Ljubav u Srednjem Vijeku

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

8

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Akademska godina 2013./2014.

Ljubav u srednjem vijekuSeminarski rad

Student: Igor Krnjeta

Nositelj kolegija: dr. sc. Borislav GrginMentor: dr. sc. Hrvoje GraaninDatum predaje: 14.5.2014.

Sadraj

1. Uvod.32. Odnos Crkve prema ljubavi i seksualnosti43. Kult udvorne ljubavi..64. Zakljuak85. Bibliografija91. Uvod

Pojam ljubavi u srednjem vijeku se na teorijskoj razini moe initi kao jedan neuvjerljiv pojam jer svi nesvjesno ili polusvjesno sagledavamo to razdoblje kroz prizmu koju nam je ostavila renesansa te dobivamo dojam mranog doba kojim je sveobuhvatno upravljala Crkva koja u um srednjovjekovnog ovjeka usauje svojevrsnu nepomirljivost ljubavi i seksualnosti sa vjerskim moralom. Jasno je da je srednjovjekovni ovjek (uostalom, kao i svako drugo svjesno bie) shvaao da je ljubav samo jedna od nuspojava potrebe za razmnoavanjem te je bio prisiljen birati izmeu apsolutnih krajnosti te, na kraju, moemo pretpostaviti da je osjeao iznimnu krivnju zbog svojih izbora. Samo neki od poznatijih primjera koji na neki nain mogu opovrgnuti renesansnu koncepciju srednje vijeka su tzv. viteki romani koji prikazuju primjere idealizirane ljubavi.

U ovom radu biti e obraene i opisane glavne znaajke srednjovjekovnog koncepta ljubavi i seksualnosti, kao i odnos Crkve prema tom obliku meuljudskih odnosa. Koliki je utjecaj Crkva ustvari imala nad tim sferama ljudskog ivota, koliko su tadanja poimanja ljubavi i seksualnosti ustvari drugaija od naih te kakvog je posljedinog uinka takva otra politika imala na ovjeka su neka od vanijih pitanja vezanih uz ovu temu. Uz pomo lanka Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara Gorana Budanca objavljenog u znanstvenom asopisu Autsajderski fragmenti, druge epizode dokumentarnog serijala Tajnoviti srednji vijek pod naslovom Seksualnost Boidara Domagoja Buria i lanka Georgesa Dubyja "The Courtly Model" objavljenog u zborniku radova A History of Women: Silences of the Middle ages te uz pomo enciklopedija u pokuati doi do odgovora na ova pitanja.2. Odnos Crkve prema ljubavi i seksualnosti

Srednjovjekovno poimanje svijeta je bilo takvo da je sve opipljivo bilo vrijedno grijeha, da je ivot pun boli i krhak, te da je u potpunosti podreen vjenom ivotu. Teolozi su smatrali da je sve materijalno patnja i bol, te da zbog toga se ovo tijelo mora prezirati. ak je i papa Inocent III. rekao da su ovaj svijet i tijelo sainjeni od praine, blata, pepela i gnjusne sperme. ovjekovo postojanje na ovom svijetu bilo je ispunjeno grijesima, od kojih je svakako najgori bio upravo seksualni nagon koji je smatran izvorom zla. Takvim je smatran zato to se svi raamo zaraeni istonim grijehom, te inom koitusa inimo i smrtni grijeh kako bismo produljili vrstu. Polazilo se od logike da je seksualnost kao takva grijeh, a oigledno je da grijeh vodi u smrt. Svime time nametao se osjeaj krivnje za voenje ljubavnih odnosa te je sam ljubavni in trebao biti koriten iskljuivo za prokreaciju.

Sve vizije pakla su bile iskljuivo seksualne prirode, to je znailo da putenost i spolni uitak dolaze od Sotone osobno. Seks je bio doputen samo na odreene dane (otprilike 90 dana u godini) i samo u tzv. misionarskoj pozi (sve druge poze su bile smatrane bestijalnima ili jednostavno nepodobne).

Idealan ovjek je bio onaj koji je u potpunosti bio lien seksualne elje i preputen kontemplaciji, a u crkvenim krugovima je bilo utjecajno miljenje sv. Pavla da je djevianstvo savreno jer se na taj nain prevladava praroditeljski grijeh, dok je za neke redovnike na zapadu je bilo dovoljno da budu proglaeni svecima na lokalnoj razini ako su ostali djevcima itav svoj ivot.

Bilo bi vrijedno spomenuti da je u kranskoj tradiciji bila prisutna posebna vrsta platonske ljubavi usmjerene prema svim ljudima, kranskoj brai i sestrama, koja se naziva agape. Nju razlikujemo od strastvene ljubavi zvane eros iji naziv je preuzet iz djela rimskog knjievnika Ovidija. Jasno je da se ona smatrala nepodobnom, a kao jedna od njenih glavnih manjkavosti su bili fiziki simptomi koje je zaljubljena osoba proivljavala u sluaju neuzvraene ljubavi. Crkveni krugovi su takoer osuivali ljubav unutar braka jer su smatrali po izjavi jednog od crkvenih otaca sv. Jeronima da se suprugu ne moe voljeti kao i ljubavnicu.

Sveenstvo nije smjelo prolijevati niti krv niti spermu, a prolijevanje sjemena je sveenicima bilo zabranjeno upravo zato da oni kao religijski dunosnici ne ire zarazu istonog grijeha. Oni su takoer odreivali i kazne za odreene prijestupe u spolnom ponaanju od kojih bih izdvojio Burcarda iz Wormsa koji je u svojem dijelu Dekreti iznio neke kazne koje bismo danas smatrali iznimno zanimljivima. Tako je mukarcu dana pokora od 10 dana konzumiranja iskljuivo kruha i vode ukoliko je vodio ljubav sa svojom enom odostraga ili dok je imala mjesenicu, a ta kazna bi se udvostruila ukoliko je vodio ljubav sa svojom enom nakon prvog pomicanja djeteta u maternici ili 40 dana prije poroda. Zanimljivo je i to da su sveenici irili razne dezinformacije kako bi drali ljude u strahu poput vjerovanja da su gubavci zaeti za vrijeme menstruacije.

Pod spolnu nepoudnost bi se ubrajalo sve to ne potpada u okvire koji su normirani vjerskim idejama te se to smatralo protuprirodnim i nazivalo se sodomijom. U sodomiju su pripadali: homoseksualnost, preljub (odnosio se samo na ene), masturbacija, prostitucija, snoaj sa ivotinjama i analni snoaj. Zanimljivo je to da je prostitucija bila tolerirana u cijelom srednjem vijeku, iako je bila estoko napadana od strane Crkve. Moemo pretpostaviti da je i u ono doba izvjestan postotak stanovnitva bio homoseksualne orijentacije, a neto to je moglo pogodovati razvitku homoseksualnosti meu mukarcima je bila odvojenost od ena ve od rane dobi u nekim kolama, kao i na ratnim pohodima. Uz temu homoseksualaca u srednjem vijeku bilo bi bitno spomenuti koncil u Westminsteru odran 1102. godine kada je bila raspravljana tema i iznesen prijedlog javnih osuda i izopenja homoseksualaca iz crkvenih zajednica.

Naposljetku, laici su svoju seksualnost smatrali slobodnijom od one duhovnjaka te su je i prilagoavali svojim potrebama iako su naravno prihvaali stavove Crkve. Samo jedan od mnogobrojnih primjera tih sloboda su lascivni vicevi neugodna i prosta sadraja nazivani fabrio. Bitno je naglasiti da je provoenje ovih strogih crkvenih zapovijedi u praksi bilo daleko blae, te su ih vjerski autoriteti uglavnom tolerirali.

3. Kult udvorne ljubavi

Udvorna ljubav je predodba plemenite ljubavi koja je nastala i potom se ustalila na dvorovima Akvitanije, Burgundije, Provanse i Champagne u 11. stoljeu, a oni koji su prenosili te prie i na taj nain irili kult su bili putujui pjevai - trubaduri. Zanimljivo je to da prije 11. stoljea u cjelokupnom kranskom svijetu nije bilo nikakvog okvira za takav specifian oblik strastvene ljubavi. Ona predstavlja kontradiktorno iskustvo bivajui ujedno i erotskom eljom i posezanjem za duhovnim zato to moralno ispunjuje, ali u isto vrijeme ne donosi zadovoljstvo kao to je istovremeno strastvena i disciplinirana. Njen dananji naziv nastaje u 19. stoljeu, a u doba srednjeg vijeka se nazivala potena ljubav (amour honestus) i uglaena ljubav (fin amor).

Ono to je svakako najbitnije za napomenuti uz koncept udvorne ljubavi jest to da je to ustvari vanbrana ljubav koju karakteriziraju poniznost mukarca, udvornost te naposljetku sam in preljuba. U stvarnosti bi se taj in smatrao zloinom i mu je imao doputenje ubiti i enu i ljubavnika.

Glavni izvor koji nam svjedoi o kultu udvorne ljubavi i koje sadri cijelu doktrinu udvorne ljubavi je Andreas Capellanus i njegovo djelo Liber de arte honeste amandi et reprobatione inhonesti amoris ( Knjiga umjetnosti plemenitog voljenja i odbacivanje neasne ljubavi). Smatra se da je bio kapelan na dvoru Marije, kerke Eleonore Akvitanske, te da je njegovo temeljno djelo nastalo upravo na njen nagovor. U tom djelu saznajemo glavne karakteristike svake ljubavne prie. Prvo mukarac ugleda djevu koja najee hoda vrtom, zatim saznajemo da mu je nedostina jer pripada vioj klasi i da nije svjesna njegova postojanja uope. On joj pie anonimne pjesme, tualjke koje se nazivaju planh i koje govore o njegovoj patnji za njom. Zatim, ona saznaje identitet autora te ga prihvaa sa gestom davanja vela ili rukavice te on mora ispunjavati njene zahtjeve te ga najee tjera na higijenu ili da izvodi dobra djela. Andreas Capellanus je takoer ustanovio temeljno 31 pravilo ljubavi koje uglavnom diktira to jest, a to nije ljubav, te kako bi se ljubavnici trebali meusobno uvaavati i potivati.

Detaljnija istraivanja modernih povjesniara (od kojih bih posebno istaknuo Georgesa Dubyja) su ustvrdila da udvorna ljubav kao takva nije platonska, ve da je igra u kojoj je cilj uhvatiti plijen. Jasno je da igrom diktiraju mukarci, ali ona je takoer koritena i kao sredstvo za discipliniranje ena, ali postoji i pretpostavka da je udvorna ljubav sluila i kao model ponaanja za mlade, neoenjene mukarce. Naime, kad vitez osvoji damu ona dozira usluge koje mu mora davati, a zadnji izazov koji dokazuje mukarevu izdrljivost i samokontrolu se naziva assaig i u tom zadnjem izazovu mukarac i ena lee jedno pokraj drugoga goli, te se moraju othrvati strastima. Takoer je zanimljivo to da su vazali na okupljanjima u seniorovu domu dokazivali da su bolji od obinog puka (ije su navike smatrane bestijalnima) prakticiranjem zarobljavanja ena sa razgovorom i blagim dodirima, te je prakticiranje upravo ovih aspekata udvorne ljubavi bio kriterij razdjeljivanja mukaraca.

4. Zakljuak

Andreas Capellanus nam je pokazao da se one osnovne znaajke ljubavi ne mijenjaju ve jedno dulje vrijeme, te ono to je zarobljavalo srca i inilo ljubavne veze je ostalo praktiki identino ve od srednjeg vijeka. Jasno je da svako vrijeme ima svoje specifine obiaje kao to je srednji vijek imao npr. kult udvorne ljubavi, no veina tih obiaja ostaje neizmjenjena jer su to temeljne karakteristike te vrste meuljudskih odnosa uope.

Crkva kao organizacija je bez dvojbe bila i mona i utjecajna, te je donoenjem odredaba vezanih uz ljubavni ivot nesumnjivo imala odreen utjecaj na ondanje ljude, ponajprije na mentalitet. Ali veina odredaba je u praksi bila ublaena ili previena to nam moe ukazati na to da su neki od tih prijestupa bili ei te da ih se ljudi nisu pridravali iz niza razloga kao to su dokazivanje osobnih mukih vrijednosti u sluaju okupljanja vazala pred seniorom ili jednostavna elja za prakticiranjem neega zabranjenog to je te prijestupe u ljubavnom smislu inilo jo uzbudljivijim i zanimljivijim.5. Bibliografija

1. Andreas Capellanus. The Art Of Courtly Love. Predgovor, prijevod na engleski jezik i biljeke John Jay Perry. New York: Columbia University Press, 1960.

2. Andr Le Chapelain, Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23884/Andre-Le-Chapelain (posjet 10.5.2014)

3. Budanec, Goran. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2 (2009): 171 185.

4. Duby, Georges. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer, 250 266. Harvard College: Harvard University Press, 1994.

5. Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog

serijala: B. D. Buri, HTV, 2001.

Goran Budanec. Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i drutvenih igara. Autsajderski fragmenti 1 2 (2009): 171.

Tajnoviti srednji vijek, epizoda 2: Seksualnost, autor dokumentarnog









Ibid.

Ibid.



Andr Le Chapelain, Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23884/Andre-Le-Chapelain (posjet 10.5.2014)


The Art Of Courtly Love. Predgovor, prev. na engleski jezik i biljeke John Jay Perry. (New York: Columbia University Press, 1960.), 184 186.

Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University Press, 1994.): 251, 262.


Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University Press, 1994.): 254 255.

Georges Duby. "The Courtly Model." U A History of Women: Silences of the Middle Ages, ur. Christiane Klapisch-Zuber, Georges Duby, Michelle Perrot i Arthur Goldhammer (Harvard College: Harvard University Press, 1994.): 256.

Documents

Ljubav u Srednjem Vijeku