Lovreć‑ Opanci - franjevci-split.hr · Teološki kutak Sv. tri kralja 4 Lovreć-Opanci Herodu biva jasno da kod dvaju kraljeva, jedan je suviše. Trojica stranaca dođoše mu kao

Lovreć‑OpanciLIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 8. BOŽIĆ, 2016. BROJ 1. (8.)

Lovreć‑Opanci

• LI

ST Ž

UPE

SV.

DU

HA

• G

OD

. 8.

• B

OŽI

Ć, 2

016.

• B

RO

J 1. (

8.)

SadržajUvodna riječDragi župljani, dragi Lovrećani i Opančani u domovini i po svijetu! . 1

Teološki kutakSv. tri kralja ........................................................................................ 3Mlado lito i Božić .............................................................................. 6Ispružene ruke .................................................................................... 8Snaga leta ........................................................................................... 9Godina Očinstva .............................................................................. 10O djeco boli ..................................................................................... 12Bratu ljudi ........................................................................................ 12

Iz naše župeSveti Nikola tradicionalno proslavljen u župi.................................... 13Zlatni pir proslavili 14. 2. 2015. u crkvi Sv. Duha na Lovreću

Jure Nediljko Katić i Tonka Katić ............................................... 14Tradicionalno hodočašće sv. Vlahu u Dubrovnik .............................. 15Blaženi Alojzije Stepinac ................................................................... 16Cvjetnicom započeo Veliki tjedan ..................................................... 18Veliki četvrtak .................................................................................. 19Veliki petak ...................................................................................... 20Velika subota .................................................................................... 21Prva sveta pričest .............................................................................. 21Hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj ................................................... 22Duhovi i krizma svečano proslavljeni u župi..................................... 23Tijelovo ............................................................................................ 24Susret ministranata u Imotskom ....................................................... 25Sv. Ivan svečano proslavljen na Nikolićima ....................................... 26U župi proslavljen blagdan sv. Ante 2016......................................... 27Misa zadušnica za lovrećke i opanačke mučenike .............................. 28Zavjetni dan župe Gospi od Anđela u Imotskom ............................. 29Proslavljen zavjetni blagdan Gospe Lurdske ...................................... 30Blagoslov vozila i vozača ................................................................... 31Hodočašće u Vepric 2016. ................................................................ 31Hodočašće Gospi u Međugorje ......................................................... 32Proslavljen Dan kruha i zahvale za plodove zemlje ........................... 33Smotra dječjih zborova u Imotskom ................................................. 34Proslava Svih svetih .......................................................................... 35Dušni dan ........................................................................................ 35Došašće u našoj župi ........................................................................ 36Caritas u našoj župi .......................................................................... 38Proslava Sv. Cecilije .......................................................................... 38

Škola i djecaZgodopisi iz škole............................................................................. 39

Iz života FramePrimanje u Framu ............................................................................ 60Obećanja u bratstvima Frame imotskoga samostanskog okružja ........ 60Susret Frame samostanskog okružja .................................................. 61Godišnji izvještaj Frame Lovreć-Opanci ............................................ 62

Vijesti iz Općine LovrećIz Općine Lovreć .............................................................................. 63Grobni očevidnik .............................................................................. 65Dobrovoljno darivanje krvi ............................................................... 66Sportski turnir .................................................................................. 67

Vijesti iz Društva Lovrećana ZagrebPredstavljanje župnoga lista Lovreć-Opanci, br. 7 u Zagrebu ............ 69XXII. susret Lovrećana u Zagrebu .................................................... 70Zbivanja od prosinca 2015. do prosinca 2016. ................................. 71

Iz župne povijestiTristota obljetnica imenovanja župnika Župe Opanci fra Filipa

Rupčića ....................................................................................... 75Kronika župnika fra Josipa Šimića (1930. – 1940.) .......................... 77

Iz kulturePlaketa „Dobrojutro more“ klarisi Petričević ..................................... 95Jubilejska izložba Krune Bošnjaka ..................................................... 96Nova knjiga Ivančice Tomić Petričević .............................................. 97Savjest spava tijekom bijela dana ...................................................... 98Život u svitu, a duša na Lovreću ...................................................... 99Legalna prostitucija akademskih građana ........................................ 103Trend etike kao odraz razvoja znanosti i tehnologije ....................... 105Povijest i povijestno ........................................................................ 109Milinovićevi ljubavni stihovi ........................................................... 110Gledati Lovreć kao ptica ................................................................. 113Vukovar najveća tragedija hrvatskog naroda .................................... 114

Župna statistikaIz župne kronike............................................................................. 120Kršteni 2016. ................................................................................. 124Krizmanici 2016. ............................................................................ 126Prvopričesnici župe ......................................................................... 127Vjenčani 2016. ............................................................................... 128Što je potrebno za sakrament ženidbe ............................................. 129Umrli ............................................................................................. 131

Telefonski imenikTelefonski imenik ........................................................................... 133Božićna čestitka .............................................................................. 141

Blagdanske čestitkeBlagdanske čestitke ......................................................................... 142

Lovreć-Opanci, list Župe Sv. Duha Lovreć-Opanci

ISSN 1847-5094Osnivač i izdavač: Župni ured Lovreć-Opanci, Tel.fax 723-255

Uredničko vijeće: fra Dinko Bošnjak, Petar Ujević, Ivan Bekavac Basić, Renata Kolovrat, Ankica Sekelez, Ante Bošnjak, Andrija Olujić

Glavni i odgovorni urednik: fra Dinko Bošnjak, župnik

Lektor: Petar Ujević

List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane priloge čitatelja Računotvorenkod:SCSplitskaBanka•ŽupaSv.DuhaLovreć •IBAN:HR3823300031100368474

Naslovna stranica korica: Crkva Sv. Duha u Lovreću, snimio Ante Bošnjak

Četvrta stranica korica: Procesija na Duhove u Lovreću

Grafička priprema: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print d.o.o.

Uredništvo lista Lovreć-Opanci svim čitateljima želi sretan i blagoslovljen Božić!

Uvodna riječLovreć-Opanci 1

Uvodna riječ

Lovreć‑OpanciL I S T Ž U P E S V . D U H AGOD. 8. BOŽIĆ, 2016. BROJ 1. (8.)

Dragi župljani, dragi Lovrećani i Opančani u domovini i po svijetu!

Navještaj svetkovine Božića jest da je Bog postao čovjekom, došao je boraviti među nama ljudima,

postao je „Emanuel” - Bog s nama, što je izvor naše božićne radosti i nade u nama.

Dijete Isus rođeno u betlehemskoj štali u isto je vrijeme pravi Bog i pravi čovjek, jedinorođeni Sin koji je došao od Oca pun milosti i istine (usp. Iv 1, 14). U Vjerovanju ispovijedamo o Isusu Kristu: „... koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom”.

Istina o Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koju su svjedoci i očevidci vidjeli, čuli i dotakli u njegovoj osobi, otkriva se onima koji Krista prihvaćaju u vjeri, siromasima, krotkima i svima koje je on nazvao blaže-nima. Tako je bilo u noći Isusova rođenja u Betlehemu, tako je i danas. Siromašni betlehemski pastiri bili su prvi koji su dijete Isusa u noći njegova rođenja prepoznali kao

„Spasitelja, Krista Gospodina”, dok su drugi ostali daleko od njegova dolaska i svjetla njegova rođenja.

Isus, rođen u štali, imao je za prvu ko-lijevku jasle, ali mu je ljubav Marije i Josipa dala osjetiti svu nježnost i ljepotu koja je djetetu potrebna. Ljubav oca i majke jest ono što je djeci najpotrebnije, što im daje sigurnost i što im omogućuje, kako budu rasli, da otkriju smisao života. Koliko je važno da svako dijete koje dolazi na svijet bude primljeno u ljubavi i toplini roditelja i obitelji? Po zagovoru Bl. Djevice Marije i sv. Josipa neka se i danas obitelji ne obe-shrabre pred kušnjama i teškoćama, nego neka u njima uvijek vlada ljubav i neka se posvećuju rastu i odgoju svoje djece!

Sveta obitelj je, počevši od Isusova rođe-nja, prošla kroz mnoge kušnje i nevolje kao što je bijeg pred kraljem Herodom u Egipat zbog pokolja nevine dječice u Betlehemu i okolici, izgnanički život u Egiptu, povratak

Uvodna riječ

Dragi župljani, dragi Lovrećani i Opančani u domovini i po svijetu!

Lovreć-Opanci2

na napušteno ognjište u svoj zavičaj... Uz-dajući se uvijek u Božju providnost, Marija i Josip su našli mjesto gdje će se skrasiti, živjeti i osigurati Isusu lijepo djetinjstvo i prikladan odgoj.

Proslava Kristova rođenja i božićnih blagdana svake nas godine podsjeća da misli-mo na ljude u kojima novorođeno dijete Isus danas trpi: u siromasima, u beskućnicima, prognanicima, u izbjeglicama, u napušteni-ma, u bolesnima, u ožalošćenima…

Neka dijete Isus povrati nadu onim ljudima čije je ljudsko dostojanstvo po-vrijeđeno; neka udijeli snagu onima koji proživljavaju razne kušnje i koji trpe bilo kakvu nevolju.

Isus je došao na zemlju kao kralj pra-vednosti i mira. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, a ipak je iznad svih kraljevstava ovoga svijeta vječno i sveopće. Neka njegovo rođenje donese pravedan i trajan mir!

I ove godine pred svetkovinu Kristova rođenja, Božić, darujemo vam novi broj župnog lista Lovreć-Opanci.

Neka svjetlo koje sja u betlehemskoj štali obasja naša srca i prosvijetli našu vjeru da u novoj godini budemo bolji Kristovi učenici i odgovorniji vjernici katolici!

Sretan Božić svima i blagoslovljena nova 2017. godina.

........................ Fra Dinko Bošnjak, župnik

Teološki kutakLovreć-Opanci 3

Teološki kutak

Sv. tri kralja

Gotovo na kraju božićnih blagdana, kad smo pomalo umorni od slavlja, kad radost i zanos pomalo posusta-

ju, slavimo svetkovinu Bogojavljenja ili Sv. tri kralja. Nakon što smo pameću i srcem pratili glavne osobe božićnog događaja: di-jete Isusa, Mariju i Josipa, anđele i pastire na kraju božićne povorke dolaze zagonetni mudraci. „Tri kralja jahahu s onih sunčanih strana“, glasi Božićna pjesma. Blagdan Božjeg objavljenja, Bogojavljenje, predstavlja nam zagonetne osobe i čudesne nebeske pojave. Zavirimo malo u tu božićnu idilu nastojeći otkriti njezinu poruku za nas ovdje i danas.

Malo koji prizor iz Isusova djetinjstva toliko izaziva maštu umjetnikâ i razbija glavu astronomâ i bogoslovaca kao poklonstvo mudraca. Evanđelist Matej pripovijeda o tom događaju:

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti (Mt 2, 1-2).

Događaj s mudracima evanđelist uokvi-ruje povijesno i zemljopisno: vrijeme kralja Heroda i kraljevski grad Betlehem. No, ne kaže nam tko su ti ljudi, koliko ih je bilo, kakvu su zvijezdu vidjeli, zašto su se zapu-tili tražiti novorođenog kralja židovskoga. Naziva ih jednostavno mudraci s Istoka (Mt

2, 1). Budući da su pošli za zvijezdom, predaja drži da su bili zvjezdoznanci. Na nebu su otkrili posebnu zvijezdu, svjetliju i sjajniju od ostalih. To je za njih bio znak da je rođen poseban čovjek, sigurno neki kralj. Da ne propuste događaj, zaputiše se slijedeći zvijezdu. Ona ih dovede najprije do Jeruzalema, do Herodova kraljevskoga dvora, jer gdje bi se inače mogao roditi kralj ako ne u kraljevskoj palači?!

U Jeruzalemu mudraci pitaju za no-vorođenog kralja koji bi se trebao roditi. Prestrašeni Herod (Mt 2, 3) saziva pismo-znance da objasne opasno pitanje novoro-đenog kralja koji bi mogao preuzeti njegov tron. Odgovor nalaze u pismima (Mi 5,1 i 2 Sam 5,2). A ti, Betlehem, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti moj narod – Izraela (Mt 2,6).

Okrutan vlastodržac, prepreden taktičar i spletkar, kad je čuo koga mudraci traže,

Teološki kutak

Sv. tri kralja

Lovreć-Opanci4

Herodu biva jasno da kod dvaju kraljeva, jedan je suviše. Trojica stranaca dođoše mu kao naručeni. Neka pronađu suparnika i neka mu jave gdje se nalazi. Ne sluteći ništa loše, mudraci nastavljaju put slijedeći zvijezdu koja ih dovede do Betlehema: I gle zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu (Mt 2, 10-11).

U svratištu mudraci ne nađoše kralja koji bi vladao i gospodario, nego Dijete u jasli-cama, nemoćno i nezaštićeno. No to Dijete je sjajilo blistavim sjajem koji je nadvisilo njihove istočnjačke darove i dragocjenosti. Činilo se kao da se nebo i zemlja dodiruju i da u tom trenutku započinje nešto posve novo. Odlučujući događaj koji sve promje-njuje, pa i povratak u njihovu zemlju.

Zagonetni čarobnjaci

Tko su te zagonetne osobe, putnici s dalekog istoka? U odgovoru na to pitanje apokrifni spisi odijevaju mudrace u skupo-cjene odore i rese ih veličanstvenom opre-mom. Nose na sebi sve blještavilo Orijenta, krune i dragulje, a na putu ih prati posluga s kraljevskoga dvora. Prema istim spisima zagonetni čarobnjaci sljedbenici su poznatog Zaratustre, proroka babilonske religije, koji je živio stotine godina prije Isusova rođenja. Upućeni su u magiju, tumačenje snova i znanost o zvijezdama.

Ranokršćanska predaja u mudracima prepoznaje Abrahamove sljedbenike i po-vezuje ih s biblijskim tekstovima: Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti (Ps 72,10- 11). Ili pak s tekstom Izaije proroka: Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Gospodnja (Iz 60, 1). Mudraci postaju kraljevi, koji sa svojom svìtom sli-jede zvijezdu i dolaze do Betlehema. Ista predaja im daje imena i određuje njihovu dob: Gašpar, Melhior i Baltazar. Gašpar je mlad, Balatazar odrastao čovjek, a Melhior starac. Čarobnjaci prinose kraljevske darove: Melhior zlato, Baltazar tamjan, a Gašpar smirnu. Predstavnici su triju kontinenata: Afrike, Azije i Europe, što se vidi i po boji njihove kože: crni, žuti i bijeli, kako ih umjetnici najčešće uprizoruju. U šestom stoljeću dobivaju imena i postaju sveci. U jedanaestom stoljeću razvrstani su po kon-tinentima. Njihove posmrtne ostatke, za koje se vjerovalo da su pronađeni, donijeli su 1164. kao relikvije u Köln. Tamo se i danas nalaze u škrinji Sv. triju kraljeva.

Među poznavateljima Svetoga pisma općenito je prihvaćeno mišljenje da se radi o znanstvenicima koji se, kao pristaše nadna-ravnog znanja i djelovanja, bave filozofskim i vjerskim pitanjima i spoznajama. U potrazi za istinom dolaze do spoznaje da će iz Ju-deje izići vladar koji će zavladati svijetom. Darovi koje mudraci prinose slijede njihov poklonstveni stav: priznanje kraljevskog ve-ličanstva. Zlato i tamjan su darovi (Is 60, 6) koje narodi prinose Bogu Izraelovu. Kr-šćanska predaju u darovima prepoznaje: zlato Kristovu kraljevskom dostojanstvu, tamjan

Teološki kutak

Sv. tri kralja

Lovreć-Opanci 5

njegovu božanskom sinovstvu i smirnu tajni njegove smrti i ukopa.

Mudraci s istoka su tražitelji istine. Oni i njihov put simbolično označuju hod naroda prema Kristu. S tim je povezano da i svemir govori o Kristu. Sv. tri kralja kroče na čelu kolone, započinju nepregledan mi-mohod, koji se provlači kroz čitavu povijest. Predstavnici su onih koji su već pristupili Kristu i onih koji slijede duboku težnju svoga duha te se usmjeruju prema njemu. Djelo stvaranja budi u ljudima pojam o Stvoritelju, hrani očekivanje i potkrepljuje nadu da će se Stvoritelj jednom pojaviti i pokazati među ljudima, tako da mu čovjek može i treba poći u susret.

Zagonetna zvijezda

Zvijezda koju su mudraci slijedili, odav-na zaokuplja astronome. O njoj su napisane brojne rasprave. Kakva je to zvijezda bila, je li uopće postojala ili je jedino simbol, bogoslovno ruho u koje je odjeven bogojav-ljenski događaj? Prema nekim istraživačima upravo u vrijeme Kristova rođenja (7. – 6. godina prije Krista) dogodilo se približavanje planeta Jupitra i Saturna u znaku ribe. Taj međusobni položaj nebeskih tijela mogao je babilonsko-perzijske znanstvenike potaknuti da tu pojavu povežu s rođenjem judejskoga kralja. Za zvjezdoznance iz Babilona Saturn je simbol Izraela, Jupiter je kraljevski planet, a zviježđe u znaku ribe, u kojem se dva planeta susreću, označava Palestinu. Tako su zemaljski promatrači razumjeli nebesku poruku da je ondje rođen kralj judejski.

Bogoslovci drže da je Matej u sjajnoj zvijezdi pronašao uprizorujuću sliku za Boga

koji je postao čovjekom. To bi odgovaralo ondašnjem poimanju da svaki čovjek ima svoju zvijezdu, koja započinje svijetliti kad se čovjek rodi i koja se gasi kad čovjek umire. Za Isusa je Evanđelist izabrao posebno svi-jetlu zvijezdu. No ta zvijezda ima posebno značenje. Zvijezda koja se pojavljuje, znak je nade. U potrazi za zvijezdom spasenja traga se za smislom i istinom, za Bogom koji svem stvorenju daje smisao.

Od onog odlučujućeg trenutka svijet se nalazi pod jednom drugom zvijezdom, od koje je svijetu zablistala nova nada, Krist Gospodin. Dok slavimo blagdan Bogojavlje-nja, sjećamo se odlučujućeg događaja koji je rasvijetlio noć povijesti – Kristova rođenja. U njemu nam Bog daruje svoje svjetlo koje tamu pretvara u svjetlo te svakom od nas poručuje: ovo je tvoj put kojim trebaš kre-nuti. Put koji, u sljedbi zagonetnih mudraca, vodi Kristu, svjetlu svijeta koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Neka to Božje svjetlo obasja i tvoje srce koje se raduje što je susrelo Boga, na Božić i u sve dane tvoga života.

............................................. Dinko Aračić

Teološki kutak Lovreć-Opanci6

Mlado lito i Božić

O Božiću zanosno i veselo pjevamo naše drevne božićne pjesme i pre-ko njih izražavamo svoju vjeru u

rođenje Bogočovjeka Isusa Krista. Te su nam pjesme toliko poznate i ustaljene da rijetko razmišljamo o sadržaju svakoga dijela pojedine pjesme. Tako, na primjer, malo tko zna kako je nastala i što izražava božićna pjesma Na tom Mladom litu veselimo se! Da je „Mlado lito“ arhaičan, prastari naziv za Novu godinu, to vjerojatno mno-gi znaju, ali kakva je poveznica između Mladog lita, tj. Nove godine i Božića? Je li Božić, barem nekada, bio stvarno poče-tak računanja nove godine, dakle, Mlado lito jer navedena pjesma sugerira da se veselimo na Božić, koji je početak nove godine, a uz to još slavimo mladoga kralja? I da, barem ukratko, razmrsimo kako je nastala veza između Božića i Nove godine i postoji li još i danas neka povezanost Božića i Nove godine?

Kršćanska i poganska nova godina

Godinom označavamo vrijeme što je potrebno da Zemlja obiđe po ustaljenoj elipsi oko Sunca i nastavi dalje ponavljati gibanje ustaljenim redoslijedom. Upravo po tom ustaljenom svemirskom gibanju ljudi su odredili vremenske jedinice i uz njihovu izmjenu povezivali svoje poslove i vjerske svečanosti.

Nova godina se počela slaviti 1. siječ-nja tek 46. godine prije Krista kad je Gaj Julije Cezar, obnavljajući dotadašnji rimski

kalendar, premjestio početak godine s 1. ožujka na 1. siječnja. Taj dan je bio posvećen poganskom bogu Janu „Dvoličnjaku“, bogu s dva lica, prema kojemu je prvi mjesec u godini i prozvan januarius. Slavio se veoma bučno i raskalašeno. Zbog toga su kršćani zazirali od takvih poganskih slavlja i nastojali su taj dan osmisliti na drugi način. Uvodili su pokorničko bogoslužje i postove. Bili su i posebni misni obrasci za obranu od idola.

Sačuvani su mnogi tekstovi svetih otaca iz prvih stoljeća kršćanstva koji su žestoko kritizirali poganski način proslave početka nove godine. Kao primjer navodimo od-lomak iz jedne propovijedi sv. Augustina: Oni rado poklanjaju darove za Novu godinu, vi udjeljujte milostinju. Oni vole razuzdane pjesme, vas neka ispunja riječ Svetoga pisma. Oni rado trče u teatar, vi idite u crkvu. Oni se vole opijati, vi postite! (Sermo 198, PL 38,1025). Suvremeni običaju uz proslavu nove godine ne odražavaju odmak od po-ganskih običaja.

Kršćani su nastojali potisnuti pogansko obilježavanje početka građanske godine i time što su njezin početak povezivali uz otajstva Kristova ovozemaljskog života. Tako se Nova godina slavila na Blagovijest 25. ožujka, dan kad je Isus začet u krilu Djevice Marije. Kod slavenskih se naroda početak nove godine povezivao uz ponovni rast Sunca nakon zimskog solsticija što je utjecalo i na slavljenje Isusova rođenja 25. prosinca kad se pojavilo stvarno „Mlado sunce s visine“.

I tu je začetak božićne pjesme Na tom mladom ljetu, veselimo se! Uzrok veselju je

Teološki kutak

Mlado lito i Božić

Lovreć-Opanci 7

rođenje Mladog kralja koji je naše Sunce s visine što obasjava one koji hode u tmini i sjeni smrtnoj i početak nove godine. Prvi siječnja kao dan početka nove godine poti-snuo je povezivanje početka godine uz 25. prosinca, ali je trag toga drevnog običaja ostao do danas u našoj božićnoj pjesmi.

Osmina Božića i Nova godina

Rimska je Crkva prakticirala još jedan način suprotstavljanja poganskog običaja vezanog uz početak nove godine 1. siječnja. Božić je kao veliki blagdan imao svoju osmi-nu u kojoj je osmi dan zauzimao posebno istaknuto mjesto. A to je bilo upravo 1. siječnja. Rimska je Crkva uvela na taj dan svetkovinu Bogorodice Marije. U početku je to bila uspomena rođenja Djevice Marije, a od 7. stoljeća spominje se samo osmina Božića. Obnovljeni misal 1969. g. ponovno vraća izvorno obilježavanje 1. siječnja, pa u objašnjenju uz taj dan stoji: Prvoga siječ-nja, na Osminu Božića, slavi se svetkovina Marije Bogorodice i ujedno se slavi uspomena nadijevanja presvetoga imena Isus.

Današnji misni tekstovi predviđeni za 1. siječnja odražavaju i drevnu i sadašnju marijansku svetkovinu. Na prvom je mjestu

istaknuto Marijino bogomaterinstvo. U bo-goslužju častimo Majku Isusovu, ali i Majku Crkve, kako molimo u popričesnoj misnoj molitvi. Evanđelje, što se čita na misi ovoga dana, doziva u pamet Mariju koja je čuvala u svom srcu sve događaje uz naviještenje i rođenje Sina Božjega i razmišljala o njima. Time se ističe njezin osobni rast u vjeri i svjesno sudjelovanje u Božjim zahvatima u ljudsku povijest.

Možemo, također, uočiti da u liturgij-skim tekstovima za ovaj dan nema spome-na Nove godine. Očit je utjecaj drevnog kršćanskog otklona od poganskih običaja uz proslavu Nove godine i jasna opomena današnjim kršćanima da se čuvaju pogan-skog utjecaja koji zasjenjuje doživljaj otajstva rođenja Isusa Krista i njegova očitovanja dobrostivosti i čovjekoljublja. Istina je da je među mise za različite prigode uvršten i obrazac mise za početak civilne godine, ali uz jasnu napomenu: Ova se misa može slaviti u prvim danima Nove godine, isključivši 1. siječnja kada je svetkovina sv. Bogorodice.

NA DOBRO VAM DOŠLO MLADO LITO I NOVA GODINA!

....................................... Fra Marko Babić


Ispružene ruke

U tami, U svjetlu svijeća

samoćom svojom hraneći Nadu cjelivaju MILOSRĐE. Tišine svoje nose u sebi kao biljeg

svuda su oko nas (i uvijek će biti)...

Oni su božansko DOBRO obični su, samo su čovjek,

nisu na prodaju, ne klanjaju se ljudima nevidljivi su a ipak...

Plove rijekom Svjetla jer žele biti sinovi Milosrđa i Imaju uvijek ISPRUŽENE

RUKE

Teološki kutakLovreć-Opanci 9

Snaga leta

U tiho, sumorno popodne samo za-magljeni pogled iz daljine vrati u stvarnost cvrkut male, zaboravljene

ptice ispred prozora što u neumornom po-kušaju traži sebi DOM.

Gnijezdo je opustilo, nebo još nekako čudno posivjelo, priroda polako pokazuje svoju okrutnost, a ona ima samo jednu želju: ona bi letjela i vratila se u svoj DOM.

Penje se tako u visove, ponire na puste pašnjake, pa opet uzleti...

U njenom letu vidjeh borbu višu i jaču od življenja.

Sama ona i Nebo. Ali znam, tako uvijek i biva, na kraju ostane samo čovjek i Nebo.

Zna mala ptica da će jedino ustrajnošću i žrtvom postići sebi zadani cilj.

Jednom će blagosloviti Nebo njen let, možda i u vremenu... A jednom će je pri-družiti njenom jatu.

U kutu samotnog stabla pronašla je sklonište. I kad Sunce izbriše tmine neba, kad obasja visove i proplanke, kad ožive puste poljane, ona će opet poletjeti jer tamo u daljini bijaše joj DOM.

Neumorno, strelovito, visoko, hrabrošću danom s Raspela jer zna i to da nikad suton

nije spriječio ni zaustavio svitanje. Novi dan je pun Nade, bistrih zora, ona mirnih krila nosi prošlost, dah joj grije sadašnjost a beskraj i plavetnilo Neba joj je obećana budućnost. Zato je strpljiva...

Ponekad sjetna, ali opet iznad svega spokojna. Nagradu hrabrosti u trudu joj je dana Odozgo. Nebu je povjerena. Mala ptica se uzda u raskoš Svjetla i snagu Milosrđa. Ispred nje stajahu ISPRUŽENE RUKE. U njihovim dlanovima je ugrijala svoju nadu, otopile su joj ledene kore napuštenosti, oda-gnale turobne trenutke i raširile pogled prema stazi Svjetla. U ispruženoj ruci vidješe smisao i snagu bola. Hranjena srcem, toplinom zjena i treptajima razumijevanja. Prostrla je tako koprenu leta, izbistrila visine i bijaše spremna mukotrpno letjeti podno Križa.

I leti mala ptica jer u njoj živi moć ISPRUŽENE RUKE.

...........................................Ankica Sekelez


Godina OčinstvaProglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018., pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“

Braći svećenicima, Redovnicima i redovnicama, Očevima i majkama,

Svim kršćanskim vjernicima.Draga braćo i sestre!

1. Obitelj, kolijevka i nositeljica života, prva je prenositeljica vjere i odgojiteljica u kršćanskom življenju.Ova temeljna stanica društva i Crkve

u posljednje vrijeme susreće se s mnogo-brojnim poteškoćama i raznim iskušenjima. Naše obitelji, roditelji – očevi i majke – i djeca, često su danas izloženi ekonomskoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mnogi su muškarci i žene nedovolj-no pripremljeni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti.2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i

svoje spasenjske zadaće, Crkva ustrajno naviješta kršćanski nauk o braku – za-jednici muškarca i žene – koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vrijednost svakog ljudskog života i ohrabriti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvore-nosti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti.

3. Papa Franjo je na dvije posljednje bi-skupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem svijetu. U dokumentu „Radost ljubavi“ dao je poticaje svima nama da pojačamo pred-bračne pouke i pripreme, a u obiteljskom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepimo i milo-srdno pratimo hod i rast naših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju.

4. Poštovani vjernici, na tom putu radosti ljubavi, radosno vam objavljujem da će naša Splitsko-makarska nadbiskupija biti domaćin Trećeg nacionalnog susreta hrvat-skih katoličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018., pod geslom “Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“.

Godina pred nama, od Prve nedjelje Do-šašća 2016. do svetkovine Krista Kralja 2017., bit će posvećena očinstvu kao jednom licu roditeljskog poslanja. Slje-deću godinu posvetit ćemo majčinstvu.

Poznato je kako danas u vremenu br-zih promjena, moralnog relativizma i različitih kriza, ni očeve nije mimoišla kriza identiteta. Muškarci i očevi teško se snalaze, a uloga oca u obitelji kao da se smanjuje ili potiskuje. Očevi pone-kad djeluju izgubljeno, neki se povlače pod teretom odgovornosti, upadaju u razne ovisnosti ili teško prihvaćaju svoju obiteljsku dužnost.

Teološki kutak

Godina Očinstva

Lovreć-Opanci 11

5. Zato u ovoj godini želimo osobito raz-mišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i poslanje naših očeva u kršćanskim obiteljima, a onda i u društvu. U međusobnoj ljubavi, po-štovanju i opraštanju sa svojim supru-gama, očevi pružaju osnovni obiteljski temelj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te snagu i identitet u kršćanskom odgoju.

Sam Bog – izvor svakog života, pun ljubavi i milosrđa prema čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku – objavio nam se kao Otac nebeski. U Isusu Kristu – Licu Očeva milosrđa – poslao nam je Spasitelja da obnovi grijehom narušenu svoju sliku u nama, cijelo naše ljudsko biće, naš um i srce, naše odnose, naše obitelji i naše poslanje. Nebeski otac izvor je i snaga svakog očinstva.

6. Draga braćo i sestre, dok s ovim Adven-tom započinjemo novu crkvenu godinu,

ulazimo i u godinu posvećenu očinstvu. Stoga, uključimo se u liturgijska slavlja i pastoralna događanja kako bismo posvi-jestili i osnažili očinsku ulogu kršćanskih muževa u obitelji. U tom duhu sve vas zajedno: svećenike, redovnike i redovnice, a osobito kršćanske vjernike, napose očeve, pozivam da se osobnom i obiteljskom mo-litvom, zajedničkim liturgijskim slavljima, odgojem i osobnim rastom u vjeri, uklju-čite u župni i nadbiskupijski pastoralni hod „Godine očinstva“, te pripravu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018.Neka sve naše obitelji, domove i do-

movinu, prati pomoć i zagovor sv. Josi-pa – čuvara Svete obitelji – koga je Bog Otac odabrao da u pravednosti i ljuba-vi skrbi za Betlehemsko dijete Isusa Kri-sta i njegovu majku Bogorodicu Mariju. A na sve vas zajedno zazivam Božji blagoslov.

Vaš brat i nadbiskup,...........................................Marin Barišić,

splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Nadbiskup sa župnikom, pastoralnim i ekonomskim vijećem u pastirskom pohodu župi


O djeco boliO djeco boli,

vi što posvećujete ovaj svijet u tami svijetle vaše oči

i srce zrije u patnji mirom da se utaži naš nemir

od srebrnjaka satkan pelin.

O djeco boli, vi što stojite na raskršću straha

u šutnji govore vaša lica i ruke drhtave pružaju kruh

da se nasiti naša čežnja od zaborava na nebesa.

O djeco boli, vi što pjevate u svitanjima u samoći leže vaša tijela

i prsti ispisuju pjesme Duha da se odagna naša tuga

od kamena sazdan suhozid.

Priđite bliže djeci boli, pogledajte u njihove oči

i poslušajte srce mira dotaknite ruku što drhti i počujte pjesmu svitanja

da ne prestane nikad čežnja da se otvore nebesa

po djeci boli – tebi i meni na raskršću straha u samoći

netko pije gorak pelin i ima lice tajne šutnje.

Bratu ljudi(U spomen fra Frani Petričeviću)

Zaboravljeni brate ljudi, hoćeš li još jednom proći pored nas

bezumnih i samozadovoljnih u haljinama siromašnim smeđim, čija vjera dotaknut će ti porub? I tko će te dočekati u sljepilu

s tajnom čežnjom da mu oči otvoriš, naslonjen na Jerihonske zidine

da uzalud ne bi ušao u naš grad? Zaboravljeni brate ljudi,

zar su nam srca tako otvrdnula i sjećanja zalegla pod salom tromim da nas ništa više prenuti ne može,

ništa od tvoje topline i veličanstvene bijede nama kao da ne treba svjetla u noći.

Zaboravljeni brate ljudi, narod tvoj, zar je narod tvrde šije zagledan u kumire novoga svijeta

i ne mari za tvoje korake ishodane za nas, za tvoju riječ glasnu i izgovorenu posred straha

pred kojom uminuše jezici onih što nas prognaše? Zaboravljeni brate ljudi,

bili smo tvoja nedonoščad u vjeri i anđeli bez krila bijasmo

i pile tvoje malo neki od nas, danas pred tvojim grobom stojimo a vrijeme gubi značaj i vrijednost,

jer ti milinom snažnom iz njeg' zboriš. Zaboravljeni brate ljudi, kako da te ne vrisnem

i kako da ne posvjedočim za tebe, ono što slutim u tvojoj sijedoj kosi

nisu moje misli niti htijenja, to je tvoje sveto tijelo što govori u bljesku.

....................................... Slavica Mustapić

Iz naše župeLovreć-Opanci 13

Iz naše župe

Sveti Nikola tradicionalno proslavljen u župi

Sv. Nikolu biskupa, zaštitnika putnika, mornara, ribara i siromaha, posebno djece i djevojaka, vjernici naše Župe

Lovreć-Opanci svečano su proslavili prošloga blagdana 6. prosinca. Bez obzira na vremenske prilike, koje su u ovo doba u našim krajevima češće snježne i hladne, u procesiji i u misnom slavlju uvijek sudjeluju brojni vjernici. Tako su i prošlog blagdana došli vjernici i iz udaljenijih zaselaka naše župe, ali i hodočasnici iz okolnih župa jer je sv. Nikola biskup omiljeni svetac u cijelom kršćanskom svijetu.

U prijepodnevnoj procesiji kroz središte mjesta, u kojoj je nošen kip svetog biskupa, potom i u svečanoj misi koju je u župnoj crkvi Duha Svetoga predvodio fra Kruno Bekavac, umirovljeni fratar iz Splita, uz našeg župnika

fra Dinka, sudjelovalo je puk Božji. U propo-vijedi fra Kruno je govorio o svetom životu mirskog biskupa koji se u puku od starine časti i kao zaštitnik siromaha. Pjevalo se uz predvođenje našeg župnog zbora i zajednički molilo, a školska su djeca pod vodstvom vje-roučiteljice Ružice Vuletić i profesorice glazbe Renate izvela igrokaz o sv. Nikoli. Mnogi su se vjernici prije i nakon mise okupljali oko svečeva kipa zahvaljujući mu za uslišanja i proseći zagovor za svoje potrebe.

Poslije mise sv. Nikola je podijelio da-rove maloj djeci i djeci mjesne Osnovne škole, za što se pobrinula Općina Lovreć i naš župnik. Dijeljenje darova djeci uvijek je veliko veselje kao što je bilo i ovoga blagdana.

............................................. M. Šimundić

Procesija na Sv. Nikolu 2015.

Iz naše župe Lovreć-Opanci14

Zlatni pir proslavili 14. 2. 2015.

u crkvi Sv. Duha na Lovreću

Jure Nediljko Katić i Tonka Katić

Jure Nediljko Katić pok. Ivana i Mare r. Smoljko (rođ. 12. 2. 1939. u Lovre-ću) i Tonka Katić pok. Mate i Ive r.

Katić (r. 13. 6. 1949. u Lovreću) vjenčali su se 16. veljače 1966. Kumovi su bili Katić, Ante i Petar. Vjenčao ih je župnik

fra Josip Dodig. U braku su se rodila dje-ca: Marija, Željka, Zdravka i Ivan. Danas imaju unučad. Jure je radio u Njemačkoj i kao obrtnik u Hrvatskoj do mirovine, a Tonka kao domaćica.

................................................... Sudionik


Tradicionalno hodočašće sv. Vlahu

u Dubrovnik

Po već višegodišnjoj župnoj tradiciji i ove smo godine jednim autobusom hodočastili u Dubrovnik sv. Vlahi,

dubrovačkom parcu, zaštitniku drevnoga grada i dubrovačke biskupije. Predvođeni našim župnikom fra Dinkom, izjutra na sam blagdan, praćeni pjesmom i molitvom, pošli smo put Dubrovnika. Grad nas je dočekao u blagdanskom ozračju, prepun hodočasnika koji su pristizali sa svih strana. Ulicama su hodale procesije vjernika sa župnim i bratimskim barjacima, crkvenih i drugih udruga, zvonila su zvona, a grad je bio obasjan toplim veljačkim suncem. Po običaju smo svratili kod dubrovačkih franjevaca, u Samostan male braće na Stradunu, gdje nas je srdačno dočekao naš sumještatnin, ekonom fra Stipe Nosić.

Nakon što smo se u samostanu okrije-pili, pošli smo prema dubrovačkoj katedrali, ispred koje smo stigli pred sam početak svečanog bogoslužja. S mnoštvom svećenika, predslavio je izaslanik Svetog Oca, kardinal Vinko Puljić. Nakon svečanog euharistijskog slavlja pridružili smo se velikoj svečanoj procesiji kroz gradske ulice u kojoj se nosio svečev kip. Ophod je predvodio domaćin feste, Mate Uzinić, biskup Dubrovačke biskupije, uz brojne svećenike, redovnike, redovnice, Božji puk, među kojim smo bili i mi Lovrećani i Opančani. Pjevalo se i molilo,

nebrojeno se vjerničko mnoštvo okupljalo oko svetog mučenika, teško se rastajući od svog nebeskog zaštitnika i zagovornika. I mi duhovno okrijepljeni, radosno smo se oprostili od grada slavljenika te se autobusom zaputili put Lovreća.

Usput smo se zaustavili u Trstenu, gdje smo pohodili spomen-oblježje našim palim imotskim vitezovima, poginulima u obrani Dubrovnika i na dubrovačkom bojištu. U molitvi smo se sjetili svih naših imotskih vitezova i svih palih hrvatskih branitelja, te smo se nakon odrješenja za mrtve, koje je podijelio naš fra Dinko, uputili kući sretno stigavši u predvečerje.

.................................................S. Bekavac

Naši hodočasnici u Dubrovniku


Blaženi Alojzije Stepinac

"U tebe se, Gospodine, uzdam!"

U ovih deset godina u našoj se crkvi Sv. Duha u Lovreću svečano slavi blagdan Bl. Alojzija Stepinca. Tako

je i ove godine proslavljen 10.veljače. Misno slavlje predvodio je naš župnik fra Dinko Bošnjak s vjernim lovrećkim i opačanskim pukom uz svečano pjevanje našeg zbora. Dolaskom na misno slavlje zahvaljujemo Bogu što je nama Hrvatima dao bl. Aloj-zija da nas zagovara u našim potrebama i molitvama. Naš Blaženik nam je ostavio primjer kako biti istinski svjedok vjere po-kazujući nam da nema granica koliko se može ljubiti Bog i svoj hrvatski narod. Našu župnu crkvu Sv. Duha u Lovreću godinama krasi kip bl. Alojzija Stepinca kao i svečani

barjak. Iz ljubavi i zahvalnosti prema Bogu u čast našeg blaženika crkvi je darovan sve-čani barjak 10. veljače 2006. godine i od tog se dana svake godine slavi Stepinčevo. Dvije godina poslije crkvi je darovan kip bl. Alojzija Stepinca koji je blagoslovio fra Dinko Bošnjak.

Najkraće crte o liku i djelu ovoga našeg hrvatskog velikana vjerske i

nacionalne povijesti

Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u Brezarićima kod Krašića. Nakon studije teologije i doktorata u Rimu je zaređen 1930. U izuzetno teškim vremenima pred sam

Iz naše župe

Blaženi Alojzije Stepinac

Lovreć-Opanci 17

II. svjetski rat preuzima upravu Zagrebačke nadbiskupije. U tim ratnim godinama oštro je osuđivao fašizam, nacizam i komunizam kao i sve druge ideologije koje nisu u skladu s Božjim zapovijedima. Doživljavao je teške optužbe i napade, a posebno od komuni-stičkih vlasti koji su htjeli i sve činili da se naša Katolička Crkva odvoji od Svete stolice. Budući da je ostao čvrst kao stijena poka-zujući nepokolebljivu vjeru u Isusa Krista i obranu vjernosti Svetoj stolici, komunističke vlasti su ga osudile u montiranom politič-kom procesu na 16 godina zatvora. Kaznu je dijelom izdržao u kaznionici Lepoglava gdje su ga sustavno trovali hranom. Zbog teškog zdravstvenog stanja biva prebačen u svoj rodni Krašić gdje su mu oduzeta građanska prava. Zbog herojskog svjedočanstva naše vjere Sveta stolica ga imenuje kardinalom 1952. godine. Nakon teških muka i patnje preminuo je 10. veljače 1960. godine u svom rodnom Krašiću.

Komunističke vlasti su nakon njego-ve svetačke smrti pokušavali zatrti njegov grob ne dozvoljavajući da bude sahranjen u zagrebačkoj katedrali. Pripadnici zloglasne Udbe nisu dopustili da se nadbiskupovo srce balzamira i sačuva kao dragocjena relikvija, oteli su ga i spalili. Sveti Ivan Pavao II. na svečanom slavlju u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine proglašava našeg mučenika Alojzija Stepinca blaženim. Bogu ništa nije nemoguće i svima koji njemu vjeruju, tako je ispravljena teška nepravda učinjena njemu i hrvatskom narodu. Živjeti svoju vjeru, znači svaki dan oživljavati svoju ljubav iz-među Boga i čovjeka. Takvo će nas življenje ispunjati radošću i ponosom. Takvo življenje nam omogućuje herojski čin vjere i ljubavi koja je jača od smrti. Uvjereni katolik ne pozna ni pred kime straha.

.................................................. I. Batinić


Cvjetnicom započeo Veliki tjedan

Veliko mnoštvo vjernika pristiglo iz svih mjesta Župe Lovreć-Opanci nazočilo je svečanoj ophodnji.

Procesija je krenula od crkve na gro-blju, gdje su i bile blagoslovljene maslinove grančice, te nastavila kroz centar Lovreća do župne crkve Svetog Duha.

Ovogodišnje misno slavlje predvodio je župnik fra Dinko Bošnjak.

Za vrijeme svete mise otpjevana je i Muka. Dirljivo i nadahnuto ju je otpjevao Željko Čavrlj, a ostale su riječi pjevali župnik, članovi pjevačkog zbora, praćeni turbom, kojim je ravnala Renata Kolovrat, a orgulje je svirao Stipe Sekelez.

Obilježavanjem Cvjetnice započeo je i Veliki tjedan u kojem ćemo proslaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs.

.............................................M. Milinović

U procesiji na Cvjetnicu 2016.


Veliki četvrtak

"Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!"

U našoj se crkvi Sv. Duha kao i svake godine na poseban način slavi sve-ta misa večere Gospodnje. Misno

slavlje predvodio je naš župnik fra Dinko Bošnjak zajedno sa svojim župljanima i na-šim pjevačkim zborom. Naš Gospodin Isus Krist je blagovao sa svojim učenicima te je oprao noge dvanaestorici svojih apostola pokazujući im savršen primjer poniznosti i ljubavi koja nema granica. Naš župnik fra Dinko Bošnjak u sv. misi oprao je noge dvanaestorici župljana simbolizirajući našeg Gospodina. Svakom vjerniku koji pobožno prisustvuje na svetoj misi sam Gospodin pere noge te nas hrani svojim presvetim Tijelom i presvetom Krvlju. Blago onima

koji vjeruju u Isusa Krista vršeći njegove zapovijedi. Blago onima koji svetkuju dan Gospodnji. Blago onima koji dolaze na sv. misu. Veće zahvale i uzvišenije molitve nema od sv. mise. Za vrijeme pashe na Veliki četvrtak Gospodin Isus Krist ustanovio je euharistiju ostavljajući nam trajni znak svoje prisutnosti i ljubavi.

Cijela naša župa je pristupila svetoj pričesti. Presveti oltarski sakrament pre-nijet je s glavnog oltara na krajnji oltar simbolizirajući uhićenje i odvođenje našeg Gospodina. Pjevao se Gospin plač koji nikog nije ostavio ravnodušnim.

.................................................. I. Batinić

Ovogodišnji apostoli sa župnikom


Veliki petak

U jutarnjim satima na Letaruši ispred križa okupio se lovrećki i opačanski puk zajedno s našim župnikom

fra Dinkom Bošnjakom koji je uz molitvu prvi ponio križ počevši svečanu procesiju. Križni put je već niz godina prisutan u našoj župi. Njegova sveukupna dužina od Letaruše preko okolnih sela do župne crkve Sv. Duha iznosi oko 25 km. Po dolasku s Letaruše do Maslinskog vrta vjernici sa župnikom uz molitvu i pjesmu započinju križni put po postajama prema Križu na Gradini. Od Križa na Gradini vjernici na-stavljaju procesiju prema crkvi sv. Ivana na Nikolićima preko okolnih sela do crkve sv. Ante te dolaze u župnu crkvu Sv. Duha.

Mještani naše župe pobožno se izmjenjuju dok nose križ simbolizirajući tako našega Gospodina koji je uz svoju tešku muku nosio križ do Kalvarije. Vjernici uz moli-tvu Krunice i Gospin plač idu za križem. Kroz naše zaseoke mještani prirede okrepu i osvježenje.

Dolaskom u našu župnu crkvu Sv. Duha započeo je svečani obred čitanjem Muke našeg Gospodina; zatim propovijed i svečana procesija oko crkve sa Presvetim oltarskim sakramentom. Nakon dolaska u crkvu slijedio je otkrivanje i ljubljenje križa na kojem je visjelo spasenje svijeta, naš Bog, naša nada, i naše sve.

.................................................. I. Batinić

Početak procesije s Letaruše na Veliki petak 2016.


Velika subota

U našoj su Župi Lovreć-Opanci obredi uskrsnog bdijenja na Veliku subotu započeli u 20 sati. Bilo je lijepo

vrijeme pa je i vjernika, posebno mlađih, više. Crkva je, inače, otvorena cijelog dana. Lumini i svijeće gore uz Isusov grob. Vjernici svrate u crkvu, pomole se i klanjaju u tišini.

U obredu smo najprije blagoslovili oganj ispred crkve i uskrsnu svijeću, a potom smo uz trostruki poklik „Svjetlo Kristovo“ ušli u crkvu gdje su vjernici na uskrsnoj svijeći upalili svoje svijeće. One gore za vrijeme pjevanja hvalospjeva uskrsnoj svijeći, a ugase se dok se čitaju čitanja o veličanstvenim djelima Božjim. Ponovo ih palimo za vrijeme obnove krsnih obećanja pri blagoslovu krsnog

Prva sveta pričest

U šestu je vazmenu nedjelju u Župi Lovreć-Opanci bilo posebno sve-čano. Naime, već nekoliko godina

zaredom na ovaj dan je podjela prve svete pričesti.

Tako je bilo i ove nedjelje, 1. svibnja kada su tri djevojčice i tri dječaka pristupili prvoj svetoj pričesti. Svečano je misno slavlje započelo u 10:30 u crkvi Duha Svetoga. Predvodio ga je župnik fra Dinko koji je i pripremao djecu za prvu pričest, a recita-cije s djecom uvježbala je gospođa Ružica, vjeroučiteljica.

Pjevanje je predvodio naš zbor pod vodstvom gospođe Renate i orguljaša Stipe.

.......................................................Majka

zdenca. Također je, prema vjekovnom obi-čaju, bio blagoslov pripravljene hrane na kraju sv. mise.

..................................................Župljanin


Hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

9. travnja vjernici Župe Lovreć-Opanci s pjevačkim zborom, predvođeni župnikom fra Dinkom, hodočastili su u hrvatsko nacionalno svetište Mariju Bistricu.

Iz Lovreća se krenulo autobusom u ranim jutarnjim satima. Uz pjesmu, molitvu i dobro raspoloženje došli smo u Zagreb.

Posjetili smo zagrebačku katedralu i sarkofag s likom bl. Alojzija Stepinca, a zatim otišli do Gospe od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, gdje smo se u šutnji i mo-litvi zadržali pred Gospinim likom. Potom se zadržali na Jelačićevu trgu sa svojima. U 14 sati krenuli smo u Mariju Bistricu. Nakon dolaska u svetište imali smo sv. misu koju je predvodio naš župnik fra Dinko. Iza mise obavili smo pobožnost puta križa

u Bistričkom svetištu. Poslije obavljenih zavjeta uputili smo se u zagrebački hotel Dubrava na odmor i noćenje.

U nedjelju smo sudjelovali na tradi-cionalnom susretu Lovrećana i Opančana u Zagrebu. Misa, koju je predvodio naš župnik, održana je u svetištu Gospe Lurdske. Nakon misnog slavlja okrepu za sve nas su pripremili naši koji žive u Zagrebu.

U 14.30 uputili smo se svojim kućama. U autobusu je vladalo ugodno raspoloženje: molilo se i pjevalo.

...................................................Željko Č.


Duhovi i krizma svečano proslavljeni u župi

Svečano smo u nedjelju, 15. svibnja proslavili i Duhove, svetkovinu naše župe posvećene Duhu Svetome, za koju

smo se duhovno pripravili devetnicom, a zadnja tri dana duhovnom obnovom koju je predvodio fra Ivica Udovičć u prigodi izvan-redne jubilarne Godine božanskog milosrđa.

Već od jutra cijelo je mjesto bilo u poseb-nom svečanom ozračju. Crkva Duha Svetoga u središtu našega mjesta bila je urešena crvenim cvijećem, u znaku plamenih jezika koji su o prvim Duhovima sišli nad Gospu i apostole sabrane u dvorani na zajedničkoj molitvi. Na ovogodišnje Duhove u župi smo imali i krizmu, što je uvijek osobito svečan doživljaj za sve župljane. Svečana proslava počela je ranopopodnevnom procesijom kroz mjesto u kojoj je nošena slika silaska Duha Svetoga, uz sudjelovanje svih koji su mogli hodati:

djece, mladih, odraslih vjernika i mnogo starijega svijeta. Naravno, i krizmanika koji su te duhovske nedjelje iščekivali primanje sakramenta sv. potvrde i time postali puno-ljetni članovi Crkve, što im je u propovijedi svečanog euharistijskog slavlja posvijestio i dr. don Jozo Delić, predvodeći sv. misu ti-jekom koje je podijelio krizmu četrnaestorici krizmanika, uz našega župnika fra Dinka i fra Krunu Bekavca, svećenika iz samostana Gospe od Zdravlja u Splitu.

U ime krizmanika predvoditelja misnog slavlja dr. Jozu, nadbiskupova izaslanika, pozdravila je krizmanica Ilijana Katić, a na kraju mise zahvalio je krizmanik David Ćorić. Pjevao je župni mješoviti zbor pod ravnanjem profesorice glazbe Renate Ko-lovrat uz orguljsku pratnju Stipe Sekeleza.

.................................................Krizmanik

Procesija na Duhove 2016.


Tijelovo

Tijelovo, tj. svetkovina Presvetog Tije-la i Krvi Kristove, slavi se četvrtkom nakon svetkovine Presvetog Trojstva.

Ova se svetkovina spominje od 13. st., u početku se nazivala Euharistija. Naime, sveta Julijana je u svom viđenju opazila mrlju koju je protumačila kao mrlju na Crkvi u nedostatku blagdana koji bi slavio Presveti Oltarski Sakrament. Od 14. st. blagdan se proširio na cijelu Katoličku Crkvu.

U Župi Lovreć-Opanci se u četvrtak, 26. svibnja, ova svetkovina proslavila svečanom svetom misom u župnoj crkvi.

Prije sv. mise molila se krunica Bo-žanskog milosrđa. Svetu misu je predvo-dio župnik. Nakon svete mise uslijedila je svečana tijelovska procesija s Presvetim i blagoslov na četiri mjesta. Procesiju je predvodilo desetak ministranata ispred ko-jih su prvopričesnici i djeca posipali put laticama cvijeća.

Tijekom mise pjevao je veliki župni zbor.Na kraju procesije u tišini se ostalo

pred Presvetim.

..................................................M. Čavrlj

Tijelovska procesija 2016.


Susret ministranata u Imotskom

U Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu, 28. svibnja s početkom u 9:30 održan je su-

sret ministranata. U susretu je sudjelovalo 125 ministranata iz 8 župa naše Provincije: Imotski, Lovreć-Opanci, Proložac, Runo-vić, Slivno, Studenci, Vinjani i Zmijavci. Iz naše župe sudjelovalo je 8 ministranata. U pripremi i održavanju susreta pomagali su naši bogoslovi i postulanti.

Okupljanje ministranata započelo je u 9:30 ispod samostanskog cedra gdje je bila marenda, a zatim je u 10 sati u crkvi sv. Franje uslijedilo pokorničko bogoslužje, koje je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar. U 10:30 procesijom je započelo euharistijsko slavlje koje je predvodio fra

Zoran, uz koncelebraciju četvorice svećenika. Misu je pjevanjem animirao imotski dječji zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Poslije mise uslijedio je kviz znanja u samostanskoj dvorani, a u crkvi je za to vrijeme održan prigodni program za osta-le ministrante. Nakon priredbe bogoslov fra Ivan Đuzel predstavio je ministrantima odgojne zavode naše Provincije, osobito bogosloviju. Kviz znanja vodio je bogoslov fra Filip Čogelja.

Poslije kviza bio je ručak za sve mini-strante pod samostanskim cedrom. Nakon ručka započeo je nogometni turnir u kojem su pobijedili ministranti iz Zmijavaca. Naši su završili na trećem mjestu.

..........................................................A. P.

Naši ministranti u čekanju kviza znanja


Sv. Ivan svečano proslavljen na Nikolićima

Sv. Ivan krstitelj, zaštitnik Nikolića, svečano je proslavljen u nedjelju, 26. lipnja. Unazad nekoliko godina sv.

Ivana slavimo u prvu nedjelju bližu blagdanu ako svetkovina padne u radni dan.

Po toplom i sunčanom nedjeljnom prije-podnevu kasnoga lipnja ispred filijalne crkve na Nikolićima, posvećene svetom Isusovom preteči, u misnom se slavlju okupilo vjerničko mnoštvo, kako domaćih tako i vjernika iz

cijele Župe Lovreć-Opanci. Svečano eu-haristijsko slavlje počelo je procesijom i cvijećem urešenim kipom svetog zaštitinka sela, kojega je mnoštvo pratilo pjesmom i molitvom.

Sveta misa slavljena je u crkvi, a predsla-vio ju je naš župnik fra Dinko uz mješoviti župni zbor.

................................................. A. Nikolić

Procesija na ovogodišnjoj proslavi sv. Ivana na Nikolićima


U župi proslavljen blagdan sv. Ante 2016.

• Po običaju prva misa bila je u 9 h s procesijom u dvorištu. Predvodio ju je župnik fra Dinko. Kip su u procesiju nosili oni koji imaju ime ovoga dičnoga sveca. Misa se orila u prepunoj crkvi sv. Ante.

• Sveta misa u 18:30 održana je u župnoj crkvi zbog kiše i grmljavine. Ova sveta

U ponedjeljak, 13. lipnja 2016. u Župi Lovreć-Opanci proslavljen je blagdan sv. Ante.

misa se često naziva „dječja misa“ jer nakon nje i jest blagoslov djece, trud-nica i ljiljana. Svi su se okupili oko sv. Ante kako bi mu u naručje preporučili našu djecu.

..................................................A. Šamija

Blagoslov djece i ljiljana na Sv. Antu


Misa zadušnica za lovrećke i opanačke

mučenike

I ove godine 24. srpnja sjetili smo se naših lovrećkih i opanačkih mučenika koji su pobijeni 22. srpnja 1943. Ovaj događaj

nije ostao u sjećanjima samo najstarijim Lovrećanima i Opančanima, nego se us-pomena na mučenike prenosi s koljena na koljeno sve do današnjih dana jer nikada se ne smiju zaboraviti ratni zločini ma s koje strane i od koga bili počinjeni. Bila je to odmazda za partizanske zločine koje je mučeničkom smrti platilo četrdeset dvoje nedužnih mještana.

Misu zadušnicu u našoj župnoj crkvi Duha Svetoga predvodio je fra Ante Bilić uz koncelebraciju fra Josipa Grbavca i župnika fra Dinka. Uz mnogobrojne župljane nazočni su bili i potomci ubijenih. I nakon 70 godina bilo je dirljivo sjetiti se tih strašnih ratnih dana koji su se, nažalost, ponovili i prije 20-ak godina kada je srbo-četnički agresor učinio i veća i brojnija zla i pokolje nad nedužnim hrvatskim stanovnicima u okupiranim dijelo-vima Hrvatske. Ni to ne smijemo zaboraviti.

................................................. Marko M.

Molitva odrješenja za naše mučenike


Zavjetni dan župe Gospi od Anđela u Imotskom

Zavjetni dan Župe Lovreć-Opanci kada hodočastimo Gospi od Anđe-la u Imotski ove je godine bio 25.

srpnja. Naime, svaka imotska župa ima svoj zavjetni dan na koji, ususret blagdanu Gospe od Anđela (2. kolovoza), zaštitnice grada Imotskoga i Imotske krajine, hodočasti svojoj nebeskoj zagovornici koja se od davnina svečano časti ne samo u Imotskom nego i

u čitavoj Imotskoj krajini. Kao i uvijek, i na ovom smo hodočašću Gospi od Anđela, čija se crkvici nalazi na povijesnoj Topani, brdu ponad Imotskoga, sudjelovali u velikom broju. Misu večernju predvodio je župnik fra Dinko, a pjevao je naš župni mješoviti zbor. Unatoč žezi kasnosrpanjskoga dana bilo je vrlo lijepo, svečano i u pravom duhovnom ozračju. Svi smo bili radosni uz pjesmu i molitvu, utjecali smo se Gospi u zagovor, zahvaljivali za primljene milosti i kućama se vratili srca puna vjere.

I to je hodočašće, premda već tradi-cionalno, bilo u znaku pripreme 300-te obljetnice oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka. S duhovno „napunjenim baterijama“ nastavili smo svoj hod u vjeri kroz dane koji su slijedili.

...................................................Željko Č.

Naš pjevački zbor predvodi liturgijsko pjevanje prigodom našeg zavjetnog hodočašća u Imotskom


Proslavljen zavjetni blagdan Gospe Lurdske

Zavjetni blagdan Gospe Lurdske, koji se u našoj župi svečano slavi 5. kolovoza kao zavjetni blagdan Gospe Lurdske,

Dan domovinske zahvalnosti i Dan Općine Lovreć i zato ga zovemo Gospa Lurdska litnja, i ovoga je puta proslavljen velikom dopodnevnom procesijom koja je počela u 10.30, a potom i svečanom misom. U proce-siji i misi sudjelovali su kao i uvijek Gospini štovatelji. Kip Gospe Lurdske i Bernardice postavljen je pred glavni oltar. U marijanskim pjesmama raspjevanoj našoj župnoj crkvi Svetoga Duha, svečano euharistijsko slavlje

predvodio je konventualac don Tomislav Ćubelić, župnik i dekan katedrale sv. Duje u Splitu, suslavio je naš župnik fra Dinko i ostali svećenici i dušobrižnici iz njemačkih misija koji su bili na godišnjem odmoru, a pjesmu vjerničkog puka animirao je mješo-viti župni zbor pod ravnanjem profesorice glazbe Renate.

Nakon mise župnik je zahvalio svima, a proslava se nastavila nakon mise za obi-teljskim stolom.

......................................... Stefani Bekavac


Blagoslov vozila i vozača

U prvu nedjelju po svetkovini Velike Gospe, 21. kolovoza, u župi smo imali tradicionalni blagoslov vozača

i svih vozila. Euharistijsko slavlje kod za-vjetnoga križa predvodio je naš župnik fra Dinko, a na misi se po vrućem nedjeljnom prijepodnevu okupilo mnoštvo vjernika iz Lovreća i Opanaka. Poslije mise obavljen je blagoslov vozača i vozila, s župnikovim upozorenjem da sam blagoslov ne štiti od prometnih nezgoda ako svaki vozač i svaki sudionik u prometu nije pozoran u prometu.

– Moramo itekako paziti kako se pona-šamo na cesti. Napose kad samo za volanom. I ne treba posebno reći: ne pij prije nego

sjedaš za volan – rekao je župnik upozorivši vozače da ponajviše o njima ovisi sigurnost ljudskog života.

.................................................... Ante B..

Hodočašće u Vepric 2016.

I ove su godine vjernici Župe Lovreć-Opanci uoči blagdana Male Gospe ho-dočastili u Vepric – hrvatsko lurdsko

svetište. Ovogodišnje hodočašće u srijedu, 7. rujna predvodio je župnik fra Dinko.

Iz naše je župe krenuo autobus hodo-časnika, a popriličan broj njih u Vepric je pristigao i osobnim automobilima.

Po dolasku sudjelovali smo na molitvi Gospine krunice, mnogi pristupili i sv. is-povijedi do početka svete mise koju je pred-vodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s mons. Martinom Vidovićem i pedesetak svećenika.

Poslije popričesne molitve uslijedila je veličanstvena procesija sa svijećama kroz

samo svetište. Po završetku procesije vjer-nici su primili Božji blagoslov i uputili se svojim domovima.

.............................................. Hodočasnica


Hodočašće Gospi u Međugorje

(23. listopada)

U listopadsko nedjeljno popodne, oko 14 sati, hodočasnici Župe Lovreć-Opanci jednim su autobusom kre-

nuli u Međugorje.Po dolasku u svetište hodočasnici su se,

moleći krunicu, popeli na Podbrdo – Brdo ukazanja.

Poslije povratka s mjesta Gospina uka-zanja u 17 sati sudjelovali su u molitvi krunice. Većina je njih iskoristila priliku za sv. ispovijed te su u 18 sati bili sudionicima u slavlju sv. mise u međugorskoj crkvi.

Vrijeme, mada burno, bilo je sunčano i toplo.

........................................F. Petričević.


Proslavljen Dan kruha i zahvale za plodove zemlje

Druge nedjelje u mjesecu listopadu (16. 10.) u našoj župi slavljena je misa zahvalnica za plodove zemlje. U

prekrasno uređenoj crkvi pred oltarom koju su krasili plodovi zemlje, pekarski proizvodi i cvijeće, uredile su naše župljanke Marija Šimundić i Anka Mustapić uz pomoć djece. Uz to, održan je i prigodni recital prije mise na tu temu koji je pripremila vjeroučiteljica Ružica s učenicima. Bio je priličan broj vjer-nika, a misu je predvodio župnik fra Dinko.

U propovijedi je fra Dinko istaknuo kako Bogu na darovima koje nam pruža, moramo zahvaljivati svakodnevno. „Sv. misa jest posebna prigoda za zahvalu Bogu na svemu što čini za nas, ali vjernici mogu i moraju zahvaljivati Bogu svakodnevno čineći dobra djela svojim bližnjima“, rekao je fra Dinko između ostalog u propovijedi.

...............................................A. Mustapić

Plodove zemlje ispred oltara uredile gospođe Anka M., Marija Š. i naše majke


Smotra dječjih zborova u Imotskom

U samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu, 29. listopada održana je smotra dječjih zborova imotskoga

samostanskog okružja u sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. U smotri je sudjelovalo oko 340 djece iz dječjih zborova Imotskog, Lovre-ća, Podbablja, Poljica, Prološca, Runovića, Studenaca, Vinjana i Zmijavaca u pratnji svojih voditelja i župnika.

Susret je počeo u 10 sati u crkvi sv. Franje pripremom za svetu ispovijed koju je održao fra Denis Šimunović, župnik Vinja-na. Nakon toga djeca su imala prigodu za ispovijed, a za vrijeme ispovijedanja molila se krunica. Animirala ju je s. Jasna Kasalo.

U 10:45 počelo je euharistijsko slav-lje koje je predvodio gvardijan fra Kristian Stipanović, uz koncelebraciju fra Nedjeljka Čarapića, župnika Podbablja, i fra Zorana Jonjića, župnika Studenaca.

Nakon svete mise uslijedio je kratki program (vodio ga je fra Denis) u kojem je svaki zbor nastupio otpjevavši jednu pjesmu po izbornu u čast Blažene Djevice Marije. Naš je dječji zbor sastavljen od djece iz Župe Lovreć-Opanci s voditeljicom gospođom Renatom Kolovrat otpjevao izbornu pjesmu Marijo, o kako lijepa si.

Susret je završen ručkom ispod samo-stanskog cedra.

................................................... Sudionik

Naš dječji pjevački zbor s voditeljicom gospođom Renatom Kolovrat


Proslava Svih svetih

Katolički vjernici prvog dana studenoga posebno svečano slave svetkovinu Svih svetih kojom slave sve one svece

koje je Crkva proglasila svetima kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Ovaj dan svečano je proslavljen i u Župi Lovreć-Opanci svečanim misnim slavljima i odrješenjima na grobljima.

Svečano slavlje u župnoj crkvi i crkvi na groblju predvodio je župnik fra Dinko

Dušni dan

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi

grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana mi vjernici molismo za duše svojih dragih pokojnika, za njih smo upalili svijeće na grobovima, sudjelovali smo na svetoj misi, odrješenju na groblju povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: „Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovoze-mnog boravka, stječe se vječno prebivalište

na nebesima.“ Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

................................................. M. Čavrlj

Bošnjak uz mnoštvo vjernika. Tijekom mise pjevao je zbor pod ravnanjem Stipe Sekeleza.

............................................ M. Milinović


Došašće u našoj župi

Već s prvom nedjeljom došašća u našoj je župi zavladalo posebno blag-dansko ozračje. Počelo je vrijeme

četverotjedne duhovne priprave za svetkovinu Božića kojoj se jednako radujemo svi – stari i mladi, napose djeca. I mi stariji rado se sjećamo došašća i Božića naših djetinjstava koji su znali biti zaodijevani u snijeg i led koji je štipao za uši, nos i prste dok smo promrzli žurili prema crkvi. Ali ono što posljednjih nekoliko godina daje posebnu draž našim došašćima, to su mise zornice kao bliža duhovna priprava za radosno išče-kivanja Kristova rođenja.

I ovoga smo došašća s prvom zornicom, još za mraka, pohitali u crkvu koja nas je dočekala osvijetljena. I te smo mise zornice pamtili kroz cijelu godinu radujući se no-vom došašću. Uistinu su nam posebne te mise zornice koje se zovu tako jer su zora naših iščekivanja. I ne samo radosti Boži-ća, Isusova rođenja, nego su i iščekivanja drugog Kristova dolaska koji je s nadom i nestrpljenjem čekan kroz cijeli stari zavjet. Slušajući liturgijska čitanja, u duhu nam se redaju starozavjetne slike, oživljavamo vrijeme starozavjetnih proroka koji su na-viještali dolazak obećanog Mesije i vapili

Radosna priprava za proslavu Božića

Iz naše župe

Došašće u našoj župi

Lovreć-Opanci 37

„Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednoga...“ Ostvarilo se to napokon „u punini vremena“, kako kaže sv. Pavao, po utjelovljenju i rođenju od Djevice Marije. S tom nadom u njegov drugi dolazak, a sjećanjem na rođenje u betlehemskoj štalici, duhovno smo se pripravljali i ovoga došašća za proslavu svetkovine Božića, svjesni da trebamo biti budni i spremni, sa svjetiljkama punim ulja, jer nikad ne znamo kada će doći Zaručnik i pozvati nas. Trebamo biti spremni za njegov dolazak, ali i naš odlazak njemu na kraju našega života da se ne bismo zatekli nespremnima poput ludih djevica sa svjetiljkama bez ulja.

S tim razmišljanjima i nastojanjima da duhovnom obnovom promijenimo svoj život, probdjeli smo došašće pridonoseći žrtvom i pokorom pripravi za proslavu Isusova rođe-nja. Došašće je za svakog vjernika vrijeme prigodno da kroz četiri tjedna napreduje u dobru. Ali da na tome ne stane. Došašće kao i korizma moraju biti vrijeme u kojem

ćemo se izbližega duhovno pripraviti za proslavu velikih svetkovina naše svete vjere – Božića i Uskrsa. Ali vrijeme tih priprava ne smiju završiti sa svetkovinama. Skinuvši sa sebe „staroga, obučeni u novoga čovjeka“, moramo ostati u toj odjeći i kroz sve dane i godine našega života vježbajući se svednevice u svetosti. Jer svetost nije privilegija nekih posebnih ljudi. Na svetost smo pozvani svi, a biti svet, znači živjeti kršćanski, živjeti u skladu s Božjim i ljudskim zapovijedima i zakonima. Ne traži ništa povrh toga. Tako duhovno obnovljeni tijekom došašća, do-čekali smo i radost Božića. Podijelili smo ga sa svima, darivali smo tu radost svima s kojima smo se susretali.

Svako jutro o našim ne samo dobrim odlukama nego smo to svjedočili i životom. Divni su susreti s Isusom s ranom misom zornicom u vrijeme radosnog iščekivanja njegova rođenja.

.................................................A. Zaradić


Caritas u našoj župi

I ove godine, prigodom Božića i Uskrsa, naš župni Caritas pomaže najsiromašnije i socijalno ugrožene u našoj župi.U akciju prikupljanja namirnica, robe

i drugih potrepština pomažu i mladi župe, posebno framaši, koji pakete raznose sta-rim, bolesnim i nemoćnim župljanima po zaseocima.

U akciju su uvijek uključeni i dobro-činitelji i naša Općina.

............................................. M. Šimundić

Proslava Sv. Cecilije

I ove smo godine u našoj župi proslavili Sv. Ceciliju, našu zaštitnicu. Slavlje smo započeli svetom misom koju je

predvodio naš župnik fra Dinko Bošnjak. Druženje smo nastavili uz večeru koju je za nas pripremio naš župnik, hvala mu na tome. Pjesme i smijeha, hvala Bogu, nije nedostajalo. Ako Bog da, bit će tako i slje-deće godine, nadamo se i s nekim novim članovima zbora.

Sveta Cecilijo, moli se za nas da ustra-jemo pjesmom slaviti Boga.

........................................Antonija Nikolić Naš zbor na misi prigodom proslave Sv. Cecilije

Škola i djecaLovreć-Opanci 39

Škola i djeca

Zgodopisi iz školeZahvaljujući i ovogodišnjoj župnikovoj dobrostivosti, sva su zapaženija događanja u školi vremenskim slijedom (II. polugodište šk. godine 2015./2016. i I. polugodište

šk. godine 2016./2017.) opet našla utočište u župnome listu.

II. je polugodište otpočelo 11. siječnja.

Školsko natjecanje iz MATEMATIKE

U četvrtak, 21. siječnja u školi je provedeno Školsko natjecanje iz mate-matike na kojem su sudjelovali petoškol-ci Branimir Frankić, Leo Lovrić i Toma Kristijan Nikolić, šestoškolka Emanuela Mustapić Šamija i osmoškolka Viktorija Mustapić-Šamija.

Vjeronaučna olimpijada

U Krivodolu je 22. siječnja održano natjecanje iz vjeronauka – vjeronaučna olimpijada. Ovogodišnja tema olimpijade/natjecanja bila je Brak i obitelj u Božjem

naumu.Našu su ekipu činile: Emanuela

Mustapić Šamija, VI. r., Iva Katić, VIII. r., Marijana Mustapić,VIII. r., Viktorija Mustapić-Šamija, VIII. r., i Marija Križan, VII. r. (zamjena).

Osvojile su 4. mjesto.

Školsko natjecanje iz ENGLESKOG JEZIKA

22. siječnja na Školsko su natjecanju iz engleskog jezika pristupile osmašice Iva Katić, Marijana Mustapić i Viktorija Mustapić-Šamija.

Školsko natjecanje iz HRVATSKOG JEZIKA

4. veljače provedeno je Školsko natjecanje iz hrvatskog jezika na kojem su sudjelovale učenice VIII. razreda: Iva Katić, Marijana Mustapić i Viktorija Mustapić-Šamija.

Školsko natjecanje iz GEOGRAFIJE

28. siječnja održano je Školsko na-tjecanje iz geografije na kojem su sudje-lovale šestoškolke Ana Lovrić i Emanuela Mustapić.

Postignuti uspjeh na Školskom natje-canju omogućio je Ani Lovrić sudjelovanje na Županijskom natjecanju održanom 29. veljače u Splitu.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci40

U ponedjeljak, 8. veljače tradicio-nalno smo obilježili Dan zaljubljenih, Glazbeni festival Lovreć '16 i maškare.

U programu su sudjelovali gotovo svi učenici, mlađi i stariji, pa tako i gle-datelji i učitelji nisu propustili priliku za maskiranje.

U Glazbenom festivalu sudjelovalo je 11 učenika: Ana Lovrić, Noa Uvodić, Ante Bekavac, Matea Mustapić, Andrea Milinović, Anđela Milinović, Marta Nosić, Antonija Nosić, Marijan Frankić, Željko Frankić i Roko Čagalj.

Povjerenstvo je odabralo Anu Lovrić kao najbolju izvođačicu, drugo mjesto

Valentinovo, maškare, Glazbeni festival Lovreć '16

osvojila je Andrea Milinović, a treće mjesto Željko Frankić. Ni ove godine povjeren-stvo nije imalo lak zadatak jer su se svi natjecatelji potrudili i dali sve od sebe.

Prvo mjesto za najbolju masku dobio je Luka Bekavac kao zombi, drugo mjesto Ana Lovrić kao kraljica karata, a treće mjesto Marta Nosić kao zvončica.

Pobjednicima su na kraju programa dodijeljene prigodne nagrade.

Andrea Željko Ana

......... Viktorija Mustapić-Šamija, VIII. r.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 41

Projekt FORENZIKOM PROTIV NASILJA

Dana 9. veljače u našoj su školi održani radionica i predavanje na temu Forenzikom protiv nasilja.

Udruga Hrvatski identitet organizira radionice, predavanja, terensku nastavu i druge oblike aktivnosti za djecu i mla-de kojima nastoji podići razinu svijesti o važnosti obrazovanja, poznavanja vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta, razu-mijevanja i poštivanja različitosti među djecom i mladima.

Ljubomir Gudelj Velaga, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, prezentirao je

kako je određivan biološki profil osobe (spol, dob, patološke i traumatske promjene i sl.) na

koštanim ostacima na iskopinama u Crkvinama u susjednoj Cisti Velikoj

Cilj je projekta Forenzikom pro-tiv nasilja nadopuniti postojeće modele sprječavanja nasilja pozitivnom afirma-cijom, popularizacijom znanosti, osobito forenzičnih znanosti kojima je glavni cilj približiti djeci posljedice koje proizlaze iz kaznenih djela.

Forenzične su znanosti zbog svog spe-cifičnog djelovanja u društvu idealan alat za upoznavanje djece s nasiljem, njegovim posljedicama za žrtve, ali i za počinitelje zato što djeca najčešće nisu svjesna poslje-dica i težine svojih djela. Djeca i mladi na taj se način poistovjete s forenzičarima i postanu aktivnim sudionicima u borbi protiv nasilja čime se potiče njihova kre-ativnost i stvaralaštvo, kao i unaprjeđenje njihovih životnih vještina.

Školsko natjecanje iz POVIJESTI

8. veljače na Školskome natjeca-nju iz povijesti sudjelovale su osmoš-kolke Marijana Mustapić i Viktorija Mustapić-Šamija.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci42

Dr. sc. Željana Bašić nam objašnjava kako koštani fragmenti mogu puno reći o životu

naših predaka ili biti iznimno važni u rješavanju zločina.

Također ih se upoznaje s najsuvre-menijim metodama, poput analize DNK, s različitim kulturama, običajima, kao i varijabilnostima ljudskog tijela što će razviti osjećaje tolerancije, prihvaćanja svojih i tuđih različitosti.

Antropolog i forenzičar Ivan Jerković, mag. forens., upoznaje nas s daktiloskopijom,

postupcima identifikacije pomoću otiska prsta.

.................... Marijana Mustapić, VIII. r.

Školsko natjecanje iz KEMIJE

Na Školskom natjecanju iz kemije, održanom 11. veljače, sudjelovala je osmoš-kolka Viktorija Mustapić-Šamija.

Školsko natjecanje MLADI TEHNIČARI

11. veljače na Školsko natjecanje Mladi tehničari pristupili su šestoškolac Leo Lovrić i sedmoškolci Ana Lovrić, Andrea Milinović i Noa Uvodić.

Postignuti uspjeh na Školskom natjecanju omogućio je Leu Lovriću i Noi Uvodiću sudjelovanje na Županijskom natjecanju u Splitu 2. ožujka.

Školsko natjecanje iz BIOLOGIJE

18. veljače održano je Školsko natjecanje izbiologije. Na natjecanju su sudjelo-vale učenice VIII. razreda: Iva Katić, Marijana Mustapić i Viktorija Mustapić-Šamija.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 43

Klokan bez granica

U četvrtak, 17. ožujka održano je Međunarodno natjecanje iz matematike-Klokan bez granica. Jako smo ponosni što su sudjelovali svi učenici naše škole koji imaju pravo sudjelovati, tj. učenici od II. do VIII. r.

Samo su u matematici računi uvijek čisti

Natjecanje je prošlo u veselom ozračju. Među uspješnijima bio je Nikola Mustapić, učenik III. r. Kao uspomenu s natjecanja svaki je učenik dobio prigodni dar.

................................... Iva Katić, VIII. r.

Noć knjige 2016.

U petak, 22. travnja uoči Svjetskoga dana knjige i autorskih prava, a na Dan hrvatske knjige, već treću godinu zaredom obilježili smo Noć knjige.

Naš je prigodni program otpočeo pjesmom o lektiri koju je izveo školski zbor a potom je knjižničarka, prof. Renata Kolovrat, izvela iznimno dopadljivu PowerPoint prezentaciju o našoj školi i knjižnici.

Noć knjige 2016. bila je u znaku obilje-žavanja 400. obljetnice smrti Williama Sha-kespearea, pa smo mi na svoj način oživjeli jednood najpoznatijih djela ovoga velikana svjetske književnosti: Romea i Juliju. Naime, učenici su s učiteljicom Anđelom Pivac pri-premili dio iz Pjesme o Rosandi i Mladenu. To je pjesma o roditeljski nedopuštenoj ljubavi Mladena i Rosande, podačkih Romea i Julije, koja završava tragično.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci44

Uslijedilo je zatim predstavljanje jedne uvažene osobe lovrećko-opanačke župe: Anke Petričević, klarise. Redovničko joj je ime Sestra Marija od Presvetog Srca. Uz pomoć učiteljica Ivane Babić i Zvonimire Olujić, učenici su nam predstavili njezinu knjigu Žeđa za vječnom ljubavi i ispričali, riječima Sestre Marije, kako je otišla s Lovreća, ali je Lovreć zauvijek ostao u njezinom srcu.

U nesvakidašnjoj noći imali smo i nesva-kidašnju, i dragu, gošću: Julijanu Matanović, književnicu i sveučilišnu profesoricu na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Budući da su svi njezini romani uspješnice, a ona slovila kao iznimno susretljiva i ugodna sugovornica, naš poziv je zdušno prihvatila. Zauzvrat, ako se i to može uvrstiti uz riječ zahvale, sve točke našeg večerašnjeg programa bile su naslovljene prema njezinim romanima.

Književnica Julijana i ravnatelj škole

S Julijanom je razgovarala njezina svo-jedobna studentica Zvonimira Olujić, prof. hrvatskog jezika.

Jednoiposatni razgovor bio je često po-praćen burnim pljeskom. Čini se da izbor od petnaestak pitanja, u rasponu od dana dje-tinjstva do sadašnjih zaokupljenosti, i nije bio tako lagan kako su bili laki i osebujni njezini odgovori. Ukratko, ugodna Julijana je ove noći bila zaljubljena u razgovor.

Saznali smo puno toga. Primjera radi, iz veselog ozračja donijet ćemo dva-tri pitanja i (skraćena) odgovora (izravno preneseni s ton-skog zapisa) koji su u svezi s nama učenicima i/ili našim Lovrećom.

Jeste li rado čitali u djetinjstvu? Postoji li lektirni naslov koji Vam je posebno drag?

–… ja neću folirati 'znate, ja sam odmalena jako puno čitala, zato sam dobar čitatelj.' Ja upravo govorim istinu kako bih rekla da se ne mora čitati odmalena; meni nikada nitko nije pročitao nijednu slikovnicu, nikad me nitko nije uspavao nijednom pričom, ja sam u životu dobila samo jednu slikovnicu koja je imala pet debelih kartonskih listova, sjećam ih se kao sad. Kad sam krenula u školu, nisam znala čitati, a krenula sam sa sedam i pol godina. Nisam znala čak ni posložiti kad mi slovkaju slovo po slovo. Kad mi je teta rekla s-t-o-l-i-c-a, to je bilo pred polazak u školu, a ja lijepo ovako budući pisac nisam to čula stolica, nego sam rekla teta Olgica, a teta Olgica je bila njena prijateljica. Tako da sve te trenutke izdvajam

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 45

kako bih rekla da nikada nije kasno. Prva knjiga koju sam dobila bila je od moje učiteljice kada sam pošla u prvi razred, stariji će se sjetiti - to je bila biblioteka Lastavica, sarajevska Svjetlost, manji format, to je bila HugovaKozeta, pisalo je baš tako K-o-z-e-t-a, i na prvu stranicu mi je nalijepila plišanog dimnjačara i napisala je 'Dragoj Julkici' (tako me zvala) 'da joj knjiga u životu postane najbolji prijatelj.' I ja sam to doslovno shvatila.

Da ste sada učenica, što biste promi-jenili u školi?

Ja bih bila mlađa samo zato što mi je dijete malo, moja Magdalena ide tek u sedmi razred i bila bih mlađa zbog toga da budem svjedok njenog odrastanja i neke prve ženske zrelosti, ali ne bih mijenjala svoje djetinjstvo za djetinjstvo današnje djece. Ja ne znam kakav je život djece ovdje, ja se nadam da je zdraviji, ali to ludilo od školskog programa!

Ne znam što će napraviti novi kurikul, mislim da su samo bacili udicu, rasprava o lektiri je udica da bi prošle možda neke dru-ge stvari, da raspravimo samo o Juditi i ni o čemu drugom, a kurikulum polako prolazi. To da se mora biti iz svega odličan i da ta djeca danas savladavaju to gradivo kao da su protočni bojleri?! Kad ja kažem mojoj maloj da poveže nešto iz povijesti, ona kaže 'to je bilo u proš-lom testu', a pritom ju zanima kako se zvala šukunbaka i koliko je imala godina prabaka kad je ona umrla. … Njima nitko danas da objasni – velika povijest je isto što i povijest tvoje obitelji: da nema prabake, ne bi bilo ni tebe, nema uzroka i posljedice. Ispitujem je riječi iz latinskog, kaže to je bilo u 6. razredu! Kako riječ iz latinskog može biti u 6. razredu?! Ta silna količina gradiva i to nasilje 5.0, da oni danas u 5. razredu znaju da ako imaju dvije četvorke, primjerice iz matematike i prirode, neće moći upisati jezičnu gimnaziju.

Onda, kao što znate, moderna literatura za djecu danas su ovi romani gdje na prvim stranicama moraš mamu pet puta poslati neg-dje, reći tati da je glup, ako imaš očuha, onda on mora biti nasilan, ne može biti jako dobar prema tom djetetu, dijete se mora napijati na 15. stranici, na kraju čak umrijeti od alkohola ili droge jer će djeca iz toga nešto naučiti?! Ja sam staromodna, meni se to, jednostavno, ne sviđa jer moje dijete takvu literaturu i ne treba jer ona se ne može poistovjetiti s tim, a to dijete koje treba odgojiti, ono će se upravo poistovjetiti s tim likom. Mislim da literaturom za djecu trebaju vladati nekakva stalna mjesta, ljubavi i prijateljstva, jer želim da su te mame tamo one mame koje brinu o svojoj djeci. Djeca izvlače pouku, ali ona se vrlo često u tom procesu imitativnosti, s 12, 13, 14 godina, ako su tome skloni, poistovjećuju s tim likovima iz čijih bi života nešto trebali naučiti.

Mijenjala bih da imaju puno manje gradiva i da im ne namećemo cijelo vrijeme 'vi ne čitate, vi ne čitate'. Ja ne znam bih li ja ikada puno čitala, treba i tu biti pošten, da sam možda imala dostupne sve te medije koje oni imaju. Mi stariji moramo puno truda uložiti i djeci kazati da je knjiga jako važna, da je važnija od filma. Meni pisac ponudi rečenicu, evo ja ću reći: 'mali Marko je danas došao', djevojčica koja je zaljubljena u Marka, vidjet će tog svog Marka; majka koja ima Marka, vidjet će svog Marka; svatko će nadograditi književni tekst svojim vlastitim iskustvom, iskustvom neke pročitane lektire. Film ti daje glumicu! Znate, kad radimo U registraturi, mi se stari ne možemo osloboditi da u Ivici ne vidimo Radu Šerbedžiju ili Ljubicu Jović, jer u onoj sceni u vrtu mi vidimo Ljubicu Jović u loknicama kako hvata papire.

A književni tekst je upravo zbog toga lijep jer ti daje da upotrijebiš maštu. A danas djeca kad imaju takav školski program, kad

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci46

imaju tolike izazove, kad imaju whatsappove, facebookove, skypove… trebamo stvarno puno lukavstva da im približimo književni tekst. Inaša rečenica 'kad sam ja bila tvojih godina, ja sam čitala' je smiješna. Jesam čitala jer mi je to bio jedini prostor bjegova od neke zbilje…

Možete li se pohvaliti da ste već pri-je bili na Lovreću? Jeste li upoznali nekog Lovrećanina / Lovrećanku?

Ne, ja čak nisam ni znala u prvi mah gdje je… Moja dobra prijateljica koja brine o mojem zdravlju i koja je zaslužna što sam ja tu, to je dr. Mirna Šitum, ona je vaša, tako da ću joj se, kad večeras dođem u svoju sobicu, pohvaliti da sam bila na Lovreću. Sinoć sam bila na proslavi dana škole u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu, rekla sam da idem u Lovreć, a oni 'joj, pa kak ti se da?' A ja sam rekla 'znaš šta, idem tamo gdje je čisto, gdje mogu razgovarati s ljudima bez fige u džepu.'

Iza ugodna razgovora dočekali su nas predah i kolači koje su nam i ove godine pri-premile vrijedne ruke naših mama i učiteljica.

Stanku su prekinule šestašice svojim plesom na melodiju iz filma Treći čovjek koji su uvjež-bale sa svojom učiteljicom Renatom Kolovrat.

Nakon plesa iznimno zanimljivu i korisnu radionicu o glagoljici održale su Lada Laura i Kristina Babić, viši muzejski pedagozi iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Split.

Tek u zrcalu glagoljaške baštine vidimo svoju istinsku vrijednost

Pokušavamo biti originalni kao i naše prvo pismo

Pred kraj s nestrpljenjem smo dočekali kviz o lektiri Tko se lika boji još koji je pripremio učitelj Petar Ujević, a sudjelovali su učenici nižih i viših razreda. Bili su podijeljeni u tri skupine: Lapiš, List i Libar, a najuspješnija je bila skupina Lapiš, odnosno učenici Viktorija Mustapić-Šamija, Branimir Frankić i Matea Mustapić. Za nagradu pobjednicima kviza književnica Julijana Matanović poslala je tri primjerka svoje knjige s posvetom.

Naš smo program dogotovili starim za-vičajnim igrama: na potkove i trlju.

Izvješće potpisuju Ana Lovrić i Magdalena Nikolić, šestašice, i Anđela Pivac, prof.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 47

Festival znanosti Lovreć 2016.

U sklopu V. Festivala znanosti Lovreć 2016., koji se održava u spomen na fra Jo-sipa Olujića, ostvaren je 4. svibnja Projekt „Klik na kulturni krajolik“ u organizaciji udruge Hrvatski identitet i Muzeja hrvat-skih arheoloških spomenika na lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj.

Nama je kamen u krvi, a zavičaj i vjera u srcu

i duši

Suhozid - neizbrisiv dio naše tradicije

Terenska nastava odvijala se u jutar-njim satima za sve učenike 5. – 8. razreda. Nakon kratkog predavanja organizirane su radionice na kojima su učenici gradili suhozide te sastavljali i lijepili slomljene keramičke predmete.

Saznali smo kako je lončarstvo umijeće proizvodnje keramičkih posuda od gline i

jedno je od prvih zanata koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture

Zahvaljujemo zaposlenicima MHAS-a Split Ljubomiru Gudelju, Ladi Lauri i Josipi Prosinečki, voditeljima edukativne radionice, te se nadamo da će biti još ova-kvih prilika da kroz terensku nastavu na zanimljiv način naučimo o našoj povijesti.

...................... Viktorija Mustapić-Šamija

Sudjelovanje na 16. literarno-likovnom natječaju “TIN I JA”

Pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Grada Vrgorca, Osnovna škola VRGORAC organizirala je 16. literarno-likovni natječaj "Tin i ja" za učenike osnovnih škola Republike Hrvatske i škola u inozemstvu gdje se održava nastava na hrvatskom jeziku. Na natječaju je sudjelovala Viktorija Mustapić-Šamija, VIII. r., likovnim radom (stripom) Igračka vjetrova. Rad je upućen 28. travnja.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci48

Izvanučionična nastava

2. lipnja učenici petog i šestog ra-zreda sudjelovali su na izvanučioničnoj nastavi iz Prirode i Geografije. Nastava je upriličena u Studencima na stočarskoj farmi (OPS-u) obitelji Šakić Miljkovi i Mljekari obitelji Bosnić. Uz navedeno posjetili smo i neke od studenačkih prirod-nih znamenitosti (izvore: Zvizdu i Ševar, Tursku kulu u Albegovcu i Franjevački trg). I ovom se prigodom zahvaljujemo ljubaznim domaćinima, a naš boravak i dojmove prikazujemo fotografijama.

EKOLOŠKA AKCIJA Zeleni korak 2016.

Već više od pola desetljeća, uz svesrd-nu potporu mještana i roditelja, tijekom cijele godine prikupljamo stari papir, po-sebice tijekom mjeseca travnja, jer smo se u sklopu dm green city projecta uključili u akciju Zeleni korak 2016.

Ovogodišnja količina prikupljenog papira od 4900 kg (116,6 kg po učeni-ku) istinskim je pokazateljem naše brige o zaštiti okoliša. Papir smo predali 22. svibnja.

Terenska nastava

9. svibnja svi učenici I. - IV. r. po-sjetili su dolinu Neretve.

10. svibnja kao sastavni dio Go-dišnjeg plana rada škole svi su učenici s razrednicima V. – VIII. r. proveli na cjelodnevnoj nastavi. Posjetili su Sinj, Knin i Split.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 49

Projekt Posjet osmih razreda Vukovaru

U sklopu projekta Posjet osmih ra-zreda Vukovaru nas osam učenika osmog razreda u pratnji ravnatelja putovalo je i boravilo od 16. do 18. lipnja u Vukovaru, simbolu Domovinskog rata.

Posjetili smo: Gradski muzej Vuko-var, Muzej vučedolske kulture, Spomen-dom Ovčaru, Masovnu grobnicu Ovča-ra, Mjesto sjećanja (Vukovarsku bolnicu 1991.), Memorijalno groblje žrtava Do-movinskoga rata gdje smo zapalili svijeće te Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Pomno smo saslušali i predavanje o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar. Posjet smo završili sudjelovanjem u Školi mira i sudjelovanjem u kvizu.

Iz Vukovara smo se vratili puni doj-mova i s dubokim osjećajem zahvalnosti svakoj žrtvi za slobodnu domovinu.

....................................................M. F.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci50

Kraj školske godine

10. lipnja na zadnji dan (skraćene) nastave prošao je u veselom ozračju: sport-skih nadmetanja između učenika i učitelja, učenica i učiteljica.

28. lipnja održana je priredba za uče-nike, roditelje i djelatnike škole u izvedbi učenika VIII. r. povodom završetka šk. godine prigodom koje su podijeljene na-grade i priznanja.

Slikovito kazano: dan i jedan svršetak okitili su se suncem i radošću.

U ovoj školskoj 2015./2016. godini školu je pohađalo 42 učenika.

U 177 nastavnih dana u potpunosti je ostvaren nastavni plan i program, a svi su učenici s uspjehom i uzornim vladanjem završili školsku godinu.

Četvero učenika (jedan petoškolac i tri sedmoškolca) bilo je na kraju šk. godine upućeno na dopunski rad (dvoje učenika iz geografije i troje učenika iz matematike).

Odličan uspjeh postiglo je 17 učenika (40.47 %) - prvaši: Ivana Bošnjak (5.0) i Kristijan Mustapić-Šamija (5.0); drugaši: Željko Frankić, KiaraKusić (5.0), Marko Mustapić i Ivan Sekelez (5.0); trećaši Nikola Mustapić (5.0) i Ivana Nikolić; četvrtaši-ce: Anđela Milinović i Matea Mustapić u razrednoj nastavi te u predmetnoj nastavi: petašToma Kristijan Nikolić, šestašice: Ana Lovrić (5.0) i Emanuela Mustapić Šamija te osmoškolke: Iva Katić, Marijana Mustapić (5.0) i Viktorija Mustapić-Šamija (5.0), vrlo dobar uspjeh imalo je 16 učenika (38.09 %) i dobar (5 učenika na kraju šk. g. i 4 učenika poslije dopunskog rada) 9 učenika (21.42 %).

Učiteljsko vijeće pismeno je pohvalilo sve učenike koji su razred završili odlič-nim uspjehom teučenike koji su ostvarili značajan napredak i istaknuli se u ostalim oblicima odgojno-obrazovnog rada. Peda-gošku mjeru nagrade dobili su učenici: trećaš Nikola Mustapić, šestašica Ana Lovrić i osmašice Ivka Čagalj, Iva Katić, Marijana Mustapić i Viktorija Mustapić-Šamija.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 51

Sveukupni je broj izostanaka s odgoj-no-obrazovnog rada 1398 sati ili u pro-sjeku 33,3 po učeniku (svi opravdani): 334 u razrednoj nastavi (prošle 815) i u predmetnoj 1064 (prošle 2234). U odno-su na prošlu šk. g. (3049 ili u prosjeku 59,78 po učeniku). Razlog ovogodišnjem manjem broju izostanaka nesumnjivo je novi pravilnik kojim su detaljnije uređeni učenički izostanci.

Sva nastava i ostale aktivnosti u školi bile su stručno zastupljene.

Inače, tijekom cijele šk. godine svi smo se trudili, posebice učenici Likovne i Vjeronaučne grupe, uredno održavati unutarnje školske prostore i okoliš. U pri-godi svakog blagdana ili dana posvećenih obljetnicama, dana (svjetskih, međuna-rodnih, nacionalnih…) itekako su bila uočljiva ukrašavanja panoa i pozornice za školske priredbe.

K tomu, škola i ove godine nije u ljetnim danima zatvorila svoja vrata raznim lovrećkim kulturnim i sportskim događa-njima koja, usputno kazano, već više od desetljeća, u suradnji s Općinom, uspješno provodi KUŠU Ludrum.

U ovogodišnjoj završnici Lovrećkog lita 2016. na Večeri kulture (7. kolovoza) nastupili su i naši učenici: braća Marijan i Branimir Frankić, sestre Anđela i Andrea Milinović te brat i sestra Leo i Ana Lo-vrić s predstavom Moje selo meni omililo.(Učenike su pripremali učitelji Zvonimira Olujić i Petar Ujević.)

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci52

Prvi dan školske godine 2016./2017.

U ponedjeljak, 5. rujna otvorila su se vrata škole već poznatim učenicima, ali i onim novim – našim prvoškolcima. Početak školske godine obilježili smo himnom i pri-godnim programom. Ravnatelj škole održao je pozdravni govor i biranim riječima ohrabrio učenike, zaželio im puno uspjeha u radu… i raspršio poneku radost za novu uspomenu.

Poslije nastave učenici su skupno s ro-diteljima i učiteljima nazočili sv. misi. Za vrijeme misnog slavlja župnik fra Dinko zazvao je Duha Svetog da im unese u duše radost, mir i ljubav, da im učvrsti vjeru i podari snage za svekolike uspjehe.

Ova školska godina, napokon, nije u znaku manjeg broja učenika – broj je ostao isti (42)!

Broj učenika Broj odjelaRazred Školska godina Školska godina Razrednik

2015. / 2016. 2016. / 2017. 2015. / 2016. 2016. / 2017.I. 2 9 Katica LasićII. 4 2

Ruža RaosIII. 5 4IV. 5 5 Katica LasićV. 6 5 Ivana BabićVI. 6 6 Renata KolovratVII. 5 6 Ružica VuletićVIII. 9 5 Hrvoje ĆatipovićSvega 42 42 6 6 6

S obzirom na zakonske obveze o prije-vozu osnovnoškolskih obveznika, 20 učenika naše škole ima uredno organiziran prijevoz (osamnaestero đačkim autobusom te dvoje vlastitim prijevozom uz subvenciju).

Prostorno-materijalni uvjeti rada su na zavidnoj razini. Škola je u stalnom procesu informatizacije (u svim je učio-nicama od ove šk. godine izrađena žična ili/i bežična mreža). Na taj smo način

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 53

suvremenu tehnologiju prilagodili naj-novijim dostignućima u obrazovanju jer nastavnici u svojem radu koriste različite društvene mreže i web alate u nastavi… Za sada je samo jedna učionica opremlje-na pametnom pločom, a plan je doskora opremiti i ostale. Ovogodišnja investicija u informatičku tehnologiju bila je podosta izdašna – preko 50 000 kn.

Školska knjižnica (ima preko 3000 jedinica knjižnične građe) ispunjava svoje zadaće. Svake godine obogaćuje svoj knjiž-nični fond (novi lektirni naslovi, periodika za učitelje i učenike…).

Sadnjom prvih maslina nastavili smo s uređenjem školskog okoliša, točnije budu-ćeg „mediteranskog vrta“. Ovdje s osobi-tom zahvalom ističemo dragovoljnu pomoć lovrećke poduzetnice Mirjane Frankić u spomenutim poslovima.

Sva nastava i ostale aktivnosti u školi stručno su zastupljene.

U školi rade Ante Livajić, ravnatelj, dvije učiteljice razredne nastave: Ruža Raos, Katica Lasić i pomoćnica u nastavi Snježana Rako te trinaest (od kojih osmero i u dru-gim školama) učitelja predmetne nastave: Ivana Babić, Hrvoje Ćatipović (radi i u OŠ Studenci), Krešimira Gudelj, Nataša Jure-nić Čorić (zamjena Anđela Pivac), Majda Rudan, Petar Elez (radi i u OŠ Studenci), Vjekoslav Franceschi (radi i u OŠ Imotski), Denisa Đereka zamijenila je Zdenka Bilić Centić (radi i u OŠ Studenci), Matea Jović (radi u OŠ Runović i srednjoj Obrtničko-industrijskoj u Imotskom), Renata Kolovrat, Boris Šitum (radi i u OŠ Srinjine), Ružica

Vuletić (radi i u OŠ Cista Velika) i Jelena Pavić (radi i u OŠ Studenci).

Stručni su suradnici u školi: peda-goginju Anu Škevu zamijenila je Kristina Aračić (pola radnog vremena u OŠ „Josip Jović“ Aržano) odnosno Andrijana Šućur, psihologinja Anđelka Čizmić (pola radnog vremena u OŠ Šestanovac) i knjižničarka Renata Kolovrat radi (pola radnog vremena na poslovima knjižničarke, a drugu polovicu u nastavi glazbene kulture).

Poslove tajnice, knjigovodstva i raču-novodstva obavlja Marica Luetić. Budući da je korištenjem sportske dvorane došlo do povećanja prostora za čišćenje, MZOS je prema pravilniku (jedan radnik na poslovima čišćenja na svakih 600 m2 zatvorenog školskog prostora) o dobrio prijem novih radnika (2,5 radna mjesta). Stoga sad uz domara Srećka Frankića radi i spremač Josip Dumančić te spremačice Višnja Bošnjak, Danica Duman-čić, Vinka Nikolić i Zorana Frankić.

I ove godine, uostalom kao i prošlih, uz redovnu i dopunsku nastavu, u školi je organizirana dodatna nastava (Hrvat-skog jezika, Engleskog jezika, Matematike, Kemije, Biologije, Povijesti, Geografije, grupe – družine izvannastavnih aktivnosti: Dramsko-recitatorska, Likovna, Pjevački zbor, Vjeronaučna, Prometna, Sportska i Zadruga Ludrum te izborna nastava iz Vjeronauka, Informatike i Njemačkog je-zika (u IV., V. i VI. r.).

Vijeće roditelja

Radi ostvarivanja interesa učenika i povezivanja škole s društvenom sredinom

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci54

na početku šk. godine roditelji učenika svakog razrednog odjela na roditeljskom su sastanku između sebe izabrali jednog predstavnika u Roditeljsko vijeće.

U ovogodišnje su Vijeće izabrane: Anka Nikolić (I. i IV. r), Anđela Mustapić Šamija (II. i III. r.), Andrea Nosić (V. r.), Zorana Frankić (VI. r.), Lidija Uvodić (VII. r.) i Spasenka Nikolić (VIII. r.).

Svojedobno je Roditeljsko vijeće za članicu Školskoga odbora izabralo Lidiju Uvodić.

Vijeće učenika

Prema Zakonu o odgoju i obrazova-nju u OŠ i SŠ (čl. 71) u školi se osniva i Vijeće učenika koje čine predstavnici uče-nika svakog razrednog odjela. Predstavnik vijeća učenika sudjeluje u radu tijela škole kada se odlučuje o pravima i obvezama učenika, bez prava odlučivanja. Način iz-bora i djelokrug njegova rada utvrđeno je Statutom škole. U Vijeće su izabrani: Ivana Nikolić (I. i IV. r.), Kiara Kusić (II. i III. r.), Matea Mustapić (V. r.), Iva Katić (VI. r.), Magdalena Nikolić (VII. r.) i Luka Bekavac (VIII. r.).

Školski odbor

Školom upravlja Školski odbor (7 članova). Članove su imenovali: Splitsko-dalmatinska županija, osnivač (3): Ivica Bilić, Melanija Raos i Marijana Raos, Učiteljsko vijeće (2): Ivana Babić i Hrvoje Ćatipović te Radničko vijeće (1): Srećko Frankić i Roditeljsko vijeće (1): Lidija Uvodić. Predsjednicom ŠO je Ivana Babić.

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

14. listopada obilježili smo Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.

Uz pomoć razrednika izložili smo u dvorani kruš-

ne proizvode roditeljskih i naših ruku. Naime, svaki je razred imao svoj stol na kojem je posluživao hranu koju su do-nijeli roditelji i onu koju smo pripremili u školi sa svojim razrednicima (kruhove, razna peciva, slastice...). Bilo je tu i ostalih plodova zemlje.

Program je nastavljen priredbom u kojoj su sudjelovali brojni učenici i škol-ski zbor.

Poslije župnikova blagoslova (fra Din-ko Bošnjak) i zajedničke molitve nastavili smo s druženjem.

Kao i prošlih godina učenici su s vjeroučiteljicom posjetili udomiteljsku kuću na Petričevim Stajama a učenici s ravnateljem i učiteljicom glazbene kulture Dom za starije i nemoćne osobe ZLATNI DANI u Cisti Velikoj.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 55

Dan škole 2016.

U petak, 4. studenoga (dan prije službenoga nadnevka) obilježili smo 66. obljetnicu škole na do sada neuobičajen način. Poslije skraćene nastave dan smo, zamijenivši ustaljeno slavlje krasnoslo-vima, pjesmom, igrokazima…., ispunili sportskim igrama: učenici protiv učitelja, učenice protiv učiteljica!

Rezultati nisu važni. Zapravo, pobjedu je priuštila zajednička razdraganost i veselje.

Međuškolsko malonogometno natjecanje

16. i 17. studenoga dječaci i djevoj-čice naše škole sudjelovali su u međuš-kolskom natjecanju u malom nogometu održanomu Lovreću.

U nadmetanju osam momčadi dječaci su osvojili solidno 6. mjesto. Izgubili su u četvrtfinalu od kasnijih pobjednika turnira (OŠ „Ivan Leko“ iz Prološca). Igrali su: osmaši Luka Bekavac, Roko Mustapić i Ante Nikolić, sedmaš Ante Bekavac i šestaši: Branimir Frankić, Toma Kristijan Nikolić i Ante Rupčić.

Djevojčice su se prvi put natjecale u ovom sve popularnijem sportu i osvojile odlično drugo mjesto. U polufinalu su po-bijedile vršnjakinje iz Prološca rezultatom 3 : 2 nakon boljeg izvođenja kaznenih udaraca. U završnici su tijesno izgubile od OŠ „Runović“ rezultatom 1 : 0.

(Sudjelovat ćemo i u malonogomet-nom natjecanju učenika 5. i 6. r. koji se će se održati u Runoviću 20. prosinca.)

Ekološko-humanitarna akcija

U suradnji s Udrugom osoba s inva-liditetom Imotski i Ekološkom udrugom Spasimo šume iz Prološca Gornjeg i ove smo školske godine aktivno sudjelovali u ekološko-humanitarnoj akciji Svaki čep je bitan kojom prikupljamo plastične čepove za oboljele od leukemije i limfoma. U akciju su se uključili svi djelatnici, učenici, roditelji i mještani.

Prve smo pakete (20 kg) uputili 17. studenoga.

Među marnijim ekolozima trećaš Marko Mustapić, trećašica Kiara Kusić, drugaš

Kristijan Mustapić Šamija i trećaš Ivan Sekelez

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci56

Raketno modelarstvo

24. studenoga u našoj je školi održana radionica iz popularne tehničke discipline, RAKETNOG MODELARSTVA, koja je jedna od osnovnih djelatnosti, posebice mladih članova, Hrvatskog astronautičkog i raketnog saveza. Djelatnost se provodi kroz organizacije Hrvatske zajednice tehničke kul-ture, Udruge pedagoga tehničke kulture, klu-bove mladih tehničara u osnovnim školama, centre tehničke kulture i udruge HARS-a.

Zbog mjera sigurnosti poseban je poticaj dobilo raketno modelarstvo jer se spriječilo da mladi nekontrolirano izrađu-ju i lansiraju amaterske rakete, a posebno raketne motore i goriva u neodgovarajućim i opasnim uvjetima. Modeli raketa izrađe-ni su od nemetala: papir, drvo, plastika i kompozitnih materijala (epoksidne smole, poliesterske smole, polimeri…), a raketni motori su proizvedeni industrijski te ispitani i odobreni od nadležnih državnih institucija.

Zahvaljujući Martinu Olujiću, ravna-telju OŠ Kman-Kocunar u Splitu, ujed-no i velikom znalcu tehničkih disciplina koji je održao ovu radionicu, te učitelju

tehničke kulture Petru Elezu, naši su se mladi tehničari educirali u ovoj popularnoj tehničkoj disciplini. Našim su se učenicima na edukaciji pridružila i nekolicina učenika iz OŠ Studenci i OŠ Imotskoga u pratnji učiteljice TK Dijane Elez.

Svima nam je bilo jako zanimljivo, uži-vali smo u izradi raketa, a osobito dok smo ih lansirali i uživali gledajući kako postižu kozmičku brzinu, kako se rastvara padobran te kako se raketa sigurno prizemljuje. Na-damo se da će još biti ovakvih radionica.

18. studenoga – Vukovar u srcu

Dan smo obilježili radionicama na satovima razrednika i nastavi povijesti. Prigodno smo uredili školske panoe i odali počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada koji je postao simbolom hrvatske slobode.

U sumrak smo s dubokim poštovanjem zapalili lampione u središtu Lovreća.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 57

Međuškolsko natjecanje u stolnom tenisu

Na međuškolskom natjecanju u stolnom tenisu, održanom 23. studenoga u Aržanu, uspješno su sudjelovala braća Frankić: Ma-rijan, V. r., i Branimir, VI. r., stigavši do poluzavršnice.

Božićna priredba

23. prosinca prigodnim smo programom gostima i roditeljima upriličili pravi božićni ugođaj ispunjen radosnom pjesmom, recita-cijama, igrokazima…

Uz razdragan pljesak nazočnih ispratili smo – prvo polugodište!

Vjera i život

U mojoj župi

U mojoj župi ima 150 ljudi koji idu u crkvu. Ali ipak ima grešnika, ljudi kojima su druge stvari važnije od Božjih zapovijedi.

Ljudi griješe, ali nas dragi Bog puno voli i sve nam oprašta. Mi trebamo samo pokazati malo ljubavi i poštovanja i sve će biti dobro. Kad jedni ljudi ne bi htjeli biti važniji od drugih, manje bi bilo mržnje i neprijateljstava. Ne bi trebalo biti važno je li netko crnac ili bijelac, je li iz Europe ili Afrike, Azije… To nije nimalo bitno.

Čovjek je stvoren iz ljubavi da ljubi Boga i bližnjega svoga.

............................................Iva Katić, VI. r.

Moja prva sveta pričest

Došao je i taj dan. Osvanulo je kišno jutro. ja sam se probudila ranije nego inače. Bila sam jako uzbuđena, danas ću u svetoj hostiji primiti malog Isusa. Da uzbuđenje bude veće, danas će se krstiti i moja sestra Anđela. Svi smo sretni i uzbuđeni.

Mama mi je napravila frizuru i obukla mi bijelu haljinu. Stavila mi je krunicu oko glave i križ oko vrata. U crkvi je sve bilo uređeno.

Cvijeća je bilo na sve strane. Srce mi je jako lupalo. Počela je misa, a mi imali recitacije, pojedinačne i zajedničke… Nakon propovijedi bilo je krštenje moje sestrice. Mama, tata i mi sestre smo se okupili oko krstionice. Fra Dinko je obavio obred krštenja, potom je bilo prikazanje i onda meni najvažniji dio – napokon primam malog Isusa. Sklopljenih ruku u pratnji mame i tate dolazim na pričest.

To mi je bio najsretniji dan u životu: primila sam malog Isusa i sad mogu sudjelovati u kompletnoj sv. misi.

....................................... Marta Nosić, IV. r.

Volim

Volim vjeronauk i crkvu zbog vjerou-čiteljice i župnika jer su dobri prema nama. Vjeronauk volim i zato što me uči o ljubavi, darivanju i tome kako moramo cijeniti sve ljude. Ne moramo bubati činjenice napamet, nego možemo reći svoje mišljenje.

Odlaskom u crkvu osjećam se smirenije i sigurnije. Župnik nam prenosi riječ Božju koja nas uči dobrim stvarima, nikada lošim!

................................... Željko Frankić, III. r.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci58

Učenička zadruga Ludrum

I ove školske godine naša je Zadruga nastavila s radom u četiri sekcije: Sekcija za prikupljanje i obradu prirodnina, Etnološka sekcija, Likovna sekcija i Mali kreativci. U sekciji za prikupljanje i obradu prirodnina ponovno nam se pridružila Majda Rudan, učiteljica matematike, te u malim kreativcima učiteljica Katica Lasić. Dan kruha tradicio-nalno smo proslavili i bili pri ruci učenicima škole pri postavljanju razrednih izložbi. Prva prodajna izložba bila je organizirana prigodom Valentinova, a na izložbi su predstavljeni ča-jevi, džemovi i ukrasni džemovi u prigodnoj ambalaži. Dio prihoda je darovan za potrebe Hrvatskog Caritasa.

Drugu smo prodajnu izložbu upriličili uoči Uskrsa. Ove godine nismo sudjelovali na Međužupanijskoj smotri učeničkih zadruga prvenstveno zbog uštede sredstava koji će biti prenamijenjeni za uređenje i informatizaciju učionica.

Ovogodišnja tema naših projektnih aktiv-nosti su bili natpisi na stećcima pa se nadamo da ćemo predstavljajući naše radove inspirirane

pradavnim hrvatskim pismom bosančicom, koju smo za ovu prigodu nazvali lovrećica, oživjeti davnašnje lovrećko majstorstvo stećaka.

Naše je projektne aktivnosti voditeljica predstavila na Međužupanijskom stručnom skupu voditelja učeničkih zadruga u Splitu.

Tijekom godine izrađivali smo suvenire za potrebe darivanja gostiju naše škole: djelatnici-ma MZOS-a, gostima i predavačima prigodom manifestacije „Noć knjige“, posjetiteljima u Školskoj etnografskoj zbirci.

Učitelji voditelji: Ruža Raos (recitacije, scenski nastupi, estetsko uređenje), Katica Lasić (recitacije, scenski nastupi, estetsko uređenje), Ivana Babić (Zadruga, Biologija, Kemija, estetsko uređenje), Vjekoslav Franceschi (sportske aktivnosti), Renata Kolo-vrat (zbor, estetsko uređenje), Ana Škeva, Anđelka Čizmić (estetsko uređenje), Matea Jović (Geografija, estetsko uređenje), Snježana Rako (estetsko uređenje), Boris Šitum (estetsko uređenje), Jelena Gudelj, Majda Rudan (Matematika), Denis Đerek, Zdenka Bilić Centić (Povijest, estetsko uređenje), Ružica Vuletić (Vjeronauk, recitacije, scen-ski nastupi, estetsko uređenje,), Zvonimira Olujić, Krešimira Gudelj (Hrvatski jezik, recitacije, scenski nastupi), Petar Elez (Tehnička kultura), Hrvoje Ćatipović (estetsko uređenje, mrežna stranica škole), Nataša Jurenić Čović, Anđela Pivac, (Engleski jezik, scenski nastupi, estetsko uređenje), Jelena Pavić (Njemački jezik, estetsko uređenje, scenski nastupi), Ana Katić (recitacije - predškolci) i ravnatelj Ante Livajić (inspicijent).

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 59

Predškolci

Netko jednom reče kako su nam tri stvari ostale od raja: zvijezde u noći, cvijeće po danu i dječje oči.

A zna se kako djeca svojim očima ulaze na široka vrata života i kako vide svijet oko sebe – na način da se uvijek to usuđuju reći. I promatraju nas netremice… I oponašaju… I ono što jesmo govore glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći.

A nas evo opet zajedno - počela je Mala škola! Dakako, u njoj ne uče samo maleni, uče i roditelji i učitelji. Saznat ćemo koliko malo znamo tek kada nam ona počnu po-stavljati pitanja!

No, na početku su oni bili upitani:

Što je bonton?

Matej: Je li to onaj mali? (misli na Ben TO-a). Je li on isti, samo neke drugačije boje, je l’?

Lucija R.: Mobitel.Matej: Škola. Lijepo ponašanje.

Kad odrastem bit ću…

Leonarda: Ja volim male mačiće. Tata mi kaže da volim životinje, pa ću ja biti veterinarka.

Matej: Volio bi napraviti dućan da ljudi kupu nešto.

Veronika: Voljela bi biti frizerka. Ja seki znam napraviti kikice.

Lucija F.: Ja ću biti pjevačica.Frano: Volio bi biti doktor jer mi je najdra-

že liječiti ljude.Matea: Ja ću biti frizerka.Mia: Željela bi biti veterinarka.

Najviše volim… Zašto?Matea: Mamu i tatu. Jer mi mama dâ

da gledam slike na mobitelu, a tata mi donosi knjige.

Mia: Mamu, tatu, Davida i Željku, Leonar-du, Petru, Ivu, moju rodicu Anu, moja dva rođaka Šimu i Ivana jer se igraju sa mnom.

Frano: Pa ja volim svoju mamu i tatu. Sviđaju mi se, daju mi da se igram na laptop i mobitel.

Lucija F.: Mamu, tatu, najstarijeg brata.Veronika: Mamu, tatu, seke, babu i dida.

Ja sam ih jedan put pitala da mi kupe mikrofon i kupili su mi.

Matej: Volim jednu svoju igricu na mo-bitelu, ali mi tata ne da mobitel. Volim Bumbu i Štrumfa. Volim Anu, tatu, i baku, i braću. Kad ja nešto napravim, Marko se mora navaliti i to razvaliti.

Lucija R.: Volim Ivana.Ana: Ja volim i Nedu.Leonarda: Učiteljicu, mamu, tatu, Ivana,

Marka i plišanu igračku. Zato što oni mene vole.

Što je badnjak?Mia: Ja mislim da je to Božić.Frano: Nisam nikad čuo za to.Matej: Badnjak je Božić.Leonarda: Badnjak se pali kad počinje

Božić.

Ne čudite se odgovorima. Pokušajte ih razumjeti. Dijete, veli mudrost, uvijek može odrasloga naučiti mnogim stvarima. Recimo, da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen, da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi… Ukratko, djeca sve nalaze ni u čemu, a mi odrasli počesto ništa u svemu!

Iz života Frame Lovreć-Opanci60

Iz života Frame

Primanje u Framu

U nedjelju, 22. 5. u Franjevačku mla-dež Župe Lovreć-Opanci primljeno je sedmero novih članova.

Svetu misu u 10:30 predvodio je župnik koji je na početku misnog slavlja najavio primanje. Iza propovijedi Božo Mustapić,

predsjednik Frame, pozdravio je, prozvao i primio u bratstvo: Franu Batinića, Franu Nikolića, Antonija Matkova, Josipa Šami-ju, Ivu Dumančić, Luku Olujića i Josipa Bošnjaka.

...............................................B. Mustapić

Obećanja u bratstvima Frame imotskoga

samostanskog okružja

Običaj je u imotskome samostanskom okružju da novi članovi svih brat-stava Franjevačke mladeži (Frame)

svoja prva obećanja daju na večernjoj misi na svetkovinu sv. Franje 4. listopada 2016. Tako je i ove godine 90 mladih po prvi put obećalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (23), Lovreć (8), Podbablje (9), Proložac (16), Runović (6), Vinjani (16) i Zmijavci (12).

Euharistijsko slavlje u 18 sati u crkvi sv. Franje predvodio je fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, uz koncelebraciju petorice svećenika. Nakon svete mise slavlje

se nastavilo zakuskom za framaše pod sa-mostanskim cedrom.

........................................................B. M.

Iz života FrameLovreć-Opanci 61

Susret Frame samostanskog okružja

U Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu, 5. studeno-ga 2016. održan je susret mjesnih

bratstava Frame imotskoga samostanskog okružja. U susretu je sudjelovalo stotinjak framaša sa svojim duhovnim asistentima iz mjesnih bratstava Imotskog, Lovreća, Podbablja, Prološca, Runovića, Vinjana i Zmijavaca.

Susret je počeo u 10 sati u crkvi sv. Franje pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Jakov Udovičić, duhovni asistent Frame Vinjani. Nakon ispovijedi uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je pred-vodio fra Josip Repeša, duhovni asistent

Splitsko-dubrovačkog područja Frame, uz koncelebraciju fra Jakova Udovičića. Pje-vanje na misi animirali su framaši iz više bratstava, pod vodstvom Katarine Šimunović i Vinka Topića.

Poslije svete mise i zajedničkog fotogra-firanja u crkvi je Mate Vukorepa, područni povjerenik OFS-a za Framu, održao svjedo-čanstvo o svom pozivu u Frami i OFS-u.

Nakon ručka u samostanskoj su dvorani framaši u 14 sati pogledali nekoliko kraćih filmova duhovne tematike, a susret je zavr-šen molitvom krunice božanskog milosrđa u 15 sati.

...................................................J. Šamija

Framaši imotskog samostanskog okružja

Iz života Frame Lovreć-Opanci62

Godišnji izvještaj Frame Lovreć-Opanci

Tijekom 2016. godine Frama Lovreć-Opanci održavala je svoje sastanke subotom u uobičajeno vrijeme 16:30

- 17:30. Sastanci su se odvijali uz molitvu, a zatim druženje i priču.

Frama je redovito odlazila na susrete i skupštine te na SHKM-u u Dubrovnik 2014.

Vijeće Frame čini 5 članova: predsjed-nik Bože Mustapić, potpredsjednica Ana Bekavac, tajnica Vinka Bošnjak, blagajnik Dominik Frankić i voditelj formacije Da-vid Ćorić. Naš duhovni asistent je župnik

fra Dinko Bošnjak (novi će se izbori održati u prosincu 2016.).

Frama djeluje i kroz župni Caritas tako da organizira različite akcije prikupljanja pomoći za stare, nemoćne i siromašne osobe u našoj župi, za Božić i Uskrs organiziraju se radionice na kojima izrađujemo ukrase i sl. koje prodajemo te od prikupljenih no-vaca kupujemo osnovne potrepštine koje za blagdane darujemo siromašnim i nemoćnim osobama i obiteljima u našoj župi.

......................................................... Bože

Jaslice u našoj crkvi za Božić 2015.

Vijesti iz Općine LovrećLovreć-Opanci 63

Vijesti iz Općine Lovreć

Iz Općine Lovreć

Početak 2016. g. ponajviše je obilježila promjena na čelnom mjestu Općine. Dugogodišnjeg načelnika Općine Lo-

vreć, Antu Babića, Vlada Republike Hrvat-ske imenovala je 25. veljače zamjenikom ministrice socijalne politike i mladih te ga je na mjestu načelnika naslijedila njegova zamjenica, naša Lovrećanka Anita Nosić. Nova načelnica po zvanju je prvostupni menadžer informatičkih sustava i mandat će do sljedećih lokalnih izbora u svibnju 2017. g. obnašati volonterski.

"Lovrećko lito" i ove godine programski je bilo bogato. U organizaciji KUŠU Lo-vreć održala su se čak tri malonogometna turnira: memorijalni, seoski i dječji, zatim dječja biciklijada, humanitarna utrka i seoska olimpijada. Dana 7. kolovoza bila je kulturna večer na kojoj je nastupila klapa Bratovština iz Gorice (BiH) uz otvorenje foto-izložbe "Moda i način oblačenja u Lovreć-Opancima 60-e, 50-e, 40-e" u lovrećkoj osnovnoj školi.

Na Svečanoj općinskoj sjednici 3. kolovoza dodijeljena je povelja bivšem


Iz Općine Lovreć

Lovreć-Opanci64

dugogodišnjem načelniku Općine Anti Babiću. Povodom Dana Općine Lovreć, Općina Lovreć organizirala je 4. kolovoza 2016. g. u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću tribinu pod nazi-vom „Demografska katastrofa u Hrvatskoj – uzroci i posljedice“. Predavači su bili prof. dr. sc. Anđelko Akrap, hrvatski demograf i pročelnik Odjela za demografiju Matice hrvatske; Ante Babić, zamjenik tehničke ministrice socijalne politike i mladih, te u ime Općine Lovreć Radoslav Zaradić, predsjednik Općinskog vijeća koji je ujedno moderirao tribinom.

Naslov prvog, uvodnog izlaganja bilo je „Demografske prilike u Imotskoj krajini i u Općini Lovreć“ Radoslava Zaradića. Izlaganje se može sažeti u jednoj rečenici, a to je da prostor Imotske krajine demografski odumire. Između posljednja dva popisa stanovništva, onog iz 2001. i 2011. g. Imotska je krajina izgubila stanovništvo jedne od svojih naj-većih općina Prološca. Prema procjenama stručnjaka Ujedinjenih naroda RH će 2051. g. imati milijun stanovnika manje, dok Za-radić smatra kako će prostor Imotske krajine tada imati manje od 20 000 stanovnika, odnosno da će se prema broju stanovnika prostor bivšeg Imotskog kotara vratiti gotovo 150 godina unatrag. „Reforma svih reformi

u RH – demografija“ naslov je drugog po redu izlaganja Ante Babića. Procjenjuje se da je broj pobačaja u Hrvatskoj od 1970. do 2014. g. veći od 1 500 000! U RH svaka 13. trudnoća završi u prosjeku pobačajem, najviše u Varaždinskoj županiji (svaka 3,4. trudnoća), a najmanje u Požeško-slavonskoj županiji (svaka 78,7. trudnoća). Posebno je naglasio zajedničku ulogu državnih tijela i lokalne i regionalne samouprave koje najbolje prepoznaju probleme zajednice. U zaključnom dijelu svoje prezentacije Babić je objasnio kakvu bi sve ulogu država trebala imati u kreiranju pronatalitetnih mjera. Zaključio je kako je prije svega potrebna politička volja, a za provođenje obiteljske politike stabil-nost i kontinuitet, međusektorska suradnja i donošenja nove nacionalne populacijske politike, zatim podrška civilnog društva te medijski pristupi.

Posljednje izlaganje imao je prof. dr. sc. Anđelko Akrap pod naslovom „Demografski trendovi u Hrvatskoj: prostorni aspekt“. Za Akrapa je ključno razdoblje 1960-ih godina kada je uslijedila velika migracija stanovništva u gradove i u inozemstvo. U drugom dijelu izlaganja grafički je prikazan prirodni prirast, natalitet i mortalitet kod svih županija u RH i grada Zagreba u raz-doblju od 1964. do 2014. g. Ako se sadašnji demografski trendovi nastave, RH će 2051. g. imati 3 456 866 stanovnika. Također je istaknuo kako je potreban razvoj u prostoru te da bi reforma smanjenja broja jedinica lokalne uprave i samouprave zapravo još više opustošila prostor. Predavanje je završeno prikazom procjene stručnjaka Ujedinjenih naroda za pojedine države i kontinente za razdoblje do 2051. i 2100. g.


Iz Općine Lovreć

Lovreć-Opanci 65

Početkom rujna Općina je od Mini-starstva graditeljstva i prostornog uređenja dobila 150 000 kn za asfaltiranje nerazvr-stanih cesta, a u tijeku je izrada projekta. Isto tako završen je idejni projekt za Dom

na Studencima, a uskoro bi se trebala početi preuređivati i lovrećka Zdravstvena stanica.

Na sjednici održanoj 13. rujna Općinsko je vijeće donijelo odluku o jedinstvenoj cijeni korištenja mrtvačnice (rashladne komore) u iznosu od 300 kn po danu. Odlučeno je da se ključ mrtvačnice preuzima u Općini prilikom plaćanja. Oko blagdana Svih svetih napravljena je identifikacija grobnih mjesta s namjerom da se izradi registar umrlih osoba i grobni očevidnik s položajnim planom grobnih mjesta i grobnica.

....................................... Radoslav Zaradić

Grobni očevidnik

Isječak plana groblja Lovreć u mjerilu 1 : 175 Radovi na označavanju grobnica

Sukladno zakonskoj obvezi Općina Lovreć pokrenula je proces izrade grob-nog očevidnika i registra umrlih osoba za mjesno groblje u Lovreću. Postojeći plan groblja osvježen je novim podacima te su table sa svježim planom u mjerilu 1 : 175 postavljene na južni ulaz kod Maslinskog vrta i pored mrtvačnice. Povodom blagdana

Svih svetih pokrenuta je akcija prikupljanja podataka o vlasnicima (korisnicima) grobnih mjesta i umrlim osobama. U tu svrhu sva grobna mjesta označena su naljepnicama s jedinstvenim brojem. Grobni očevidnik napravljen je u obliku moderne web baze podataka kojoj se može pristupiti i putem mobilnih telefona i tableta.


Grobni očevidnik

Lovreć-Opanci66

Oznake na grobnicamaTijekom dva dana prikupljeni su podaci

za više od 200 grobnica i pokojnika u tim grobnicama.

Ovim putem pozivamo sve da nastave u Općinu dostavljati potrebne podatke. Ključni podatak je broj kojim je grobnica označena. Ostali podaci su ime i prezime i adresa vlasnika te imena i prezimena pokojnika s godinom rođenja i smrti. Ukupan broj grob-nica na lovrećkom groblju je 779. Sljedeća akcija prikupljanja podataka planirana je za idući blagdan Cvjetnice 9. travnja 2017. Konačni cilj je imati kompletiran i sređen registar kao osnovu za boljim i kvalitetnijim upravljanjem i održavanjem groblja.

............................................. Ante Bošnjak

Dobrovoljno darivanje krvi

(Subota, 13. 8. 2016.)

pridruže sljedeći put i nesebično daruju dio sebe za one koji nas najviše trebaju.

Dobro došli svi oni koji žele i mogu učiniti nešto za druge.

........................... Anđela Mustapić-Šamija, organizatorica

I ove smo godine organizirali dobrovoljno darivanje krvi u našem mjestu.

Hvala svima koji su pomogli da se ova akcija održi, a posebno našim daro-vateljima. Odazvalo se 30-ak osoba, a tek je njih 19 bilo u mogućnosti darovati ovu dragocjenu tekućinu, jedinu koju novac ne može kupiti. Iako se ova brojka naoko čini mala, vjerujte da nije. Terenska ekipa s Odjela za transfuziju krvi KBC-a iz Splita pohvalila je ovu akciju kao i svakog pojedinca i time još više ohrabrila sve one koji misle: „A što bih ja jedan mogao značiti?“ Kapljica je mala, ali čini slap! Svi smo mi isti i jednako važni, nikada nemojte sumnjati u to.

Hvala još jednom onima koji su se odazvali, a ostale pozivamo da nam se

Vijesti iz Općine LovrećLovreć-Opanci 67

Sportski turnir

Od svih dosadašnjih programa Lo-vrećkog lita zasigurno su bili naj-posjećeniji oni u vezi sa sportskim

natjecanjima. Tako su i ovogodišnji sportski događaji Lovrećkog lita 2016. bili najomiljeniji susreti mlađih i starijih mještana, domaćih i onih pristiglih na ljetne praznike iz gradova diljem domovine i inozemstva. Štoviše, turnir privlači i žitelje iz susjednih mjesta.

Održana su zapravo tri turnira: Dječji, Međuseoski i Memorijalni u sjećanje na Marjana Sekeleza, dragu osobu i izuzetnog sportaša.• Prezentiran je izvrstan nogomet, a gle-

datelji nisu krili oduševljenje prateći sve utakmice bodrim navijanjem.

• Pobjednik Dječjeg turnira na kojem je sudjelovalo 5 ekipa: NC BOSS Lovreć, Dubrava, Nikolići, Čaljkušići i Galinovići.Prvonavedena ekipa bila je najuspješnija.

U završnici je pobijedila Dubravu rezulta-tom 8 : 2. Treće mjesto pripalo je momčadi Nikolića.

Najboljim igračem proglašen je Nikola Batinić. Mario Frankić bio je najbolji stri-jelac, a najbolji vratar Toni Čurčija.

Pobjednik Memorijalnog turnira Marjan Zdravko Sekelez (na kojem je sudjelovalo čak 15 ekipa) bila je momčad ŠD Grubine koja je u završnici svladala ekipu Dalmatinca re-zultatom 8 : 7. Najboljim igračem proglašen je Josip Juretić, najbolji strijelac Ivan Ćapin i najbolji vratar Ante Žužul Čičak.

Na najzanimljivijem Međuseoskom turniru sudjelovalo je sedam momčadi po-dijeljenih u dvije grupe:

GRUPA A (s rezultatima)•Kula – Bošnjaci 2 : 0•Dubrava – Katići 1 : 2•Katići – Bošnjaci 2 : 1•Kula – Dubrava 2 : 0•Dubrava – Bošnjaci 4 : 1•Kula – Katići 4 : 3

GRUPA B (s rezultatima)•Čaljkušići – Ljubitelji janjetine 5 : 0• Juniori Lovreća – Ljubitelji janjetine 2 : 0•Čaljkušići – Juniori Lovreća 4 : 1

Polufinale•Čaljkušići – Dubrava 2 : 1•Kula – Juniori Lovreća 4 : 0

Za treće mjesto•Dubrava – Juniori Lovreća 3 : 0

Završnica

•Kula – Čaljkušići 0 : 0 (2 :1 nakon penala)

Pobjednička momčad Kule - slijeva nadesno (prvi red): Stipe Olujić, Dražen Olujić, Ante Dumančić,

Luka Olujić, Josip Olujić, Domagoj Kasum, Nikola Dumančić Nine, Marko Dumančić i Josip Dumančić (drugi red, stoje ): Mario Olujić, Ivan

Mustapić, Nikola Dumančić i Jakov Dumančić


Sportski turnir

Lovreć-Opanci68

Nakon silno zanimljive igre momčad Kule prvi je put, i više nego zasluženo, osvojila Turnir.

•Najboljim igračem proglašen je Josip Olu-jić (Kula).

•Najbolji strijelac bio je Petar Čaljkušić (Čaljkušići).

Dugo u noć i cijeli sutrašnji dan trajalo je veselje Kuljana

•Najboljim vratarom proglašen je Marko Dumančić (Kula).

Na kraju upućujem/o sve čestitke po-bjednicima i veliku zahvalu svima koji su na bilo koji način pomogli pri organizaciji natjecanja.

........................................... Nikola Šamija

Vijesti iz Društva Lovrećana ZagrebLovreć-Opanci 69

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb

Predstavljanje župnoga lista Lovreć-Opanci, br. 7

u Zagrebu

Srijeda, 27. siječnja 2016. s početkom u 19,00

U ovom broju župnog lista donosimo nekoliko vijesti iz bogatog živo-ta naših članova u Zagrebu, kao

i susreta sa župnikom. Kako je 26. rujna 2015. bila Izvanredna skupština Društva Lovrećana Zagreb na kojoj je usklađen Statut s novim zakonskim aktima o udrugama, to smo imali kraći razmak za ponovni susret sa župnikom fra Dinkom Bošnjakom koji se zbio za vrijeme svećeničkog tjedna u siječnju ove 2016. godine. Na samom susretu, 27. siječnja 2016. s početkom u 19,00 okupili smo se u Vjeronaučnoj dvorani samostana i župe Gospe Lurdske, Zagreb, Vrbanićeva 35. Bio je manji broj naših članova, ali je ipak bio plodan razgovor. Župnik je upo-znao sudionike sa svojim radom u župi i pripremi župnog lista i njegovom značenju za Župu Lovreć-Opanci. Kratak pregled sadržaja dao je pisac ovih redaka, a da bi svoje riječi potkrijepio, pročitao je nekoliko tekstova iz župnog lista. Sudionici su na kraju predstavljanja kupili primjerak novog

župnog lista, a suradnicima u listu fra Dinko je dao besplatno autorski primjerak.

..........................................................I. B.

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb Lovreć-Opanci70

XXII. susret Lovrećana u Zagrebu

Nedjelja, 10. travnja 2016. u 12,30 u crkvi i samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, Vrbanićeva 25

Ovogodišnji susret zagrebačkih Lo-vrećana i Opančana sa župnikom Župe Lovreć-Opanci i našim sumje-

štanima, a posebno sa Župnim pjevačkim zborom bio je u nedjelju 10. travnja 2016. u crkvi Gospe Lurdske u Vrbanićevoj ulici 35 u Zagrebu. Susret je počeo pozdravnim govorom gvardijana u Samostanu Gospe Lurdske fra Mate Matića, a sv. misu s lijepom i poticajnom propovijedi održao je župnik Župe Lovreć-Opanci fra Dinko Bošnjak. Sv. misa je počela u 12,30, a na misi su pjevali članovi Župnog pjevačkog zbora naše župe, a uz njih su pjevali i svi prisutni vjernici. Članovi Zbora dan ranije bili su sa župnikom na hodočašću u svetištu Majke Božje Bistričke. S našim sumještanima iz Župe Lovreć-Opanci bila je i načelnica Općine Lovreć gospođica Anita Nosić, koja je na toj dužnosti zamijenila gosp. Antuna Babića kad je on otišao na dužnost u no-voformiranoj Vladi Republike Hrvatske. U samoj crkvi poslije sv. mise prisutnima se

obratio Ivan Bekavac Basić u ime Društva Lovrećana Zagreb i izvijestio o radu Društva u proteklom vremenu. Prisutne je pozdravila i načelnica općine gospođica Anita Nosić i izvijestila o aktivnostima u Općini Lovreć.

Poslije sv. mise u samostanskoj je Dvora-ni po običaju bila zakuska. Domaćini susreta bili su Milinovići, Joko i Ante Peranov sa suprugom, te Basići i redovito Župa Lovreć-Opanci koja se preko župnika pobrine o domaćem kruhu i vinu.

Na susretu se moglo kupiti časopis Lo-vreć-Opanci, list Župe Svetog Duha, br. 7, te brojevi našeg godišnjaka Lovrećki libar.

Odaziv je ovoga puta bio bolji nego nekoliko proteklih susreta. Među sudionicima bilo je svih uzrasta od djece do vrlo starih osoba i svi su se rado družili, upoznavali, a stariji i sjećali rodne grude i didovskih ognjišta i životnih dogodovština iz svoje mladosti koju su provodili u zavičajnim selima.

..........................................................I. B.

Vijesti iz Društva Lovrećana ZagrebLovreć-Opanci 71

Zbivanja od prosinca 2015. do prosinca 2016.

Tijekom protekle godine mnogo se novosti zbilo u našem Društvu. Sve dakako nećemo moći navesti, ali

bismo spomenuli neke događaje koje ne bi trebalo ispustiti. Tu na prvom mjestu treba spomenuti postignuća naših uglednih članova u Gradu Zagrebu, ali i mnogo šire, ali i onih koji su nas napustili i pošli u vječni život.

Izložba prof. Krune Bošnjaka Lice milosrđa

15. 11. 2016. - 15. 12. 2016.

U prošlom broju lista Lovreć-Opanci bio je članak o Izvanrednoj godini Božjeg milosrđa (str. 15.-16.) koja je trajala od blagdana Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2015. pa do blagdana Krista Kralja, 20. studenoga 2016. U toj godini milosrđa proglašenoj od pape Franje bilo je mnogo akcija, a ja bih ovdje rekao o jednoj izložbi koja nosi naslov prema prvim riječima Papina pisma (bule) kojim navješćuje svoju odluku o godini Božjeg milosrđa. To je izložba Lice milosrđa (Misericordiae vultus) našeg akademskog ki-para i sveučilišnog profesora Krune Bošnjaka u prostoru Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, Kaptol 29 A. Izložba obuhvaća 29 skulptura i 29 crteža - slika. Prva rečenica Papinog pisma na latinskom glasi: Misericordiae vultus Patris est Cristus Iesus (Milosrdno lice Očevo jest Krist Isus) ili u prijevodu izdavača Kršćanske sadašnjosti

u Zagrebu - Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist jest motto ove izložbe čiji je likovni postav izvela i predgovor katalogu napisala gospođa Maja Juras. Dakle, od izloženih 58 radova našega Krune jesu njegove skulpture i crteži koji prikazuju prizore iz Isusova života, a tu je i njegova majka Marija i sv. Josip, a od svetaca najpopularniji sv. Ante Padovanski. Većina izložaka vezana je uz Veliki tjedan, dakle Isusov put križa. Na popisu izloženih skulptura na izložbi na prvom je mjestu RASPELO - skica za LOVREĆ, 1969., gips, 50 cm.

Otvorenje izložbe bilo je 15. studenoga 2016. i trajat će do 15. prosinca 2016. Na sam dan otvaranja izložbe bio je svečani program s početkom u 18,00 koji se sastojao od glazbenih točaka i govora. Izvedene su ove glazbene točke: F. Schubert: Ave Ma-ria u izvedbi tenora Christiana Suriania, C. Franck: Panis angelicus, tenor Christian Suriani, sopran Ilijana Korać Teklić, W. A. Mozart: Aleluja iz moteta Exultate jubilate, sopran Ilijana Korać Teklić, pratnja na klaviru Vjekoslav Babić. Prigodne riječi izrekli su: izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović, ravna-telj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, Maja Juras, autor izložbe i likovnog postava, Mate Maras, prof., prevoditelj, književnik i diplomat, te Ivan Bekavac Basić, pred-sjednik Društva Lovrećana Zagreb, te je poslije glazbenih točaka i govora izložbu otvorio pomoćni biskup zagrebački mons.



Lovreć-Opanci72

dr. Ivan Šaško. Kroz program je vodila gospođa Diana Tikvić.

Na otvorenju je bilo oko 500 gostiju iz crkvenog, državnog, znanstvenog i kulturnog života Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Posebno treba istaknuti da se naš Kruno pobrinuo da Lovrećani i Opančani koji su na adresaru Društva dobiju pozivnice i da se zajedno s njime osjećaju ugodno prigodom otvaranja ove izložbe i proslave njegovog 80-og rođendana koji je bio 4. listopada 2016. Svečanost otvaranja uzveličala je predsjednica Hrvatske države Kolinda Grabar-Kitarović.

Poslije svečanog otvaranja organiziran je domjenak u Dvorani I, NPI-a. Za domje-nak se pobrinuo Kruno i njegovi prijatelji - Imoćani i drugi, a on je to samozatajno organizatoru priopćio da nagovijesti kako časti Društvo Lovrećana Zagreb. Uz ostalo na stolovima je bilo izobilje domaćeg naj-kvalitetnijeg pršuta i vina što može dati Imotska krajina i Hrvatska.

Marija Sekelez otišla u mirovinu

Marija Sekelez, članica našeg Društva Lovrećana Zagreb, ove je godine s prvim

lipnja otišla u mirovinu. U mirovinu je otišla s mjesta ravnateljice dječjeg kazališta Žar ptica u Zagrebu. Na tom je mjestu provela zadnjih 16 godina svoga umjetničkog rada. Kako su novine izvješćivale, glumica Marija Sekelez se oprostila od kazališta kojemu je posvetila godine svog ravnateljstva i podigla mu ugled organizirajući i godišnji međuna-rodni Naj, naj, naj festival. Za svoj rad je umjetnica dobila i ugledne nagrade - posebno nagrade Grada Zagreba. Na završetku svog "službenog" radnog vijeka Marija je rekla za Večernji list: "Ne želim se sjećati muka koje sam prolazila. Odlazim pjevajući Gabinu 'Pamtim samo sretne dane'."

I mi u ime našega Društva i svih Lo-vrećana i Opančana zaželimo Mariji ugodnu i radno plodnu mirovinu.

Nova (treća) zbirka pjesama Joze Joke Milinovića

U prosincu 2015. Joko Jozo Milino-vić, član našega Društva, tiskao je svoju treću zbirku pjesama. O njoj sam pisao u Hrvatskom slovu, a ovdje ću prenijeti samo nekoliko izvadaka iz tog teksta.

"Treća knjiga pjesama J. J. Milinovića, Stope u kamenu zaslužuje posebnu pažnju. Odmjerena je, brižno složena i likovno primjereno ilistrirana. Urednica je Marija Milinović, ilustrirala je Dora Katanić, omot oblikovao Elvis Duspara, grafičko-likovno uredili Ksenija i Zvonimir Petrinec, a re-cenziju koja u knjizi ima mjesto predgovora napisao je naš ugledni književnik Stjepan Čuić.

Za raspored pjesama pobrinuo se sam autor rasporedivši ih u šest cjelina: Tragovi



Lovreć-Opanci 73

(15 pjesama), Portreti bliskih osoba (6 pjesa-ma), Razgolićena ljubav (11 pjesama), Tihi noćni koraci (7 pjesama), Nemiran san (8 pjesama), Slutnje (9) pjesama. Sve te pjesme prožima ljubav.

* * *

Slutnje govore o starosti i spremanju za vječnost, stog će pjesnik progovoriti o adventu, Uskrsu, Gospi, ali i željenom su-sretu s dragim osobama. No, prije svega toga treba se susresti i sa sobom jer: Došli su dani / kad si godine počeo tajit / a da i sam ne znaš zašto. (Bijeg od sebe). Malo tko želi biti zaboravljen pa pjesnik kaže: Kad umrem otvorite stranice mojih pjesama / U njima ćete naći poruke moje duše / i riječi moga srca / I sebe možda prepoznati (Kad umrem).

No zbirka ipak završava sonetom Svijetli putokazi: Pjesniče stari što te tako muči, / zašto proklinješ svoje dane trudne, / kad još u tebi poezija buči / i tvoje muke nisu uzaludne. // (...) za nove pjesme nikad nije kasno. / Na tvome putu k željenoj oazi / još će te pratit svijetli putokazi.

I na kraju možemo reći Jokina je zbir-ka posvećena ljubavi. Ljubav je singularna, jedna i jedinstvena, nema množine, ali kad ju zadobije, onda je iznevjerena. Stoga bih ovaj prikaz zaključio svojim razmišljanjem o ljubavi koje je i naš pjesnik mozaično naznačio. Ljubav je jedna, a razlijeva se na prirodu, zavičaj, domovinu, na drage osobe, na zajednicu, društvo i sve se to na kraju sažima u - Bog je ljubav.

Ako je pak Ljubav iznevjerena prema domu, zavičaju, domovini, onda je to zaborav i izdaja, ako je pak iznevjerena prema dragoj

osobi s kojom sudioniš, onda je to preljub, a nedostatak socijalne ljubavi je pronevjera. Sve to u riječ pretočeno možemo pronaći u Jokinim pjesmama zato ih preporučujem dobrohotnom štiocu."

* * *

Nemali broj naših članova objavio je više stručnih i znanstvenih članaka, ali i knjiga tijekom protekle kalendarske godi-ne, no to ovdje, nažalost, ne ćemo moći objaviti te stoga molimo za razumijevanje, ali se nadam da će o tome progovoriti naš godišnjak Lovrećki libar.



Lovreć-Opanci74

Aktivnosti naših članova

Ante Čaljkušić, nacionalni voditelj Četrdeset dana za život u Hrvatskoj

Ante Čaljkušić, nacionalni voditelj Četrdeset dana za život u Hrvatskoj, sin je našega člana Društva Lovrećana Zagreb Ivana Čaljkušića Šimake. Ante je tako-đer praktični član Društva i jedno vrijeme redovit ministrant na misi naših susreta u Gospe Lurdske u Zagrebu. Njegovo se ime posljednjih mjeseci dosta spominje u javnom medijskom životu. No, on je već javnosti predstavljen i u tiskanim medijima i na E-mreži. Tako je imao razgovore za Glas Koncila, a na E-mreži je najdostupniji i najcjelovitiji razgovor s Tinom Krvavicom na Bitno.net.

Ovdje ne bismo puno pisali jer očekuje-mo da u sljedećem broju lista Lovreć-Opanci Ante sam progovori, a i da dođe u župu pa održi predavanje o svojim aktivnostima. Sažmimo sav naš zapis u Antine riječi iz na-značenog razgovora s T. K.: "Želimo zaštititi ljudski život, njegovu svetost i dostojanstvo. (... ) Trenuci kada u naručju držite dijete koje je trebalo biti pobačeno tjeraju vas da radite dalje. (...) Nadam se da će se, bez obzira na to tko je na vlasti, ove i iduće godine na političkoj razini promišljati o

osiguravanju konkretne pomoći trudnicama i nerođenoj djeci."

Umro je Jozo Nikolić - Kavaz

Jozo Nikolić

Naš ugledni član i donator Jozo Nikolić umro je u Zagrebu, 3. svibnja, 2016. u 81. godini života. Ispratili smo ga 6. svibnja ispred mrtvačnice na Mirogoju, a pokopan je u subotu, 7. svibnja. 2016. u 15.30 u obiteljskoj grobnici na mjesnom groblju na Lovreću. Na ispraćaju u Zagrebu bila je njegova kći Andreja i suprug Rachad sa sinovima, sin Vladimir i supruga mu Jennifer s djecom nisu mogli doći iz Amerike, te braća Ante, Marijan i Tomislav. Govorili su gosp. Jozo Petričević, školski mu ko-lega, i Ivan Bekavac Basić, predsjednik Društva Lovrećana. Društvo je u Večernjem listu također objavilo obavijest o smrti i zahvalu našemu vrijednom članu. Govori na ispraćaju u Zagrebu bit će objavljeni u Lovrećkom libru.

.................................... Ivan Bekavac Basić

Iz župne povijestiLovreć-Opanci 75

Iz župne povijesti

Tristota obljetnica imenovanja župnika Župe Opanci fra Filipa Rupčića

(11. kolovoza 1717.)

Neposredno nakon oslobađanja Imotske krajine od turske vlasti 2. kolovoza 1717. godine,1 mletački

generalni providur Dalmacije i Albanije Alvise Mocenigo, u dogovoru s provincijalom Pro-vincije Bosne Srebrne fra Petrom Lašvaninom i makarskim biskupom Nikolom Bijankovi-ćem, Dekretom imenovaše franjevačke župe i župnike 11. kolovoza 1717. godine.2

Proložac - o. Martin KraljevićSveti Stjepan u Gorici - o. Ivan RainovićVinjani - o. Marko GarićDrinovci - o. Grgo KrnjićOpanci - o. Filip RupčićRoško Polje - o. Stjepan Budimir

Generalni providur postavi župnike kako bi novopridošli stanovnici, uglavnom iz zapadne Hercegovine, uz starosjedioce imali duhovne pastire i zadržali se u no-vooslobođenomu, pograničnom području.1 Prema mletačkoj vojnoj karti iz 1716. godine ucr-

tana su novooslobođena područja Ciste, Opanaka i Studenaca. – M. Glibota, Lovreć, Lovreć 2007., str. 56-57.

2 Spisi generalnog providura Alvisa Moceniga (DAZD). Ovdje donosim prijepis Dekreta iz Arhiva samostana u Omišu (ASOM)

Drugi morejski rat, Venecije i Austrije protiv Turske (1714. – 1718.) završi potpi-sanim mirovnim sporazumom u šatoru kod Požarevca 21. srpnja 1718. Turci zadobiše Moreju (Peloponez, južna Grčka), strateški važnu za istočno-mediteransku pomorsku trgovinu. Austrija utvrdi granice prema Bo-sni, a Venecija se proširi na prostor Imot-ske krajine (Acquisto novissimo – najnovija stečevina).

Razgraničenje Mletačke Republike i Turske bijaše dogotovljeno 8. lipnja 1721. godine. Nekadašnja turska Imotska nahija (okrug) bi prepolovljena: Gornja i Donja Bekija (tur. bekija – ostatak) ostade u Tur-skoj, pa tako i dijelovi novoformiranih župa Gorice i Drinovaca kao i župa Roško Polje, a druga polovica nahije kao metačko pogra-nično područje dobi naziv Imotska krajina i pokrajinsko ime Dalmacija.

Na početku ratnih operacija 1715. godine franjevci samostana u Prološkom blatu na čelu s gvardijanom fra Stjepanom Vrljićem (a s njima bijaše i Lovrećanin fra Augustin Mrnjavac) napustiše samostan kao i dio naroda koji se smjestio kod Zadvarja, a franjevci nađoše utočište u Dobrču (Pisak).

Iz župne povijesti

Tristota obljetnica imenovanja župnika Župe Opanci fra Filipa Rupčića

Lovreć-Opanci76

Gvardijan o. Vrljić potkraj srpnja 1715. iznajmi kuću u Omišu i tu se franjevci preseliše. Omišani im ustupiše bratimsku crkvicu Gospe od Karmela i zemljište za gradnju samostana na predjelu zvanom Ska-lice, uz dopuštenje Provincijala i splitskog nadbiskupa.

Fra Stipan Vrljić posla o. Filipa Rupčića u Veneciju kako bi ishodio duždovu dopusni-cu za gradnju samostana. Dužd Giovanni II. Corner dade fra Filipu dukalu za samostan 29. rujna 1718. kada je gradnja samostana bila pri kraju.

Samostan je svečano otvoren mjesec dana poslije, 29. listopada 1718.

Iako je samostan sv. Frane u Imotskom sagrađen 1738. godine, veći broj imotskih franjevačkih župa, među kojima i Župa Lo-vreć-Opanci, pripadaše samostanu u Omišu sve do 1967. godine.3

Fra Filip Rupčić (oko 1670. – 1734.), istaknuti franjevac Provincije Bosne Srebrne, župnik, gvardijan i meštar (učitelj, lektor) novaka.4

Rodio se u Brotnju oko 1670. godine (Brotnjo je danas u zapadnohercegovačkoj općini Čitluk).

3 Fra Jerko Lovrić, Imotski franjevci osnivaju samostan u Omišu, Čuvari bašine, Imotski 1989., 133-138.

Dr fra Bruno Pezo, Fra Stipan Vrljić, Svjedok, učesnik i tvorac sudbonosnih događaja imotskoga samostana 1715.-1738., Čuvari bašine, Imotski 1989., 151-171.

4 Kronika fra Stipana Vrljića, u navedenom članku fra B. Peze (bilješka 2).

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Sluga Božji fra Ante Antić… Prilog br. 2. Gvardijani samostana sv. Marije u Makarskoj, Kačić, God. XXXVI – XXXVIII, Split 2004.-2006., str. 376.

Dr fra Andrija Nikić, Lučonoše naše vjere i uljudbe, mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, Mostar 2004., str. 218. (Nikić navodi Starinski mrtvar, AFSZ, str. 34.).

Obnašao je dužnost župnika šibenske župe Gospe van Grada 1699. – 1702. te 1706. – 1707. Gvardijan je samostana u Makarskoj 1702. – 1705. i samostana u Prološkom blatu 1710. – 1713. Fra Filip Rupčić bijaše i učitelj novaka u samostanu u Prološkom blatu.

Odlukom generalnog providura imeno-van je 11. kolovoza 1717. godine za župni-ka župe Opanci (Lovreć-Opanci, Studenci Svibić).5 Župnik Rupčić bijaše nerezenden-cijalni župnik, sijelo mu bijaše u Omišu pa zbog udaljenosti pastorizacija župe bila je neredovita i manjkava.

Dužnost gvardijana novoizgrađenoga imotskoga samostana u Omišu obnašao je 1721. – 1722. godine.

Fra Filip Rupčić umro je u omiškom samostanu 25. veljače 1734. u 64-oj godini života.

M. Milinović5 Nakon prvoga pastirskoga pohoda župi Opanaka

1733. godine, makarski biskup Stjepan Blašković, prostranu župu Opanaka podijeli 1734. na samostalne župe: Opanci i Studenci, a Svibić pripoji kapelaniji Aržano. – Blaškovićevi spisi (ASOM).

Prijepis (kopija) Dekreta generalnoga providura Alvisa Moceniga 11. kolovoza 1717. godine

– Arhiv samostana u Omišu (ASOM)

Iz župne povijestiLovreć-Opanci 77

I

U sačuvanoj Kronici župe Lovreć-Opanci,1 središnje mjesto pripada zapisima fra Josipa Šimića i po obimnosti (109 str.) i po raznovrsnosti opisa širokog spektra života župe u desetljeću pred rat.

Vrijeme je to uzleta župe, brojnijega sitno-obrtničkoga sloja (posebice „butigara“ od Viševca do Privorca), najvećega broja pokućaraca, izgradnja velike crkve pa sve do najvišega demografskoga dometa (oko 3800 duša), koje na drastičan i tragičan način prekinuše ratna zbivanja.

Fra Josip (Jozo) Šimić (1894. – 1971.).2 U dvanaest godina župnikovanja u Župi Lovreć-Opanci (1930. – 1942.), o. Šimić iskaza veliku radnu energiju i inicijati-vu, protkanu snažnom osobnošću i odlučno-šću, kako primarno na polju pastorala tako i u graditeljstvu, socijalno-ekonomskom, političkom i kulturnom životu župe.

Fra Josip Šimić rodio se u Igranima (Makarsko primorje) 1. lipnja 1894. godine.

1 Župni arhiv Lovreć-Opanci (ŽALO) Pojedine dijelove kronike koristili su u svojim knjigama

fra Vjeko Vrčić, Župe Imotske krajine II (Lovreć-Opanci), Imotski 1980. i fra Anđelko Šimić, Lovreć, Lovreć 1993.

Za župni list priredih u tri nastavka integralni tekst kronike i napisah bilješke.

2 Biografski podatci preuzeti su iz članka fra Ante Sekeleza, Život i rad fra Josipa Šimića, graditelja župske crkve, u knjizi fra Anđelka Šimića, Lovreć, Lovreć 1993., str. 169-172.

Krsno ime bijaše Dane, a krstio ga Lovre-ćanin, fra Anđeo Frankić (1869. – 1926.).

U rodnom mjestu završi osnovnu školu (šest razreda), a franjevačku gimnaziju u Sinju. U novicijatu u Visovcu (1912.) uzima redovničko ime fra Josip.3 Studij filozofije pohađa u samostanu u Zaostrogu, a če-tverogodišnji studij teologije u Makarskoj.

Splitsko-makarski biskup dr. Juraj Carić zaredi ga za svećenika 27. travnja 1919. u Makarskoj. Svećeničke službe mu bijahu, prije dolaska župu Lovreć-Opanci: kapelan 3 Dr. fra. Petar Bezina, Novicijat franjevačke provincije

Presvetog Otkupitelja, Split 1993., str. 180. (Prvo redovničko ime mu bijaše fra Serafin).

Kronika župnika fra Josipa Šimića (1930. – 1940.)

Fra Josip Šimić, ulje na platnu, rad ak. slikara Vlade Marijanovića (1934.).

Vjeronaučna dvorana župe Lovreć-Opanci

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci78

u župi Gospe Sinjske 1919. – 1922., župnik Župe sv. Ilije u Metkoviću 1922. – 1925. i gvardijan franjevačkog samostana u Sinju 1926. – 1930., gdje završi veliki zvonik crkve Gospe Sinjske.

U Župu Sv. Duha Lovreć-Opanci stiže 16. rujna 1930. i svečano nastupi u crkvi 22. rujna, gdje je odmah „razvio svoj program“ (Kronika). U župi ostade gotovo punih 12 godina, te polovicom 1942. zbog opasnosti osobne pogibelji, napušta župu i sklanja se u samostan Gospe Lurdske u Zagrebu, bivajući dalje formalni župnik Lovreća-Opanaka do potkraj rata kad odlazi u inozemstvo. Za-dnje upise u župne matice fra Šimić učini 25. svibnja 1942.4 Službu župnika nastavio obavljati kapelan fra Pavao Glibotić,5 a od rujna 1943. novi kapelan fra Frano Petričević.

Duboko potresen lovrećko-opanačkom tragedijom 22. srpnja 1943., o. Šimić tiska u Zagrebu osmrtnicu žrtava (1. kolovoza), potpisujući se kao župnik te održa misu zadušnicu 5. kolovoza u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu.6

Potkraj rata odlazi u inozemstvo, kratko boraveći u Austriji, Češkoj, Italiji te se skrasi u SAD-u, djelujući kao misionar od kraja 1945. do kraja veljače 1964.

U tim „američkim godinama“, pored misionarske službe, posebno razvi karitativ-nu djelatnost za pomoć subraći Provincije Presvetog Otkupitelja u godinama poraća, 4 MR 1938. – 1946., MU 1932. -, Matični ured u Cisti

Provo (MUCP).5 Fra Pavao Glibotić (1913. – 1992.) iz Slivna, došao je

kao pomoćnik u župu 1941. godine (a bio je oko tri mjeseca 1937. godine u župi kao bogoslov), glazbeno nadaren, vodi ženski i dječji zbor župe.

6 Vidi preslik osmrtnice u fra Anđelko Šimić, Nav. dj. str 619.

vremenima neimaštine i progona. Fra Karlo Nola, provincijal (1949. – 1955.) s pravom reče: „Bog je našoj Provinciji dao tri velika čovjeka: oca fra Antu Anića kao sveca, oca fra Karla Balića kao učenjaka, a oca fra Josipa Šimića kao ekonoma“ (fra A. Sekelez, 171).

Vrativši se u Zagreb 1964. godine, bo-ravi u samostanu Gospe Lurdske. U crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu 1969. godine slavi zlatnu misu, isto tako i u svojoj „kamenoj ljepotici“, crkvi Sv. Duha u Lovreću 14. prosinca.

Umire u Zagrebu 11. listopada 1971. i pokopan je na Mirogoju 12. listopada.

Godina 1930

Dne 16 rujna novi župnik o. Josip Šimić bivši sinjski gvardijan došao je iz Sinja u pratnji 16 svećenika što samostanaca a to sinjskih župnika. Bio je držan svečani objed preko kojega je palo 10 nazdravica u čast novoga župnika. Predšasnik o. Rudan i svi govornici izrazivali su želju da novi župnik uznastoji čim prije oko gradnje nove crkve.

Bila su prisutna sva četverica crkovinara i bivši Dekan o. Šulenta kao Biskupov iza-slanik. Učinjen je redoviti zapisnik predaje sveukupne crkvene imovine. Bila je navedena u zapisnik i dužnost župljana prema župniku i potpisano od svih prisutnih.

Novi župnik je nastupio 22. IX. i razvio svoj program. Buduć da je toga dana bilo kiševito vrijeme svijeta nije bilo puno u crkvi.

Pošto kuća nije bila odavno uredjivana to je novi župnik sazvao sjednicu crkovinstva za 9. XI. 1930. na kojoj se je jednoglasno zaključilo da se za uredjenje krova na žup-skoj kući i unutarnje bojadisanje odobraja

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 79

se crkvenog novca 2200 din, suviše nabavka novoga špahera jer je kuhinja župska u ne-uporabivu stanju i zatim nabavku jednoga ormara za arhiv i matične knjige. Za ove sve radje odobrio je Biskupski Ordinarijat u Splitu pod brojem 3764/30 iznos od 5000 (pet hiljada) din.

Kašnje su ove radnje izvedene od g. Ilije Beškera iz Sinja u visini 1700 din. Špaher je bio nabavljen od Jerka Borera trgovca u Sinju za 1900 din. Ormar napravljen od Kasima Mujkića drvodjelca na Lovreću i dva druga napravljena u visini 1400 din.7

Pošto sam vidio da djeca radi kasnoće nastave ne dolaze na Misu uveo dozvolom Ordinarijata dječju Misu eda budu pomogla djeci slušati redovito sv. Misu.7 Kasim Mujkić, drvodjelac. Nastanjen u Lovreću i imaše

drvodjelsku radnju ispod terase Škegrine kuće.

Pošto je pitanje redovine veoma za-mućeno, to je na tri sjednice župnik iznio pred crkovinare mito pitanje u želji da se ovo uredi na zadovoljstvo koli župljana toli samoga župnika.

Bilo je zaključeno da se pozovu najprije svi glavari napose, a zatim glavari zajedno sa seoskim odbornicima, a napokon glavari, seoski odbornici i crkovinari.

Najprije su bili pozvani glavari i oni su se napokon složili, da bi se dalo župniku godišnje svota od 48.000 din. za njegovu redovinu, a to da se razdijeli pojednako na osobe u župi. To je bilo 12. XI. 1930.

Tri dana iza toga bili su pozvani seoski odbornici, ali tada s'njima došli svi vikači u župi. Medju kojima su se osobito isticali: Frankić Ikan, Zaradić Ante Zelin, Rupčić Ante i dvojica Nikolića i ovi sa svojom vikom ometali pametno razlaganje, tako da se je skupština zaključila bez ikakova pozitivnoga rezultata.

Kada se na ovaj način nije moglo doći do željenoga uspjeha obratio sam se molbom na Općinu Imotski, da zakaže redoviti zbor u Lovreć.

Istom je presjedao općinski Načelnik Bekavac.8 Načelnik je Bekavac stvar zagova-rao da se na mirne riješi, a kada sam mu ja predložio da bi pristao na 14 din. po osobi od 14 godina pa unapred, tada je Načelnik im živo stavio stvar za me. Pošto je za stvar 8 Mate Bekavac iz Studenaca, r. 1889., trgovac (nastanjen

u Imotskom), pristaša HSS-a. Nakon prvih općinskih izbora 16. svibnja 1926. i pobjede liste HSS-a bijaše izabran za načelnika Imotskoga (1926. – 1932.).

Poslije državnog udara kralja Aleksandra (6. siječnja 1929.), načelnik Bekavac napušta politiku HSS-a i priklanja se vladajućem režimu. – A. Ujević, Imotska Krajina, Imotski 1991., str. 281-327.

Prvi list Kronike fra Joze Šimića (ŽALO)

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci80

govorio i Marinkica Petričević, presjednik je stavio na glasovanje i za predlog da se unapred redovina daje u novcu i to po 14 din. za svaku osobu od 14 godina glasovali su svi odbornici Mahale: Dubrava i Lovreć a protivno su glasovali Mahala: Kamenjak. Predlog je podupro 11 glasova proti 4 i bio primljen.

Kašnje su nezadovoljnici učinili utok na kojim je Banska uprava (banska uprava Primorske banovine u Splitu, p. pr.) odgo-vorila, da su onda dužni na cijelu zakonitu staru redovinu.

Od tada sam uveo praksu, da ne tražim ništa od stare redovine nego 10 kg žita na čeljade od 14 godina ili 20 din. po osobi!

Neuspjeh po stvar u tome: seljaci su bili ljuti na butigare a pošto sam ja s početka družio sam se s butigarima, jer je malo seljaka kod kuće bilo to su oni bili protiv svega onoga što butigari zagovaraju, zato su neki seljaci bili i protiv uredjenja pitanja župske redovine.

Danas ipak malo po malo nadolaze i ne stavljaju velikih poteškoća.

Odmah u prvoj godini iza podne uveo sam blagoslov i katekezu. Dobro pohodjeno.

Misije

Pošto sam doznao da već nekih 15 godina nijesu se u župi držale Misije, to sam smatrao za dovesti svijet Bogu da su Misije jedino spasonosno sredstvo odlučio sam se za Misije iako nijesam imao zgodnih prostorija.

Stvar sam prepustio Providnosti u ruke. Narod sam spravljao u više svetaca i naja-vio im da Misije počimlju na Stipandan t.

g. Dovezao sam misionare o. fra Andriju Matutinovića i o. fra Venceslava Bilušića, suviše došao o. Jadrijević u pomoć.

Na prvu propovijed došla je masa svijeta a tako je bilo kroz cijelo vrijeme trajanja svetih Misija. OO.Misionari i obližnji župnici su imali pune ruke posla i neprestano se svijet ispovijedao. Tako da se je kroz ovo vrijeme trajanja sv. Misija pričestilo 2150 osoba, što je za ovu župu rekordan broj. Zadnji dan je silna kiša stvar malo omela, a na večer je okrenio silni snijeg, tako da se nije moglo ujutro doći iz kuće u župsku kapelu. Redo-vito ga je bilo ½ metra a na smetovima iza 2 metra. Saobraćaj je bio sav zaustavljen za tri dana, dok nijesu ceste očistili od snijega.

Misije su donjele sjajni uspjeh. Osno-vano je bilo društvo „Vojska Božija protiv psosti“, koje je brojilo 400 članova. Psost se je dosta suzbila!

Godina 1931

Nastojao sam s mrtve točke uputiti pitanje građe župske crkve. Uspjelo mi je na Banskoj upravi preko šefa Matulovića dobiti, da je ista izradila nacrte badava, a kašnje opet bila odredila jednog arhitekta, da bi isti radnju nadzirao.

Najprije je bio odredjen arhitekt Ivačić Ivan, a kašnje Zvonimir Celić, koji je bio došao u veljači ove godine i tražio najzgodnije mjesto da bi se crkva planirala. Arhitektu nije bilo po volji mjesto ispod grobišta, a neki Opančani predvodjeni Jakovom Oluji-ćem9 nijesu bili zadovoljni za mjesto poviše dosadnje crkve.9 Jakov Olujić (1898. – 1948.), Ante i Ive (Ice) r. Frankić,

obrtnik u Lovreću.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 81

Izabrao sam uži i širi odbor za građu. Sa odborom stvar je išla na mirne dok se nije došlo do pitanja mjesta za crkvu. Kada se nijesu mogli sami složiti, tada su prihvatili predlog župnikov jednoglasno, da ostavljaju Inginjeru stručnjaku, da on izabere mjesto za gradnju.

Nego kako sam kašnje doznao arhitekt Celić jest dosta komodan čovjek i njemu se nije žurilo s izradbom nacrta, tako da kroz čitavu ovu godinu nacrti nijesu bili gotovi i nije se mogla tražiti dozvola za građu.

Nego u početku ove godine jedno jutro osvanu priličan komadić crkvenog zemljišta okružen sa zidom za koje se doznalo da su ga braća Kasum u noći sazidali!10

Tada su se upozorili Petričević Ma-rinkica i ostali crkovinari da su ista braća pokušavali za prvošnjeg župnika Rudana da osvoje taj komadić zemljišta i da sagra-de sebi kuću. Pozvao sam odmah glavara Milinovića11 da bi on taj zid razorio sa svojom rondom, ali je on pokazao veoma malu volju za to.

Stvar sam odma tužio općini na Šesta-novac i žandarmeriji na Zadvarje. Općina je naredila glavaru Milinoviću i ovaj je sa rondom došao na lice mjesta, ali kad su se pokazala braća Kasum tada je bio voljan da ostavi stvar na miru, tako da je svakome izgledalo da je glavar Milinović bio pot-kupljen od braće Kasum što se je kasnije vidjelo da je u stvari.10 Braća Kasum, Ivan (Iko) r. 1901. i Mate r. 1903.,

Josipa i Matije (Mace) r. Petričević. Kasnije sagradiše kuću (do gostione S. Olujića, „Kasumova kuća“), gdje su držali dućan parfumerije.

11 Glavar Opanaka Ante Mlinović Tošić (1887. – 1959.), Tome i Ive (Ivke) r. Katić, sinovac nadbiskupa Šimuna.

Kapela „Gospe Sinjske“

Kad sam kašnje vidio da će tu pasti krv, jer braća Kasum neprestano navaljuju i neće da se ostave toga zemljišta, a nitko od naroda osim par podkupljnih osoba nije voljan da im to zemljište ustupi, tada sam se odlučio da sagradim kapelu na tome zemljištu, eda tako zatrem svaku nadu braći Kasum da će oni zagospodariti tim zemljištem iako su prosuli za to velike pare.

Kroz par vremena kapela je bila dogo-tovljena i posvećena Gospi Sinjskoj. Počela se raditi 28. IV. 1931. a bila je dogotovljena 19. V. a dne 25. svečano blagoslovljena od mjesnog župnika u prisutnosti don Luke Pavlinovića (župnik Lokvičića, p. pr.) i don Ivana Sudića župnika Medovdoca. Bila je prisutna masa naroda, koji je pobožno pra-tio Gospinu Priliku u procesiji i pomljivo slušao župnikov govor. Kašnje se je oko nje napravila željezna ograda s perivojen. Narod često tu dolazi i moli obilazeći ju na golin koljenima.

Braća Kasum videći se onemogućeni da dodju do željenog zemljišta zametnuli su s župnikom parnicu, koju su izgubili i moraju da podmire sve troškove.

Kapelica Gospe Sinjske

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci82

Pošto je zemljište bilo uknjiženo na Općini Krajiškoj,to sam učinio molbu i općina je na svojem Vijeću molbu uvažila i zemljište je sve ispod grobišta danas vlasnost crkve Sv. Duha.

Dolazak Biskupa

Dne 20 travnja pohodio je ovu župu Preuzvišeni Biskup Bonefačić.12 Na granici mu je bio svečan doček. Kiša je livala. Svi auti bili na dočeku.

Potvrdio je 480 osoba.Narodu je vruće stavio na srce gradju

nove crkve i to od današnje crkve prema sjeveru. Kod njega su bili glavari i svi su bili za to osim glavara Kamenjaka, koji je zagovarao, da bi njemu dopuštao da gradi za svoje selo posebnu crkvicu pokraj škole Bekavčeve. Biskup je odbio. Glavar Kame-njaka Katić je i dalje mutio medju svojim seljanima i odvraćao narod da ne prestane na gradnju u zajednici sa cijelom župom.13

Ograda kraj žup. kuće

Pošto sam vidio da je ograda dosta isječena, da su zidovi svi u derutnom stanju, da komšije u nju ulaze i po njoj harače kao po svome, to sam ukazao najprije nekolicim ženskih Batinića tužiti na Općinu radi štete počinjenih i tako sam ih dosta suzbio, a zatim sam svu ogradu podkresao.

Pozvao sam zatim Donje selo, i razdi-jelio sam ih po komšilucima da mi dodju u pomoć zidati zidove i uredjivati ogradu iako su se oni spočetka s tim rugali, ali 12 Dr. Kvirin Klement Bonafačić (1870. – 1957.), split-

sko-makarski biskup 1923. – 1954.13 Toma Katić r. 1893., Marijana i Kate r. Katić, glavar

Kamenjaka (Gornji Bekavci, Nikolići i Katići).

kašnje kada su vidjeli, da se to lijepo ure-djuje bijaše im drago i rado bi se odazvali, kada sam ih pozivao na uredjenje ograde, tako da su mi dali u dvije godine oko 800 nadnica i s kojima sam gotovo sve glavne zidove pretresao i sve gomile uredio.

Za prenos i uredjenje gomila najviše su mi pomogla školska djeca, koji su izvanrednu volju za to pokazala i sjegurno su u ogradi toliko učinili da bi morao još 400 nadnica potrošiti da nije bilo rada djece školske, a osobito prvopričesnika.

Radnicima u ogradi nijesam spočetka davao ni plaće ni hrane nego samo napiti se, ali kašnje kada sam vidio njihovu volju i zauzetnost onda sam im davao hranu.

Gaj poviše kuće

Sekelez ud. Anđa14 nije dobila ništa seoske muše, dočim su svi ostali Sekelezi 14 Anđa Sekelez r. Šimundić 1888. god., udovica pok. Ante

(umro od španjolice 1918.), majka fra Ante, kojega je o. Šimić uputio u sjemenište 1931. god. Na proslavi

Detalj suhozida oko župnoga imanja

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 83

dobili. Ista je bacila oko na ovaj komad poviše kuće župske do puta i zamolila o. Nolu gvardijana u Omišu da joj ga proda. O. Nola zapita je mene da li je to potrebito župniku. Župnik mu je odgovorio da to nije nužno potrebito, jer da bez toga može župnik biti ne predvidjajući što se može iz toga izleći.

O. Nola pogodi taj komad sa Sekelez ud. Anđom za 30.000 din. i primi kaparu. Batinići sa ostalim Sekelezima predvodjeni od Batinić Adama i Batinić Ante pk. Luke zametnuše parnicu. Pošto su se svjedoci slabo izuminjali, dapače i krivo kleli svjetova je o. Nolu odvjetnik dr Machiedo, da se nagodi, jer i, da je veliki probabilitet (vjerojatnost, p. pr.) da se može izgubiti parnicu, jer da je glavni svjedok prikazan od samostana Nosić Stipan pk. Joze (reč. Grego) koji je u svemu bio desna ruka prvašnjeg župnika slabo se izuminjao. Sadašnji župnik o. Šimić ovlašten od gvardijana o. Nole sklopio je s Batinićim nagodbu u kojoj stoji, da samostan njih prizna kao suvlasnike za jednu polovinu, ali da je gaj nerazdjeljiv, te da nitko ne smije tu pasti ili sjeći sam po sebi; a da samostan je vlasnik sviju stabala, velikih kao što je i do sada bio.

Tim se je ovo pitanje rješilo. I u ovoj stvari glavar se je Milinović pokazao kukavi-ca, koji je tražio od samostana jednu svotu novca i da će on stvar zabašuriti, a kada je samostan odbio to dati, onda je nekao Batiniće na borbu proti samostana i on im se je ponudio za svjedoka.

Evo kakovi su sinovci fratarski!!fra Šimićeve zlatne mise u Lovreću 14. prosinca 1969., fra Ante mu je održao svečanu propovijed.

Starokatolicizam15

U selu Dubravi je u ovo vrijeme bio glavar Bulović Marijan pk. Jure,16 kojega su nastojali skinuti s glavarstva Mustapić Križan i dva brata Tuntrića (Truntića, p. pr.) Ivan i Petrica, po nagovoru njegove nevjeste, koja je bila sestra Križanova, a ovo se je vrijeme bila zavadila sa svojim djeve-rom Bulović Marijanom. Oni su pokušali sve moguće proti Bulovića da ga skinu, ali kako je on imao kod Vlasti tvrde šanse oni iz osvete, kako su sami priznali svome župniku o. Šimiću odrekli su se svoje vjere i prešli na starokatolicizam po nagovoru Mate Kusačića rodom iz Lokvičića a koji je tada držao trgovinu na Lovreću a pošto je isti držao trgovinu u kući Olujić Marka 15 U Zagrebu 1923., s malobrojnim pristašama, osniva se

Hrvatska starokatolička crkva. Na prvom sinodu 21. do 22. siječnja 1924. izabrano je sinodalno vijeće na čelu s biskupom Markom Kalogjerom, bivšim splitskim kanonikom – F. Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom pro-storu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996., str 447-448.

A sve je počelo neposredno nakon Prvog vatikanskog koncila (1869. – 1870.), kada je nekolicina njemačkih teologa izrazila neslaganja sa zaključcima Koncila i 1871. g. u Münchenu osnovala Starokatoličku crkvu.

Starokatolici traže da se katolicizam „vrati na svoje stare oblike“: osporavaju primat rimskog biskupa i njegovu nepogrešivost, uspostavu nacionalnih crkava, ukidanje celibata i nerazrješivosti braka, pričest u obje prilike, narodni jezik u liturgiji kao i da vjernici biraju svećenike i biskupe na skupštinama župa i crkvenim saborima…

Pokušaj bivšeg solinskog rimokatoličkog svećenika Nike Petrića, 1930. i 1931. u župama Lokvičići i Lovreć-Opanci, gdje je održao starokatoličke mise, da pridobije pristaše (osim nekolicine i to kratkotrajno), nije postigao nikakav plod.

16 Glavar Dubrave Marijan Bulović (1884. – 1971.) Jure i Joze r. Olujić, obrtnik. Prethodno prezime Musta-pić, Marijanov otac Jure promijenio je u obiteljsko prezime „Bulović“ 2. srpnja 1924. odlukom Velikog župana Splitske oblasti. – Službeni glasnik Splitske i Dubrovačke oblasti, 2. srpnja 1924. br. 53., DAST.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci84

i brata (na Privorcu, p. pr.) odaklen se je Križan oženio tu su se oni često sastajali i došli do nesretnog zaključka.

Eda učine malo senzacije pozvali su i starokatoličkog svećenika bivšeg solinskog nadpopa Petrića, kojega je narod izrugao za cijelo vrijeme dok je bio na Lovreću.

Misu je držao u kući Markuza Olujića a kada je počeo da govori kako je bolje da se svećenici žene, tada su svi prisutni počeli protestirati i većina je ostavila dvoranu.

Iza svršene Mise kada je Petrić pozvao prisutne da se upišu u starokatoličku vjeru, tada su se svi udaljili a samo dvojica upisala i to Bošnjak Ivan reč. Ljiljan i drugi Bošnjak, koji živi na Studencima na ženinstvu.

Pošto je čuo dosta lijepih na svoju adresu raspop Petrić je neobavljena posla ostavio Lovreć.

Bošnjak Ivan se je odma povratio natrag, jer kako je sam izjavio oni su ga prevarili, da će mu, ako pridje isposlovati dozvolu, da može prosjačiti nesmetano po cijeloj Državi. Kašnje se je povratio i Mustapić Tuntrić Petar Marijanov. Njih su dvojica ostala pri tim dokazima.

Godina 1932.

„Potrošna Zadruga“

Videći da su trgovci narodne gulikože, te da oni sav novac, kojega narod teškom mukom zaradi u svijetu sebi na zgodan način potegnu, to na molbu njih nekolicine uvidjavnjih ljudi stavio sam se čelo pohvata osnutka jedne „Potrošne Zadruge“ za svoju župu, iza kako sam se uvjerio, da pokušaj

učinjen od liječnika Zovka,17 financa Rade-ljića i šumara Nosale ostao je bezuspješan.

Prva skupština je bila održana po dozvoli Sreza Imotskoga dne 28. IV. 1932. u župskoj kući u prisutnosti oko stotine ljudi a bili su prisutni i žandari sa Lovreća. Jednoglasno su imenovali mene za presjednika. Dne 31. maja t. g. Zadruga je počela sa radom (u kući Marinkice Petričevića, p. pr.). Pošto je Zadruga počela sa minimalnim dobitkom u cijenama to je odmah u početku srozala trgovce, tako da su nekim artiklima pali za 100/100 (sic!) kao u masti koje su prodavali za dan otvora do podne po 24 a poslije podne po 13 din. po jedan kg. a tako isto i u sapunu od 8 na 4 din.

Trgovci su bili poraženi, ali zato oni koji su svi do tada bili prijatelji o. Šimića najednom su postali ljuti neprijatelji i odmah su počeli raditi istome o glavi.

Svi trgovci poime: Petričević Matko, Petričević Antina, Petričević Nine, Kasum Mate i brat Iko, Olujić Jakov i brat Petar sastali su se na vijećanje što će učiniti u dućanu Petričević Matka i zaključili su da će skupiti podpise proti župnika i tužbu lično podnjeti Biskupu i Provincijalu.

Iza kako su gotovo sve podpisnike pre-varili, a nekoje i sami podpisali bez njihova znanja ponjeli su tužbu u Split u mjesecu rujnu. Iza kako su bili odbiveni od Biskupa, a osobito od Provincijala Cikojevića,18 te 17 Dr. Ivan Zovko, imotski kotarski liječnik, koji je gotovo

cijelu 1931. god. živio i radio u Lovreću. Poslije dr. Zovka, Lovreć i Opanci do 1939. nisu imali stalnog liječnika, već su povremeno dolazili liječnici dr. Josip Luetić iz Zagvozda i dr. Mate Beroš iz Šestanovca. – A. Ujević, nav. dj., str.354.

18 Fra Ante Cikojević (1871. – 1956.), rodom iz Stu-denaca, prof. moralke na makarskoj Bogosloviji i tri

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 85

pošto je Preuzv. Biskup originalnu tužbu dostavio župniku na opravdanje, te pošto je župnik brzo dostavio opravdanje Biskupu to je većina podpisnika dolazila župniku da se opravdaju da to nije njihov podpis origina-lan. Iako me je Biskup ovlastio da ih tužim Sudu, nijesam učinio prema savjetu nekih umnjih ljudi eda bude manje komplikacija. Neprijatelji su bili pokunjeni.

Zadruga je izvrsno radila i već u prvih 7 mjeseci rada donjela je župi kojih 300.000 din. koristi.

I druge godine je Zadruga dobro ra-dila i bila je strah i trepet trgovaca ali pri svršetku druge godine njezin poslovodja g. Zaradić Nikola Ivanov (Drkić, op.pr.), počeo je pokazivati dugih prsta i već uprava nije imala u njega povjerenje, a pošto se je on i iza toga htjeo zadržati na svom položaju, to je došlo do gongule, jer su se članovi pokazali neodlučni (bojeći se njegova brata Joze, da će im štetovati u Njemačkoj glede dozvola) i nijesu se htjeli odlučno izjaviti za promjenu poslovodje, tako je ovin Zadruga dovedena na rub propasti iza kako je dvije godine radila dobro i silnu korist donijela svojim članovima i nečlanovima.

Pitanje kapele sv. Lovre

Ivanu Petričeviću reč. Nini prohtjelo se je badava domaći najljepšega položaja u Lovreću i smuštri molbu, eda bi mu udovoljili 100/100 m2 (sic!) gaja „Veševca“ (Viševca, p. pr.) za gradnju kapele sv. Lovri, jer da se je još u ratu zavitovao da će mu to učiniti ako ostane živ.

mandata Provincijal. – Hrvatski franjevački biografski leksikon.

Medjutim svi su vijećnici općine Imot-ske shvatili su pravi smisao njegove molbe i istu su zabacili iza kako su sva tri glavara Lovreća poslali proteste oštre, da će sve selo na akcije skočiti ako li se istome odobri građa spomenute kapele na imenovanome zemljištu. Molba je bila na Općinu upućena u srpnju mjesecu g. 1932. a na pretresu je bila u rujnu t. g.

Ova nam činjenica najbolje svjedoči tko je Petričević Ivan reč. Nine.19

Građa prislona uz župsku kuću

Videći da župska kuća neima najpotre-bitijih prostorija, a to su: kuhinja, zahod a doneklen i ured mislio sam se kako bi do njih najzgodnije došao te sam učinio molbu na „Hrvatsku pučku blagajnu u Lovreću“,20 eda bi ista ovu stvar potporavala, a to što ista uživa besplatni najam već 32 god. a može i za unapred, i što su je župnici vodili badava.

Uprava i nadzorni odbor u svojoj sjed-nici od 3. III. 1932. uzela je u pretres spo-menutu molbu i jednoglasno zaključila da se za sada odobrava 15.000 din. a da se sklopi pogodba od strane uprave ove Blagajne sa Fanjevačkim samostanom u Omišu, da bi se daljnih 30 godina ova Blagajna oproštena od svake najamnine u ovoj kući.19 Ivan Petričević Nine (1883. – 1936.), Luke i Antice r.

Bekavac, trgovac. Bijaše izabran za vijećnika imotskoga Općinskoga vijeća na listi HSS-a 1926. god. Nakon uspostave kraljeve diktature (1929.) sve se više priklanja vladajućem režimu.

20 Hrvatska pučka blagajna za štednju i zajmove osnovana je u Župi Lovreć-Opanci 1906. g. za župnikovanja fra Frane Ravlića. – V. Vrčić, nav. dj., str. 107.

Jedina i vrlo značajna financijska institucija u župi sa sjedištem u župnoj kući.

U župnom arhivu sačuvani su zapisnici Nadzornog odbora Hrvatske pučke blagajne 1907. – 1938.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci86

Ako bi rad iziskivao višu svotu od 15.000 din., a koju svotu bi uprava bila voljna udovoljiti, to ova uprava traži, da uprava Franj. Samostana u Omišu oprosti najamninu ove Blagajne u župskoj kući i preko 30 god. razračunavši prema odobre-nom od 15.000 din.

Ova je ista stvar bila iznesena na Glavnu skupštinu od 16. V. 1932. te je u cijelosti jednoglasno sve bilo odobreno.

Cjelokupna je radja zapala 33.180 din. od toga je župnik primio od Hrvatske pučke blagajne 28.000. (dvadeset osam) hiljada dinara a ostatak od 5.180 din. je sam pod-mirio od svoga novca.

Ovaj novi dio je izradjen na potpu-no zadovoljstvo sviju posjetnika ove kuće i danas u ovoj kući može čovjek da ugodno provodi svoje dane.

U isto vrijeme je izradjeno tlo oko kuće. Zid od kuće do avlije, te zid pred kapelom, a obor je za tri m. proširen i tako omogućeno autobusin, da se mogu zgodno u dvorištu okrećati. Nacrt izradio sam župnik o. Šimić a radju izvadjali mještani Olujića.

Denuncije Sreskom Načelštvu u Imotskom proti župnika od strane Petričevića Nine

Cjelokupni rad župnika Šimića, ko-jega je u župi učinio nije bio po volji g. Petričeviću Ivanu trgovcu na Lovreću, a osobito ga je peklo osnutak Zadruge, koja je učinila, da se cjene kod trgovaca morale se upriličiti zadružnim cijenama, inače bi cijeli narod bi stupio u Zadrugu, te želeći se istoga riješiti, a pošto je bio već pokušao kod crkvenih Vlasti i nije uspio, tada on smisli upjeh postići pomoću civilnih Vlasti.

I u podlosti svoje dade denuncira župni-ka Šimića Sreskom Načelštvu u Imotskom i to ništa manje, nego da je s oltara govorio proti Kralja i Države, da je bunio proti Vlasti i da odvraća da se narod ne upisiva u Jugoslavensku stranku.21

Pošto je Sreski Načelnik pozvao župnika na opravdanje, a isti budući da je znao o čemu se radi, jer su mi prijatelji to saopćili, a pošto sam bio uvjeren da g. Sreski Načelnik Jojić22 slabo gleda kat. svećenstvo, to mi nije bilo drago doći pred njega i odgovorio sam mu brzojavom: „Podanik sam Sreza Splita ako li želite da dodjem u Imotski pošaljite mi za put, inače odgovaram samo Splitu“.23

Jojića je ovaj odgovor razljutio i naredio je žandarmeriji da me sprovedu u Imotski, te da sobom donesem govor kojega sam držao 11. X. u crkvi.

Pošto sam ja taj govor bio zapisao i čitao, a ne govorio, to mi je stvar bila ola-koćena. Žandar me je vodio i pratio sve do Sreskog načelnika i veoma je uljudno sa mnom postupao.

Kada je Sreski pročitao govor, kojega mu je žandar predao, (jer kada su me hapsili, tada su mi govor zaplijenili) tada su mu bile prve 21 Kralj Aleksandar 3. rujna 1931. donosi Ustav (tzv. Ok-

troirani ustav) i prividno vraća parlamentarizam. 1931. g. u Beogradu se osniva („dvorska, kraljeva stranka“) Jugoslavenska radikalno-seljačka demokracija (JRSD) ili kraće Jugoslavenska stranka, koja se 21. srpnja 1933. preimenuje u Jugoslavensku nacionalnu stranku (JNS) s programom jugoslavenskog nacionalnog unitarizma i centralizma.

22 Imotski kotarski načelnik Milivoj Jojić (imenovan 1931.), žestoki pristaša nove kraljeve stranke JRSD-a, aktivno po selima Imotske krajine radi na promidžbi i upisu članova u ovu Jugoslavensku stranku. – vidi A. Ujević, nav. dj. 313-338.

23 Župnik je po mjestu stanovanja u Opancima i pripada Krajiškoj općini u Šestanovcu i Kotaru Splitu.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 87

riječi, „pa ovdje neima ni riječi ob onome o čemu vas tuže“. Obećao je bio da će on sam predati tužitelja državnom odvjetništvu, ali sam ja znao, da nije tome puno vjerovati Sreskom Načelniku Jojiću i tražio sam preko Banovine da mi saopći tko me je tužio. Iza kako je Banovina urgirala on me je pozvao dne 28. XII. 1932. i kazao mi je, da me je denuncirao g. Petričević Ivan reč. Nine, kojega sam odma predao Sudu. Iza kako su svi od njega prikazani svjedoci svjedočili za mene proti njega sudac Kaznenog odjela Bošković osudio ga je na 8 dana zatvora i da plati sve parnične troškove, a kad sam reagirao radi male osude odgovorio mi je da proti istome Petričeviću ima 7 takovih parnica.

Petričević je učinio utok, a ja sam se na koncu kao svećenik zadovoljio sa osu-dom, jer mi je glavno bilo samo neka vidi kukavac da je kriv.

Popravak puta od žup. kuće do ceste

Pošto je ovaj put bio sav izrovan, jer od kada je sagrađen nije bio popravljan to sam se molbom obratio na Krajišku općinu i ona mi je odobrila 300 kg. kokuruza. Upotrebio sam 30 nadnica i put je bio lijepo uredjen, tako da već sada idu s'njim kola i motorbicikli.

Kapela kod Mustapića

Ovu kapelu su Mustapići uzeli kao neku svojinu i držali su ključe, a da nijesu davali nikome računa, i s novcem su trgovali. Prije je bio ključ kod Luke Ćorušića, a u ovoj godini nahodio se kod Mustapić Mrlje.24 24 Mustapić Toma zvani Mrlje r. 1871., Ivane i Anđe

r. Ribičić, i brat Stipan imahu kuću neposredno uz kapelu Gospe od Karmela i u kući držahu gostionicu.

Pozvao sam ga pismeno na lijep način da preda i ključe i novac iza otezanja predao je ključe, ali da novca neima, a da se kod njega nalazi 312 din. te da će ih on predati kada bude imao. Tako sam kašnje dizao od njega petrolje za sv. Dujma, kada se pred kapelom vatre pale, jer je tada pred Njom blagoslov samo da nekako dodjem do novca.

Godina je bila dobra, a zarade u svijetu prilične.

Narod ide dobro u crkvu, a ispovje-daju se dva puta godišnje, svi osim kojega butigara, kojemu je Bog trbuh.

Godina 1933

Eda vidim da li narod još ima volje da u ovim teškim danima krize i iskušanja gradi svoju crkvu pošao sam po župi od kuće do kuće i upisivao sam one koji su bili voljni i dali svoj pristanak. Iako nijesan u svim komšilucima ipak se je upisalo oko 230 obitelji. To ipak u današnjim vremenima općega indiferentizma znači puno.

Pošto kraj grobišta neima baš zgodna mjesta, to sam nastojao zagrijati za stvar Markuza Olujića,25 da bi on dao svoj vrtao na „Privorcu“! On je najprije obećao, a kašnje je tražio nekih 100.000 din. te je tako ova stvar doživila krah, a inače je ovo u svakom pogledu najzgodnije mjesto i za narod i za župnika, jer bi tada približio župskoj kući za kojih 400 m, a ne bi se nikada izlagao vitrometu.

Nu radi Markuzove tvrdoglavosti stvar se ova izjalovila, a čini mi se da je tu posrijedi 25 Marko (Markuz) Olujić (1874. – 1960.), Lovre i Matije

r. Bošnjak, obrtnik.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci88

bila kuća Braće Olujića,26 koji su u tome vidjeli pogibelj da bi se s tim udaljila crkva od njihovih dućana i krčama, te su preko Markuzove žene znali stvar vješto omesti.

Kapela Sv. Ante kraj župske kuće

Kraj župske kuće bila je mala kapelica sa niskim vratima bez prozora u koju pri najvećoj stisci moglo se je smjestiti oko 40 osoba.27 Svi su zidovi bili umidni (vlažni, p.

26 Moćna obrtnička obitelj u Lovreću, sinovi Ante Olujića i Ive (Ice) r. Frankić: Petar r. 1876. (upravitelj pošte), Jakov r. 1898., Frano r. 1899. i Srećko r. 1903.

27 Prethodnu (staru) malu kapelu izgradio je fra Anđeo Udiljak za vrijeme župnikovanja 1840. – 1855.

Prvi put se spominje u Matici rođenih 26. ožujka 1849. kada je na klupi u kapeli nađeno novorođenče „...incapellapresso la casaParrochiale“ – MR DAZD.

Prvo vjenčanje u kapeli je upisano u Maticu vjenčanih 16. studenoga 1852. „… nella Capella di San Antonio“ – MV DAZD.

Fra Anđelko Šimić je obnovio današnju kapelu 1983./84. i kada su radnici otukli žbuku sa zidova kapele „na

pr.) i u istoj se uvijek čuo neugodan zadah, a crkvena je roba propadala.

Buduć da se u ovoj kapeli od starine obavljaju sva krštenja djece, ovdje se obavlja priprava djece za I. sv. Pričest, u ovoj se kapeli obavljaju sva vjenčanja suviše godišnje ispovijedi, a i svake nedjelje i sveca se u zadnje vrijeme ispovjedi oko stotine osoba, to je dosadašnja kapela bila pretijesna za svu ovu raznovrsnu službu, to sam se odlučio na gradnju jedne mnogo veće kapele, koja bi mogla doskočiti svima ovim raznovrsnim poslima. Moje je duboko uvjerenje, da će se sve ove gore nabrojene crkvene funkcije obavljati u ovoj kapeli i tada kada se nova crkva sagradi, jer će crkva stati u najmanjoj udaljenosti od 1. km. od Župskog stana.

Ova je kapela bila župi potrebita te da se nije napravila prije građe nove crkve

prednjem istočnom zidu vidio se izgled prve, male kapele“ – Fra A. nav. dj., str 186.

Kapela sv. Ante

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 89

zacijelo bi se gradila iza građe crkve, a što sam se dao ovo vrijeme na građu, to je stoga bilo, jer uza sva moja urgiranja, tek mi je uspjelo dobiti polovicom svibnja izradjene nacrte na Banovini za novu crkvu, i jer mi je iz iskustva poznato, da ću morati u najboljim prilikama sada čekati najmanje godinu dana dok dobijem dozvolu za građu, u to sam se, da ne gubim vremena dao na građu kapele.

Pošto sam ju gradio u Svetoj Godini našega odkupljenja zato sam ju učinio na križ sa kupolom nad kojom opet dominira Križ znak našega Spasenja.

Narodu sam najavio građu svrhom (po-četkom, p. pr.) mjeseca kolovoza i nastojao sam ga za istu zagrijati. Spočetka su bili prilično zagrijani ali su ih kašnje butigari znali ohladiti, jer to njima nije išlo u prilog, pošto su se bojali da ja ne bi tu sagradio crkvu a onda bi propale njihove butige.

Obratio sam se bio na razne strane za milodar i galantari u Češkoj i Njemačkoj bili su prilično zagrijani, tako da su mi pomoću „Sabirnih Araka“28 sakupili oko 6.000 din. i to slijedeći:

Din.Zaradić Bože Petrov u Königsbergu 600Šamija Filip Plzen Češka 570Frankić Ante Brešin Lissa na Laby Češka 500

Milinović Jure Ivanov 380Nosić Frane Mijin 220Milinović Stpe Antin 210Bošnjak Jakov 200Mustapić Ivan pk. Martina 170Šimundić Koje Češka 140

28 Sabirni arak je list papira na kojemu je opisana svrha prikupljanja (sabiranja) dragovoljnih novčanih priloga te popis darovatelja s novčanim iznosom i potpisom.

Zaradić Ante Zelin Königsberg 2000Mustapić Anterija 280Sekelez Marijan Češka 350Batinić Ante Vicin 470

6090

Radnju je vodio sam župnik u svojoj režiji. Proto (glavni majstor, op.pr.) radnje je bio Bogdan Marko zidarski majstor iz Sinja (Glavice). Nacrt je izradio sam župnik Šimić, a na kartu ga stavio g. Nikola Frankić učitelj iz Lovreća.29

Fundament su iskopali: Nosić Jure i Perčin Marko za 700 din. Vidili su dosta truda i krvavo su ove pare zaradili.

Fundament se počeo kopati 14. VIII. 1933.

Temeljni je kamen postavljen 4. IX. 1933.

Zidovi su bili gotovi 8. X. 1933.Krov je bio postavljen na 13. X. 1933.Inkarti su bili završeni 10. XI. 1933.

Trošak Kapele

Din.Za materijal sav je potrošeno 30.631Za nadnice je isplaćeno 10.897Za hranu 6.405Ivasoviću dekorateru za radju 4.000Akademskom slikaru Marijanoviću slika na stropu 2.200

54.133 din.

Prvu sv. Misu sam rekao u kapeli 15. XI. 1933. iza kako sam ju sam blagoslovio.29 Nikola Frankić (1895. – 1959.), Ante i Mare r. Katić,

učitelj. Najistaknutije ime pučkoga školstva u Župi Lovreć-Opanci u prvoj polovici 20. stoljeća. „… zadužio je svoje selo kao nijedan drugi jer je u njemu radio od prvoga dana službe do umirovljenja, odnosno smrti, izuzevši kraće vrijeme (2-3 godine)“ – A. Ujević, nav. dj., str. 346.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci90

Iako su seljaci sela Opanaka željeli i župniku češće govorili, da im napravi veći kapelu za jedno 750 – 800 osoba računajuć da bi to njima bila dovoljna crkva to ipak ja sam izbjegavao i nijesam htjeo sa svojim radom ne samo da im to omogućim, nego sam upravo gledao da im to onemogućim i za to sam ju i učinio na križ, kako je za vjeke onemogućeno njezino proširenje, a ipak je tolika da zadovoljuje svim službama, koje su se do sada obavljale i koje će se u budućnosti obavljati.

Za isplatu kapele, eda se ne dira u glavnicu crkve, odredio sam da svaka kuća plati din. 100, što su već u priličnom iznosu počeli doprinositi i rado daju, jer im se kapela veoma sviđa.

Jedan izmedju razloga zašto sam se dao na građu kapele ito upravo ovaku veliku jest i to, što sam opazio da gotovo svi župljani iza kako se pričeste odma kapu na glavu, a cigar usta i u razgovor, te nikakova pošto-vanja nijesu pokazali prema Isusu, a to se nije čuditi kad nijesu imali zgodna mjesta za zahvalu iza sv. Pričesti, jer su ih sami župnici gonili iza Pričesti da idu vani i da drugima učine mjesto.

Već prva božićna ispovjed pokazala je da je nova kapela odgovorila svojoj svrsi, jer većina ljudi iza sv. Pričesti pobožno se zahvaljivala za dulje vremena, a u budućnosti će sve to bolje u tome biti.

Dekoraterski rad Kapele

Da kapelu iznutra uredim pozvao sam dekoratera g. Ivana Ivasovića iz Kaštel Šta-filića, koji je kroz mjesec dana kapelu svu dekorira na opće zadovoljstvo. Za metar od

tla dao je na ulje ostalo prosto, ali veoma ukusni štampi.

On je i vanjštinu svu bojadisao u jed-noj boji.

Sa radnjom je počeo 18. VIII. 1934. a svršio 15. IX. 1934. Pomogao mu je kao majstor Mate Rabadan.

Zvono je župnik Šimić nabavio iz Zagreba.

Umjetničke slike

Iako nijesam mislio tako brzo da ću strop umjetno obojadisati, to mi se je trefila zgoda. Došao je ovdje nenadno akademski slikar Vlado Marijanović30 iz Livna, koji je već više crkava u Dalmaciji oslikao kao u Vrlici, Drnišu, Šibeniku i čije sam radove u Vrlici i sam vidio, te mi se je ponudio. Nijesam imao novca, ali kada sam vidio da on pristaje za jednu bagatelu da radi od 2.200 din. a cijeli materijal njegov, to sam bio uvjeren da mi se neće taka prigoda bogzna kada pružiti i stisnuo sam se i pristao.

Radju je izveo na općenito zadovolj-stvo iako bi se njegovim slikama dalo štošta prigovoriti, ali to je njegova osebujnost, da naime ne daje finoće svetim osobama.31

Kapela je ova tako u sebi ukusna, da nekako sili čovjeka kada u nju udje da se moli. I vidim da sve pobožne duše jedva 30 Vlado Marijanović (1906. – 1958.), rodom iz Livna,

ak. slikar. Diplomirao slikarstvo u Rimu na Akademiji lijepih umjetnosti.Najveće domete postigao je u zidnom slikarstvu.

31 Danas, nažalost, Marijanovićeve slike stropa kapele ne postoje. Pri obnovi kapele 1983./84., župnik fra Anđelko Šimić mijenjao je i krov i strop. Veći dijelovi slika bili su uništeni vlagom. Stručnjaci iz Konzerva-torskoga zavoda iz Splita samo su fotografirali slike stropa – A. Šimić, nav. dj. str. 185.-186.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 91

čekaju u nju doći, a kada dodju onda im se neda tako lako nju ostaviti.

Iza kako je ona sagradjena svakoga sve-ca i nedjelje nju hodočasti po više stotina osoba i dulje se vremena u njoj zadržavaju i mole. Već se ovdje osjeća nešto gradskoga.

Bože daj, da urodi dobrim plodom.

Svega po malo

U mjesecu studenome odavlen je pre-mješten učitelj Petričević32 sa ženom, kojega su premjestile Vlasti na neprestane tužbe trgovaca i njihovih plaćenika. On je žrtva nesebičnoga i poštenoga rada u Zadruzi za dobro svoga maloga naroda.

Dne 5. XI. išli smo pod barjakom u Cistu na proslavu sv. Godine. Spremala se je masa svijeta, ali je vrijeme bilo užasno slabo, tako da je otišlo jedva 300 osoba.

Za 8. XII. spremili smo se na proslavu sv. Godine u Studence, ali je velika kiša omela i nikako se nije moglo ići.

Godina je bila prilična. Kiše dosta a velikih ledova nije bilo.

1934 g.

Proslava sv. Godine u župi33

Još u prošloj godini češće sam puta govorio narodu s oltara ob ovoj proslavi i 32 Ivan (Đivo) Petričević (1907. – 1945.), Ante (Klipine)

i Mare r. Šamija, učitelj. Prvi učitelj škole u Bekavcima 1930. Premješten u studenom 1933. u Imotski. Za vrijeme rata bijaše civilni dužnosnik u vlasti NDH-a. Pri povlačenju prema Austriji ubijen, vjerojatno na području Slovenije.

33 Sveta godina je godina u kojoj se može dobiti puni oprost („indulgentiaplenaria“) i druge milosti.

Papa Pio XI. proglasio je Svetu godinu u vremenu od 2. travnja 1933. do 2. travnja 1934. u spomen na 1900 godina Kristova Uskrsnuća (Otkupljenja).

nastojao sam ih za stvar zagrijati. Što se je više približavalo vrijeme proslave narod je bio sve to zagrijaniji.

Dan je bio odredjen za 25. II. 1934. to jest za drugu korizmenu nedjelju, eda narod može obaviti zajedno uskrsnu ispovjed i dobiti proštenje sv. Godine.

Sam Preuzvišeni Biskup je želio doći, to mi je dao znati preko jedne osobe i ja sam ga pozvao i on se je odazvao.

Eda narod što bolje pripravim za stvar pozvao sam o. Šimuna Jelinčića profesora iz Sinja, koji je održao trodnevnicu. Govorio je veoma fino i svake večeri ga je slušalo preko 1500 osoba. Ispovjed je bila naredjena 4 dana. Ispovjedalo je 7 svećenika i uvjek do podne. Ispovjedilo se je i pričestilo 2300 osoba. Niko nije izostao.

U nedilju pred Proslavu poučio sam narod kako se imaju vladati, eda Spasitelju bude njihova proslava ugodna.

Predvečerje

Mačkuli pucaju, rokete se bacaju, zvona zvone, a vatre na sve strane.

Nije bilo komšiluka u župi koji nije bar 2-3 vatre zapalio i to svatko na najvećem vrhuncu poviše kuća.

Divota je bilo gledati planine pune snijega i leda osvjetljene večernjom vatrom. Svemu je vatra ulijevala nadu da će sutrašnji dan biti divan.

Pošto sam narod zamolio da mi po-mogne tko novcem, a tko sa kojim darom u naravi primiti sutrašnje goste, to su u predvečerje sa svih strana darovi stizavali.

Donijeli su 9 pršuta, 28 kokošiju, 44 pogače i kruha, 4 sladka.

Evala ovome narodu!!!

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci92

Kićenje

Pozvao sam ih u nedjelju s oltara da svatko nastoji nakititi ispred svojih kuća, da iznesu svete slike a oni što su učinili, slušajte od Prove do župske kuće stavili su na cestu 22 (dvadeset i dva) slavoluka, tako da se je i sam Biskup začudio kao i svi gosti izvana.

Kapela je bila sva u vijencima a na grobištu smo napravili podium koji je sav bio obložen zelenilom i ćilimima. Baldehin smo donjeli iz Imotskog a krasni „Kanape“ (počivaljka, op.pr.) za Biskupa dao je Kasum Mate. Bilo je sve u potpunom redu.

Dolazak glazbe

Glazba „Gospe Sinjske“ došla je za ovu prigodu na Lovreć u 7 sati u jutro. Ustavila se je pred Kapelom Gospe Sinjske. Tu su se glazbom pomolili i odsvirali „molitvu“ a zatim su sviranjem pješke otišli do župske kuće. Ovo je prvi put što je glazba došla u ovo selo. Kada je glazbu narod čuo kod svojih kuća, tada su ostavljali sve i letjeli su prema župskoj kući.

Na 8 sati došao je Preuzvišeni Biskup dr Kvirin Klement Bonefačić u pratnji vel. Bavčevića (don Josipa, p. pr.) i Žiške (don Niko, p. pr.).

Pošto se je Preuzvišeni malo odmorio počeo je ceremoniju. Najprije je bio: Bla-goslov svečani Kapele a zatim se je uputila procesija prema Lovreću. Došlo je mnogo svijeta u narodnim nošnjama. Svi koji su nosili Križ, bandiru, baldehin, ferale, koji su stali uz Biskupa i pridržavali mu pastoral i mitru svi su bili obučeni u narodno.

Red je u procesiji bio savršen. Pjevači su pjevali u tri kora „Muke gorke…“.

Župe su pod barjacima prisustvovale: Cista sa župnikom don Radom Rilovim oko 2000 duša, Studenci sa fra Ivanom Ivandićem oko 800 duša, te Medovdolac sa don Ivanom Sudićem oko 500 duša. Još je bilo svijeta iz Lokvičića, najviše Poljica, Sviba, Aržana, Ričica, Prološca, Zadvarja, Žeževice, Katuna, Baškovode i Imotskog.

O. Rudan je doveo iz Imotskog društvo „Kćeri Marijinih“ koje su preko Mise i u procesiji pjevale.

Misa je bila interca (utroje, op.pr.). Celebrirao je Vel. Bavčević glagolski, asi-stirali su: dr Kržanić i fra Luiggi Šimić. Biskupovi asistenti su bili: o. Rudan i o. Živković župnik Sinja.

Red je bio uzoran na grobištu. Govor o. Jelinčića je sve elektrizirao. Iza sv. Mise je bila procesija. Svaka župa je bila svojim barjakom predvodjena od svoga župnika, a sav svijet iz okola je bio pod barjakom Lovreća.

U redu je išlo pod 10 osoba. Sveto-tajstvu je iskazana počast. Prozori su bili svi „okićeni“.

Iza procesije je bila posveta Srcu Isusovu, koju je držao Preuzvišeni Biskup i narodu rekao par pobudnih riječi.

Na grobištu je bilo sjegurno oko 8000 osoba za vrijeme sv. Mise. Bili su prisutni i svi Lovrećani samo se nije vidjelo nekoga šumara Nosala i preglednika Radeljića, koji su notorni bezbošci.

Iza svršene funkcije narod je Biskupu aklamirao (glasno, oduševljeno pozdravio, p. pr.) te ga je uz pratnju glazbe otpratio prema župskoj kući.

Glazba je imala svoj objed u kući Pe-tričevića Marijana pk. Ante (Škegre, op.pr.),

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 93

gdje su bili dobro posluženi i ostali su pot-puno zadovoljni, te su cijelo poslije podne svirali, a narod se je veselio.

Svećenstvo na broju 14 pošlo je župskoj kući gdje su bili pogošćeni u bratskoj župskoj kući. Preko objeda je župnik svima zahvalio.

Poslije podne je bilo zajedničko slikanje. Slike su dobro ostale, te će još za mnoga vremena sjećati na ovako lijepu proslavu.

Biskup je oko 4 sata otišao otpraćen od naroda prema Splitu, a narod je otišao na grobište gdje je dr Kržanić (fra Krsto, op.pr.) Direktor Gimnazije u Sinju održao predavanje. Masa svijeta ga je rado slušala i aklamirala.

Vrijeme je bilo izvrsno. Nikakav se nered nije dogodio.

Gosp. Sreski Komesar Dimopolo iz Imotskog čulo se je da je odvraćao butiga-re, da ne kite kuće i da ne čine slavoluke tin mrskim popovima.

Kazali su mi da su u više navrata i Lovrećki žandarmi toga dana psovali javno „Gospu“ i tim narod izazivali, ali se je narod junački držao i nitko se nije ni najmanje opio, niti se je najmanja smutnja dogodila.

Čast ovakome narodu, koji zna da na ovakav način svog Boga slavi!!

Na 8 sati na večer glazba se je povratila u Sinj.

U nedjelju prvu iza slavlja, vel. Župnik se je svima s oltara najljepše zahvalio što je svima bilo veoma drago.

Ova će proslava ostati narodu dugo u pameti jer je ona pokazala stranome svijetu da Lovrećani znadu častiti svoga Boga. Oni su svi upravo ponosni sa ovom proslavom. Iza ove proslave svi su se oduševili za građu crkve te je već čini mi se sazorilo to pitanje

i ako ne bude Vlada stavljala poteškoća, da će to biti pitanje samo od par godina i mi ćemo ovdje imati veličanstvenu crkvu. Dao Bog i ovako bilo!!

Za 25 ožujka bila je pozvana glavna skupština Potrošne Zadruge, koju su nepri-jatelji uspjeli razbiti, jer se je na njoj radilo, da se zbaci poslovodja N. Zaradić kojemu se je dokazalo, da je Zadrugu pokrao za više hiljada dinara. Narod je pošao kući, a da nije htjeo glasovati da se Zaradića potjera, jer su ga svi butigari nagovarali, da glasuje da ostavlja Zaradića. Narod se je pomeo i kući otišao, a Zaradić je i dalje držao ključ, gospodario sa Zadrugarskom imovinom dok napokon nijesmo pomoću Sreskog Načelštvaga istjerali, a uprava je uzela Zadrugu u svoje ruke, ali pošto je ostalo kod njega preko 12.000 din to jest polovica od glavnice radi toga Zadruga je onemogućena da radi.

Kao druga žrtva mržnje Lovrećana proti Zadruge pao je Vladimir Kaić učitelj Opa-nački, član uprave, koji je bio premješten svrhom rujna na Koprivno.

Bio mu je učinjen svečani ručak. Masa ga je svijeta ispratila. Djeca su zasula cijeli auto sa cvijećem na polasku. Župnik Šimić održao mu je par riječi ispred naroda na rastanku.

Kada se je u crkvi, držao Pomen (odrješenje i molitva, p. pr.) za pk. Kralja Aleksandra,34 tada smo u crkvi napravi-li svečani katafalk (mrtvački odar, p.pr.), 34 Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića 9. li-

stopada 1934. pripremile su i izvršile dvije skupine emigrantskih revolucionarnih organizacija: Ustaše i VMRO (Vnatrešna makedonska revolucionarna or-ganizacija) u Marseilleu, za vrijeme kraljeva posjeta Francuskoj. Neposredni atentator bijaše Makedonac

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci94

kakovoga Lovreć nije vidio na 3 poda sav u cvijeću, svijeće sve sa crnim florom, sav je katafalk bio prekriven crninom, koju je pozajmio za tu prigodu Petričević Matko (Škegrin, p. pr.) trgovac Lovreć.

Na pročelju katafalka je bila slika Kraljeva sva u crnini sa riječima „Čuvajte Jugoslaviju!“

Župnik je Šimić držao lijepo nadgrobno slovo. Crkva je bila dupkom puna, a dosta

Veličko Kerimov. U atentatu je ubijen i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou.

Pomen je održan na dan kraljeva pokopa 18. listopa-da, a prema okružnici biskupa Bonefačića: „Odredbe ordinarijata prigodom tragične smrti viteškog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja... u dan sahrane, 18. oktobra, zvonit će po svuda zvona od 7,5 do 8. s. U 8 s. održat će se u svim crkvama pomen za blagopokojnog Kralja… Popodne istoga dana od 14 - 15 sati za vrijeme pola-ganja smrtnih ostataka u grob zvonit će zvona sa svih crkava u diecezi“. – List Biskupije Splitsko-makarske, God. LVI, oktobar 1934., br. 10. (NAS).

ih je ostalo vani. Narod sav žali nesretni dogadjaj.

Portret Nadbiskupa O. Milinovića

Da se sačuva vječna spomen u ovoj župi, župnik o. Šimić dao je izraditi aka-demskom slikaru V. Marijanoviću portret Nadbiskupa crnogorsko-barskoga O. Šimu-na Milinovića, koji je rodjen u ovoj župi, a za više godina bio nadbiskupom u Baru, gdje je ostavio najbolju uspomenu medju žiteljstvom i to ne samo katoličkim, nego i pravoslavnim.

Ovo je najveći čovjek rodjen u ovoj župi, te bi tekom vremena njegova uspo-mena potpuno zamrla, jer nikakove uspo-mene na njega neima ni u njegovoj rodnoj kući, a i ni u župskoj, a ovaj portret dugo će vremena sjećati mještane ovoga njihova velikoga čovjeka.

Nabavka jaslica

Eda narod potaknem na poštovanje prema Isusu odlučio sam se da nabavim Jaslice, koje sam nabavio od „Ecclesia“ u Ljubljani od 25 cm visoke kipiće i postavio sam ih u kapeli na gledanje vjernicima. Iste su zapale oko 1500 din. sa svim troškom, a narod koji ih je dolazio pobožno gledati davao je svoj obol i isplatio ih je već prve godine sa milostinjom i o ne samo isplatio, nego 1200 din. preplatio, što se je upotre-bilo za nabaviti jednu malu dječju zastavu.

................................Priredio M. Milinović

Fra Šimun Milinović (1835. – 1910.), nadbiskup. Ulje na platnu. Rad ak. slikara Vlade Marijanovića

1934. Vjeronaučna dvorana Župe Lovreć-Opanci

Iz kultureLovreć-Opanci 95

Iz kulture

Plaketa „Dobrojutro more“ klarisi Petričević

Početkom kolovoza 2016. u Staroj Podstrani kod Splita održani su ju-

bilarni 20. pjesnički susreti Dobrojutro more, utemeljeni za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 1997. s ciljem da promiču književno stvaralaštvo o hrvatskom moru i slobodi. Tom je prigodom predstavljena i mala antologija hrvatskog pjesništva, s izborom stihova svih dosadašnjih laureata te tradicijske ljetne književne priredbe, među kojima su i pjesme ovogodišnje laureatki-nje klarise Anke Petričević. Kao i u većini dosadašnjih susreta, svečano proglašenje do-bitnika Povelje Dobrojutro more za trajni doprinos hrvatskoj književnost, s opsežnim obrazloženjima u knjizi, ispisuje dr. Nedjeljko Mihanović. Nagrađena klarisa tek je druga žena među ovjenčanicima, uz Vesnu Parun. S redovničkim imenom sestra Marija od Presvetog Srca, rođena 2. siječnja 1930. u Lovreću, klarisa Anka Petričević je objavila više od pedesetak zbirki stihova, dramoleta i teoloških zapisa, te je u izdanju splitskog samostana sv. Klare uredila više od stotinu knjiga biblioteke asketsko-mističnih djela Symposion.

„Samostanski život nije njezinu knji-ževnu inspiraciju oslabio i u lirskom

senzibilitetu emotivnih nemi-ra prigušio, naprotiv, njezinu je specifičnu introspekciju i transcendentalnu imaginaciju individualizirao“, istaknuo je Mihanović o metafizičkom mi-steriju ljubavi prema Bogu iz pera s. Marije, dodavši da, iako u opsežnom pjesničkom opusu kvantitativno prevladava nad

kvalitativnim, njezine poetske vrijednosti na

Iz kulture

Plaketa „Dobrojutro more“ klarisi Petričević

Lovreć-Opanci96

se temelji na prijevodu djela „Officium di-vinum ex decreto sacrosancti oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli Pp. VI promulgatum“. Autorica do-nosi izabrane propovijedi i tekstove dvojice svetaca sa svojim komentarima. Primjerice, sv. Augustin piše: „Osjećam da vam se srca, zajedno s mojim, uzdižu uvis. Ali propad-ljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.“ Sv. Ivan Zlatousti kaže: „Ništa nije tako jezovito kao kršćanin kojega nije briga za spas dru-gih ljudi.“ Svetac tako poručuje da nam je dužnost brinuti se o drugima, a ne samo o sebi, jer egoizam i sebeljublje uništavaju i razaraju ljudsku dušu.

.........................................Mladen Vuković

Jubilejska izložba Krune Bošnjaka

Slaveći 80 godina života, a u povodu završetka Godine milosrđa, u Nadbiskupij-

skom pastoralnom institutu u Zagrebu 15. listopada 2016. otvorena je izložba 'Lice milosr-đa' akademskog kipara i slikara prof. Krune Bošnjaka. Ravna-telj instituta Josip Šimunović upozorio je kako se „milosrđe darivati“ i „milosrđe primati“ ne da ograničiti samo na neko vremensko razdoblje već ono

treba biti trajno prepoznatlji-vo u životu Isusovih učenica i učenika.

Otvarajući izložbu, pomoć-ni biskup zagrebački Ivan Šaško kazao je da se u kiparskome radu običava vidjeti postupak odstra-njivanja da bi izronio 'zaroblje-ni' lik ili predmet, crtanjem se na neispisanost podloge doda-ju potezi i nanose boje. Svaka stvarnost ima svoje lice, a Lice milosrđa, što je drugo ime za

crti naše religiozne tradicije od Marulića do Šopa izrastaju u izniman umjetnički ekviva-lent duhovnog nadahnuća punog izvornosti stvaralačkog dostojanstva.

Povelju „Dobrojuto more“ Društva hrvatskih književnika, rad akademskog ki-para Kažimira Hraste, predsjednik DHK dr. Božidar Petrač uručio je izaslanici sestre Marije od Presvetog Srca, njezinoj nećakinji Branki Buljan Petričević, koja je pročitala klarisino pismo zahvale te nekoliko njezinih duhovnih pjesmotvora.

Sestra Marija od Presvetog Srca ove je godine u biblioteci Symposion u nakladi splitskog samostana sv. Klare objavila i novi 112. svezak - Sveti Ivan Zlatousti i Sveti Au-gustin - kršćanski velikani otačkoga razdoblja. Autor predgovora je fra Josip Lucić. Knjiga

Iz kulture

Jubilejska izložba Krune Bošnjaka

Lovreć-Opanci 97

svjedočanstvo njegova trajnoga zajedništva s Bogom.

Na otvorenju su o Kruninu umjetnič-kom djelu i vezanošću za lovrećki zavičaj govorili prevoditelj, književnik i diplomat Mate Maras i predsjednik Društva Lovrećana Zagreb Ivan Bekavac Basić. I veći dio ovo-godišnjeg godišnjaka Lovrećki libar posvećen je Bošnjakovu životnom jubileju.

........................................................ M. V.

Nova knjiga Ivančice Tomić Petričević

Splitska diplomira-na pravnica Ivan-čica Tomić-Petri-

čević, majka troje djece, objavila je treću knjigu proze, zbirku „Pogled tu-đim očima“ s 22 priče o suvremenim životnim pričama urbanih muška-raca i žena, o čijim razmi-šljanjima autorica vješto piše „rašomonskim“ oči-ma. „Knjiga nudi pogled mojim (tuđim) očima na crtice iskusnog ženskog srca, u vremenu kada svje-sno ili nesvjesno zanemarujemo banalnosti svakodnevnog življenja i gubimo jednostavne

tragove predubokih žen-skih osjećaja. Ovaj ciklus priča predstavlja korak naprijed od romana „Sve je bilo iz inata“, dokaz da se može ići dalje, dublje i skrenuti od ljubavnih tema, upustiti se u du-hovne, teže moralne teme jer se steklo znanja i isku-stva za upuštanje u takve vode. Pričati bez predra-suda i skidati šminku sa malograđanštine“, piše u pogovoru profesorica Iva-na Kedžo.

................................................M. Vuković

Božju ljubav utjelovljenu u Isusu Kristu, a na izložbi su crteži i skulpture od kojih većina nemaju zaustavljenu određenost vanjske crte. Kruno Bošnjak istodobno ispovijeda svoj životopis u kojemu u raznim vremenima i okolnostima svoje osobne povijesti i povijesti hrvatskoga naroda, prepoznaje Božji prst.

Maja Juras, koja je postavila izložbu, istaknula je da je Bošnjakov život od samih početaka bio duboko uronjen u religio-zno, kako su njegova djela njegova molitva,

Iz kulture Lovreć-Opanci98

Savjest spava tijekom bijela dana

U sobičku svoje stare kuće, čiji je pro-zor gledao na južnu stranu prema moru, sjedili su Jozip Bartulica i

žena Marija i gledali u vrt gdje su njihove ruže cvale i sjale, šireći miris na sve strane. Zlatnožute, blijedo-crvene, roze, sasvim ru-mene i pokoja bijela. U dnu ružičnjaka stajala je stara klupica koju je još davno napravio i izrezbario Jozip, baš kad su se djeca bila rodila. I on i žena rado su u predvečerje navraćali i sjedali na nju, gledajući veličan-stveni zalazak sunca koje zapada i nestaje u plavetnilu mora… Sjedili bi jedno pored drugoga dok bi se Jozipova ruka često našla na njezinim slabašnim ramenima.

– Kako samo lipo mirišu ruže – pro-govori Josip. – Redovito ih zalijevaš.

– Svako jutro, za dobrojutro! – odgovori Marija, drhtavim glasom, zaklopljenih očiju.

– Jesi li se koji put pokajala što si se udala za mene i ostala živit' u Zaplandišću pod Velimom?

Ona, onako zatvorenih očiju, odgovori da se nikad ni jednog jedinog trena nije po-kajala, nego neprestano zahvaljuje dragomu Bogu što joj ga je darovao, i djecu, te što je još uvijek živa i može zajedno s njim gledati more, nebo, sunce i u spokoju razgovarati.

– Nekako si mi blida – Jozip će. – Muče li te kakve brige?

– Nisu, Jozipe moj, sve je ovdje tako lipo, samo me katkada oko srca, nešto steže i probada, pa teže dišem. A to ti je, Jozipe moj, s godinan. Star ne može živit, a mlad

može umrit. A u ovo poslidnje vrime, mno-go mislim o našem Velimu, o poslu, kako se čovik muči. Koliko posla oko novca, koji donosi krutost i tvrdoću, guši radost i osmijeh. Srića naša što ga nismo imali, pa smo tako ostali na rubu, savisni i radosni…

U taj tren se trgnuše, bilo je vrijeme za slušanje vijesti.

I, eto, sluša Jozip Bartulica sa svojom ženom Marijom najnovije vijesti: Štrunf Ker Kufer.

– Na vistima sve bruji o tom u Den Hagu održanom sastanku Veliki', koji bi spričili velebne da ne progutaju male. Ali kamata, nažalost, raste. Godina naplate – uzvi Jozip obrvama, a isto ih tako podiže i njegova žena, dok je sunce prosipalo svoju svjetlost po njihovom Zaplandišću. Istoga trenutka iščezla je sva tuga i sav mrak koji im je proizlazio odande.

Sutra, odmah nakon sastanka u Den Hagu putem se kraj Jozipove kuće u Za-plandišću kraj Velima pojaviše neki ljudi u crnim limuzinama. Prođoše polagano onuda, provozaše se i zaokreniše kroz središte Za-plandišća, pa se nakon razgledanja usmjeriše odakle su bili došli. Oni koji su se dovezli, vidjeli su na dvorištu gazdaricu, i ova u kuću odnese glas o njihovu dolasku. Jozip se baš ražestio, dobro je znao kakvi su to ljudi. Nije njime ovladao strah kao što je ušao u kosti njegovim sumještanima. Marija malko nabra čelo, ali odmah mu kaza da se ne srdi.

Iz kulture

Savjest spava tijekom bijela dana

Lovreć-Opanci 99

– Ah, tako, novi veprolovci – dočeka kratko Jozip i pokaza rukom preko Velima.

Marija pogleda onamo kamo je on upro prstom.

Onamo, iza Velima, njima nevidljive, uzdizali su se velike staklene zgrade, upravo koliko i sama planina, a na njima tu i tamo odbljesak sunčeve svjetlosti.

Već su njih dvoje čuli o tim čudesnim dvorima nazvanim Bank Bum, što se dižu do neba, i slutili su da je tu nešto neobično posrijedi.

Odande su dolazili vitki, stasiti i ugla-đeni ljudi što su svisoka gledali svakoga, vozili su brze limuzine, lake na gasu, koje su sve druge prestizale putem.

Nešto je izvanredno bilo u njima, nešto veličanstveno i veličajno, što njima pristaje, a nikako narodu iz Zapladnišća. A tek kad su se počeli prenositi glasovi, koji su zahvaćali i Velimce, o tome kako su Bank Bum oprezni u davanju kredita i traže jaka osiguranja,

Velimcima je sinulo da su prevareni. Ne mijenjaju oni politiku kreditne vrijednosti i njihovi šišmiši analitičari upozoravaju na to da politika banaka ostaje. Rejting, veliki rejting, umrežiti se, subvencionirati stambene kredite…

Glede strateških elemenata lovopolitičari nisu ništa napravili, kao i glede državne po-litike, ni jedan pedalj nisu odmakli, kao ni njihove kolege Mađioničari koji o tome ne znaju ništa zašto voda u nafti i nafta u vodi.

No, sve je to čudo brzo splasnulo kad su Velimci vidjeli kako tu stoje stvari i da lovopolitičari zagovaraju ulazak u UHU, u izvozno tržište jeftinog kapitala u kojemu svi rade za kamate, nitko za dobrobit i dobit. Tako se potražnja za kreditima javljala i kod građana. Nema tu više što da se misli i govori. Kapital tako različito djeluje na ljude. U nekima se više i ne budi ono što se zove savjest, ona spava tijekom bijela dana.

..................................Dragica Zeljko Selak

Život u svitu, a duša na Lovreću

Sjedim na kamenom oklopu gumna svo-jih pradjedova, ispod stoljetnog graba i prizivam uspomene iz djetinjstva.

Razmišljam o nekadašnjem i sadašnjem selu, o aktualnim događanjima u ruralnom prostoru gdje sam rođen, prohodao i odra-stao. Iz svojih rodnih Staja sam prvi put vidio vrhove Biokova i Sv. Jure, zvjezdano vedro nebo, ali i teške oblake pune kiše i

južine, osjetio oštre zime, posebice hladne jake bure sa Zavelima…

Naviru sjećanja kako sam bosonog po-srtao preko oštrog kamenja, trčkarao za ko-kama i kravama, gdje sam osluškivao cvrkut cvrčaka, osjetio miris bilja: kadulje, vriska, smilja i bosilja… divio se gledajući konje u vršaju žita na gumnima, hvatao se rukama oko drvene stožine hodajući ukrug…

Iz kulture


Lovreć-Opanci100

Boli su me drača, trn, kupina, nagledao sam se poskoka i ostalih zmija skrivenih u suhozidovima. Penjao sam se po stablima trešanja, višanja, murava, koštela i, sakrivajući se, pravio kućice u krošnjama stoljetnog graba.

Svojoj djeci često kažem:– Ovu trnovitu ljepotu djetinjstva, koju

sam proživio kao i ostala djeca iz mog sela, svoje djetinjstvo, ne bih ni za šta mijenjao, pa čak ni s njihovim djetinjstvom ni s dje-tinjstvom današnje djece u gradovima, djece moderne generacije.

Petričeve Staje, fotografija iz 1966.

Tužna je slika moga današnjega sela i ostalih sela u našem Lovreću. Kada prola-zimo kroz neko selo, ne čuje se lavež pasa, ne čuju se zvona i mukanje goveda, blejanje ovaca i meketanje koza, rzanje konja, koko-dakanje koka i kukurikanje pijetlova, a što je najbitnije, ne čujemo igru, smijeh, ciku i plač djece. Naša sela nalikuju na pustoš.

Ako u selu nema mladosti, ne rađa se i ne obnavlja rodbinsko stablo, demografska slika... tu nema života, bez obzira na to koliko bismo taj ambijent htjeli nekako oživjeti nekim prikladnim sadržajima. U vrtlogu misli ima jedna vrlo draga: stane na

vršenje žita na ovom istom gumnu kad smo se mi djeca veselili vršaju i tom rodbinskom zajedništvu. Prisjećam se svog dida Marijana Popova, kojeg su nazivali Šorić, čovjeka koji je svojim životom i djelom odredio i moj život, čovjeka čiji je svijetli lik bio putokaz u najtežim danima moga života. U moje misli dolaze svi oni koji su pomagali u vr-šaju: dida Ante, stric Toma, stric Marijan, moj otac Mate, Ivan (mlinar), Petar, Mate (Lulica), braća, sestre i stričevići. Kad bi vršioci (pomagači u vršaju) izvadili slamu iz gumna, mi djeca bismo skakali u slamu i veselili bezbrižnosti trenutka.

Iza toga bi došlo gruvanje i sakuplja-nje žita na vrpu, bacanje žita u zrak da se razdvoji zrno od plive. Kad bi se sve skupa izvijalo i prosijalo, skupila bi se mala vrpa, niti deset arara žita.

U gumnu pored vršaja žita: did Marijan, did Ante, tetka Stanka, Rajka,

Dušan, Franić, Mirjana i Anđelka

Kazivao bi meni did Marijan:„Sinko moj, između ostalog smo i zbog

ovoga morali napuštati kućna ognjišta i ići trbuhom za kruhom korparit po svitu. Škrta zemlja, kamenita, puno znoja, žuljevite ruke, a plodova malo…

Iz kulture


Lovreć-Opanci 101

Koliko got se mi trudili i radili oko ovoga žita koje bi obrli, u hambaru je bilo malo za prehranu čeljadi, a kamoli da sa njime prehranimo i stoku…

Teško je bilo preživjeti godinu, valjalo se starat o obitelji i nije nam preostajalo ništa drugo nego put pod noge i u svit, trgovat, korparit i raditi sve časne poslove koje smo pronalazili i koji su nam se nudili…

Nije bilo svejedno, ni lako, a raditi smo morali i nije bilo posustajanja jer znamo da su kod kuće ostala gladna usta koja trebamo nahraniti, dicu podić, a trebalo je popravit i podić ovo kuća…

Naše selo Petričeve Staje je nastalo kao plod ljubavi i rada ljudi koji su se bavili stočarstvom, a naši preci su se doselili s Mrnjavaca. Gonili su blago na ispašu i tu gdje smo sada u zaklonici od bure, izgrađivali su suhozidane kamene staje – štale, tijekom vremena nisu se vraćali u selo Mrnjavce nego su ostali tu i izgradili selo…

Prva su izbivanja iz našeg sela počela već krajem devetnaestog stoljeća. Ljudi su išli po svitu radit, tada su najčešće odlazili trgovat, tako je i moj ćaća Ivan (Pop) trgo-vao – korpario u Rumunjskoj. Pojedini su otišli u prekooceanske zemlje, u Kanadu…

Ja sam ti, moj Dušane, dugo godi-na dok nisam podigao dicu, korpario po bivšoj Jugoslaviji, dalmatinskim otocima, Mađarskoj, Českoj, Poljskoj i Njemačkoj. Kud got sam prolazio, misao na moju kuću i obitelj me pratila, kako su, jesu li gladni, fali li im išta.

Druga izbivanja naših susjeda u po-ratnom periodu bila su usmjerena na rad u Crnu Goru, Sloveniju i otoke. Jedan od njih je moj sin, a tvoj stric Ante (Škare), koji

se na poluotoku Pelješcu oženio i zasnovao svoju obitelj…

Moji: Mate, Miro i Stanka, svi su po svitu…“

Didu idu suze, plače! Očigledno ga je pritiskala velika tuga za svojom dicom i nevolje u kojima se u životu nalazio.

Treća vrlo značajna izbivanja ljudi iz našeg sela su bila početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Većina naših sumještana Lovrećana je pošla po europskim zemljama na privremeni rad, najčešće u Njemačku, a pojedini i do Australije.

– Nema mista na ovoj kugli zemaljskoj di ne bi mogli naći Lovrećane – kazivao je did Marijan (Šorić).

Težak je bio život lovrećkog seljaka-težaka, ali su imali i imaju jedan urođeni, rekao bih, gen izuzetne snalažljivosti: dobro su se znali snaći u tuđem svitu u nepozna-tim okolnostima, vrlo često bez poznavanja jezika zemlje u kojoj bi se našli.

Ondašnjim vlastima Lovreć nije bio baš omiljeno mjesto, kao da je bio zaborav-ljen. Mještani su za svoju egzistenciju bili prepušteni sami sebi. Velika neimaština ih je naučila šparanju i razmišljanju kako bi svoju djecu školovali da ne prolaze sve one tegobe koje su sami morali prolaziti. Radili su i štedjeli više da bi školovali djecu koju su slali na školovanje u podstanarske stanove u gradove: Split, Rijeku, Zagreb.

Kad su se djeca počela školovati, bili su sami bez roditelja, bez redovitih objeda, pa se valjalo postarati za nešto stančića ili poljoprivrednog zemljišta na periferijama gradova kako bi mogli napraviti kuću – potleušicu, da obitelj bude na okupu.

Iz kulture


Lovreć-Opanci102

Tada je najviše počelo iseljavanje lovreć-kih sela, zapravo je na jedan način zapeča-ćena sudbina Lovreća. Za svojom djecom u gradove pošle su i majke, djedovi, bake, a ognjišta su ostajala sama i napuštena, neka i danas obrasla u korov i draču. Velika ljubav prema rodnom Lovreću kod većine njegovih sinova i kćeri nije dopustila da Lovreć ode u zaborav.

Povremeno su se vraćali, popravljali stare kuće i izgrađivali nove da se imaju gdje vratiti kad dođu u mirovinu. No, za njihove potomke koji su rođeni izvan sela, u svitu, Lovreć je strano mjesto koje žele posjetiti samo za vrijeme praznika i godišnjih odmora i u obilasku grobova svojih umrlih koji su posljednja počivališta izgradili na lovrećkom groblju.

Kako sada stvari stoje, Lovreć je selo bez perspektive za život, posao i zapošljavanje ljudi u većem broju, na žalost svih rase-ljenih Lovrećana koji bi se vratili u rodno selo svojih očeva, gdje bi mogli zasnovati egzistenciju.

Najlošiji podatak i činjenica je to da nam Lovreć u demografskom smislu izumire.

Zar je na Lovreć najbolje doći umrijeti?

Zadnjih godina hrvatske vlasti nešto pokušavaju odraditi, no to sve se odvija usporeno i kasni. Bilo bi dobro da Hrvatska vlada vodi više računa o selu i seljacima, poljoprivredi i ruralnom razvoju, obnovi sela i demografskoj slici cijele Hrvatske kako bi se mladi ljudi što više vraćali u manje sre-dine i ostajali na ognjištima svojih djedova.

Zapravo, država bi trebala više učiniti na oživljavanju sela kroz ostvarenje programa ruralnog razvoja, nizom prikladnih projekata koji nude zapošljavanje u poljoprivredi proi-zvodnji (zdrave) hrane, obrtima, turizmu i sl.

Zazvoni mi mobitel i prekini mi misli i prebiranje po prošlosti i sadašnjosti.

Tko je? Moja Marija zove iz Splita!„Tata, di si, šta radiš? Kad ćeš kući?“„Dite moje, kojoj kući!? Pa ja sam kod

svoje kuće, svoje kuće u kojoj sam rođen!“

To što je tebi kuća, to je naš dom, tu ste vi, moja obitelj, a ja kad sam i u Splitu, moja duša je na Lovreću, u mojim Stajama. Ne razdvajamo se nikako, do posljednjeg brecaja zvona lovrećke katedrale.

Moje Staje, Lovreć i Ja!Petričeve Staje, 24. 10. 2016.

........................................ Dušan Petričević

Bunari na Bliznicama


Legalna prostitucija akademskih građana

Mjere ponekad znaju biti zamršene, a mjerila dvostruka. Vrijedilo bi vidje-ti ministrove ekonomske šegrte koji

su skrojili program stručnog osposobljavanja, vidjeti što su mrsili sebi u bradu dok su od visokoobrazovanih osoba napravili volontere čija uloga više nije rad za opće dobro nego robovanje za još veću profitabilnost onih koji mogu platiti radnu snagu. A ako ne mogu, onda bi trebali ići u stečaj, zar ne? Tako se pod izlikom stvaranja prilike za mlade lju-de dogodila legalna prostitucija akademskim građanima koji su u civiliziranim zemljama glavni kapital svake dobro uređene države, i društvo u kojemu žive i rade upravo po njima biva napredno društvo.

Zbog čega bi netko tko ozbiljno posluje i ima sredstva za proširenje potrebitog ka-dra, dobio uopće privilegiju tutoriti jednog mladog intelektualca koji bi od svoga znanja trebao pristojno zarađivati za život, a onaj koji u njega ulaže, gledati na taj ulog kao priliku za ostvarenje veće dobiti? Zato što živimo u Hrvatskoj, maloj zemlji na Balkanu?

Ne, ne zato, nego zato što ovom zemljom već dugo vladaju oni koji ovu zemlju ne vole – dovoljno dugo da su je uspjeli opljačkati i svesti na prosjački štap, omalovažiti njezin potencijal, resurse i pamet.

Postalo je popularno govoriti kako ko-načno treba završiti s pričom o ustašama i partizanima i otisnuti se prema prosperitetnoj liberalizaciji tržišta (u kojoj nevidljiva ruka uvijek sirotinju zagnjuri ispod površine), a u podlozi se stvara jedna nova vrsta totali-tarizma kojemu su na udaru upravo oni o kojima ovisi budućnost kakvu nam priželjku-ju korumpirani političari – budućnost mladih majmuna koji će s ovakvim mehanizmima zapošljavanja teško moći produžiti vrstu, a da ona u međuvremenu ne izgine od gladi.

Iseljavanje u inozemstvo

Ponižavanje

Onaj tko se usudio među mlađom populacijom odbiti ovakav ponižavajući tretman, prozvan je lijenčinom i neradni-kom, a jedan dobar dio njih se iselio ili se iseljava u inozemstvo. Pitam se gdje žive svi

Iz kulture

Legalna prostitucija akademskih građana

Lovreć-Opanci104

ti momci i cure koji su prihvatili stručno osposobljavanje, koliko mjesečno plaćaju svoje stanarine i režije, koliko im je novca potrebno za hranu i higijenu i mogu li bez podrške roditelja s ovakvom volonterskom naknadom pokriti svoje mjesečne izdatke? Mogu, ako su oformili kibuce, obnovili plemensko zajedništvo i prodaju rakiju ili maslinovo ulje na crno – ali nisu svi te sreće!

Vjerojatno nikad ne bih napisala ovaj tekst da se nisam zatekla u pršutoreznici u čijoj je ponudi besplatno degustiranje dalmatinskih delicija, a ondje je kozji sir kušao i pozamašni gospodin ocrnivši rad mladog inženjera strojarstva koji za njega volontira jer eto, Bože moj, on ga uči poslu

za koji je nesposoban. Pitala sam ga kako mu nije neugodno ne isplatiti radniku za-služenu plaću i još ga nazivati nesposobnim za rad. Odgovorio je da on radije te novce dade svome sinu.

– Dragi gospodine, taj inženjer stro-jarstva je također nečiji sin, sin u čije su školovanje njegovi roditelji i ova država uložili dosta novca kako bi on mogao po-šteno zarađivati za svoj kruh – odgovorila sam mu s pristojne udaljenosti.

On je kapitalist, liberal, vlasnik apar-tmana na plaži s plavom zastavicom, mrzitelj vlaja i imotske ćudi, a ja sam domoljub i živim u velikoj zemlji čudesnih ljepota koja nikada nije bila na Balkanu i nikada na njemu neće biti – zbog mladih ljudi kojima doista ništa ne znače ni ustaše ni partizani, još manje udbakistanski domorotci koji bi nas htjeli stručno onesposobiti za ljubav. Prema Bogu, domovini i životu, uskraćujući nam pravo na dostojanstven rad.

Srećom, prošla su ta vremena u kojima se nije smjelo govoriti, nego se mrsilo sebi u bradu. Tako je i moja (brada) ostala mrsna od drniškog pršuta, ali obraz čist – bez dlake na jeziku – za one koji su naviknuli voditi glavnu riječ. Pa, neka se odviknu, besplatno je, jer ima dovoljno nas koji smo stručnjaci za komunikaciju i osposobljeni smo za rad. Da, i za rad za opće dobro, ali ne za ropstvo u podzemljima liberalnih lopova koji na kraju degustacije ne kupe ništa. Valjda im sinovi ne vole kozji sir – vlaški je to proizvod, a možda i koze imaju imotsku ćud, barem dok brste poput mene.

........................................Slavica Mustapić


Trend etike kao odraz razvoja znanosti i

tehnologije

Napredak ljudskog društva je goto-vo uvijek bio u sprezi s porastom ljudskog znanja. Znanje se preno-

silo i stjecalo, a učinkovito stjecanje znanja zahtijevalo je učenje i izobrazbu, ali također i razvoj znanosti u svim smjerovima. No, samo znanje nije nikad jamčilo i njegovu pozitivnu primjenu, tj. primjenu samo za ono što je dobro, samo za dobrobit ljudi i poboljšanje svijeta, već se naprotiv i zlorabilo šteteći ljudima i ljudskom okolišu, ponekad i više. Zato su se već od iskona, spontano ili osmišljeno, nastojali uvesti običaji, odnosno pravila ponašanja među ljudima i ljudskim zajednicama, kako radi samog njihova op-stanka, tako i radi poboljšanja položaja u odnosu na druge ljude i zajednice, pri čemu su načini ostvarivanja bili različiti, nekad blagi a nekad siloviti i popraćeni trage-dijama. Slika današnjeg svijeta u odnosu na nekadašnji bitno je drukčija, možda se može čak tvrditi i da je mnogo bolja od one pradavne, ali je i dalje jamstvo za opstanak ljudi i svijeta nezamislivo mimo onog što svoje uporište nalazi u Bibliji i onog što se razvilo iz običaja ponašanja, tj. mimo primjene moralnih načela. Iako je zname-niti francuski biolog i nobelovac Jacques Monod u svom djelu Slučaj i nužnost (Le hasard et la nécessité) razmatrajući odnos znanosti i društva te znanosti i ljudskih

vrjednovanja istaknuo da je znanost stvo-rena onda kad je čovjek uvidio da spoznaja ne može proistjecati iz vrjednota (1); nije mogao osporiti ono što se oduvijek zna, a to je da je nemoguć i suprotan tok, a što ujedno znači da su znanost i vrjednovanje dva autonomna područja. Zato se sasvim utemeljeno može i smije zaključiti da ni suvremeni napredak znanosti i tehnologije ne jamči ni dobrobit ni opstanak ljudi ako bi se ostvarivao zanemarivanjem etike, čak i nakon spoznaje genetičkih sekvencija i mozgovnih struktura koje se drži vjerojat-nim činiteljima etičnog odnosno neetičnog ponašanja ljudi.

Brzi razvoj tehničkih i biologijskih zna-nosti, kataliziran eksponencijalnim razvojem informatike vrlo je znakovito unaprijedio mogućnosti ljudske populacije. Normalno je težiti te mogućnosti usmjeriti prema do-brobiti. Ali, uvijek postoji opasnost da nova otkrića i znanja budu zlorabljena tako da dovedu do mogućih šteta ljudskoj populaciji i svijetu uopće. Zato se, radi smanjenja mo-gućih štetnih posljedica na najmanju mjeru, nameće potreba pridavanja posebne važnosti ulozi etike u svim područjima ljudskog dje-lovanja. Napose je to potrebno u doba kad se svijet sve više globalizira, kako komuni-kacijski tako i organizacijski. Pravednost je, doduše, samo jedna etička kategorija, ali je

Iz kulture

Trend etike kao odraz razvoja znanosti i tehnologije

Lovreć-Opanci106

preduvjet dobrim odnosima među ljudima, a o njezinoj važnosti najbolje svjedoči izre-ka sv. Augustina: Ablata iustitia, quid sunt regna nisi magna latrocinia? (Ako se ukloni pravednost, što su kraljevstva nego velika razbojstva?)(2). Svakako, treba podsjetiti i na jednu izdvojenu javno izrečenu tvrdnju našeg blagopokojnog kardinala Franje Kuharića – Politika bez morala vodi u nečovječnost – jer nas ta tvrdnja usmjerava prema poštenom postupanju neovisno o tome kakva nam je trenutačna moć u društvu. U pravednosti je obveza etičnog osobnog ponašanja, ali i pogodovanja takvog ponašanja u drugih. Ne treba nas zato čuditi činjenica da se danas u svijetu, poglavito u tehnički i gos-podarstveno najrazvijenijim zemljama, sve veća važnost pridaje etici. Već je sadašnje stanje razvijenosti tehnike i znanosti takvo da je nametnulo niz etičkih pitanja za koja se mora naći odgovor i ponuditi rješavanje problema. Vrlo su zamjetne aktivnosti u cijelom svijetu, bilo da je riječ o osobnim javnim istupima uglednih pojedinaca, or-ganiziranju znanstvenih i stručnih skupova, prilagodbi izobrazbe tako da se vodi računa i o osposobljavanju za etično djelovanje, spontanim reakcijama građanstva na nove tehnologije i nove proizvode, koji kriju ili bi mogli kriti još nepoznate opasnosti za ljude i svijet, bilo da je riječ o djelotvornom organiziranju putem ustanovljivanja odgo-varajućih radnih grupa ili ustanova, kako bi se sustavno analiziralo određene probleme i pogodovalo etično ponašanje te etički nad-ziralo djelovanje u svim područjima.

Na temelju sadašnjeg stupnja razvije-nosti u svim područjima ljudske djelatnosti, mogućnosti koje taj stupanj razvijenosti

pruža te zamijećenih dobrih i loših poslje-dica razvoja moguće je predvidjeti i trend onoga što će se zbivati, barem tijekom bližeg kraćeg razdoblja. Iskustvo nas uči da svaki napredak uz poželjne pozitivne učinke prate i oni ne uvijek predvidivi negativni nama nepoželjni učinci, pa se zato u svakom tre-nutku ljudsko društvo mora glede razvoja znanosti i tehnologije, a napose njihove primjene, postaviti na pravi način kako bi suzbilo, ili svelo na prihvatljivu mjeru, negativne učinke. To znači da i u ovom trenutku treba procijeniti negativne učinke koji će uslijediti ostvarivanjem ne samo već započetih razvojno-istraživačkih projekata nego i onih u čije ostvarivanje se namjerava krenuti. Čini mi se da su mi sada mnogo bolje razumljiva već prilično davno izrečena upozorenja nekih znanstvenika da je prebrzo i nekontrolirano inoviranje u uskoj svezi s pretjeranim iscrpljivanjem sirovinske baze, ali još više s vrlo opasnim smanjivanjem okoliš-njih mogućnosti za prihvat otpada, njegovu optočnu prilagodbu i korisnu prijetvorbu.

Smijemo se kao društvo i zapitati ne trošimo li prekomjerno i ne postupamo li ishitreno kad nekritički primjenjujemo tek otkriveno i izumljeno, kad odbacujemo što nije za odbaciti. Jesmo li kadri ocijeniti koliko dobra a koliko lošeg će donijeti nanotehno-logije?! No, složit ćemo se u jednom – dobro je upozoriti na zagonetke čije odgonetava-nje treba brzo obaviti. Takvih se zagonetki nađe u svim područjima razvoja i primjene tehničkih znanosti, ali najviše ih je u širem području biotehnologije, napose kad je riječ o uporabi genetički inačenih organizama za proizvodnju hrane, humanoj genetici, etički vrlo upitnim manipulacijama ljudskim

Iz kulture


Lovreć-Opanci 107

jajnim stanicama, embrijima i fetusima, post mortem oplodnji itd. Neke probleme dosta dobro obrazlaže J. C. Polkinghorne u članku Ethical issues in biotechnology (3). Iz članka se, primjerice, može razabrati da primjena tzv. "terminator" gena radi steri-lizacije sjemena u poljodjelstvu može jako ugroziti male poljodjelske gospodarstvenike, ali može postati i loš uzor za moguće opa-ke primjene u području humane genetike (osobna procjena), s ciljem provedbe sofi-sticiranih odgođenih genocida. U članku Biotechnology in the 21st centuey, autora C. R. Cantora (4), ističu se glavna dostignuća koja se očekuju od biotehnologije, ali se i upozorava na nedostatke biotehnologije zbog moguće neetične primjene u kreiranju patogena štetnih po ljude, biljke i životinje, a spominju se i nepredvidive posljedice do kojih može dovesti usmjerena brza evolucija. Nemoguće je ovdje istaknuti sve probleme koji se javljaju, a još manje podvrgnuti ih ma-kar i djelomičnoj analizi, ali se može obratiti pozornost na javna izvješća o koracima koji su usmjereni prema sustavnom organiziranju radi prevencije neetičnog postupanja. Najza-mjetnije su aktivnosti u SAD-u, ali nisu za podcjenjivanje ni aktivnosti u Indiji i Kini, a svakako treba istaknuti ono što se događa u Europi. A Europa je kolijevka znanstve-nog pristupa razvoju biotehnologije, kojem su začetnici L. Pasteur te njegovi znanjem ugledni francuski i njemački suvremenici. Krajem prošlog stoljeća (1978., Interlaken, CH) utemeljena je i Europska Federacija za Biotehnologiju (EFB).

Rapidni razvoj biotehnologije pobudio je europske znanstvenike da ne zaposta-ve etička pitanja koja su se pojavljivala u

svezi s tim razvojem. Tako je inicijativom nizozemskih znanstvenika, a nakon niza temeljitih rasprava, na sastanku Radne gru-pe za edukaciju pri EFB (Frankfurt/Main, Oct. 16-18, 1995), usuglašen i prvi tekst Kodeksa ponašanja biotehnologa, koji je ubrzo potom i objavljen (5). Kako su zbivanja u EFB svakako bila u svezi s ostalim do-gađanjima u Europi, a napose s onima u EU, objavljivanje Kodeksa svjedoči kolika se važnost pridaje etici na području Europe, pa i kakav je stav administracije EU glede etike; odnosno kolika se važnost pridaje etici kroz legislativu EU i legislativu drugih europskih zemalja.

Već je 1997. Europska komisija ute-meljila Europsku grupu za etiku, kao re-zultat djelovanja koje je započelo 1992., utemeljenjem Grupe savjetnika za etičke implikacije biotehnologije. Predsjednik se Europske komisije Romano Prodi posebi-ce angažirao podržavajući Grupu za etiku (2000. godine), a prigodom njegove na-zočnosti na Sastanku Europske grupe za etiku u znanosti i novim tehnologijama, u Bruxellesu 17. listopada 2000., izjavio je da pridaje posebno značenje etici u znanosti i tehnologiji kao integralnom dijelu procesa izgradnje demokratske Europe (6).

Zbivanja u svijetu, poglavito ona europ-ska, uvijek su se odražavala i na Hrvatsku. Tako je bilo i tijekom stvaranja hrvatske drža-ve, kada smo bili napose opterećeni vlastitim poteškoćama zbog izloženosti strahotama nametnutog rata i zbog borbe za opstanak. I danas je tako, u doba kad moramo zaliječiti vlastite rane te pronaći način i snagu da opstanemo u novim uvjetima. To znači da se moramo odlučiti za napredak, ali tako

Iz kulture


Lovreć-Opanci108

da napredujemo poput drugih, onih ispred nas, ne odričući se vrlinskog dijela koji je dio vlastita identiteta i vlastitih predno-sti. Zato se već pri utemeljenju Hrvatskog društva za biotehnologiju, HDB (1990.), a napose Hrvatske akademije tehničkih znanosti (HATZ, 1993.) započelo djelovati tako da se unaprijede tehničke znanosti u Hrvatskoj, a radi dobrobiti njezinih žitelja i učvršćivanja samostalnosti hrvatske države, ali ništa manje i radi razvijanja dobrih odnosa sa svijetom, napose s europskim državama i narodima. Od početka je bilo jasno da se, usprkos ratnim poteškoćama i neopravdanoj nesklonosti nekih utjecajnih svjetskih čimbenika, mnogo toga može ostvariti ako se ne zanemari etika. Stručni sastanci i rasprave, koje je Hrvatska akademija tehničkih znanosti organizirano potakla, nisu završavali a da ne bi dotakli i etička pitanja. Ubrzo po svom osnutku HATZ je ustanovio i svoj Odbor za etiku, čime je posvjedočio da su mu ciljevi plemeni-ti. Ovdje, međutim, treba napose istaknuti 1. Skup Hrvatskog društva za biotehnologiju, a koji se održavao u Zagrebu 19. – 20. veljače 1998., zato jer su organizatori Skupa uspjeli uprigoditi i jedno predavanje koje se ticalo etike. Predavač, teolog-dominikanac prof. Marijan Biškup osmislio je predavanje pod naslovom Biotehnološki postupci u prosudbi kršćanske etike. Predavanje je, osim što je pobudilo veliko zanimanje u sudionika Sku-pa, ostavilo i trajan trag jer je i objavljeno u pisanom obliku kao cjelovit znanstveni rad (7). Budući da je u hrvatskom časopisu objavljen i već spomenuti Code of Conduct for Biotechnologists (5), može se tvrditi da je, glede pridavanja važnosti etici u području tehničkih znanosti, u Hrvatskoj postupano

potpuno u skladu sa svjetskim trendom, zbog čega se možemo i ponositi. Ne može se, međutim, tvrditi da su sve društvene strukture u Hrvatskoj djelovale u skladu s tim trendom. No, nema razloga za skepsu. Knjiga – Crkva, demokracija, opće dobro u Hrvatskoj/Studijski dani, Zagreb, 31.III-l.IV.1995.;(8), pa članak dr. Slavka Platza – Načela svjetske etike i religije (9), svjedoče da je pretežiti dio hrvatske populacije čvr-sto usmjeravan prema etičnom postupanju. Knjiga prof. Marijana Jošta Intelektualni izazov tehnologije samouništenja (10) pruža jake argumente za nastavljanje primjene provjereno dobrih klasičnih tehnologija u poljodjelstvu. Znači da ne moramo postupati ishitreno pri prihvaćanju novih tehnologija. Stoga smijemo biti optimisti i kad smo jako oprezni i opravdano konzervativni.

Bilo kako bilo, trenutak je za energičnije nastupanje, poglavito s obzirom na to da su Hrvatskoj odškrinuta vrata za ulazak u Europsku uniju, vrata koja se ne će moći jače otvoriti ako se naglašenije ne počne promicati etičko postupanje u svim druš-tvenim sferama, i ako se ne bude nastupalo s opravdano većom sviješću i jačom vjerom u vrijednosti onoga što imamo, što jesmo i čemu težimo. Ovaj raspravni skup samo je jedan mali korak prema ostvarenju etički ispravna cilja. Ako je taj cilj omogućiti si-guran, slobodan, zdrav i ugodan život svih ljudi dobre volje u slobodnoj samostalnoj hrvatskoj državi ustrojenoj na pravednosti, ravnopravnosti ljudi i pravu hrvatskog na-roda na suverenost te moralnim načelima koji se temelje na kršćanskom svjetonazoru, ne vidim razloga zašto bi se itko trebao protiviti njegovom ostvarenju. Uključivanje

Iz kulture


Lovreć-Opanci 109

takve države u zajednicu s državama koje su utemeljene na istim principima ne bi smjelo voditi redukciji temeljnih prava već uspostavljene suverene države, niti dovoditi u pitanje opstanak zajednice u kojoj etičnost nije zanemarena.

......................prof. dr. sc. Marijan Bošnjak Zagreb

Referencije

1. Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 5. svezak, str. 552 (in Croatian)

2. Blago latinskog jezika (Thesaurus Lin-guae Latinae), Matica Hrvatska, Zagreb 1966

3. J. C. Polkinghorne, Ethical issues in biotechnology, TIBTECH (Trends in Biotechnology), 18, January 2000, pp. 8-10

4. C. R. Cantor, Biotechnology in the 21st century, TIBTECH, 18, January 2000, pp. 67

5. M. Bošnjak, Code of Conduct for Bi-otechnologists, Prehrambeno-tehnol.biotehnol.rev., 33 (1995) 167 –168

6. European Report 21/10/2000, Romano Prodi supports a more ethical approach in science and biotecbnology

7. M. Biškup, Biotehnološki postupci u prosudbi kršćanske etike, Državnost, 2 (1998) 433–446

8. S. Baloban (ed.): Crkva, demokracija, opće dobro u Hrvatskoj/ Studijski dani (Zagreb, 31. III – 1. IV. 1995), lzd. Glas Koncila, Zagreb, 1995

9. S. Platza, Načela svjetske etike i religije, Glas Koncila, 21. travnja 1996.

10. M. Jošt, Intelektualni izazov tehnolo-gije samouništenja, Matica Hrvatska, Križevci, 2003

Povijest i povijestno

školovanima je odavna poznata izreka zapisana na latinskom jeziku: Historia est magistra vitae, koja prevedena na

hrvatski jezik glasi: Povijest je učiteljica života. Pri tome treba imati na umu da „Verba volant, scripta manent“, što znači da zapisano biva sačuvano, a usmeno izrečeno ne biva zauvijek sačuvano i zapamćeno, ali se prenosi usmenom predajom, pri čemu je značenje riječi podložno promjenama i zaboravu. Rasprava o svemu ovdje zapisa-nom, upućuje nas i na mogućnosti da se osvrnemo i na prapovijest, pa i na procjene

kakva će povijest uslijediti. Osobno sam sklon temeljno se osloniti na biblijske po-četke, pa se usredotočiti na dio onoga što je uslijedilo. Zato često običavam podsjećati na Dekalog, tj. Deset zapovjedi Božjih, koje Bog preko Mojsija uklesano podari kao temeljni zakon opstanka i moralnosti ljudskih zajednica. Zato o tome nije po-trebna rasprava, već postupanje u skladu s Deset Božjih zapovjedi. No, međutim, mnogo je toga povijestno važna, na što je korisno podsjetiti, pri čemu mnogo toga dugujemo antičkim Grcima i Rimljanima.

Iz kulture

Povijest i povijestno

Lovreć-Opanci110

Trenutačno stanje u Hrvatskoj podsjeti-lo me na mudru izreku Aurora musis amica, ali i na razlike u djelima i značenjima razli-čitih vladara. Prvi rimski car bijaše moćni car August, za čije vladavine bje zabilježeno da se rodio Isus Krist, ali dosta iza toga se pojavi i car zapamćen po opakostima, kojeg muze nisu usmjerile prema činidbi dobrih djela, već divljenju sebi i činidbi opakosti: Neron bijaše opaka osoba, a Aurora se nije pokazala kao prijateljica pravim muzama,

već onima čija nadahnuća usmjeravaju oso-be prema sebeljublju i činidbi zlodjela. Ali Svemogući Bog to vidje, pa mučeničkom smrću i uskrsnućem svoga sina Isusa Krista ojača vjeru i nadu narodu kojeg stvori da vjerni Bogu ne umiru zauvijek.

S uzdanjem u Boga,

prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.,

domoljub i katolik

Milinovićevi ljubavni stihovi

U nakladi kuće Biokova, krajem prošle godine, objavljena je treća knjiga

pjesama Joze Joke Milinovića (Lo-vreć, 1941.) naslovljena Stope u kamenu. U šest ciklusa posloženo je šezdesetak pjesama u tradicij-skom ugođaju kakvog poznajemo i u prva dva njegova sveska.

Slobodnim i vezanim stihom autor pjeva o ljubavi prema rodnom kamenu, opustjelom lovrećkom zavičaju, njegovim toponimima i teškim prilikama života težaka, kojega su bile bure, ledovi, zvizdan i suša. Nekoliko je pjesama posvetio majci Ivi, supruzi Mir-jani i svojim dragim prijateljima. Drugi dio knjige posvećen je urbanim zagrebačkim motivima, a kritički i satirički progovara i o našim političkim uglednicima (pjesma Idol), „dugoprstićima“, preljubnicima…

"Zbirka Joze Joke Milinovi-ća napisana je visoko odnjegova-nim stilom. Odaje autorov inte-res u nekoliko smjerova. Odaje i njegovu hrabrost da postupi kako je postupio, s obzirom na vrijeme u kojemu ju je napisao. Milino-vićeva zbirka je lijepa, suptilna, logična i razložna. I potrebna je.

Imat će svoj krug čitatelja kojima će mnogo značiti. Podsjetit će ih na štošta što su zabo-ravili, što im je iščezlo iz svijesti o vremenu i prostoru, o njima samima. One suptilne čitatelje će raznježiti i počet će suosjećati s jednim prostorom, s jednim vremenom, s jednim ljudima. I naći će vlastiti trag u tom (o)sjećanju", napisao je u predgovoru Stjepan Čuić.

Zanimljivim likovnim crtežima zbirku je uljepšala Dora Katanić.

................................................M. Vuković

Iz kulture


Lovreć-Opanci 111

Stope u kamenu

Velika suša u Zagori 1951.

Tlo popločeno kamenjarom u nebo se ogledava

Tišina ovila užareni dan

Nesnosna vrućina I cvrčci se umorili

Sunce pakleno žeže u svaku škrapu ulazi

i zadnje vlati trave prži

Kamen se usijao peče

tabani dobili zjenice

Okamenjene stope ispreplele se

oko žednog bunara

Crkveni toranj nebu se propinje i moli kišu

da život ne stane

A Zagora siva i vrela čami

kao da želi izgorjeti

GospaU ovom svijetu nemorala

gdje posvud vlada očajanje, zamoli Gospu da te čuva i da ti pruži olakšanje.

Kada se gubiš u krugu tame, a nemaš majčin siguran skut, potraži Gospu u svojoj duši da te usmjeri na pravi put.

I kada gaziš duboko blato milost će njena k tebi sići,

pokaj se tiho, skrušen budi, pa i kad padneš tad će te dići.

A kad te starost i nemoć snađu i slutiš da se bliži kraj,

ti sklopi ruke, Gospu zazovi pa će te Ona odvest' u Raj.

BdjenjeKad me ne bude, dvorište će moje

sačuvano u nevinoj mladosti ostati pusto.

Kuća će moja samovati zaključana. Od ograđenog gumna

ostat će samo trag i ime.

Bajami u vrtu i dalje će cvjetati, cvrčci u ritmu cvrčati,

vjetrovi raznositi uvelo lišće, mrazovi zemlju lediti.

Kad me ne bude, oblak moje ljubavi tamo gore

budno će bdjeti nad mojim napuštenim domom.

Iz kulture


Lovreć-Opanci112

Mrtvo selo

U mome selu zatvorena vrata

i nad njim kruže crnih vrana jata.

Stigla je jesen, sve je tiho, tiše,

tu nikog živa ne postoji više.

Prazna i pusta bješe moja soba,

u škrinji trune materina roba,

kroz trošne škure čudna sjena gleda,

na kućnom pragu više se ne sjeda.

Grobna tišina, koža mi se ježi,

nitko ne dolazi, nitko ne bježi.

Duša mi plače, u suzama grca,

tumaram stazom slomljenoga srca.

Mrtvo je selo, nema dječjeg plača,

umjesto loze obrasla je drača.

Svud uokolo sasušena trava,

u kućama nijema sablast spava.

Čuju se samo tužni krici sove,

žaleći nekog koga Nebo zove.

Dok grobne svijeće pod Gradinom siju,

tu nasred sela vile kolo viju.

Bura

Kad Gradinom bura krene, nemir stvore sile njene,

kolo vije, cvili, plače niz pasike i vrtače.

Bijesno huči, valja, ruši, sve što može, to poruši

i u svaki kutak zađe, sve razdrma i pronađe.

Granje lomi, lišće nosi, dere, stenje i prkosi, a ulazi led u kosti,

hladno li je, Bože, prosti.

Dok nam golu bradu brije, zubato se sunce smije i kad tako puše, ječi,

krijepost pruža, ljude liječi.

Začas prođu dvi-tri ure, nesta zime, nesta bure,

kad istrese srdžbu cijelu, vrati spokoj našem selu.

Više nije u mom dvoru, put nastavlja prema moru,

veselje se selom slilo ko da ništa nije bilo.


Gledati Lovreć kao ptica

Mi ljudi gledamo svijet u tuzi i ne vidimo radosne šarene boje, nego sve u sivim tonovima. To je bio

problem u jednom malom selu, skrivenu ispod Biokova, Lovreću. Jednog sivo-sunčana dana ptica je oblijetala moju kuću. Dozvala sam je, pa smo sjele na čašicu razgovora. Malo smo popričale o tom ozbiljnom problemu. Ptica je pristala riješiti problem. Kad je vidjela sve te žalosne ljude koji nisu išli u crkvu i djecu koja nisu išla u školu, ptica je dobila

ideju da okolinu oboji radošću, prekrasnim šaljivim bojama. I tako je bojala dan i noć.

– Uspjela sam! Pomogla sam ljudima! – urlala je ptica. Ljudi su počeli ići u cr-kvu, a djeca u školu. Opet je prevladavala radost i sreća. Ptica mi je iz Lovreća doni-jela najljepšu razglednicu. Zauzvrat sam je zimi stavila u kuću, a cijelu godinu darivala sjemenkama i vodom. O toga dana postoji radost, osjećaji i boje…

...................................... Sara Bošnjak, 3.a

Iz kulture Lovreć-Opanci114

Vukovar najveća tragedija hrvatskog naroda

Ove godine u vremenu od 17. do 21. studenoga obilježena je u gradu Vukovaru 25. godišnjica prisjećanja

na žrtve Vukovara. Središnji događaj bila je kolona sjećanja dana 18. studenoga 2016., kada je grad i pao u ruke velikosrpskih zločinaca. Nakon prigodnog programa i čitanja legendarne "Priče o gradu" Siniše Glavaševića, iz dvorišta Gradske bolnice krenula je nikada brojnija i nikada do sada dostojanstvenija povorka sačinjena od ljudi pristiglih sa svih strana naše domovine i dijaspore. Prema procjenama organizatora u ovogodišnjoj povorci sjećanja bilo je više od 100 000 ljudi. U dostojanstvu, tišini i molitvi, kolona je prošla ulicama obnov-ljenog grada.

Promatrajući tu nepreglednu kolonu, stekao se dojam da pored Dunava teče još jedna rijeka, rijeka ljudi punih poštovanja, odanosti i ljubavi ne samo prema žrtvi Vu-kovara već prema svim ostalim hrvatskim žrtvama. Kolona je svoj završetak imala na groblju, gdje su predstavnici cjelokupnog državnog vrha, Grada Vukovara, raznih

braniteljskih udruga položili vijence i za-palili svijeće za sve poginule i stradale žrtve. Nakon toga uslijedila je sv. misa i molitva za poginule i nestale, koju je predvodio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić.

Vukovar – velika neispričana priča

Tijekom proteklih 25 godina o ratnoj tragediji Vukovara napisane su tisuće stranica i snimljene stotine TV priloga, ali je Vukovar zbog količine stradanja, njegovih žrtava i počinjene boli, još uvijek velika neispričana priča. Prelijepa i bogata metropola istočne Slavonije 87 dana bila je pod krvavom op-sadom. Protiv 30 000 dobro opremljenih vojnika JNA i paravojnih srpskih snaga borilo se tek 2500 hrvatskih branitelja. Vukovar, taj nekoć prelijepi grad na Dunavu, postao je i ostao simbol ljudskog stradanja i tragedije. Ali i simbol hrabrosti.

Te ratne 1991. godine grad Vukovar je napadnut sa svih strana: sa zemlje, iz zraka, s Dunava, ali i od strane svojih stanovnika. Istih onih koji su do tada u njemu živjeli i radili te sagradili domove, a upravo oni pokazali su se prema iskazima svjedoka tih nemilih događaja kao najkrvoločniji. Nakon tromjesečne obrane, 21. studenoga 1991., posljednje je palo Borovo naselje.

Iako se uistinu branio životima bra-nitelja i njegovih stanovnika, padom gra-da, protjerivanjem i ubijanjem hrvatskog

Iz kulture


Lovreć-Opanci 115

stanovništva, u nekoć mirnom, pitomom i lijepom gradu na Dunavu prestao je život. Grad su toga dana zaposjele aveti i razu-larene horde velikosrpskih zločinaca, a od samog grada ostale su ruševine, pustoš i nemjerljiva tuga.

Iako je danas Vukovar u dobroj mjeri obnovljen, izgrađen i polako vraća svoj ne-kadašnji sjaj, nakon te tragedije možemo sa sigurnošću reći kako Vukovar više nikada neće biti isti. Tragedija, egzodus i pokolj koji se tog studenog 1991. godine događao na Ovčari, Veleprometu i u samom gradu nikakvo vrijeme nije uspjelo izbrisati, kao što nisu zacijelile rane i bol onih koji su u tim ruševinama izgubili svoje najmilije. Sustavna danonoćna bombardiranja potpuno su uništila grad, na koncu je na grad padalo između 600 i 800 projektila dnevno. Veli-kosrpski zločinci na grad su ukupno ispalili više od 6,5 milijuna raznih projektila.

Heroji Vukovara

Vukovar je bio prvi veći europski grad potpuno uništen od Drugog svjetskog rata. U napadima na grad redovito je sudjelo-valo i jugoslavensko ratno zrakoplovstvo, 400 tenkova, stotine minobacača i topova... Na hrvatskoj strani bilo je manje od 2500 branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca. Grad su odlučno i do posljednjeg metka branili njegovi heroji obični – maleni ljudi. Obranu grada vodila su dvojica zapovjednika: Mile Dedaković – Jastreb i Branko Borković – mladi Jastreb. Pored njih značajno mjesto u obrani grada pripada, prvom među jednakima, pokojnom general bojniku Blagi Zadri, koji je svojim specifičnim stilom vođenja i zapovijedanja te svojim momcima, kako je znao reći, pružio neviđeni otpor agresorima i čuvenu Trpinjsku cestu pretvorio u groblje tenkova. U toj rijeci vukovarskih heroja teško je sve navesti, ali svakako posebno mjesto u mnogim srcima pripada velikom sinu naše Imotske krajine Velimiru Đereku, zvanom Sokol. Kao pri-mjer njegove smjelosti i odvažnosti, jedan od branitelja Vukovara za vrijeme gostovanja u jednoj od emisija na HRT-u ističe: "Znali smo da je predaja neizbježna, da je kraj blizu, ponestajalo nam je streljiva i hrane. Sve to čuli su preko sustava veza četnici, i poput

Iz kulture


Lovreć-Opanci116

krvoločnih vukova koji vide plijen najavili su preko radio - veza da smo gotovi i kao nam nema spasa. U tom trenutku s druge strane javio se motorolom Sokol riječima: Ne boj se, brate, izdrži, evo stiže Sokol sa 600 Imoćana! Nakon tih njegovih riječi, dva dana se srpski zločinci nisu od straha uopće javili, a mi smo dobili još malo dragocjenog vremena."

Žrtvama se još ne zna točan broj

Točan broj vukovarskih žrtava još je uvijek nepoznat. Danas se govori da je u Vukovaru poginulo oko 1000 hrvatskih branitelja te oko 3000 civila. Prema speci-jaliziranom portalu o Domovinskom ratu "Domovinski rat On line", ukupan broj stradalih vojnika procjenjuje se na oko 2500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih tisuću stradalo je u borbama na širem području Vukovara.

Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. poginulo je oko tisuću i pol civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo šest mjeseci.

Ranjeno je 2500 osoba, od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Veliko-srpski zločinci protjerali su i prognali oko 22 000 ljudi. Pored toga, oko osam tisuća branitelja je prošlo mučenja i torture kroz srpske koncentracijske logore. Oko 4000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo.

Na stratištu Ovčari pobijene su brojne nedužne obitelji, ukupno 260 ranjenika i civila.

Kiše granata padale su i po bolnici

U tri mjeseca u vukovarsku bolnicu zaprimljeno je oko dvije i pol tisuće ranje-nika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata. Treba istaknuti da su uvjeti rata u bolnici bili gotovo nemogući, jer zločinci pri svome nasrtanju na Vukovar nisu birali ni mete ni sredstva, pa tako ni bolnicu nisu pri tome poštedjeli, te su na istu padale kiše granata. Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika.

Priče iz Vukovara

U povodu 25. godišnjice prisjećanja na žrtvu donosimo vam dvije kratke priče novinara, publiciste i prozaika Siniše Gla-vaševića, koj je bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i legendarni ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. stude-noga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.

Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je,

Iz kulture


Lovreć-Opanci 117

19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.

Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine. Poko-pan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju u Zagrebu, 14. ožujka 1997. godine. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku Priče iz Vukovara.

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale po-dredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije

teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radosti-ma, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I ne-mojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi!

Priča o obitelji

Iz kulture


Lovreć-Opanci118

Uvijek postoje tužne i vesele priče. I kad čovjek ima priliku pričati, svatko traži neku veselu, lepršavu priču koja poslije ras-položi ljude. Nažalost, ponekad nam život donese takvo vrijeme u kojem na svakom koraku, gdje god stane i kuda misao prođe, teku rijeke suza, mora tuge utapaju se u sekundama.

Eto, tako je i ovo nesretno vrijeme. Bio sam u mnogim mračnim prostorima gdje je čovjek do jučer ulazio samo na koju minutu, tek da uzme poneku stvar, zaboravljenu od pogleda. U društvu kukaca i glodavaca danas na takvim mjestima, u mojem gradu kojega nema, rastu djeca i stare starci. U takvom društvu brinu najmlađi i najstariji za svo-ju domovinu. Čudno, ali baš tu gdje smo se sastali svi, baš tu, prošlost i budućnost čekaju novi dan. Nemojte pitati hoće li ga dočekati, jer da se odgovor zna, budućnost ne bi bila potrebna. Ostali bi smo samo tu gdje jesmo, možda čak u jednom od tih podruma da guramo Sizifov kamen, razve-zujemo Gordijski čvor ili čekamo Godota. A kakav je to život i što bi nam donio? Bolje je i ne znati što nas čeka iza ugla, iza sna ili nesanice, bolje je da to bude iznenađenje, pa makar i loše.

Ono što čovjeku jedino preostaje i što mu je najbolje činiti jest da stvara obitelj, da svaki slobodan trenutak daruje svojem svijetu, jer tu je budućnost i tu nema zadrške, jer koliko obitelji daruješ, toliko će i buduć-nost biti ljepša, životnija i sadržajnija. To je zapravo bit svega, razlog zbog kojeg vrijedi igrati sve igre, ali prema pravilima svoje moralnosti. To je snaga koja gradi gradove i čuva grobove, to je simetrija i pomirba svih dvojbi u koje vas gura cijeli svijet, nadajući

se da ćete pokleknuti ili barem saviti kič-mu. Prosudite sami kamo bježite, u kojim se labirintima skrivate kada vam dojade ekolozi s posla, kada vas izmore čekanja na semaforima, kada vam dan bude takav da jedva čekate noć, a u noći san. Gdje najbo-lje spavate i pokraj koga? Ako ste izgubili kuće i automobile, ako ste prokockali novac, ako imate problema sa svime, ako naprosto nemate sreće, potražite u sebi odgovor koji vas najviše usrećuje. Nemojte se iznenaditi ako iza svega toga nađete smo jedno sveto i nedodirljivo, samo vaše – obitelj.

Znam da savjet ne treba dijeliti, pa opet teško je odupirati se dobroj namjeri – čuvajte obitelj. Nju se teško stječe, a rat, posebice ovaj nesretni i predugi rat, dovoljno rječito govori kako se lako obitelj gubi. I ne zavaravajte se; nije to samo sreća, to je više, mnogo više od toga.

Priči nije kraj...

Prvi čitatelji Sinišinih priča izvan okru-ženog grada bili su ljudi u redakciji Prvog programa Hrvatskog radija. Bez popratnih riječi išle su te priče iz ruke u ruku, ostav-ljajući ganute čitatelje u suzama… napokon je jedna žena rekla: „Taj nas je čovjek sve pobijedio!“ Prva priča emitirana je na Hr-vatskom radiju baš u vrijeme kada u grad ulaze krvnici, želeći mu ubiti i dušu.

Ono što je Siniša napisao „za svoju dušu i za dušu Vukovara“ odavno je postalo opće i prešlo sve granice lokalnog značenja. Ljudi koji su te prve ratne godine čuli njegov glas, doživljavaju to kao privilegij, kao svjetlo na kraju dugog i mračnog tunela. Glas koji se

Iz kulture


Lovreć-Opanci 119

ničim ne da ušutkati. Glas koji je bio više od glasa...

Ono o čemu se Siniša Glavašević pitao: „Treba li to još kome, osim meni i mome gradu?“, itekako treba mnogima, treba nama – za bolji, istinitiji i slobodniji život, za budućnost naše domovine, za generacije koje su tu i koje će doći, za neke nove, još neispričane priče..."

Taj glas istine, slobode i ljubavi nije ostao u 91., možete ga čuti i danas, čitajući njegove Priče iz Vukovara što je napisao „za svoju dušu i za dušu Vukovara“.

Teologija nas uči: gdje god je pravi život, tu je Božji Duh na djelu. On je sila težnje ljubavi, sila koja vuče prema gore, suprotstavljena sili teže, te sve vodi usavr-šenju u Bogu. Tamo gdje se život stvara i nastaje, gdje novi život buja i kuha, tu je Duh Božji na djelu.

Ta sila i taj život bijahu opipljivi u hrabrim ljudima iz grada heroja i grada mučenika Vukovara.

Dragi čitatelji, zbog naše prošlosti, sa-dašnjosti i nadolazeće budućnosti, pričama nije i ne smije biti kraj.

U mjesecu studenom, godine Gospodnje 2016., koristeći se izvorima: Wikipedija, Matica Hrvatska, specijalizirani portal o Domovinskom ratu "Domovinski rat On line", Mrežne stranice grada Vukovara i Croatianhistory,

.............................. priredio Andrija Olujić

Župna statistika Lovreć-Opanci120

Župna statistika

Iz župne kronike

2015. godina

29. 11. U župi preko mise predstavljeni ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici.

30. 11. U župi započele mise zornice u 6,30.

2. 12. Župnik na rekolekciji u Vepricu.6. 12. Proslavljen blagdan sv. Nikole

putnika suzaštitnika naše župe. (vidi izvješće)1. – 8. 12. Obavljena ispovijed starih

i nemoćnih u župi prigodom Božića.9. 12. Župnik pošao na samostanski

kapitul u samostanu Imotski.14. 12. Započeli smo s postavljanjem

božićnih jaslica i jelki za Božić. Radilo 20-ak župljana.

18. 12. Obavljena Božićna ispovijed u župi. Na ispovijedi priličan broj vjernika. Župniku pomagali u ispovijedanju okolni svećenici.

25. 12. Misa ponoćka. Crkva dupkom puna. Sve prošlo mirno i dostojanstveno.

27. 12. U župi započeo blagoslov po rasporedu.

2016. godina

1. 1. Početak nove godine započeli smo zazivom Duha Svetoga i sv. misom. Župnik je pročitao statistiku duhovne i materijalne

aktivnosti u župi i plan za tekuću godinu. Na misi priličan broj vjernika.

Statistika

Krštenih ...........................6Vjenčanih .........................6Umrlih ...........................48Krizmanih .....................14.5. 1. Završen blagoslov obitelji u župi

s Lovreć - Centrom.6. 1. Bogojavljenje - blagoslov vode i soli

u 10,45 a zatim sv. misa koju je predslavio župnik uz dupkom punu crkvu vjernika.

9. 1. Pokopan hrvatski general Ivo Je-lić na Lovrincu u Splitu, župnik bio na sprovodu.

10. 1. Krštenje Gospodinovo - završili smo božićno vrijeme s misom u 11 sati.

20. 1. Provincijal fra Joško Kodžo-man obavio vizitaciju župe i razgovarao sa župnikom.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci 121

24. – 29. 1. Župnik pošao na teološ-ko-pastoralni tečaj u Zagreb i podmirio pretplatu za kat. tisak.

2. 2. Svijećnica. Misa u 10,45. Prije mise obavljen blagoslov svijeća.

3. 2. Sv. Blaž. Tradicionalno hodočašće u Dubrovnik. (vidi izvješće)

6. 2. Započeo župni vjeronauk (drugo polugodište).

7. 2. Proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca. (vidi izvješće)

8. 2. Obavljen blagoslov župne kuće u Lovreću.

10. 2. U župi smo započeli korizmu na Pepelnicu s misom u 10,30 i blagoslovom pepela.

7. 3. Započela Uskrsna ispovijed za stare i nemoćne u župi.

11. 3. Naši mladi iz Frame organizirali korizmenu akciju za pomoć siromašnima u župi.

18. 3. Obavljena Uskrsna ispovijed za župljane. Okolni svećenici bili na ispomoći.

20. 3. Cvjetnica – blagoslov maslino-vih grančica obavljen ispred stare crkve na groblju zatim procesija kroz centar Lovreća

do župne crkve. Obredi u crkvi uz dupkom punu crkvu vjernika. Muku pjevao gosp. Željko Čavrlj.

24. 3. Veliki četvrtak – obredi počeli u 18 sati. Obredu pranja nogu „aposto-lima“ pristupili su članovi Pastoralnog i ekonomskog vijeća i ostali vjernici. Nakon mise pjevao se Gospin plač. „Apostoli“ kod župnika na večeri.

25. 3. Veliki petak. (vidi izvješće)26. 3. Velika subota. Obrede vazmenog

bdijenja započeli smo s blagoslovom ognja ispred crkve u 20 sati. Zatim sv. misa u prepunoj crkvi, a preko mise gotovo su svi pristupili sv. pričesti. Nakon mise obavljen je blagoslov uskrsnih jela.

27. 3. Uskrs – najveći kršćanski blag-dan proslavljen je dostojanstveno, sv. misa u 11 sati.

9. 4. Župno hodočašće u Mariju Bi-stricu. (vidi izvješće)

20. 4. Župnik na dekanatskom sastanku u Imotskom.

23. 4. Obavljen blagoslov polja u Čalj-kušićima kod kapelice sv. Jure u 18 sati.

24. 4. Obavljen blagoslov polja na Gradini na čast sv. Marka u10,30.

1. 5. Prva pričest. ( vidi izvješće )5. 5. Uzašašće Gospodinovo. Blagoslov

polja u Nosićima u 18 sati, zatim sv. misa u kapeli sv. Ante čime je počela devetnica Duhu Svetom.

7. 5. Obavljen blagoslov polja na Le-taruši u 17 h, zatim blagoslov kod kapelice Gospe Karmelske, potom je bila sv. misa u 18 sati.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci122

21. – 24. 5. Obavljene su misije u župi prigodom izvanredne svete godine Božanskog Milosrđa. Voditelj misija bio je fra Ivica Udovičić, odgojitelj sjemeništaraca u Sinju.

24. 5. Duhovi i krizma. (vidi izvješće)26. 5. Misa u 10,30. Iza mise je bila

Tijelovska procesija kroz centar Lovreća.28. 5. Ministranti sa župnikom pošli

u Imotski na ministrantski susret. Natjecali se u kvizu i nogometu.

7. 6. U Framu primljeni novi članovi.8. 6. Uređivao se okoliš za proslavu

Sv. Ante.

13. 6. Sv. Ante. Blagdan sv. Ante pro-slavio se u kapeli sv. Ante kod stare župne kuće. Prva misa i procesija je bila u 9 h,

a misa i blagoslov djece u 18,30 h zbog kiše u župnoj crkvi. Preko mise pjevao je župni zbor.

22. – 27. 6. Župnik obavio duhovne vježbe u Imotskom.

26. 6. Proslavljen Sv. Ivan na Nikoli-ćima. (vidi izvješće)

3. 7. Počeo ljetni raspored: sv. misa nedjeljom u župi (10 h).

16. 7. Župnik na proslavi Gospe Kar-melske u Runoviću.

17. 7. Don Zvonko Gavranović došao na odmor u svoje Mrnjavce i bio na sv. misi u našoj župi, a nakon mise pozdravio svoje mještane.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci 123

20. 7. Župnik na proslavi Sv. Ilije u Studencima.

24. 7. Misa za lovrećke i opančanske mučenike. (vidi izvješće)

25. 7. Župa Lovreć-Opanci imala je svoj hodočasnički dan prigodom devetnici Gospi od Anđela. Sv. misu u 19 h predslavio i propovi-jedao župnik, a preko mise pjevao župni zbor.

5. 8. Zavjetni blagdan Gospe Lurdske. (vidi izvješće)

15. 8. Župnik na proslavi Velike Gospe u Prološcu.

16. 8. Župnik u Medovu Docu prigo-dom proslave Sv. Roka.

21. 8. Misa na Gradini u 10,30 h, a iza blagoslov prometnih sredstava.

5. 9. Započela nova školska godina. Ispovijed za djecu, roditelje i nastavnike; zaziv Duha Svetoga i sv. misa; Božji blago-slov za početak nove šk. godine (u 10,30).

7. 9. Tradicionalno hodočašće u Vepric. Župnik poveo jedan autobus vjernika.

17. 9. Započeo župni vjeronauk u župi za sve razrede.

25. 9. Župnik na sv. misi zadušnicu u Imotskom za pobijene fratre Provincije u Drugom svjetskom ratu i poraću.

1. 10. Započeli smo s listopadskim pobožnostima svaku večer u 17 h.

3. 10. Župnik sudjelovao na preminuću sv. Franje u Imotskom.

4. 10. Sv. Franjo svečano je proslavljen u Imotskom. Preko večernje sv. mise naši su framaši dali svoja prva obećanja.

15. 10. Župnik blagoslovio kruh za Dan kruha u školi.

16. 10. Proslavljena nedjelja zahvala za plodove zemlje i Dan kruha u župi. (vidi izvješće)

23. 10. Proslavljena Misijska nedjelja u župi.

29. 10. Naš dječji pjevački zbor pod vodstvom gospođe Renate i župnika hodo-častio u Imotski. (vidi izvješće)

31. 10. U župi završile listopadske pobožnosti.

1. 11. Svi sveti. Blagdan je proslavljen sv. misama u 10,30 i u 15 h u crkvi na groblju uz mnoštvo vjernika.

2. 11. Dušni dan – sv. misa u crkvi na groblju u 10,30, a iza mise na četiri mjesta odrješenje za mrtve. U 15,30 sv. misa na Nikolićima i odrješenje u groblju.


Kršteni 2016.1. Mia Mustapić

(Ivan Mustapić i Ivana Vuletić)

2. Jana Katić (Ivan Katić i Branka Stapić)

3. Anđela Nosić (Kvirin Nosić i Andrea Vučemil, četvrto dijete)

4. Marko Čaljkušić (Ivan Čaljkušić i Marijana Madunić)

5. Ivan Čaljkušić (Frano Čaljkušić i Ivana Stanić)

Župna statistika

Kršteni 2016.

Lovreć-Opanci 125

6. Inka Olujić (Andrija Olujić i Ivana Tolić )

7. Lana Ćorić (Frano Ćorić i Kristina Madunić)

8. Ivana Nosić (Mate Nosić i Marija Pirić )

9. Željka Mustapić (Petar Mustapić i Ivana Čerina)

10. Josip Čavrlj (Tomislav Čavrlj i Ivana Bogić, četvrto dijete )

Molim sve one koji žele krstiti svoje dijete da navrijeme (barem mjesec dana prije) obavijeste župnika kako bismo se mogli dogovoriti o danu krštenja i obavljanju priprava za krštenje (upis, pouka, postupak i ispovijed).

Posebno molim roditelje koji imaju četvero, ili više djece, da se jave mjesec dana ranije kako bih mogao obavijestiti o. biskupa da i on bude u prigodi poslati svoju čestitku obitelji jer obitelj s većim brojem djece daje uzvišen doprinos Crkvi i domovini.


Krizmanici 2016.1. Ivana Bošnjak2. Anamarija Biškić3. Ivan Bulović4. Ivan Šamija5. Josip Olujić6. Ilijana Katić7. Dominik Frankić8. Antonio Čavrlj9. David Ćorić10. Ante Katić11. Antea Katić12. Lucijana Katić

Krizma 15. svibnja 2016. Crkva Sv. Duha – Lovreć Podjelitelj mons. don Josip Delić. Vjeroučitelj fra Dinko Bošnjak

Župna statistikaLovreć-Opanci 127

Prvopričesnici župe

Lovreć-Opanci 2016.

1. Matej Uvodić

2. Marta Nosić

3. Ivana Nikolić

4. Jure Nikolić

5. Nikola Mustapić

6. Sunčica Bekavac

Lovreć, 1. svibnja 2016., crkva Sv. Duha,

župnik fra Dinko Bošnjak


Vjenčani 2016.

1. Ivan Farić i Marijana Pirić (16. 4. 2016.)

2. Domagoj Grizelj i Zorica Nikolić (26. 8. 2016.)

3. Mario Mirko Strmo i Silvia Nikolić (27. 8. 2016.)

4. Marko Kapor i Petra Sekelez (17. 9. 2016.)

5. Mario Vukorepa i Nediljka Olujić (29. 10. 2016.)

Vjenčanje Marija Mirka Strme i Silvie Nikolić

Vjenčanje Marka Kapora i Petre Sekelez Vjenčanje Marija Vukorepe i Nediljke Olujić


Što je potrebno za sakrament ženidbe

Budući da je crkveni brak sakrament, može ga primiti krštena osoba, koja je poučena u vjeri. Poželjno je da osoba

ima i sakramente sv. pričesti i sv. potvrde.U iznimnim slučajevima Crkva dopušta

mješoviti brak između krštene i nekrštene osobe ili pripadnika druge vjere. Za takav brak se traži oprost koji daje mjesni ordi-narij. Uz ovaj oprost uvijek ide i obećanje kršćanskog odgoja djece. Ako je takav slučaj,

župnika ili župnoga vikara treba obavijestiti odmah kad se dogovora termin vjenčanja kako bi se dobilo odobrenje.

Zaručnici svakako trebaju kod prvoga susreta upoznati župnika i ako je netko od njih već bio u kakvoj ženidbenoj vezi ili ako postoji neka druga zapreka.

Prije sklapanja ženidbe treba biti sigurno da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju.



Umrli2015.

46. ŽARKO IVANOVIĆ † 16. 12. 2015., Trogir

47. ANTE BEKAVAC KATIĆ † 25. 12. 2015., Split

48. TIHOMIR NIKOLIĆ † 28. 12. 2015., Split

2016.

1. ANTE ŠAMIJA † 5. 1. 2016., Ugljan

2. JANJA PETRIČEVIĆ † 31. 1. 2016., Lovreć

3. MATE ČALJKUŠIĆ † 12. 2. 2016., Split

4. ANTE MILINOVIĆ † 1. 3. 2016., Opanci

5. KREŠIMIR ŠTAMBUK † 5. 3. 2016., Lovreć

6. JOZO OLUJIĆ † 5. 3. 2016., Split

7. MARA VINKA OLUJIĆ † 12. 3. 2015., Split

8. JANJA NEVENKA PETRIČEVIĆ † 16. 3. 2016., Lovreć

9. MIJO NIKOLIĆ † 22. 3. 2016., Split

10. MATE OLUJIĆ † 9. 4. 2016., Split

11. ZVONKO MUSTAPIĆ † 11. 4. 2016., Split

12. JOZO NIKOLIĆ † 16. 4. 2016., Nikolići

13. FRANO BEKAVAC BASIĆ † 20. 4. 2016., Split

14. MARIJA PETRIČEVIĆ † 29. 4. 2016., Baška Voda

15. MILJENKO BEKAVAC † 30. 4. 2016., Lovreć

16. IVAN ĆORIĆ † 2. 5. 2016., Knin

17. JOSIP NIKOLIĆ † 3. 5. 2016., Zagreb

18. MARIJA MUSTAPIĆ † 10. 5. 2016., Zagreb

19. JOZO ŠIMUNDIĆ † 4. 6. 2016., Duće

20. MARIJA ĆORIĆ † 7. 6. 2016., Split

21. VLADO ŠIMUNDIĆ † 9. 6. 2016., Lovreć

22. IVAN BOŠNJAK ĆUBIĆ † 24. 7. 2016., Svib

Župna statistika

Umrli

Lovreć-Opanci132

23. PETAR MILINOVIĆ GIGA † 23. 8. 2016., Split

24. FRANO NOSIĆ BRAJO † 27. 8. 2016., Sinj

25. ZVONKO ŠIMUNDIĆ † 29. 8. 2016., Split

26. MARIJA ROSA MUSTAPIĆ † 10. 9. 2016., Lovreć

27. VLADIMIR ZARADIĆ † 16. 9. 2016., Split

28. RUŽA BEKAVAC † 20. 9. 2016., Split

29. ANA KOSA BEKAVAC † 22. 9. 2016., Split

30. IVAN ŠIMUNDIĆ † 12. 10. 2016., Split

31. MIRO ZARADIĆ † 6. 11. 2016., Vancouver (Canada)

32. DANICA NIKOLIĆ † 30. 11. 2016., Split

Telefonski imenikLovreć-Opanci 133

Telefonski imenik

BATINIĆI

723-301 Marijo Batinić (Migarićev)723-378 Iva Batinić – Mila pok. Frane723-136 Ivan Batinić (Katušić)723-242 Marijan Batinić (Brajkan)723-239 Marijan Batinić (Mrko)723-226 Martin Batinić pok. Ivana723-384 Ante Batinić (Katin)723-391 Mara Batinić pok. Mate

BEKAVCI (DONJI-GALINOVIĆI)

723-025 Ante Bekavac (Cvijić)723-024 Ante Bekavac (Lukić)723-171 Ante Bekavac (Šaminičić)723-320 Vinko Bekavac pok. Bernarda723-231 Cvitan Bekavac pok. Joze723-291 Marko Bekavac pok. Blaža (Baškić)723-267 Serafin Bekavac pok. Ivana723-216 Toma Bekavac (Drdin)723-172 Zvonko Bekavac (Lojin)723-320 Dinko Bekavac pok. Bernarda723-374 Vinko Bekavac pok. Stjepana723-350 Bože Mustapić723- 388 Željko Bekavac (Baškić) Lovreć

BEKAVCI (GORNJI)

723-149 Ana Bekavac ud. Ante (Juribešina)723-113 Ante Bekavac pok. Frane723-260 Ante Bekavac (Biberov)723-252 Ante Bekavac (Antić)723-315 Ante Bekavac pok. Ike723-212 Cvitan Bekavac (Pušev)723-227 Damir Bekavac pok. Serafina

723-259 Iva Bekavac ud. Ivana (Jokića)723-150 Ivan – Gabrijel Bekavac (Mačićev)723-258 Ivan Bekavac pok. Rade723-271 Ivan Bekavac (Smotić)723-148 Branimir Bekavac pok. Marijana723-067 Jozo Bekavac (Škrabić)723-147 Marija Bekavac ud. Joze (Ćoće)723-224 Marijan Bekavac pok. Ikana723-019 Marijan Bekavac (Picanov)723-254 Marin Bekavac (Puzin)723-007 Marko Bekavac (Andrijin)723-151 Mate Bekavac (Nanin)723-190 Vinko Bekavac pok. Ivana

BEKAVCI – BASIĆI723-215 Ivica Bekavac – Basić pok. Mate723-295 Ljubica Bekavac – Basić ud. Vinka723-278 Marija Bekavac – Basić pok. Mate723-340 Nediljko Bekavac – Basić pok. Ivana

BENDIĆ723-283 Ante Bendić pok. Mate723-155 Božo Bendić pok. Ante

BIŠKIĆI723-219 Frane Biškić Marijanov723-488 Ante Biškić (Bibe)723-200 Ante Biškić (Kesić)

BOBETIĆ723-218 Ivo Bobetić pok. Marijana

BOŠNJACI723-028 Ana Bošnjak ud. Srećka723-156 Ante Bošnjak (Ćorušin)723-138 Boško Bošnjak (Kekićev)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci134

723-257 Dinka Bošnjak ud. Petra723-268 Dinko Bošnjak pok. Matka723-128 Frano Bošnjak (Bilić)723-026 Frano Bošnjak (Ćubo)723-191 Mara Bošnjak ud. Juke723-027 Maša Bošnjak ud. Ante723-269 Nediljko Bošnjak (Ćirin)723-309 Rade Bošnjak pok. Petra723-157 Ruža Bošnjak ud. Ike723-154 Slavko – Petar Bošnjak (Čovin)723-275 Vesna Bošnjak pok. Miljenka723-217 Veljko Bošnjak (Mašin)723-367 Višnja Bošnjak pok. Srećka723-342 Zoran Bošnjak (Boka) Mijin723-137 Željko Bošnjak (Kekićev)

BULOVIĆI722-122 Mladen Bulović pok. Ante722-273 Nada Bulović ud. Jure

ČALJKUŠIĆI723-132 Ante Čaljkušić pok. Jure (Čovo)723-189 Ante Čaljkušić (Lelić)723-265 Ante Čaljkušić pok. Mate (Džoko)723-014 Dinko Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-293 Frano Čaljkušić pok. Marijana (Zelin)723-194 Iva Čaljkušić ud. Petra723-186 Ivan Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-376 Ivan Čaljkušić (Ikić)723-012 Ante Čaljkušić pok. Ivana (Ćiko)723-370 Ante Čaljkušić (Marićev)723-092 Ivan Čaljkušić Matin (Lucin)723-232 Jerko Čaljkušić pok. Ivana723-058 Mara Čaljkušić pok. Ante (Antića)723-121 Marko – Milan Čaljkušić (Bikić)723-131 Mara Čaljkušić ud. Frane (Nosuša)

723-103 Mara Čaljkušić ud. Jure723-003 Marijan Čaljkušić pok. Mate (Malan)723-117 Marinko Čaljkušić pok. Tome723-127 Marko Čaljkušić pok. Manje (Anačić)723-222 Marko Čaljkušić (Markiša)723-305 Petar Čaljkušić pok. Ivana (Klarin)723-105 Vesa Čaljkušić ud. Vlatka723-245 Mladen Čaljkušić – Ivanović pok. Viktora723-398 Ante Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-124 Anka Čaljkušić ud. Ivana

ČAVRLJI722-091 Tomislav Čavrlj pok. Nediljka722-290 Mara Čavrlj ud. Srećka722-289 Viktor Čavrlj pok. Jure723-192 Željko Čavrlj Stipin (Mrnjavci)723-052 Marijan Čavrlj (Mrnjavci)723-261 Ivan Čavrlj (Mrnjavci)

ĆORIĆI722-380 Ante Ćorić pok. Jure722-227 Frano Ćorić pok. Marijana (Jakovljevi)722-228 Frano Ćorić pok. Marijana (Kuks)722-180 Ivan Ćorić (Sančušić)722-236 Ivan Ćorić pok. Marijana (Zeko)722-229 Mara Ćorić ud. Srećka722-231 Ivo Ćorić pok. Stipe722-230 Marijan Ćorić pok. Ivana (Marinkica)722-130 Martin Ćorić pok. Ivana (Šamije)722-232 Petar Ćorić pok. Bože722-234 Petar Ćorić pok. Marijana (Peša)722-235 Srećko – Rade Ćorić pok. Marijana722-349 Mara Ćorić pok. Marijana (Matanović)722-342 Ante Ćorić (Ćantara)

DOMIĆI722-275 Petar Domić pok. Ivana722-353 Željko – Roko Domić

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 135

DUMANČIĆI722-208 Stana Dumančić ud. Ante (Đane)722-205 Ante Dumančić (Zelić)722-212 Jakov Dumančić pok. Joze722-209 Neda Dumančić ud. Jakova (Šestić)722-210 Jozo Dumančić pok. Nikole722-206 Marko Dumančić pok. Nikole722-220 Nediljka Dumančić ud. Petra722-207 Siniša Dumančić pok. Srećka722-333 Stipe Dumančić pok. Marijana (Peša)722-223 Ivan Dumančić (Šestić)

DUVNJACI722-372 Hermina Duvnjak

FRANKIĆI723-073 Ante Frankić pok. Marka723-238 Danica Frankić (Mrnjavci)723-349 Ivan Frankić pok. Marka (Đivo)723-106 Mara Frankić ud. Srećka723-235 Mara Frankić ud. Ante723-017 Marijan Frankić (Mrnjavci)723-223 Nikola Frankić pok. Marka (Mrnjavci)723-276 Tomislav Frankić pok. Marka723-048 Srećko Frankić (Keko)723-273 Željko Frankić pok. Frane723-202 Neda Frankić ud. Voje

GAVRANOVIĆI723-013 Ante Gavranović (Mekin)723-018 Marijan Gavranović pok. Mate

(Dugić)

IVANOVIĆI723-153 Dinko Ivanović pok. Jure723-247 Ica Ivanović (Žukićeva)723-129 Mila Ivanović ud. Joze723-029 Matko Ivanović (Bajin)

723-288 Marija Ivanović ud. Miljenka723-152 Žarko Ivanović pok. Marka

JELIĆI723-030 Ante Jelić pok. Mate723-339 Frano Jelić723-193 Ivan Jelić pok. Marijana723-185 Tomislav Jelić Franin723-006 Ruža Jelić ud. Mate

KASUMI722-218 Darko Kasum Antin (Kusonjić)722-266 Ivan Kasum pok. Mate722-263 Mara Kasum ud. Marijana (Pekićeva)722-217 Marijan Kasum pok. Antuke722-285 Mate Kasum (Joskanov)722-202 Edo Kasum pok. Petra (Kusonjić)722-219 Ivan Kasum pok. Marijana (Pekića)722-083 Ruža Kasumova Ivanova

KATIĆI723-162 Ana Katić ud. Ivana723-237 Ante Katić (Đugumov)723-316 Ante Katić pok. Joze (Bekaušić)723-161 Ante Katić pok. Tadije723-159 Bože Katić pok. Mate723-158 Dinko Katić pok. Ante723-160 Iva Katić ud. Ante (Pinće)723-317 Ivan Katić pok. Mate723-450 Ivan Katić (Lujin)723-209 Jozo Katić pok. Ante723-043 Jozo Katić pok. Grge723-123 Nikica Katić pok. Ante (Begović)723-205 Lujo Katić pok. Mate723-205 Mate Katić (Lujin)723-306 Miro Katić pok. Petra723-318 Petar Katić pok. Mate (Đugumov)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci136

723-206 Vlade Katić pok. Mirka723-034 Jure Katić pok. Ivana723-307 Željko Katić723-412 Zdravko Katić pok. Ivana871-135 Renata Kolovrat

LUGONJIĆI723-336 Vlade Lugonjić

MATKOV723-162 Anka Matkov723-165 Zlata Matkov ud. Frane (Šiškićeva)723-180 Josip – Željko Matkov pok. Ljubomira

MATUSINOVIĆI723-031 Ana Matusinović ud. Kažimira723-168 Mara Matusinović ud. Marijana723-036 Ivan Matusinović (Ziko)723-360 Branko Matusinović

MILINOVIĆ723-422 Ana Milinović723-032 Ana Milinović ud. Ante (Šakića)723-246 Anka Milinović ud. Josipa – Vlade723-108 Ante Milinović (Gujić)723-294 Ante Milinović (Zenzić)723-297 Ante Milinović (Tošićev)723-065 Ivan – Iko Milinović pok. Marijana723-240 Jozo Milinović (Lazin)723-135 Jure Milinović (Čagljušin)723-444 Mara Milinović ud. Tonka723-281 Marija Milinović ud. Braje723-144 Marijan Milinović (Kalić)723-248 Mate Milinović (Tošićev)723-332 Nediljko Milinović Marijanov (Marun)723-297 Nediljko – Frano Milinović pok. Ante

(Družušić)723-298 Petar Milinović (Gigo)

723-134 Petar Milinović (Peran)723-261 Vlade i Nada Milinović (u Kuli)

MUSTAPIĆI722-183 Ante Mustapić (Tabak)722-216 Braco Mustapić Ivanov (Kasumi)722-189 Frano Mustapić pok. Davida722-190 Frano Mustapić pok. Grge (Šamušin)722-181 Iva Mustapić ud. Mate (Željko) (Ćorušić)723-173 Ivan Mustapić (Buja)(Galinović)722-276 Ivan Mustapić pok. Mije (Ika)722-192 Ivan Mustapić pok. Petra (Baletušić)722-115 Kosa Mustapić ud. Ivana (Tabak)722-278 Mara Mustapić pok. Marijana (Baletić)722-308 Marija Mustapić (Maksova)722-193 Marija Mustapić (Slovenka)722-254 Marija Mustapić ud. Ante – Pere722-256 Marija Mustapić ud. Vladimira722-099 Marijan Mustapić pok. Mate (Brig)722-184 Marijan Mustapić pok. Petra (Baletić)722-194 Mijo Mustapić pok. Ivana (Seperov)722-268 Mila Mustapić ud. Marijana (Brig)722-195 Mirko Mustapić pok. Mate (Maćićev)722-177 Nediljko Mustapić pok. Mate (Brig)722-224 Nilka Mustapić ud. Marijana (Krešićeva)723-139 Petar Mustapić Franin (Lovreć C.)722-286 Slava Mustapić ud. Marijana (Šistin)722-226 Stipe Mustapić pok. Nikole (Marukić)722-182 Veselka Mustapić ud. Petra (Radić)722-118 Živko Mustapić pok. Mate722-107 Zlata Mustapić pok. Marijana723-333 Grgo Mustapić-Šamija

NIKOLIĆI723-009 Ana Nikolić ud. Andrije (Lovrić)723-063 Ante Nikolić (Nunić)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 137

723-280 Ana Nikolić ud. Tomice723-090 Anka Nikolić ud. Frane (Kosa)723-047 Ante Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-091 Ante Nikolić pok. Ivana (Gago)723-051 Ante Nikolić pok. Joze (Milanov)723-174 Ante Nikolić pok. Tomice (automeh.)723-066 Ante Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-059 Darinka Nikolić ud. Miće723-098 Dragutin Nikolić pok. Ivana723-321 Frano Nikolić pok. Blaža723-046 Iva Nikolić ud. Dane723-087 Iva Nikolić ud. Marijana (Prološka)723-056 Ivan Nikolić pok. Dane723-346 Ivan Nikolić (Jocić)723-304 Ivan Nikolić Matin (Dalašev)723-093 Ivan Nikolić (Kalabić)723-250 Ivan Nikolić pok. Ivana (Kavaz)723-039 Ivan Nikolić (Maričić)723-042 Ivan Nikolić Marinkičin (Lovreć C.)723-195 Ivan Nikolić (Tomišić)723-037 Ivan Nikolić pok. Ante (Bilin)723-109 Ivka Nikolić ud. Mirka (Kavez)723-080 Jozo Nikolić pok. Ivana (Malićev)723-178 Jozo Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)723-102 Lovre Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-084 Luka Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-194 Luka Nikolić (Migučev)723-167 Luka Nikolić (Lovrić)723-201 Marica Nikolić pok. Ivana723-096 Marica Nikolić ud. Ivana (Cige)723-052 Marijan Nikolić pok. Ivana (Bačić)723-041 Marijan Nikolić pok. Josipa (Karadžić)723-085 Marijan Nikolić (Miljenko – Kavaz)723-061 Marijan Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)723-115 Marinkica Nikolić pok. Mije (Lovreć)

723-060 Mate Nikolić pok. Grge (Dalašev)723-197 Mila Nikolić ud. Tome (Joskićeva)723-308 Mila Nikolić ud. Petra (Peće)723-176 Miljenko Nikolić ud. Marijana (Tokićeva)723-048 Miro Nikolić pok. Mate (Baćić)723-440 Miroslav Nikolić (Tokić)723-177 Petar Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-049 Petar Nikolić pok. Joze (Jokanov)723-114 Petar Nikolić pok. Joze (Mečkin)723-210 Petar Nikolić pok. Tomice (Šušin)723-221 Silvana Nikolić ud. Mira723-053 Stipe Nikolić pok. Luke723-038 Toma Nikolić (Jakić)723-203 Toma Nikolić pok. Joze (Martinovi)723-107 Tomislav Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-057 Toma Nikolić pok. Mije (Maček)723-054 Veljko Nikolić pok. Mate (Baćić)723-337 Vesela Nikolić Petrova723-324 Vinka Nikolić (Baćićeva)723-198 Vinko Nikolić pok. Mije (Migučev)723-095 Petar Nikolić (Pirićev)

NOSIĆI723-270 Ana Nosić ud. Ivana (Ikanićeva)723-296 Ana Nosić pok. Marijana (Maže)723-314 Ante Nosić (Bilušić)723-245 Ante Nosić pok. Mate723-145 Ante Nosić pok. Stipe723-099 Darko i Lidija Uvodić723-249 Mate – Milan Nosić723-251 Frano Nosić pok. Ivana723-331 Frano Nosić pok. Joze (Rod)723-143 Frano Nosić pok. Marijana (Calumov)723-319 Zvonimir Nosić pok. Šimuna723-285 Ivan Nosić (Cvitić)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci138

723-228 Marija Nosić (Zeka)723-302 Ivica Nosić (Miličić)723-279 Marijan Nosić (Kovač)723-340 Nikola Nosić Jozin723-146 Slava Nosić723-387 Marijan – Milenko Nosić723-058 Ivica Nosić Kovačev

OLUJIĆI722-267 Anđa Olujić ud. Petra (Tunjića)723-442 Anđa Olujić ud. Jakova722-340 Anica Olujić (Đena)722-257 Ante Olujić (Egljušić)723-363 Ante Olujić pok. Nediljka723-292 Ante Olujić Svetin (Lovreć C.)722-204 Bernardo Olujić pok. Ivana723-140 Boško Olujić (Lovreć C.)722-203 Eleonora Olujić ž. Ivana723-188 Ivan Olujić pok. Marka (Điđo)722-258 Ivan Olujić pok. Stipe722-215 Marijan Olujić ud. Ivana (Maruškića)723-141 Mara Olujić ud. Ante (Kore)723-181 Mate Olujić pok. Ante (Kore)722-233 Mate Olujić pok. Stipe722-344 Ivanka Olujić ud. Mije722-262 Mila Olujić ud. Joze722-213 Milica Olujić ud. Stipe722-259 Neda Olujić ud. Mirka722-260 Nevenka Olujić ud. Ante (Lalina)722-265 Petar Olujić pok. Jakova (Čovin)723-377 Žarko Olujić pok. Petra (Lovreć C.)722-214 Andrija Olujić Stipin (Pela)723-163 Sveto Olujić pok. Jakova (Lovreć C.)723-184 Zvonko Olujić pok. Ante Lalin (Lovreć)722-105 Slavica Sikirica643-079 Ivan Olujić sin Ante

OLUJIĆ – PIRIĆ722-200 Dušan Olujić – Pirić722-264 Marinko Olujić – Pirić pok. Slavka

PETRIČEVIĆI723-076 Darko Petričević pok. Ante (Škegrić)723-179 Dominik Petričević723-335 Dušan Petričević pok. Mate (Popov)723-018 Frano Petričević pok. Petra (Mrnjavci)723-112 Gabrijel Petričević (Lovreć C.)723-286 Iva Petričević pok. Mate (Mrnjavci)723-274 Ivan Petričević pok. Petra (Lovreć C.)723-434 Ivić Petričević723-344 Josip Petričević pok. Petra723-142 Janja Petričević ud. Mate (Lovreć C.)723-170 Neda Petričević ud. Joze (Garca)723-256 Joško Petričević pok. Ante (Lovreć C.)723-070 Marijan Petričević Dominikov723-075 Marko Petričević (Jacin)723-079 Mijo Petričević pok. Mate (Popov)723-347 Mate Petričević (Lulica)723-065 Vesna Petričević723-277 Matko Petričević (Lovreć C.)723-183 Nevenka Petričević ud. Petra723-071 Stipe Petričević (Ćićkov)723-078 Toma Petričević pok. Ante (Zelin)723-175 Zdravko Petričević pok. Frane723-313 Žarko Petričević pok. Petra (Lovreć C.)

RAJIĆI723-214 Iva Rajić ud. Ante

REPUŠIĆI723-253 Slavko Repušić

RUPČIĆI723-004 Tonko Rupčić pok. Nikole

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 139

723-126 Anka Rupčić ud. Branka723-005 Ante i Karlo Rupčić pok. Ante723-187 Ivan Rupčić pok. Jure723-023 Josip – Dragan Rupčić pok. Mate723-021 Marijan Rupčić pok. Ante723-213 Sofija – Iva Rupčić ud. Ante723-133 Vinko Rupčić pok. Marka723-236 Tihomir Rupčić

SEKELEZI723-229 Branko Sekelez Boškov723-329 Marija Sekelez pok. Frane723-016 Petar Sekelez pok. Marijana

ŠAMIJE722-238 Ante Šamija (Dumanjkušić)722-280 Stipe Šamija Antin (Martinović)723-116 Ante Šamija pok. Marijana (Nikolići)722-240 Ante Šamija (Slijanović-Đuka)722-022 Ante Šamija (Bara)722-272 Branko Šamija pok. Mirka722-270 Damir Šamija (Rijanović)722-314 Davor Šamija Franin722-381 Dinka Šamija ud. Ivana (Slijanović)722-243 Drago Šamija pok. Petra722-244 Frano Šamija pok. Ivana722-253 Frano Šamija (Stipe) (Pavlovi)722-185 Ivan Šamija pok. Filipa (Kristić)722-242 Ivan Šamija pok. Mije (Dinko)722-277 Jozo Šamija pok. Ivana (Milan)722-237 Ljubomir Šamija pok. Ivana (Anetić)723-208 Mara Šamija ud. Ante (Cura) Nikolići722-283 Mara Šamija ud. Ivana (Ćikina)722-241 Mara Šamija ud. Joze722-246 Mara Šamija ud. Mate722-167 Mara Šamija ž. Frane

722-209 Marijan Šamija Stipin (Martinović)722-123 Marijan Šamija (Pavlovi)722-252 Zoran Šamija pok. Mate (Bebin)722-248 Nikica Šamija pok. Ivana (Slijanović)722-343 Nikola Šamija Jozin722-247 Nikola Šamija pok. Mate722-269 Petar Šamija pok. Ivana (Kanin)722-245 Frano Šamija pok. Petra (Jurinović)722-249 Slavka Šamija ud. Mate722-295 Stanka Šamija ud. Ivana (Neda)722-250 Stipe Šamija pok. Marijana (Janjin)722-280 Stipe Šamija pok. Marijana (Martinović)722-251 Viktor Šamija-Mustapić pok. Grge722-312 Velimir Šamija pok. Ante722-003 Jure Šamija Franje

ŠIMUNDIĆI723-055 Anđa Šimundić ud. Ante723-011 Ante Šimundić (Vrankušin)723-262 Ante Šimundić (Ćorić)723-077 Ante Šimundić (Nešin)723-022 Branko i Ratko Šimundić (Zorini)723-010 Ana Šimundić ud. Ivana (Bepović)723-282 Ivan Šimundić (Sitno)723-500 Jerko-Frane Šimundić pok. Mije723-220 Jure Šimundić (Žižin)723-104 Marijan Šimundić pok. Mate723-244 Marijan Šimundić (Krivušić)723-100 Mate Šimundić pok. Mije (liječnik)723-433 Ana Šimundić ud. Mate723-064 Ivan Šimundić (dr.) pok. Mate723-320 Mara Šimundić ud. Petra723-066 Petar Šimundić pok. Bože723-287 Petar Šimundić pok. Mate (Piličin)723-233 Zdravko Šimundić (Dušanov)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci140

723-044 Zdravko Šimundić (Đilin)723-166 Željko Šimundić (Jukanović)723-499 Rubić Anđa ž. Joze723-081 Marijan Šimundić Dajkin

ŠIMUNDIĆI-BENDIĆI723-040 Mara Šimundić-Bendić ud. Ivana723-104 Marijan Šimundić- Bendić pok. Mate

(Đoni)723-033 Marijan Šimundić-Bendić pok. Mije723-110 Matija Šimundić-Bendić ud. Mate723-088 Stipe Šimundić-Bendić pok. Marijana

ŠTAMBUK723-404 Anđelka Štambuk (Lovreć) (učiteljica)

UJEVIĆ723-207 Petar Ujević (učitelj)

ZARADIĆI723-069 Ante Zaradić (Betlem)723-164 Jure Zaradić pok. Ivana723-348 Marko Zaradić (Mašinov)723-230 Mate Zaradić pok. Ivana723-234 Radoslav Zaradić (Cigo)723-068 Vinko Zaradić (Mišetić)723-035 Marijan Zaradić (Rine)

ŽIŽANOVIĆI723-015 Ante Žižanović pok. Ivana

USTANOVE723-255 Župni ured Lovreć-Opanci722-064 Župni ured Cista Provo724-506 Župni ured Studenci726-123 Župni ured Cista Velika723-811 Župni ured Medov Dolac725-174 Župni ured Svib726-020 Župni ured Biorine

853-600 Župni ured Lokvičići841-178 Samostan Imotski723-001 Općina Lovreć723-002 Općina Lovreć (fax)723-225 Pošta Lovreć723-322 Pošta Lovreć (fax)723-089 Škola Lovreć723-303 Škola Lovreć723-094 Zdravstvena stanica dr. Peran723-300 Zdravstvena stanica dr. Ivan Milas091-5137885 Dr. Marko Rađa091-5565357 Dr. Jadran Peran841-744 Dom zdravlja Imotski722-147 Veterinarska stanica Cista Provo841-405 Veterinarska stanica Imotski722-007 Matični ured Cista Provo841-124 Policijska postaja Imotski722-060 Splitska banka Podružnica Cista Provo722-126 Privredna banka Zagreb

Podružnica Cista Provo722-010 Nadcestarija Lovreć (fax)841-400 Elektrodalmacija Imotski841-268 Autobusni kolodvor Imotski723-120 DVD Lovreć556-111 Bolnica ‘’Firule’’ Split557-111 Bolnica ‘’Križine’’ Split

RADNJE723-042 Mesnica Nikolić – Lovreć722-130 Tommy722-321 Pekara (Zoran) – Lovreć723-311 Poduzeće ‘’Lilly Company’’ Lovreć722-292 Diskont ‘’Čavrlj’’ – Lovreć723-400 Kafić ‘’Leader’’ Lovreć723-042 Kafić ‘’Gloria’’ Lovreć723-139 Kafić ‘’Pirelli’’ Lovreć

Telefonski imenik

Božićna čestitka

Lovreć-Opanci 141

723-292 Kafić ‘’Queen’’ Lovreć725-487 Komunalac: Petar Udovičić – Studenci723-341 ‘’Alfe Berinovac’’ d.o.o.841-404 ‘’Topana’’ Imotski

725-777 Cvjećarna ‘’Vrisak’’ – Lovreć091-1725777 Petar Udovičić (0992725777)723-057 Ljekarna Lovreć723-393 Stomatolog Ante Mustapić

Božićna čestitka

Poštovane Hrvatice i Hrvati, drage moje mještanke i mještani Općine Lovreć,

u vremenu kršćanske nade i iščekivanja, više nego ikada po-trebno nam je svjetlo zajedništva i zvijezda vodilja koja će nas usmje-riti činjenju dobra, međusobnom pomaganju, uvažavanju svake oso-be i služenju jednih drugima.

Dopustite da se Božić dogodi u vašim srcima i vašim obitelji-ma, da se ljubav rodi svaki dan iznova jer Božić je blagdan koji postaje vidljiv u svakoj dobroj i plemenitoj gesti te darivanju lju-bavi među ljudima.

Nemojte se nikada umoriti čineći dobro, pomažući potrebitima i radeći na dobrobiti naše Općine i jedine nam Hrvatske.

Blagoslovljen vam Božić i sretna i uspješna Nova 2017.

načelnica Anita Nosić

Blagdanske čestitke Lovreć-Opanci142

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

DUŠAN PETRIČEVIĆUzgajivačnica peradi i kunića

„G R E L I N“Dušan Petričević

želi svim župljanima sretan Božić i uspješnu novu godinu.

Petričevići 15 21257 Lovreć

Tel: 021/723 335Prvih Hrvatskih Redarstvenika 18

21000 Split Tel: 021/382 746 Mob:098/1702815

e-mail:[email protected] Web: www.uzgajivacnicagrelin.blog.hr

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu

MARIJAN MILINOVIĆKuća za odmor “Vita”, ****

Put sv. Ante 2 21257 Lovreć

tel: 021 723 012e-mail: [email protected]

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu

žele vam

Ordinacija opće medicinedr. JADRAN PERAN

med. sestra DANICA KUSIĆLovreć

Dr. Franje Tuđmana 66 TEL: 021/723-094 mob: 091/5565357

Čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu

želi vam

Ordinacija OM Lovreć tel. 021 723 003 dr. IVAN MILAS

mob. 091 583 1 888ms MARIJA REPUŠIĆ

mob. 098 940 9912

Sretan Božić i Nova godina!

Caffe Bar LEADER - LovrećO21 723 400

Blagdanske čestitke

Blagdanske čestitkeLovreć-Opanci 143

Sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu novu godinu!

KATIĆ-CAT, obrt za prijevoz i građevinarstvo

Dr. Ante Starčevića 4 tel. 021 - 723 162

Sretan Božić i novu godinu!

Stomatološka ordinacija

dr. ANTE MUSTAPIĆTel: 021/ 723 393

Sretni božićni blagdani želi vam!

Građevinski obrt "BIŠKIĆ"Lovreć - Mrnjavci

Mob: 091 25 06 889

Sretan božićni blagdani želi vam!

NUNIĆ d.o.o.Lovreć - Nikolići

Mob: 095 773 77 34

Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina

Mob 095 8538086

Sretne blagdane želi vam

Dragi prijatelji i suradnici, ovim putem vam želimo

blagoslovljen Božić te puno sreće i uspjeha

u Novoj godini kako poslovno

tako i u privatnom životu.

Iskreno se zahvaljujemo na povjerenju i uspješnoj suradnji

te se veselimo budućoj.

Srdačno vas pozdravljamo uz najbolje želje,

Vlasnik Nikola Knezović i svi djelatnici

NK Commerce d.o.o.

NK Commerce d.o.o Cesta Josipa Jovića 20 21246 ARŽANO Tel. 021/724-010; 724-018 Diskont Lovreć: 021/722-050

Blagdanske čestitke Lovreć-Opanci144

Želimo Vam sretan Božić i uspješnu Novu godinu!

Gordan Šamija, dipl. ing.

Sretan Božić i Nova godina!

Tel: +385 (91) 600-2044 Web: www.moveoeurope.com Email: [email protected]

MOVEOAutomation Solutions - Worldwide

Najljepše želje povodom božićnih

i novogodišnjih blagdana!

Lovačka udruga GRADINA

Svim potrošačima sretan Božić i blagoslovljena Nova godina!

MarketLovreć•FranjeTuđmana5•Tel,021722-130

Sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu novu godinu!

DVD LOVREĆ

RASPORED BOGOSLUŽJA I BLAGOSLOV OBITELJI

1. BOŽIĆ – KRISTOVO ROĐENJE (nedjelja, 25. 12.) Sv. misa točno u ponoć, dnevna u 11 sati.

2. SV. STJEPAN – PRVOMUČENIK (ponedjeljak, 26. 12.) Sv. misa u 11 sati. Poslijepodne sv. misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15,30.

3. SV. IVAN – SV. OBITELJ (utorak, 27. 12.) Sv. misa u 11 sati. Blagoslov obitelji – Šimundići i Bendići u 14 sati zatim Petričevića Staje i Žižanovići.

BLAGOSLOV OBITELJI

4. SRIJEDA, SVETI MLADENCI (28. 12.) Blagoslov obitelji – Mrnjavci i Rupčići.

5. ČETVRTAK (29. 12.) – Nikolići i Bošnjaci.6. PETAK (30. 12. ) – Nosići, Jelići, Batinići, Sekelezi i Bobetići.7. SUBOTA (31. 12., Stara godina) – Katići , Gornji Bekavci, Donji Bekavci i Basići.8. PONEDJELJAK (2. 1. 2017.) – Ivanovići, Čaljkušići i Milinovići.9. UTORAK (3. 1. 2017.) – Dumančići, Pirići, Olujići i Kasumi.10. SRIJEDA (4. 1. 2017.) – Čavrlji, Bulovići, Domići, Ćorići, Šamije i Mustapići.11. ČETVRTAK (5. 1. 2017.) – Lovreć (Centar).

BLAGDANI

12. NOVA GODINA – Sv. Marija Bogorodica (nedjelja, 1. 1. 2017.), sv. misa u 11sati.13. BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA – VODOKRŠĆE (petak, 6. 1. 2017.)

Blagoslov vode i soli 10,45 zatim sv. misa u 11 sati.14. KRŠTENJE GOSPODINOVO (nedjelja, 8. 1. 2017.)

Završetak božićnog vremena. Sv. misa u 11 sati.

N.B. Blagoslov obitelji počinjat će u 10 sati, a poslijepodne u 14 sati. U vrijeme blagoslova, ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu.

Sretan Božić i Novu godinu

želi vam vaš župnik

fra Dinko Bošnjak

Lovreć‑Opanci

• LI

ST Ž

UPE

SV.

DU

HA

• G

OD

. 8.

• B

OŽI

Ć, 2

016.

• B

RO

J 1. (

8.)

Documents

Lovreć‑ Opanci - franjevci-split.hr · Teološki kutak Sv. tri kralja 4 Lovreć-Opanci Herodu biva jasno da kod dvaju kraljeva, jedan je suviše. Trojica stranaca dođoše mu kao