-ina prijevara i da su svografije obrađene u Photoshopu. Većina takvih pisama dolazi putem elektroničke pbivamo i običnom poštom.« Iz ladice je izvukao dobro napunjenu viseću mapu s čeo pretraživati njezin sadržaj. »Prošle se godine broj pošiljaka naglo povećao. Nu li u pitanju neuobičajene vremenske prilike, događaji u Rimu koji su Crkvu bacili god drugo, ali nešto je zaista uzbudilo veliku skupinu prognozera kraja svijeta i proda. Prije kojih osam mjeseci počele su pristizati ovakve pošiljke.« Izvukao je prozi

apu i predao je Franklinu. Mapa je bila dupkom puna razglednica, a sve su bile varmu – slike u stilu starih majstora koje su prikazivale golem toranj u izgradnji. »bilonske kule. Prva je stigla u svibnju, a zatim bi svakoga prvog dana u mjesecučatom označimo datum primitka na svu pristiglu poštu pa možete pratiti redoslistizale.«

Franklin je ponovno navukao nitrilne rukavice uz glasan prasak i pažljivo nagraznio sve razglednice na površinu stola. Podignuo je jednu, odvojio sekundu običnu sliku – jedan kameni svitak na drugom poput spirale su se uzdizali visoko prempotom okrenuo razglednicu kako bi pročitao rukom napisanu poruku na poleđini:

Te su riječi vratile Shepherda natrag kroz vrijeme u orahovinom obloženu jezivu škitelj latinskoga jezika svako polugodište započinjao čitanjem istog odlomka iz če

blije uvezene u kožu. »To je citat iz Knjige Postanka«, rekao je, »iz priče o Babilonsk»Jest, i sve su poslane izravno doktoru Kindermanu«, dodao je Pierce. »Poštanski


41/308

zličiti, ali čini mi se da rukopis pripada istoj osobi. Nisam znao što bih s njima kadčele dolaziti, ali sve, za svaki slučaj, čuvamo u arhivi. Za svaki je mjesec odablomak, ali uvijek je riječ o tekstu iz Knjige Postanka koji se odnosi na Babilonsku košli mjesec stiglo ovo.« Izvukao je smeđu omotnicu iz mape i pružio je Franklinu. resirana na doktora Kindermana, ali ovoga je puta adresa bila ispisana na naljepnicotresao omotnicu iz koje je ispao presavijeni list papira. Otvorio ga je i ugledao poračunalu:

Ne gradi kulu prema nebu na slavu ljudi. Niti teži gledati u lice Božje Jer Njegova će te osuda sustići,Ti sodomite i pripadniku okultnog plemena, I to uskoro.Sluge Božji te promatraju. Moraš uništiti kulu I odvratiti pogled od neba Jer tvoje će bogohuljenje donijeti propast tebi

I svima na zemlji. Prinesi kulu za žrtvu ili će vjerni sluge Božji Prinijeti tebe kao žrtvu A tvoja će krv biti plaća za tvoje grijehe.

Novus Sancti

Franklin je podignuo pogled prema Pierceu. »Jeste li prijavili ovo državnoj policijiPierce je kimnuo. »Zanemarimo li kićen jezik, ovo je ipak ozbiljna prijetnja. Re

ekršaja nalazi se u spisu.«»Novus Sancti«, promrmljao je Franklin. »Znači li to što tebi?« »Na latinskom je

ovi svetiOkultno< se ovdje odnosi na >prikriveno

ože isto tako značiti da je mason.«»A što znači >sodomit


42/308

Nije to velika tajna, čak se spominje i u članku o njemu na Wikipediji. Navodno je još nima imao vezu s nekim likom koji je to javno obznanio kada se počelo pričati o Kistignućima. Tabloidi su tada pokazali mlako zanimanje za tu priču, ali su se brzo ohnderman je dao kratku izjavu u kojoj je potvrdio istinitost izjave i rekao nešto u s>Suštamo u gluposti kada smo mladi.


43/308

S13

hepherd je vozio. Franklin je samo šutio i zurio ravno naprijed, prema olujnoj noći. Nakon što je glasno obznanio svoje sumnje u istinitost Shepherdove priče o

oveo dvije godine, jedva je progovorio dvije riječi s njim. Shepherd je pretpostavljaega jer se umiješao u njegovo ispitivanje Merriweathera. Tišina među njima poprim

aterijalan oblik, dobila je izgled i značaj.Kada se bio prijavio u FBI, računao je na to da praznina od dvije godine u njegovće predstavljati problem. U tom razdoblju nije bio uhićen niti je učinio išta što bi dnu bazu podataka koje provjeravaju kada odabiru nove kandidate. Bio je čistndardnih računalnih provjera. No Franklin je bio okorjeli agent čija su osjetila bdinama provedenima u radu s ljudima u svim njihovim slomljenim oblicima. Odmag mračnih sjenki u njegovoj priči. Ali povjerenje mora biti obostrano, a on nije znaovoljno o Franklinu da bi riskirao i rekao mu istinu.

Ravno naprijed. Skrenite lijevo.Tišinu je zarezao bestjelesan glas navigacijskog sustava. Shepherd je ispružio

eđaju i dotaknuo zaslon kako bi proširio opseg karte. Nastavio je tapkati po zasemirski centar nije pojavio sjeverno od njihova položaja. Očito je blizina Goddard

ngirana na listi želja doktora Kindermana, a uobičajeni statusni simboli poput ličanstvene kućerine nisu mu bili važni. Kao što im je Pierce i predložio, mogli su mu i prošetati se do Presley Parka brže nego što je Shepherdu trebalo da ih ontomobilom.

Za dvadeset metara skrenite desno i stići ćete na svoje odredište.Shepherd je skrenuo na užu cestu i duga svjetla automobila osvijetlila su niz poređenih kuća, neznatno manjih od onih na glavnoj ulici.»Ondje!« Franklin je pokazao prstom jednokatnicu sagrađenu od cigli sa svim pro

oj razini. Shepherd je skrenuo na prazan prilaz i ugasio automobil.Kuća doktora Kindermana bila je vrlo skromna. Ispred se prostirao maleni travnjak

dini i urednim granicama čijom su dužinom rasle ukrasne biljke koje su poznadržljivosti i sposobnosti da se brinu same za sebe. Na njoj nije bilo ništa suvremedograđenih dijelova ni garaže ili natkrivenog parkirališta za automobil. I dalje je iem s čeličnom konstrukcijom ograđenom staklom ispred ulaznih vrata. Iza niske ku

d od visokog drveća koje se opako njihalo na vjetru. U kući nisu bila upaljena svjetla.»Provjerimo je li dobri doktor kod kuće.« Franklin je otvorio suvozačeva vrata i i

šu. Shepherd je ugasio prednja svjetla i slijedio njegov primjer.Udaljenost od automobila do kuće bila je manja od deset metara, ali Shepherd je bi

okar do kože kada je došao do trijema. Franklin je već sjeo na kućno zvono i kroz glaše na staklenom krovu trijema osluškivao zvonjavu koja je odjekivala kućom. Ponovnono i obojica su slušala dok nije odzvonilo. Stajali su neugodno blizu jedan drugomeemu dok su čekali da do njih dopru zvukovi kretanja iznutra ili da se upali svjetlo izakla koje je uokvirivalo ulazna vrata.


44/308

»Nema nikoga«, rekao je Franklin nakon prikladnog čekanja. »Pazi na ulicu.«Franklin je čučnuo, zubima uhvatio džepnu svjetiljku Maglite i počeo obijati b

astim predmetom koji je izvukao iz džepa.»Ne bismo li najprije trebali zatražiti nalog?«»I probuditi nekoga jadnog starog suca po ovakvoj noći?« Brava je škljocnula i

pravio. »Ako što pronađemo, zatražit ćemo nalog za pretres i ponovno pronaći što goonašli. Nije prekršaj ako nije učinjeno nikakvo zlo.« Šiljak je zamijenio pištoljeetiljku uhvatio šakom tako da je svjetlo bilo upereno u istom smjeru u kojem i cepherd je automatski učinio isto. Mjeseci vježbanja u simuliranim situacijama u Hoinili su svoje i adrenalin je u kombinaciji s mišićnom memorijom preuzeo kontrolu kretima, a u njegovu su umu tiho odzvanjale riječi agenta Williamsa: ...i nemoj se dovuaciju da moraš potegnuti oružje.

Toliko o tome.Franklin je zauzeo položaj pokraj vrata i pokazao Shepherdu da zauzme svoj polo

ani. »Zapamti, agente Shepherde, ovo nije vježba. Kuća u koju ulazimo pripada osomnja da je terorist i, iako ne vjerujem da ćemo ikoga pronaći u njoj, radije bih bio s

tav. Zato smireno i polako, baš onako kako su vas podučavali. I ne miči se dok nisi krivam.«Shepherd je zauzeo položaj. Franklin je posegnuo prema kvaki, okrenuo je i širom

dnim glatkim pokretom.Vrijeme je polako prolazilo dok su se vrata otvarala i otkrivala zjapeću tamu.

rutio, zjenice su mu bile potpuno raširene dok je tražio znakove pokreta. Franklinštoljem isturenim ispred sebe i džepnom svjetiljkom usmjerenom prema mraku. Zetiljke ispitivala je tamu krećući se s lijeva na desno. Shepherd ga je slijedio i po

aka njegove svjetiljke pomicala se s desna na lijevo i susrela se sa zrakom Franklinovdištu hodnika. Nikoga nije bilo.Ostatak kuće pretražili su tiho i brzo – pokrivanje partnera i pokret, pokrivanje par

dok nisu bili sasvim sigurni da u kući nije bio ni doktor Kinderman ni itko drugi. balo. Kuća nije bila posebno velika.

Franklin upali svjetlo. Stajali su usred skromno uređenog dnevnog boravka sagovaonicom i upijali pogledom ono što su mogli samo nazrijeti pod svjetlom džepne

Unutrašnjost kuće doktora Kindermana ostavljala je još lošiji dojam od njezine va

dnik s hrastovim parketom vodio je od ulaznih vrata do tri druga vrata koja su vpaonicu, spavaću sobu i niz nekoliko drvenih stuba u podrum. »Reci mi, agente ShepFranklin, »jesi li ikada imao prilike vidjeli unutrašnjost sigurne kuće ili kuće u oristi?«

»Ne, gospodine, nisam.«»U tom slučaju dobro pogledaj oko sebe jer izgledaju identično ovoj. Funkcional

tavljaju dojam kao da u njima nitko ne živi.«»Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je doktor Kinderman terorist.«»Ne, ali dokazi se gomilaju, zar ne?« Kimnuo je glavom prema velikoj slici Krista

ruženim rukama i pogleda spuštena prema Rio de Janeiru koja je visjela iznad kam


45/308

e mislio da je Kinderman religiozna osoba.«»Možda samo voli monumentalne kipove ili, pak, Brazil.«»Ili je možda potajno otkrio vjeru u Boga i osjećao je toliku krivnju što je uperio

vno u lice Svemogućega da ga je isključio i pobjegao glavom bez obzira.«Shepherd je slegnuo ramenima. »Pretpostavljam da je sve moguće.«»Pretpostavljam da jest.« Franklin pokaže prema spavaćoj sobi. »Pretraži je još je

š što pronaći, a ja ću pretražiti ostatak kuće.«Spavaća soba bila je skromna kao i ostatak kuće. Slika koja je visjela iz

spremljenoga bračnog kreveta pružala je jedini uvid u osobnost osobe koja je ovdavati. Prikazivala je Stupove stvaranja u maglici Orao. To je očigledno bila najdražja je bila odgovorna za njezino otkriće. Shepherd se neugodno osjećao ovdje, u osob

dnog od svojih junaka. Osjećao se poput lopova, a njegova prisutnost ovdje značilupanj sudioništva u vjerovanju u još neutvrđenu krivnju doktora Kindermana. Ougodnu pomisao s uma, spremio pištolj u korice, navukao nitrilne rukavice i bacio se n

U ormaru je bilo mnogo bijelih košulja, opranih, izglačanih i uredno omotanih papmijske čistionice, nekoliko odijela od tvida u akademskom stilu koje je doktor Kin

lio nositi i četiri para identičnih crnih oksfordica, ulaštenih i uredno posloženih npiru, spremnih za nošenje. Prazno mjesto označavalo je da nedostaje peti par knderman vjerojatno sada imao na nogama.

U ladicama je bilo još odjeće, ali ne i odgovora. Na stražnjoj stranici ladice za čarrivenih novih pisama s prijetnjama smrću, a nije bilo ni droge, oružja, sumnjivih pdržaja, svežnjeva novčanica ni bilo čega drugog što bi ukazivalo na to da je doktodio tajnovit, opasan život. Sve je bilo uredno i čisto, ništa vrijedno spomena. Nakon pretraživanjem sobe, stao je na trenutak u njezinu središtu i pomno još jednom provjerojatnu običnost. Kao da je doktor Kinderman tek nedavno otišao na kasnu večeru atiti. Dio njega nadao se da je to istina, ali kaoti�

Documents

Kula - Simon Toyne