Laso Br 013 - Ed Murray - Fort Aldamo (Western)

7/27/2019 Laso Br 013 - Ed Murray - Fort Aldamo (Western)

1/61

1 FORT ALDAMO ELEZNI

1


2/61


2

Edd MurayFORT ALDAMO

I

Stariji narednik Finnewacker bio je visok, krupan mukarac srednjihgodina. U depu je nosio prekomandu za Fort Aldamo. Mrzovoljno jezauzdao konja.-Itackeru, ti stara palainko! Kakvi su ono tipovi? povikne ljutito ipokae tucet jahaa koji kao da su odjednom iznikli iz pustinje praenisvjetlucavim valovima topline.Rinaldo Ricco, nesumnjivo talijanskog porijekla, kaplar u Fort Aldamu,gdje je stacioniran kazneni bataljun amerike konjice, dojae blie izagleda se s naporom u daljinu.-Gdje? Ne vidim nikoga.-Ispred nas, ovjee! Vidim te klipane sasvim jasno. Jau u galopu.Konjima se die pijesak sve do uiju. Po ovoj vruini! Ako dolaze iz FortAldama, moemo se odmah upoznati. Da to nije dobrodolica za mene?Ispitivaki ispod oka pogleda vitkoga kaplara.-Zar ih jo ne vidi?

-Ne vidim! ini se da je to opsjena koju mogu vidjeti samo ako stojim natvom mjestu.Finnewacker zategne uzde i priljubi se lijevim bokom uz konja. Konj sepomakne, a kaplar Rinaldo Ricco, pripadnik stalnog bataljuna u FortAldamu, dojae na Finnewackerovo mjesto.Finnewacker zatrepe ne vjerujui. Jahai su odjedanput nestali. Vidio jesamo pustinju, pijesak i nebo iznad njih.-Vidim ih! - povie kaplar. -Jo su prilino daleko. Moda deset i viekilometara.

-Ha?-To su Meksikanci. Bilo bi najbolje da ih izbjegnemo.-to? - upita Finnewacker mrzovoljno. - U ratu nisam izbjegavao nitisue Jenkija, pa neuni ovdje bjeati pred akom kradljivaca kokoi.Nabit u ih na kolac, jednog za drugim.-Ali s njima nema ale!-A sa mnom moda ima, zar ne? - zabrunda Finnewacker. Itackeru,ovjee, ali se!

Potjera konja, a kaplar odjae za njim.-Potraimo zaklon, Finnewackeru, pustimo momke da odjau.


3/61


3

-Samo produi! - odgovori robustni narednik. Obeao si mi etnju. Aliotkako smo otili iz Gila Benda, ve nam se dva puta radilo o glavi. Zarsada opet?-To su banditi koji zapravo rijetko prelaze granicu. Bolje je da

promijenimo smjer.-Itackeru, uri nam se. Mi smo na dunosti. Pokazat u tim krpeima igovnarima kakav sam kad radim.Ubrzao je tempo. Kaplar ga je slijedio.-Ovi Meksikanci bi ti prerezali vrat ve samo radi izama.-Radi mojih izama? To ve mogu razumjeti. - Ogleda se lijevo pa desno.- Te sjajno uglaane stvarice! Ali nisi se ispravno izrazio. Itackeru, ti jo isad nepravilno govori. Nee mi prerezati vrat. Ni zbog mojih izama.

Oni e to u svakom sluaju pokuati. Shvaa li razliku? Moje savreneizme mogu si ve sad izbiti iz glave, inae u ih pretvoriti u leeveprerezanih vratova.-Hajdemo radije u zaklon! Stariji narednik se prezirnozagleda u mravog kaplara.-ini se da si se dosad hranio samo pizzom i makaronima, zar ne?Kaplar se stidljivo nasmijei.-Da, ali s rajicom! Finnewackerovo se lice razvue u grimasu.-Umak od rajica i kaica! Itackeru, bilo bi bolje da si ee jeo odrezak.

Onda ne bi bio pola mukarca, ovjee!-Priekaj samo hranu u Aldamu!Finnewacker se nasmije.-Samo mi to nemoj spominjati. Cijeli sam ivot proveo u vojsci. Akozanemarim rat, hrana je uvijek bila pristojna. Barem tamo gdje sam se janalazio. Teak posao, pristojna ishrana. Tako to kod mene mora biti. UFort Aldamu e se uti moj glas.-Otili su.-to?-Razbojnici! Jahai! Finnewacker se nasmijulji.-Evo, vidi, Itackeru!-Nisu vie opsjena - ree mravi kaplar. - Uskoro emo ih ugledati.-Nadajmo se. To znai da nisu udaljeni ni nekoliko kilometara.-To se nikad ne moe tono rei. Ve sam vidio takve stvari koje su sedogaale na nekoj udaljenosti.-Postoji li kakvo pravilo za takvu procjenu? Mislim vojno pravilo. Netoo tome mora postojati u vojnim propisima.

-Koliko znam, ne postoji!


4/61


4

-Onda emo se za to pobrinuti u Fort Aldamu. Podsjeti me jednomprilikom da dodamo i to poglavlje. Procjena udaljenosti pod posebnimklimatskim okolnostima ili slino - zabrunda Finnewacker i zagleda sepred sebe.

Jahai se odjedanput pojave. Nije to vie bila fatamorgana. Jahali su ugalopu i pri tom grubo udarali konje, pregrubo za Finnewackerov ukusiskusnog pripadnika konjice. Ve to je bilo dovoljno da se razbjesni.-Ovdje su! - izusti kaplar preplaeno, zategne uzde i zagleda se uFinnewackerovo lice.Udaljenost do jahaa nije iznosila ni pola kilometra.-ovjee, hoemo li...? - Kaplaru zastane rije u grlu kad je ugledaoFinnewackerovo lice, koje je istovremeno odavalo napetost i neko

radosno uzbuenje.-Hajde, Itackeru, uzmi karabin - gunajui e Finnewacker, neisputajui jahae iz vida.Kaplar posegne za pukom.-Ne mogu se odluiti izmeu karabina i revolvera - ree Finnewacker.

Jahai uspore. Slabane su konje tjerali bez milosti. Slabine ivotinjapotamnjele su od znoja. Konji su iscrpljeno dahtali.Bili su to Meksikanci. Djelovali su prljavo u svojoj odrpanoj odjei. Ali im

je naoruanje bilo prvoklasno. Svaki je imao puku u ruci, pitolj u

opasau i maetu.Finnewacker i Rinaldo Ricco zaustave konje.Meksikanci uine isto i prijateljski se nasmijee.-Zdravo, momci! Vi zalutali? U pustinji nema voda, nema - ree jedan odnjih. - Ti meni daj izme, ja tebi vodu. Ti inae ne nai put. Daj izme, tebivode. Ne da izme, onda tamo biti mrtav.Pokretom ruke pokae prema jugu pustinje netremice gledajuiFinnewackera. Svi se nasmijae razveseljeno i prijateljski.Finnewacker zafrkne nosom.-Ti i tvoj drug radije ivi - nastavi Meksikanac. - Bolje ivi, nema vieizme!Svi se opet nasmijae - sada je Finnewacker shvatio kako: smijali su sekao sotone! Kao vragovi koji su uspjeli namamiti prekrasnu opaticu uumu. - Tko si ti? - upita Finnewacker. - Ja? Tko biti ja? - Opet su sesmijali i inilo se da e razbojnik pasti s konja od smijeha.Odjednom se uozbiljio a i njegovi pratioci zautjee.-Ja Mandolino! - ree i inilo se da je zgnjeio to ime svojim smeim,

pokvarenim zubima. Protegne se, a oi mu odjednom opasno zasijae.- Mandolino! -procijedi kripei zubima.


5/61


5

-Dirnut sam! - odgovori Finnewacker suho. - A sad u ti rei tko sam ja.Ja sam stariji narednik Finnewacker i naviknut sam da me se oslovljavapo inu. Pogotovo kad sam na dunosti. A to sam sad. Povuci uzde jermoram naprijed! Ili me napadni!

-Finnewacker! - zastenje Rinaldo Ricco uplaeno.-Krenimo lijevo - procijedi Finnewacker ne miui usnama.-Ostani na mojoj strani!-Ti se hoe boriti sa mnom?-Ljutito upita Meksikanac, prijetei i zabavljajui se u isti as. -Ti se hoeboriti Mandolinom? Finnewacker se protegne u sedlu i podigne zastavuna koplju.-Besmislica! Borit u se sa svima vama! - zaurla, a onda oine konja,

potegne revolver i zapuca.I Rinaldo Ricco potjera konja i opali iz karabina.Prije nego to su se obojica pribliila, padnu etiri bandita sa,sedla.Narednik jo skine jahaa na lijevom krilu i onda prooe. Finnewackeropali u Mandolina i ovaj se srui s konja u pijesak oiju ukoenih odstraha.Bok uz bok odjau Finnewacker i Rinaldo Ricco pucajui iza sebe.estorica razbojnika su i dalje sjedila na konjima, pucajui luaki zanjima, ali uzalud.

Nagnuvi se u sedlima, jurila su dvojica konjanika povremeno seokreui. Razbojnici ih nisu slijedili.Finnewacker se grubo nasmije. Razbojnici su znali da nemaju izgledaprotiv njihovih konja jer su svoje ivotinje neljudski gonili.-Tako se to radi, Itackeru! -povie Finnewacker smijui se. Zapamti toako te netko ikad bude pitao za izme.Usporie nakon jednog kilometra. Mravi kaplar kradom je promatraonovog starijeg vieg narednika Fort Aldama. Svaki konjiki eskadron ilieta imao je svog starijeg narednika. Ali nijedan to ne bi mogao uiniti.ak ni svi zajedno.Finnewacker napuni teki revolver.-Kako izgleda u Fort Aldamu?-Osuenici ne smiju pucati!-Mislim oficire! - Rinaldo Ricco zatrese glavom.-Otkako sam u slubi u Fort Aldamu jo nijedanput nismo vjebaligaanje.-to?

-Uope nemamo streljanu!


6/61


6

-Zar nikome nije palo na um da je podigne? - upita Finnewacker ipogleda preko ramena. Meksikanci su sjahali i kleali kraj svojih mrtvih iranjenih. - To smo obavili! Sad emo imati mira.-Kako? - upita kaplar.

-to kako?-Kako da napravimo streljanu?-Imate stotine zatvorenika u tvravi! - ljutito e Finnewacker. - to radecijeli dan?Kaplar se zabulji u njega ne vjerujui.-Nita!-Tako! - ree Finnewacker, spusti revolver u korice.-Morali bismo ve vidjeti Fort Aldamo, zar ne?

Kaplar pokae na zapad prema golemim stijenama to su se protezale odsjevera prema jugu, viim od tisuu metara.-Fort Aldamo lei iza stijena objasni. - Moramo zaobii masiv s juga.-To nam danas vie nee poi za rukom - zarea Finnewacker. -Ako sedobro sjeam, u Camp Lowellu spominjao si pet dana jahanja.-Apai su nas skrenuli s puta, Finnewackeru.Finnewacker se zagleda u stijene stisnutih oiju. - Tamo prijeko ihsigurno ima, ili?-Nema! U okolici Fort Aldama nismo vidjeli jo nijednog crvenokoca!

Ondje nema divljine, razumije li? A do vode, ovjee, morao bi danimamarirati.-Ovdje nema vode?-Nema! Bunar u Fort Aldamu je jedini izvor vode nadaleko. Zbog toganas esto posjeuju. Neprestano dolaze ljudi s konjima ili kolima traeivode. Mnogi su ve na izmaku snaga.-Znai da se moramo zadovoljiti s onoliko vode koliko nam je preostalo?-Jest.

-I kad emo stii? Mislim ako nas Apai jo jednom ne skrenu s puta iliako se togod jo ne dogodi.-Sutra uveer.

Jahali su utei, ne tjerajui konje. Sunce je nemilosrdno peklo a odsjajpijeska nanosio je bol oima.Pribliavali su se brdima i ve mogli vidjeti kraj masiva na jugu. Dan sepolako bliio kraju.-Prijateljska gostionica ovdje zacijelo ne postoji, ree narednik. - Gdjeemo noiti?Rinaldo Ricco ponovo pokae prema brdima.


7/61


7

-Postoji mala zaravan na stotinu metara visine. Strma stijena nam je zaleima, pred nama padine u blagom spustu i staza koja se lagano penje.

Jednom pucaljkom moe zadrati cijelo pleme Indijanaca.-Mislio sam da ovdje nema crvenokoaca - proguna Finnewacker.

-Naveo sam to samo kao primjer da shvati koliko smo ovdje sigurni.Kad se spustio mrak, poee se uspinjati stazom. Kaplar je jahao prvi, aFinnewacker se sumnjiavo ogledavao.-Moda ima pravo o onoj jednoj pucaljki - ree zajedljivo. -Ali je istotako dovoljna jedna protuha da nas dri na nianu i da nas ne pusti dasiemo. Nas ili cijelo indijansko pleme.-To se jo nikad nije dogodilo - kaplar e lakonski.-U redu, to se mene tie - progunda Finnewacker.

Zaustavili su se na zaravni pred strmim stijenama visokim najmanje eststotina metara i sjahali. Finnewacker rasedla konja i zagleda se u strmupadinu.-Prekrasan pogled! - procijedi mrzovoljno kad mu se kaplar pribliio. -Zbilja! Kad bi se barem neto moglo vidjeti. Nije li i Fort Aldamo utakvom kraju?-Pustinja je posvuda ista.-Ne mogu se oteti dojmu da si me doveo na kraj svijeta, Itackeru - reeFinnewacker nezadovoljno.

Kaplar se nasmije.-Dobar si, Finnewackeru, zbilja. Tako to jo nitko nije formulirao.Pogodio si otprve.-To nita ne mijenja na stvari. Raspremimo se!

II

Kad se Finnewacker probudio, ve je svitalo. Kaplar je spavao dubokimsnom. Finnewacker ustane i dohvati karabin, pa krene u izvianje. Noas

je nemirno spavao. Jednostavno nije vjerovao tiini. Gila Bend, jadnomjestance na rubu pustinje, bilo je kraj civilizacije. Mogli su jo vidjetikrovove straara kad su im Indijanci ve bili za petama.-A Gila Bend je tako daleko odavde!Finnewackeru nije ilo u glavu da nema crvenokoaca, ba ovdje blizuFort Aldama. Prema opisu, bila je to neosvojiva tvrava.Ne! Nije vjerovao tiini i nije znao zato. Njegovo esto ulo slutilo jeneprilike.


8/61


8

Zastao je na rubu stijene promatrajui stazu. U jutarnjoj sumaglici nijemogao mnogo vidjeti. ak se i pustinja samo nasluivala. Vratio se ulogor, naslonio karabin uz stijenu i zagledao se u konje.Bili su edni. Ovo nije bilo podruje pogodno za konje. Dohvatio je

uturicu, ulio polovicu sadraja u eir i pruio ga svom konju da senapije. Ostatak je bio za Riccova konja.-Jadne ste vi ivotinje! - promrmlja, stavi eir na glavu pa pone sedlatikonja.-ovjee, to sam edan! - uzvikne kaplar kad mu je Finnewackerizvukao sedlo ispod glave.-Onda pij! - odgovori Finnewacker i osedla njegova konja.-Nemam to! - odgovori kaplar.

-

Onda misli na neto drugo! - ree Finnewacker. - Misli na zgodnuensku, Itackeru, pa e te proi glad i ed.-Zar nema vie vode?-Dao sam konjima. Njima je potrebnija. Osim toga, sumnjam da onimogu misliti na enske kako ne bi mislili na ed. Tako, gospodinekaplare! Konji su osedlani. Digni stranjicu u sedlo ili u ti ja pomoi!Kaplar ustane, uzme svoj ranac i privee ga za sedlo. Narednik pojaeprvi.-Ali ti ne poznaje put! - ree kaplar.

Finnewacker ne odgovori. Kad je slutio neprilike, vjerovao je samosvojim oima. Jahao je stazom paljivo motrei. Odjedanput mu se uinida se neto pomaklo medu stijenama.-to je to? - preplaeno e kaplar.-Ima li pucaljku u ruci?-Nemam!-Onda mi uini to zadovoljstvo! - promrmlja stariji narednik.Kaplar hitro izvue karabin iz sedla.-Razbojnici? - upita napeto. Finnewacker potjera konja iuputi se prema mjestu odakle je dolazio um. Ali iza stijena nije bilonikoga. Nije bilo ak ni tragova u pijesku. Protegne se i zakilji u daljinu.Vladala je potpuna tiina i nikakvo se kretanje nije moglo zapaziti.-Doi, Itackeru - ree i potjera konja.Udaljie se od stijena i uputie se prema jugu. Jo tri kilometara bila supred njima. Tada e stii do kraja stijenjaka i krenuti prema zapadu, aonda e vidjeti Fort Aldamo.

Jahali su uz rub planinskog lanca kroz polja kaktusa.

Sunce se ukazalo na istoku kao plamena lopta na plavetnilu neba.Odjednom se prolomilo zaslijepljujue svjetlo.


9/61


9

Gole stijene poprimile su smee-utu boju. Dogodilo se to trenutakposlije.Kaplar odjednom zastenje i sagne se. Finnewacker pojae prema njemu idohvati uzde njegova konja. Kia strelica proita zrakom da mu se koa

najeila. Viui natjera konje u galop.Kaplar je bio pogoen u lea i s obje je ruke zagrlio rog sedla.Galopirajui, Finnewacker opazi da je kaplar izgubio karabin.Odmakli su stotinu metara kad zagrmjee pucnji i konji se pogoenisrue pod njima. Finnewacker prisebno oslobodi noge iz stremena idohvati karabin prije nego to je izletio sa sedla.S karabinom u ruci padne na zemlju i otkotrlja se u zaklon. Ondje skoina noge prislonivi karabin na rame. Oruje zagrmi i svaki je hitac znaio

jednog crvenokoca manje. Ostali se hitro razbjee.Finnewacker se uspravi i pohita prema kaplaru koji je leao u pijeskudesetak koraka od njega. Prihvati ga ispod desne ruke i odvue trei uzaklon ne obazirui se na kaplarovo bolno jaukanje. Ostavi ga u zaklonu iogleda se ponovo pripravan na okraj.Uini mu se da je vidio deset crvenokoaca. Trojica su leala 100 metaradaleko od zaklona meu kaktusima u pustinji.-Finnewackeru, umrijet u! -stenjao je kaplar.Finnewacker se sagne, spusti puku i potrai neto u to bi kaplar mogao

zagristi. Nije naao nita osim rupia i hitro mu ga zarine medu zube.-Zagrizi, jako!-Zato?-Grizi! - povie Finnewacker i im je vidio da je kaplar zario zube, izvuemu strelicu iz lea. Rijeka krvi zacrveni plavu bluzu na leima.Finnewacker odvee Riccu maramu s vrata i pritisne je na ranu.-Kako se osjea? - upita istovremeno traei pogledom crvenokoce.Kaplar ne odgovori. Onesvijestio se.Finnewacker izvadi rupi iz njegovih usta.Konji su bili mrtvi, ustanovio je. Posljednje zalihe vode uzaludno jepotroio.-Mama mia! - zastenje kaplar kad se probudio.-Ne misli sad na mamu, Itackeru, misli na pucaljku koju si ispustio! - reeFinnewacker grubo.-U sosu smo! Apai su ovdje, a kau da ih ovdje nema. Kakva svinjarija!Koliko jo ima do Fort Aldama?-Trideset kilometara.

-Jo i to! Ostavit emo pravi dojam kad se pojavimo!-Jesu li konji mrtvi?


10/61


10

-Da, ubijeni su. Zar nije kazneni odred dio konjice? U Fort Aldamubismo ih se ionako rijeili. Napokon, ti bi ve i mogao stajati na nogama.-Nee mi uspjeti, Finnewackeru.-Ne priznajem!

-to ne priznaje, Finnewackeru?-Tvoju posljednju reenicu, Itackeru! Ne elim to uti ni od tebe ni odkoga drugog. To kod mene ne postoji!Htio je jo neto rei, ali se sagne i dohvati karabin. Iza mrtvih Apaaneto se pomaklo medu kaktusima.-Ostani mirno leati - proape.Ugleda jednog ratnika u trku. Jurio je kao da ga je ujela otrovnica. Opali.Nije ga uspio pogoditi sa dva metka koja su mu preostala. Kod treeg

pokuaja ulo se samo "klik". Psujui odbaci karabin u grmlje i sagne se.-Koliko ih jo ima? - upita kaplar planim glasom.-Ne znam. Osam ili deset. Svejedno. Nee nas uhvatiti.Finnewacker oprezno podigne maramicu s Riccove rane. Nije viekrvarila, pa je oisti. Nije vie izgledala strano.-Pokreni ramenima!-Ne mogu! Zato?-Zato to ne izgleda tako loe. Hajde! Samo polako. Ne mora plesati!Dok je govorio, neprestano se ogledavao.

Kaplar pomakne desno rame, a zatim i lijevo.-Dovoljno? -I?-Ide! Bolovi nisu jai nego to su bili. edan sam. Skapat u!Finnewacker zafrkrne nosom.-Nee ti jo dugo krepati! - ree i zagleda se ponovo u mrtve ratnike.Neto se micalo. Vidio je to uglovima oiju, ali kako god je dobro gledaonije mogao otkriti nijednog crvenokoca.-Ne mii se! - ree i izvue revolver iz korica.-to je, kojoti? Zato ne dolazite?-Ne izazivaj ih, Finnewackeru - prostenje kaplar.-Sluaj, Itackeru,ja nareujem!Kaplar zauti i Finnewacker se polako uspravi. Ogleda se oko sebe i kaoda se nita nije dogaalo, istupi iz zaklona s nabijenim revolverom.-Ako se ne pojavite, doi u k vama i unititi vas! - povikne i krene.Napravio je tri koraka kad na dvadesetak metara od njega iskrsnu dvijeprilike.Prasak tekih revolvera zapara tiinu. Pogodio je obojicu i bacio se u

pijesak. Sedam-osam strelica zlokobno zafijue zrakom. U brzom trku


11/61


11

sklonio se iza mrtvoga konja i zapucao na ratnika koji je uspravmo stajaokraj kaktusa i odapinjao strelicu na njega.Apa se pogoen srui.Iza njega su sjevale puke i meci prtali po pijesku. Finnewacker se sagne

i poslua fijuk metaka. Jednom rukom odvee ranac i izvadi kutijumunicije. Nije vie imao nijedne patrone za karabin, a kaplarov konj jeleao predaleko. Ricco je imao jo pet patrona. Zbog njih nije elioizgubiti kou.Napuni revolver i spremi kutiju. Pri tom se neprekidno ogledavao.-Finnewackeru, jesi li pogoen? - razabra Splarov uplaeni glas.-ekaj! Dolazim!Ponovo zagrmjee obje puke Apaa a meci zazvide iznad njega.

Uspravio se i zapucao na ratnika koji je kleknuo iza jednog mrtvaca.Pogodio ga je u prsa. Crvenokoac ispusti puku i padne.Dugim koracima Finnewacker pohita u zaklon. Zapuca neka puka ipoletjee strelice. On se baci u zaklon teko diui ali se nasmijulji kadopazi zabrinuti kaplarov pogled.-Ne treba se bojati, Itackeru - promrmlja stenjui. - Nema ih jo mnogo.Ako ne budu lukavi, raznijet u im noseve. Uspravio se. Pijesak je lebdiomeu kaktusima iza mrtvih Apaa.-Opet se pojavio jedan! - promrmlja.

Bio je zadovoljan ishodom.Vie se nita nije dogodilo.Finnewacker spusti revolver u pijesak nadohvat ruke i okrene se kaplaru.-Otkopaj koulju da ti stavim maramu na ranu ispod potkoulje. To epomoi. Najvanije je da ostane ista.-Tako - ree kad mu je stavio maramu na ranu i zakopao koulju. - Kakose sad osjea? Jesi li u stanju napustiti bojno polje?-A crvenokoki?-Za njih u se ja pobrinuti. Ustanimo, a ti kreni ve jednom. Ali hvatajzaklon ako zapuca.Narednik uzme revolver i koplje i oprezno se uspravi. Nita se nepomakne.-Itackeru, kreni!Kaplar se uspravi stenjui. Finnewacker mu pomogne da se digne.Odjedanput ponovo zapraska i istovremeno poletjee strelice. Narednikse baci na zemlju. Kaplar gotovo ivotinjski krikne od bola.-Ti ilavi majmuni! - psovao je Finnewacker bijesno.

-Odavde neemo umai - stenjao je kaplar zdvojno.


12/61


12

-Besmislica! Kreemo prvim vlakom! Samo da vidimo gdje je. Ostaniovdje i ne mii se!-Ne ostavljaj me samog, Finnewackeru! - uplaeno e kaplar.-Bit u blizu tebe - promrmlja Finnewacker i iskotrlja se iz zaklona

zaustavljajui se iza golemih kaktusa.Ogleda se s revolverom u ruci. Nije vie bilo mnogoratnika, jer bi veodavno bili opkolili njihov zaklon.Onda ugleda jednoga kako polako izranja iz pijeska. Barem je takoizgledalo. Apa se s pukom u ruci pribliavao njihovom zaklonu. Pojavise jo jedan puui iza kaktusa. Iza konja se neto pomakne. Finnewackerprieka trenutak, i kad mu se ukazu na nianu, zapuca.Oba se ratnika srue ne uzvrativi vatru. Ali onoga koji se skrivao iza

konja nije pogodio.-Finnewackeru, jesi li pogoen? - stenjao je kaplar u zaklonu.Rinaldo Ricco je bio ranjen.Moda bi se i on bojao na njegovu mjestu. Da su ga pogodili, znailo bi toi kaplarovu smrt. Finnewackerje dobro poznavao strah, jer je kao mladiiskusio graanski rat od prvoga do posljednjeg dana. Jahao je skapetanom Conchom. Nazivali su se jahaima kapetana Concha. Sad jebio ponosan na to. Nikad vie nije imao takvih prijatelja, a bilo je to takodavno.

Ustane drei prst na okidau.-Ovdje sam, Itackeru. Uskoro, za koji trenutak, polazi vlak.Odjedanput zapuca ratnik skriven iza konja, ali Finnewackerov ga metakprikuje u pijesak.Pucanj odjekne kao udarac biem, a jeka se vrati iz pustinje.-Ima li jo koga? - grubo vikne Finnewacker.Pustinjska jara zapljesne ga u lice. Tiina. Prieka trenutak, a onda spremirevolver u korice i vrati se u zaklon.-Finnewackeru, Finn... - kaplar zauti kad ugleda gorostasnogFinnewackera.-Za sada je gotovo, Itackeru. Na alost, posljednji vlak je ve otiao.Morat emo pjeice.Kaplar se uspravi. Finnewacker mu priskoi u pomo.-Hajde! Korakom!Izvukoe se iz zaklona i krenue prema posljednjoj etapi: Fort Aldamu.Kaplar se sumnjiavo okrene.-Pjesma! Tri, etiri! - povie Finnewacker.

-Mariramo, mariramo u dugim redovima po etiri...Zauti i pogleda kaplara.


13/61


13

-Zato ne pjeva sa mnom?-Ne mogu! - procijedi kaplar stenjui.Finnewacker ga prihvati ispod ruke i zapjeva punim glasom:-Evo, mariramo po trojica, na prozoru je dragana...!

Zauti i zagleda se u kaplarovo lice.-Malo prije si pjevao o etveroredovima, a sad su ve po trojica, zastenjekaplar.-Rat, ovjee - promrmlja Finnewacker. - Gubici! Poslije svake bitkeotpisivali smo poneki red. Prolazi puk, po dvojica, po trojica, pukovnik

jae za leima, bijedna kukavica, taritari-taritara...-Ne znam tu pjesmu, Finnewackeru - prostenje kaplar i onesvijesti se.Finnewacker ga pokua uhvatiti, ali mu kaplar isklizne iz ruku i srui se

u pijesak. Narednik zabaci ruke na bokove.-ovjee, Itackeru to si slab! . Zabaci eir na potiljak, zagleda segunajui u bljeteu daljinu i opet povue eir na elo. Sagne se i uprtikaplara na lea. Paljivo ga namjesti i krene.-Sad mi je drago, Itackeru, to si se hranio tijestom i umacima od rajica!-Ostavi me leati - stenjao je kaplar.-Glupost! Ovakav momak kao ti jo e biti potreban u Fort Aldamu!Zaepi gubicu! To je zapovijed!-Da, narednie - promrmlja kaplar tiho.

-Takav mi se vie svia. Finnewacker digne glavu i zagrmi: - eta,pjesmu!Pjevuio je pjesmu o klimavom dimnjaaru.-Tri - etiri! - povikne iz dubine grla.Pjevao je sve kitice koje je znao, a bilo ih je vie od trideset. Marirao jeneumorno kroz pijesak, u koji su mu noge upadale sve do gleanja.Marirao je kao da se nalazi preko na Istoku i kao da marira s etomistim poljskim putem.Iako je bio snaan, zdrav etrdesetogodinjak, osjeao je vruinu i teinuranjenog druga. Teret gaje pritiskao, izme su ga uljale, znoj tekaopotocima, a jo je bio i gladan i edan.Od mladosti bio je vojnik. Stalno samo vojnik. A stariji narednikFinnewacker bio je prokleto dobar Vojnik. I u ratu i u godinama koje suslijedile. Nikad nije razmiljao o tome da li je volio biti vojnik. U jedno jebio siguran: nije elio biti nita drugo.


14/61


14

III

Prokleo je rat i oplakao mrtve drugove iako je bio nauen podnositi mukebez prigovora. Stariji narednik Finnewacker bio je opor ovjek, ne samo

prema drugima ve i prema samom sebi. Bio je poten vojnik i drug - svedo sri.Stariji narednik Finnewacker neumorno je koraao kilometar zakilometrom nosei ranjenoga kaplara na leima.Kad je sunce napokon zalo, ugledao je u daljini Fort Aldamo.Predahne. Oprezno spusti kaplara na pijesak.- Itackeru, uskoro stiemo. Tamo je Aldamo - ree, skine eir i obrieznoj s ela. Kaplar se nije micao. Finnewacker se udalji nekoliko koraka i

zagleda se u daljinu.Aldamo mu se uini prijeteim, crnim panjem, to lei na breuljku usrediroke kotline. Bila je to stara konkvistadorska tvrava, okruena visokimzidinama. S june strane prema vratima je vodila iroka rampa nadkojom su se smjestila viekatna ulazna vrata, nalik na sanduk iji toranjnadvisuje zidine. Poslije rata tvrava Aldamo postala je garnizonkaznenog bataljona amerike konjice. Tko god je onamo poslan naodsluenje kazne, zacijelo je teko sagrijeio ili je odlukom vojnog sudadegradiran na obinog pjeaka bez obzira na prijanji in u konjici.

Finnewacker se posavjetovao s pukovnikom Brooksom, koji je bionadreen i Fort Aldamu i kojeg je poznavao iz rata, i bio je pripravandoi u Aldamo kao stariji narednik, predvodnik kaznenog bataljona.Finnewacker se ogleda i zbaci eir s ela. Prokleti kraj! Tvrava je lealausred pustinje. Bilo je nemogue pobjei pjeice jer nadaleko nema vode.Pukovnik mu je to objasnio. Ovo je ipak bilo previe!Taj Brooks! Ispili su bocu viskija avrljajui o ratu. Bio je polaskanpukovnikovom molbom da uini neto za Fort Aldamo. Uiniti gotovonemogue inilo se primamljivim izazovom i teko je mogao izbjei tomaru.Potpuno iscrpljeni Ricco sklopi oi.-Doi! Digni stranjicu, Itackeru, stiemo. Shvaa li? Ricco jedva kimneglavom.Finnewacker ustane, uprti kaplara na lea i krene prema toj starojpanjolskoj utvrdi.U tom dugom i napornom maru izgubio je snagu.-Finnewacker je plavuo...! -pjevuio je. - ivahna pelice. Moja mati, to

je bila fina ena, a ti si...


15/61


15

Vrati mu se snaga. Finnewacker protegne korake. Gipko je gaziopijeskom i zalazio meu grmlje. Tama se sputala nad prostranu,neobradivu zemlju i uskoro je progutala.Aldamo je bio sve blie i sve se jasnije nasluivao pod zvjezdanim

nebom.Finnewacker je strpljivo marirao s revolverom u ruci, nosei druga naleima.Gotovo je bila pono kad se pribliio kapiji. Kakav se to divovski crnipanj dizao u no! to je prilazio blie, to su mu se mone zidine inileviim.Vrata su se sastojala od dva teka drvena krila. U jednom se nalazilaprijavnica.

Finnewacker pokuca, najprije rukom, zatim akom i napokonrevolverom. Tada se neto pokrene.Finnewacker se odmakne. Malena vrata se otvore kripei i on razabra triprilike.-to elite? - upita jedan. Finnewacker duboko udahne,stupi preko praga i odgurne momka.-Ja sam novi stariji narednik. Zovem se Finnewacker. Kaplar Ricco je samnom. Ranjen je. Hoe li me netko odvesti u ambulantu?-Ja u! - ree ovjek i naredi mlitavo: - Zakljuajte vrata, ljudi!

Nitko ne odgovori. On poe s Finnewackerom u dvoriteNigdje nije gorjelo svjetlo. Unato mraku, Finnewacker uoi njegovuplavu uniformu i in kaplara.-Ovamo, stariji narednie -ree kaplar.-Jesi ti ti na strai? - upita Finnewacker dok su se pribliavali istonimzidinama putem poploenim grubo tesanim kamenom.-Jesam!-Ime?-Jefferson!-Kaplar Jefferson?-Jest.-Javi mi se ujutro poslije prozivke. Iskoristi ostatak noi razmiljajui otome kako to da niste spazili Ricca i mene dok sam etvrt sata stajao predvratima nosei ranjenog druga na leima i ekao da otvorite.Kaplar Jefferson ne prozbori ni rijei, ali je produio korak. Zakuca navrata ambulante, ali se nitko ne pojavi. Zakuca snanije.-Makni se! - razdraeno e Finnewacker.

Udari snano nogom u vrata i ue.-Svjetlo! - zaurla.


16/61


16

Kaplar hitro kresne ibicu i upali njome svjetiljku to je visjela iznadvrata. Pred Finnewackerom se otvore druga vrata i na njima se na slabomsvjetlu ukau dvaje pospane spodobe.-Donosim ranjenog ovjeka -mrko e Finnewacker. - Brzo ljudi,

probudite bolniara!-Odmah! - povikne kaplar Jefferson i otvori lijevo krilo vrata.-to buljite? - povikne Finnewacker kanjenicima. - Pomozite mi okoranjenika, nosio sam ga trideset kilometara kroz pustinju. Stavite ga nakrevet i pobrinite se za njega. Upalite najprije svjetlo!Ponovo kresne ibica. Kanjenici su spavali u ambulanti u kojoj se

nalazilo 5 kreveta. urno skinue onesvijetenoga kaplara sFinnewackerovih lea i poloie ga u krevet.

Finnewacker se outi laganim poput pera.Kaplar Jefferson se pojavi na vratima.-Ne mogu probuditi bolniara, stariji narednie.Finnewacker odgurne kaplara, skine svjetiljku iznad vrata i stupi uprostoriju u koju je kaplar maloprije uao. Zapuhne ga smrad viskija.Bolniar je potpuno obuen leao na krevetu i hrkao kao medvjed.Finnewacker priblii svjetiljku njegovu licu.-Pijan kao takor! Vode! - zaurla. - Vode!Bolniar, po inu narednik, ne pomakne se.Finnewackerje ekao motrei na vrata.-Brzo! - zaurla.Pojavi se jedan od osuenika nosei vedro vode.-Gospodine?Finnnewacker se razbjesni.-Gospodine? ali se? Zar tako izgledam? Ja sam stariji narednikFinnewacker i tako me oslovljavaj!-U redu, gosp... stariji narednie Finnewacker! - mucajui e osuenik,

stane kraj bolniareva kreveta i izlije mu vedro vode u lice.Finnewackeru se na trenutak priini da se bolniar zadovoljno iskezio.Voda mu je oblila lice, smoila krevet i kapajui stvorila lokvu na podu.Bolniar se zagrcne. Kanjenik se malo udalji i ostane ondje mirno stajati.Bolniar opsuje kao koija. Pokretom ruke Finnewacker udaljikanjenike, priblii se krevetu i zgrabi bolniara za ovratnik.-Prestani psovati prokletnie! Doveo sam ranjenika. Jesi li to napokonshvatio ili je potrebno jo jedno vedro vode?-Tko si ti?


17/61


17

-Zovem se Finnewacker! Ja sam novi stariji narednik. uj i ovo: ako se jojednom pojavim s ranjenim drugom, a ti bude pijan kao danas, nee sevie maknuti odavde! Na posao!Bolniar ga je bijesno promatrao, ali je posluao. Ustao je s kreveta i

zateturao prema vratima.-I da nisi pogrijeio! - zaprijeti Finnewacker i poe za njim. U predvorjuse nalazio straar. Kaplar se ukoio u stavu mirno kad Finnewackerproe kraj njega.Kanjenici se udalje. Skinuli su Riccu izme i polegli ga na trbuh. Lea sumu bila krvava.Bolniar prie krevetu i nagne se nad ranjenka. Bio je tako pijan da nijeprepoznao kaplara.

Finnewackerje gledao prema vratima. Straar je stajao na pragu izvecnuo mamuzama.-Zar mu je danas roendan? -upita Finnewacker.-Nije!-A zato je onda tako pijan?-Nemam pojma, narednie. Finnnewacker se obrati kanjenicima koji suukoeno stajali kraj kreveta:-Razumije li se netko u to?-Da, stariji narednie. Ja sam bio bolniar.

-Onda se pomakni i uini neto! Poni ve jednom! Valjda vidi da ovajnije sposoban!Kanjenici poee odmah istiti kaplarove rane. Bolniar je stajao krajnjih klatei se i promatrajui Finnewackera.-Zar si moda doao da napravi red? - gunao je nerazgovjetno.Finnewacker se odmakne.-Zavei! Gubi se u svoju sobu! Sutra ujutro nakon prozivke doi e nared!-Ovdje u Aldamu, odgovoram sam samo kapetanu! - mrmljao je.-Jeffersone, odvedi ga u krevet! - ree Finnewacker promatrajui kakokanjenici rade.-Ovo nije rana od metka, stariji narednie - ree kanjenik koji je dodolaska u Fort Aldamo i sam bio bolniar.-Apaka strijela!-Duboka rana!-Ako ga spasi, bit u ti zahvalan! - ree Finnewacker. - Doi u opetsutra ujutro.

Izie odmahnuvi rukom na pozdrav kanjenicima.Straar izie iz bolniareve sobe i objesi svjetiljku na avao.


18/61


18

-Potrebno mi je vedro vode! -ree Finnewacker uzevi eir. -Vedvadeset sati nisam nita pio.Straar otvori druga vrata, kresne ibicu i ue u skladite. Finnewackerodloi eir i opasa na stolicu, skine bluzu i odgurne straara koji je htio

uliti vode u vedro. Istrgne mu vr iz ruke i poe piti dugim gutljajima.Ostatak vode prolije si na glavu.-Kako to godi, ovjee! - nasmije se poskakujui u lokvi vode.-Zabiljei u dnevnik kad smo stigli. Ne misli valjda da bih se tebi,kaplare, morao javiti na slubu. Kad ustaje kapetan?Uzme jedan od runika sa stola i istrlja se njime.-Kako kad - ree kaplar izbjegavajui odgovor. - Ponekad spava dopodneva.

-

Ne tie me se! Probudit e me pola sata prije svih. Kad je zbor?-Takoer kako kad!-ini se da se ovdje nita ne dogaa u pravo vrijeme! - promrmljaFinnewacker oblaei bluzu. - Ali samo jo sutra do est sati! Tada jebuenje, a u pola sedam zahtijevam izvjetaj najvieg podoficira ilinajstarijeg vojnika u eti. A kad neto kaem, onda tako i mislim. Pokaimi moju sobu.Kaplar ugasi svjetiljku i krene prvi.U predvorju je Finnewacker ponovo zatrai.

-Uzmi je, ne elim slomiti vrat.-Ako elite ustati pola sata prije ostalih, stariji narednie, onda bistetrebali...-Ne tie te se! - prekine Finnewacker kaplara. - Osim toga moe migovoriti ti. To nee nakoditi mom ugledu.Krenue dvoritem do spavaonica i straar otvori neka vrata, pa spustisvjetiljku na stol.-Kljuje s unutranje strane, stariji narednie. Tako je propisano.-Znam! - odbrusi Finnewacker i baci eir i opasa na stol. -Donesi miodmah i doruak kad me probudi.-Pola sata prije buenja nema nikoga u kuhinji.Finnewacker ga zauen pogleda.-to? Zar doruak nije na vrijeme?-Doruak je u osam.

-Probudit e osoblje kuhinje u 5 sati. Doruak e se dijeliti u vremenuod buenja do zbora. Kad se eta postrojila, bit e ve sita. I bolje je dabude! Donesi mi sapun i britvu. Moje su stvari ostale u pustinji.-Odmah, stariji narednie!


19/61


19

-To bi bilo sve!Straar krene prema vratima, pozdravi i izie.Finnewacker samo kimne glavom.

IV

Tono u pola sedam eta je bila postrojena.Stariji narednik Finnewacker promatrao je s prozora svoje sobe tupredstavu, umiven, obrijan i u istoj, oetkanoj uniformi. Ve je posjetiokaplara Ricca.Desetak minuta inilo mu se da promatra predstavu, a onda se onapretvorila u lakrdiju.

Priekao je jo pet minuta i zatim iziao.-Bre, bre! - vikao je mali, kovravi narednik, koji je zapovijedao etom.Kanjenici su u sivilu jutra jo pristizali iz svojih spavaonica, a iza leastarijeg narednika Finnewackera urili su posljednji oficiri na zbornomjesto.Finnewacker je stajao nedaleko od njih ruku prekrienih na leima.Ugleda Jeffersona i krene mu u susret.-Da li se velevani gospodin ve uspio probuditi? - upita straara.-Nije, stariji narednie!

-to je zapovijedio?-Probudit e ga njegov posilni.-Aha, njegov posilni. Tko je?-Jo spava. Jedan od kanjenika. On kree na spavanje poslijezapovjednika i ustaje neposredno prije njega. Po izriitoj zapovijedikapetana.-Tu se onda nita ne moe uiniti! Zapovijed je zapovijed. Ne bi li ipakmogao iznimno upitati toga prezaposlenog momka kad treba probuditiuvaenog gospodina?-Mogao bih.Finnewacker podigne glas.-Onda to i uini!Kaplar salutira i pohita prema spavaonicama kanjenika.-eta mirno! - vikao je mali, kovravi narednik.Finnewacker pogleda na svoj stari srebrni sat i krene u susret straaru.-Kapetan ne eli da ga danas uope budi, stariji narednie!Tu se nita na da uiniti! Straar pozdravi i ode prema straarnici.

-Pogled pravo! - vikao je mali narednik. - eta, pozdrav lijevo!


20/61


20

Narednik se brzim korakom uputi prema njemu. Nizak i kovrave kose,mogao je imati oko pedeset godina. Isprsi se pred Finnewackerom iodluno salutira.-Stariji narednie, javljam da je eta postrojena!

Finnewacker se i ne pomakne. Bezizraajno je promatrao malognarednika, koji je stajao u stavu mirno zbunjeno trepui.-Ba lijepo, narednie! A brojno stanje?Narednik spusti ruku i zacrveni se.-Odmah e se pobrojati!-Pusti! Danas u ti jo progledati kroz prste. - Finnewacker izvadi sat. -Niste ba postigli rekord. Sino sam izriito naredio deurnom da etabude postrojena u pola sedam. Ovo e ostati rekord za sva vremena. Prije

e se sruiti zidovi tvrave nego to se to ponovi!Narednik se ustro okrene prema krilu gdje su se nalazili oficiri.Finnewacker prie nekoliko koraka i prekrii ruke na leima.-Dobro jutro, eto!-Dobro jutro, stariji narednie! - zauje se sa svih strana neujednaeno imlitavo.-ini se da ste slabanih plua, zar ne? - Isprsi se i zaurla: -Dobro jutro,eto!-Dobro jutro, stariji narednie! - zagrmjee.

-eta voljno!Zaulo se tapkanje kao na konjskim trkama.-Mirno! - povie Finnewacker i pogledom obuhvati etu.-Mirno! Voljno! Finnewacker krene lijevo.-Natjerat u vas odmah da se penjete i sputate po zidinama sve dokvam voda ne zakuha u stranjicama! eta mirno! Voljno!-To jo nije sve, ljudi! Zapamtite da ne smije biti greaka. Ili emodrugaije.Odstupi korak i salutira.-Ja sam stariji narednik Finnewacker.Spusti ruku, krene prema desnom krilu i zapone smotru. Zaustavi sepred prvim kanjenikom i zaurla:-Koga pogledam, neka se smjesta isprsi!Hitro krene naprijed, a zvuk udaraca petom o petu bila je glazba zanjegove ui.-Bolesni, istupite desno! Nije vjerovao svojim oima.Kakva je to bila trka! Priekao je dok ih se nije skupilo tucet i krenuo

dalje. Pohitao je k etvrtom redu, predomislio se i stao pred etu papozvao rukom kovravog narednika.


21/61


21

- Narednik Fitzgerald, javljam se!-to je na dnevnom redu?-Nemamo dnevnog reda!-A to bi eta morala raditi?

-Ako kapetan ne naredi drugaije, planirao sam ienje.Finnewacker je promatrao poploanu stazu pod svojim izmama.-Vrlo razumno. Zbilja vrlo razumno. inite li to moda, svaki drugi dan?S ove bi se kaldrme moglo jesti, ovjee!Udaljio se od narednika i uputio se prema onima koji su se prijavili kaobolesni.-to je tebi, sinko?-Osjeam se slabo i jadno, sigurno imam groznicu!

Pristupi slijedeem.-Imam iste simptome!-Kod mene su to plua!-Proljev - ve danima! Finnewacker suosjeajno kimne i produi.-Mene boli zub. Finnewacker pogleda sljedeeg.-Teak proljev - slaba hrana, stariji narednie!Finnewacker kimne i nastavi koraati.-eludac, stariji narednie Finnewacker! Loa hrana.-Ikod mene!Samo je to sluao. I opet isto.-Boli li i tebe eludac? - upita posljednjeg.-Da, stariji narednie. I mene boli eludac. Ve danima.Finnewacker se udalji.-Cijela horda natrag u stroj, trkom!Ljudi pohitae. Finnewacker opet stupi pred etu.-Danas u vam, ljudi jo progledati kroz prste! - povikne glasno. - Ali tkosutra bude bolestan i nema bistru glavu, taj e trati oko tvrave dok nepadne na gubicu i zbilja se ne razboli! eta mirno! Nadesno! Naprijedmar!Oko dvadesetak ljudi u plavim uniformama stupalo je pred jedva stotinukanjenika u sivom.-Lijevo, dva, tri etiri, lijevo! -vikao je Finnewacker. Lijevo, lijevo, lijevo!Stupali su do zapadnih zidina gdje se nalazila kuhinja.-Na lijevo, mar! - komandirao je Finnewacker.-Lijevo, lijevo, lijevo, dva, tri, etiri! - vikao je. Okret! elom! Lijevo,lijevo, lijevo, dva, tri, etiri, lijevo! - Isprui prste! Prsa van! Pjesmu!

Desni elnik morao je izabrati i uskladiti pjesmu.-Pjesmu o ednoj Heleni! - povie visoki narednik i pone pjevati.


22/61


22

-Tri, etiri! - nareivao je Finnewacker.Unutranje je dvorite bilo dugo 150 metara od istonog zida do kuhinjena zapadu, a ezdeset metara dijelilo je spavaonice kanjenika nasjevernoj strani od ulaza. Ta je povrina bila poploena netesanim

kamenom, i to je Finnevvackeru bilo dovoljno da izmori etu.Tjerao ih je uzdu i poprijeko, naprijed i nazad, lijevo i desno, stupali suu dvoredima po trojica, jurili su paradnim korakom tamo-amo dok nisushvatili da grubi stariji narednik Finnewacker ne zna za milost i da si

jedino mogu pomoi ako se srue mrtvi od umora, to su zaista i bili.Osjeali su da novi vjetar pue prostorima stare panjolske utvrde, a tonije bio samo vjetar to donosi neto novo ve vjetar fanatika koji se elidokazati. Odsad e stalno biti prisutan i uspjet e samo onaj tko svojim

radom zaslui milost starijeg narednika.Dva sata bilo je potrebno starijem naredniku da im to objasni, poevi odnarednika do posljednjeg osuenika.Pravio se da ne vidi bijesne poglede i da ne uje kroz zube procijeenekletve i opomene. To mu je i te kako bilo poznato! Znao je da e to trajationoliko dugo koliko budu imali snage. Zapovijedajui: Pokrij se,naprijed, trkom, lezi! - tjerao ih je sve dok nisu shvatili da e tom muenjubiti kraj tek kad se potrude da mu ugode.Finnewackerovo je oko bilo izvjebano da osjeti promjene. Promijenio je

boju glasa, govorio smireno i gotovo oinski:- No, hajde, zato niste odmah tako postupali? Znao sam da vi to moete.Tako se radi, ljudi!Kad je napokon naredio da stanu, iscrpljeni i oznojeni, odahnuli su.Finnewacker stupi pred njih aka stisnutih na bokovima.-Evo, ljudi, sad smo se upoznali! - rekao je. - Nije moja zasluga ili krivnjato je to bilo na ovakav nain. Kad se ubudue naredi zbor, ne smije proivie od tri minute od prvog zviduka do smotre. Inae e biti karnevala,ne zvao se ja stariji narednik Finnewacker. Na redu je ienje kruga.Vratit u se za jedan sat. uvajte se ako sve ne bude blistalo! Kadzapovjedim: na posao! hou vas vidjeti kako trite. Vrijeme ljenarenja uAldamu je prolo. Kretat ete se hitro, bez obzira da li je smotra ili moratena zahod. Jasno?-Jasno, stariji narednie! - zagrmjee ljudi.Finnewacker se zadovoljno nasmijei, krene korak natrag i isprsi se.-Kanjenici - na ienje kruga! - zaurla.Kako li su samo odjurili!

Finnewacker se uputi oficirima i podoficirima koji su bili u slubi.


23/61


23

-Neka svatko pripazi na svoju jedinicu. Ubudue neete raportiratipojedinano. elim vidjeti svakog uz svoje momke. Fitzgerald, koja jetvoja dunost? Mali kovravi narednik se ispravi.-Zapovijedam prvim vodom. Finnewacker kimne.

-Do sad. Imenujem te voom jedinice za posebne zadatke i time mojimzamjenikom. Tko e preuzeti prvi vod, rijeit emo veeras na veselijinain, kad budem ja preuzeo duost. Warrenton, tko je to?-Ovdje! - vikne neki krupniji narednik.-Rekao mi je kaplar Ricco da si ti zaduen za skladite i da se kod tebemoe kupiti viski.-Da, stariji narednie!-Onda za veeras naruujem sanduk viskija. Ima li toliko u skladitu?

-

Imam, stariji narednie! -bubne Warrenton, a ljudi se veselo nasmiju.Finnewacker se uozbilji.-Vratimo se dunostima!-Zapovjednici! Mirno! Odstup!Ljudi u plavim uniformama se hitro okrenu, istupe tri koraka naprijed ipojure k svojim jedinicama.Samo je narednik Fitzgerald ostao stajati.Finnewacker se nasmijulji.-ali li se na moju odluku?

-uj me, ti, lulo! - zagrmi Finnewacker dobroudno. - Ne podnosim dami se na pitanje odgovara protupitanjem. Primi to na znanje, pa emo sesigurno slagati.-U redu, stariji narednie!-Poi sa mnom! Finnewacker se okrene. Pred njim je stajao kaplar

Jefferson i salutirao.-Rekli ste neka se javim poslije smotre, stariji narednie!-Da, ti, podmuklice! - ree Finnewacker i stisne ake. - to u s tobom?Noas si zaradio najmanje etrnaest dana tamnice, je li ti jasno?-Da, stariji narednie! Finnewacker se obrati Fitzgeraldu.-Noas sam etvrt sata svom snagom lupao na vrata prije nego to me senetko udostojio opaziti. To je ve previe. - Pogleda Jeffersona. - Kad jesmjena strae?-Svakih pola sata, stariji narednie!-Koliko konja ima u tvravi?-Osam!Finnewacker kimne.

-Bit u milostiv. Tridesetak kilometara od tvrave lei konj kaplara Riccai moj. Poslije smjene strae uzmi etiri ovjeka po svom izboru, osedlajte


24/61


24

konje i otiite po naa sedla i naprtnjae. U mojoj je i sanduk cigara.uvajte se ako neto nestane! Jasno?-Jasno, stariji narednie!-Javi se prije nego to krenete! Finnewacker se zaputi prema

ambulanti. Narednik Fitzgerald ga je pratio u stopu.Kakva li je samo ivahnost vladala tamo. Pet je kanjenika istilo podove.Bolniar je ugledao Finnewackera, otvorio je vrata i zaurlao:-Panja!Finnewacker ue s Fitzgeraldom i pozdravi.-Stariji narednie, javljam da su u ambulanti pet bolesnika, jedanranjenik i dva bolniara, sa mnom kao deurnim i pet kanjenika naienju prostorija.

-

To mi se ve vie svia! - nasmijeio se Finnewacker. - Hvala!-elio bih se ispriati za sino...-Glupost! Ne volim opere! -prekine ga Finnewacker. - Bilo pa prolo. Aliako se to jednom jo dogodi, jao tebi! Jasno!Bolniar salutira.-Jasno, stariji narednie!-Nastavi! - ree Finnewacker i uputi se prema kaplaru Riccu, koji je leaou jednoj od dvije prostorije koje su inile ambulantu.Kaplaru je ve bilo bolje. Razmijenie nekoliko rijei i Finnewacker se

udalji u drugu prostoriju u kojoj su na pet kreveta leali navodnibolesnici. Poe od kreveta do kreveta i saslua svakoga.U predsoblju zaustavi bolniara.-elim ih sutra vidjeti zdrave ili u te dati zatvoriti. Od danas vrijedinareenje: lijeenje odobravam izriito ja.

Jasno?-Jasno, stariji narednie!-Ijo jedno nareenje! - nastavi Finnewacker. - Ako u bolnici nemabolesnih ni ranjenih, ti i tvoji bolniari bit ete ujutro na smotri. Tadabolniari nee spavati ovdje, ve u svojim spavaonicama. Jasno?-Jasno, stariji narednie!Finnewacker se uputi prema vratima i hitro izie. Fitzgerald iza njega.-Panja! - povie bolniar.-Nastavite, - ree Finnewacker milostivo preko ramena i krene dvoritemprema kuhinji. Narednik Fitzgerald ubrza korak da bi ga stigao,Kakva je samo ivost vladala u tvravi! Svaki se kutak istio i ureivao, atko se kretao medu nastambama, inio je to treim korakom.


25/61


25

Za kuhinju je bio zaduen narednik Kleiber. Bilo mu je dodijeljeno osamkanjenika. I on je oekivao novoga starijeg narednika i im ga je ugledaobrzo je otvorio vrata.-Stariji narednie, javljam da je ovdje jedan narednik i osmorica

dodijeljenih u kuhinji.Narednik Kleiber salutira i prui mu ruku. Finnewackerje asakoklijevao, a onda prihvati ruku ne elei ga osramotiti pred oimakanjenika.Potom se uputi prema bunaru i zagleda se u mranu, duboku jamu.Na bunaru se nalazio ekrk pomou kojeg se sputao kabao.-Dubok je ezdeset metara! -objasni narednik Kleiber.Finnewacker se uputi prema kotlu.

-

Jelo za kanjenike! - objasni Kleiber.-Daj mi tanjur! - zatrai Finnewacker.-Lonac za zapovjednike je straga na vatri! - ree narednik Kleiber.-Hou kuati ovo! - zagrmi Finnewacker. Jesi li gluh?Narednik Kleiber podigne veliki poklopac i dohvati kutljau.-Tanjur i licu! - zaurla. Jedan od kuhara mu hitroprui tanjur i licu.Kleiber zagrabi juhu znalaki i napuni tanjur.Finnewacker okusi.

-Voda i sol!Kleiber slegne ramenima.-Od toga nitko nee biti sit! -zapjeni se Finnewacker.-Vie im ne moemo priutiti!-ispriavao se narednik Kleiber.-Koliinu opskrbe odreuje puk. Ja javljam samo broj osoba, i to je sve!-Ovaj napoj nee davati! -ree Finnewacker. - Dodat e graha i slanine ito poteno! To je nareenje!-Ali, stariji narednie! Kako u to uiniti? Morao bih za slijedeesljedovanje prijaviti dvostruki broj ljudi.-To e i uiniti!-Morat ete potpisati, stariji narednie! - uzrujao se kuhar. -Umijesto stodvadeset, dvjesta etrdeset ljudi.-Potpisat u! - zaurla Finnewacker. - Ovakva se juha vie nee sluiti! To

je nareenje! Ljudi naporno rade i imaju pravo na pristojnu ishranu.Kakva vodica! Ne dolazi u obzir! Jo jedno nareenje, Kleiber. Cijelatvrava, i oficiri, i vojnici, i kanjenici, jest e iz istog lonca. Pa mi smo u

vojsci! I ljudi koji obavljaju poslove u sivim odijelima jo pripadaju vojsci.Ishrana mora biti odgovarajua ili u vam ja pokazati! Jasno?


26/61


26

-Jasno, stariji narednie! Finnewacker izjuri napolje, aFitzgerald za njim.-Stariji narednie, pa ne moete potpisati za dvostruki broj ljudi!Finnewacker stane i kiselo se nasmijei.

-Da se nee usrati u gae?! Preuzimam odgovornost. Ne boj se. Bio sams komandantom puka u ratu. Napio me kao svinju da bih preuzeokomandu u Aldamu. Pristao sam. Ali samo pod uvjetom da radim nasvoj nain. Pukovnik Brooks mi je to obeao. Shvaa li?-Da! Ali...-Nema ali! - obrecne se Finnewacker. - Ljudi moraju imati pristojnuishranu i nikako drugaije. Kad u kolovozu budem predavao izvjetaj uCamp Liowellu, objasnit u to Brooksu. A sad zavei!

Krenue prema ulaznim vratima. Upravo je bila smjena strae.-Smjena - mirno! - zapovijedi kaplar. - Na pozdrav - desno! Jedan kaplari dvanaest kanjenika u smjeni.-Pogled udesno, lijenino! -grubo e Finnewacker. - Gdje postoji takoneto? U vojnim knjigama pie jasno i glasno. Mora se znati na koju sestranu kod pozdravljanja okreu glave! Shvaa li?-Da, stariji narednie! - promuca kaplar. - ovjee! To si morao nauitikao regrut. Kako to da ne zna? Ba me zanima - nastavi Finnewacker istupi pred njih. - Nova straa, mirno! - naredi i prihvati se pregledavanja

uniformi i karabina, provjeravajui nisu li puke nabijene. Municija seuvala pod kljuem i mogla se podijeliti vojnicima samo u sluajuuzbune. Iznimku je inio samo straar na tornju, koji je pucnjem mogaoupozoriti na opasnost. Municija se predavala od smjene do smjene istraareva je bila dunost da to provjeri.Nova straa pristupi i rasporedi se na toranj, zidine i vrata, a kaplar

Jefferson odvede svoju desetinu prema njihovim spavaonicama.Fitzgerald se priblii jarbolu i puhne u zvidaljku.-ienje kruga zavreno! - povie gromkim glasom. - Odstupi!Finnewacker to iskoristi da razgleda tvravu. Poeo je od oficirskihnastambi to su se nalazile izmeu ulaznih vrata i istonih zidina. Kodistonih je zidina bila i ambulanta. Duge su zidine bile gole, izuzevdvokatne okrugle zgrade u kutu izmeu istonih i sjevernih zidina, niskekamene stube vodile su du zidina u gornji kat zgrade koji se nijeupotrebljavao. U donjoj prostoriji nalazilo se skladite oruja i municije.Na vanjskoj strani nalazili su se otvori za golube-pismonoe, za koje jebio zaduen jedan od narednika.

Finnewackerje svuda gurao nos i nita nije promaklo njegovu kritinomoku.


27/61


27

Na sjevernom krilu nalazile su se spavaonice vojnika. eta se sastojala odetiri voda i svaka je imala svoje spavaonice, koje su se sastojale odpredsoblja za uvanje oruja i od jedne velike prostorije u kojoj su se slijeve i desne strane nalazili kreveti na kat i po jedan ormar za svakog

ovjeka. U sredini prostorije stajali su stol i stolci. Na prednjoj strani blizuvrata veliki je prozor gledao na grubo poploeno dvorite, na juno kriloi ulazna vrata.Dok je Finnewacker u pratnji Fitzgeralda pregledavao prostorije, pojavise Jefferson. Lako je meu kaplarima naao etiri dobrovoljca koji su bilipripravni odjahati s njim u pustinju. To je znailo promjenu. Vojnici sustajali na izlazu tvrave.Finnewacker im je opisao put i dodao:

-

Pourite da se vratite u tvravu prije mraka. Oprez je majka mudrosti!Ako vas putem presretnu crvenokoci ili razbojnici, vratite se trkom uAldamo.-Na zapovijed, stariji narednie! - odgovori kaplar Jefferson,salutira i vrati se drugovima.Finnewacker i Fitzgerald nastavie razgledavanje. urili su od nastambedo nastambe. Sve se odvijalo na isti nain. Najstariji u sobi predavao jeraport dok su ljudi stajali kraj svojih ormara, a Finnewacker bi ihznatieljno promatrao kako bi im zapamtio lica.

Uz spavaonice nalazili su se konjunica i zahodi, te kuhinja s bunarom, ado nje skladite u kojem je carevao narednik Warrenton. Na junom sekrilu protezala tamnica, a do nje zgrada zapovjednitva sve do ulaznihvrata. Kad je praen narednikom Fitzgeraldom uao u u zapovjednitvo,ponadao se da e napokon sresti kapetana Sayera i javiti mu se.Ali komandanta jo nije bilo u slubi.Zapovjednitvo se sastojalo od jedne velike prostorije u ijem je prednjemdijelu stajao dugaki stol s dvadeset stolaca. U pozadini se nalaziokomandantov pisai stol, a iza njega dugaak ormar.U zapovjednitvu se s desne strane nalazila kancelarija u koju se mogloui i s dvorine strane.- eta moe na ruak! - ree Fitzgeraldu, koji pohita da proslijedinareenje.Finnewacker prie pisaem stolu kapetana Sayera, na kojem su senalazila samo tintarnica i kutija s olovkama. I to je bilo sve! U ormaru suse nalazili dosjei kanjenika, knjige propisa, vojne odredbe i mape.Fitzgerald se vrati.

-Prilino oskudno - ree Finnewacker. - Za ovim stolom ve dugo nitkonije radio. Uzalud traim raspored zaduenja.


28/61


28

-Nemamo ga!-Onda emo ga nakon ruka sastaviti - ree Finnewacker.U jednom uglu ugleda mali ormar, prie mu i otvori ga.-Zaboga! - povie narednik Fitzgerald. To je Sayerova svetinja!

Finnewacker se nije obazirao na primjedbu ve izvadi zastavu iz ormara.-Poludjet u! - procijedi hropui Fitzgerald.Finnewacker zatvori ormar i baci zastavu na dugaki stol.-To sam i mislio! Kakav je ovjek taj kapetan? Opija li se?-Ne vie od ostalih - odgovori Fitzgerald. - Ostavlja nas sve na miru.udim se da se jo nije razbjesnio.-Idemo na ruak, pa emo poslije napraviti plan rada.

V

Kaplar Jefferson zaustavi se i sjae. Strvine konja leale su u pijeskumedu velikim kaktusima. Leinari, naas otjerani pojavom ljudi, kruilisu nebeskim plavetnilom.Sjahae i ostali. Kaplari pomognu Jeffersonu da skine sedla inatovari ih s ostalim stvarima na tovarnog konja.Mrtvi Apai su nestali. Oni koji su se pobrinuli za njih, nisu ni dirnulinaprtnjae, i depove sedla.

Kaplar Cohen se zaudi.-Ne razumijem! - ree drugovima. - Apai inae sve smatraju korisnim. -Stisnutih aka ogleda se ispitivaki.-Vrag e znati da li su to uope bili Apai - odgovori Jefferson. -Ricco se uto ne razumije, a ni novajlija ba nema mnogo pojma. Vratimo se!-Ne mogu se oteti dojmu da nas netko promatra - ree kaplar Cohen.-Uzjaimo! - povie Jefferson. - Poimo ili emo prekasno stii naFinnewackerovu zabavu u ast dolaska.Mukarci uzjahae konje. Kaskali su jedan uz drugog. Kaplar Willard jevodio tovarnoga konja. Jahali su podalje od breuljka i stijena kako ne binepanjom dospijeli u opasnost. Pred njima se pruala iroka, otvorenapustinja, koju je uski zeleni pojas dijelio od tvraveAldamo, koju jo nisumogli vidjeti.Trebalo im je vie od dva sata da zaobiu masiv i ugledaju Aldamo izeleno-sivi pojas.Prema nepisanim zakonima pustinje i na ovako kratki put ponijeli suzalihu vode. Nikad se ne moe predvidjeti to se moe dogoditi pri

susretu s nekim tko nije prijateljski raspoloen.


29/61


29

Zaustavie se na trenutak da se napiju i sjau da protegnu noge. Iako supripadali konjici, rijetko su imali prilike osedlati konje. Otkako slue uFort Aldamu, nisu tako daleko izjahali.Ostatak vode izliju u eire i prue konjima da piju. Zatim pou do

tovanoga konja da napune uturice vodom iz mjeine. Kozja je mjeinadivno zadravala svjeinu vode. Obilno se napivi, postajali su jo nekovrijeme razgovarajui o veeranjem slavlju. Namjeravali su natjeratistarijeg narednika da duboko posegne u dep.Kad su opet uzjahali, zapazie neznatan oblai praine to se pribliavaos juga iznad niskog raslinja.-To zacijelo nisu antilope -ree Cohen i pogleda kroz dvogled, ali nespazi nita vie nego bi mogao prostim okom. Willard uze karabin i

napuni ga.-Pametan ovjek ne bi mogao ni pomisliti da su to antilope - ree.-Crvenokoci nisu - ree kaplar Boulder i takoer se mai karabina.Uinie to i ostali.-Jaimo dalje! - ree Jefferson. - Kad nas momci budu ugledali, moda sepovuku.

Jahali su najkraim putem uz grmlje.Tvrava Aldamo leala je nabreuljku obasjana suncem. Petorici kaplarabilo je jasno da ih ne mogu opaziti iz straarnice na tornju ili sa zidina.

ak ni uz pomo dvogleda.Iznenada se oblai praine slegne i nestane.Cohen iskosa pogleda Jeffersona.-Kako bi bilo da se povuemo?-Nas je petorica - ree Jefferson grubo se nasmijavi.

Jahali su utke s karabinima u ruci, pribliavajui se grmovitom terenu.Uska ih je staza prisiljavala da jau jedan iza drugoga. Suhe su stabljikeutale pri svakom daku vjetra.

Jefferson je jahao na elu, a na zaelju kaplar Salzer, malen, mrzovoljanovjek, koji je posljednji doao u Aldamo. Ispred njega je jahao Willard,koji odjednom krikne.-Salzer je pao! - uzvikne zaprepateno. Zaustavi konja i uhvati karabinobjema rukama.-Natrag, brzo! - povie nervozno Jefferson. - Natrag!Potjerae konje. U tom se asu zauje pucanj i Jeffersonov se konj srui.

Jefferson se hitro baci u stranu. Ostali preplaeno stanu.-Sjaite! - povie Jefferson. Vojnici posluae i zaklone se

sagnuti iza konja, napeto promatrajui teren obrastao grmljem. Nitko odnjih ne ugleda nita i ne zapazi neki pokret.


30/61


30

Willarda je guilo u grlu. Napeto je promatrao okolicu ne bi li negdjeugledao Salzera.

Jefferson mu prie s otkoenim karabinom o boku.-Jesi li to vidio? - upita tiho. Willard odmahne glavom.

-Salzer odjednom nije vie jahao iza mene.-Opkolili su nas, Jeffersone -promrmlja kaplar Boulder.Odjednom zauju jezovit smijeh. Preplaeno se pogledae i hitro okrenu,ali nisu mogli ustanoviti odakle dolazi smijeh, koji je ubrzo utihnuo.-Amigos, opkoljeni ste! -zauje se piskutavi glas.-Predajte se!-Meksikanci! - procijedi Willard.-Sveite konje i povucite se u zaklon - naredi kaplar Jefferson. - Neka

priu, pasji sinovi.Vojnici svezae konje da ne pobjegnu i kleknu oekujui napadMeksikanaca.-Priekajte! - prozbori Jefferson. - Pustite ih da se priblie da vidimokoliko ih je.Meksikanci se ne pokazae. Odjednom se zauje Salzerov glas.-Jeffersone, uhvatili su me! Predajte se ili e me ubiti! etvorica seuplaeno pogledae.-Prokletstvo! - procijedi Willard kroz zube. - Kurvini sinovi!

Cohen pokae prema jugu.-Salzer se mora nalaziti u ovom smjeru - ree tiho.-Onda naprijed! - proape Jefferson. - Za mnom!-A konji? Hoe li tim propalicama ostaviti konje? - upita Boulder.-Do tvrave moemo i pjeice-procijedi Jefferson razdraeno.-Vano je da se vratimo sa Salzerom.Nitko ne prozbori ni rijei. uljajui se, pooe za Jeffersonom sotkoenim karabinima.Grmlje se prorijedi i ni deset koraka od njih ugledae odjednom kaplaraSalzera. Iza njega je stajao visoki, grubi mukarac bez eira, lica zarasla ubradu. Njegova neuredna, masna kosa, bila je svezana crvenom vrpcom.U prvi as nisu mogli razaznati da li je to bijelac, crvenokoac ili Crnac,Amerikanac ili Meksikanac.U lijevoj je ruci drao revolver uperen u Salzera, a u desnoj maetu, ijase otrica presijavala na suncu.-Bacite oruje ili u vaem prijatelju prosvirati lubanju! -povie glasno.

Salzerov je pogled bio ukoen od uasa. Od straha i nije trepnuo.


31/61


31

Bilo je kasno da neto poduzmu. Nalazili su se u stupici. U njih je biloupereno dvadeset puaka.

Jefferson prvi baci karabin. Ostali su slijedili njegov primjer jedan zadrugim.

Jefferson se uspravi i digne ruke uvis.-Tko si ti? to to znai? - upita drhtavim glasom.Ne dobije odgovora. Napadai im prioe i svezae im ruke na leima.Salzer dobije udarac u zatiljak i zatetura prema Jeffersonu. Njegove suruke ve bile svezane.-Tko su ovi? - upita Jefferson.-Komanerosi! - odgovori Salzer mrtvaki blijed.Vezae ih jednoga uz drugog i onda krenue na jug. uvari su ih gonili

psovkama i udarcima aka.Ugledae visokog mukarca koji je jahao Salzerova konja. Nije bioMeksikanac. Odavala je to njegova odjea. Prije je liio na Teksaanina.On je bio gazda i izdavao je nareenja odlunim glasom. Njegovi subanditi bili svih boja koe. ak je i jedan Kinez bio meu njima.-Sad smo nagrabusili - ree Willard koraajui iza Jeffersona. - uo sesamo jedan pucanj, koji u Aldamu sigurno nisu uli.

Jefferson je psovao, iako je znao da im to nee pomoi.Samo je nekoliko razbojnika posjedovalo konje, pa je to za njih bio bogat

plijen. Neki su jahali pred njima sjajnih oiju i nasmijeenih lica.Cohen je iao posljednji, neprestano se ogledavajui. Nije se moglo nipomisliti na bijeg.

VI

Finnewacker i mali, kovravi narednik zamiljeno su sjedili uzapovjednitvu zadubljeni u plan rada.-To jo nije sve! - ree Finnewacker razdraeno i ustane. Obino sesluimo ljudima kad treba istiti oruje, kasarnu ili za krpanje. Zaboga,ipak je to kazneni bataljon! Momke treba drati na uzdi i svakodnevno ihpodsjeati zato su ovdje. Nije sve u vjebanju. ime ste ih dosadzapoljavali?-Niim! - odgovori Fitzgerald. Finnewacker zaklima glavom.-Ljudi se svakodnevno moraju neim baviti. Nekim razumnim poslom.- Udari rukom po planu rada i poe koraati gore-dolje. -To su poslovikoji se i inae moraju obavljati jer se samo po sebi razumiju. Ne svia mi

se to ni najmanje.


32/61


32

-Razmiljali smo ve kako bi bilo da ih pustimo da kopaju velike jarkeispred tvrave, pa da ih onda zatrpavaju.-Nije tako loe! - proguna Finnewacker trljajui zamiljeno bradu. Ipakodmahne glavom. -Besmisleno, Fitzgeralde. To je preglup posao, koji bi

ljude samo natjerao na neposlunost i pobunu. Ali na dobrom smo putu!Ve e mi neto pasti na um. Otvore se vrata i ue kapetan Sayer. Bio jemalen, suhonjav mukarac, neto stariji od Fitzgeraida.-No, napokon! - proguna Finnewacker, uzme eir sa stola i stavi ga naglavu kreui prema kapetanu. Isprsi se i salutira.-Stariji narednik Finnewacker premjeten iz treega konjikog puka.

Javljam se na dunost, sir!Kapetan ga gotovo i ne pogleda. Proe kraj njega i uputi se prema

pisaem stolu. Finnewacker se okrene gledajui za njim.Narednik Fitzgerald je salutirao kad je kapetan proao mimo njega.Kapetan je djelovao umorno. Spustio se na stolicu iza pisaeg stola istavio desnu ruku na stol.-Fitzgeralde, da li smo traili starijeg narednika zu Aldamo? -upitagunajui.-Nismo, sir!Finnewacker prie stolu i stavi isprave o premjetaju pred kapetana.-Moje isprave, sir! Kapetan Sayer ih i ne uze u ruku.

-Kad ste ve ovdje, stariji narednie... - Prvi put doista pogledaFinnewackera. - Pretpostavljam da ste dovoljno iskusni da se samiuvedete u posao. Ili ekate mene?-Ve sam razgledao tvravu u toku dana, sir. Stigao sam sino.-Priekajte vani dok vas ne pozovem!Finnewacker salutira i izie iz zapovjednitva praen Fitzgeraldom.-Doi, jo nisi bio na zidinama. - Nareenje je bilo da priekamo.Fitzgerald odmahne.-im smo zatvorili vrata za sobom, ve nas je zaboravio.-Sluaj, je li on lud? - upita ljutito Finnewacker slijedei Fitzgeraldaprema ulaznoj zgradi. -Rat je ve odavno zavren.-Ne misli on na rat. Poraz kod Little Big Horna mu se stalno vrzma poglavi. Bio je u sedmom konjikom puku.-to!? - Finnewacker e zaueno. - Zar je prisustvovao krvoproliu?-Nije. O tome je i rije. Neposredno prije te bitke bio je premjeten. I sadse smatra pozvanim osvetiti poraz i smrt drugova.Koraali su ispod velikog luka ulazne zgrade prema lijevoj strani do

stuba kojima se stizalo u toranj.Finnewacker zastane pred vratima na prvom katu.


33/61


33

-Zakovana i zakljuana - objasni Fitzgerald.-Zato? Ove prostorije jo mogu posluiti - ree Finnewacker.-U poetku smo ovdje bili smjestili jedan vod. Ali pri svakoj smotri iliuzbuni momci su bili posljednji. Uske su stube! A morali bismo i podove

obnoviti. Odakle nam drvo?Nastavie se penjati. Finnewacker je znatieljno promatrao. - Otkudkamen momcima koji su gradili tvravu? Kakve su to gromade! Zacijelosu je gradili divovi.-Pronali smo kamenolom u brdima na istoku! - objasni Fitzgeraldotvorivi vrata na tornju.Straar prie i salutira.-Pjeak Buchanan na strai! Na dunosti nita novo, stariji narednie.

Finnewacker kimne, zagleda se preko zatitne ograde prema ikari iznadkoje ugleda tanki oblai praine.-Nita novo, ovjee?! - zagrmi. - A ta je ono tamo, glupane? Vidimoblai praine koji ba nije od juer.Kanjenik preplaeno pogleda u tom smjeru.Finnewacker odmahne.-Moe li to ve biti Jefferson? - upita kada mu se Fitzgerald pribliio.Fitzgerald zatrese glavom.-ini mi se da je to krdo antilopa koje grabi za Meksiko.

-Mislio sam da ovdje nema, divljai? - upita zaueno Finnewacker.-U pravilu nema! - odgovori Fitzgerald. - U pravilu ovdje nema nicrvenokoaca. Javi to kapetanu. Smjesta emo pohitati u bitku dasperemo sramotu kod Little Big Horna.-Savladat u se! - promrmlja Finnewacker. - Uvaeni gospodin mi uopenije dopustio da doem do rijei.Fitzgerald ga povede s tornja prema istoku oko tvrave. Finnewacker jebio iznenaen irinom krune zidina. Postojali su zidanizakloni okrenuti prema van i unutra, a u meuprostoru se komotnomogla kretati tri ovjeka jedan do drugog.Na sve etiri strane nalazili su se straari i pozdravie Finnewackera.Na zapadnom krilu zastadoe pred branicima i zagledae se u planinekoje su se nadovezivale na iroku, pjeskovitu ravan.-Jeste li ve bili tamo? - upita Finnewacker.-Ve godinama nismo bili na maru.U Aldamu e se mnogo toga morati promijeniti, pomisli Finnewacker.Kanjenici moraju prije svega imati neku dunost, baviti se neim

razumnim.Nagne se preko zaklona i pogleda dolje.


34/61


34

-Tko odavde padne, lomi vrat! - ree Fitzgerald.Finnewackera nisu zanimale zidine. Tvrava se smjestila na breuljkublagih padina. Padne mu na um kamenolom koji se nalazio na istoku, ubrdima preko puta. Trebalo bi sravniti te proklete padine sa zemljom i

podignuti visoke zidine kako bi se tvrava mogla proiriti.-Vidi li neto neobino? -zapita Fitzgerald.-Ne, samo razmiljam - odgovori Finnewacker. Odoe i zakljuae vratatornja. Sunce je ve bilo zalo. Prve se sjene spustie nad staru panjolskutvravu.Kad su izili iz spremita, prie im narednik Warrenton izstraarnice podignute uz zidine. Pozdravi smijeei se.-Stariji narednie, javljam da su svi oficiri okupljeni kod mene na

proslavu.-Hvala! - Finnewacker salutira smijuljei se i sam. - Dolazim odmah.Fitzgerald i ja moramo jo jedanput kapetanu.-Jo jedanput? - upita Fitzgerald.-elim mu iznijeti plan rada, ako mi uope dozvoli i govoriti, i javiti muda sam petoricu poslao na zadatak. - Zaboravi to! -ree Warrenton. - Bio

je njegov posilni kod mene, uzeo bocu viskija i odnio mu je u sobu. Tamonikoga ne prima.Finnewacker nije mogao vjerovati. Kad je svratio u zapovjednitvo,

kapetan Sayer ve je zaista bio nestao.-No, i taj olako shvaa svoju dunost! - gunao je dok se praenWarrentonom i Fitzgeraldom pribliavao skladitu.Mnogi su kanjenici sjedili pred svojim spavaonicama i razgovarali.-to kapetan neozbiljnije shvaa slubu, to je ivot laki - prosvjedujuie Warrenton.Finnewacker ne ree nita jer nije dijelio njegovo miljenje.-Panja! - povie Warrenton pretjerano revno kad su stupili u skladite.Ljudi u plavim uniformama u Aldamu rasporedie se sjedei nasanducima, vreama, stolicama.Ustanu, pozdrave i nasmijee se ekajui.-Nastavite! - ree Finnewacker bacivi eir izvjebanom kretnjom na

jedan od regala u kojem su bile nagomilane arape.Warrenton mu revno ponudi stolicu, s koje je najprije obrisao prainu.-Hajde ve jedanput, Warrentone! Donesi sanduk! - ree Finnewacker, aneki krupniji narednik ga je ve bio dovukao i otvorio. ae su bilepodeljene. Otvori hitro jednu bocu, prui je Wallowu a sljedeu tutne

Larsenu u ruku.


35/61


35

Boce su ile od ovjeka do ovjeka, ae su bile pune. Warrenton stvori isanduk piva.Finnewacker htjede platiti.-To emo sutra. Ako ne eli bankrotirati, moe, razumije se, dobiti

kredit - odgovori Warrenton i hitro mu dobaci limenku piva.Finnewackeru se Warrenton uini izuzetno poslovnim ovjekom.-Jeste li zadovoljni, ljudi? -upita Warrenton. Odgovori mu agorodobravanja, on podigne au. - Onda nazdravimo naem novom...-Trenutak - prekine ga Finnewacker i ustane. - Budui da sam vas japozvao, mogu prvi govoriti. Pozvao sam vas, da onjuimo jedni druge.Naa je dunost u Aldamu prokleto odgovorna i ovisimo jedni odrugima. Predlaemo da prijeemo na "ti" ne samo veeras uz viski nego

i ubudue. Ali veeras neemo govoriti o poslu ve sutra ujutro prismotri. Nazdravlje, ljudi! ivjeli! Svi ustadoe i ispie ae.-Sad je na meni red - ree Warrenton gromko lupnuvi mamuzama. - Triput hura za naega novog starijeg narednika, koji se pokazao takovelikoduan!-Hura hura, hura! - povikae svi u jedan glas.Sjednu. Isprva se razgovaralo ispod glasa, no uskoro je postalo ivahnije.Ljudi su nazdravljali kucajui se aama i limenkama piva, kleli se navjenu vjernost i drugarstvo lupajui se po ramenima, da bi napokon u

sitne sate poeli pjevati. Pjevali su stare ratne i kaubojske pjesme, urlalijednosmislene kitice o pobonoj Heleni, napajavi se istovremenoviskijem. Druina je bila sretna. Finnewacker nije bio neotporan, a nijehtio zaostajati za drugima.Mnogo je pio i pjevao iz svega glasa. Ustanite i zapjevajte gromko pjesmuo klimavom dimnjaaru, a ostali mu se oduevljeno pridruie.-Dimnjaar to sam ja, tra la la la la!

VII

uvi kucanje na vratima, Finnewacker nije morao razmiljati gdje senalazi. Skoi iz kreveta i otvori vrata.Ugleda straara.-Pola je sata prije buenja, stariji narednie!-Kad se Jefferson vratio?-Jefferson? Nije ni doao.-Prokletstvo, zato me onda nisi ranije probudio? - zagrmi Finnewacker

ljutito. - Istjeraj Fitzgeralda iz kreveta! Neka doe k meni!Zalupi vratima, odjene se, uzme eir u ruku i izjuri iz sobe.


36/61


36

Straari su stajali ukoeno kod ulaznih vratiju tvrave. Nije ih nipogledao ve pohita uza stube.Deurni zauzme stav mirno uvi njegove korake.-Pjeak Haskin na strai, stariji narednie. Na dunosti nita novo.

Razdanilo se. Finnewacker se zahvali i zatrai dvogled. Dok se pribliioogradi, Fitzgerald se ve uspinjao stubama i uskoro pojavio.-Prokletstvo, Fitzgeralde! to li se moglo dogoditi - upita Finnewackerpromuklim glasom kad mu se narednik pribliio.-Svata! Jefferson se ba mogao sjetiti i da ponese goluba pismonou.Finnewacker ga kratko pogleda.-Prokleto smee! - psovao je Fitzgerald. - A ja uope nisam mislio naljude dok smo bili kod Warrentona.

-

Po mraku ionako nismo mogli nita poduzeti - ree Fitzgerald.-Koliko ima konja u konjunici?-Moram provjeriti. Ali ekaj!Momci su sigurno predahnuli, stigla ih je no pa su se ulogorili. Ve e seoni pojaviti. Zar si zato ustao tako rano?-Kojeta! To je moje uobiajeno vrijeme! to misli koliko dugo jomoram ekati?Fitzgerald uzme dvogled i utei stane promatrati. - Vidi li ih? - upitaFinnewacker nestrpljivo.

-Ne vidim! - odgovori Fitzgerald i vrati mu dvogled. -Jo je rano. Momcisigurno spavaju.-Naredio sam Jeffersonu da se pouri i da bude u Aldamu prije mraka, kvragu! Sumnjam da bi se usudio negdje prenoiti.-Moda se konj ozlijedio! -napomene Fitzgerald.-Tko e sa mnom? - upita Finnewacker mrzovoljno. - Tko doneklepoznaje okolicu?-Narednici Ellison i Wallow. Moda i Larsen. Neemo imati vie konja.-Prokleto smee! - Finnewacker se zagleda prema jugoistoku. Ugledaoblaak praine koji je zapazio i veer prije toga. - to misli to je znaiosinonji oblak praine?Finnewacker se ogleda: Fitzgerald je otiao s tornja. Poe za njim izaustavi ga pred konjunicom.U velikoj konjunici nalazila su se etiri konja. Finnewacker se odmahpozabavi njima.-Probudi Wallowa, Ellisona i Larsena! Neka se straar pobrine za hranuu kuhinji. Neto emo pojesti i uzeti zalihe sa sobom.

Fitzgerald se udalji. Finnewacker napoji konje i pone ih sedlati. Dok jedavao konjima hranu, ude Wallow.


37/61


37

-Brzo, brzo ovjee! - povie Finnewacker radei. - Vi lijene kokoi!-Ne moemo raunati s Larsenom, - ree narednik, jo je pospan. Noas

je previe popio.-Pokazat u ja njemu! - zurei Finnewacker srdito.

-Nita od njega! Ne mogu zamisliti da bi se mogao pojaviti na smotri.-Probudit e se onda u zatvoru! Lokati preko mjere i ne pojaviti se nadunosti. Vidjet e on svoje!Fitzgerald i Ellison uoe u konjunicu.-No moemo probuditi Larsena! - ree Fitzgerald.-Nastavite ovaj posao! - ree Finnewacker, uzme puno vedro vode ikrene prema vratima.-Kamo e? - upita Fitzgerald.

-

Probuditi Larsena! - povie Finnewacker preko ramena.-Nee moi ui! Ne javlja se i ne otvara vrata - ree Fitzgerald.-Zar ne postoji rezervni klju? - upita Finnewacker ljutito.Tri narednika zanijekae. Finnewacker baci vedro s vodom na slamu.-Aldamo, i to se zove tvrava, moj dragi! - ljutito e Finnewacker. -Uredit u ja ve taj duan! Moete mi vjerovati! Pokazat u ja timslabiima! -Jahat emo u troje! Fitzgerald, ti e se pobrinuti da se ovahrpa pijanaca pojavi u dogovoreno vrijeme. Neka poure. Imaju triminute vremena. Teko njima ako ne bude tako! Obavljanje dunosti u

tvravi prema rasporedu. Nadam se da emo se uskoro vratiti.-Kako stojimo s vodom? -upita Wallow.-Ti e se pobrinuti za to. Trebam li i na to misliti?-Ellisone, brzo u kuhinju! Moramo krenuti.Finnewackerje pourivao ljude. Pet minuta poslije toga izili su izAldama.etvrtog konja, osedlanog za Larsena, poveli su kao rezervu.

Jahali su jedan drugome uz bok i kretali se kroz ipraje premajugoistoku. Nakon tri sata jahanja, spaze truplo konja kojeg je jahaoJefferson.Zaustave se i sjau. Finnewacker se zabrine. Sedlo i uzde su nestali, aotkrie i ranu od metka.Finnewacker psujui skupi ake i ogleda se vrebajui. Grmlje je bilo vieod njih pa se nije moglo vidjeti daleko.Wallow proe mimo njega gledajui tragove na tlu. Naao je obiljeotisaka.-Nema sumnje, Finnewackeru! - ree Ellison poto su pola sata

razgledavali tragove i bezbrojne otiske kopita i nogu. - Momke su ovdje


38/61


38

napali i odveli sa sobom. Vjerojatno razbojnici, a nestali su premameksikoj granici.-Da su ti kurvini sinovi uzeli naim ljudima konje i izme, jo mi jedonekle razumljivo. Ali to e s njima?

-Prodati ih u roblje! - ree Wallow i protrlja pri tom kaiprstom palacdesne ruke. - To nosi novac, ovjee!Finnewacker se zabulji u njega-Zar tako neto jo postoji u Meksiku?-Mogu zamisliti - nastavi Wallow.-Onda za njima! - ree Finnewacker, potri prema konjima i vine se usedlo.-Procjenjujem da banda ima dvadeset do trideset ljudi - ree Ellison dok

su jahali kroz busenje slijedei tragove razbojnika.-Slaem se! Ali i nai ljudi i mnogobrojni Meksikanci idu pjeice -odgovori Finnewacker. -Tu je naa prilika.Wallow i Ellison se pogledae iza njegovih lea.-elio sam te opomenuti da smo ovdje samo nas trojica - ree Walow.Finnewacker ga pogleda i mrzovoljno se nasmije.-Ako nas se doepaju... - Wallow nije dovrio reenicu. Finnewacker segrubo nasmije.-Slijedimo ih, i kako pretpostavljam, leinari to jo ne znaju. I ne raunaju

na to. Razbit emo im lubanje da e jo u paklu aliti to su se upustili svojskom. I to s vojskom Sjedinjenih Drava!-Nas trojica emo zacijelo dostojno predstavljati vojsku - naruga seEllison.-Ne znam to se s vama dogaa! - procijedi Finnewacker gunajui. -Petorica naih ljudi su zarobljena i bit e zacijelo prodani u roblje uMeksiku. Dok bismo s etom stigli do granice, ovi bi nam kurvini sinovive odavno pobjegli. Idemo ve jednom! Pourite!Pojuri takvim tempom da su ga ostali jedva slijedili. Ubrzo nakonpodneva Finnewacker i oba narednika nabasae na mjesto gdje se bandabila ulogorila. Posvuda su leale razbijene boce i prazne limenke hrane.Finnewacker im pokae limenke.-Kladim se da su kurvni sinovi pokrali neko vojno skladite. Doite!Zapalit emo to mije gnijezdo!

Jahali su kasom ne dopustivi konjima da se vuku, pourujui ih stalno.Tragovi bande jasno su se vidjeli pred njima. Gledali su daleko ispredsebe i budno posmatrali okoli. Razbojnici su se uputili prema jugu.

Neosporno je njihov cilj bila granica.


39/61


39

Kad je minula najvea vruina, pojahae dobar dio puta u galopu.Finnewackerje elio sustii bandu prije granice, kako se ne bi moraouputiti u uniformi na meksiko podruje.Dan se polako bliio kraju.

Sunce je nestajalo na zapadu kao plamena lopta za brdima. Ve se smrkloi ubrzo se smrailo.-Sad je vano da ne izgubimo smjer - ree Finnewacker. lahali su jedanuz drugog kroz pustinjsku no, napeto steui karabine.Finnewackeru nije nita promaklo. Prvi je opazio siunu crvenu toku unoi.-Ondje! - ree i stane. - Logor kurvinih sinova! Znao sam da emo ih stii.-Ve je bilo vrijeme, Finnewackeru. Konji su iscrpljeni - ree Wallow.

-

Krenimo polako naprijed -proape Finnewacker. - Samo bez glasa.Potjerae konje. Otprilike nakon kilometra naletjee na izvor vode.Finnewacker stane i skoi sa sedla.-Ostavit emo konje ovdje -ree. - Ostatak puta emo pjeice.Wallow i Ellison takoer sjau. Obojica su se osjeali jadno. Pogledali suse u tami.-Ima li pojma kako on to kani izvesti? - apne Wallow uplaeno.-Do vraga, nemam! Odjednom se logor nije viemogao vidjeti. Pjeana dina zaklonila im je pogled. Popee se na nju i

promotrie logor.Konji su stajali lijevo od njih ispred jedne stijene. Ondje su leali izarobljeni drugovi. Njihove u se uniforme mogle jasno prepoznati.Ispred njih je koraao straar gore-dolje.Razbojnici su leali oko vatre i spavali.-Dvadeset petorica! - proape Wallow.-Ja u se pobrinuti za straara-apne Finnewacker. Vi oslobodite nae momke i odjurite s konjima. Akonas prije otkriju, pucajte!Wallow i Ellison ne progovore ni rijei.Finnewacker se okrenut leima uspne na dinu. Narednici su ga slijedili.Puzali su oko dine i ukipili se. Vidjelo se kako straar koraa na rubustijene.-Priekajte dok ga ne uhvatim-apne Finnewacker i otpue dalje sam.Straar je koraao tamo-amo i svaki put kad je okrenuo leaFinnewackeru on mu je bio blie sve dok nije pronaao zaklon u stijeni.

Napeto steui karabin kao toljagu ekao je dok mu straar ponovo neokrene lea i krene natrag. Tada se odbacio od ruba stijene i u trenu se


40/61


40

stvori kraj njega, uhvatio ga je za okovratnik i povukao ga sa stijene upijesak napeto oslukujui. Uinio je to neujno tako da ni konji nisu nitazapazili.Wallow i Ellison dopuu blie i upute se mimo konja do svojih drugova.

Nosei karabin i vinesterku onesvijetenog razbojnika u ruci, kretao seFinnewacker prema konjima. Pri tom je opazio kako je prvi narednikspuznuo sa stijene i umrtvio se u pijesku.Razbojnici se i ne pomakoe. Dim logorske vatre dizao se prema sjeveru inestajao u noi.Wallow mu se priblii.-Gotovo! - apne. Finnewacker pogleda prema konjima i prepozna ljudeoko njih. Ali sad se konji uznemirie i jedan udari kopitom o stijenu.

Uspravi se jedan od razbojnika i pogledavi prema konjima prepoznaljude oko njih. Povie na uzbunu.Povik prekine Finnewackerov pucanj.-Natrag, ljudi! - povie Finnewacker i ugura jednom naredniku karabin uruku. Zaas nastane pakao.Razbojnici su u trenu bili na nogama. Pola tuceta ih je palo pogoenoFinnewackerovim, Wallowim i Ellisonovim mecima. Kaplari se bacie naneosedlane konje i potjeraju ih povicima u galopu.Uspjeli su povesti sve konje. Viui, psujui i divlje pucajui bjeali su

razbojnici tamo-amo kako bi izbjegli vatri protivnika. Nekolicina pobjeeu no glavom bez obzira.Netko baci pokriva na logorsku vatru kako se ne bi vidio plamen.Odjednom je postalo tamno. Vine se svijetli trag dima i ve su trenutaknakon toga plameni jezici liznuli jae nego prije.Finnewackerje pucao otetom vinesterkom.-Povlaenje! - zapovijedi gromkim glasom.Wallow i Ellison se povuku pucajui.Razbojnici su bili zbunjeni. U jednom su napadu imali sedam ili osammrtvih, a nisu ni slutili da su ih napala samo tri ovjeka. Vjerovali su daih je deseterostruko vie.Kreui se natrake, Finnewackerje napustio bojite. Meci su mu zvidalioko uiju, a logorska ga je vatra osvjetljavala crvenim plamenom. Ali nijebio pogoen. Ubio je jo jednog razbojnika prije nego to se okrenuo ipohitao za svojim momcima.Zarobili su tucet konja, iako bez sedla, a samo na sedlima razbojnici ihnisu mogli progoniti! Sastali su se kod Finnewackerova, Wallowa i

Ellisonova konja. Njih trojica uzjahae i krenue s petoricom osloboenihkaplara prema Aldamu. Ostale konje tjerali su pred sobom.


41/61


41

-Ima li ranjenih? - upita Finnewacker.Nitko se ne javi. On potjera konja prema Jeffersonu da saslua izvjetaj.-Znai da su moje lijepe cigare ipak izgubljene - ree. Bio je to jedininjegov komentar. alio je za izgubljenom britvom. Ali nai e se druga u

Aldamu.Kad se sunce diglo, naredio je Finnewacker da se odmore.Poveo je konja prema izduenom, golom breuljku i zagledao se na jug.Razbojnici se nadaleko nisu mogli opaziti. Zadovoljno krene premamomcima i sjae.-To su bili Komanerosi - objasni Wallow - a ne Meksikanci.Finnewacker zafrkne nosom.-Meksikanci ili Komanierosi. Prokleto je nedopustivo da se smucaju

Aldamu pred nosom. To e se promijeniti. Zatrait u trideset konja kakobismo bili dorasli ovakvim bandama. Narod e se uditi. Ne razumijemkako da si dosad niste stvorili takav ugled u ovom kraju.-Nemogue uz kapetana Savera! - ree narednik Wallow.-S njim ili bez njega! - promrmlja Finnewacker. - Ne moemo ga izloitina tornju.Nije im objasnio to je time mislio.

VIII

Vidljivo uzbuen narednik Larsen ue u zapovjednitvo s revolverom uruci.Fitzgeraldu se narogui kosa na glavi. Polako je ustao.-Pobuna? - upita krijeteim glasdm.-To se moglo i oekivati! - povie uzbueno Larsen. - Osmorica je naihljudi na terenu. Ako novajlija nije sam doao na tu zamisao, mogao si muti to rei. Moj vod protestira. Ljudi se vie ne ele baviti ienjem. Nitadrugo nije ni predvieno planom rada.Iz dana u dan nita. Moglo bi se jesti sa svih podova. emu slui toprokleto ienje? A ni novajlija nema boljih ideja.-Ne blebei toliko! - povie Fitzgerald ljutito, izvue revolver iz korica inapne ga. - Pozovi sve zapovjednike!- To sam ve i uinio! Zatvaraju ljude u spavaonice, pa e onda doi.Fitzgerald hitro krene prema prozoru. Larsen mu je bio iza lea. Bio jevoa treeg voda. Kanjenici su stajali pred svojim nastambama. Zvidalisu, vikali i prijetili akama Plavima.

-Tvoja jedinica - ree Fitzgerald prijekorno.


42/61


42

-Nisam arobnjak! Oba su kaplara odjahali s Jeffersonom a nisu rekli nirijei. Taj Finnewacker glatko poalje petoricu u opaku pustinju kako bidoao do svojih cigara.Oficiri u trku dooe u zapovjednitvo praeni galamom treeg voda.

Larsen otvori vrata.Fitzgerald pogleda u kuhinju. Kleiber je ve bio tamo. U kanjenike kojisu radili u kuhinji moglo se pouzdati. Nijedan nije htio izgubiti dobarposao.

Jedan za drugim dolazili su oficiri u zapovjednitvo. Bili su vidljivouzbueni. Naoruali su se revolverima, jer ih je bilo strah pri pomisli dabi pobunjenici mogli krenuti prema skladitu da se domognu municije.-Gdje je kapetan? - povie jedan od kaplara.

-

to eli od njega? - upadne narednik Larsen. - On e samo zagoratiovu ludnicu.uo se agor odobravanja.-Kako se ponaa straa? - elio je znati Fitzgerald.Ljudi se pogledae u nedoumici.-Tko je na strai? - upita Fitzgerald, nervozan jer se sam nije toga sjetio.-Hardman! - povie netko. Nitko nije vidio Hardmana. Fitzgerald sebijesno progura do vrata.-Hajde, svi van! Uzmite revolvere i postrojite se pred zapovjednitvom!

Izae. Ostali su ga slijedili jedan po jedan u jednoredu. Kanjenici treegvoda opet su psovali, zvidali i vikali. Sad se ve ula buka i iz drugihspavaonica.Fitzgerald je grizao usne. Bilo je samo tucet oficira i podoficira. Nije semoglo raunati na Warrentona, Kleibera i bolniara, koji se nisu nipojavili. A vani je prijetilo stotinu kanjenika.Od kapetana Sayera ni glasa. - Priekajte malo i umirite se! -reeFitzgerald, spremi revolver u korice i krene prema treem vodu.-Gubi se ili emo ti zaokrenuti vratom! - povie jedan od njih.Zviduci i negodovanje se pojaaju. Straari na zidinama i tornjuznatieljno su promatrali to se zbiva.Fitzgerald nepokolebljivo krene dalje.-Tiina vi tamo! - povie otro, zaustavivi se pred pobunjenomgomilom.Buka se utia.-to hoete? - upita Fitzgerald. - Moe li mi to rei netko od vas?

Jedan vojnik divovske pojave i crne kose istupi. - Hoemo vam natrljati

gubice, hoemo svoju slobodu!Odjednom zavlada tiina. Fitzgerald bez straha ga pogleda.


43/61


43

-Onda poni sa mnom, Rogere! Ali budi oprezan. Imam revolver, a kadga izvuem onda i pucam. to je s tobom, Rogere? Kako to da i ti u tomesudjeluje? Uskoro bi trebao biti slobodan. Hoe li zaraditi jo nekolikogodina? Mislio sam da si ovdje dovoljno dugo.

-Svi sudjelujemo! - povie divlje Roger. -I to znai osloboenje? Svi smozato ovdje. Odmarirat emo odmah kroz vrata.-Poludjeli ste ljudi! - ree Fitzgerald mirno. - Urazumite se! Izjasnite seako imate opravdanih zahtjeva. Smjesta! Sluam vas!-Imamo mnogo zahtjeva! - povie Roger. Ne odgovara nam novi starijinarednik. Zderaina ne valja, a puna nam je kapa ienja. Zaglue gapovici odobravanja.Istupi jo jedna usijana glava.

-

Ni tvoja nam njuka vie ne odgovara, Fitzgeralde! Nita namvie neodgovara! Hoemo slobodu! Smjesta otvorite vrata!-Poludjeli ste! Kamo ete?-U Meksiko! - povie pobunjenik. Galama se nadjaa.-U Meksiko! U Meksiko! -povikae kanjenici treeg vodau glas. akamai izmama zabubnjae po vratima spavaonica.Fitzgerald uzme zvidaljku, zazvidi i zaurla: - Mir, prokletstvo! Takvesu zvidaljke bile omraene. Reakcija je bila odgovarajua. Bacie se namalog, kovravog narednika. Orija je prednjaio.

Fitzgerald se hitro povue izvukavi revolver, no posrne i padne na lea.Umalo je stradao. Oficiri zapucae pred zgradom zapovjednitva. Nisupucali u zrak. Upotreba oruja bila je opravdana pri napadu kanjenikana oficire.Trojica, etvorica jauknue. Orija Roger bio je mrtav. Metak ga jepogodio u elo.Kanjenici treeg voda viui pohitae u svoje spavaonice.Ostali kanjenici su razjareno vikali:-Ubojice! Ubojice! Ubojice! Fitzgerald ustane. Petoricaranjenih previjalo se na tlu.Dojure Feder i Larsen i odvuku Fitzgeralda u zapovjednitvo.-Bolniar! Bolniar! - povie Fitzgerald piskutavim glasom.Otvorie se vrata ambulante i oba bolniara dojure s nosilima. Bili su tokanjenici. Glavni bolniar se ne pojavi. Ostao je stajati iza vrata.U spavaonicama je buka utihnula. Bolniari stavie jednog ranjenika nanosila i pohitae u ambulantu. Drugi je ranjenik epesao za njima.-Pourite se i pokupite ostale!

-vikao je Fitzgerald. - Idem kapetanu!


44/61


44

Krene odluno prema glavnoj zgradi i pogleda na straarnicu. Nijeopazio nita, ak ni kaplara Hardmana.Hitro krene dalje i pokuca na vrata kapetana Sayera.-Uite! - povie kapetan.

Fitzgerald otvori vrata. Kapetan je sjedio za stolom i pio. Zaueno sezagledao u revolver u Fitzgeraldovoj ruci.Fitzgerald stupi preko praga i pozdravi.-Pobuna, sir! Molim vau podrku. Trei vod se pobunio. Ako to jopotraje, zarazit e cijelu etu. Morali smo upotrijebiti oruje... Jedanmrtav kanjenik i petorica ranjenih, sir!-Zbog ega se obraate meni a ne strarijem naredniku? - upita kapetanSayer mirno.

Stariji narednik je odjahao.-Nije mi se javio! - zaurla kapetan Sayer i lupi akom po stolu.-Tko mu je dopustio?-Petorica naih ljudi su nestali. Stariji narednik je odjahao zajedno sWallowom i Ellisonom u potragu za njima.Kapetan Sayer ustane-Ne doputam takvu samovolju! Neka mi se stariji narednik odmah javikad se vrati!-Trei vod se pobunio, sir! to nareujete?

-Pucajte! Pucajte! Fitzgeralde! Ubijte svakoga drugog. Preuzmite to usvoje ruke, Fitzgeralde. Pucajte bez milosti. Sve vojske svijeta ubijajusvoje pobunjenike. Odstupite! Javite izvrenje!Fitzgerald je piljio u njega. Svakog mjeseca dolazila je poiljk

Documents

Laso Br 013 - Ed Murray - Fort Aldamo (Western)