Lovreć‑ Opanci · Naslovna stranica korica: Crkva Sv. ... između dobra i zla, između života i smrti. Krist je Spasitelj sviju, jer je iz ljubavi pre-ma svima umro na križu

Lovreć‑OpanciLIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 10. BOŽIĆ, 2018. BROJ 1. (10.)

Lovreć‑Opanci

• LI

ST Ž

UPE

SV.

DU

HA

• G

OD

. 10.

• B

OŽI

Ć, 2

018.

• B

RO

J 1. (

10.)

SadržajUvodna riječ ..............................................................................1Teološki kutak

Rodio se Spasitelj!......................................................................2Ususret Betlehemskom djetešcu .................................................5Sveta Obitelj ..............................................................................8Tebi koji snivaš ........................................................................ 13Vodič ....................................................................................... 13Na struni života ....................................................................... 14U hodu spas ............................................................................ 15Molitve naših baka .................................................................. 17Iz naše župe

Sveti Nikola proslavljen u Lovreću .......................................... 18Hodočašće sv. Vlahu u Dubrovnik .......................................... 19Blaženi Alojzije Stepinac u Župi Lovreć-Opanci ...................... 20Svečano proslavljena Cvjetnica................................................. 21Veliki četvrtak Euharistija ........................................................ 22Veliki petak ............................................................................. 23Vazmeno bdijenje – Velika subota ........................................... 24Prva sveta pričest u našoj župi ................................................. 25Tijelovo 2018. ......................................................................... 26Svečana proslava Duhova i krizma u Župi Lovreć-Opanci ....... 27Izlet pjevačkog zbora u Ramu - Šćit ........................................ 28Kapela Srca Isusova ................................................................. 29Svečano proslavljen blagdan sv. Ante 2018. ............................. 29Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen na Nikolićima ................ 30Ovogodišnji susret Mustapića .................................................. 32Misa zadušnica o 75. obljetnici lovrećkih mučenika ................ 33Zavjetni dan Župe Lovreć-Opanci Gospi od Anđela ............... 34Svečano proslavljeni zavjetni blagdan Gospe Lurdske .............. 35Blagoslov vozača i vozila na Gradini ........................................ 36Zlatni pir proslavili Nedjeljko Šamija i Mara r. Gabelica ......... 37Hodočašće u Vepric ................................................................. 38Veliki obiteljski susret Hrvata katolika u Solinu ...................... 39Kapelica svetog Mihovila u Šimundićima ................................ 40Listopad 2018. ........................................................................ 42Hodočašće Majci Božjoj u Međugorje 2018. ........................... 43Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje i misijska nedjelja... 44Smotra dječjih zborova – Imotski 2018. .................................. 45Proslava Svih svetih ................................................................. 46Dušni dan ............................................................................... 46Obljetnica pada Vukovara obilježena u Župi Lovreć-Opanci ... 47Caritas u našoj župi ................................................................. 47Proslava Sv. Cecilije ................................................................. 48Došašće u našoj župi 2018. ..................................................... 49Dječji kutak

Dječji kutak............................................................................. 50Iz života Frame

Primanje u Framu ................................................................... 54Obećanja u bratstvima Frame .................................................. 54Jesenska skupština Frame ......................................................... 55Novo Vijeće Frame u Župi Lovreć-Opanci .............................. 55Izvješće Frame Lovreć-Opanci za 2018. godinu ....................... 56Vijesti iz Općine Lovreć

Vijesti iz Općine...................................................................... 57Dobrovoljno darivanje krvi ...................................................... 58Projekt „Zaželi“ ....................................................................... 59Ljetni malonogometni turnir ................................................... 60Lujin podrum .......................................................................... 61

Vijesti iz Društva Lovrećana ZagrebXXIV. susret Lovrećana u Zagrebu .......................................... 62Očekujemo postavljanje kipa Gospe od puta na Lovreću ......... 64Iz župne povijestiKronika župnika fra Josipa Šimića (1930. - 1940.) .................. 65Iz kultureFratri ljekarnici ........................................................................ 86Bogomoljka i batoglavac ćućuk................................................ 88Nekoliko obljetnica u 2019. godini značajnih za

Župu Lovreć-Opanci ....................................................... 90Duboka duhovnost Milinovićevih stihova ................................ 96Šamijin smijeh kao lijek ........................................................ 100Moj Imotski .......................................................................... 103Majka Hrcegovka .................................................................. 103Ante Raos Pogled iz kolica .................................................... 104Moj Božić je poruka ljubavi i nade, a ne trivijalni marketinški

trik................................................................................. 106Stipan Bakota / Mladen Vuković Asanaginica iz Zabiokovlja ...107Prvaci vjere u zajedništvo - svjedočit će naraštajima koji dolaze .. 108Gdje se izgubila moja Hrvatska!? ........................................... 110Župna statistikaIz župne kronike.................................................................... 115Kršteni 2018. ........................................................................ 120Krizmanici 2018. ................................................................... 121Prvopričesnici 2018. .............................................................. 122Vjenčani 2018. ...................................................................... 123Pravilnik za slavlje sakramenta vjenčanja ............................... 125Umrli u 2018. godini ............................................................ 128In memoriam ........................................................................ 130Pismo iz Australije ................................................................. 132Telefonski imenikTelefonski imenik .................................................................. 133Božićna čestitka ..................................................................... 141Blagdanske čestitkeBlagdanske čestitke ................................................................ 142

Lovreć-Opanci, list Župe Sv. Duha Lovreć-Opanci

ISSN 1847-5094Osnivač i izdavač: Župni ured Lovreć-Opanci, Tel.fax 723-255

Uredničko vijeće: fra Dinko Bošnjak, Petar Ujević, Ivan Bekavac Basić, Renata Kolovrat, Ankica Sekelez, Ante Bošnjak, Andrija Olujić

Glavni i odgovorni urednik: fra Dinko Bošnjak, župnik

Lektor: Petar Ujević

List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane priloge čitatelja Računotvorenkod:OTPbankad.d.•ŽupaSv.DuhaLovreć •IBAN:HR8624070001100632770

Naslovna stranica korica: Crkva Sv. Duha u Lovreću, foto Jurčević

Četvrta stranica korica: Kapela Srca Isusova u Katićima

Grafička priprema: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print d.o.o.

Uredništvo lista Lovreć-Opanci svim čitateljima želi sretan i blagoslovljen Božić!

Lovreć-Opanci 1

Lovreć‑OpanciL I S T Ž U P E S V . D U H AGOD. 10. BOŽIĆ, 2018. BROJ 1. (10.)

Uvodna riječ

Dragi župljani Lovrećani i Opančani u domovini i po svijetu!

U pripravi za skoru svetkovinu Rođenja Gospodinova dajem vam u ruke deseti broj našega župnog lista koji prati zbivanja u našoj sredini i potiče na dosljedniji kršćanski život. Svi radosno iščekujemo sveti blagdan Božića i veselu vijest koju je prije više od dva tisućljeća anđeo s neba donio betlehemskim pastirima: „Evo, danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin“ (Lk 2, 10-11). Ta je vijest za sve nas spasonosna. Rođenjem Isusa Krista od Djevice Marije Bog je sišao među nas ljude. Taj Božji silazak na zemlju koji se dogodio u osobi Isusa Krista, Bogočovjeka, djeteta iz betlehemske štalice, znak je veličine ljubavi kojom je Bog ljubio čovjeka. Događaj njegova rođenja promijenio je našu ljudsku povijest jer je vječni Bog postao posve bliz čovjeku, Emanuel s nama Bog. Postavši čovjek, Bog nam pokazuje našu pravu vrijednost i čovjekovu veličinu.

Božić je blagdan Božje ljubavi prema čovjeku. Stoga neka se o Božiću iz svakoga kršćanskog srca izlije iskrena molitva puna predanja i ljubavi. Zato ne dopustimo da

utjelovljenje Božjeg Sina prođe mimo nas. Neka u nama probudi želju da slijedimo primjer Isusa iz Nazareta koji je Krist, sin Božji.

Dajući vam u ruke novi broj našega župnog lista, zazivam Božji blagoslov na sve vas, svoje župljane, na sve do kojih dospije ovaj naš župni list i na svu vašu rodbinu i prijatelje ma gdje se nalazili. U to ime kličem vam: Na dobro vam došao Božić i uspješna vam nova godina 2019!

................................ Vaš župnik fra Dinko

Teološki kutak Lovreć-Opanci2

Teološki kutak

Rodio se Spasitelj!

Blagdan Božića je spomen Božjeg do-laska u naš svijet i u našu povijest. U punini vremena Sin Božji postaje

čovjekom s ciljem da nas otkupi i podari milost sudjelovanja u božanskom životu. Od prvog Božića stojimo pred otkrivenim Božjim licem. U Isusu Bog nam se objavljuje i pojavljuje u ljudskom obličju. U Isusu Bog nas susreće.

Božić je velika istina o Bogu. Bog po-staje čovjekom, a da ne prestaje biti Bog. Božićna tajna ne tvrdi: čovjek je postao Bogom, nego Bog je postao čovjekom. Taj povijesno-spasenjski događaj je dokaz da čovjek nije bez Boga i da ni Bog nije bez

čovjeka. Božji dolazak u našu povijest ne iscrpljuje se jedino u njegovu dolasku. Ne bi nam puno koristilo da je Bog jedino do-šao k nama, postao jedan od nas, umnožio ljudsku bijedu. Kad dolazi k nama, Bog nastupa kao onaj koji spašava i oslobađa. Čovjek, koji razumije našu bijedu i slabost. Bog, koji nas prihvaća i spašava, obdaruje svojim milosrđem i ljubavlju, daruje nam spasenje.

Potrebni spasenja

Bog koji spašava, Spasitelj i Otkupitelj. Treba li ljudima Spasitelj? Je li im potreban Otkupitelj? Od čega ih treba otkupiti, zašto ih spašavati? Zar je čovječanstvu koje ima bogatu kulturu i poznaje neviđen napredak potreban Spasitelj? Je li čovjeku koji istražu-je beskrajnu veličinu svemira i neizmjernu malenost genetičke biti potreban Otkupitelj? Čovjeku koji osvaja svemir, istražuje tajne prirode i odgonetava čudesne kodove ljud-skoga bića? Treba li mu još Spasitelj?

Taj današnji čovjek predstavlja se kao siguran i samodostatan graditelj vlastite sud-bine, tvorac neospornih uspjeha. Čini se da mu spasenje ni Spasitelj nisu potrebni?! No, nije baš sve tako. Postoji i druga strana me-dalje. Još uvijek ima puno onih koji umiru od gladi i žeđi, od bolesti i siromaštva i to u ovom našem vremenu obilja. Još ima onih koji su izrabljivani, kojima je povrijeđeno

Teološki kutak

Rodio se Spasitelj!

Lovreć-Opanci 3

ljudsko dostojanstvo, koji su žrtve rasne i vjerske mržnje, prezreni i odbačeni, ljudi druge i treće klase. Još uvijek ima onih koji podnose nepravdu i nasilje, u doba kada mnogi zazivaju mir, pravdu i solidarnost.

I za prvu i za drugu spomenutu grupu čovječanstva, za one koji sve imaju i one koji ništa nemaju - svima je potreban Spasitelj. Pa i za nas koji čitamo ove retke, koji smo negdje po sredini, kao oni koji nemaju sve, ali opet nisu bez išta. I nama je potreban Spasitelj, jer nitko se ne može sam spasiti ni opravdati samoga sebe. Bog je pravedan, jer nas opravdava svojim milosrđem. Uza sav tehnički i znanstveni napredak nemirno i nesigurno čovječanstvo uzdiže bolan vapaj za spasenjem. Spasitelj je, dakle, potreban današnjem postmodernom čovjeku, jer je okružje u kojem živi postalo sve zamršenije, a prijetnje njegovoj osobnoj sigurnosti i moralnoj cjelovitosti sve podmuklije.

Božić – početak spasenja

Spasitelj je potreban onima koji na-puštaju dom i domovinu, onima koji su zavedeni u zabludu lažnim obećanjima, koji vlastitu bijedu i samoću uranjaju u drogu ili alkohol. Ljudsko biće je sloboda razapeta između dobra i zla, između života i smrti. Krist je Spasitelj sviju, jer je iz ljubavi pre-ma svima umro na križu i uskrsnuo na nov život. Jedino on može zaštititi naše ljudsko dostojanstvo. Jedino je on naš Spasitelj.

Isus je Spasitelj svijeta i čovjeka pa i današnjeg čovječanstva koje je dijelom bo-gato i naizgled sretno, ali još većim dijelom živi u bijedi. Isus je Spasitelj čovječanstva koje traži mir i žudi za pravdom. Ni naša

dobra djela, ni nastojanja oko dobra, niti sav mogući napredak na svim područjima života - sve to nas ne može spasiti. Ono što nas na kraju spašava jest Bog, njegova dobrota i milost, njegovo čovjekoljublju, koje je o Božiću postalo stvarno i konkretno.

U tom smislu glasi i božićna poruka: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin (Lk 2, 10-11). U tim riječima sadržana je vjera prvih kršćana. Kao nekoć njima, i nama je danas upravljena ta radosna vijest: Ne bojte se! Nema mjesta strahu ni bojazni. Bog je naš Spasitelj. Po Isusu dolazi k nama i postaje Bog s nama, a njegov dolazak ima za cilj naše spasenje.

Pa i bogoslužje ovih božićnih dana govori nam o Spasitelju. Sin Božji postao je čovjekom da otkupi podložnike Zakona, da poprimimo posinjenje (Gal 4,5). Čini to radi nas i radi našega spasenja. Među bitne oznake spasenjskog djela Boga koji nas ljubi, spada njegovo čovjekoljublje. Milost Božja očituje se u spasiteljskoj snazi. Božje čovjekoljublje dolazi do vrhunca u Isusu Kristu, u njegovu utjelovljenju, u njegovu postajanju čovjekom. U tajni Božića očitova

Teološki kutak

Rodio se Spasitelj!

Lovreć-Opanci4

se dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema nama (Tit 3, 4). Bog je, uistinu, Spasitelj i Otkupitelj svijeta i čovjeka. U našim srcima zapalio je plamičak nade, koja se ne smije ugasiti.

Božji dolazak k nama je radosna vijest spasenja, objava Božjeg otajstva. Sam Bog pojavljuje se među nama i u svome Sinu daruje nam se do kraja. Bog nas, po Isusu Kristu, oslobađa od grijeha i smrti. Isus briše našu krivicu, nosi je sa sobom na križ. Po njegovoj smrti umiremo grijehu. Po njegovu uskrsnuću postajemo dionici božanskoga života. Ako to uspijemo shvatiti, ako vjerujemo u ljubav Krista koji je zbog nas postao čovjekom, svaki put kad slavimo njegovo rođenje osjetit ćemo da nas On sve više privlači k sebi.

Neka i do nas stigne Božićna poruka radosti i nade. Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu, rođen je od Marije Djevice i duhom se rađa u našim dušama. On nam donosi ljubav i mir. Naš je Spasitelj! Otvorimo mu srce, prihvatimo ga kako bi nas obuzela njegova ljubav, koja se na Božić očitovala i koja nikad ne prestaje.

............................................. Dinko Aračić

Teološki kutakLovreć-Opanci 5

Ususret Betlehemskom djetešcu

Brojni velikani duge ljudske povijesti rađani su u brižno pripravljenim uvjetima, u dvorcima urešenima

zlatom i drugim blještavim ukrasima. Iščekivani su kao oni koji će produljiti neku od uglednih vladarskih loza i ostati dugo upamćeni. No tko to danas više slavi dan njihova rođenja? Uostalom, godine se ravnaju po godini rođenja jednoga Kralja koji je to u pravom smislu riječi, a došao je na ovaj svijet kao najveći siromah.

Znamo iz evanđelja da Marija i Josip nisu pronašli slobodno mjesto u betlehemskim gostinjcima, već im svratište bijaše priprosto pastirsko sklonište. U Evanđelju po Luki stoji zapisano: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 6-7). I ne sluteći tko će to domalo biti rođen, vlasnici brojnih svratišta iz okolice Betlehema, bez imalo sućuti uputili su Majku trudnicu i njenog zaručnika u neko obližnje prenoćište. Da su znali koju čast imaju, vjerojatno bi većina njih pristala ugostiti ove skromne Nazarećanine.

Ne događa li se i nama danas to isto, da čekamo trenutak da učinimo neko „veliko djelo“, a od nas se traži da svakodnevno činimo „male znakove“ dobrote prema bližnjima? Prepoznajemo li u ispruženoj ruci koja traži i u očima koje mole samoga

Gospodina, koji kaza da će nam dolaziti u potrebnima? Ono što se dogodilo te Velike tihe noći izgleda da se uvijek iznova ponavlja kroz dugu ljudsku povijest nakon Isusova rođenja. Uvijek iznova opetuje se da ne umijemo prepoznati skrivenu Božju prisutnost i ponudu, koja uvijek traži naš slobodni pristanak, ne sileći nas ni na što. U knjizi „Mali princ“ na jednom mjestu piše da se samo srcem dobro vidi, jer bitno je očima nevidljivo. Ako ćemo ovu misao nastaviti, onda možemo reći da su nam potrebne širom otvorene oči duha kako bismo mogli prepoznati nenametljivu Božju prisutnost u vlastitom životu i životima ljudi oko nas.

Dijete u svetoj Majčinoj utrobi bilo je zaštićeno, no da bi ostvarilo Očev naum trebalo je sići u nesigurne predijele svijeta i dati im sigurnost, radost i toliko žuđeni mir. Od vjekova željkovani Kralj s visina položen je u priproste jasle okružen Maj-kom i Poočimom te pastirima i njihovim blagom. Dijete je došlo k onima koji su ga bili spremni ugostiti i ugrijati. Pastiri, ti jednostavni siromašni ljudi, često odbačeni i prezreni, a tako srasli sa svim stvorenim bili su prvi svjedoci Božjeg silaska čovjeku.

Oni nisu došli pred Novorođenog Kralja praznih ruku, ali je dar što su ga primili dolaskom u betlehemsku štalicu neizmjerno nadvisio njihov skromni prinos. Otišli su bogatiji, jer dolazak Bogu uvijek obogaćuje.

Teološki kutak


Lovreć-Opanci6

Jesu li naše obitelji, koje se sve rjeđe odlučuju primiti dar i čudo života, sposobne oživjeti zamrlu životnost izraslu na iskrenom i istinitom življenju svoje vjernosti Bogu, hraneći je molitvom, sakramentalnim životom i međusobnom ljubavlju? Tražimo li pravo bogatstvo na pogrešnim adresama, zaboravljajući da nam se ono svakodnevno nudi u prihvaćanju i življenju obične svakodnevice? Je li nam ipak na prvom mjestu imati nauštrb onoga biti, a da pritom zaboravljamo da se pravo bogatstvo sastoji u očuvanju srca bogatim? Zaboravljamo li da je i Sveta nazaretska obitelj prolazila svoj teške trenutke prividne Božje odsutnosti. No zaboravimo, tu njihovu „noć“ obasjalo je Mlado Sunce s visine, jednako kao što jutarnje sunce svojim zrakama miluje novi dan.

Ono što na pravi način ispunja topli-nom i nježnošću svaki djelićak doma jest

dijete. Njegov smijeh i razdraganost mogu oraspoložiti umornog oca koji je tek došao s posla i staru baku i djeda koji su pognuti pod teretom godina i bolesti. Dijete je poput žarkog svjetla koje raspršuje tamu pesimizma i neizvjesnosti, a koji se tako često uvlače u našu modernu tehniciziranu svakodnevicu.

Djetetu ne treba mnogo za sreću: tek malo pozornosti, spremnosti za igru i malo okrjepe za tijelo. Odrasli, koji tako žurno žele napustiti obalu djetinjstva, mogu toliko toga naučiti od tih razigranih mališana.

Iako smo, neki i jako davno bili djeca, u nama cijeli život ostaje potreba za razumi-jevanjem, prihvaćanjem i ljubavlju. Upravo po tim iskonskim potrebama u prilici smo si uvijek iznova posviješćivati važnu činjenicu da smo još uvijek djeca i da ćemo to ostati zauvijek, jer iz vječnosti za vječnost nas je dozvala ljubav nebeskog Oca.

Teološki kutak


Lovreć-Opanci 7

Svakodnevno, a osobito u sveto božićno vrijeme ne bismo smjeli zaboraviti na ispružene ruke Betlehemskog djetešca, pred

Svrati večerasSvrati večeras u štalicu srca moga

Budi moj dragi gost Svojom toplinom ugrij moju hladnoću

Svjetlom svojim osvijetli sve moje tame

Ljubavlju svojom nauči me ljubiti Ti tražiš samo odškrinuta vrata Jer Putnik si umoran, prezren i

ponižen Odmor što traži i ležaj gostoprimstva Na mojim drhtavim rukama spokoj

svoj nađi Blaguj sa mnom moj zalogaj skromni

Utišaj svu buku što priječi te čuti i uvedi me u blagoslovljenu tišinu ove

Velike noći.

..................................... Fra Ivan Režić

njim se pokloniti i preispitati svoj odnos s Njim. Valja nam poraditi oko toga da naše srce uvijek ostane udobno, ugrijano i čisto, a uz to skromno i ponizno svratište spremno prihvaćati bližnje u potrebi, po kojima nam dolazi sam Spasitelj. Naš jednom rođeni i uvijek iznova Novorođeni Bog želi našim očima svakoga prijateljski milovati, ustima tješiti shrvane bolom i nepravdom, ušima slušati i razumjeti drugoga, rukama grliti sve ljude i cijeli svijet, nogama doći do najudaljenijih, ostarjelih i ostavljenih, po našem srcu pokazati kolika je snaga milosrdne svedarivajuće ljubavi.

Otvorimo se Djetetu Isusu čiji otajstveni silazak k nama u svetom božićnom vremenu razmatramo i slavimo. Neka nas Njegova prisutnost snaži i bude svjetlo našem životu kako bi svako srce bilo drago svratište Betlehemskog djetešca. Ovog Božića i u sve dane pratili vas mir i toplina Novorođenog Kralja!

...........................................Fra Ivan Režić

Blagoslov obitelji u Katićima


Sveta Obitelj

Nazaretska je kuća škola u kojoj se počinje upoznavati život Kristov. To je zapravo škola evanđelja. Ovdje

najprije učimo gledati, slušati, misliti i potpuno upoznati koja se velika i tajna snaga nalazi u ovoj vrlo jednostavnoj,

poniznoj i divnoj objavi Sina Božjega. Ujedno možda i naučimo pomalo ga nasljedovati.

Pavao VI.

Božićno nam vrijeme stavlja pred oči Svetu obitelj: Isusa, Mariju i Josipa. Dok promatramo Svetu nazaretsku

obitelj, kojoj upućujemo svoje molitve za sve hrvatske obitelji i obitelji svega svijeta, otkrivamo nešto čudesno. Nazaretska obitelj nije samo čudesna, nego je i čudna. Naime, članovi Svete obitelji, povezani tako dubokim vezama ljubavi i predanja, tako su različiti. Makar ih ljubav povezivala, čini se da ipak pripadaju različitim svjetovima.

U središtu, u srcu te Obitelji nalazi se Dijete. Na sebe uzima sudbinu običnog ljudskog djeteta. Uzima i obično, židovsko ime: Jehošua ili Jošua, a koje znači „Jahve spašava“ ili „Jahve je spasenje“. Raste i razvija se poput druge djece, a onda ime koje nosi odjednom dobiva svoje potpuno značenje: u njemu se objavljuje Bog spasitelj. U sebi će sjediniti sve božanske riječi i sva obećanja te ih dovesti do ispunjenja. Po njemu i u njemu objavljuje se kakva je bila prvotna Božja nakana s čovječanstvom u cjelini i sa svakim čovjekom zasebno. Bez njega i izvan njega ne će biti moguće uspostaviti životni odnos s Bogom. On je Božja živa

Riječ, tijelom postala, koju Bog svakom osobno upućuje, u kojoj sebe daruje te po kojoj očekuje i naše uzdarje.

Isus, s-nama-Bog, prema svjedočanstvu Svetoga pisma, rodio se od Marije Djevice koja ga je začela po Duhu Svetom. Evan-đelja nam svjedoče da se u središtu Isusova propovijedanja nalazilo Kraljevstvo Božje, ili bolje reći, osoba nebeskog Oca. Kad je izricao riječ „Abba-Oče“, Isus nije mislio na čovjeka, nego na vječnog Boga, „Oca koji je na nebesima“. Upravo je njegov odnos prema Ocu ono što je sablaznilo pobožne židove i što je na kraju bilo razlogom njegove osude na smrt. Odnos prema Ocu jasno ga je razlikovao od ostalih ljudi koji svoje postojanje duguju zemaljskom ocu i majci. I ona koju je On nazvao „Ženo“, i koju je bez sumnje nazivao Majkom, po svome je majčinstvu različita od svih majki svijeta. Povijest Staroga zavjeta poznaje čudesna začeća neplodnih pa čak i ostarjelih žena, a o slučaju Elizabete, neplodne starice, govore prve stranice Novoga zavjeta. No, slučaj Marije ih daleko nadvisuje. Ona začinje bez poznavanja muža. Nije ni trebalo biti

Teološki kutak

Sveta Obitelj

Lovreć-Opanci 9

drugačije, veli Tertulijan, jer je Onaj koji je uzima za Majku već imao Oca. Marija je Djevica i Majka. Zato što je Djevica, u odnosu na vječnu Riječ, može postati Majka, a ne prestati biti Djevica. Tajna vjere. Tajna Boga koji djeluje na iznenađujući način, nepredviđeno, neočekivano. Iznenadi te: Djevica i Majka, točnije: Djevica Majka. I jedno i drugo u jednome, u Mariji!

Treći član Nazaretske obitelji jest sv. Josip. Njega je u Božjem planu spasenja zapalo časno mjesto čuvara i hranitelja Svete obitelji. Budući da smo Djevici Majci, Mariji, posvetili više stranica, dostojno je i pravedno da i o Josipu kažemo riječ-dvije više nego što je to uobičajeno u govoru o Svetoj obitelji. A zaslužio je.

Nutritor Domini

Ako, prema načelima teologije duhovnosti, Bog svakome daje dostatno milosti kako bi ispunio povjereno mu poslanje, proizlazi da je sv. Josip, za povjereno mu poslanje, bio obdaren izvanrednim milostima i darovima. Njegov susret i brak s Djevicom treba promatrati u ovome svjetlu. Njegov brak s Djevicom bio je zakonski pravi, premda djevičanski brak. Sv. Matej izričito naziva Josipa zaručnikom Marijinim, a nju zaručnicom Josipovom (1,18; 19-24). Isto donosi i sv. Luka (1,27; 2,5). Prema tradiciji i Marija i Josip učinili su zavjet da će živjeti u djevičanskom braku. O tome prvi, na Zapadu, progovara Augustin, a na Istoku Grgur Nisenski. Poslije njih i drugi će crkveni Oci govoriti o Marijinu (i Josipovu) zavjetu djevičanstva. Tako, primjerice, Jeronim prigovara heretiku

Helvidiju: „Ti kažeš da Marija nije sačuvala djevičanstvo, a ja tvrdim još i više: i sveti je Josip živio u trajnom djevičanstvu po Mariji” (Ad. Helv.: PL 23,203). Ova tradicija ima utemeljenje u evanđeoskim tekstovima koji ističu s jedne strane Marijino djevičanstvo, a s druge činjenicu da nisu imali druge djece. Zbog bračne veze s Marijom Josip je pred zakonom i javnošću bio Isusov otac. Tako ga naziva Luka (2,33), sama B. D. Marija (Lk 2,48) i mještani (Iv 6,42). Josip je nazočan u svim bitnim događajima iz Isusova djetinjstva. Zadnji se put spominje u zgodi hodočašća u Jeruzalemu kada se je dvanaestogodišnji Isus „izgubio“, a Josip i Marija su ga tri dana tražili (Lk 2,41-52). Poslije ove epizode Josip nestaje s pozornice, čak mu ni smrt nije zabilježena. Zanimljivo, u evanđeljima Josip ne izgovara ni jednu jedinu riječ! On razmišlja, sniva, snuje, ali ne govori. On je čovjek šutnje!

Teološki kutak

Sveta Obitelj

Lovreć-Opanci10

O Josipu, rekosmo, nemamo mnogo podataka. No, ponekad je dostatna i jedna riječ da se štošta zaključi o čovjeku, njegovu značaju, temperamentu, poslanju. Osobito ako je tu riječ, kao u Josipovu slučaju, napisao pisac nadahnut Duhom Svetim. Matej nam donosi tu ključnu riječ. Piše da je Josip bio muž “pravedan” (1,19). U ovoj riječi Matej sažima svu Josipovu svetost i veličinu. Bijaše pravedan, znači bijaše nevin, čist, svet, ispunjen svim krepostima, ispravan, u potpunom gospodstvu nad svojim strastima, u ispravnoj ravnoteži između božanskog i ljudskog, između naravi i milosti. Njegov „pravedan“ život zapravo je trajno i uporno nastojanje oko prepoznavanja i vršenja volje Božje. Anđeo mu progovara više puta što pokazuje njegovu sposobnost da sluša i da posluša. Josip na najsavršeniji način živi bogooblične (teologalne) kreposti vjere, ufanja i ljubavi! Josip je čovjek šutnje, čovjek osluškivanja Božje riječi!

Vjerom Josip prianja uz otajstvo Utjelovljenja. Vjerom uzima k sebi svoju zaručnicu, trudnu Djevicu. Vjera ga vodi kroz bolne i teške situacije. Vjerom, potpo-mognutom ufanjem, Josip odgovara na poziv da djelatno sudjeluje u Božjem spasenjskom planu i to, iako skrovitu, vrlo značajnu i odgovornu ulogu. No, ljubav je nadasve kre-post koja je obilježila Josipov život. Ne samo ljubav koja mu je pomagala da nadvlada svaki oblik zemaljske navezanosti i svrhovitosti, nego nadasve pozitivna, dinamična, šutljiva ljubav koja se je od svakodnevnog vjernog obavljanja vlastitih dužnosti uzdizala do posjednuća samoga Boga. Ta se Božja ljubav iz njegova vjerna srca prelijevala u nježnu ljubav prema Zaručnici i njezinu Sinu. Po

toj ljubavi zaslužio je postati Nutritor Domini - Gospodinov Hranitelj. Josip, Gospodinov branitelj i hranitelj, ne samo u tjelesnom smislu te riječi, nego i u duhovnom smislu.

U Josipovoj, i još više u Marijinoj školi, Isus uči osluškivati Očev glas koji će prije i iznad svega ići za vršenjem volje Božje. Josipov život jest život poniznosti, skrovitosti, jednostavnosti, ali i neustrašive odlučnosti, mudrosti i jakosti duha. Sve ove kreposti prijeko su potrebne za izvršenje općenito velikih djela, a još više za izvršenje tako neuobičajena i velika poslanja. Koliko je bilo ljudi u čije je ruke Bog mogao povjeriti život svoga Sina? Ne vjerujem da ih je bilo jako mnogo! Znamo kako je Sin Božji poslije, kao odrastao, završio kada se sam povjerio u ruke svojih suvremenika! Završio je na križu! Eto zbog čega je sv. Josip nenadmašivi uzor/model svakog kršćanskog života, ako se kršćanski život predstavlja kao povjereni život; život koji sam Bog povjerava čovjeku; Božji život povjeren čovjeku.

Sveti je Josip uzor radnicima i svijetu rada i odgovornog obavljanja povjerenog posla. Danas više nego ikada potrebno je u svijetu rada i radnika istaknuti lik sv. Jo-sipa. On je živio vlastito poslanje s jasnom sviješću o konačnoj svrsi ljudskog života, o sredstvima koje Bog stavlja na raspolaganje čovjeku kako bi ostvario konačan smisao i svrhu svoga života te o vrijednosti i istinskom dostojanstvu ljudskog rada koje počiva na dostojanstvu samoga čovjeka. Čovjek posve-ćuje vlastiti rad, a ne rad čovjeka!

Sveti je Josip uzor zaručnicima i djevcima/djevicama po nježnoj ljubavi i čistoći srca. Svoju povezanost s Marijom, sa Svetom obitelji Josip doživljava kao prigodu

Teološki kutak

Sveta Obitelj

Lovreć-Opanci 11

za služenje, za najdublje sebedarje, a to i jest konačna svrha ljudskog i kršćanskog braka. Naime, da u povezanosti i ljubavi bračnih drugova raste obostrana bogolikost te da sve više napreduju prema konačnoj svrsi života: konačnom suživotu s Bogom u vječnosti. Kao otac obitelji Josip živi odgovorno, skrbi se materijalno i duhovno za svoju obitelj. U tom pogledu on je idealan i nenadmašiv uzor kršćanskih očeva koji bi trebali vlastitu djecu podizati ne samo materijalno nego, i to nadasve, duhovno.

Sveti je Josip, nadalje, uzor i svim kontemplativnim osobama. Prvotni cilj nje-gova poziva i poslanja u biti je intimnost, zajedništvo s Bogom. U središtu njegova života, kao stožer oko kojeg se sve okreće, stoji Isus. Prema njemu su usmjerene sve Josipove snage, sposobnosti, sve njegovo biće. On je ‘posjedovao’ Isusa, ne samo jer mu je bio zakonski otac/poočim nego još više u zajedništvu života, u intimnom predanju sebe u službi Isusu. A to je i cilj svakog oblika kontemplativnog života. Pri-je svega i u svemu tražiti Isusa, kao ono najvrjednije blago iz evanđelja zbog kojega će čovjek sve drugo prodati da bi ga se domogao. Kontemplativac s Isusom ima sve, bez Isusa sve je ništa! Ne vrijedi li to i za sve ostale kršćane!?

Papa bl. Ivan XXIII. jednom reče da “moramo poput Josipa moći mnogo šutjeti, truditi se, ne obzirući se na dostojanstvo službe”. U vremenu galame, buke, mentalne anarhije i duhovne dezorijentacije sv. Josip izazov je i poziv na smirenost, na šutljivost, na vjerno vršenje povjerene službe, na tiho svakodnevno predanje volji Božjoj. Josipova je tajna, napisao je jedan pisac, u spremnosti

na služenje! Neka bi nas Gospodin, po za-govoru sv. Josipa, okrijepio u služenju Bogu i braći ljudima te neka naše služenje bude spremno i odgovorno, kako bismo se smjeli nadati s Josipom gledati lice Onoga kojemu je on bio Nutritor.

Obitelj: dar i poslanje

Nazaretska, Sveta obitelj, zajednica Isusa, Marije i Josipa netipična je obitelj. Zajedno je ujedinjuju i drže veze koje ne proistječu iz ljudske tjelesnosti, tj. veze krvnog srodstva, nego veze koje proizlaze iz Božjeg plana spasenja. Po tome je Sveta obitelj jedinstvena, ali je unatoč svojoj jedinstvenosti i jedincatosti poziv svakoj ljudskoj, osobito kršćanskoj obitelji da živi vlastito zvanje i poslanje. Nazaretska obitelj upućuje na svoj i na izvor svake obitelji; upućuje na otajstvo Boga koji je u sebi zajednica i zajedništvo; Boga koji je u sebi Obitelj.

Prve stranice Pisma donose opis stvaranja muškarca i žene kao vrhunac Božje stvarateljske ljubavi: „I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,26-17). Na sliku otajstva Boga koji je Ljubav i Darivanje stvorena je ljudska obitelj, stvoreni su muško i žensko. U kršćanskom bračnom savezu sjedinjenje zaručnika simbolizira način na koji je Bog u Kristu sjedinjen sa svojim narodom sabranim u Crkvu. Isus na postavljeno pitanje o bračnoj zajednici u budućim vremenima odgovara

Teološki kutak

Sveta Obitelj

Lovreć-Opanci12

da će eshatološki savez biti ostvaren kao posvemašnje zajedništvo ljubavi s Bogom, zbog čega će postati suvišan simbolizam spolnosti kao takav. „Baštinici života će postati poput anđela“, kaže Isus (usp. Mk 12,25). Drugim riječima, bračna zajednica je privremena institucija. Makar bila temelj društva, svoje najdublje opravdanje obitelj nalazi u stvarnosti koja je nadilazi, a to je vječno spasenje pojedinih članova obitelji. Obiteljsko zajedništvo, ili bolje reći bračna ljubav supružnika, treba omogućiti da obadvoje rastu u bogolikosti. Naime, tek u bračnom zajedništvu, kad postanu „jedno tijelo i jedna duša“, supružnici u sebi ostvaraju cjelovitu sliku Božju. Bračna ljubav im, osim

toga, omogućuje da ispune Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjima, tako da brak-obitelj postaje put spasenja i svetosti.

Danas se obitelj nalazi u dubokoj krizi. Ima se dojam kao da određene snage u suvremenom društvu imaju za cilj upravo razbijanje tradicionalne obitelji, obitelji kao zajednice muškarca i žene utemeljene na uzajamnoj ljubavi i otvorene životu kao daru koji dolazi „odozgor“. No, ne treba kukati ni plakati, nego pozivati današnje kršćanske obitelji da, promatrajući Svetu obitelj, otkrije vlastiti Izvor te vlastito zvanje i poslanje koje joj je namijenio vječni i dobri Bog.

..............................Dr. don Mladen Parlov


Tebi koji snivašPoslat ću ti cvijet,

marijanski i ružovit. I pjesme poslat ću ti - pod Gradinom gordom da ti padnu anđeoske,

lâti nježne, modrom zorom.

Tebi, koji snivaš, Sveti pravedniče: Među mrtvima, tvoje kosti žive!

Sve će proći i umor naš je život,

kamenit je i trnovit svaki usud: Mrijeti nam je, ne htijući!

A kako li mrijemo, Bože sveti?

Pred tvojim grobom franjevačkim u tišini što se srcem sluša,

Put je samo jedan, Serafine, blago onom tko Ga kuša!

Ti zboriš sjećanjima, još te vidim kako hodaš u daljinama ceste duge,

kapaju ti suze srca bolna.

U kadulju i vrisak zapletene, spusti svoje ruke blage - o, Meleme, duša naših, svitanjima Parakletskim!

Poslat ću ti cvijet i pjesme poslat ću ti,

da ti padnu anđeoske - lâti nježne, modrom zorom...

................................... Slavica Mustapić

(U spomen fra Frani Petričeviću)

VodičVodio si me, Gospodine,

daleko od sebe, vodio si me! Kroz draču nemira i bola,

niz strmu liticu spuštao mi glavu.I držao si moje ruke u svojima

i ime moje na dlanovima, urezivao si život dolinom smrti, proveo si me pustinjom žednu.

Vodio si me, Gospodine, daleko od sebe, vodio si me! Da upoznam puteve Tvoje u

bespućima i da iskušaš snagu mišica mojih.I bio si Put na ulicama slijepim

i oči moje otvarao mrakom, vodom Siloama natopio kosti suhe, svu moju žalost pretvorio u radost.

Vodio si me, Gospodine, daleko od sebe, vodio si me!

Da me vratiš u haljini bijeloj, kršteničkom slavom pokrio mi rane.

I molim te danas, vodi me, Gospodine!

Vodi me, daleko od mene same, da nikad više ne odem od Tebe!

Kroz draču i liticu strmu u bespućima kostiju suhih

u žeđi u pustinji u žalosti i noći...

Našao si me!

.................................. Slavica Mustapić


Na struni života

Sviraju, Sviruju

Čujte ih u tihoj noći, u snenim praskozorjima Paraju tišine opustošene duše Male strune još majeg života

Cvile i nariču Melodija je jednostavna a pomrsi življenje

Raskošan je zvuk u suglasju Osmijeha i suze

Prene iz mrtvila – STRUNE ŽIVOTA


U hodu spas

U pustoj seoskoj jeseni na starom prašnjavaom puteljku, u običnom susretu čovjeka i čovjeka ugledah

Spas. Priroda je oslikvala vrijeme u kojem bijaše. Tmurno, kišno, pomalo jezovito... Ta tišina i boja me gotovo boljela. Osjećao sam je u svakom udisaju i koraku.

Dođoh do stare kuće, sazidane još prije „onog“ rata. U kući je gorjelo svjetlo, a za stolom sjedila starica, izborana lica, ali živih i veselih očiju. Prebirala je svoju drvenu krunicu i molila...

Njezin pogled ću pamtit dok dišem.- Hvaljen Isus! - pozdravim- Vazda, sinko!- Ma eto, prolazio sam ovuda, pa kad

sam ugledao svjetlo svratih.- Neka, neka, dušo moja! Evo sidi -

ponudi mi drvenu katrigu staru (onu davno već zaboravljenu i zamjenjenu novim fensi namještajima i po zadnjoj modi.), ali u katrigi toj bijaše dio duše ove starice, jedan cijeli svijet života i davno proživljenog vremena.

- E, oćeš nešto?Što ću ti ponuditi?Oklen iđeš?Imam malo slatkoga u kući, jesi za

kavu, ili malu ljutu, svi kažu da je dobra.- Ma ne, bako, ne treba ništa, čašica

razgovora - osmjehnem se - ionako moram ići brzo, žurim se.

- E, dite moje, vami se uvik žuri. A kad sam ja bila mlada - otpoče ona - mi smo isto bili tako veseli, razigrani, ali nismo uvik tako bižali. Radilo se šta ti mater i ćaća zapovidi, išlo u školu, a crkvi uvik. A jopet samo imali vrimena za sve.

E živote! - uzdahne.

- Bako, sama si, kako ti je ?- Dobro, dite moje, šta ćeš, svi smo

sami. Imam dicu, u gradu su, puno rade, ma i oni su ti sami. Vidim ti ja sve to kad odem digod k njima. Nemaju nikad vrimena. Ja? Ja ti imam puno vrimena, ma najviše molim Boga i pribirem dane one otprije i ove sada.

Teološki kutak

U hodu spas

Lovreć-Opanci16

I čuvam ti ovu moju kuću. Čekam dicu, oni uvik dođu kad mogu, a kad ostare, e, doće i više. Ovde sam ih porodila i odgojila, ja ću ti iz moje kuće u naše šamatorje -zastane, ušuti a pogled joj se ocakli, no samo na tren pa opet nastavi: - Život je proša ko kad kažeš Misusovo. Malo sam ti od svita vidila, a ljudi srela jesan. Znaš, dragane, svaki ti je čovik jedan svit, ko libar. Evo ko i ovo naše vrime. Sad kiša, sad sunce, ma jopet sve brzo prođe. Zato se ja više ne ljutim ni na što. Sve će i tako proći - odmane rukoom- i biće uvik šta Bog odredi. Nekad gore, nekad bolje, a tako i znaš da živiš, no ipak ti je najvažnije da budeš čovik „iprijuba“, da nikomu zla ne učiniš, a sve drugo pustiš Njemu da on odradi. I važno ti je da „odaš“, a put moraš sam izabrati.

Zamisli se zatim starica pa nastavi: - Najvažnije ti je da odaš, u tome ti je Spas.

Malo poslje smo pustili tišni da u nama priča i sjeća se...

I pozdravim baku živih očiju, bistra pogleda s velikim dubinama duše, zaželim joj dobro zdravlje i još puno odanja.

Ja?! Ja sam izišao iz stare kuće sagrađene prije „onog“ rata drugačiji, nekako smireniji, zadovoljniji prostorom i vremenom u kojem živim, ugrijan toplinom i mudrošću vremenite starice. Život joj je puno toga dao, a ona opet jednostavna i obična. Shvatio sam. Ona je živjela na struni Života i bila je zaista SRETNA. Pustila je da joj život svira, a ona je birala melodiju srca i našla spas i smisao u Hodu.

Iz malo riječi i vremena puno sam na-učio jer ovo je sve ispisao život, a on živi Istinu, kakva god bila, i htjeli mi to ili ne...

Sretan Sviram, sviram

na struni Života jer pjesma mi

bi darovana od Gospodara Vječnosti

...........................................Ankica Sekelez (Opanci, prosinac 2018.)


Molitve naših baka(Mijo Vidaković)

Moram reći da zna sva’ko, žalosno je al’ je tako,

da molitve naših baka, što je znala kuća svaka,

sve se manje danas mole, niti mladi molit vole!

Za njih to što bješe prije, k’o moderno više nije, a da znaju naši stari,

kako su se molit znali.Čim ujutro zora svane, i kako se tko ustane, s nekoliko Očenaša

pozdravlja se Gospa naša.A u podne svi će živi, i na putu i na njivi,

prikrižit se i par riječi, zahvalnosti Bogu reći.I navečer u šest sati,

Gospa će se pozdravljati, prvo kaže najstariji,

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, a ostali svi sa sjetom,

i ona zače po duhu svetom!Pa nedjelja kada dođe,

Mlado, staro crkvi pođe, nitko misu ne preskače, molitve im puno znače!A sada je takvo stanje, i moli se puno manje, i rijetko se vidi sada,

da navečer poslije rada, okupi se kuća cijela, i Gospina slave djela!

Sada mogu svi da vide, u crkvu se manje ide,

a kafići i kafane, jedva u njih čovjek stane!Sve je puno gdje se pije,

i dosadno tu im nije, a u crkvu jednom tjedno,

uz obitelj ić’ zajedno! Izgovor je tada svima, odmah neki pos’o ima.A što naša baka reče,

zar je problem bar na večer, reći dragi Bože hvala,

što me čuvaš od svih zala! Ti mi budi u pomoći, i čuvaj me danju, noći!

Tad bih svima bilo bolje, Svi bi bili bolje volje, općenito bolje stanje, bolesti bi bilo manje!Zato neka kuća svaka,

uzme primjer svojih baka, pa ujutro svakog dana,

nek' se krene s molitvama!A kad bude dvan'est sati,

Bogu slavu isto dati, i navečer u šest sati,

našu Gospu pozdravljati!A u crkvu obavezno,

svaki puta doć’ uredno pa će naši stari s nama, jedno bit’ u molitvama!

I molitve naših baka, znat će opet kuća svaka, pa će Bog nas nagraditi, i svatko će sretan biti!

..........................priredio Marinko Čavrlj

Iz naše župe Lovreć-Opanci18

Iz naše župe

Sveti Nikola proslavljen u Lovreću

Dopodnevnom misom s procesijom u 10:30 u kojoj je nošen kip sv. Nikole putnika, Župa Lovreć-

Opanci je tradicionalno 6. prosinca svečano proslavili blagdan sv. Nikole biskupa, kojega župljani Lovreća-Opanaka časte kao svog nebeskog zagovornika od starine. U procesiji su sudjelovali mnogobrojni vjernici koji su došli i iz udaljenijih zaselaka i okolnih hodočasnika. Misno slavlje predvodio je don Petar Čondić, župnik Poljica, koji je i propovijedao, a suslavio je naš fra Dinko i fra Zoran Jonjić a okolni župnici bili su na raspolaganju za ispovijed. U homiliji

don Petar je oslikao život svetog biskupa, koji je zbog svoje svetosti i dobrote postao jedan od najomiljenijih svetaca Crkve te se uz njegov blagdan darivaju djeca. Školska djeca su izvela igrokaz o sv. Nikoli koje su pripremile vjeroučiteljica Ružica i voditeljica župnog zbora Renata Kolovrat. Nakon mise svu djecu u crkvi darivao je sv. Nikola. Bilo je puno radosti i veselja, jer su podijeljeni slatkiši i drugi mali darovi, za koje su se i ovog Nikolinja po brinuli naš župnik i Općina Lovreć.

............................................. M. Šimundić

Iz naše župeLovreć-Opanci 19

Hodočašće sv. Vlahu u Dubrovnik

Župno hodočašće sv. Vlahu u Du-brovnik već je tradicionalno, pa smo i ove godine 3. veljače na svetkovi-

nu Parčeve svetkovine, kako ga nazivaju Dubrovčani, hodočastili svetom biskupu u Dubrovnik. Po običaju bili smo brojni, pun autobus! Putem smo molili i pjevali, dola-skom u Dubrovnik po ustaljenom običaju navratili smo u samostan Male braće gdje nas je gostoljubivo kao i uvijek dočekao naš fra Stipe i pripravio za sve nas okrepu. Nakon toga otišli smo u crkvu sv. Vlaha na grličanje, sv. misu i tradicionalnu procesiju.

Nakon odmora uslijedio je povratak kući. U znak zahvalnosti svratili smo u Trsteno do središnjeg križa (spomen-križ podigao je Zavičajni klub Imoćana u Du-brovniku) odati počast palim braniteljima. Uz molitvu i odrješenje za pale hrvatske vitezove, koje je podijelio naš župnik fra Dinko, zapalili smo svijeće te se u molitvi oprostili od poginulih imotskih branitelja.

Bilo je to po običaju jedno lijepo i pobožno hodočašće.

.............................................. Hodočasnica

Hodočasnici na okrepi kod Male braće


Blaženi Alojzije Stepinac u Župi Lovreć-Opanci

“Sav Tvoj, moj ljubezni Isuse po Mariji tvojoj Presvetoj majci.”

Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Krašiću (Hrvatska). Umro je 10. veljače 1960. u Krašiću.

Proglašen je slugom Božjim 9. listopada 1981. Blaženim je proglašen 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Spomendan Stepinčevo slavi se 10. veljače. Alojzije Stepinac je zaštitnik bolesnih, progonjenih i zatvorenika. Smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Zaređen je za svećenika 1930., a za biskupa 1934. Zagrebačkim nadbiskupom imenovan je 1937.

Bio je žarki i neumorni propovjednik Božje riječi i pobožnosti prema Djevici Mariji. Nakon dolaska komunista na vlast odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet je godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. pa do svoje smrti 10. veljače 1960. u kućnom pritvoru u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom. Umro je na glasu svetosti primivši svete sakramente. Pokopan je u kripti zagrebačke katredrale. Liječničko povjerenstvo kongregacije za kauze svetaca utvrdilo je novi slučaj čudesnog izlječenja Stepinčevim zagovorom čime se ostvaruju uvjeti za proglašenje Stepinca svetim.

U našoj župnoj crkvi Sv. Duha i ove godine svečano je proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca biskupa i mučenika. Sv. misu je preslavio naš župnik fra Dinko. U našoj župi blagdan Stepinčevo počeli smo slaviti 2006. kada je crkvi darovan barjak s likom blaženika, te dvije godine poslije kip blaženog Alojzija Stepinca.

Zahvaljivamo dragom Bogu i našoj nebeskoj majci Mariji što nam je podarila tako velikog zagovornika u našim molitvama i potrebama.

................................. Priredio Ivan Batinić


Svečano proslavljena Cvjetnica

I ove godine mnoštvo vjernika pristiglih u matičnu župu i vjernici Župe Lovreć--Opanci nazočili su svečanom ophodu

od crkve u groblju kroz centar Lovreća, a potom i svečanoj svetoj misi koja je održana u župnoj crkvi.

Ovogodišnje misno slavlje predvodio je župnik fra Dinko. Za vrijeme svete mise otpjevana je i Muka koju je pjevao gospodin Željko Čavrlj, a ostale riječi po

ulogama pjevali su župnik i naš pjevački zbor.

Uoči svete mise pred crkvom u groblju održan je blagoslov maslinovih grančica, a potom i procesija državnom cestom kroz centar Lovreća na čelu koje je nošen veliki križ.

Obilježavanjem Cvjetnice započeo je i Veliki tjedan u kojem ćemo proslaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs.

...................................................Ž. Čavrlj


Veliki četvrtak Euharistija

"Kamen koji su odbacili graditelji postade kamenom ugaonim?" Lk20,17

Misa večere Gospodnje slavi se na Veliki četvrtak. U našoj župi Svetog Duha, u poslijepodnevnim

satima slavilo se na svečani način. Na sv. misi naš župnik fra Dinko oprao je noge dvanaestorici župljana, tj. apostola. Velika je čast sudjelovati u tako velikom i svečanom činu. To je simbol ponavljanja onog što je svojim učenicima učinio sam Gospodin, opravši im noge u posljednjoj pashi koju je blagovao s njima. Blago onima koji

često i pobožno prisustvuju svetoj misnoj žrtvi: oni će se obogatiti svim darovima Božjim i obogatit će njima braću svoju. Svagdanja sv. misa je put kojim do nas dolaze najdragocjenije i najobilnije milosti: Spasitelj za vrijeme sv. mise šalje zrake svjetlosti u srce siromašnih grešnika, da im pokaže njihovu bijedu i da im pomogne obratiti se, ako su vjerni milosti. Nema dragocjenijeg vremena za razgovor s Bogom o našem spasenju od vremena sv. mise, kad se Isus

Iz naše župe

Veliki četvrtak Euharistija

Lovreć-Opanci 23

sam prikazuje kao žrtva svome ocu da nam izmoli toliko blagoslova i milosti. Na sv. misi posljednje večere župnik je predstavio ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike. Svetoj pričesti pristupila je cijela župa. U svečanoj procesiji Presveti oltarski sakrament prenijet je s glavnog oltara na pokrajnji oltar. Taj simbol označuje da je Isus uhićen i odveden. Zvona su utihnula, a križevi i

kamenice su se prekrile, oltari ostali bez cvijeća i ukrasa kako bismo što bolje osjetili muku Isusovu. Nastavljeno je klanjanje pred Presvetim uz pjevanje Gospina plača. Nitko od župljana nije ostao ravnodušan. Naš župnik fra Dinko Bošnjak je nakon sv. mise u župnoj dvorani priredio svečanu večeru za apostole.

.................................................. I. Batinić

Veliki petak

"Stotnik koji stajaše prema Isusu, kad vidje kad tako izdahnu, reče: Uistinu, ovaj čovjek bijaše sin Božji." Mk15,39

Veliki petak je dan muke Gospodnje. U našoj župi obred muke Gospodnje započinje u jutarnjim satima.

Ispred križa na Letaruši okuplja se vjerni lovrećki i opančanski puk zajedno s našim župnikom fra Dinkom Bošnjakom. Tada

Iz naše župe

Veliki petak

Lovreć-Opanci24

počinje svečana procesija uz molitvu i nošenje križa kroz naša sela. Od Maslinskog vrta naš župnik s okupljenim vjernicima započinje pobožnost križnog puta do zavjetnog križa na Gradini. Uz molitvu procesija dalje kreće prema crkvi svetog Ivana pa do crkve sv. Ante. Svečani obred se nastavlja u župnoj crkvi. Nakon župnikove nadahnute propovijedi slijedi otkrivanje križa i sveta pričest. Poslije

započinje svečana procesija i blagoslov s Presvetim oltarskim sakramentom. Po povratku u crkvu vjernici započinju klanjanje i ljubljenje križa.

Ispunjeni Božjom ljubavi, odlaze svojim domovima u miru i tišini razmišljajući o muci Kristovoj.

.................................................. I. Batinić

Vazmeno bdijenje – Velika subota

Isus Nazarećanin, raspeti, uskrsnu!

Velika subota zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini vazmeno trodnevlje. To je dan tišine i

molitve, Crkva se zadržava kod Gospodinova

groba te razmišlja o Njegovoj muci i smrti. Za ovaj dan je karakteristično vazmeno bdijenje koje se slavi noću. U našoj je župi održano u 20 sati.

Iz naše župe

Vazmeno bdijenje – Velika subota

Lovreć-Opanci 25

Bdijenje je započelo blagoslovom ognja u predulazu crkve zbog nevremena ispred crkve na kojem je upaljena uskrsna svijeća s koje su upaljene svijeće vjernika koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga – naše svjetlo. Potom se u procesiji unijela uskrsna svijeća u crkvu, uz hvalospjev uskrsnoj svijeći se pale svjetla u crkvi. Nakon bdijenja uslijedila je Služba

riječi – čitanje svetopisamskih tekstova i pjevanje psalama, zatim krsna služba – blagoslov vode. Nakon bdijenja je slavljena sveta misa koju je predvodio župnik.

Na samom kraju svete mise obavljen je blagoslov hrane.

..................................................M. Čavrlj

Prva sveta pričest u našoj župi

Prva sveta pričest u našoj župi bila je 6. svibnja. Tog su dana tri trećaša prvi put pristupila oltaru primiti Isusa Krista.

Crkvu je grijala toplina njihovih srdaca i glasova dok su izvodili recitacije i pjevali pjesme. Hvala našem župniku fra Dinku, vjeroučiteljici Ružici i voditeljici pjevačkog zbora gđi Renati jer su se tijekom cijele školske godine trudili i spremali ih za ovaj veliki dan.

Hvala Ti, Isuse, što sam sve ovo doživjeli i proživjeli, hvala ti na našoj djeci. Daj nam, molim te, Isuse, da Te naši prvopričesnici cijeli svoj život primaju kao na dan svoje Prve svete pričesti, čisto i nevino.

Župnoj zajednici neka nikada ne dosadi učiti ih o ljubavi, vjeri i pripadnosti Bogu, pa da pred Tebe jednog dana svi možemo stati što uzdignutije glave i čista srca.

..................................................... Roditelj


Tijelovo 2018.

Tijelovo je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se uvijek čet-vrtkom nakon svetkovine Presvetog

Trojstva. Tako je bilo i ove godine.

Na svetkovinu Tijelova u Župi Lovreć--Opanci svečano misno slavlje je održano u crkvi Sv. Duha u 10:30. Na svetoj misi koju je predvodio župnik okupio se popriličan broj vjernika. Nakon svete mise uobičajna

procesija s blagoslovom na četiri mjesta s Presvetim kroz centar Lovreća. U procesiji su sudjelovali naši vatrogasci kojima je župnik na kraju udijelio blagoslov na početku njihove službe u ovoj godini.

Svečano pjevanje za vrijeme sv. mise i procesije predvodio je Mješoviti zbor naše župe.

..................................................Župljanin


Svečana proslava Duhova i krizma u Župi

Lovreć-Opanci

Rođendan Crkve, koji se najsvečanije slavi u cijeloj Crkvi, a posebno u našoj župi jer je posvećena Duhu Svetome.

Kako Duhovi padaju uvijek u nedjelju, tako smo ih i ove godine proslavili u nedjelju 25. svibnja. Za tu veliku svetkovinu našeg župnog zaštitnika pripravili smo se već tradicionalnom devetnicom krunicom i sv. misom koju je predvodio naš župnik. Služba Božja počela je velikom procesijom kroz centar Lovreća u 10:30, a krizmanici su ponijeli sliku Silaska Duha Svetoga na apostole okupljene oko Marije, Majke

Isusove, koja znakovito prikazuje događaj Duhova.

Kao i uvijek, i ovih smo Duhova u župi imali krizmu. Svetu potvrdu jedanastorici učenika i učenica drugog razreda srednje škole podijelio je don Alojzije Bavčević iz Veprica koji je predvodio i svečano euha-ristijsko slavlje u suslavlju s fra Dinkom, a pjesmom ga je uzveličao župni zbor pod ravnanjem profesorice glazbe Renate i or-guljaša Stipe.

.................................................Krizmanik


Izlet pjevačkog zbora u Ramu - Šćit

U nedjelju 27. svibnja 2018. naš Mješoviti zbor Župe Lovreć-Opanci, predvođen župnikom fra Dinkom

i gospođom Renatom, voditeljicom zbora, bio je na jednodnevnom izletu. Ovaj put odredište je bilo na sjeveru Hercegovine: Rama - Šćit.

Na izlet se krenulo, nakon župne mise, u 12 sati ispred župne crkve Sv. Duha. Nakon dolaska u Šćit, kako je već bilo

vrijeme ručka, otišli smo u konobu „Gaj“ gdje smo ručali. Ugodno iznenađeni bogatom kulturnom baštinom ovog malog pitomog mjesta i izuzetnom ljubaznošću domaćina franjevaca, krenuli smo u crkvu Male Gospe gdje smo se pomolili uz pjesmu, a nakon toga krenuli u razgledanje samostanske zbirke.

Nakon šetnji i osvježenja uz molitvu i pjesmu uputili smo se prema našem Lovreću.

................................................ Član zbora


Kapela Srca Isusova

Na blagdan Presvetog Srca Isusova ove godine u zaseoku Katići u Župi Lovreć-Opanci mjesni župnik

fra Dinko Bošnjak blagoslovio je kip Srca Isusova i novu kapelu. Kapela je posvećena Presvetom Srcu Isusovu i možda je najljepše

arhitektonsko rješenje u našoj nadbiskupiji. Kapela je početa raditi 2002., a završena 2018. Sredstva su osigurali vjernici - mještani Katića na čelu s Nikicom Katićem. Prije mise blagoslovljen je i novi kip Srca Isusova.

................................................Ante Aračić

Na Nikičin zvon vjernici su se odazvali na blagoslov kapele

Svečano proslavljen blagdan sv. Ante 2018.

Blagdan sv. Ante Padovanskoga, zvanog Svecem Svega Svijeta, kao i u svim franjevačkim župama tako i u našoj,

svečano je proslavljen 13. lipnja 2018. makar je dan bio oblačan i kišovit.

Prva sveta misa slavljena je u 9 sati u kapeli, predvodio ju je župnik. U

procesiji u 9 sati s kipom padovanskog Sveca sudjelovalo je vjerničko mnoštvo. Imenjaci su nosili Svečev kip, molilo se i pjevalo. Krenulo se u ophodu koji je počeo kod stare župne kuće u Opancima s kipom Sveca, kako ga Talijani zovu – Santo. Tijekom mise pjevao je Mješoviti

Iz naše župe

Svečano proslavljen blagdan sv. Ante 2018.

Lovreć-Opanci30

župni zbor. Svečana popodnevna služba Božja u 18 sati zbog kiše je održana u župnoj crkvi blagoslovom djece i ljiljana, starim franjevačkim običajem. Zbog kraja

školske godine na ovoj sv. misi, koja je završila zahvalom Bogu, sudjelovao je još brojniji puk s mnogo djece i mladih.

..........................................................Bara

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen na Nikolićima

Blagdan sv. Ivana Krstitelja svečano smo proslavili ove godine u nedjelju (24. lipnja) u istoimenoj crkvi na

Nikolićima, koji ga časte i slave kao nebeskog zaštitnika svoga sela i naslovnika novije filijalne crkve.

Po sunčanom i toplom lipanjskom danu proslava je počela velikom prijepodnevnom procesijom uz kip oko dvorišta crkve i uz molitvene zazive i pjesme. Uz domaći Božji puk u procesiji i svečanoj misi sudjelovala je gotovo i sva župna zajednica Lovreć–Opanci.

Iz naše župe

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen na Nikolićima

Lovreć-Opanci 31

Misu je pjesmom uzveličao župni crkveni zbor pod ravnanjem prof. Kolovrat, a u prepunoj crkvi, u koju svi nisu ni stali pa je većina vjerničkog puka ostala vani, misu je predslavio naš župnik fra Dinko. U vrlo lijepoj i poučnoj propovijedi oslikao je lik sv. Ivana Krstitelja, posljednjeg starozavjetnog proroka. Između ostaloga je kazao da se sv. Ivan Krstitelj jako štuje u kršćanskom svijetu,

zato su i u nas, u hrvatskom puku, mnoge crkve i kapelice posvećene Ivanu Krstitelju.

I u nas u Nikolićima filijalna crkva nosi njegovo ime, na što smo vrlo ponosni jer su u čast sv. Ivanu Krstitelju podignute i mnoge velike crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu i papinske katedrale.

................................................. A. Nikolić

Procesija sv. Ivana na Nikolićima


Ovogodišnji susret Mustapića

Poštovanom rodu Mustapića!Koristeći se usmenom predajom naših predaka te zabilježenim rodoslovnim

činjenicama u crkvenim izvorima, napisana su mnoga djela o povijesti i rodoslovlju našeg plemenskog prezimena.

Sa sigurnošću možemo reći da su se naši preci iz kršnog ali pitoma mjesta Hutova u zaleđu Neuma počeli raseljavati početkom 17. stoljeća, a danas nas ima u više od 50 zemalja svijeta i brojimo se negdje između 5 i 10 tisuća Mustapića. A kako već postoji tradicionalno godišnje okupljanje, tako smo se ove godine okupili u Župi Slivno Ravno gdje postoji jedno cijelo naselje Mustapića. U istoj župi postoje pisani dokazi o prvim naseljavanjima Mustapića krajem 18. stoljeća. Ovogodišnje okupljanje bilo je 4. kolovoza gdje smo išli u mjesto Lovorje

položiti vijenac na spomenik poginulom hrvatskom branitelju Marijanu Mustapiću, koji je poginuo na južnom bojištu.

Nakon toga smo išli svi skupa u župnu crkvu Slivno Ravno gdje je služena sveta misa za cijeli rod Mustapića. Uz domaćeg župnika sv. misu je predvodio don Stipe Mustapić koji službuje u Posedarju i Podgradina. Nakon sv. mise bilo je ugodno druženje i upoznavanje. Nakon toga smo krenuli na zajednički ručak i zabavu uz harmoniku i gitaru koja je trajala do kasnih popodnevnih sati.

Iduće okupljanje plemenitog roda Mustapića bit će u Neumu. Ovim putem pozivam svoje lovrećke Mustapiće da se odazovu u što većem broju i da se druže s potomcima naših predaka.

Srdačno s poštovanjem vaš .................................... Zvonimir Mustapić


Misa zadušnica o 75. obljetnici lovrećkih mučenika

U nedjelju 22. srpnja misom zadušnicom proslavili smo 75. obljetnicu lovrećkih mučenika koji su izgorjeli u zapaljenoj kući Frankića na izlazu iz

mjesta. U gorućoj kući izgorjele su tada 24 žive osobe i 18 ubijenih.

I ove smo ih se godine sjetili uz obljetnicu njihove mučeničke smrti, 22. srpnja, koja je ujedno bila i 75. obljetnica tog

tragičnog događaja. Ta nečuvena drama, koja se i do danas prenosi s koljena na koljeno, ne zaboravlja se jer se ratni zločini, ma s koje strane i od koga bili počinjeni, ne smiju zaboraviti. Zločin su počinili talijanski vojnici kao odmazdu za partizanske zločine, što je mučeničkom smrću platilo četrdeset dvoje nedužnih Lovrećana i Opančana.

Misu zadušnicu u našoj župnoj crkvi Duha Svetoga predvodio je fra Ante Bilić, župnik u Hrvatskoj katoličkoj župi u Mainzu, uz fra Dinka. U misi zadušnici sudjelovali su i potomci ubijenih mučenika. Sličnim zločinima bili smo svjedoci i u našem Domovinskom ratu kada je srbo-četnički agresor učinio i veća i brojnija zla i pokolje nad nedužnim hrvat-skim stanovnicima u okupiranim dijelovima Hrvatske. I to ne smijemo nikada zaboraviti.

................................................M. Matkov


Zavjetni dan Župe Lovreć-Opanci Gospi od Anđela

Lovrećki su vjernici i ove godine ho-dočastili na zavjetni dan Lovreća i Opanaka Gospi od Anđela u Imotski.

Bilo je to u tijeku devetnice Gospi od An-đela, koja je počela 25. srpnja i trajala do uočnice svetkovine 1. kolovoza. Večernju misu je 25. 7. u imotskoj samostanskoj i župnoj crkvi predvodio naš župnik fra Din-ko, pjevao je i župni zbor, pod ravnanjem prof. glazbe Renate Kolovrat i orguljaša Stipe Sekeleza.

U tijeku devetnice svaka franjevačka župa u okružju imotskog samostana ima svoj zavjetni dan na koji, ususret blagdanu Gospe od Anđela (2. kolovoza), zaštitnice grada Imotskoga i Imotske krajine, hodo-časti svojoj nebeskoj zagovornici. Okupljeni kao župna zajednica, pjesmom i molitvom utjecali smo se Gospi u zagovor, zahvaljivali za primljene milosti i kućama se vratili srca puna vjere i radosti. Tako je uvijek nakon susreta s Nebeskom Majkom.

............................................... F. Petričević


Svečano proslavljeni zavjetni blagdan Gospe Lurdske

Svečano smo 5. kolovoza proslavili zavjetni blagdan naše župe Gospu Lurdsku, Dan domovinske zahvalnosti i Dan

branitelja. U svečanoj dopodnevnoj procesiji kip Gospe Lurdske s malom Bernardicom na koljenima, praćen marijanskim pjesmama i molitvom, pronijet je u procesiji kroz centar Lovreća te po njegovu povratku u crkvu, nastavljeno je svečano euharistijsko

slavlje. Uz zdušnu pjesmu vjernika i župnoga zbora misu je uz našeg župnika fra Dinka predslavio fra Petar Lubina, urednik lista Marija, u suslavlju s desetak svećenika.

Nakon mise slavlje se nastavilo jer je zavjetni blagdan Gospe Lurdske, Dan do-movinske zahvalnosti i Dan naše općine.

.....................................................Nazočni


Blagoslov vozača i vozila na Gradini

Prema ustaljenom običaju u prvu nedjelju iza svetkovine Velike Gospe, u našoj župi održava se svečana sveta

misa na Gradini, a poslije toga župnik uz pomoć ministranata blagoslovi vozila i vozače. Tako smo se u jako lijepom broju okupili i ove godine, 19. kolovoza 2018. u podnožju zavjetnog križa, što ga u kolovozu ratne 1995. godine podiže naš dugogodišnji župnik i vjeroučitelj pok. fra Anđelko Šimić kao zahvalu Bogu što iz naše župe nitko nije stradao u Domovinskom ratu, a u čast i slavu svim lovrećkim žrtvama u I. i II. svjetskom ratu.

Prastara vojna utvrda Gradina, to naše još do kraja neistraženo arheološko blago, odabrana je kao idealna lokacija za blagoslov vozila i vozača. Misno slavlje predvodio je naš župnik fra Dinko Bošnjak, a Božja providnost omogućila je da mu i ove godine koncelebrira naš domorodac, svećenik o. Zvonko Gavranović koji rado dolazi u svoj rodni kraj iz daleke Australije, gdje se nalazi u dugogodišnjem pastoralnom radu. U jedinstvenom ambijentu župnik je pristiglim župljanima, između ostalog, kazao kako je poželjno i s vjerske strane opravdano vršiti blagoslove vozila i vozača, no ako vozači tijekom upravljanja vozilima nisu savjesni i odgovorni, to gubi svoj smisao. Poštivanje prometnih propisa i svih sudionika u prometu obveza je svakog vozača, poručio je župnik, poželivši svim župljanima sretno i

blagoslovljeno upravljanje vozilima na svim putevima gdje ih život nosi.

Po završetku sv. mise župnik je već tradicionalno blagolovio vozače, njihove suputnike i sva vozila. Kao poklon iz ruku ministranta vozači su dobili sličicu svetog Nikole i naljepnicu svetog Kristofora.

Molitva svetom Nikoli, zaštitniku putnika i moreplovaca

Bože, oče naš! Koji po zagovoru Sv. Nikole trajno čuvaš, štitiš, pomažeš našu djecu, mladež, pomorce i putnike. I danas štiti našu djecu, pomozi im da sigurni u ljubavi odrastaju. Mlade ojačaj svojim duhom da odole lošim izazovima i u radosti budu tvoji. Pomorce i putnike pomozi u oluji i svakoj opasnosti i daj da se živi, zdravi i sretni doma vrate. Svim tvojim vjernima daruj zahvalno srce. Po Kristu Gospodinu našemu, Amen.

Andrija Olujić


Zlatni pir proslavili Nedjeljko Šamija i Mara r. Gabelica

25. 8. 2018. u crkvi Sv. Duha na Lovreću

Nedjeljko Šamija pok. Mije i Mare r. Milinović (23. 10. 1942. u Lovreću) i Mara Gabelica pok. Ante i Ruže

(5. 10. 1951. u Podbablju Gornjem) vjenčali su se 20. 10. 1968. u Wangenu (Njemačka). U braku im se rodilo četvero djece. Danas imaju 12-ero unučadi i 7-ero praunučadi.

Nedjeljko i Mara cijeli su svoj život radili u Njemačkoj.

Misu zahvalnicu za zlatni jubilej pred-vodio je župnik fra Dinko uz don Iliju i don Matu.

................................................... Sudionik


Hodočašće u Vepric

Svake godine naša župa uoči blagdana Male Gospe hodočasti u Vepric. Ovo-godišnje hodočašće u petak 7. rujna

predvodio je župnik fra Dinko.Za hodočasnike je organiziran prijevoz

autobusom, a ove godine pridružili su se i hodočasnici iz Studenaca sa župnikom fra Zoranom, no popriličan je bio broj i onih koji su u Vepric hodočastili u osobnom aranžmanu.

Polazak je bio u 14:30 sati, dolazak u Vepric u 15:30 sati tako da smo mogli sudjelovati na molitvi Gospine krunice i ispovjediti se do sv. mise koju je u 17:30

predvodio Petar Rajič, apostolski nuncij u Angoli, uz koncelebraciju splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića i nadbiskupa Martina Vidovića uz tridesetak svećenika.

Poslije popričesne molitve uslijedila je procesija sa svijećama kroz samo svetište. Na kraju procesije smo pozdravili Gospu, primili Božji blagoslov te se moleći i pjevajući uputili u Lovreć u koji smo stigli nešto poslije 21 sat.

................................................Hodočasnik


Veliki obiteljski susret Hrvata katolika u Solinu

OBITELJ - Izvor Života

Mama, tata, djeca, brat i sestra, još djed i baka, pa tete i stričevi, sestrične, bratići... Obitelj.

Zajednica u kojoj nam je najljepše biti, u kojoj nas razumiju, prihvaćaju i vole. Zajednica koja je "izvor života i radosti”!

Baš te riječi, "Izvor života i radosti" - bile su geslo Trećeg nacionalnoga susreta hrvatskih obitelji, koji je održan 15. i 16. u Splitu i Solinu, gdje je ispod svetišta Gospe od Otoka bilo središnje misno slavlje na kojem se okupilo tridesetak tisuća vjernika iz svih krajeva naše domovine.

Što je najvažnije dati djeci?Predvoditelj mise, domaći splitski

nadbiskup Marin Barišić, govoreći o obitelji, istaknuo je da je ona "škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan". Okupljenim roditeljima mudro je rekao da djeci nisu važne samo stvari koje im mogu nabaviti te da ne zaborave ono najvažnije - pružiti svojoj djeci blizinu i potporu, prava usmjerenja, što će im dati sigurnost.

Za što zdravije i sretnije obiteljiPodsjetio je sve prisutne i na riječi bla-

ženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je

Iz naše župe

Veliki obiteljski susret Hrvata katolika u Solinu

Lovreć-Opanci40

rekao: „Nema zdravoga naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji.“ Upravo se zato i održavaju takvi susreti da bi hrvatske obitelji rasle što zdravije i sretnije, da bi osjetile koliko su važne i Crkvi i društvu. Potvrdila je to i nazočnost čak 22 hrvatska nadbiskupa i biskupa, kao i dolazak predsjednice Repu-blike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Najavljen je stoga već i idući takav susret - 2021. u Ludbregu. Pa ako ste ovaj solinski susret propustili, počnite već sad pripremati svoju obitelj za novi, ludbreški da svi mi budemo dokaz radosti života koji se rađa u braku i raste pod krovom obitelj-skoga zajedništva i ljubavi!

................................................... Sudionik

Kapelica svetog Mihovila u Šimundićima

Sveci su naši zagovornici na nebu. Jedan od njih je sveti Mihovil, moćni anđeo koji nas štiti od zlih duhova.

Mihovil na hebrejskom jeziku znači Tko je kao Bog. Prikazan je kao ratnik s mačem ili kopljem u rukama ispod čijih je nogu satrveni zmaj.

Sveti Mihovil slavi se 29. rujna. Vjeruje se da je on zapovjednik nebeske vojske u ratu protiv Luciferovih sila. Podjednako ga štuju kršćani, židovi i muslimani. U Hrvatskoj je sveti Mihovil zaštitnik Hrvatske vojske i policije, a posebno ga štuju padobranci, borbeni piloti i radiolozi.

Štovanje svetog Mihovila započelo je na istoku u četvrtom stoljeću a na zapadu potkraj petog stoljeća i to u pećini – svetištu, na brdu Monte Gargano u Italiji. Prema predaji, sam sveti Mihovil je biskupu Lo-renzu označio pećinu kao odabrano mjesto mira i oprosta.

Papa Lav XIII. je osobno sastavio molitvu svetom Mihovilu nakon što je za vrijeme mise vidio mnoštvo zlih duhova razdraženih nad Vječnim gradom. Zato je dao da se smjesta tiska molitva svetom Mi-hovilu i pošalje svim biskupima svijeta kako bi se rastjerala tama koja se skupljala nad cijelim svijetom, a rezultirala je fašizmom, komunizmom, nacizmom, Prvim i Drugim svjetskim ratom.

Molitvu svetom Mihovilu običavao je redovito moliti blaženi Alojzije Stepinac, potaknut događajima kod nas i u svijetu, uvjeren da se zlo u svijetu događa zbog sotone.

Živimo u vremenu u kojem napadi sotone postaju sve jači, a vjera sve slabija. Mnogi vjeruju u Boga, ali ne vjeruju Bogu. S raznih strana vrši se napad na ljudsku dušu, izokreću se moralne vrijednosti, a ističu materijalna dobra, vlastite se potrebe

Iz naše župe

Kapelica svetog Mihovila u Šimundićima

Lovreć-Opanci 41

stavljaju ispred tuđih, otuđenost postaje sve veća… vodi se bitka za Kraljevstvo Božje jer u konačnici: što će nam sve ako dušu svoju izgubimo?!

Dana 29. 9. 2018. u mjestu Šimundići fra Dinko Bošnjak, lovrećko-opanački župnik, blagoslovio je kapelicu svetog Mihovila u nazočnosti pedesetak vjernika. Kapelicu je sagradio gospodin Vice Puljak po želji Vesne i Slavka Šimundića.

Neka kapelica svetog Mihovila bude pobuda svima da se ustrajnom molitvom bore protiv zla i Zloga.

Evo u prijevodu fra Josipa Marcelića poznate molitve svetom Mihovilu:

Sveti Mihovile arkanđele, brani nas u borbi protiv zlobe i zamki sotone. Najveći od slavne vojske, pošalji u pakao snagom Božjom, sotonu i druge zle duhove koji lutaju ovim svijetom da bi uništili duše. Amen!........................................Slavko Šimundić


Listopad 2018.Prvog dana mjeseca listopada, koji je

na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji, u našoj župi Lovreć-Opanci zapo-čeli smo s pobožnostima Gospine krunice koja se molila svaki dan u crkvi u 17 sati. Izuzeci u svakodnevnoj molitvi krunice bili su nedjeljom kada se krunica molila pola

sata prije nedjeljne svete mise. Zadnje dane listopada molili smo krunicu u crkvi na groblju za naše pokojne.

I ove smo se godine oko Gospe okupljali s molitvom i pjesmom!

..........................................Gospin štovatelj

Listopadska pobožnost 2018.


Hodočašće Majci Božjoj u Međugorje 2018.

Petnaeste listopadske nedjelje vrijeme nam nije bilo sklono. Cijelim putem pratilo nas nevrijeme s jakim

pljuskovima i vjetrom. To nas nije omelo da autobusom, punim hodočasnika iz naše župe Lovreć-Opanci u kojem molitva i pjesma nisu prestajale, pođemo na hodočašće našoj Nebeskoj Majci, Kraljici Mira, u Međugorje. Svaki je od nas u srcu nosio svoju molbu, svoju zahvalu, svoja nadanja i vjeru da ga naša Nebeska Majka neće ostaviti. Krenuli smo u rano popodne, a radosno raspoloženje trajalo je sve do Međugorja, što nam od Lovreća baš i nije neki dug put, ali vožnja u zajedništvu ne bi nam smetala da smo i duže putovali.

U Međugorju je po običaju bilo puno hodočasnika koji još u listopadskim danima dolaze sa svih strana, pa se odasvud čuje pjesma i molitva. Dolaskom u Međugorje, mi najhrabriji, prvo smo se po kiši popeli na brdo Ukazanja gdje smo svaki pojedinačno predali Majci svoje molitve, misli i želje, potom smo sudjelovali u krunici i misi s ostalim hodočasnicima. Pred večer smo se vratili kućama, duhom napunjenih „baterija“ za svakodnevni život, s obećanjem Majci da ćemo i opet doći. Predvodio nas je naš župnik fra Dinko.

Iako pomalo umorni, put kućama bio je također u pjesmi i molitvi zahvalnici.

.............................................. Hodočasnica


Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje i misijska nedjelja

I u našoj župnoj crkvi Duha Svetoga svečano je u nedjelju 21. listopada proslavljen Dan kruha i zahvalnosti

Bogu za plodove zemlje i misijska nedjelja. Prijepodnevno misno slavlje u prepunoj crkvi predslavio je naš župnik fra Dinko, pjevao je novoosnovani dječji pjevački zbor pod ravnanjem profesorice Renate Kolovrat.

Djeca su nas uvela u ovo slavlje recitaci-jama i pjesmom o kruhu, koje su pripremile vjeroučiteljica Ružica i prof. glazbe Renata. Anka Mustapić i djeca sa svojim majkama pred oltarom su priredile izložbu kruha i kolača uz plodove zemlje.

Izložbu je blagoslovio naš župnik, fra Dinko. „Kruh je simbol života, kruh nas povezuje, kruh je simbol rada i ljubavi, on nas sve ujedinjuje. Naša je obveza da budemo zahvalni ljudima, da budemo zahvalni jedni drugima, a ponajprije da zahvaljujemo Bogu za svaku kap vode i svako zrno kruha koje nam daruje za naš život. Ali jednako tako potreban je kruh nebeski", istaknuo je župnik i potaknuo skupljene vjernike na često blagovanje Tijela Kristova.

........................................................A. M.


Smotra dječjih zborova – Imotski 2018.

U subotu 10. 11. 2018. u samostan-skoj crkvi sv. Frane u Imotskom održana je III. smotra župnih dječ-

jih zborova iz Imotske krajine. Sudjelovali su dječji zborovi iz osam župa: Lovreć, Studenci, Proložac, Runovići, Zmijavci, Podbablje, Vinjani i Imotski. Naš dječji zbor na ovom nastupu brojio je dvadeset petero djece. Roditelji su dovezli djecu u imotsku crkvu.

U 10 sati započela je molitva krunice koju su predvodila djeca iz pojedinih zboro-va. Za vrijeme krunice bila je mogućnost za ispovijed. Nakon krunice slavili smo svetu misu koju je predvodio imotski gvardijan i župnik fra Kristian. Djeca su zdušnim pjevanjem uzveličali ovo misno slavlje.

Nakon mise zborovi su izvlačili brojeve kako bi se utvrdio redoslijed kojim će zborovi nastupati sa svojom pjesmom. Naša Katarina Nosić, najmlađa zborašica, izvukla je peticu, što je značilo da ćemo nastupati peti s pje-smom koju smo pripremili. I nastupili smo s pjesmom Ti si moj otac, ti si moja mati a na orguljama nas je pratila gospđa Renata, profesorica glazbe, koja se trudila da djeca tako lijepo i skladno izvedu ovu pjesmu.

Nakon pojedinačnih nastupa fra Kristi-an sve nas je pozvao u samostansko dvorište na objed. Nakon ručka roditelji su došli po svoju djecu te smo se radosno rastali zadovoljni našim susretom i veseli se vratili svojim kućama.

.........................................................R. K.


Proslava Svih svetih

Svetkovina je Svih svetih dan kojim Katolička Crkva slavi sve kanonizirane, ali i svece koji su ostvarili ideal

kršćanskoga života, a još nisu kanonizirani Svečano je bilo u Župi Lovreć-Opanci. Ova je svetkovina proslavljena svetim misama.

Prva sveta misa bila je u župnoj crkvi u 10:30, a druga za naše mrtve u 15 sati u crkvi na groblju. Predvodio ih je župnik fra Dinko. Tijekom mise pjevao je Mješoviti zbor župe Lovreć-Opanci, a na orguljama je svirao Stipe Sekelez.

.....................................................Nazočni

Dušni dan

Proslavili smo Dušni dan, odnosno Dan spomena na vjerne mrtve. Po staroj tradiciji naše župe sinoć su brecala

zvona na svim našim crkvama u spomen na naše vjerne pokojnike, a jutros je služena sv. misa za naše mrtve u 10:30 a nakon toga

odrješenje na četiri mjesta na groblju. Poslije podne služena je sv. misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15:30 te zajedničko odrješenje na groblju koje je predvodio župnik.

........................................................N. N.


Obljetnica pada Vukovara obilježena u Župi Lovreć-Opanci

Na 27. obljetnicu pada Vukovara 18. 11. služena je sv. misa u 10:30 za nevine žrtve i hrabre branitelje

Vukovara. U popodnevnom okupljanju u 18:11, uz zvonjenje naših crkvenih zvona, u

pobožnoj molitvi u centru Lovreća obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu herojskog grada Vukovara i Škabrnje i upalili svijeće (lampione) u spomen na ubijene, nestale i zatočene hrvatske branitelje i civile.

Nazočni

Caritas u našoj župi

Dva puta godišnje, prigodom Božića i Uskrsa, naš župni Caritas pomaže najsiromašnije i socijalno ugrožene

u našoj župi. U akciji prikupljanja namirnica i drugih potrepština pomažu i mladi župe,

posebno framaši, koji pakete raznose starim, bolesnim i nemoćnim župljanima po zaseocima. U akciju su uvijek uključeni i dobročinitelji.

............................................. M. Šimundić


Proslava Sv. Cecilije

Stara narodna izreka kaže: Ko pjeva, dvostruko moli!

22. 11. Katolička Crkva slavi spo-mendan sv. Cecilije koja je svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje. Crkva ju časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja. Kao svake godine, tako i ove, zbor je proslavio svoju zaštitnicu. Uz svetu misu, pjesmu i molitvu zahvalili smo Bogu i sv. Ceciliji.

Po ustaljenom običaju poslije mise smo se počastili zahvaljujući našem župniku koji nam svaku godinu omogući lijepo druženje uz jelo, piće i pjesmu.

Neka nam sv. Cecilija bude primjer i uzor u svakodnevnom životu jer bez muke, truda i patnje, nema ni slave.

.........................................................Katić


Došašće u našoj župi 2018.

Došašće je vrijeme priprave za naj-radosniji kršćanski blagdan Božić, ali i duhovna priprava duše, jer bit

Božića nije u darivanju niti u lijepo okićenom boru, pa ni u punom blagdanskom stolu. Prije svega došašće je vrijeme duhovnog “pospremanja” nutrine, u kojem na prvom mjestu trebamo misliti na bližnjega u po-trebi. Zato uz vlastitu duhovnu pripravu trebamo sudjelovati i u prikupljanju priloga za župni Caritas. Jer bilo kako bilo, božićni su blagdani ipak ljepši i radosniji ako stol nije prazan, ako čovjek nije sam, ako ima obilje ili ono malo, podijeliti s nekim. A radost je tim veća ako onaj u potrebi zna da nije zaboravljen, da postoje braća i sestre koji misle i na njega.

Tako je i u našoj župi. Tijekom ovog došašća, kao i uvijek do sada, prikupljali smo novčane i materijalne priloge, osobito namirnice, za našu braću u potrebi, a onda su kupljeni ili od dobročinitelja, Općine i župljana, prikupljeni darovi za župni Caritas, podijeljeni potrebitima. Koliko je bilo radosti u samačkim domovima, među bolesnima i starim župljanima koji su potrebni pomoći i više ne mogu na zajednička misna slavlja, pa ni za velikih svetkovina kao što su Božić i Uskrs i druge župne svetkovine.

U došašću se već više godina održavaju mise zornice, počinju u 6:30 još za dubokog mraka, ali je župna dvorana uvijek puna. Prije mise zajednički molimo Jutarnju.

.............................................................. F.

Dječji kutak Lovreć-Opanci50

Dječji kutak

Moj prijatelj u invalidskim kolicimaJednog sam dana išao kod tete u Split. Na ulazu u stan vidio sam nekog dječaka

koji je sjedio u invalidskim kolicima. Došao sam do njega i pitao ga želi li se igrati sa mnom. Upoznali smo se i krenuli smo se igrati s loptom. Bilo mi je čudno kako je spretan iako je u kolicima. Igrali smo se cijelo popodne. Kada se smračilo, morao sam ići kući. Pozdravio sam se s njim i obećao da ću uskoro opet doći. Bio sam sretan što sam stekao novog prijatelja. Nije mi smetalo što je on u invalidskim kolicima.

.......................................................................................... Andrija Nikolić, 3. razred

Nedjelja u mojoj obitelji

Ja nedjeljom volim malo

više spavati, ali ipak uvijek usta-

nem na vrijeme kako ne bih

zakasnio na misu. Kada ustanem

iz kreveta, doručkujem i onda se

svi zajedno spremimo na misu.

Svake nedjelje ja ministriram i

primam Tijelo Kristovo. Jako

volim ići na misu s obitelji, a

poslije se svi molimo za obitelj-

skim stolom. Meni nije nedjelja

ako ne odem na svetu misu.

Kristijan Mustapić Šamija,

3. Razred

Dječji kutak

Dječji kutak

Lovreć-Opanci 51

KruhBila je subota. Rano sam se probu-

dila jer sam osjetila lijepi miris. Pomislila sam kako moja baka peče kruh. Brzo sam se obukla, oprala zube, umila se i počešljala. Odmah sam dotrčala do bake, a moja mlađa sestra Ivana ubrzo je dotrčala za mnom. Oduvijek volimo miris domaćeg kruha ispod peke. Ju-tros nam se želja ostvarila. Ušle smo u dimnu kužinu, a baka je upravo vadila pečeni kruh. Jele smo ga još toplog i bile jako sretne.

............ Magdalena Čaljkušić, 3. razred

Moja Prva pričest

Moja pričest bila je najradosniji i

najljepši dan u mom životu. U početku

malo me je bilo strah, ali kada sam počela

recitirati sve je prošlo. Najveća potpora

bile su mi moja mama i vjeroučiteljica.

Najveću sreću sam doživjela kada sam

primila živoga Isusa u svoju dušu. Toga

najsretnijeg dana uvijek ću se sjećati,

dana moje Prve pričesti.

..............................Ivana Bošnjak, 4. r.

Dječji kutak

Dječji kutak

Lovreć-Opanci52

DošašćeTiho, tiho

ali brzo, teku dani, studen šume hvata, ptice odoše na jug.

Što li se to skriva Iza stabala,

Došašće koje Prvu svijeću čeka.

Iz kuća se osjeti Miris jela

Koje su napravile Vrijedne majke domaćice.

Dim se brzo širi, Ali ne sad miris jela Vrijedne domaćice

Već miris svete svijeće.

Iako je mala, Svijeći je stalo

Da izdrži bar pola Jednoga sata.

Kad prođe još dana dva, Sveti Nikola kuca na vrata:

Slatkiša svakakvih Šarenih i jednobojnih.

Ostale se svijeće pale, Svakim tjednom sve ih više.

Gdje je drvce? Ajme, majko, Božić dolazi.

U Božićnoj noći Slavimo i veselimo se

Jer rodio se Isus Spasitelj.

Sviće zora, snijeg pada Što li ima ljepše!

Crkveni toranj zvoni, Mora se poći

Da proslavimo Krista Jer Božić je stigao.

...........................................Sara Bošnjak

Zaželi željuJedne su večeri mama i tata pozvali seku, brata mene. Rekli su nam da sjednemo

na kauč i da gledamo TV emisiju koja se zove Zaželi želju. U toj emisiji prikazana je djevojčica Emina koja ima još brata i sestru. Jako su siromašni. Djevojčica je rekla da joj je najteže kad vidi mamu da plače jer im nema što dati za jelo. Nakon ovoga emitiranja na televiziji, pomogli su im dobri ljudi. Djevojčica je dobila puno hrane, odjeće i svoju prvu lutku iako ima već devet godina. Moji tata i mama su htjeli da mi vidimo kako djeca žive. Trebamo biti zahvalni Bogu za sve što imamo. Bila sam jako tužna zbog djece koja su siromašna. Rado bih s njima podjelila hranu, odjeću i igračke.

Petra Šamija, 3.razred

Dječji kutak

Dječji kutak

Lovreć-Opanci 53

Moj izlet u VukovarDok sam još bila mala, čula sam o Vukovaru, gradu heroja, i njegovoj sudbini

u Domovinskom ratu. Vukovar su branili hrvatski branitelji, a brojni Vukovarčani, žene i djeca, morali su bježati i napustiti grad.

U Vukovar sam krenula 11. studenog zajedno sa svojim prijateljima iz razreda i osmašima iz susjednih škola. Bilo nam je jako zabavno u autobusu. Na putu do Vukovara, vidjela sam nepregledne slavonske ravnice. Pri ulasku u grad ugledali smo kuće koje su izrešetane mecima. Ostale su kao trajna uspomena na grozote što su se događale. U svakom stanovniku Vukovara postoji rana koja nikada neće zacijeliti.

U Vukovaru smo posjetili Trpinjsku cestu, crkvu sv. Filipa i Jakova, bolnicu, vodotoranj. Najviše me se dojmio posjet bolnici. Teško je zamisliti u kakvim su uvjetima živjeli bolesnici, a liječnici i sestre izvodili najzahtjevnije operacije. O razaranju bolnice i svakodnevnom raketiranju dovoljno govori slučaj pada bombe od 250 kg koja je probila tri kata! Bila je to avionska bomba zvana „krmača“. Nakon pada Vukovara, srpski vojnici odveli su bolesnike iz bolnice, mučili ih i ubili na Ovčari.

Nikada ne smijemo zaboraviti sve ratne strahote koje su se dogodile u Vukovaru. Nadam se da se nikada više neće dogoditi ni u jednom gradu!

Iva Katić, 8. razred

U ovom su broju izostavljeni podrobniji podatci o radu OŠ S. S. Kranjčevića. O detaljnijim aktivnostima možete vidjeti na školskoj mrežnoj stranici: http://os-sskranjcevica-lovrec.skole.hr

Iz života Frame Lovreć-Opanci54

Iz života Frame

Primanje u Framu9. lipnja u Franjevačku mladež Župe

Lovreć-Opanci primljeno je osam novih čla-nova: Roko Mustapić, Ante Nikolić, Marija

Križan, Frano Čaljkušić, Noa Uvodić, Ema-nuela Mustapić Šamija i Magdalena Nikolić.

...............................................B. Mustapić

Obećanja u bratstvima Frame

Običaj je u imotskome samostanskom okružju da novi članovi svih brat-stava Franjevačke mladeži (Frame)

svoja prva obećanja daju na večernjoj misi na svetkovinu sv. Franje. Tako je i ove godine u srijedu 4. listopada na misi u 18 sati oko 100 mladih prvi put obećalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz bratstava:

Imotskskog, iz naše župe Lovreć-Opanci, (8) Podbablja, Prološca, Runovića, Vinjanna i Zmijavaca.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja, uz koncelebraciju petorice svećenika. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.

...................................................... Framaš

Iz života FrameLovreć-Opanci 55

Jesenska skupština Frame

U Splitu je 27. listopada 2018. održana redovita jesenska skupština Frame Splitsko-dubrovačkog područnog

bratstva.Sastanak se održao u župnoj dvorani

Župe Gospe od Pojišana. Skupština je započela svetom misom nakon koje je

uslijedio sastanak na kojem se raspravljalo o problemima u bratstvima pojedinih župa. Na sastanku je bilo nazočno i Vijeće naše frame. Nakon sastanka slijedila je zakuska i ugodno druženje uz ostale članove bratstava.

......................... Viktorija Mustapić-Šamija

Novo Vijeće Frame u Župi Lovreć-Opanci

U subotu 14. studenoga 2018. u bratstvu Frame Lovreć-Opanci održani su izbori za novo Vijeće

tog bratstva koje će u idućoj godini voditi i animirati život i rad bratstva. Izborima je predsjedala predsjednica Splitsko-dubrovačkog područja Frame. Izborima je prisustvovao i fra Josip Repeša.

Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga framaši su birali svoje vijećnike.

U novo vodstvo Frame Lovreć-Opanci izabrani su sljedeći framaši:-Viktorija Mustapić Šamija, predsjednica- Iva Katić, potpredsjednica- Magdalena Nikolić, tajnica- Emanuela Mustapić Šamija, blagajnica- Bože Mustapić, voditelj formacije- fra Dinko Bošnjak, duh. asistent

......................................................Tajnica

Iz života Frame Lovreć-Opanci56

Izvješće Frame Lovreć-Opanci za 2018. godinu

Tijekom godine Frama Lovreć-Opanci svoje susrete održavala je subotom u molitvi i radu te veselom druženju.

Frama je sudjelovala na raznim područnim susretima, primjerice, Redovna proljetna skupština, Redovna jesenska skupština koje su se održavale u Vinjanima te u Splitu u Pojišanskom samostanu.

Osim sudjelovanja na susretima Frama je organizirala i svoje tradicionalne huma-nitarne blagdanske akcije za Uskrs i Božić prodavanjem uskrsnog i božićnog nakita.

K tomu, skupljali smo novac pa kupili po-trepštine za najugroženije župljane te im uljepšali blagdane.

Na samome kraju godine u Frami su održani izbori pa su u Vijeće 22. studenoga došli nova predsjednica Viktorija Mustapić Šamija, potpredsjednica Iva Katić, tajnica Magdalena Nikolić, blagajnica, Emanuela Mustapić Šamija i voditelj formacije Bože Mustapić.

Frama trenutno broji 15-ak članova.

................................................... Mustapić

Vijesti iz Općine LovrećLovreć-Opanci 57

Vijesti iz Općine Lovreć

Vijesti iz Općine

Općina Lovreć se i ovu godinu, koja se polako primiče kraju, trudila da svim svojim mještanima omogući

što bolju i kvalitetniju životnu okolinu i mogućnost za osobni, ali i društveni razvoj.

Posebno smo imali u vidu poboljšanje demografskog i socijalnog standarda i

osiguranja pristojnijih životnih uvjeta za mlađu populaciju te smo slijedom toga donijeli niz mjera iz navedenih područja od kojih posebno izdvajamo povećanje naknade za novorođenu djecu (koja seže i do 50 000,00 kn), dodjele jednokratne novčane pomoći studentima te povećanje iznosa za sufinanciranje vrtića.

Srednjoškolcima i studentima sufinan-cirali smo troškove prijevoza, dok smo djeci koja pohađaju osnovnu školu, subvencioni-rali kupnju udžbenika i radnih bilježnica.

Kao i proteklih godina financijski i materijalno smo pomagali naš DVD-e. Kupljeno je novo vatrogasno vozilo čime je kvaliteta njihova djelovanja podignuta na višu razinu.

Dana 2. 8. 2018. potpisan je ugovor s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava u svrhu implementacije programa “Zaželi”.

Vijesti iz Općine Lovreć

Vijesti iz Općine

Lovreć-Opanci58

Navedenim programom je omogućeno za-pošljavanje sedamnaest žena iz našeg mjesta koje će voditi brigu o 77 starijih i nemoćnih osoba na vrijeme od dvije godine i šest mje-seci. Budući da su naši mještani svesrdno prihvatili navedeni Program, zauzet ćemo se da se trajanje Programa vremenski produži.

Završili smo pripremne radove za uređe-nje vrtića u naselju Nikolići kao i uređenje poučnih staza i vidikovaca te se iduće go-dine očekuje njihova realizacija. Spomenuti projekti bit će financirani iz EU fondova, a dijelom i sredstvima naše Općine, što će nedvojbeno poboljšati životne uvjete naših mještana i pogodovati razvoju turizma koji bi u budućnosti trebao zauzimati važnu ulogu u razvoju naše općine.

Za kraj godine pripremili smo poklone povodom Sv. Nikole koji se u crkvi i školama dijele našim najmlađima.

Našim mještanima možemo samo obe-ćati da ćemo se i u novoj 2019. godini nastaviti svojski truditi i boriti za dobrobit našeg Lovreća.

Dobrovoljno darivanje krvi

Iove smo godine organizirali dobrovoljno darivanje krvi u našem mjestu. S pono-som valja istaknuti podatak da se ove

godine odazvalo najviše darivatelja (40-ak), no, nažalost, samo 27 ih je bilo u mogućnosti darovati tu dragocjenu tekućinu.

Ove smo godine bili i medijski popra-ćeni. O našem nesebičnom činu pisano je

u „Slobodnoj Dalmaciji“, a potom i u „24 sata“. Sada za našu akciju zna i šira javnost. Možda to bude poticaj i drugima da se u sljedećim akcijama odazovu te darivanje krvi postane tradicija u našoj općini. Mi, dosadašnji darivatelji, makar nismo osobito brojni, odlučni smo i nadalje sudjelovati jer zajedno možemo napraviti puno toga, pogotovo kad je u pitanju kome prijeko potrebna pomoć.

Dragi prijatelji-darivatelji, svima vama velika hvala, posebice vama iz Ciste Provo i Ciste Velike koji ste uz nas već 4. godinu zaredom, i neka vas dragi Bog blagoslovi!

................................................... A. M. Š.


Projekt „Zaželi“

Početkom kolovoza Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uručilo je i našoj općini Ugovor za program zapošlja-

vanja žena „Zaželi" (u novčanom iznosu od 2 315 785 kn).

Za spomenuti projekt naša je općina među prvima poslala potrebnu dokumen-taciju, pa sad možemo ustvrditi kako je projekt zaživio.

Projekt "Zaželi" uvelike je sufinanciran sredstvima iz Europskog socijalnog fonda (85 %) i dobro je došao u svakom pogledu, kako u brizi za starije, tako i u zapošljavanju žena iz naše općine. Velika je to stvar za ovu našu malu sredinu: sedamnaest (17) žena iz naše općine dobilo je posao, a najvažnije od svega jest što je čak 77 osoba starije životne dobi osiguralo sebi svaki dan posjet, pomoć i društvo uz toplu čašicu razgovora.

Svi oni uglavnom imaju nekoga svoga, ali su, nažalost, često sami zbog nemogućnosti svakodnevnog dolaska, obilaska njihovih bližnjih. TADA NASTUPAMO MI!

Svaki dan dođemo svojim korisnicima, pomažemo im u kućanskim poslovima, od-vezemo ih doktoru ako trebaju, donesemo lijekove i namirnice, a s nekima od njih se samo ugodno družimo i nasmijemo uz razgovor. Sat-dva brzo prođu, ali osjećaj da ćemo mi svaki dan doći k njima, daje im neku sigurnost, spokojnije im prolaze dani u tim "zlatnim godinama".

Hvala od srca svima onima koji su na bilo kakav način sudjelovali u ovom pro-jektu i nadamo se dugoj, dobroj i uspješnoj suradnji na obostrano zadovoljstvo korisnika i djelatnika.

..................................... Anđela M. Šamija

Vijesti iz Općine Lovreć Lovreć-Opanci60

Ljetni malonogometni turnir

Kao i svake godine u našem mjestu najzanimljiviji događaj na priređenim susretima Lovrećkog lita bio je naš

malonogometni turnir.I ove smo godine imali tri turnira:

Dječji, Memorijalni i Seoski.Pobjednik Dječjeg turnira bila je ekipa

Nikolića koja je u finalu pobijedila Kulu rezultatom 3 : 0.

Treće mjesto pripalo je Čaljkušićma koji su u nadigravanju s Dubravom bili uspješniji.

Na Memorijalnom turniru Marjan Zdravko Sekelez sudjelovalo je 16 momčadi. Pobjednik u ovom jakom natjecanju bila je momčad Boss-Lovreć. Ona je u završnici savladala Blato na Cetini, prošlogodišnje pobjednike.

Na najzanimljivijem Seoskom turniru sudjelovalo je 9 ekipa podijeljenih u dvije grupe.

Grupa A: Čaljkušići, Srebrići, Ljubitelji janjetine, Lovreć juniors, Kula

Grupa B: Dubrava, Batino jato, Ba-runi, Katići

U polufinale su prošle po dvije najbolje momčadi iz svake skupine.

Polufinale:Kula - Katići 3 : 1,Čaljkušići - Batino jato 2 : 1

Za treće mjesto:Katići - Batino jato 3 : 1

Finale:Kula - Čaljkušići 1 : 0

U finalu 18-og dopadljivog turnira u zanimljivoj, tvrdoj i napetoj utakmici pred mnoštvom gledatelja ekipa Kule, zgoditkom Mate Olujića pri samom kraju utakmice, pobijedila je Čaljkušiće i tako osvojila svoj drugi naslov. Nećemo pritom pogriješiti kažemo li da su s pravom pobjednici tur-nira – pobijedili su protivnike u svih šest (6) odigranih utakmica.

Najboljim igračem turnira proglašen je Josip Olujić iz pobjedničke momčadi.

Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji turnira.

........................................... Nikola Šamija(Fotografiju ustupio Josip Dumančić)

Pobjednička momčad Kule (slijeva nadesno), prvi red – gore: Nikola Dumančić, Josip Dumančić, Mate Olujić, Ivan Mustapić, Jakov Dumančić,

drugi red – dolje: Marko Dumančić, Josip Olujić, Domagoj Kasum, Luka Olujić


Lujin podrum

Prije sedam-osam godina, točnije 6. 11. 2011., u Katićima kod Lovreća poznati poduzetnik Lujo Katić otvorio

je vinski podrum. Prema slobodnoj procjeni to je što se tiče površine najveći podrum na području Imotskog, izuzev podruma bivše „Imote“. Kažem površinski jer po preradbenim i skladišnim kapacitetima ima većih podruma. Pok. Luju su, naravno, naslijedili njegovi sinovi Mate, Ante-Mladen i Ivan. Braća zajednički obrađuju oko 8,5 tisuća trsova vinove loze u Imotskom polju.

To su vinogradi za primjer. Tko god prođe uz njihove vinograde, zadivi se kako to braća Katići dobro obrađuju. Dok je otac bio živ, imao je registriran OPG. Naravno, plan je braće Katić da uspješno nastave raditi oko vinograda i oko podruma.

Nadamo se da će uskoro na tržištu biti i njihovo vino. Inače, braća se bave građe-vinom, uglavnom niskogradnjom i po tome su poznati u cijeloj Hrvatskoj.

................................................Ante Aračić

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb Lovreć-Opanci62

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb

XXIV. susret Lovrećana u Zagrebu

Nedjelja, 22. travnja 2018. u 12:30 sati u Crkvi i samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, Vrbanićeva 25

Ovogodišnji, 24. susreti vjernika rodom iz Župe Lovreć-Opanci i njihovih potomaka koji su rođeni

u Zagrebu, te naših prijatelja održani su nešto ranije nego je bio običaj. Susret je upriličen u IV. uskrsnu nedjelju - Nedjelju Dobroga Pastira, 22. travnja 2018. godine s početkom u 12:30 sa slavljenjem sv. mise koju je služio župnik fra Dinko Bošnjak, a nastavio se u samostanskoj dvorani. Prije

početka slavljenja sv. mise nazočne je po-zdravio gvardijan Samostana Gospe Lurdske, fra Mate Matić.

U propovijedi se fra Dinko oslonio na tekst Evanđelja (Iv 10, 11-18) i posebno naglasio riječi Isusove: "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce... Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb

XXIV. susret Lovrećana u Zagrebu

Lovreć-Opanci 63

ovce..." Zatim je u propovijedi istaknuo posebnu povezanost nas ovdje prisutnih sa svojima u zavičajnoj župi. Njegove su riječi potaknule osjećaje prisutnih posebno kad je naglasio unutrašnju duhovnu povezanost koja hrani vjeru i zdravo rodoljublje i domoljublje kao i uopće čovjekoljublje.

Poslije sv. mise prije nego se pošlo u samostansku dvoranu, gdje je bio pripremljen domjenak, nazočne je pozdravio predsjednik Društva Lovrećana Zagreb Ivan Bekavac Basić i ukratko izložio rad udruge od za-dnjeg susreta koji je bio u nedjelju 18. lipnja 2017. Posebno je naglasio uspjehe pojedi-nih članova Društva koje postižu u svojim radnim sredinama te javnoj djelatnosti u gradu Zagrebu, Hrvatskoj, ali i izvan granica Republike Hrvatske. Također je spomenuo i članove našeg Društva koji su u proteklom razdoblju pošli u život vječni, a svojim su radom i ostvarenim djelom za života zadužili i hrvatsku i svjetsku znanstvenu i kulturnu zajednicu. Kako je pisac ovih redaka o njima već izvijestio u božićnom broju župnog lista Lovreć-Opanci, br. 9, to je preporučio pri-sutnima da mogu kupiti taj broj za vrijeme domjenka u samostanskoj dvorani. Što su mnogi i učinili.

Domjenak su svojim novčanim prilozima i posluživanjem podržali članovi Društva. Marinko Olujić i Marijan Mustapić po 150,00 kn, Slađana Bekavac Basić, Ikica Čaljkušić, Ante Milinović Peranov, Joko Milinović, Pere Nikoli - Nunić i Tomislav Nikolić - Kavaz po 100,00 kn, Ivan i To-mislava Botica 50, 00 kn te 190,00 kn za pokriće ostalih troškova predsjednik Društva. Iako novčano nije iskazan trošak, on je vrlo znatan, koji je uložio župnik fra Dinko jer

po već ustaljenom običaju donio je domaći kruh ispod peke (cripnje, sača) i domaće vino. Ovoga je puta isto tako svojim radom u posluživanju i domaćom pečenicom i sla-ninom kvaliteti domjenka pridonijela obitelj Spomenka i Anđelke Eljuga te obitelj Ivana i Zore Bekavac Basić i Slađana Bekavac Basić sa sinom Ivicom. Uz pečeno prase bilo je pršuta, pečenice, sira, a i suhih smokava te već spomenuto vino, kao i mineralne vode (Jamnica), narančade i Coca-Cole.

U neobvezatnom razgovoru za vrijeme domjenka raspravljalo se o susretu za sljedeću godinu koji je i jubilarni 25. susret, te je prihvaćen prijedlog da poradimo na boljem obavještavanju kako bi nas se okupilo više i da pripremimo nešto svečaniji domjenak. Daj, Bože, da nas bude puna crkva Gospe Lurdske koju drže naši fratri.

Posebno se zahvaljujemo svim članovima samostana kao i časnim sestrama koje rade u kuhinji na svesrdnoj pomoći.

.................................... Ivan Bekavac Basić

Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb Lovreć-Opanci64

Očekujemo postavljanje kipa Gospe od puta na Lovreću

Naš sumještanin, akademski kipar, sveučilišni profesor, renomirani umjetnik u zemlji i svijetu Kru-

no Bošnjak, autor već poznatog kamenog kipa Majke Božje s djetetom Isusom u na-ručju, koji je dobio ime Gospa od puta jer je postavljen uz autocestu Zagreb-Split na odmorištu Krka kod Skradin, želi darovati svojoj i našoj Župi Lovreć-Opanci repliku tog kipa odlivena u bronci i da bude postav-ljen na prostoru bočno-desno ispred nove župne crkve, tako da bi lice Majke Božje i djeteta Isusa gledalo na naša sela u smjeru dijelova planine Bijakove i Mosora, te naših brda Viševca i Gradine. Sam čin darovanja i odricanja od autorskog honorara ne rješava problem ulaganja priličnog iznosa novčanih sredstava koja treba prikupiti za lijevanje kipa u bronci, za utvrđivanje temelja i postolja na koji će kip biti postavljen.

Rodila se ideja među članovima Druš-tva Lovrećana da bi pristupili prikupljanju sredstava da se ova lijepa i značajna ideja postavljanja Gospina kipa ispred naše crkve realizira. Da bi se to ostvarilo, očekujemo uz već postojeću usmenu suglasnost nadležnih i pismene odluke Župnog vijeća Župe Lovreć-Opanci i Općinskog vijeća Općine Lovreć da se kip može postaviti na prostoru ispred crkve i da se dobiju dozvole od nadležnih općinskih, županijskih, a ako treba i repu-bličkih tijela da se može pristupiti izvođenju radova kako bismo imali zakonsku podlogu

za osnivanje odbora za prikupljanje sredsta-va za lijevanje kipa u bronci i postavljanje postamenta na kojemu bi kip stajao.

Nadamo se da će biti sve u redu i da ćemo već u prvoj polovici sljedeće, 2019. godine imati postavljen kip Majke Božje s djetetom Isusom, djelo našega Krune, u našem Lovreću. Tako će naša sela, uz već postojeće Krunine radove koji se nalaze u crkvi i školi, te u privatnom posjedu nekih naših sumještana, krasiti još jedno Krunino djelo.

................................... Ivan Bekavac Basić, predsjednik Društva Lovrećana Zagreb

Iz župne povijestiLovreć-Opanci 65

Iz župne povijesti

Kronika župnika fra Josipa Šimića (1930. - 1940.)

(III. dio)

G. 1938.

Blagoslov vode na tri kralja

Obavljen je u novoj crkvi. Svatko je donio uzornu vodu u boci, koju je župnik blagoslovio, a svatko je sebi sipao blago-slovljenu sol.

Mrtac kuće Olujića bez sudjelovanja svećenika u sprovodu

Kada je umro Olujić Mate pk. Jakova stric braće Olujića isti su tražili sprovod u staroj crkvi, dapače su se utekli Biskupu molbom da bi in to dozvolio.

Biskup in nije udovoljio, nego dao žu-pniku na raspolaganje. Medjutim su došli na taj sprovod svi sljedari filanaca i učitelj Tudor iz Opanaka doveo je protuzakonito djecu iz škole i svi su ovi klečali u šimatorju dok je Grgo Milinović predvodio i molio krunicu, mjesto sprovoda. Crkva jedna i druga bile su zatvorene, a svijeće nijesu gorile.

Prodaja crkvenog komadića zemlje

Uz grobište uz zapadnu stranu ima je-dan lijep komadić zemlje, koji bi se mogao lijepo prodati.

Ovoj prodaji se protive Bošnjaci, koji su na tom komadu imali svoje ispasište i Dubrava nauckana od kuće Olujića. Kući Olujića ne konvenira da se ovaj komadićak proda, jer se boji imati jednog takmaca, koji im bi odnio tokom vremena „posmrtne daće“.

Bista fra Joze Šimića u predvorju crkve. Rad ak. kipara prof. Krune Bošnjaka 1985.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci66

Uza sve to župnik je prodaju najavio i ista će se održati 30. I. 1938., te ako li bude povoljan kupac prodaja će uslijediti, ako li ne čekati će se bolja vremena.

Kao glavni agitator proti ove prodaje istakao se je Truntić (Mustapić, op. pr.) Ivan Marijanov nemirni duh, koji je još g. 1931. bio prešao na starokatolicizam iz inata proti tadašnjem glavaru Dubrave Buloviću, a kašnje se je opet 1933. povratio i koji kaže da on može „na dan izmjeniti 7 žena i 7 vjera“.

Dubrava, Kula, = sprovodi

Dne 13. I. t. g. delegacija iz Dubrave predvodjena: Truntić Ivanom, Mustapić Anteri-jom, Šamija Matom, Mustapić Tomom, Šamija Ivanom tražija je pismeno od župnika da im unapred drži sprovode za njihovo selo u staroj crkvi, 2) da ne dopušta prodaju zemljišta pokraj grobišta, 3) da ne dopušta promjenu remete, 4) da ne dopušta nabavke bez odobrenja sela.

Takodjer su u isti mah došli i Kuljani, koje je kupio Olujić Jozo (Jokan) isto da se bune proti župnika. Medjutim župnik in je rekao da će on svakome tko isplati (dug za izgradnju crkve, op. pr.) držati sprovod gdje izabere. Delegacije su se vratile neo-pravljena posla.

Nabavka „čohe“

Počelo se je sabirati za nabavku jedne lijepe čohe. Narod je počeo davati, ali ovdje imaju prst komunisti i oni se protive da daju. Uza sve to idje se napred i ne popušta se.

Proslava Gospe Lurdske 11. veljače I. put kao Patrona Župe

Za ovu proslavu bile su paljene velike vatre u predvečerje. Crkva je bila lijepo

iskićena. Došao je kao izvanredni propo-vjednik o. Ćiro Ujević dekan iz Imotskoga.

Naroda je bilo sva sila, tako da je crkva bila dupkom puna. Iza sv. Mise uputila se je velika procesija sa kipom Gospe Lurdske preko mjesta do kapele Gospe Sinjske, a od nje do grobišta pak na Olujića kuću i cestom do Crkve.

Iza sv. Mise počeo je padati snijeg tako da je svijet bježao odmah kućama.

Došao je i o. fra Nikola Bilić župnik iz Studenaca, koji se je vratio kući, ali velikim naporom.

Odluka o sabiranju za proslavu

15. II. 38. pozvao je župnik o. Šimić u stan glavara Matka Petričevića, sve butigare i rastumačio im važnost vanjske proslave i organizacije za privući svijet na naše proslave i derneke eda se za sve to hoće novca. Crkva nije u stanju da to učini sama, zato je potrebito da se to učini zajedničkim silama sviju butigara.

Iza što se je stvar svestrano protresla zajednički je bilo zaključeno, da za prosla-ve, doprinose Franić i Zekota po 100 din., Marinkica i Bošnjak Nikola po 50 din., Antina, Matko i sinovi Ante Frankića po 30 din., a svi drugi Lovrećani po 20 din.

Mlada misa o. Serafina Rajića

Dne 13. ožujka rekao je u novoj crkvi svoju prvu sv. Misu mladi franjevac o. Serafin Rajić rodom iz Ciste.1

1 Fra Serafin Rajić (1913. - 1947.), rodom iz Ciste Velike, Ante i Jele r. Šitum. Zaređen za svećenika 12. ožujka 1938. u Splitu. Sutradan, 13. ožujka, drži mladu misu, prva u novoj crkvi u Lovreću. U dva navrata kratko je bio i kapelan u Lovreću 1938. i 1940. godine.

Na poziv Katunjanina dr. fra Karla Balića (1899. - 1977.), mariologa i skotiste, uz odobrenje Provincije,

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 67

On je izabrao ovu crkvu zato iako nije rodom iz ove župe za to što je to najbliže njegovoj župi Cisti, a u Cistu nije mogao jer mu je kroz zadnju godinu umro otac, stric i sestra.

S druge strane on je kao rekonvales-cent u dva navrata bio slan preko praznika u Lovreć i tu se svaki put dobro okrijepio te se je sa mjesnim župnikom sprijateljio.

Župnik je pozvao članice Kat. Akcije sa Lovreća da mu budu pri ruci i djevojke i mladići su dolazili za tri dana te su cijelo po-slijepodne kitili crkvu sa zelenilom, tako da je sva crkva bila u zelenilu okićena sa zastavama.

Za ovu proslavu župnik je župljane za 3 sveca spravljao i pripremao mu svečani doček.

Mladomisnik je došao redovitom pru-gom iz Splita u predvečerje u 5 ½ sati. Bio

odlazi u Rim za tajnika Međunarodnoga skotističkoga povjerenstva, na čelu s dr. fra Karlom Balićem, u svrhu kritičkog izdanja djela jednog od najvećih franjevačkih teologa, filozofa i logičara Ivana Dunsa Scota (oko 1266. - 1308.).

Fra Serafin se tijekom 1942. vraća u Zagreb i biva kapelan župe Gospe Lurdske 1942. - 1947. (U kraćem i zadnjem dolasku u rodno mjesto u ožujku 1947., u posjeti je i lovrećkoj župi kod župnika fra Frane Petričevića, gdje obavlja 16. ožujka i obred krštenja Rozalije Žižanović, Mate i Ive r. Nikolić. – MR MUCP).

Na montiranom sudsko političkom procesu zvanom Operacija „Gavon“ 19. travnja 1947. protiv svećenstva župe i samostana Gospe Lurdske u Zagrebu, optuženi su za podmetanje eksploziva u tvornicu „Gavon“ i neprijateljsko djelovanje. Bez obrane i svjedoka, 28. srpnja izrečena je presuda: fra Matej Vodanović, župnik, i fra Serafin Rajić, kapelan, smrt strijeljanjem; na višegodišnje zatvorske kazne: fra Jozo Visković, kapelan (15 g.), dr Fra Petar Grabić, provincijal (14 g.), fra Leonard Bajić, gvardijan (12 g.) i fra Albert Bukić, vikar samostana (7 g.).

Fra Matej Vodanović i fra Serafin Rajić strijeljani su 4. rujna 1947. godine na Mirogoju. (Vidi: Fra Stjepan Čovo, Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkog progona, Ante Čavka, operacija Gavon).

je dočekan od jedno stotinjak osoba, jer je silno nevrijeme bilo i pravo je bilo nemo-guće ostati vani. Pozdravila ga je djevojka Nevenka Bošnjak sa lijepim govorom. Na što je mladomisnik odgovorio.

U večer su bile bacane umjetne vatre i pucali mužari, ali obične vatre nijesu se mogle paliti, a i umjetne su morale se pre-kinuti bacati.

Dne 13. je osvanuo dosta lijep i narod je splivao sa svih strana. Kao manuduktor (rukovoditelj, op. pr.) je mladomisniku bio župnik o. Šimić, a predikator o. dr. Metod Rudan, koji je došao iz Vrlike u posebnom autu sa još tri gospodina. Eda svečanost uzveliča se što veće, bila je dovedena i glazba s Trilja, koja je došla u 8 ½ sati.

U devet i pol povorka se je počela sustaviti u red. Najprije mali Cigo Frankić (Marko, Mate i Ane r. Čikeš, op. pr.) deklamirao jednu pjesmu „Mladomisniku“ a iza toga se je krenula povorka pjevajući Blagoslovljen.

Na vratima crkve pozdravila je mlado-misnika Petričević Marija Miškova i darovala buket cvjeća.

Sv. Misa je počela je u 10 ½ sati. Zbor je pjevao sv. Misu i pjesme.

Iza sv. Mise bilo je ljubljenje ruku, koje su poljubili gotovo svi prisutni. U jedan sat bio je objed u župskoj kući za 40 uzvanika, od kojih je bilo 3 djela iz Ciste, a jedan dio iz Lovreća. Objed je sve zadovoljio. Palo je lijepih nazdravica, a mladomisnik je na svršetku svima lijepo zafalio.

Na večer je opet župnik pozvao sljedeće butigare na večeru: Markuza Olujića i sina mu Ivana, Olujića Marka Zekotu, Frankić Franića, Petričević Marinkicu, Petričević Marijana Matkova, Frankić Ivana, Petričević

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci68

Antinu, Frankić Brešu i Matu. Iza što smo se lijepo poveselili, rastadosmo se.

Glavna kuharica je bila: Petričević Anka žena Miškova.

Mladomisnik je uvečer ostao kod žu-pnika, a ostali su se Cišćani vratili svojim kućama. Sutra dan u jutro je mladomisnik otišao u Cistu gdje je rekao sv. Misu za pk. svog oca i ostalu rodbinu.

Sv. Josip

Župnik Šimić iz ljubavi prema svom Imenjaku sv. Josipu dao je jedan od kupljenih oltara u Splitu podignuti na čast sv. Josipa.

Iako se do sada nikada nije ova Svet-kovina u župi svetkovala to se je toga dana masa svijeta kod crkve našla. Crkva je bila dupkom puna.

Sv. Misu je rekao o. Bože dr. Vuco i preko nje krasnu propovijed.

Iza sv. Mise držana je bila procesija sa kipom sv. Josipa kojega su nosili 4 Josipa, koji su se prije ispovijedili i pričestili. Pre-ko sv. Mise i procesije mačkule su pucale, a u predvečerje su osim pucanja mačkula bile bacane i umjetne vatre. Crkva je bila svečano iskićena.

Postava oltara

Oltare, koje smo bili nabavili u Splitu u crkvi Gospe od Zdravlja bili su prevezeni na Lovreć i postavljeni po g. Franku Anti i njegovu radniku Carevu Anti. Oltari su iako stari dobro pristali za novu crkvu, te je svijet zadovoljan. Ova tri oltara su bila postavljena za 28 dana. Crkva je ovom po-stavom dobila drugi izgled.

Gradja zvonika

Župnik je nastojao na sve moguće načine da bi se zvonik podigao, jer to su željeli i svi oni koji su za novu crkvu.

Iza što je uzaludno pokušavao radju pogoditi sa nekim poduzećem, to se je od-lučio sam radju izvoditi i tako omogućiti zaposlenje svojim ljudima. Zamolio je g. Franka graditelja iz Splita da bi mu prepustio Antu Careva kojega je uzeo kao glavnoga radnika, koji će stvar voditi prema nacrtu arh. Horvata iz Zagreba.

Doveo je Lasića Jakova i Lozu Antu kao dobre klesare da izrađuju odmah korniže, … (?) i otvore. Kao klesare zaposlio je domaće radnike i šnjima se je pogodio po 50 din. za m2 face a za izvadit kamen pogodio se je s Bošnjacima za 300 m2, a s Bekavcim za 100 m2. Medjutim ni jedni ni drugi nijesu se držali pogodbe, jer su Bošnjaci izvadili jedva 150 m2 a Bekavci 60 m2.

S Bekavcin i Bošnjacin je pogodjeno 23 din po 1 m2 i 15 kg praha na 100 m i odgovarajuću kurdelu.

Blagoslov zvonika (početak gradnje, op. pr.) je bio 19. VI. u prisustvu dosta naroda, a obavio ga je o. Šimun Jelinčić profesur iz Sinja i dobar prijatelj ove župe.

Velika Nedjelja

Odmah prve godine dolaska u novu crkvu velika je nedjelja bila najsvečanije proslavljena.

Na Cvjetnicu je bila muka pjevana od o. Ivana Hrstića profesura iz Sinja, a odgo-varao je Zbor pjevača i pjevačica iz župe. Iza sv. Mise je bilo izloženo Svetotajstvo na 40 satno klanjanje.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 69

Za sve tri večeri je govorio o. Hrstić svojom poznatom govorničkom vještinom, a narod se je odazvao u velikom broju. Bili su odredjeni čuvari sv. Uri, po 5 članova Djevojačkog Društva Kat. Akcije i Bratima i po 2 članice žena Kat. Akcije za svaki sat. Svi su dolazili u uzornom redu, a bilo je mnoštvo i ostalog svijeta, koji se je izmjenjivao, a osobito u večernjim satovima.

Bila je naredjena i sv. Ispovijed za sva tri dana i narod se je odazvao a župnik i o. Hrstić imali su pune ruke posla, jer se je za ova tri dana ispovjedilo i pričestilo oko 600 osoba.

Na V. Četrvrtak bila je ispovijed bratima. Ispovjedilo ih se je oko 150. Bila je sv. Misa preko koje su se Bratimi pričestili, a iza Mise su dobili rakiju i kolače pred crkvom.

Na V. Petak se je funkcija obavila od žup. kuće crkvi. Bilo ih je dosta koji su ovaj put za križem Spasiteljevim klečeći prošli. Prva je došla Ica Jelušina žena.

Navečer se je pjevao plač ito veoma lijepo, jer su pjevali Zborovi.

Procesija nije bila radi slabog vremena i nije se ništa vidjelo pred crkvom pošto još nije uredjeno, teško je salaziti velikoj masi u mraku.

Na V. Subotu bilo je sve po starom Običaju. Gloria je bila svečana.

Iza podne se je održao u novoj crkvi sprovod jedne iz Dubrave (Mare Mustapić, ž. Antine, op. pr) iako su neki htjeli silom da sprovod bude održan u staroj crkvi. Sve je bilo u redu i lijepo tako da su njezini najbliži uživali kad su vidjeli da je to sve lijepo i u redu ispalo.

Viđeno u dekanatskom pohoduLovreć-Opanci 20/5 – 1938.dekan fra Ćiro Ujević

Napredak gradje zvonika

Radjom se je išlo napred, tako možemo kazati, da je dnevno ½ m se je zvonik dizao. Materijal potrebiti bio je dovezen i plaćen, ali na žalost sve na dug, jer su župljani slabo doprinosili.

Gradja čatrnje

G. Puharić (Toma, poduzetnik iz Ma-karske, op. pr.) koji je pogodio izvesti gradju čatrnje i zida pred crkvom žurio se je je da dovrši i do 15. srpnja je radja bila gotova ali cijevi su bile spojene 20. VIII. i kiše su prve počele padati a čatrnja se puniti.

Kada se voda skupila u čatrnju najprije su se počeli služiti i njome oni koji nijesu htjeli dati svoj doprinos u nadnicama što su kao seljaci bili dužni.

Buduć da cjelokupna radja nije bila u redu izvedena to se je župnik morao potužiti Banskoj upravi i tražiti da Puharić ispravi neke pogreške.

Vidovdan (28. lipnja, op. pr.)

Toga dana se je održala sv. Misa za pokojne. Prisustvovale su sve vlasti, a došao je i g. Olujić Petar najveći protivnik gradje crkve a i Rade Katić po prvi put.

Mačekov Imendan

U župi je bio najsvečanije proslavljen, u jutro su ljudi dolazili pod barjacima sv. Misi. Crkva je bila gotovo puna.

Za sv. Mise bio je svečani „Tebe Boga falimo“.

U 4 sata iza podne bila je akademija koju su davali diletanti, većinom članovi Društva Kat. Akcije i sinjski študenti.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci70

Proslov je držao Petričević Marinko a glavnu ulogu je izvodio Ćorić Ante šestaš (učenici sinjske franjevačke gimnazije, op. pr.). Akademija je ispala na opće zadovoljstvo, a iza nje se formirala velika povorka preko mjesta uz klicanje dru Mačku,2 Hrvatskoj i Kat. crkvi.

Mnoštvo se je svijeta sabralo pred no-vom crkvom, gdje su držali govore Petričević Matko i o. Šimić župnik. Masa se je na miru iza svega ovoga razdragana razišla, a na dan Proslave bile su paljene vatre pred novom crkvom.

Sv. Misa za pk. Radića

Dne 8. VIII. održavana je bila svečana zadušnica za pk. Stipana Radića.

Na sred crkve je bio svečani katafalk na pet podova kao usred grada sav u cvijeću i duplirima (debele voštane svijeće, op. pr.).

Iza zadušnice držao je pred crkvom govor Petričević Matko i Olujić Viktor, ali ovaj posljednji govorio o stvari koje ne spada za ovu prigodu.

Iza toga svijet se je mirno razišao.

Općinski izbori u Krajiškoj općini

Bile su dvije liste, ito brat bivšeg Načelnika Vukušića (Tadije, op. pr.) i Petra Šamanovića. Ova je posljednja iznijela pobjedu, jer je ova lista odobrena od vodstva i Opanci su je iznijeli, koji su dobili 8 vijećnika a među njima je i župnik o Šimić

2 Vukovska jezično-sklonidbena norma poštokavljenja dijalektalnoga, u ovom slučaju kajkavskog prezimena s nepostojanim /e/, sklanja se kao i ona s nepostoja-nim /a/. U suvremenoj hrvatskoj jezičnoj normi to je napušteno, osim u onim slučajevima gdje se dulje uvriježilo.

kojega je narod molio da se primi, a kad se je primio, tada ga je Split odbio jer in sjegurno nije bio po ćudi kao svećenik, a tada su svi vijećnici pismeno dostavili Vodstvu da se odriču i sustežu od izbora i Vodstvo je bilo primorano opet postaviti župnika i tako je zadnja lista odnijela pobjedu, jer se je župnik Šimić stavio u borbu za ovu listu.

Ulaz pred crkvom

Rad je već gotov i svakome se dopada te neki kažu da vrijedi koliko sama crkva vrijedi.

Crkva nova ima svagdano svojih po-sjetioca, te ljudi izdaleka dolaze, da je vide i da se dive njezinoj ljepoti.

Novi pomoćnik

Imenovan je bio pred V. Gospu za po-moćnika o Raić koji mora da idje u vojsku, da odsluži rok, u kaderu za 6 mjeseci. Isti je 22. VIII. krenuo na svoju dužnost.

Pregledan u kan. pohodu

Lovreć-Opanci 5. X. 1938. g.

fra Grabić, prov.

Svršetak Zvonika

Zvonik je bio završen dne 10. XI. 1938. te je glavni majstor Carev Ante odmah otpu-tovao svojoj kući u Split iza što smo račun učinili. On je imao plaću din. 100 dnevno, te stan i hranu kod župnika.

Kao što se za cijele radje na crkvi ni-kome nije ništa zlo dogodilo, tako jednako ni na zvoniku.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 71

Kad je radja dovršena Frankić Frane gostioničar je dao večeru svim radnicima i 1 pečenog janjca, rižot i vina izobilje. 3

Proslava sv. Nikole i blagoslov zvonika i 3 kipa i 1 slika

Na 6. decembra je najsvečanije proslav-ljena svetkovina sv. Nikole Putnika.

U procesiji je bilo ilumirano cijelo mjesto, bacane su rokete i pucali mačkule. Crkva je bila svečano nakićena.

Za svečanost je došao MP. Provincijal fra Petar dr Grabić, dr Krsto Kržanić, dr Vlado Radonić, dr Stanko Vidić, o. Šimun Jelinčić profesuri iz Sinja, te o. Nikola Bilić župnik sa Studenaca.

Sv. Misa je bila interca (u troje, op. pr.) najsvečanija. Govorio je sv. Misu i lijepu prediku MP. Provincijal uz asistencu.

Najprije je bio blagoslov kipova ito Gospe Lurdske, kojega je darovala Bekavac Ruža ud. Andrije iz Opanaka, kipa sv. Nikole, kojega je darovao Gazić Matan, te kipa sv. Stipana, kojega je darovao Mustapić-Varljačić Stipan na čast svoga Imenjaka sv. Stjepana, zatim blagoslov svečani „Zvonika“.

Iza toga se je uputila preko mjesta sve-čana procesija, a iza toga sv. Misa preko koje je MP. Provincijal držao krasan praktičan govor.

Iza toga svijet je ostao u mjestu i razvila se je šetnja i tim osnovan „dernek“, jer je ovo prvi put što se ova svetkovina uvodi.

3 Frane Frankić Franić (1898. - 1943.), Ivana i Antice r. Ujević. U središtu Lovreća držao je gostionicu i mesnicu. U najvećoj tragediji Lovreća i Opanaka 22. srpnja 1943. zbila se i najveća obiteljska tragedija. Ispred kuće, u dvorištu ubijen je Frane, žena Iva (Škoca), kći Anka (17. g.), sinovi Jozo (12. g.) i Tomislav-Mate (15. g.).

M. P. Provincijal, ostalo svećenstvo bili su začudjeni, da se ovoliko mase svijeta skupilo i upravo razdragani, a i narod je bio razdragan i vidno se veselio do kasnu noć.

Smutnje nije bilo.Dan pred sv. Nikolu smo zaključili

nabavku zvona sa Kvirinom Lebišom iz Zagreba u visini od 1500 kg. uz ukupnu cijenu 65.000 din.

Pogodbu je podpisao glavar Petričević Matko i župni fra Jozo Šimić.

Odazov za crkvu

Kada se je narod pred Božić vratio svojim kućama dobro su se odazvali isplati crkve, a još bolje su podpisali obveznice duga sa jamčevinom zemljišta ili blaga, tako da smo svrhom ove godine imali u obve-znicama nekih 300.000 din., a duga oko 200.000 din.

Kada bi se svi podpisali još bi se moglo sakupiti oko 70.000 din. i napokon se i ovo pitanje kraju sretno primiče.

Odlazak učitelja Tudora

Napokon je uspjelo maknuti ovog zlo-duha učitelja L. Tudora, koji je mjesece i mjesece šetao sa ženom dok je škola bila zatvorena i ubirao plaću izazivljući ljude i prijeteći im se sa V. Srbijom.

Dne 21. XII. 1938. bila je u Omišu na Sudu rasprava radi toga što je učitelj Tudor iznio u školsku kroniku sela Opa-naka neke lažne informacije proti župnika fra Joze Šimića.

Tudor je na sudu bio osudjen na ispla-tu parničkih troškova i uvjetno na 7 dana zatvora.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci72

Učitelj je apelirao iako ga je Sudac svjetovao, da moli župnika za oprost, naj-prije se nije htjeo pokoriti, a kašnje je preko advokata molio, a kad mu je župnik sasta-vio izjavu onda je odbio podpisati, već je poslao drugu izjavu u blažoj formi, ali kad župnik nije htjeo popustiti onda je odbio i nije podpisao.

Župnik je tražio od svoga advokata, da ga dalje progoni.

Izbori 11. XII. 1938.4

Na ovim izborima su svi glasovali za opozicionalnu hrvatsku listi dra Mačka osim 6 glasova i to 4 brata Olujića i Bošnjak Ante Mijin i Zaradić Iko Drkić stari bunitelj u župi, kojega je još vlada dra Stojadinovića nagradila srebrenom medaljom kao hrvat-skog izdajnika.

U ovoj godini, otišao je u novicijat Ćorić Ante Marijanov a u I. raz. filozofije

4 Na izborima su bile tri zemaljske (državne) liste: vladina lista JRZ-a Milana Stojadinovića, ujedinjena oporbena lista Bloka narodnog sporazuma Vladka Mačeka i minorna Dimitrija Ljotića.

Predloženik (kandidat) za narodnog zastupnika za kotar Imotski (Opanci su u kotaru Split) je na Mačekovoj listi dr. Mile Vuković iz Imotskoga (zamjenik Mile Gaće iz Zagvozda), a na Stojadinovićevoj listi dr. Mirko Tonković (zamjenik Julije Vučemilović).

U Imotskoj Krajini glasovalo je svega 11 186 glasača. Premoćno je pobijedila Mačekova lista s 10 763 glasa, a Stojadinovićeva 442 glasa.

Na državnoj razini pobijedila je Stojadinovićeva lista s 1 643 783 glasa (54,09 %), a Mačekova 1 364 524 glasa (44,90 %).

Nakaradni Izborni zakon izuzetno nagrađuje pobjednika s velikom nadzastupljenošću tako da pobjedničkoj listi dodjeljuju 3/5 mandata, a ostale 2/5 podjeljene su po banovinama između zemaljskih lista razmjerno broju glasova. Tako je Stojadinovićeva lista dobila 306, Mačekova 67 zastupnika u Narodnoj skupštini. (A. Ujević, Imotska krajina, MH, Imotski 1991. str. 321).

Sekelez Ante ili fra Stipan, a u I. razred gimnazije Frankić Marko (Cigo) i Batinić Frane Adamov.

Stjepandan

Ovo je prvi put da se je Stjepandan proslavio onako kako to traži sv. Crkva. Ovoga puta na sred crkve bio je postavljen kip sv. Stjepana. Narod je lizao i molio se i dobro došao u crkvu, ali radi slaba vremena procesija se nije mogla održati.

Popravak ceste ispod Mustapića kuća

Pred izbore u g. 1938. vlada u Beogra-du je otvorila radje državne na sve strane eda bi samo navukla ljude da bi glasali za državnu listu, medjutim ljudi su radili, a opet su glasali za dr Mačka.

Ovom prigodom su utrošili i 8.000 din. za put koji vodi župskoj kući s Lovreća i tim su spojili izmedju Batinića i Nosića kuća i tako se ovime putem može voziti sve do Donjih Bekavaca t. j. najzadnjih kuća sela Opanaka, ali ipak se još traži dosta rada dok se potpuni uredjenje.

Godina 1939.

Vrijeme je na dan 1. I. bilo krasno. Svijeta se je skupilo radi derneka masa. Procesija je bila veličanstvena. Pjevao je crkveni Zbor, a sv. Misu govorio je o. župnik Šimić preko koje se je osvrnuo na statistiku rodjenih, umrlih i vjenčanih.

Korio neke komšiluke, a osobito Kulu i Bošnjake radi nemorala i slabe molitve u kućama pred djecom.

Svečanost je prošla u miru.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 73

Umaknuća

Bila su se dosta iskorenila u zadnje tri godine, a ove godine kao da je sotona ušla u ljude u 2 mjeseca je bilo u župi 8 umaknuća.

Vjenčanja je bilo kroz 2 mjeseca 23 para u župi.

Ove godine je župnik tražio od svake udadbenice crne od lanete bječve i dobro su donosile.

Premješataj učitelja Šende iz KamenjakaPo tužbi žandarmerije bio je premješten

iz Kamenjaka učitelj Šenda Josip, koji se je osjećao dobrim hrvatom i kao takav radio je, a žandari i prodanci ga nijesu mogli vidjeti. Bio je premješten lijepo u Južnu Srbiju, ali na intervenciju župnika fra Joze Šimića Ministar prosvjete Ćirić (Stevan, u Stojadinovićevoj vladi, op. pr.) ga je ostavio na svom mjestu u Kamenjaku.

Ovaj premještaj (ostanak, op. pr.) je izazvao veliko veselje među hrvatima, a po-kunjenost među prodancima.

Gospa Lurdska

Ove je godine na osobito svečan način proslavljena Patrona naše crkve.

U predvečerje su bile paljene vatre.Procesija je bila veličanstvena preko

cijeloga mjesta. Nošen je kip Gospe Lurdske novi svečano nakićen.

Naroda je bilo masa, a osobito na der-neku. Sve je prošlo u redu.

Odlazak galantara

Ove godine su kao nikada prije galan-tari rano odlazili od svojih kuća, buduć da su rano došli i istrošili se i ostali bez pare.

Sv. Josip i novi pomoćnik

I ove je godine sv. Josip svečano pro-slavljen. Iluminacija je bila u predvečerje proslave. Svijeta se je skupilo mnoštvo.

Sv. Misu je govorio sam župnik. Proce-sija se nije mogla održati zbog loša vremena.

U predvečerje je došao kao stalni po-moćnik o. Anđeo Cvitanović rodom iz Po-daca, koji je svršio vojništvo.5

Pošto je župniku i Imendan skupilo se je 10 – 12 prijatelja, koji su prošli u svečanom raspoloženju.

Velika nedjelja

Održane su „Kvarantore“.6 Propovjedao je novi pomoćnik fra Anđeo Cvitanović za sve tri večeri.

Svijet se odazvao lijepo i kada je najma-nje svijeta bilo u crkvi bilo ih je četrdeset.

Na Cvitnicu je prvi put došla u novu crkvu Olujić Ica ud. Ante koja se je klela i preklinjala, da u novu crkvu unići neće.

Na Cvitnicu je pokopana stara baba zvana „Olujuša“ Bošnjak Mara ud. Zele, kojoj je pala kap. Bila je upravo dobra i sveta žena.

Muku na Cvitnicu je pjevao župnik o. Šimić. Sv. Misu govorio o. Cvitanović, a Zbor je funkcije pratio, tako da je izišlo sve na gradsku.

5 Fra Anđeo Cvitanović (1914. - 2011.). Rodom iz Po-daca kod Zaostroga. Za svećenika zaređen 12. ožujka 1938. u Splitu. Pomoćnik župnika fra Joze Šimića od 19. ožujka 1939. Župnik župe Lovreća i Opanaka od 1. kolovoza 1949. do 28 srpnja 1955.

6 Kvarantore nahode od tal. quaranta ore - četrdeset sati. U Običajnik župe četrdesetosatno klanjanje pred Pres. sakramentom i propovijedanjem, uveo je župnik Šimić 1938. godine. Kvarantore su se održavale od Cvjetnice nakon podneva do Velike srijede prije podne.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci74

Veliki četvrtak. Bila je uobičajna sv. Ispovjed i Pričest Bratima oko 120.

Ove je godine ukinuto bratimim kolač i rakija, što in se je do sada davalo.

V. Petak. Jutarnja je funkcija izišla u redu. Za križem je lizlo 15 ženskih od kapele župske sve do crkve.

Procesiju je redao glavar Petričević i glavar Nosić. Red izvrstan.

Prediku je držao o. Cvitanović. Lemu-zine za križem skupilo je se 290 din.

Toga dana kupili smo i namjestili u crkvi „Uskrsnu veliku svijeću“ sa hrvatskom trobojnicom a kupili smo je u Lambeta Petra u Makarskoj.

U 6 sati pjevao se je plač.Riječi Isusove: Župnik.− || − Gospine: Petričević Anđelka− || − Ivanove: Kalinić Nikola (postolar

u Lovreću, iz Sinja, op.pr.)− || − Pisaoca: Zbor u dva kora i muški

i ženski.Crkva je bila gotovo puna naroda.

Iza plača je bila veličanstvena procesija sa bratimskim svijećama i novim torcima i baldehinom.

Procesija se je zaokrenula ispred Kasum Mate kuće, a izaći je imala pred kapelom kraj Klipinove kuće, ali su onoga koji je križ nosio prevarili.

Ova se procesija ustavljuje za sva vre-mena do kapele jer je noć i nezgodno je u tami ići.

Iza procesije se je sav svijet sustavio pred crkvom i Zbor je pjevao svečani „Is-povijedite se“. Masa je klečala i odgovarala „Jer je preveliko milosrđe njegovo“. Svećenik

okrenut prema narodu sa Svetootajstvom u ruci, okružen mnoštvom svijeća stajao je pred crkvom. Ovo je najdivniji prizor što je mogao biti.

Pjevanje se čulo u Provi, a takodjer u Kuli i svim okolišnim komšilucima.

V. Subota. Blagoslovi svi po običaju i svečana „Gloria“.

Smrt Olujić Tadije pjevanje u crkvi Olujić Petra pošt. činovnika

Prigodom njegova sprovoda (8. trav-nja, op. pr.) buduć da ga na vrijeme nijesu objavili, te pošto nije imao sluha da pjeva zapjevao je Olujić Petar pk. Ante i to po starinsku tako da je se svatko začudio, da on koji je mrzio gradju nove crkve na Privorcu, koji je uvjek proti tome govorio i izbjegavao platiti, napokon je došao i sam bez da ga je itko molio počeo da pjeva, iako to župniku nije bilo drago, jer to pokvareno pjevanje ne želi da se uvodi u novu crkvu.

Viđeno 20/6 -1939.Dekan Ujević o. Ćiro

Zadušnica za sv. Oca Papu Pija XI.

U ovoj crkvi za pk. sv. Oca Papu bio je podignut veličanstveni katafalk na 4 poda sa baldehinom vas u cvijeću sa slikom sv. Oca sa crnim florom.7

Iza sv. Mise župnik je održao krasan govor o sv. Ocu ističući njegovu zaslugu općenito za čitavo čovječanstvo, a osobito za svjetski mir, a u drugom dijelu za hrvatski

7 Pio XI. (imenom Achille Ratti) 1857. - 1939. Papa 1922. - 1939. Umro 10. veljače. Izdao enciklike protiv fašizma 1931., protiv nacizma i komunizma 1937.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 75

narod. Narod je sa velikim zanimanjem slušao ovaj govor.

Iako je bio užasan led naroda je bilo 6 -700 osoba i to većinom muških.

Te Deum za sv. Oca Pija XII.

U nedilju iza izbora Državnog Tajnika Eugena Paccellija za sv. Oca koji je uzeo ime Pijo XII.8 iza župske sv. Mise preko koje je župnik održao govor o Papinstvu a na svrsi je ocrtao život samoga novog sv. Oca Pape Pija XII. Na svršetku sv. Mise bijo je svečani „Te Deum“. Zvona su slavila, a zastave su vijale hrvatska i Papina.

Borba Općine Krajiške proti župnika kao opć. vijećnika

U g. 1938. selo Opanci je svakako tra-žilo, da se župnika imenuje za opć. vijećnika na Šestanovcu i župnik je bio imenovan nakon velike borbe a osobito sa vodstvom H. S.S. koji je izričito proti svećenstva (!?, protiv klerikalizma, op. pr.).

Župnik je htjeo nešto veliko da napravi za cijelu Općinu i stavio je kao predlog „Elektrifikacija cijele Općine“ i tim je stekao simpatije cijele Općine, medjutim neki, a zacijelo najviše dr. j. Luetić liječnik i Stipe Matijević narodni zastupnik, koji imaju jak upliv na Općinsku upravu sve su moguće poduzeli, da župnika odstrane iz Općine jer im je on smetao. Prvo jer su svi vijećnici se povodili za njegovom rječju, a drugo, jer oni nijesu mogli sisati Općinu kako su htjeli. Luetić je naime htjeo povisivati plaću, a Matijević kao siromašak ne bi se

8 Pio XII. 1876. - 1958. Pontifikat 1939. - 1958. Pro-glasio dogmu o Marijinu Uznesenju.

mogao šetati ništa ne radeći, da ga netko nije financirao, a to je u prvom redu Op-ćina Krajiška.

Pošto uprava nije htjela pod uplivom ove dvojice staviti kao prvu točku dnevnog reda župnikov predlog o elektrifikaciji na Vijeće, koje je imalo odobriti Općinski budžet za g. 1939/40 to se župnik digao i oborio Vijeće i to sa glasovima sviju glasača.

Vijeće se je imalo držati 10 dana iza toga, ali se nije ni tada održalo, jer ga je odbila Uprava, naime ona je sugerirala to Srezu i Sreski ga je odbio.

Uza sva nastojanja župnika da dodje do Vijeća nije se uspjelo i tek je Vijeće zakazano za 29. VII. t. g. ali ni ovoga puta nije bila prva točka Dnevnog reda župnikov predlog o elektrifikaciji.

Vidjeti će se kako će se stvar razviti. Svakako važno je u svemu ovome, da su članovi Uprave Općine i Vodstvo u Splitu išli k Biskupu da bi on zabranio župniku sudjelovanje u Vijeću i Biskup je bio to učinio, ali se tome župnik usprotivio i na-pokon je i Biskup popuštio i župnik je i dalje u vijeću ostao.

Mjesec Svibanj

Mjesec svibanj (svibanjske pobožnosti, op. pr.) je držan u kapeli sv. Ante. Držao je o Anđeo Cvitanović. Naroda nije dolazilo previše. Prisustvovala su djeca koja su dolazila na poduku za Prvu sv. Pričest.

Prva sv. Pričest

Obavljena je veoma svečano. Prvopri-česnika je bilo 125. Dobili su svaki po us-pomenu medalju i zajutrak iza sv. Pričesti.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci76

Sv Pričest je obavljena u kapeli. Dosta je roditelja dopratilo svoju djecu, a jedno 15 ih se je i pričestilo.

Pohadjanje školske djece crkvi

Djeca su kroz ovu godinu dosta slabo pohadjala crkvu ito s razloga što su učitelji indiferentisti i nemaju volje oni dolaziti i voditi djecu.

Gradja kuće Bošnjaka Mate Kekića

U g. 1938. počeo je da gradi svoju kuću Bošnjak Mate pk. Bože reč. Kekić i to odmah na međi crkvenog zemljišta u takoj udaljenosti 23 m od same crkve. Župnik se je žalio radi ovoga Općini, Srezu i Tehničkom odjeljku u Makarskoj.

Medjutim su Vlasti mučale i izgledalo je kao da Bošnjak ima pravo, te i župnik dalje nije gledao. U g. 1939. čulo se je da Bošnjak ima doći da nastavi gradju, a kroz to su prolazili razni inžinjeri i graditelji i svako je napadao župnika zašto je mogao pripustiti da se jedna takva mizerna kućica tu zidja jer da se ne smije tako veličanstvenoj crkvi zatvarati pročelje i svatko ga je svje-tovao, da se uteče Banskoj Upravi. Župnik se je utekao samome Banu (Mirku Buiću, op. pr.) i stvar se je počela dobro razvijati, ali su uto skočili svi bivši Jeftićevci u obra-nu Bošnjakove kuće i Sreski Načelnik koji je spočetka bio za rušenje kuće počeo se kolebati i ispričavati da on neće pripustiti žandarsku asistencu.

Župnik je iša lično Banu u Split i Ban je obećao svoju pomoć a Općinska uprava u Imotskom ona je popravila svoju grešku i ona sada radi svjesno na rušenju te kuće

Bošnjaka Mate, tako da bi za budućnost crkva sačuvala svoju vanjsku ljepotu.

Prva Misa domorodca Stipe Matkova

Dne 9. VII. rekao je u novoj crkvi sv. Misu Stipe Matkov sin Marka, koji je bio franjevački novica, te je iz novicijata bio isključen, i kašnje je prišao u šibensku bi-skupiju i postao svećenikom u toj Biskupiji.9

Sam mladomisnik nije htjeo vanjske pompe i izbjegavao je svaki dinar troška, ali župnik je tražio da mora biti vanjska pompa, te sam župnik Šimić sa djecom napravio veličanstveni slavoluk sve do ceste na 14 stupova sa hrvatskim zastavama. Iskitio dna oltara naročito veliki, naredio mačkule, tako da se je masa svijeta odazvala proslavi i crkva je bila dupkom puna i još do 400 osoba vani.

Mladomisnika su dopratili iz župske kuće svečano do crkve, te ga je pozdravio najprije na izlazu iz kapele manuduktor župnik Šimić zatim djevojčica Frankić dekl. jednu prigodnu pjesmu, a na ulazu u crkvu gojenica Časnih Sestara Petričević Marica mu je dekl. krasnu prigodnu pjesmu.

Preko Mise je pjevao crkveni Zbor. Pripravio je 4 krasne pjesme dvoglasno.

9 Don Stipe Matkov, Marka i Lucije r. Petričević. Rodio se u Lovreću 30. lipnja 1914. Nakon školovanja u Lovreću, Sinju, Zagrebu i Šibeniku zaređen je za svećenika 18. lipnja 1939. g. u šibenskoj crkvi sv. Lucije.

Župnik je u više župa zadarskog zaleđa, a najviše u župi Diklo (28 g.). U zadarskoj sjemenišnoj gimnaziji je dugogodišnji profesor latinskoga i talijanskog jezika.

Don Stipe Matkov umro je u Zadru 18. veljače 1979. Dva dana poslije, na pokopu u Lovreću, koncelebri-ranu sv. misu zadušnicu predvodio je (uz asistenciju 56 svećenika) i homiliju održao zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 77

Iza sv. Mise samo je rodbina poljubila ruke mladomisnikove, a kašnje masa je tako užasno navalila da je nije bilo moguće suzbiti. U crkvi je sve bilo u redu i sjajno, samo je mladomisnikov glas nije valjao.

Svakako vidilo se je, da je mladomisnik Misu uzeo kao vrelo svome bogatstvu i gledao samo da što više novca i stvari sakupi, što su i težaci zapazili.

Objed je napravio u kući očevoj. Uzva-nika je bilo dosta i svake vele. Na zdravicu Zaradić Joze došlo je do protesta od strane hrvata. Iza te nesuglasice svećenstvo i ljudi počeli su se razilaziti.

Proslava Rodjendana G. dra Mačka 16. VII. (rođendan 20. srpnja, op. pr.)

Bilo je veoma svečano. U jutro sv. Misa. Bilo je dosta prisutnih.

Na večer pucanje mužara i vatre.Iza podne na 5 ½ Akademija pokraj

crkve sa sljedećim Programom:1. Proslov gos. Petričević Marinko2. Tutavac - Hrvatskoj domovini dekl.

Frankić M.3. Glibotić „Ljubim te naša diko“.

Pjeva Zbor.4. Šenoa „Budi svoj“ Dekl. Petričević Iv.5. Naš Barjak - || - Frankić Cigo6. Tisućljetna borba govori Petričević

Ivan V. r. gimn.7. Zajc - Prognanik. Pjeva Zbor.8. Preradović „Djed i unuk“ Dekl. Čo-

rić - Petričević D. - Petričević An.9. Mihanović „Lijepa naša“ pjeva ZborIza Akademije, koja je divno izvedena

svrstala je se velika povorka, koja je išla kroz mjesto pjevajući rodoljubne pjesme.

Iza povorke pred novom crkvom u sla-voluku držao je govor župnik o. J. Šimić o današnjoj proslavi.

Dobio je silni aplauz i narod se je iza toga mirno razišao svojim kućama.

Pravljenje poda u novoj crkvi

Župnik Šimić pogodio je raditi novi pod ito od brušenog mramora sa Carev Antom i njegovim drugom.

Dne 20.VII. radju su majstori počeli izvo-diti. Nacrte za pod su sastavili: Dr fra Stanko Petrov, Dr fra V. Radonić i Šimić fra Jozo.

Izradba klupa za crkvu

Klupe je izradio za novu crkvu Staničić Petar po klupama, koje se nahode u franj. Sjemeništu u Sinju. Učinio ih je na opće zadovoljstvo.

Dne 30. IV. održane su u crkvi svečane zadušnice za Zrinjsko-Frankopane.

Dne 23. VI. održane su svečane zaduš-nice za lipanjske žrtve.10

U mjestu je održan prosvjetni dan: „Braće Radića“. Držao je govor o. župnik i nešto Petričević Matko.

Nepoštivanje nedjelje i Svetaca

Svi mjesni gospodari lokala bilo krčama bilo dućana držali su otvoreno nedjeljom i blagdanom kao i svakim ostalim danom. Za ovo se je o.župnik tužio Srezu najprije

10 Spomendan na žrtve atentata u Skupštini Kraljevine Jugoslavije 20. lipnja 1928. g.

Puniša Račić, zastupnik, član Srpske radikalne stranke, sa skupštinske govornice pucao je na zastupnike HSS-a, ubivši Đuru Basaričeka i Pavla Radića te ranivši Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića. Od posljedica ranjavanja u Zagrebu umire 8. kolovoza Stjepan Radić.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci78

Imotskom, a kašnje i splitskom. Sreski Imot-ski je izdao strogu naredbu da moraju preko Službe Božje lokale zatvarati i ovo su žandarmi stavili do znanja lokalmancin ali kašnje na to nijesu pazili niti su koga više optužili iako su i dalje svi lokali bili otvoreni. Kašnje je župnik opet protestirao i sada se drži sve zatvoreno od Sveca. Ova se je naredba počela obsluživati strogo danom 24/9.1939.

Dne 14.VIII. pohodio je Lovreć o. Karlo dr. Balić i divio se crkvi i svemu uredjenom.

U god. 1939. pošao je jedan novi stu-dent u naše sjemenište u Sinju ito Nosić Jure (Begov).

U ovoj se je godini obukao u franjevačko odijelo Petričević Marinko Miškov iz Lovreća.

Posveta zastave ogranka H. S.S.

Obavila se je u Katunim 27/8 gdje se je obavila za sva sela Općine Krajiške.

Prisutno je bilo oko 100 osoba iz Lovreća i Opanaka, a bio je prisutan i župnik Šimić, koji je držao i govor političkoga smjera iza Mise u Katunima, koji se je svakome dopao.

Dne 24. proglašena je „Hrvatska Ba-novina“ (26. kolovoza, op. pr.) i tim su stavljeni prvi temelji za uredjenje hrvatskog pitanja.11 Narod je bio oduševljen, što se je moglo opaziti osobito u Katunima.

11 Nakon dugih i teških pregovora (poč. travnja do pot-kraj kolovoza 1939.), uz odobrenje kneza namjesnika Pavla, u cilju jačanja unutarnje državne stabilnosti i rješavanja „hrvatskog pitanja“, te u kontekstu sve izglednijega izbijanja Velikoga rata, predsjednik Vlade Dragiša Cvetković i predsjednik HSS-a Vlatko Maček, potpisali su 26. kolovoza 1939. Sporazum i Uredbu o Banovini Hrvatskoj.

Ustrojava se upravno-teritorijalna jedinica Banovina Hr-vatska s proširenom autonomijom. Banovina Hrvatska obuhvaća Savsku i Primorsku banovinu, kotareve (iz drugih banovina) Šid, Ilok, Derventa, Gradačac, Brčko,

Europski rat

Započet je izmedju Njemačke i Poljske (1. rujna, op.pr.) kojoj je u pomoć stupila Engleska i Francuska. Njemcima je u pomoć došla Rusija bez koje bi teško Poljsku osvojila, a nikako onako brzo.

Ovaj rat je ekonomski upropastio galan-tare u Njemačkoj gdje je bila u ovoj godini izvrsna zarada, a djelovao je negativno u Češkoj i u Jugoslaviji, jer su se ljudi prije vremena morali vraćati svojim kućama.

Najteži je udarac bio za plaćanje crkvenog duga, jer su gotovo bili potpisali 300.000 din., a sada svatko zatvorio novac i neda dinara.

U župi se moli za mir i javno u crkvi iza Mise i preko blagoslova, ali se moli i privatno po kućama.

Osnutak „Bratovštine Gospe od Karmela“

Dne 17/9. 39. osnovana je u župi „Bra-tovštine Gospe od Karmela“ u koju se uz agitaciju provedenu od župnika Šimića, te pomoćnika o. Cvitanovića i Društva K. A. odmah prvoga dana upisalo i primilo ška-pular (sličica ili medaljica sveca zaštitnika, op. pr.) 150 osoba koje su se toga dana ispovjedili i pričestili.

Za ovu prigodu došli su iz Makarske o. G. Cvitanović i o. Ante Jadrijević a iz Sinja o. Š. Jelinčić, o. K. dr Kržanić, o. Hrstić, o. Vidić, o. I. Vuković, o. M. Čović. Toga dana kako se je u župi svetkovala i Gospa od Žalosti u 10 ½ sati uputila se je procesija

Travnik, Fojnica, cijela Hercegovina, kotar Dubrovnik, otok Krk, Kastav i Međimurje.

Za bana Banovine Hrvatske, sa sjedištem u Zagrebu, izabran je dr. Ivan Šubašić. U novoj vladi D. Cvetkovića HSS dobiva 5 ministarskih mjesta, a Vlatko Maček postaje potpredsjednik vlade.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 79

iz nove crkve u staru. Tu smo uzeli Gospu i opet je u procesiji povratili, i u novoj crkvi sv. Misu intercu je rekao o. Hrstić uz asistencu o. Vidića i o. Vukovića fra Ivana.

O proslavi je zanosno govorio o. Hr-stić te je čestitao župljanima koji su na tako dostojan način proslavili svoju staru Svetkovinu Gospe od Žalosti, a čestitao je i župniku 9 godišnjicu njegova rada, kojega je kao kuma današnje Bratovštine, osnovane na čast Karmelske Gospe u koju se je upisao cvijet župe Lovreća i Opanaka.

Sinjski izletnici su krenili iza podne u Imotski i na večer su se opet vratili, a makarski su sutradan otišli u Makarsku.

Kroz ovu nedjelju je popravio gurlu na crkvi koja je tekla na 32 mjesta Matković Toma iz Medovadolca. Opet se je voda pokazala na tri mjesta.

Pregledano u II. kan. pohoduLovreć, 30 – X – 1939. P. Grabić, prov.

Blagoslov novih zvona

Odlukom užega Odbora za gradju crkve nabavljena su nova zvona ito tri zvona iz Zagrebačke lijevaonice zvona „Kvirin Lebiš“.

Veliko zvono posvećeno je sv. Nikoli Putniku, srednje Gospi Lurdskoj, a malo sv. Josipu.

Veliko je teško 840 kg., srednje 550 kg i malo 110 kg.

Zvona je blagoslovio župnik o. Šimić a kumovali su: Olujić Ivan Markov, Olu-jić Petar Jakovljev, Rupčić Ante p. Petra, Petričević Marijan p. Ike. Svi po 100 din. Petričević Klipina i sinovi dali su 200 din.

Odbor je zaključio da svaka osoba plati za isplatu zvona, čohe, popravka krova i

unutarnje radje oko bojadisanja, električne mreže (!?, op. pr.), te još nekih manjih stvari po 50 din.

Neki župljani u župi su koristili ovu prigodu te su narod malo bunili proti zvo-nika, ali uvidjavniji ljudi se bore da zvona ostanu u župi, jer župnik Šimić predlaže akoli neće da isplate zvona da će ih on di-gnuti i drugome prodati buduć da u zadnje vrijeme cijena je zvonima naglo porasla, radi skupoće gvožđa uopće, a osobito kositera.

Firma je postavila zvona u zvonik po svojem monteru i izradila gvozdenu arma-duru. Cjelokupni trošak za zvona iznosi 70.000 din. što je župnik morao udužiti i Firmu platiti.

Zvona su veoma harmonična i pravi luksuz za ovu župu.

„XIV Postaja Križnog Puta“

Nabavljena su kod „Ecclesie“ u Ljubljani ito troškom od 28.000 din.

Župnik je našao načina, kako da se Po-staje isplate bez da crkva bude išta o trošku.

On je našao slijedeće, koji su isplatili: 1. Frankić Marko Talin 20002. Klipina i sinovi 10003. Matkov Mara reč. Kozinuša 20004. Sekelez Anđa 20005. Bratovština Presv. Sakramenta 20006. Društvo žena Kat. Akcije 20007. - || - djevojaka K. A. 20008. Biškić Petar 5009. Braća Čavrlj 2000

10. Kasum Toma i Srećko 50011. Zaradić Matišica i sin 150012. Bošnjak Toma, Zaradić Marijan,

Matkov Jozo, Ante Rupčić1800

13. Nosić Ivan i brat Frane 50014. Ribičić Ante 500

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci80

Do sada su isplatili sume gore označene a ostatak će svaki isplatiti.

Stajališta su krasno izradjena iz drveta na opće zadovoljstvo sviju župljana kao i posjetioca crkve.

Slika sv. Terezije

Istu je kupila Olujić Marica žena Jakov-ljeva i za crkvu je darovala kod „Ecclesie“ u Ljubljani.

Ista je darovala župniku jedan zlatni dukat za pozlatu kaleža.

Sv. Nikola

Vrijeme na sv. Nikolu je bilo užasno slabo. Za svečanost je došlo iz Sinja trojica svećenika. Svijeta je bilo malo.

Božić je bio lijep. Svijeta je bila masa. Pucalo je se i svijet se je veselio.

Stipandan. Svijeta masa velika. Procesija je bila. Misu držao o. Župnik i propovijed koja je svim slušaocima ostavila duboki uti-sak, a osobito starima.

Stara godina završila sa blagoslovom i zafalnicom. Župnik je držao govor. Iznio nove i pokazao smjernice za novu godinu. Broj rodjenih 124, umrlih 42 i vjenčanih 40.

Godina 1940.

Bratimska skupština

Župnik je iznio račune bratimske Blagajne.Spomenuo je dug i iznio koliko koji

komšiluk duguje. Prednost nose Mustapići sa 1600 din duga. Ovi slušaju bunitelje koji su ih doveli, da su u svim pitanjima crkvenim Dubrava sada na zadnjem mjestu, dočim je prije bila prva.

Jednoglasno je zaključeno, da se sve koji ne plate do svrhe siječnja iz Bratov-štine izbace.

Odobrava se župniku, da je kupio jednu Postaju Križnog Puta na račun Bratovštine.

Sa odobravanjem su primili na znanje da je nabavljen „Katafalk“ i nosila za bratime kao i..... (?).

Zima

Ovogodišnja je zima bila strašna. Tako da u nedjelju dne 21. I. i nedilju 18. II. radi silnog leda nije bilo u crkvi nego 16 prvi put, a drugi 18 duša.

Cijele zime nitko nije mogao ništa raditi, a velika je pogibelj da li će i putne isprave radi rata davati.

Pitanje redovine

Oko 15. siječnja neki smutljivci, a to: Bulović Marijan pk. Jure i Mustapić Truntić Ivan Marijanov iz Dubrave uz pomoćnike Bošnjak Ante Martinova, Petričević Garana, Čelana Kusu i Zaradić Marka svjetsku pro-palicu i varalicu pokrenuše pitanje smanjenja župniku redovine, ito od 15 din što daje čeljade od 14 god. i dalje za 5 din.

Kupili su podpise, te su i nekoliko skupili, ali srčika župe je ostala jer su vidjeli, da tu radi samo prkos i mržnja, a osobito Bulović je krenuo u ovu stvar proti župnika, da nekako se revanšira kod naroda, buduć da je u njega narod izgubio povjerenje i svatko je od njega zadirao. On je bio uvjeren da akoli se isprsi proti župnika i stavi se na obranu sirotinje, da će ući u volji narodu, ali se je prevario.

Narod je bio osvjedočen, da župnik Šimić živi i radi za narod i nikakove krilatice

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 81

Bulovića nijesu mogli poništiti povjerenje koje je župnik u narodu uživao.

Bulović je izišao pred narod sa ovima parolama: Župnik ima danas 2.300.000 din od kada je došao Lovreć, što znači da je primao 250.000 din. na godinu, što bi značilo da mu je svaka kuća davala 500 din, a on ništa trošio a pošto je on pitao samo 50 din po kući, a uz sebe je držao pomoćnika, to je svatko uvidio da Bulović laže. Bulović ono što je pokupio glasova, to je većinom od ljudi, koje je zaveo ako li on podje više nitko ne će plaćati ni crkvu ni redovinu, a mnogi su mnogo dužni za crkvu, jer upravo Bulović i slični vikači su krivi da su oni toliko dužni ostali.

Organizacija pokućaraca

Vidjevši župnik, da Trgovačka komo-ra u Splitu krnji prava pokućaraca, te im uskraćuje manufakturu, to je on pozvao pokućarce na organizaciju.

Dao je urediti Pravila dru Jeličiću u Splitu. Osnovao je organizaciju, te je na 1. II. 1940. bila imenovana sljedeća uprava:

Šimić fra Jozo presjednikŠamija Mate podpresjednikBasić MarkoŠimundić AnteDumančić StipePetričević Marijan p. AnteBekavac JureOlujić Ivan Markov trgovac OpanciPetričević Matko -II- Lovreć

Dne 15. II. Pravila su bila potvrdjena na registarskom Sudu u Splitu.

Zatim je župnik Šimić obišao ova sela Imotske Krajine: Studenci, Aržano, Cista,

Biorine, Dobranje, Provo, Grabovac, Za-gvozd, Žeževicu Gornju, Medovdolac, Lo-kvičiće. Svugdje osim na Studencima naišao je na lijep odaziv i prijem. Studenci se nijesu odazvali, jer je mutio Grbac (Josip Bilić, trgovac, op. pr.), koji je sličan lovrečkom Buloviću, čovjek koji je na razne načine iskoriščavao pokućarce, a kao okretan i lukav čovjek uvidja da iza osnutka organizacije, da će mu to biti onemogućeno.

U prvoj turi bilo je organizirano do 500 pokućaraca od ukupnoga broja 2500, što ih ima Imotska Krajina.

Kod mnogih je krivo što je nijesu upisali to, da nijesu imali novaca, za upisati se, a drugi su opet u svijetu, a treći sumljali u sve, a četvrti pod utiskom raznih bunitelja su se sustegli.

Medjutim to nije župnika presjednika omelo u započetom putu, nego je pošao napred ne osvrćući se na bunitelje, kojima je samo do sebe i svojega dobra.

U svakom selu su osnovani odbori koji rade u prilog organizaciji i ima velike nade da će stvar podpuno uspjeti.

Župnik Šimić je dva puta išao u Zagreb, prvi put sam, a drugi put vodio je narodnog zastupnika Dra Vukovića Milu eda bi se pitanje pokućarenja uredilo i manufaktura da se unese u dozvolu pokućarenja.

Iako je šef Trgovine dr Lamer sve obe-ćao dru Vukoviću da će izvršiti i dati, na koncu ipak nije dao, nego je jedva nekih 13 predmetića iz manufakture.

Za stvar smo bili zainteresirali Bana dr Šubašića, podbana dra Krbeka, Podpredsjed-nika stranke Košutića, Tajnika Krnjevića, dra Pernara i ost. funkcionere H. S.S., koji su javno pokućarcima, osobito na javnim

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci82

Zborovima u Imotskom, Zadvarju obećavali, ali nijesu do danas svoju riječ iskupili.

Dvije predstavke su poslate Banu na koje do danas nijesmo dobili odgovor.

Kašnje je stvar bila predana narodnom zastupniku Jozi Mratinoviću iz Kaštela koje-mu smo u troškove unapred dali 1000 din. pa je stvar obećao voditi i ne posustati dok ne isposluje.

U početku listopada smo poslali pred-stavku narodnim zastupnicima Dru Vukoviću, Čelanu, Krci, Mratinoviću, Aničiću i Senatoru u Livnu dru Jakovu. (Grguriću, članu Gornjeg doma, Senata, Skupštine Jugoslavije, op. pr.). Prikazali smo u istoj prvo na pokućarenjem i na manufakturu te da se isti zauzmu, jer o dobru rješavanju pokućarskog pitanja ovisi prehrana 100.000 najčestitijih hrvata.

O. Šimić je za rješavanje ove stvari išao u Beograd dru Andresu (Ivan Andres, ministar trgovine i industrije u vladi Cvetković – Ma-ček, op. pr.) koji mu je ovako odgovorio: „Sve što Vam dade Banovina Hrvatska za sve to ću vam ja dati za ostale Banovine“.

Ove je godine bilo zabranjeno ići u galan-tariju u strani svijet i nijesu se davale isprave nego samo.......(?) a ljudi su svrćali, dapače ih je nekoliko i zaglavilo preko granice od straže.

Velika nedjelja

Sve je obavljeno kao i lanjske godine. Čuvanje Sv. Uri. Ispovjed za 3 dana. Bratim-ska ispovjed na V. Četvratak. Veličanstvena procesija na V. Petak u večer. Kvarantore je propovijedao o. N. Bilić.

Općinski Izbori (19. svibnja, op. pr.)

U Imotski je bio kandidat dr Vuković koji je odnio većinu, jer su svi pozitivni

elementi za njega glasovali. U Šestanovcu je bio kandidat Kaliternin12 Šamanović Pe-tar bivši načelnik, a protukandidat je bio Bendić Nikola koji je dobio 448 glasova, dočim Šamanović 730.

Šamanović se pokazuje u zadnje vrijeme kao komunista i zato svećenstvo nije šnjim moglo da bude.

Šamanović je dobio, jer je Matijević Stipe u zadnji čas izdao i za njega glasao dočim je prije stalno tvrdio, da je protiv njega.

U Opancin je za Šamanovića otišao glavar Nosić, koji je podkupljen i koji je tako radio da bi školu i vodu dobio u komšiluku Nosića, a ne kako je poštenje tražilo negdje na sredinu sela.

Za Nosićem su otišli i neki Čaljkušići (Gazići) jer im je Načelnik obećao školu i put u njihovo selo. Otišao je i Jakov Olujić, kojemu je načelnik obećao prugu koju mu je stranka H. S.S. oduzela i poveo tako sve Olujiće, ali se je prevario, jer on im je dodao 60 glasova, a oni njemu ništa.

Župnik Šimić sebe nije nosio ni na jednoj ni drugoj listi iako je bio nudjen.

Otvor škola

U ovoj školskoj godini 1940/41. otvore-ne su škole Dubravi, Mrnjavcin, Kamenjaku, Kuli, i Lovreću.

Učiteljica u Kuli je histerično čeljade promijenjena po kazni, te bi bolje bilo da nije ni došla, jer iz škole svu djecu osim Kuljanske istjerala, a i ono djece što joj je ostalo to nikada ne uči. Ostale učiteljske sile zadovoljavaju.

12 Paško Kaliterna (1890. - 1944.), splitski političar i novinar. Predsjednik HSS-a kotara Split.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 83

Blagoslov u crkvi sa Presvetim

Od 1/9 1940. redovito svake nedjelje bila blagoslov sa Presvetim u crkvi. Svijeta bi moglo i bolje dolaziti, jer muški, a oso-bito mladji igraju po Lovreću na balote, a na blagoslov neće.

Školsko Vijeće u Opancima

Župnik Šimić je bio član Vijeća, da-pače i presjednik, ali načelnik Šamanović iza izbora isključio ga iz Vijeća i predao glavaru Nosiću presjedništvo i ostalim sebi najvjernijim, koji su jedva dočekali da u to udju, jer oni misle da će preko njih ići novac za gradju nove škole, što se ljuto varaju.

Visitator

O. Benjamin Ryzinski poljak je došao kao generalni visitator naše Provincije i na dan 12. X. bio je u Lovreću.

Ostao je zadovoljan, jer iako je bilo ružno vrijeme ipak je došlo na sv. Ispovijed i Pričest oko 50 osoba, što ga je zadivilo.

Radja u župskoj kući

Od Banovine je bilo dobiveno 5.500 din za popravak čatrnje kod župske kuće. U dogovoru sa izvoditeljem radje Jurom Bobanom s tom svotom popravila se je čatrnja i probili smo dva velika prozora u dvije sobe koje su imali jako male prozore.

Sada kuća ima podpuno drugi izgled. U uredu je po podu stavljen linoleum i nabavljeni su tapeti.

Ove godine u crkvi nijesu se izvodile nikakove radje, a u neprestanom smo dopi-sivanju sa Banskom Upravom, da se izvede

popravak gurla na crkvi i put, koji će se uredjivati ispred nove crkve.

Izmjena pomoćnika

Buduć da su upravne Banske Vlasti sta-vile u pritvor o. Cvitanovića fra Antu,13 to su njegovo mjesto u Potravlju popunili sa njegovim sinovcem o. Anđelom ovdašnjim župskim pomoćnikom, a mjesto o. Anđela je pokrivao za neko vrijeme o. Serafin Raić, koji nije mogao radi ratnih zapletaja odmah ići u Rim, ali kada je o. Balić tražio da on ipak idje u Rim onda je na njegovo mjesto došao o. Ćiro Markoč14 koji je u Makarskoj spremao tezu svog doktorata. Ovo će biti odobreno na Kapitulu, koji će biti dne 12/XII. t.g.

Sv. Misije

U proslavi 1300. godišnjice veza hrvat-skog naroda sa Svetom Stolicom hrvatski Biskupi odredili su Misije za sve župe, eda se narod duhovno preporodi. Za ovu župu je određen termin od 15. XII. do 22. XII. ito o o. Dominikanci.

O. Župnik stvar organizira preko svetih nedjeljnih Misa i preko katoličkih društava u Župi.

........................Priredio Marijan Milinović

13 Fra Antu Cvitanovića, župnika Potravlja, uhitili su agenti Ravnateljstva policije Banovine Hrvatske zbog kompromitirajuće korespondencije s dr. Šimom Cvi-tanovićem, liječnikom-kirurgom u Zagrebu, a koji je zastupao ustaško-frankovačku ideologiju.

14 Dr. fra Ćiro Markoč (1912. - 1984.). Rodom iz Vodica. Nakon zaređenja za svećenika 1937. u Splitu odlazi na studij filozofije u Rim, gdje će doktorirati 1941. godine. Bio je profesor na makarskoj Bogo-sloviji, zagrebačkoj i splitskoj Teologiji. Od 1967. je dušobrižnik Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu gdje je i umro 1984. godine.

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci84

Iz župne povijesti


Lovreć-Opanci 85

Preslika popisa bratima 1940. g. iz knjige fra A. Šimića Lovreć, Lovreć, 1993., str. 286-287. (pr.)

Iz kulture Lovreć-Opanci86

Iz kulture

Fratri ljekarnici

Fra Stipe Nosić: Ljekarna Male braće. 700 godina zdravlja Dubrovčana, Dubrovnik, 2017.

Nova knjiga fra Stipe Nosića nosi naslov Ljekarna Male braće, 700 godina zdravlja Dubrovčana. Do-

nese mi je jedan prijatelj iz Dubrovnika u svibnju ove 2018. godine, od Stipe, Stpe Miličića, s njegovim potpisom i knjiga me podsjeti na moj boravak u samostanu Male braće ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća i svakodnevni susret s ljekarnom i onom - muzejem i onom na samom ulazu u klaustar koja je radila kao jedna od dubro-vačkih ljekarni - jednostavno Ljekarna kod Male braće. I knjigu odmah prelistah i vidjeh u šezdeset kratkih pripovijesti popraćenih slikama sedam stotina godina koje prohujaše i ostaviše fratri traga u Gradu sa svojom ljekarnom koja je prvotno bila za potrebe braće u samostanu, ali i za puk kojem su služili. I umjesto predgovora čitamo tekst akademika Luke Paljetka, Dubrovčanina, koji svoj osvrt o knjizi okonča riječima: "Ovu knjigu, jubilarni portret ove slavne ljekarne, trebali bi imati svi koji sebe drže Dubrovčanima." (str. 8.) Ovaj prvi predgovor

napisa svjetovnjak, a drugi napisa fra Stipin stariji subrat, učeni i bogobojazni subrat dr. sc. fra Bernardin Škunca. Istrgnut ćemo nekoliko lijepih riječi iz niske koju napisa fra Bernardin o fra Stipinom zapisu o Ljekarni: "Fra Stipe je stalno oslonjen na arhivske izvore i na stručnu literaturu, što na kraju svojega rada naznačuje popisom izvorne arhivske građe i stručne literature. Doduše, fra Stipin je postupak svjesno približen širem krugu čitateljstva, pa svoj rad nije opterećivao kritičkim aparatom znanstvenog rada. Na mozaički način podario je najširem krugu čitatelja određenu monografiju, u stano-vitom smislu prvu takve vrste. Ovakav je rad dragocjen za stjecanje autentične slike o Ljekarni i ujedno se pokazuje kao izvor - kao referentno mjesto - za istraživače u budućnosti." (str. 11.)

I poslije tako lijepih riječi o knjizi upitah se: što bih moga i ja reći? - pa evo neko-liko riječi da se čitatelj pobliže upozna sa sadržajem knjige kako ju je zamislio autor. Dakle, ako pogledamo sadržaj, vidjet ćemo

Iz kulture

Fratri ljekarnici

Lovreć-Opanci 87

da u pet poglavlja na 100 stranica formata B5 autor raspravlja: 1. o povijesti Ljekarne koja je osnovana prije 700 godina (1317.); 2. o ljekarnicima, među kojima se ističu fra Ivan Evanđelist Kuzmić (Dubrovnik, 20. XI. 1807. - Dubrovnik, 31. XII. 1880.) i Justin Vinko Velnić (Draga Baška, 14. XII. 1914. - Dubrovnik, 4. IV. 1990.), posljednji ljekarnik franjevac u toj Ljekarni; 3. o Mu-zeju stare ljekarne, 4. o nekim eksponatima (izlošcima) stare ljekarne, gdje su izložene ljekarničke knjige iz 15. stoljeća (inkunabu-le), posude za lijekove, stojnice, recepturni stol, stari recepti, farmaceutski priručnici, posebno rukopis od 130 recepata koje je većinom zabilježio fra Ivan Evanđelist Lučić, zvani "Vanđo", ormarić za čuvanje otrova (lat. venena) koji su se čuvali pod ključem

(lat. remedia claudenda - ljekovita sredstva koja treba držati zaključanima), zatim por-culanski mužar s tučkom za drobljenje i usitnjavanje ljekovitih tvari, destilator, pilular - sprava za oblikovanje pilula, apotekarska vaga, kapaljke, apotekarske karafe (posude za tekućinu), zatim posuda za pripravljanje uvaraka (dekokta), ali i oparaka (infuza) i na kraju reklamni letak za aspirin s početka XX. st.; 5. zanimljivosti o Ljekarni, između ostalih autor piše i o kremama koje su pri-pravljene u toj ljekarni i šire slavu Ljekarne te na kraju donosi i popis uglednika koji su posjetili Ljekarnu-muzej koji je otvoren 1955. Fra Stipe je znimljivosti razdijelio u 20 kratkih cjelina koje stvaraju posebnu draž i golicaju maštu čitatelja. I na kraju u Zaključku fra Stpe zapisa: "Danas je ona /Ljekarna, m.op./ važna za povijest farmacije, upravo po svojem institucionalnom konti-nuitetu, po svojim ljekarničkim rekvizitima i po dokumentaciji koja je pohranjena u sa-mostanskim arhivima. A da muzejska zbirka stare ljekarne ima u tome smislu važnu ulogu, pokazuju milijuni ljudi koji su je posjetili od sadašnjega njezina postava." (str. 110.)

I što na kraju reći? Fra Stipe, hvala na jednoj lijepoj knjizi koja je stručna i po-učna, bogato ilustrirana i pogodna za lijep dar prijateljima i dragim osobama. Stoga se nadam da će naši župljani kad se upute na hodočašće sv. Vlahi u Dubrovnik navratiti u Male braće i kupiti knjigu našeg fra Stipe o kojoj zapisah tek poneku riječ.



Bogomoljka i batoglavac ćućuk

Dani za danom prolazili su Zaplandi-šćem pod Velimom, katkad hladni, djelom kišni, ponekad sunčani, a

znala se zalomiti i snježna mećava s olujnom burom koja je poput pijavice čupala, rušila, nosila sve pred sobom.

Ilija Grom je putovao, od mjesta do mjesta, od grada do grada, kao i uvijek. Ponekad bi se zadržao nekoliko dana, kat-kada i dulje. Odlazio je na morsku pučinu, vozio se od otoka do otoka, od mjesta do mjesta, slikao, dok se jednom nije vratio u Zaplandišće pod Velimom, i dugo se ondje zadržao.

Malo je bivao u kući. Najčešće bi zalazio duboko u planinu i penjao se pod vrhunce Velima. Opet mu je lov bio zanimljiv kao u doba djetinjstva kad je tamo odlazio s ocem. Rijetko se vraćao kući bez divljači, a kad bi se vraćao, bio bi zderan i izgreben ponajviše od pentranja po stijenama. A majka Marija bi mu tada brižno vidala rane kao malom djetetu. Jozip Bartulica bi vrtio glavom, ljutio se i na nju i na njega. Ne zna se je li gori i razuzdaniji, buntovniji bio prije nego je otišao u tamnicu, ili poslije. Ocu se činilo da ništa nije naučio. Nije se opametio. Iliji muke njegove muške puti nisu dale mira. Nešto je sijevnulo u njegovoj mladom i snažnom tijelu, lijepa Ana, uspomena koju je htio zatomiti i zaboraviti…

- Ilija nije kod kuće - izvijesti Marija Jozipa kad se vratio s mora.

- Otišao je u planinu i tko zna kad će se opet vratiti.

Odloži Jozip Bartulca ribarsku mrežu u kut pa sjede pred ognjište. Žena mu do-nese rakije, kao i uvijek kad bi se vratio iz lova ili ribolova. Ovaj put joj je zahvalio, kazavši kako ne može, ali je ipak, na njezino nagovaranje, ulio malko travarice u čašicu i popio gutljaj. Naslonio se u naslonjač i zagledao u sliku Posljednje večere na zidu. Gledao je namještaj po kući, stari očev stol, teške krakune i šarke na vratima i činilo mu se kako potječu iz nekog dalekog doba, kao da se vrijeme zaustavilo tu stoljećima. Ništa nije bilo kao nekad kad je sve to nastalo teškim i poštenim radom. Nema tu više čvrstog korijena, čestitosti, zajedništva, ni ustrajnosti u radu i u životnoj borbi. Činilo mu se nekada da je novi napredak veliko dobro, spas za čovječanstvo, za njegovo Za-plandišće. Nema on, Jozip Bartulica, ništa protiv tog tehničkog napretka, ni protiv znanosti. Oni su u mnogočemu ljudima olakšali življenje, ali… opet… mislio je Jozip na onu moćnu Lukavicu što je došla s razornim vjetrovima i pijavicama s Bijelog Otoka, sa Zapada i s Istoka, što je polako trovala onu njegovu stoljetnu sigurnost i čvrstinu, što imaše korijenje u velimskoj zemlji, čestitoj. Postali su globalno lovište, varkom zaslijepljeni Velim, u kojem pljušte prazni monolozi, nestaju razgovori, tjeskobno i nesigurno se živi u izmišljenim kulama od

Iz kulture


Lovreć-Opanci 89

oblaka, u opsjenama i obmanama. Znala je kazati njegova mudra mater Kate:

- 'Judi čin se pulitike u'vate, postaju jastrebovi i bogomoljke, crne guje, sove naočarke. A sove su ti, sinko moj, noćni lovci. Oči su in velike jer usisavavaju svo raspoloživo svitlo, oštroga su sluha, mekoga perja što in omogućuje nečujan let. U svitu je poznat veliki broj sova, a moj Jozipe, u Velimu su najbrojnije batoglavac ćućuk, kukuvija ušara i velika sova…

Na trenutak je Jozipu Bartulici bila čudna ta majčina misao, vidjeti mudrosti u bogomoljki, guji naočarki, ili u toj crnoj ptici zlosutnici, toj prijateljici tame, tihom skakaču ili vještom letaču, noćnom lovcu gutaču koji nenadano poput kakva lakrdija-ša zaskoče plijen, prilagođena za noćni lov, nečujno ga ubiju, a da ih pritom žrtve i ne vide i ne čuju.

Tisuću mu je puta ponovila mater, dok je bila živa:

- A naočarka se, sine moj, rađa, živi, guta i umire s naočalama. Nikad, moj sinko, ne znaš 'oćeš li bit' njezin plijen. I kad spava, ne znaš je li ne spava. Je li topla ili 'ladna. Žestoko guja brani svoje mlade. Silovno 'vata i pušta svoj plijen, pa onda čeka kako ne bi bila i sama samlivena u smrtonosnoj agoniji žrtve.

Jednom ju je upitao:- Majko, nisu li naočarki slični i zmijo-

lovci, oni koji je zbog njezina otrova progone i love? Nisu li zemaljske noći prepune krvi koja teče u potocima pod udarcima lovoljuba, obuvenih u nazuvke, kako bi bili nečujni…?

- Jesu, sine moj. Oni su vješti, moćni i prikriveni, slični našoj velimskoj bogomoljki koja u proljeće, kada se u Zaplandišću sve

rađa i cvijeta i raduje životu, ona, bešćutno, život pretvara u smrt.

Sjetio se Jozip da u Zaplandišću žive dvije vrste bogomoljke. Obična i đavoli-ji cvijet. Bogomoljke vole topla proljeća i ljeta, obožavaju sunce i svjetlo te poput vrckave ljepotice presvlače se petput, a na-kon posljednjeg presvlačenja dobivaju krila. Bogomoljka je ratnik. Voli i lovi danju. Neustrašiva. Dok je njezina žrtva u uvje-renju kako ona sklopljenih krila moli, ova je s ljubavlju ulovi… Čudesna lovkinja, ratnica izbočenih očiju, glavu miče u svim smjerovima, prilagodljiva, mijenja boju tijela, zelena, smeđa, teško je uočljiva, pritajena i nepokretna, uvijek spremna, vreba. Đavoliji cvijet napada iz zasjede i hitro hvata plijen.

Običnoj bogomoljki ni jedan lovac nije ravan. Ponekad se toliko taj đavoliji cvijet zanese da pojede i pripadnike svoje vrste. U trenu ih zaskoči. Lovi ono najbolje. I njezinu mužjaku glava mora pasti kako bi uspjela oplodnja. Čak nisu ni iste boje: on smeđ, ona zelena.

- Zašto zelena bogomoljka pojede svog smeđeg mužjaka? – pitao se Jozip, koji je opet negdje u sebi pronalazio opravdanje i vjerovao da se ona zbog opčinjenosti i ljubav-nog zanosa smete i ne prepozna o čemu se tu radi, ili o opasnosti ili o slasnom zalogaju. I doista je čudesan taj đavoliji cvijet, ta obična bogomoljka koja tijekom ljubavnog općenja, vjerojatno zbog zanosa izbezumljenosti pojede svoga partnera, jede mu glavu, a tijelo se s njom i dalje pari, sposobna ubiti svakoga. U ljubavi i ratu sve je dopušteno. Bogomolj-ka, Kraljica Lova, kratko živi. Neki je zovu Princeza Smrti jer ubija samo najbolje. Ona ne uživa u lovu i ne lovi nemoćne, nju samo

Iz kulture


Lovreć-Opanci90

zanima proljeće kad se mladi bude iz sna, kasna jesen za nju nema značaja. U rano proljeće možda joj koji leptir uspije pobjeći, a u kasnu jesen lov prestaje i ona onemoća, a ni naočarkin otrov tada najčešće nema velikog efekta. Njihov je život smrt proljeća.

- Nije li ipak u podsvijesti svih bo-gomoljki i đavolijih cvjetova bio zračak svjetlosti koji je osvjetljivao putove i trapove prepune leševa i zametaka? Bogomoljka ubija u ljubavnom zanosu i radosti, želeći biti roditeljka. A naočarka ubija u opasnosti, iz straha i glada kako bi preživila, ne ubija radi ubijanja. Ako joj se prigovori za lako-most na koje ptičje gnijezdo, može i ona lovcima predbaciti lov i istrebljenje? - misli su izguravale jedna drugu, zapleo se Jozip u njih kao vuna u klupko… Usnuo…

Vrata se otvore, na njima Ilija Grom. Gleda oca kako zamišljeno sjedi u naslonjaču, s čašom u ruci, udubljen u misli. Priđe mu tiho i sjedne preko puta njega. A Jozip kad ugleda Iliju Groma, reče mu:

- Dobro si ti, sinko moj, pronaša' put svojoj kući. Dobro si se ti sitijo da imaš staru mater i ćaću.

- Eto jesam. - odgovori mu Ilija Grom te nastavi - sigurno nisi ima s kime o politiki pričati, pa si čeka novu žrtvu. Pa ćeš mi opet govoriti: od čega živi Lukavica Lovačka otkako politika vlada svijetom?

- Od krvava lova, varljivih opijata i parfema zametka, a napose od dvoličnosti, lažne humanosti - reče Jozip i ušuti.

..................................Dragica Zeljko Selak

Nekoliko obljetnica u 2019. godini značajnih za

Župu Lovreć-Opanci

150. obljetnica rođenja fra Anđela Frankića. Fra Anđeo je rođen na Lovreću 1. rujna 1869., a umro u Sinju 4. lipnja 1926. Postao je svećenikom 1. siječnja 1891. godine. Bio je župnikom u Zavojanima (1896. do 1900.), Vinjanima (od 1907. do 1915.) i u Potravlju. Vjerojatno je bio župnikom i u Igranima jer je 3. lipnja 1894. krstio u Igranima novorođenče Danu (Danijela) Šimića koji će poslije postati fra Jozo Šimić,

graditelj naše nove crkve na Vršeljku. Fra Anđeo je, između ostalog, na zahtjev fra Mije Kotoraša, u to vrijeme sinjskog gvardijana, upravi Provincije, nadgledao gradnju novog sjemeništa u Sinju. Početak gradnje sjemeništa, odnosno obilježavanja zemljišta gdje će se graditi sjemenišna zgrada na fratarskoj njivi kod "Alke", počeo je 15. veljače 1906. u 10 sati ujutro gdje je bio nazočan i fra Anđeo Frankić.

Iz kulture

Nekoliko obljetnica u 2019. godini značajnih za Župu Lovreć-Opanci

Lovreć-Opanci 91

125. obljetnica rođenja fra Joze Šimića, graditelja nove župne crkve na Lovreću, obnove i proširenja kapele sv. Ante u Opancima kod Pratrove kuće. Fra Jozo je redovničko ime dječaka Dane Danijela Šimića koji se rodio u Igranima kod Makarske 1. lipnja 1894. od oca Ante Šimića i majke Marije, r. Lulić. Krstio ga je naš fra Anđeo Frankić. Školovao se u Igranima, Sinju, Zaostrogu i Makarskoj. Na otoku Visovcu je bio u novicijatu 1912. i 1913. te stupio u franjevački red 17. rujna 1913. položivši privremene redovničke zavjete. Zaređen je za svećenika u Makarskoj 27. travnja 1919. Bio je župnim pomoćnikom u Sinju, potom župnikom u Metkovićima (1922. do 1925.) i Lovreću (1930. do 1945.). U vrijeme ratnih zbivanja fra Jozo se zatekao u Zagrebu, te je u to vrijeme od 1943. do 1945. službu župnog vikara obavljao naš sumještanin fra Frano Petričević. Od 1926. do 1930. bio je gvardijan u Samostanu Gospe Sinjske. Od 1945. pa do 28. veljače 1964. djeluje kao misionar u SAD-u. Po povratku iz Amerike posjetio je i svoju bivšu župu Lovreć-Opanci i boravio kraće vrijeme kod župnika fra Joze Dodiga, a ponovo je navratio u Lovreć 14. prosinca 1969. da proslavi 50. obljetnicu misništva. Inače, fra Jozo je svoje staračke dane provodio u Samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, gdje je i umro 11. listopada 1971., te pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Fra Jozo je poznat kao pastoralac, veliki graditelj i karitativni radnik u svojoj Provinciji. Spomenimo samo najznačajnije njegove građevinske poduhvate: zvonik uz crkvu Gospe Sinjske u Sinju i nova crkva Duha Svetoga na Lovreću.

105. obljetnica rođenja fra Vjeke Vrčića - Imotski, 28. veljače 1914., više vidi uz petu obljetnicu smrti.

105. obljetnica rođenja don Stipe (Stjepana) Matkova. Godine 1914. na 30. lipnja rodio se na Mrnjavcima u župi Lovreć-Opanci sin Stipe (Stjepan) Matkov kao osmo dijete od ukupno desetero djece ocu Marku Matkovu i Luciji, r. Petričević. Školovao se na Lovreću, u Sinju, Zagrebu i Šibeniku. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 18. lipnja 1939., a 9. srpnja iste godine imao je Mladu misu u rodnoj župi Lovreć-Opanci u novosagrađenoj crkvi. Uz župne obveze u župama Zadarske nadbiskupije (Smilčić, Korlat, Zemunik, Privlaka, Zaton, Petrčane, Kožin, Vir i Diklo) predavao je latinski i talijanski jezik na Sjemenišnoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zadru. Posebno ga se sjećaju župljani Privlake u koju je došao 1945. poslije ubojstva od strane nove vlasti župnika don Eugena Šutrina. Kad je don Stipe umro u Zadru 18. veljače 1989. i dovezen na Lovreć 20. veljače 1989. da otpočine u groblju svoje rodne župe, dođoše ga ispratiti i Privlačani, a neki održaše i govor. Privlačani su mu posvetili jednu ulicu i time se ponose. O don Stipi možete dosta pročitati u Monografiji Lovreć-Opanci čiji je urednik naš bivši, a sada i pokojni fra Anđelko Šimić. O don Stipi prilog je napisao zadarski profesor Frane Baričić. (Lovreć - monografija župe Lovreć-Opanci, 1993., str. 73-75)

100. obljetnica svećeničkog ređenja fra Joze Šimića, Makarska, 27. travnja 1919.

Iz kulture


Lovreć-Opanci92

100. obljetnica rođenja fra Ante Se-keleza (Milinovića). Godine 1919. na sam blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače rodio se u Opancima Anti (već pokojnom) i Anđi Šimundić sin, šesto dijete, koji je poslije školovanja u rodnim Opancima pošao u sinjsku Franjevačku gimnaziju, potom stupio u franjevački red na otoku Visovcu i uzeo ime fra Ante, teologiju nastavio u Makarskoj i zaređen je za svećenika u Makarskoj 15. kolovoza 1943. godine. Teološki je fakultet diplomirao 1947. u Zagrebu. Svoj život je proveo uglavnom kao župnik, a svoje vrije-me je uložio u pisanje i priređivanje knjiga koje je objavljivao u Franjevačko pastoralnoj biblioteci koju je sam pokrenuo. Sjedište se biblioteke mijenjalo kako je fra Ante bio raspoređen za župnika. Tako je njegova biblioteka djelovala u Splitu, Metkoviću, Ugljanima, Runovićima, Omišu, Studenci-ma, Prološcu, i na kraju u Vrlici. Pokrenuo je 1985. župni list Studenci koji je izlazio o Uskrsu i Božiću, a posljednjih godina izlazi samo o Božiću. Fra Ante je još 1961. objavio zbirku božićnih pjesama koju je češće doti-skavao, tako da (koliko znam) ima trinaest izdanja, a zadnje je tiskano 1999. u Vrlici. Još i danas vjernici za božićne blagdane na klupama u našoj crkvi dobiju knjižicu fra Antinih Božićnih pjesama da mogu sudjelo-vati u pjevanju za vrijeme sv. mise. Fra Ante se pobrinuo i za tiskanje Muke Gospodina našega Isukrsta i plača matere njegove koju je 1753. priredio fra Petar Knežević (Knin 1702. - Sinj 18. lipnja 1768.), a sredinom 20. stoljeća pokratio i jezično prilagodio fra Stanko Petrov (Metković, 1887. - Sinj, 13. ožujka 1963.). Također je izdao Gospin plač za potrebe župe Runovića koji je spjevao u

18. st. fra Toma Babić (Velim, oko 1680. – Šibenik, 31. srpnja 1750.). Posebno su tražene njegove knjige propovijedi za nedjelje i blagdane kroz godinu. Fra Ante je umro u Vrlici na Uskrs, 31. ožujka 2002. Vrličani su ga cijenili i Centru za rehabilitaciju koji djeluje u Vrlici dali su ime našega fra Ante: Centar za rehabilitaciju fra Ante Sekelez - Vrlika. Fra Ante je pokopan u franjevačku grobnicu u Imotskom.

80. godina svećeništva don Stipana Matkova - zaređen za svećenika u Šibeniku 18. lipnja 1939.

75. obljetnica mučeničke smrti fra Joze Olujića. Marijan Olujić iz sela Opa-naka i njegova žena Mara, r. Balić dobili su sina 24. siječnja 1888. komu nadjenuše ime Marijan. Počeo se školovati u rodnom selu a nastavio školovanje u Omišu, potom u fra-tarskoj Klasičnoj gimnaziji u Sinju, filozofiju sluša u Šibeniku a teologiju u Makarskoj. U franjevački red je stupio 1905. i uzeo redovničko ime Josip (Jozo). Za svećenika je zaređen u Zadru 30. rujna 1911. Radio je kraće vrijeme na fratarskoj gimnaziji, a potom ga uprava šalje na studij fizike i matematike u Friburg gdje doktorira 5. siječnja 1918. Poslije završenog studija vraća se za profesora na Franjevačku gimnaziju u Sinju. Bio je i ravnatelj na gimnaziji od 1928. do 1931. Uvjeti u kojim je radio nisu mu dopuštali da se ozbiljnije bavi eksperimentalnom fizi-kom, ali je uvijek nalazio priliku da se bavi znanošću. Tako se bavio paleontologijom, te je istraživao fosilne ostatke pužića u okolici Sinja, a uredio je i numizmatičku zbirku u svojoj gimnaziji.

Iz kulture


Lovreć-Opanci 93

Osim znanošću sudjelovao je i u dru-gim djelatnostima Provincije i svoje sredine. Nasilno mu je prekinut život u jesen 1944. (27. listopada?) kad su ga partizani odveli iz samostana i usmrtili. Iako se zadnjih godina pisalo da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci u jednoj jami (jama Križnjača, između sela Gale i Giljeva u općini Otok), koliko znam, to nije do kraja potvrđeno. Fra Jozo slovi i u svojoj Provinciji, a i u rodnoj župi kao jedan od uglednijih franjevaca.

70. obljetnica rođenja časne sestre Esterine (Mare) Olujić. Marijan Olujić iz sela Opanaka i njegova supruga Mara, r. Nikolić iz sela Lovreća dobili su 21. listo-pada 1949. djevojčicu kojoj su na krštenju dali ime Mara. Osnovnu školu je započela na Lovreću, a potom s roditeljima seli u Zagreb i tu završava više razrede osnovne škole i srednju školu, te studij na Katehet-skom institutu. Odlučila se za redovnički život te 1965. stupa u Družbu službenica milosrđa - ančela, prve zavjete položila 30. kolovoza 1968., doživotne 29. kolovoza 1975. Svoj je život posvetila radu za Crkvu, bilo kao vjeroučiteljica, bilo kao orguljašica i sakristanka. Djelovala je u Splitu i Ka-štel-Sućurcu, Kaštel-Štafiliću, Plješevici kod Jastrebarskog, Vrbovcu i Nerežišću na otoku Braču. Već je duže vremena u Zagrebu u Kustošiji, gdje je predavala vjeronauk u školi do mirovine, a sada je uključena u župnu katehezu prvopričesnika. U Glasu Koncila od 13. studenoga 2018. pročitasmo: „Vjerski životu u Kustošiji i prije osnivanja župe bio je živ, a to treba zahvaliti redovnicama službenicama milosrđa – ančelama – koje su svoj samostan izgradile još 1931. godine, a

danas surađuju sa župom kao katehistice i sakristanke. Sada je na toj službi s. Esterina Olujić (69) koja je ove godine proslavila 50. obljetnicu prvih zavjeta, a u Kustošiji je u kontinuitetu već više od dvadeset godina. I doba mladenaštva veže ju uz taj dio Za-greba, jer se njezina obitelj 1961. doselila u Kustošiju, tu je pohađala osnovnu školu i nakon toga otišla u samostan u Split."

40. obljetnica svećeništva fra Stipe Nosića. Stipe je rođen 20. ožujka 1952. u Opancima, župe Lovreć-Opanci od oca Ivana (Miličića) i majke Nedjeljke (Nede), r. Čojo. Školovao se na Lovreću, u Splitu, Rijeci/Trsatu, u Freiburgu i doktorirao iz područja teologije 3. travnja 1987. Na oto-čiću Košljunu 1971. oblači franjevački habit i poslije godine kušnje stupa u Franjevački red (OFM) u Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Za svećenika je zaređen na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1979. u Splitu. Sad je u samostanu Male braće u Dubrovniku. Stipe uz svoje redovničke obveze piše stručne i znanstvene radove i pokreće kulturne akcije u svojoj sredini. U ovom broju lista Lovreć-Opanci možete pročitati o njegovoj knjizi Ljekarna Male braće.

30. obljetnica smrti don Stipana Mat-kova, Zadar, 18. veljače 1989.

25. obljetnica smrti fra Metoda Latinca (Trilj, 24. II. 1916. - Split, 21. I. 1994.) Fra Metod je filozofsko-teološki studij završio u Makarskoj. Zaređen je za svećenika 1941. godine. Obnašao je službe u Provinciji: župni pomoćnik u Imotskom, Zagrebu i Splitu, župnik u Brštanovu, Dubravicama,

Iz kulture


Lovreć-Opanci94

Vrlici, Lovreću (1973. - 1976.), Prugovu, gvardijan na Visovcu, samostanski vikar u Omišu i kapelan sestara klarisa u Splitu. Pokopan je u Omišu.

Fra Matod je u našoj župi posebno nastojao oko održavanja kapelica - kapelica Gospe Sinjske ispod Groblja kod Zdravstvene stanice i kapelica Gospe Karmelske uz cestu na putu prema Cisti provo ispod Mustapi-ća. Fra Metod ispunjava želje Nikolićima i osposobljuje građevninu namijenjenu za mrtvačnicu za održavanje sv. mise i vjero-nauka, te blagoslivlja njihovo groblje na Jakovcu. Prva sv. misa je održana na Sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1974. Prvi je pogreb obavljen također prije 45 godina, 1974. Tijekom 1974. do 1976. fra Metod je u kapeli držao vjeronauk, a nedjeljom i blagdanima održavao sv. mise. Naknadno će biti dograđena i osposobljena crkva sv. Ivana Krstitelja na Nikolićima te postati četvrta crkva u selu u kojoj se misi, dakle: Nova župna crkva, Stara župna crkva, kapela sv. Ante u Opancima i crkva sv. Ivana Krstitelja na Nikolićima. Podigao je i željeznu ogradu oko nove crkve i izradio natpis Župa Lovreć-Opanci iznad skalina koji vode u crkvu.

20. obljetnica smrti fra Frane Petričevića (Lovreć, 30. ožujka 1911. – Omiš, 25. studenoga 1999.). Roditelji fra Frane su Marijan Petričević i majka Tomica, r. Matković. Šest razreda osnovne škole završio je na Lovreću, potom odlazi u sjemenište i Franjevačku gimnaziju u Sinju, u novicijat na Visovcu stupa 30. kolovoza 1929. do 1. rujna 1930. kad polaže jednostavne zavjete, a svečane će zavjete položiti 18. studenoga 1933. Teologiju studira u Makarskoj.

Zaređen je za svećenika u Makarskoj 28. ožujka 1936. U najtežim danima naše župe poslije srpanjskih žrtava u selu 1943. dolazi za župnog vikara (zamjenika) u rujnu te godine i ostaje do 1945. umjesto odsutnog fra Joze Šimića, te potom ostaje u poratnom vremenu kao župnik do 1949. kad ga zamjenjuje novi župnik fra Anđeo Cvitanović. Ostao je u lijepoj uspomeni svim sumještanima. Svoju knjigu priča Ikica Čaljkušić Šimaka: Put u Bapsku, Zagreb, 2015., posvetio je našem fra Frani gdje možemo pročitati dosta lijepih sjećanja Ikičina oca Ante na „dobrog pratra“, našeg sumještanina. Poslije je fra Frano bio župnikom i župnim vikarom na više župa (župni vikar u Sinju, Drnišu, Otoku, Podbablju, Šibeniku, samostanski vikar u Imotskom, župnik u Velikom Brdu, Grabu i Kozici) i svi ga se rado sjećaju jer je bio „duša od čovika". Najradije je išao pješice. Svoje staračke dane provodio je u Omiškom samostanu, gdje je i umro, a pokopan je u novu fratarsku grobnicu na Lovrećkom groblju da bude sa svojim svitom kojemu je posvetio nekoliko teških poratnih godina. Štono rič, da sačuva živu glavu morao se skrivati, pa di bi omrknuo ne bi osvanuo. Kako godine brzo prolaze! Vjerujem da se naš fra Frano bezazleno moli pred licem Božjim za svoje sumještane i čitav svijet.

10. obljetnica izlaženja lista Župe Sv. Duha Lovreć-Opanci. Za Božić 2009. izišao je prvi broj župnog lista, godišnjaka Lovreć-Opanci. List je pokrenuo župnik fra Dinko Bošnjak. To je veliki datum za našu župu jer već u devet brojeva tog lista, i u desetom koji držite u ruci, toliko je pohranjeno podataka dostupnih široj javnosti o životu naše župe

Iz kulture


Lovreć-Opanci 95

Lovreć-Opanci da se to ne može mjeriti nikakvim materijalnim mjerilima. Svakog dana, a posebno u sljedećim desetljećima i stoljećima, to će biti najveći spomenik ljudima, vjernicima i čitavoj župi. Stoga čestitamo pokretaču i uredniku fra Dinku.

5. obljetnica smrti fra Vjeke Vrčića. Fra Vjeko Vrčić rođen je 28. veljače 1914. godine u Imotskom, od oca Luje (Vjeko-slava) i majke Ane, r. Jeličić. Kršten je 28. ožujka 1914. Osnovnu je školu pohađao u Imotskom (1920. - 1925.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju (1926. - 1931.), Filozofsko-teološki studij pohađao je u Sinju i Makarskoj (1932. - 1938.). Franjevački novicijat provodi u Zaostrogu od 2. rujna 1931. do 3. rujna 1932. kad polaže privre-mene zavjete, a svečane polaže u Makarskoj 30. studenog 1935. Za svećenika je ređen u Splitu 12. ožujka 1938. Tijekom života obnašao je razne službe u Provinciji, Redu i Crkvi: Prefekt franjevačkog sjemeništa u Sinju (1939.), profesor je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju (1939. - 1945.). Od 1945. do 1958. župnik je i dekana u župi sv. Ilije u Metkoviću, od 1958. do 1959. župnik je u Runovićima, a od 1959. do 1961. župnik je župama Igrane-Drašnice. Od 1961. do 1967. gvardijan je, župnik i dekan u samostanu i župi sv. Franje u Imotskom, a od 1967. do 1972. župnik je, a kasnije i dekan u Vrgorcu. Ponovo je u Imotskom samostanu od 1982. do smrti 9. srpnja 2014. Fra Vjeko je preminuo u 101. godini života, 83. redovništva i 77. svećeništva.

Na sprovodnoj propovijedi i govorima čulo se mnogo o bogatom fra Vjekinu

životu. Spomenut ću ovdje samo njegov rad i objavljene knjige iz povijesti župa Imotske krajine, a posebno bih naglasio njegove radove o našem fra Šimunu Milinoviću (1835. - 1910.), profesoru i ravnatelju na sinjskoj Franjevačkoj gimnaziji i na službi nadbiskupa u Baru u Crnoj Gori. Fra Vjeko se upisao u nezaobilazne autore i osobe značajne za poznavanje Župe Lovreć-Opanci.

Izvori

Ovdje navodim samo dio literature koju sam pregledao. Kako je ovaj rad više novinar-ska vijest nego što je stručni ili znanstveni, upućujem samo na literaturu ne navodeći u tekstu bilješke ili djelomične parafraze i citate. Preporučujem za početak ove knjige i časopise onima koji se žele više pozabaviti ovom tematikom:Čaljkušić Šimaka Ivan, Daleko je Bapska,

Zagreb, 2015.Grabovac, fra Josip: Franjevačka klasična

gimnazija u Sinju, Sinj, 2008. https://www.franjevci-split.hrNosić, fra Stipe: Duhovne osobe Župe Lovreć,

u: Lovreć-Opanci, župni list, god. 2., br 1. (2.), 2010.

Sekelez, fra Ante: O. fra Ante Sekelez (Mili-nović) - kratka autobiografija, u: Lovrećki libar, god. I, br. 1. 1999., str. 100. - 102.

Soldo, fra Josip Ante: Franjevačka provin-cija Presvetoga Otkupitelja (šematizam), Split 1979.

Šimić, fra Anđelko (urednik): Lovreć - Monografija Župe Lovreć-Opanci, Lovreć, 1993.



Duboka duhovnost Milinovićevih stihova

Jozo Joko Milinović: Prolazna postaja, Biakova, Zagreb, 2018.

Jozo Joko Milinović, koji je cijeli radni vijek proveo u okrilju knjige, u naklad-ničkoj i grafičkoj djelatnosti, nastavio

je druženje s knjigom u umirovljeničkim danima i u osmom desetljeću života objavio je četvrtu knjigu stihova“Prolazna postaja“, koja i naslovom podsjeća na onu biblijsku da smo na putu vječnosti tek mali prolaznici na ovoj zemlji: "iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti".

„Najistinskiji i najiskreniji književnici govore o sebi. Subjektivnost je literarni realizam“, u Uspomenama je 1907. napi-sao Antun Gustav Matoš. A Milinovićevi literarni ostvaraji i njihov učinak te pjesma „Moja sreća“ u kojoj ostavlja neposredni stihovani zapis o sebi, potvrda su Matoševih riječi. U vrijeme kada je „čitanje luksuz siromaha, bolesnika, zatvorenika, umirov-ljenika i studenata“ (kako piše Gabriel Zaid u knjižici „koliko knjiga!“) treba se potruditi da potencijalni recipijenti upo-znaju ovu vrijednu zbirku pjesama“, piše mr. sc. Marija Ivanović.

Pjesme Joze Joke Milinovića odliku-ju se dubokom duhovnošću. Gotovo kod

svake osjećamo da je nikla neposredno iz snage osobnog doživljaja. Bog i domovina, skromnost i čestitost autorova su nadahnuća i utočišta, što se može iščitati u mnogim njegovim pjesmama. U tom smislu možemo zaključiti da se pjesnik svojim stihovima vraća istinskim vrijednostima hrvatske pje-sničke tradicije – ističe u pogovoru Ivan Bekavac Basić.

U zbirci je u pet ciklusa pedesetak pjesama u klasičnom vezanom stihu (u katrenima i sonetima) te ovog puta nešto više u slobodnom stihu, prevladavaju pje-sme s motivima autorove samoće i jeseni života, dva zavičaja (opustjeli rodni Lovreć i urbani Zagreb), intimističkih zapisa o snovima i svojim najbližima te vjeri kao izvorištu utjehe, a u rukoveti „Kliconoše“ pjesnik ironično i satirično udara na dvo-lične političare i naše dežurne društvene mane zbog kojih se iseljavanja mladih iz Lijepe Naše, unatoč krvavo izborene samo-stalnosti u pobjedničkom Domovinskom ratu, i dalje nastavljaju.

Knjigu je ilustrirala Dora Hanžek i prinos je zavičajnoj knjiškoj polici.

Iz kulture

Duboka duhovnost Milinovićevih stihova

Lovreć-Opanci 97

Moja sreća

Dok mnogi za bogatstvom žude pa grabe sve što im na um pada, ja se radujem pišući pjesme skromnog života, spokoja i sklada.

Nek njima sreća bude trka u jagmi za ono što većim imetkom, ja ću, dok živim, pisati i snivat o ljepšem i boljem svijetu nekom.

Utvrđena činjenica

Kad sam bio malen bio sam bogat znatiželjom, a siromašan znanjem.

Sad, kad sam ostario, postadoh siromašan znatiželjom, a bogat - neznanjem.

Živa vjera

I svaki čovjek čim se rodi sa smrti uđe u savez kleti, jer mu u svakom životnom trenu opaka bolest potajno prijeti.

A kad ga već takva zla sudba snađe to vješto skriva da se ne znade, te se povazdan nesretnik vuče po pustom stanu stambene zgrade.

Pa duge noći do rane zore dok sivi mjesec kroz prozor žmiri, milost od Boga skrušeno moli da bol mu skrati i da ga smiri.

I zadnju želju što je još ima u živoj vjeri od Boga prima.

............................... Jozo Joko Milinović

Čudan narod

Čudan je moj narod, promjenljive ćudi, nije svjestan, jadan, što mu se to zbiva, strancima sve prašta, a svojima sudi, pa proklinje povijest da je tomu kriva.

Kad mu pružiš pomoć, on se tobom diči i zove te često da te opet vidi, a kad je zatrebaš, od njega se miči, glavu će okrenut jer se tebe stidi.

Dok svoj ponos gazi i jal ga izjeda pa mu loše ide, a poraz ga zebe, i dok muku muči i prati ga bijeda,

svakog će optužit, neće krivit sebe. Zato će još dugo štap i torbu nosit, lutati po svijetu, milostinju prosit.


Malo mjesto

Ima jedno mjesto malo, oduvijek se Lovreć zvalo, tu je sveti dar od Boga, stara kuća djeda moga.

Ima jedno mjesto malo koje mi je život dalo, gusle, bajke, svega toga čuva kuća oca moga.

Ima jedno mjesto malo što je radost pružat znalo, ispred praga kamenoga rodne kuće brata moga.

Ima jedno mjesto malo gdje je plodno sjeme palo, pa izraste čast i sloga iz korijena roda moga.

Ima jedno mjesto malo oduvijek se Lovreć zvalo, a do njega Cista Prova drage staze mojih snova.

Iz kultureLovreć-Opanci 99

Napušteno selo

Napušteno selo zagrljeno nijemim brežuljcima, pod žutim mjesečevim prekrivačem miruje na rubu sna.

Drveće šuti u žutoj tami, sove se uplašile tišine.

Prazne kuće nečujno mole za iseljenike i pokojnike.

Tek rijetko vozilo, ko progonjena zvijer protutnji kroz mrtvo selo. Zvuk mu se izgubi iza prvog zavoja.

Izlaskom sunca i vjerni mjesec napušta stražu. Bez pozdrava se odšulja i izgubi u nebeskom prostranstvu.

Pismo kumuKumu Petru Peranu Milinoviću

Uskoro će proljeće i bajami će procvjetati, a mene nije bilo od ljeta.

Javi mi, kume Perane, jesu li jesenske kiše razlokale put do Torine?

Jesu li vjetrovi polomili grane oraha, čija se pojata srušila? Da li su bar klanci ostali isti?

Javi mi kako si prezimio zimu, je li bilo gripe, tko je umro?

Noćas sam sanjao olujno nevrijeme kako trga krovove naših kuća. Bože, kako ovaj san unese nemir u dušu moju.

Kad tebe ne bude, kume moj, neću imati koga pitati, a kad mene ne bude, neće imati tko pitati.

Zato, javi mi, kume, što se to dogodi s našim selom. Nemoj čekati da se umijem u suzama molim te, javi mi odmah.


Šamijin smijeh kao lijek

Vlade Šamija: LOVREĆ U PRIČI, ŠALI I ANEGDOTI, Lovreć, kolovoz 2002.

Imotski čovjek svoju je gorku svagdašnjicu krijepio vedrim pričama, prepričavanjem šaljivih zgoda, njima je kratio duge zim-

ske noći kad nije bilo struje i ovovjekih masmedijskih zabavljala, televizora i mo-bitela. Te pučke pošalice i anegdote valja zapisati da ih vjetrovi zauvijek ne raznesu u zaborav. Hvala dosadašnjim piscima koji su ih dijelom zapisali i objavljivali: Krunoslav Zujić, Daniel Kokić, Ante Kokić Tempiko, Tomislav Božinović, Drago Maršić, Marijan Grbavac, Ante Čelan Gaganić, Mate Bilić Prcić, Anđelko Mrkonjić, Stanko Jukić, Ivica Šušić… I Lovreć ima svog kroničara vedrine! Kako je smijeha sve manje, podsjetimo na tu vrijednu knjižicu pučke mudrosti i smijeha.

Vladimir (Vlado) Šamija, rođen 20. 11. 1939. u Lovreću, umro 19. 8. 2018. u Cisti Velikoj i pokopan u Draganiću kraj Krašića, tijekom života morao je kruh zara-đivati u pečalbi. Živio je u Kanadi, vrativši se u domovinu, odlučio je zapisati narodne umotvorine i zgode koje je popamtio u svom djetinjstvu i mladosti. Nakon prvog izdanja 2001. godine objavio je 2002. drugo dopu-njeno izdanje svoje zbirke „Lovreć u priči, šali i anegdoti“, nadnaslovljena Zavičajno pučko blago, s više stotina kratkih narodnih pjesama, izreka, anegdota i pošalica, a kako Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nema ni jedan (obvezni) primjerak knjige ni

jednoga izdanja, riječ je o rijetkom naslovu. Ipak sam došao do jednog primjerka koji je pohranjen u knjižnici lovrećke Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića. Na 127 stranica redaju se gange (ima i erotike i lasciv-nosti), poslovice, vicevi pa opet gange, neke se i ponavljaju, pa ih je prije tiska trebalo redaktorski postrojiti, ali može i ovako: čita se redom nekoliko stranica, neće dosaditi isti žanr, pa opet sutra fetu smijeha, a od ponovljenog vica i viška glava ne boli. Dobar dio zbirke kritički govori o komunističkom režimu u Jugoslaviji. Na kraju knjižice je priložen Rječnik lovrećkoga govora s oko sedamsto riječi. Evo izbora poslovica, gangi, pjesama i šala:

Poleti idi, poleti sidi, poleti lezi. Ma to ti je delija: more zbabnoj napraviti dite. Tri brata Bekavca: Škoda, Šćeta i Oćeta. Istraše divlji pitome. Uša u se ko dobri opanci. Nisi stara nego imaš dosta godina. Kopriva ti vrata zatvarala. U sto vira kreće. Kad san moga nisan moga, a sad mogu pa ne mogu.. Ni beside, ni desnice. Nije svakom dano kroz selo pivat.

Iz kulture


Lovreć-Opanci 101

Pjesma drugovimaOdmah nakon Drugog svjetskog rata

„drugari“ pozovu Andriju Đovanina (na-rodnog pjesnika) rekavši mu: - Eto, piva si o Paveliću, deder ajde malo i o Titu.

On šuti, a oni mu rekoše: - Ne boj se ništa, samo pivaj.

On započe:

Druže Tito sve uzdanje naše, moga vola za porez otraše. Druže Tito ljubičice plava, moja krava ode za badava. Poslije druge kitice rekoše - dosta.

Goli otok.

*

Hvalili naši ljevičari Tita kako je proša sve zemlje i obiša sve kontinente. Stipe Muntušin sluša pa će odjednom:

- Odnjo ga đava od mene i od njega ko je manje proša, ali o svom trošku.

*

„Mudri“ Pava Lozo govori narodu da triba uzgajat krave jer je to profit. Stipe sluša i reče:

- Pavle, koliko je litra mlika.- Petnest dinara.- A koliko je kilo sina?- Deset dinara.- Pa vidiš, šta će nami ostati nego

galebina.

*

Majka bi znala reć sinu: - Ti u par-tiju, ja u bunar.

SvetkovinePonediljak Gospin dan Utorak je sveti Ban Srida sveta Štela Četvrtak nema dela

Petak je sveti Vid Subota vazdan pit

Nedilja i je svetac

GangeVinko Lozić pokonjega dropa na oltaru privario popa.

Iz kulture


Lovreć-Opanci102

Ni izgubit ni dobitJedan govori fratru da neće više ić u

crkvu. Fratar mu na to odgovori: - Nit će Bog štogod izgubit, nit đava dobit.

Pita svećenik jednoga: - Je li piće grijeh?

- Nije, ali more biti - reče jedan iz Bekavaca.

Branku je jedna cura rekla dok su sidili navečer:

- Volila bi da iđeš u pratre.

- Zašto? - upita Branko.

- Zato jer znan da nećeš mene zapast.

*

Pitali Matu zašto je Bog stvorio više ljudi. On im odgovori: - Zato da jedan zezne drugoga.

*

- Eto, Jure, i naš je Isus umro - reče svećenik Juri.

- Je, ali on je zna di će, a ko zna di će Jure!

*

Neki Basić (volio piti) pita Kekića: - Mate, zajmi mi 50 dinara.

- Što - odgovori otresito Mate - tako da ih nemaš ni ti ni ja.

Zvono bi zvonilo, netko umro. An-tura bi reka:

- Ništa, ostavio kašiku.

*

Prolazeći pokraj jedne kuće upita Škunja mladu nevistu:

- Šta si tako žalosna, sigurno ti je majki (svekrvi) lašnje.


Majka Hrcegovka

Majka plače od tuge i jada Pokraj Stoca Hercegova grada Jedan putnik na prolazu pita: Zašto plaćeš, obadva ti svita? ‘

Ne pitaj me, neznan prolazniče, Meni više ni zora ne sviće.

Mene više ni sunce ne grije, Voljela bi da me više nije.

Imala sam dva jedina sina, Oba bili majčina milina.

Jedan gine kraj grada Mostara, Drugi gine pokraj Vukovara.

Sad me opet teška tuga bije, Herceg zemlja da Hrvatska nije,

Tisuć lejta Hrvatska je bila, Mnogo krvi zanju je prolila.

Daj ustani, Hercegu Stjepane, Daj zaliječi ove teške rane,

Daj pomozi, međugorska Majko, Ne može se više živjeti ovako!

Napisao Ivan Šamija Zapadna Canada

Moj Imotski

Ja bi rado na visine stao Dok se grada ne bi nagledao,

Isto tako brda i doline, Divna sela Imotske krajine.

Južno išo sve do Biokova I zapadno do Svetog Jakova, Sjeverno bi išo do Vinice,

U Imotski kroz selo Ričice.

U Imotskom tu bi malo stao, Ujeviću Tinu svaku počast dao.

Vidio bi dva lipa bisera, Dva bisera Imotska jezera.

Išao bi na vodu Bliznice Da mi noge liječe pijavice, Napio se vode iz bunara

Da me miti moja želja stara.

Gledao bi i malene ptice Kako piju vodu s kamenice. Ja sam s njima isto često pio

Iza kiše kad bi ožednio.

Kadulju i vrisak ja bi rado brao, U mirisu tome možda i zaspao.

Kada bi se od sna probudio, Bogu dragom puno zahvalio.

Napisao Ivan Šamija Zapadna Canada


Ante Raos Pogled iz kolica

svojih sadašnjih novinskih stupaca u kojima je lako iščitati kako se “najvrednije u životu: obitelj, zdravlje, prijatelji i ljubav ne mogu kupiti, jer obitelj se stvara, zdravlje čuva, prijatelj zavređuje a ljubav daruje.” (…)

Kroz osobni doživljaj “iz kolica” ustrajno s predmnijevanjem prati suodnose spome-nute skupine u našoj društvenoj i političkoj zbilji nutkajući i tražeći svojim kritičkim pro-mišljanjima i uljudbenim savjetima svekolike ljudske slobode, navlastito rada i slobodu izbora zanimanja jer “osobe s invaliditetom nisu invalidi, nego građani koji imaju svoje obveze, svoju odgovornost, svoja prava”. (…)

Dok većina ljudi duboko vjeruje kako izgrađuje pravedno društvo u kojem će pisana pravila, zakoni, zasjeniti sve ono što remeti sklad, da će uvećati zajedničko bogatstvo, dobrotu i u takvom društvu da se svaki

U prostorijama Udruge veterana 4. gardijske brigade u Splitu 4. listopada 2018. predstavljena je knjiga našega Medovljanina Ante Raosa Pogled iz kolica.

Nakladnik je Ogranak Matice hrvatske u Imotskom, a mjesto i godina izda-nja: Lovreć, 2017.

Ovdje donosimo dio Predgovora i jedinu kolumnu Moj Božić… koja se sadr-žajem naoko izdvaja od tematike o nebrojenim problemima osoba s invaliditetom. Autor kao da nam želi duboko iskrenim i uvjerljivim opisom Božića skrenuti pozornost, opomenuti nas kako najradosniji blagdan kršćanskog puka ne bismo učinili „invalidom“, da Božić i božićni dani uistinu budu vrijeme prave ljubavi, mira i darivanja, obiteljskog zajedništva.

U širokom luku od prvonaslovljene, gotovo poslovične, Invalidnost ni-kome nije izbor, a nije ni kazna

preko kolumne Moj Božić je poruka ljubavi i nade, a ne trivijalni marketinški trik u kojoj autor razotkriva svoje djetinjstvo u božićno vrijeme razbršljanjene radosti do posljednje, rekao bih, temeljne Jesmo li prepoznali osobe s invaliditetom kao vrijednost i ravnopravne članove zajednice sublimirana je sva Raosova (kršćanska) vjera i empatija prema bližnje-mu, posebice prema onima “koje je Bog i trenutak želio drugačijima”. (…)

Ante Raos prvotno, u manje od deset-ljeća, objavio je tri zbirke pjesama od kojih je prvu simbolična naslova Slap dobrote na kraju upotpunio s četirima dirljivim crtica-ma i desetak svojih gnoma, poslovica (Moje misli) već tada naviještajući u njima sadržaje

Iz kulture

Ante Raos Pogled iz kolica

Lovreć-Opanci 105

čovjek može nadati jednakosti i sreći, autor proširuje pravilo kako čovjek tek u dobroti, u suosjećanju s drugima, može prihvatiti sebe te svoj život neprestano mjeriti sa životima drugih jer “dobrota ne postavlja uvjete, do-brota nema ograničenja... Dobrota ne smije biti naša obveza nego izbor“.

Ukratko, u rubrikama sabire život OSI populacije koju predočava s više motrišta, najčešće s gledišta državne nebrige nelogič-no ukalupljene u zakonske rašomone, zato, ma koliko nastojao biti “neopredijeljen” i spreman razumjeti sustav i čovjeka, u stal-nom je nehinjenom čuđenju nad neobičnim ljudskim postupcima i državnim propisima koje, od prijekora do grčevita apela, od dobronamjerna savjeta do imperativna za-htjeva, žarko želi promijeniti u današnjem društvu. (… )

Dugi informativno-emotivni naslovi, počesto pitanja u ne/upravnom govoru, vazda su, motivom, odnosno temom aktualnog, svakodnevnog trenutka naoko nebitnog široj zajednici zaokupljenoj svojim, drugačijim, izazovima svagdašnjice. I višestruko slože-ne rečenice s čestotnim nizovima pitanja, sveudilj u upravnom i neupravnom govoru, Raosova su prepoznatljiva potka i izuzetno umijeće kojom uvjerljivo tkaje, prebire i preispitiva, nerazumijevanje društva, a po-nekad i smišljenu “okrutnost” sustava, za egzistencijalna pitanja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju - a u Hrvatskoj ih živi, kako navede autor, 508 tisuća! (…)

Završni dio teksta redovito je sažeta misao, po(r)uka u kojoj autor već razgla-bani događaj, osobu ili posljedicu stvari

ponovno ističe i diže na ljudsku razinu, ne više da kritizira, već njom naglašuje, traži, opominje... u želji da ju ugradi u zakonske okvire i/li uskladi s općeljudskim, kreposnim (i kršćanskim) poimanjem čovjeka i tradicije koju baštinimo.

Naposljetku, ovim ukoričenim kolu-mnama autor, ne samo hrvatskoj javnosti, podaruje plemenitu istinu i poruke o naj-ranjavijoj i najbrojnijoj manjini u Lijepoj Našoj, a još bi nevjerojatniji dar i neizreciva sreća bila kad bi ovo ganutljivo štivo do-prlo do onih koji bi potom uspjeli nabolje promijeniti prilike u zajednici kojoj, svojom voljom ili sudbinom, svaki od nas pripada.

.............................................. Petar Ujević


Moj Božić je poruka ljubavi i nade, a ne trivijalni marketinški trik

Još dok sam bio dijete, u vrijeme Božića u meni je buktala neka posebna radost. Bio je to poseban dan, dan iščekivanja,

dan nadahnuća, dan kada osjećaš pripadnost obitelji, dan koji ti daruje onu unutarnju snagu i toplinu, punu radosti i ljubavi.

Kući su dolazili očevi s privremenog rada i donosili razne darove, bonbone, odjeću, ali najviše od svega - donosili su sebe. Učili su me u obitelji kako je Božić svaki dan, učili su me kako je Božić poniznost, darivanje, učili su me da je Božić dan kada Bog dolazi na zemlju u liku čovjeka, kako Bog šalje svoga sina da nas spasi od nas samih, da nas nauči živjeti istinu.

S vremenom i s mojim odrastanjem Božić se mijenjao poput mene: postao je običan dan koji će doći i proći. K tomu, sve se više činio kao obveza. Nestale su one vrijednosti u kojima smo odgajani kao djeca, nestale su one male sitne radosti, poput zagrljaja, poput osmijeha naših dragih i nije bilo važno što je ispod bora, već tko je oko bora. Nestali su osmjesi i radosti s naših lica, sad nam se žuri, sad nemamo vremena za naše najmilije, moramo stol napuniti raznim delicijama, moramo potrošiti na darove, moramo upaliti stotine lampica da nam svijetle, a Božić je sve samo ne "mora se".

Sa žaljenjem moram reći kako je Božić postao marketinški izlog velikih trgovačkih lanaca u čije se ime poziva na što veću potrošnju. Bože, koja trivijalnost! Znam da ćemo ostati na tom putu trivijalnosti, znam da ćemo se nastaviti žuriti, da nećemo imati vremena zagrliti naše dijete, posjesti ga u krilo...

Znam da ćemo uvijek naći razlog zbog čeka majci i ocu nismo posvetili više vremena, ali isto tako znam da će nas jednog dana to jako boljeti, žalit ćemo za svakom propuštenom prilikom što nismo znali živjeti Božić.

Zato, dragi moji, od srca želim svima nama da nam se dogodi onaj dječak što je na put krenuo iz omale betlehemske štalice, želim svima nama da nam se u srcima rodi Isus i da nas njegova ljubav blagoslovi, da nam bude svjetlo koje će nam posvijetliti put na kojem ćemo prepoznati i živjeti Božić.

Nije ovo moja poslanica, nije poruka, ovo je Božić u koji vjerujem, ovo je Božić koji se ja trudim živjeti i oprostite mi što sam tako izravan, što previše naglašavam ono što mi je posebno važno. Oprostite mi što je moj izbor Božić koji stvara obitelj, cijeni i poštuje svakog pojedinca, oprostite mi što je moj put vjera, a moj izbor Božić radosti, Božić ljubavi, oprostite mi što vjerujem u ljepotu Božje riječi koja nas uči istini.

Znam da jednoga dana, kad zatvorimo vrata ovog zemaljskog proputovanja, iza nas će ostati samo jedan pogled, pogled prema svemu onome što nas je činilo drugačijim. Zato potrudimo se da Božić kojem se radujemo, Božić koji živimo, bude poseban, baš kao i mi ispunjen različitošću i stvaranjem svega lijepog i svetog, i neka naša poruka Božića bude poruka ljubavi, mira, darivanja... Neka naš Božić bude produhovljenje, opraštanje, neka poruka našega Božića budu naša djela i naša istina.

..................................................Ante Raos


Stipan Bakota / Mladen Vuković Asanaginica iz Zabiokovlja

Kad u nepune dvije godine (2017. i 2018.) budu objelodanjene dvije knjige, svaka s dvojicom suautora1,

a obje u vezi sa Žalostnoj pjesanci plemeni-te Asanaginice, baladi nastaloj u zavičajnoj usmeno-književnoj baštini, nesumljivo je radostan i velik događaj za sve njezine ba-štinike, poglavito za ljubitelje pisane riječi.

Hasanaginica, naša pučka 'velepjesma', već više od dva stoljeća po čitavu svijetu, na 30-ak jezika, pronosi ime Imotskoga svjedočeći kako u životu i nije sve tako kratko i prolazno. No, nadasve svojim sadržajem o tankoćutnoj ljubavi srca i kriku majčinstva, koje je jednom davno opjevao netko nepoznat – ali zavičajno naš, zadivljuje čitatelje i sveudilj rađa nove poklonike koji nastoje da nas, najčešće pisa-nom riječju, što izravnije i potpunije suoče s vremenom, mjestom, osobama, događajima... u kojima je pjesma nastala.

Knjiga Hasanaginica iz Zabiokovlja autorâ Stipana Bakote2 i Mladena Vuko-

1 1. Stjepan Lapenda, Ivan Vujević. Hasanaginica, Zašto prijepori?, Imotski-Split, 2. kolovoza 2017. Predstavljena 27. siječnja 2018. u Pučkom otvorenom učilištu u Imotskom.

2. Stjepan Bakota / Mladen Vuković. Hasanaginica iz Zabiokovlja, Imotski, 2018. Predstavljena 20. listopada 2018. u Gradskoj knjižnici Don Mihovil Pavlinović u Imotskom.

2 Stipan Bakota rođen je 2. travnja 1936. u Krstaticama, gdje polazi osnovnu školu, a gimanziju u Imotskom i Osijeku. Diplomirao je na pravnom fakultetu u Za-grebu. Imao je svoj odvjetnički ured (1971. – 2017.) u Splitu. Bavi se proučavanjem naše kulturne baštine i astronomije.

vića3, ako već postoji knjiga-stećak, onda je ovo knjiga-obelisk u kojoj je sumirano sve napisano u vezi s plemenitom Hasa-naginicom, osobom koja je, kako navede Mladen, „preispitivala naša preduvjerenja, nježila naše osjećaje, širila plemenitost duše, žrtvu i vjeru u obiteljsku ljubav.“

Drugim riječima, ma koliko naslov te-matski knjigu prostorno ograničavao, ona u sebi poimenince i kronološkim slijedom 'rasprostire obzore' o svemu, i svima, koji su do sada o Hasanaginici, „dok je letjela duhovnim koridorima svjetske književnosti“, pisali ili su bili nadahnuti, ganuti (čud-nim?!) patrijahalnim postupcima i njezinom ljudskom sudbinom (književnici, likovni umjetnici, glazbenici, dramski pisci...).

Najzanimljivijim dijelom knjige, uvjet-no kazano, jest priopćenje o otkrivanju, suprotno uvriježenom mišljenju, mjesta življenja, prebivalištu glavnih protagonista.

Naime, (su)autor Stipan Bakota u uvod-nom dijelu knjige, detaljno opisuje povod i okolnosti dolaska opata Fortisa u Dalmaciju, navodi povijesna i ina zbivanja, zapravo, na pitak i zanimljiv način predočuje povijesni

3 Mladen Vuković rođen je 22. rujna 1958. u Splitu. Gimnaziju je završio u Imotskom, a diplomirao na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Urednik je kulture na Radio Splitu. Ali više od toga: autorom je desetak knjiga poezije, humora i satire, priređivač desetak tematskih izbora hrvatskog pjesništva i satire. Uz to, ustrajno prati, iščitava i uspješno predstavlja svekoliko zavičajno pisano stvaralaštvo našijenaca, po-sebice njihove književne ostvaraje.

Iz kulture

Stipan Bakota / Mladen Vuković Asanaginica iz Zabiokovlja

Lovreć-Opanci108

okvir u kojem je balada nastala. Potom, slijedeći trag rasprava vrsnih poznavatelja, smješta dvore (H)asan-age u Župu Gornju u Radiće znalački potkrjepljujući svoju tvrd-nju kroz pitanja i iscrpne odgovore: Asan-aga - tko je mogao biti?, Pintorović beg - tko je to? Imotski kadija - tko je to? Na kojem mjestu su bili dvori Asan-age i prostor na kome je morlački Homer spjevao Žalosnu pjesancu plemenite Asanaginice? Je li Fortis zapisao pjesmu ili je našao već zapisanu te Imotsko dijalektološko čitanje Asanaginice!

Navedeni su događaji - pitanja, očito, čekala svoje vješte književne forenzičare koji su uveliko raspleli zbivanja oko popularne balade. (U popisanoj, proučenoj literaturi 39 je djela!) Zasigurno će sada, kako to već biva, ova 'zabiokovska Hasanaginica' (i u znanstvenom pogledu) potaknuti daljnja čitanja, izvjesne polemike... još podrobnija istraživanja!

Oh da, knjiga je oplemenjena brojnim prilozima, zanimljivim fotografijama, grafički

su dijelovi sugestivno izloženi, riječi uskla-đene s hrvatskim pravopisom..., a izričaj ima svoja literarna obilježja!

I na kraju, ova knjiga sa svojih 100-njak stranica dobiva prijeko potrebnu kvalitetu i poruku za čitanje jer je 2018. godina progla-šena Europskom godinom kulturne baštine, a knjiga je, kako istaknuše autori, ujedno i poticaj da se antologijska balada, suglasno s ostalim dvama narodima koji ju prisvajaju, za 250-u obljetnicu njezina prvog tiskanja, upiše na Listu zaštićenih nematerijalnih kul-turnih dobara RH da bi jednog dana ušla u UNESCO, postala svjetskom baštinom!

Riječju, sa svime što donosi i rasvjet-ljava, Hasanaginica iz Zabiokovlja uistinu predstavlja dragocjen doprinos zavičajnom kulturnom bogatstvu. Stoga, ponajprije au-tori, zatim nakladnik Imotska krajina (Ante Aračić), urednik Ivica Šušić i lektorica Divna Šušić zaslužuju puuuno više od pohvale.

.............................................. Petar Ujević

Prvaci vjere u zajedništvo - svjedočit će naraštajima

koji dolaze

Ponedjeljak, 16. srpnja 2018., u kato-ličkom kalendaru na blagdan Gospe Karmelske, ostat će zapisan u povijesti

Hrvatske kao dan velikoga dočeka srebrnih sa Svjetskoga prvenstva u Rusiji - Hrvatske nogometne reprezentacije, koje su melodijom

pozdravila i sva zvona zagrebačke prvostol-nice. Mnogi reprezentativci posvjedočili su i tijekom natjecanja svoje pouzdanje u Boga, uvjerenost da su i raniji neuspjesi gradili karakterno iskustvo koje se, u golemom Božjem planu za svakoga čovjeka, negdje

Iz kulture

Prvaci vjere u zajedništvo - svjedočit će naraštajima koji dolaze

Lovreć-Opanci 109

mora vratiti. Reprezentativcima Hrvatske povjerenje u Božju providnost vratilo se u Rusiji, a srebrne medalje sa 21. svjetskoga prvenstva te činjenica da su tek trinaesta država u povijesti koja je nastupila u finalu - svjedočit će naraštajima koji dolaze.

Nakon mjesec dana predane borbe, od prve utakmice protiv Nigerije u Kaljinjingradu do finalnoga dvoboja u Moskvi protiv Francuske, u domovinu se vratila reprezentacija svjetskih viceprvaka, predvođena izbornikom Zlatkom Dalićem i osvajačem Zlatne lopte za najboljega igrača SP-a kapetanom Lukom Modrićem.

Dvadeset i dva igrača izabrane vrste, kao i stručni stožer, radovalo se od zračne luke do Trga bana Jelačića 550 tisuća navijača. Emocije su se slijevale uz trasu dok se puževim korakom kretao otvoreni slavljenički autobus.

Uz skromnost i poniznost, što je zahtije-vao i ponavljao izbornik Dalić, s pjesmom na ustima i svjesnošću da su talentom i predanim radom napravili podvig za povijest, dokazali su svima da je Hrvatskoj nogometnoj repre-zentaciji mjesto u svjetskom vrhu.

Pokazali su svakomu malom hrvatskom čovjeku kako se, uz stručno vodstvo, može su-protstaviti i najboljim svjetskim momčadima,

igrati ravnopravno do posljednje sekunde naj-većega športskoga događaja uz Olimpijske igre. Svjetskim viceprvacima uspjelo je ujediniti politički i medijski razjedinjenu Hrvatsku, jer i raznovrsnost igračkih pjesama na dočeku podsjetila je na bogatstvo svih hrvatskih regija i ljepota kojima se s pravom Hrvatska može, i mora, ponositi. Ma koliko djelovala kao zastarjela i(li) prigušena ljubav prema domo-vini, jednostavna i čista, zalog je još snažnije povezanosti za budućnost. Svojim ponašanjem na terenu i izvan njega, uz razumljivo opu-štanje u trenutcima najvećega slavlja, svjetski doprvaci postaju putokaz uspješne Hrvatske, originalne i konkurentne, Hrvatske koja shvaća da isključivo zajedništvom, povezanošću svih pozicija, može potaknuti, i ostvariti, prospe-ritetne snove. Jedinstvena Hrvatska. Srebrna. Posebna. Svoja.

TT. Š.


Gdje se izgubila moja Hrvatska!?

Želja mi je u ovom kratkom presjeku iznijeti trenutak u kojem se nala-zila i nalazi naša draga domovina

Hrvatska. Sve ovo što sam napisao smatram da je moja obveza kao čovjeka, kršćanina, katolika, domoljuba, rodoljuba i HRVI-a iz Domovinskog rata prema svima onima koji su dali svoje živote za dragu nam domovinu Hrvatsku. Naravno, sve nije moguće navesti, bilo bi preopširno.

Tragedije kroz koje je Hrvatska prolazila su, na žalost, poznate starijim generacijama. Svoje sam pisanje usmjerio najviše prema čitateljima mlađe generacije koja je rođena za vrijeme i nakon završetka Domovinskog rata jer sve ovdje navedeno najviše pogađa hrvatsku omladinu.

Lopovluk i kriminalne radnje korumpiranih političara je došao na naplatu svima, a najviše upravo njima, hrvatskoj omladini!

Ovo je ujedno uvod u Istanbulsku konvenciju o kojoj pišem i javnom otporu hrvatskih domoljuba suprot konvenciji.

Doći će naša Hrvatska!Kada sam bio malo dijete, slušao sam priče

mojih starijih sumještana, baka i djedova o tome kako mi Hrvati živimo u nepravednom društvu, kako nemamo slobodu govora i izra-žavanja misli za razliku od drugih naroda i narodnosti u bivšoj državi.

Hrvati su uvijek bili i ostali u drugom planu.

Pričali su o tome kako država u kojoj živimo nije naša, a da će doći vrijeme kad će

biti Hrvatska i ta Hrvatska će biti poštena i pravična prema svim svojim stanovnicima.

Tada kao dijete sam razmišljao o tome što to oni pričaju, kakva će to država “doći”, kakva je to Hrvatska o kojoj oni pričaju?

Upitao bih svoga dida Marijana (Popo-va) gdje je ta naša Hrvatska i kad će doći.

E sinko moj, dođi didu i nemoj pričat na sav glas da te svatko čuje, moglo bi biti opasno. Duga je to priča, dite moje! Ne može naša Hrvatska doći sama!

Mnogi Hrvati su za hrvatsku samostalnost izginuli, a među njima moj sin, a tvoj stric Mijo je u tom ratu izgubio život, a ona nije došla!!!

Didu su se navlažile oči, a suze potekle niz obraze. Uz uzdah je zajecao.

Ovi koji su sada na vlasti, “zarobili su” našu Hrvatsku i ona može doći uz veliku žrtvu života hrvatskih rodoljuba.

Dušane moj, i ja vjerujem u to, vjerujem u hrvatskog čovjeka i vojnika da će sa puškom u ruci stvoriti svoju državu Hrvatsku. Onoga dana kad se to dogodi, kad se počne stvarat naša Hrvatska, a ti budeš u prilici, pomozi joj da dođe!

Sjećam se sedamdesetih godina i Hrvatskog proljeća. Hrvatski rodoljubi su pokušavali na razne načine izraziti svoje neslaganje s politikom koja se vodila put Hrvatske i izvući Hrvatsku iz “sotonskog zagrljaja”.

Tadašnje prilike nisu bile zrele da se nešto tako i dogodi. Mnogi naši prvaci su

Iz kulture


Lovreć-Opanci 111

završili po raznim zatvorima, Staroj Gradišci, Golom otoku...

Neki od prvaka pokreta su emigrirali u Europu i svijet, no “vražja mašinerija” ih je pronalazila i likvidirala te su u sanducima vraćani kućama.

Kasne osamdesete i rane devedesete su iznjedrile “nove snage”, a iste ideje o hrvat-skoj samostalnosti. Rodio se novi pokret za hrvatsku samostalnost na čijem se čelu nalazio dr. Franjo Tuđman, čovjek koji je točno znao kada i na koji način se to treba napraviti. Svakako, u tom trenutku na ruku mu je išla situacija u Europi vezana uz raspad Sovjetskog Saveza i slabljenje komunističkih vlasti u nekim europskim državama. Hrvatski narod “gladan demokracije” i samostalnosti, pridonio je stvaranju moćne stranke Hrvatske demokratske zajednice - HDZ.

U HDZ-e se učlanjivalo staro i mlado, to je bila istinska zajednička snaga, jedina koja je mogla stvoriti Hrvatsku državu.

Hrvatsko zajedništvo, na žalost, nije odgovaralo mnogima u bivšoj državi, najžešći protivnici hrvatske samostalnosti su bili hr-vatski komunisti i izdajice hrvatskoga roda, srpski narod u Hrvatskoj i republika Srbija.

Od strane navedenih izvršena je tiha okupacija, razoružanje Teritorijalne obrane Hrvatske. Hrvatski narod je ostao goloruk, a u zraku se osjećao “miris rata”.

Tada je u meni kulminirao onaj dječački san, one priče o dolasku naše Hrvatske i zov pravedničke i nevine krvi moga strica Mije.

Nisam trebao čekati nikakve pozive Ureda državne uprave za obranu. Moje srce je dobilo poziv da se stavim na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti, bio sam među prvima

u prvoj legalnoj borbenoj jedinici 5. 8.1990. Prvi hrvatski redarstvenik.

Srbi su krenuli s “balvan revolucijom”, ubijanjem i protjerivanjem hrvatskog naroda s njihovih ognjišta, paljenjem i pljačkom njihove imovine. Nastupilo je izuzetno krva-vo ratno vrijeme koje je trajalo pet godina.

Hrvatska je svoju slobodu i samostalnost skupo platila krvlju svojih najplemenitijih sinova koji su svoje živote dali za njeno stvaranje. Hrvatska o kojoj su pričali moji stari sumještani je došla, no nije uređena onako kako su je oni zamišljali, i kako su pričali da je trebala biti.

Kad je Hrvatska napokon postala slo-bodna i samostalna, bio sam sretan. Moja sreća nije mogla biti potpuna jer sam se prisjećao svojih kolega i svih onih domoljuba i civila koji su u ratu poginuli.

Dok se rat za Hrvatsku vodio, doga-đale su se neobične stvari, meni osobno neprihvatljive. Provodile su se pretvorba i privatizacija, no ta pretvorba i privatizacija nisu bile ni poštene ni pravične.

Mučno je bilo gledati svakodnevne prosvjede nezadovoljnih djelatnika priva-tiziranih društvenih poduzeća. Nepoznati “poduzetnici” stranački poslušnici su bez velikih novaca kupovali društvena poduzeća, a djelatnici često nezbrinuti našli su se na ulici. Sve navedeno što se događalo bilo je, na žalost, po zakonu koji se niti malo ne razlikuje od kriminalnih aktivnosti.

Razmišljam: Bože moj, pa to nije ona Hrvatska za koju su ginuli hrvatski bojovnici! Ovakve protuhrvatske politike od osamostalje-nja na ovamo i iza smrti dr. Franje Tuđmana nisu u testamentu hrvatskih mučenika!!! Njihov testament između ostalih je bio, pravedna

Iz kulture


Lovreć-Opanci112

Hrvatska za Hrvate i sve manjinske narode koji žive u njoj, blagostanje za sve!

Mijenjale su se vlade “desne i lijeve, crne i crvene”, a uvijek isto, privatni interesi ko-rumpiranih političara su nadilazili društveni boljitak, moralne i kršćanske vrijednosti kao i temelje ove države su bacali pod noge za novac i Judine škude.

Nisu me iznenadile Hrvatske vlasti koje su sačinjavale stranke ljevice, za njih je poznato da nisu domoljubne, oni bi čak voljeli da Hrvatska i ne postoji i da dalje svira himna Hej Slaveni.

Žalosti me činjenica što je i moj, naš državotvorni HDZ postao isti kao i “lijevi”!

U HDZ-e su se “uvukli” licemjeri koji su HDZ-e “ukrali” od poštenih Hrvata, domoljuba i rodoljuba, HDZ-e su vidjeli kao “priliku za poslovni i osobni interes”. Takvi nemoralni likovi, da bi mogli lakše odrađivati nečasne radnje, planski su i sustavno dovodili svoje “igrače” na vrh stranke, vlade, ministarstava i sl. Udbini sinovi sada pod izlikom “velikog hrvatstva” provode svoje vražje planove!

Molim dragoga Boga i uzdam se u Njegovu pomoć da se u Hrvatskoj isprofiliraju pojedinci i stranke domoljubnog i rodoljubnog duha, da moju i našu Hrvatsku povedu prema svjetlijoj budućnosti.

ISTANBULSKA KONVENCIJA

U mojoj obitelji dragi Bog i vjera ka-tolička su na prvome mjestu!

Majka, sestra, supruga i kćeri imaju neprocjenjivu vrijednost koja se izdiže do bezgranične ljubavi s dragim Bogom!

Žena zauzima ravnopravno mjesto u obitelji sa svojim suprugom, kako u odgoju

djece, tako i svim odlukama vezanim uz obitelj.

Niti u jednom trenutku ne dvojim da je žena svetost koju trebamo voljeti i poštovati!

Odluka o potpisivanju IK, koju je izgla-sao Hrvatski sabor, ima naglasak na pravima i zaštiti žena. Takozvana Istanbulska konvencija je najmanje zakon koji se bavi zaštitom žena.

U našem zakonodavnom sustavu već imamo zakon o pravima i zaštiti žena, pa nam takav zakon o tobožnjoj zaštiti žena gdje nam se "ispod žita" provlači neprihvat-ljivi zakon koji se kosi s našom katoličkom vjerom, ne treba!

Istanbulska konvencija je dokument, jedan u nizu od prevara kojim se želi uništiti naš način života, kultura, običaji i kršćanska tradicija.

To je besramni dokument čijim pot-pisom se sadašnja hrvatska vlast dodvorava europskim i svjetskim antikristima, a sve u

Prikupljanje potpisa za otkazivanje Istanbulske konvencije REFERENDUMOM od 13. do 27. 5.

2018. Volonteri, gospođa Lidija Uvodić i Dušan Petričević, pored štanda za prikupljanje potpisa

ispred župne crkve Svetog Duha Lovreć-Opanci.

Iz kulture


Lovreć-Opanci 113

cilju osobnih promidžbi i interesa hrvatske političke elite.

Potpisom IK protuhrvatska licemjerna, izdajnička vlast želi Hrvatsku i svoj hrvatski katolički narod rashrvatiti, a katoličku vjeru i dragoga Boga pod noge baciti!

Svim negativnim pojavama u društvu gdje se ugrožavaju hrvatski interesi, trebalo se suprotstaviti javnim otporom!

Istanbulsku konvenciju je trebalo legi-timnim, pravnim sredstvima otkazati, stoga je građanska inicijativa i udruga “GROZD” na čelu s gospođom Kristinom Pavlović pokrenula akciju prikupljanja potpisa za otkazivanjem IK referendumom koji se pro-vodio na nivou Hrvatske 13. - 27. 5. 2018.

Kod mene nije bilo dvojbe, kao ni u drugim prilikama do sada. Svoje nezadovoljstvo i otpor protiv IK morao sam iznijeti na pravi način. Pridružio sam se građanskoj inicijativi i gospođi Pavlović kao volonter i koordinator za Župu Lovreć-Opanci.

Koordinator IK za prikupljanje potpisa za Imotsku krajinu, Šestanovac i Trilj bila je žena, majka, dijete naše župe Lovreć-Opanci, gospođa Marijana Trogrlić rođ. Ivanović.

Želim spomenuti da sam ju upoznao kao izuzetno upornu i plemenitu osobu koja je svojim osobnim zalaganjem i anga-žmanom puno doprinijela u koordinaciji s volonterima i prikupljanju potpisa.

Svakako je vrijedno spomenuti naše drage volonterke, žene, majke, gospođe Anđelu Šamija, Lidiju Uvodić i Danijelu Lovrić koje su svojim volontiranjem poka-zale da su uzorne žene našeg sela. Izražavam zahvalnost našim dragim sumještanima koji su prepoznali nevolju hrvatskog naroda te

svojim potpisom pridonijeli da se navedeni potpisi u našoj župi prikupe.

Također ću spomenuti da je bilo žu-pljana koji nisu dali svoj potpis, a dok su prolazili pored naših štandova, rekli bi kako ne žele dati svoj potpis i da ne bi bio vidan njihov OIB i sl. Njihova odluka je izražaj poimanja IK! Ne zamjeram im.

Volonterka, gospođa Anđela Šamija, i mlade snage uz štand za prikupljanje p˝aotpisa ispred župne

crkve Svetog Duha Lovreć-Opanci

Iz kulture


Lovreć-Opanci114

Vjerojatno nisu upućeni da im tete u vrtićima, učitelji i nastavnici u školama nji-hovu djecu i unuke neće više zvati po imenu!

Oslovljavat će ih po broju koji će im se dodijeliti!

Po predaji potpisa u Hrvatski državni sabor, isti potpisi su “poslije dugotrajnih, pripremnih namještenih, nemoralnih radnji” od strane nadležnog ministarstva, tj. Agencije pregledani i prebrojeni.

Koordinatorica za Imotsku krajinu Marijana Trogrlić i koordinator volonter za Župu Lovreć-

Opanci Dušan Petričević.Predaja valjanih prikupljenih potpisa za

otkazivanje Istanbulske konvencije u Hrvatski državni sabor.

Prebrojavanjem svih valjanih i važećih potpisa koje smo predali, “plaćenici” su odradili “svoju prljavu rabotu” te dio važećih potpisa pretvorili u nevažeće.

Tim sramotnim činom do raspisivanja referenduma o otkazivanju IK ne može doći.

IK je stupila na snagu, a naša borba ide dalje u skladu sa svim zakonskim normama.

Prikupljeni važeći potpisi

Grad Imotski i okolica: prikupljeno 9085 važećih potpisa; Lovreć i Opanci: pri-kupljeno 401 važećih potpisa; Šestanovac (Katuni, Goričaj, Grabovac): prikupljeno 556 važećih potpisa; Trilj: prikupljeno 1385 važećih potpisa.

Ukupno prikupljeno na nivou naše koordinacije: 11 026 važećih potpisa.

Ukupno prikupljeno na nivou Hrvatske: 377 635 važećih potpisa.

Hrvatska! Ljubljena domovino, mila majko moja!

Ne želim te vidjeti izgubljenu!Želim te vidjeti sretnu, u tvojim blago-

slovljenim obiteljima, u svakom tvome djetetu, sinu i kćeri.

Želim te vidjeti sretnu, u povratku tvoje izgubljene mladosti koja je napustila svoja rodna ognjišta.

Želim te vidjeti sretnu, u svakoj zraci sunca što se jutrom budi.

Želim te vidjeti “kod kuće-doma” ona-kvu Hrvatsku o kakvoj su pričali moji stari sumještani, moji djedovi i bake.

Iz Cvita Imotske krajine, 5. 11. 2018.

........................................ Dušan Petričević

Župna statistikaLovreć-Opanci 115

Župna statistika

Iz župne kronike

2017. godina

11. 11. Župa hodočastila jednim auto-busom u Krašić, Ludbreg (svetištu predrago-cjene Krvi Isusove) i Zagreb (sv. Leopoldu Mandiću).

25. 11. Župnik bio u Imotskom na predstavljanju monografije Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti autora fra Joze Grbavca.

25. 11. Naš pjevači zbor sudjelovao na smotri zborova u Žeževici pod vodstvom prof. Renate Kolovrat.

26. 11. Proslavljena Sv. Cecilija uz pjevački zbor.

27. 11. – 1. 12. Obavljena božićna ispovijed za stare i nemoćne u župi.

3. 12. Prva nedjelja došašća. Tijekom mise predstavljeni ovogodišnji kandidati za prvu pričest i krizmu u župi.

4. 12. U župi započele mise zornice u 6:30.

6. 12. Proslavljen blagdan sv. Nikole putnika suzaštitnika naše župe. (vidi izvješće)

17. 12. Treća nedjelja došašća – Materice. Pao je prvi snijeg i hladno. U crkvu je došlo malo vjernika Tada je bila po običaju nedjelja Caritasa.

18. 12. Započeli smo s postavljanjem božićnih jaslica i jelki za Božić. Radilo 20-ak župljana.

22. 12. Obavljena božićna ispovijed u župi. Na ispovijedi priličan broj vjernika. Župniku pomagali u ispovijedanju okolni svećenici.

23. 12. Nedjeljko Nikolić Tomišić doni-rao je rasvjetu za kupolu na zvoniku. Radove izveo njegov radnik Lovre Bošnjak.

25. 12. Misa ponoćka. Crkva dupkom puna. Sve prošlo mirno i dostojanstveno.

27. 12. U župi započeo blagoslov po rasporedu.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci116

28. 12. Nevina dječica, Dječji Božić. Sv. misa u 9 sati, poslije sv. mise djeca su dobila božićne darove.

2018. godina

1. 1. Novu Godinu započeli smo za-zivom Duha Svetoga i sv. misom. Župnik je pročitao statistiku duhovne i materijalne aktivnosti u župi i plan za tekuću godinu. Na misi priličan broj vjernika.

StatistikaKrštenih ...........................5Vjenčanih .........................6Umrlih ...........................39Krizmanih ......................115. 1. Završen blagoslov obitelji u župi

s Lovreć - Centrom.6. 1. Bogojavljenje - blagoslov vode

i soli u 10:45 a zatim sv. misa koju je predslavio župnik uz dupkom punu crkvu vjernika. Poslije podne bio je sprovod Luje Katića. Navečer u Imotskom na blagoslovu samostana.

7. 1. Krštenje Gospodinovo - završili smo božićno vrijeme s misom u 11 sati.

22. – 27. 1. Župnik pošao na teološ-ko-pastoralni tečaj u Zagreb i podmirio pretplatu za tisak.

2. 2. Svijećnica. Misa u 10:45. Prije mise obavljen blagoslov svijeća.

3. 2. Sv. Blaž. Tradicionalno hodočašću u Dubrovnik. (vidi izvješće)

10. 2. Započeo župni vjeronauk (drugo polugodište).

11. 2. Proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca. (vidi izvješće)

12. 2. Obavljen blagoslov župne kuće u Lovreću.

14. 2. U župi smo započeli korizmu na Pepelnicu s misom u 10:30 i blagoslovom pepela.

21. 2. Župnik na rekolekciji u Vepricu.28. 2. Župnik na samostanskom kapi-

tulu u Imotskom.12. 3. Započela Uskrsna ispovijed za

stare i nemoćne u župi.25. 4. Naši mladi iz Frame organizirali

korizmenu akciju za pomoć siromašnima u župi.

23. 3. Obavljena Uskrsna ispovijed za župljane. Okolni svećenici bili na ispomoći.

25. 3. Cvjetnica – blagoslov maslino-vih grančica obavljen ispred stare crkve na groblju zatim procesija kroz centar Lovreća do župne crkve. Obredi u crkvi uz dupkom punu crkvu vjernika. Muku pjevao gosp. Željko Čavrlj.

29. 3. Veliki četvrtak – obredi počeli u 18 sati. Obredu pranja nogu „aposto-lima“ pristupili su članovi Pastoralnog i Ekonomskog vijeća i ostali vjernici. Nakon mise pjevao se Gospin plač. „Apostoli“ kod župnika na večeri.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci 117

30. 3. Veliki petak. (vidi izvješće)15. 4. Velika subota. Obrede vazmenog

bdijenja započeli u pred ulazu u crkvu zbog nevremena smo s blagoslovom ognja ispred crkve u 20 sati. Zatim obredi, sv. misa u prepunoj crkvi, a tijekom mise gotovo su svi pristupili sv. pričesti. Nakon mise obavljen je blagoslov uskrsnih jela.

1. 4. Uskrs – najveći kršćanski blagdan proslavljen je dostojanstveno, sv. misa u 11 sati..

6. 4. Održan roditeljski sastanak za prvopričesnike i kizmanike. Klanjanje Pre-svetom oltarskom sakramentu u 19 sati.

22. 4. Župnik na tradicinalnom sustetu Lovrećana i Opančana u Zagrebu. (vidi izvješće).

28. 4. Obavljen blagoslov polja u Čaljkušićima kod kapelice sv. Jure u 18:30.

29. 4. Obavljen blagoslov uz sv. misu na Gradini na čast sv. Marka 10:30.

6. 5. Prva pričest. (vidi izvješće)11. 5. Uzašašće Gospodinovo. Blagoslov

polja u Nosićima u 18 sati, zatim sv. misa u kapeli sv. Ante čime je počela devetnica Duhu Svetom.

7. 5. Obavljen blagoslov polja na Leta-ruši u 17 sati, zatim blagoslov kod kapelice Gospe Karmelske, potom je bila sv. misa u 18 sati.

16. 5. Župnik na samostanskom kapi-tulu u Imotskom.

19. 5. Naši Framaši pošli na sastanak u Vinjane.

19. 5. Susret s roditeljima i krizmani-cima i podjeliteljem krizme don Alojzijem

Bavčevićem koji je pohvalio krizmanike na izvrsnom znanju vjeronauka i završio devet-nicu s misom.

20. 5. Duhovi i krizma. (vidi izvješće)31. 5. Sv. misa u 10:30. Poslije sv. mise

Tijelovska procesija. (vidi izvješće)8. 6. U Katićima blagoslovljena kapelica

i kip Srca Isusova. (vidi izvješće)9. 6. U Framu primljeno četvero novi

članova.11. 6. Uređivao se okoliš za proslavu

Sv. Ante, radilo 10-ak župljana.13. 6. Sv. Ante. Blagdan sv. Ante pro-

slavio se u kapeli sv. Ante kod stare župne kuće. Prva misa i procesija je bila u 9 sati, a misa i blagoslov djece u 18, 30. Održan je u župnoj crkvi zbog kiše. Tijekom mise pjevao je župni zbor.

18. 6. Održan tradicionalni susret Lo-vrećana i Opančana u Zagrebu (vidi izvješće)

19. – 23. 6. Župnik obavio duhovne vježbe u Imotskom.

24. 6. Proslavljen Sv. Ivan na Nikoli-ćima. (vidi izvješće)

1. 7. Počeo ljetni raspored: sv. misa nedjeljom u župi (10 sati).

20. 7. Župnik na proslavi Sv. Ilije u Studencima.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci118

23. 7. Misa za lovrećke i opančanske mučenike. (vidi izvješće)

25. 7. Župa Lovreć-Opanci imala je svoj hodočasnički dan prigodom devetnici Gospi od Anđela. (vidi izvješće)

29. 7. U župi tijekom mise nastupio je obiteljski zbor Nikolić Kavaz i Šimundić u godini koja je posvećena obitelji.

2. 8. Župnik u Imotskom prigodom proslave Gospe od Anđela. Naš župni zbor sa svim zborovima Imotske krajine pjevao tijekom večernje mise. Pripjevni psalam pje-vao naš župljanin Frano Petričević.

2. 8. Započela trodnevnica za pripremu zavjetnog blagdana Gospe Lurdske. Prije mise molila se krunica i molitva za Hrvatsku.

24. 7. Don Zvonko Gavranović iz Au-stralije došao na odmor u svoje Mrnjavce iz Australije i boravio u našoj župi, a nakon mise pozdravio svoje sumještane.

5. 8. Zavjetni blagdan Gospe Lurdske. (vidi izvješće)

15. 8. Župnik na proslavi Velike Gospe u Svibu.

16. 8. Župnik u Medovu Docu prigo-dom proslave Sv. Roka.

19. 8. Sv. misa na Gradini u 10 sati, a za-tim blagoslov automobila na čast sv. Teodora.

10. 9. Započela nova školska godina. Ispovijed za djecu, roditelje i nastavnike; zaziv Duha Svetoga i sv. misa; Božji blagoslov za početak nove šk. godine (u 10 sati).

6. 9. Župnik na samostanskom kapitulu u Imotskom.

7. 9. Tradicionalno hodočašće u Vepric. Župnik poveo jedan autobus vjernika.

16. 9. Župnik jednim autobusom vjernika pošao u Solin na susret Hrvatske katoliče obtelji u Solin.

23. 9. Započeo župni vjeronauk u župi za sve razrede.

1. 10. Započeli smo s listopadskim pobožnostima svaku večer u 17 sati.

2. 10. Hodočasnici fra Šimun Oreč i Adam Mihić te Marija Celi na hodačašću iz Austrije u Međugorje primljeni na noćenje i odmor u župnu kuću.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci 119

3. 10. Župnik sudjelovao na obilje-žavanu preminuća sv. Franje u Imotskom.

4. 10. Sv. Franjo svečano je proslavljen u Imotskom. Tijekom večernje sv. mise naši su framaši dali svoja prva obećanja.

15. 10. Župa jednim autobusom ho-dočastila u Međugorje.

16. 10. Župnik blagoslovio kruh za Dan kruha i plodove zemlje u školi.

21. 10. Proslavljena nedjelja zahvala za plodove zemlje i Dan kruha u župi i misijska nedjelja. (vidi izvješće).

24. 10. Kopra Nedjeljka Nikolića Tomi-šića firme Prolux uvijek je na raspolaganju za radove na crkvi.

28. 10. Naš dječji pjevački zbor pod vodstvom gospođe Renate i župnika hodo-častio u Imotski. (vidi izvješće)

31. 10. U župi završile listopadske pobožnosti.

1. 11. Svi sveti. Blagdan je proslavljen sv. misama u 10:30 i u 15 sati u crkvi na groblju uz mnoštvo vjernika.

2. 11. Dušni dan – sv. misa u crkvi na groblju u 10:30, a poslije mise na četiri mjesta odrješenje za mrtve. U 15:30 sv. misa na Nikolićima i odrješenje.

10. 11. Naš dječji pjevački zbor pod vodstvom gospođe Renate i župnika sudje-lovao na Smotri dječjih pjevačkih zborova u Imotskom.

18. 11. Održana sv. misa i molitva za žrtve Vukovara. (vidi izvješće)

22. 11. Izabrano novo Vijeće u našoj Frami. (vidi izvješče)

26. – 30. 11. Župnik obavio božićnu ispovijed i pričest bolesnih, starih i nemoćnih (52) u župi.

2. 12. Prva nedjelja adventa – predstav-ljeni pred župnom zajednicom ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici.

3. 12. Započele mise zornice. (vidi izvješće)

Župna statistika Lovreć-Opanci120

Kršteni 2018.

1. Petra Katić, kći Tonća i Jelene Bešlić (15. 7. 2018.)

2. Luka Čaljkušić, sin Ante i Nene Frankić (29. 7. 2018.)

3. Ilija Matkov, sin Frane i Zorke Nikolić (23. 9. 2018.)


Krizmanici 2018.1. Mario Frankć2. Ante Petričević3. Marijan Bekavac4. Viktorija Mustapić-Šamija5. Marijana Mustapić6. Ivan Katić7. Andrea Čavrlj8. Iva Katić9. Valentina Mustapić10. Ivan Petričević11. Nikola Katić

Krizma, 20. svibnja 2018., crkva Sv. Duha Lovreć, Župa Lovreć-Opanci, župnik fra Dinko Bošnjak, podjelitelj krizme don Alojzije Bavčević


Prvopričesnici 2018.

1. Ivana Bošnjak2. Kristijan Mustapić Šamija3. Gabrijel Olujić

Prva pričest, 6. svibnja 2018., crkva Sv. Duha Lovreć, župnik fra Dinko Bošnjak


Vjenčani 2018.1. Anđelko Ćorić i Zrinka Šamija

(5. 5. 2018.)

2. Petar Madunić i Zrinka Nikolić (1. 6. 2018.)

3. Josip Čaljkušić i Dunja Falak (15. 6. 2018.)

4. Frano Matkov i Zorka Nikolić (14. 4. 2018.)

5. Zvonimir Ćelić i Karmen Nikolić (15. 6. 2018.)

6. Dario Rui Campos Figueiredo i Petra Katić (11. 8. 2018.)

Župna statistika

Vjenčani 2018.

Lovreć-Opanci124

7. Luka Grbavac i Nikolina Katić (28.7. 2018.)

8. Zvonimir Bago i Marinela Dumančić (8. 9. 2018.)

9. Slavko Katić i Josipa Olujić (6. 10. 2018.)

10. Damir Šamija i Branka Bekavac (8. 12. 2018.)


Pravilnik za slavlje sakramenta vjenčanja

Potaknuti raznim praksama koje slavlje sakramenta vjenčanja udaljuju od njegova smisla i svetosti, donosimo

ovaj pravilnik za slavlje tog sakramenta u Župi Duha Svetoga Lovreć-Opanci. Ove odredbe stupaju na snagu 1. siječnja 2019. godine i cilj im je da slavlja vjenčanja u našoj župi budu dostojanstvena i sveta.

Prijava vjenčanja

Vjenčanje trebaju prijaviti sami mladenci u Župnom uredu barem dva mjeseca prije vjenčanja. Pri prijavi trebaju ostaviti svoj kontakt (telefon ili mobitel).

Termin vjenčanja treba uskladiti s drugim slavljima u župi u određeni dan (sveta misa, ispovijed…). Da ne bi bilo neželjenih nesporazuma, molimo vas da ništa ne ugovarate niti određujete prije nego što se dogovorite sa svećenikom. Koliko je god

moguće, izići ćemo vam u susret te uvažiti vaše prijedloge i želje.

Kod prijave vjenčanja mladenci će dobiti ovaj pravilnik radi što bolje priprave za vjenčanje.

Dokumenti za vjenčanje

Za vjenčanje su potrebni sljedeći dokumenti:• krsni i slobodni list za mladence koji

nisu kršteni u Lovreću (ne smije biti stariji od 6 mjeseci u odnosu na datum vjenčanja);

• potvrda o završenom zaručničkom tečaju (vjeronauk za vjenčanje);

• potvrda u dva primjerka od nadležnog matičnog ureda o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u građanskom obliku (ne smije biti starija od tri mjeseca u odnosu na datum vjenčanja) ili kopija

Župna statistika

Pravilnik za slavlje sakramenta vjenčanja

Lovreć-Opanci126

vjenčanog lista ako je brak već sklopljen kod matičara.Krsne i slobodne listove treba donijeti

mjesec dana prije vjenčanja radi ženidbenog navještaja (napovijedi). Ženidbeni navještaj treba se obaviti u župama prebivališta, odnosno onim župama u kojima mladenci žive. U našoj župi ženidbeni navještaj obavlja se u nedjelju prije vjenčanja na kraju župne mise u 10:30.

Zaručnički tečaj obvezan je za sve koji se žele vjenčati u Katoličkoj Crkvi. U Imot-skom se održava tri puta godišnje. Može se obaviti i u drugim mjestima.

Priprema za vjenčanje

Nakon obavljenog ženidbenog navještaja treba u župnom uredu sa svećenikom obaviti neposrednu pripremu za obred vjenčanja. Termin priprave dogovara se kad mladenci donesu krsni i slobodni list za ženidbeni navještaj, odnosno barem mjesec dana prije vjenčanja.

Na pripremi se trebaju utvrditi uvjeti za valjanu i dopuštenu ženidbu te probati sam obred vjenčanja.• Na pripravu trebaju doći samo mladenci.• Svjedoci na vjenčanju („kumovi“) redo-

vito su isti kao i kod matičara. Uvjeti za biti svjedok na vjenčanju jesu pu-noljetnost i prisebnost.

• Uređenje (kićenje) crkve organizira-ju sami mladenci. Oni koji uređuju crkvu za vjenčanje trebaju to učiniti neposredno prije vjenčanja te raspre-miti nakite odmah poslije vjenčanja. Uređenje (kićenje) crkve treba biti umje-reno i prikladno. Ako se želi ostaviti

cvijeće za oltar, treba to reći svećeniku na pripremi.

• Sviranje na vjenčanju također organi-ziraju sami mladenci. Oni koji sviraju, trebaju se javiti svećeniku radi dogovora pjesama.

• Mladenci i svjedoci trebaju se ispovjediti dan prije vjenčanja.

Slavlje vjenčanja

Na vjenčanje treba doći na vrijeme, odnosno barem 15 minuta prije termina vjenčanja. Po dolasku svi svatovi osim mla-denaca i svjedoka trebaju ući u crkvu mirno i dostojanstveno.• Svatovi koji nisu prikladno odjeveni,

neka ne ulaze u crkvu jer je crkva za vjernike sveti prostor!

• Tijekom obreda sudionici trebaju pratiti obred vjernički i dostojanstveno, bez priče, korištenja mobitela i sl.

• Fotografiranje neka obavljaju samo službeni fotografi vjenčanja. Samo je njima dopušteno kretanje oko oltara i to diskretno, bez smetnje slavlju.Ako svatove prate svirači, ne smiju svi-

rati na popločanom prostoru ispred crkve, nego u parku.

Zabranjeno je bacanje ikakvih stvari ispred crkve (latice, riža, bomboni…) te paljenje bilo kakvih pirotehničkih sredstava ispred crkve (benglake i sl.).

Nadamo se da ćete ove odredbe do-bronamjerno shvatiti jer nam je želja da vam budu od pomoći i koristi u pripremi i slavlju vjenčanja koje treba svakom vjerniku biti sveti događaj, a ako bude takav, ostat će vam u lijepoj uspomeni.



Umrli u 2018. godini1. LUKA-LUJO KATIĆ

4. 1. 2018., Zagreb

2. MARA ŠAMIJA 7. 1. 2018., Split

3. VLASTA FRANKIĆ 22. 1. 2018., Lovreć

4. ANKA-SEKA BOŠNJAK 1. 2. 2018., Split

5. ANA BOŠNJAK 6. 2. 2018., Lovreć

6. MILJENKO ŠIMUNDIĆ 21. 2. 2018., Split

7. IVAN ZEKO ĆORIĆ 26. 2. 2018., Lovreć

8. FRANO BOŠNJAK 3. 3. 2018., Lovreć

9. MARIJAN MARINKICA NIKOLIĆ 4. 3. 2018., Split

10. STIPE NIKOLIĆ 5. 3. 2018., München

11. BOŽE OLUJIĆ 31. 3. 2018., Opanci

12. ANTE NIKOLIĆ-TOKIĆ 7. 4. 2018., Split

13. MARIJAN KASUM 11. 4. 2018., Žrnovnica

14. PETAR NIKOLIĆ 12. 4. 2018., Njemačka

15. MARIJA ČALJKUŠIĆ 1. 5. 2018., Split

16. NEDJELJKA MUSTAPIĆ 26. 5. 2018., Lovreć

17. MILEVA ČALJKUŠIĆ 28. 6. 2018., Split

18. LJUBA RUPČIĆ 2. 7. 2018., Split

19. PETAR DOMIĆ 3. 7. 2018., Split

20. MARGARITA NIKOLIĆ 7. 7. 2018., Split

21. LJUBO ŠAMIJA 19. 6. 2018., Split

22. NEVENKA BEKAVAC 25. 7. 2018., Bruchsal

23. LUCA KATIĆ 27. 7. 2018., Split

24. MARA ČALJKUŠIĆ 4. 8. 2018., Split

25. MILENKA MUSTAPIĆ 11. 8. 2018., Kaštel Kambelovac

26. SLAVKA ŠIMUNDIĆ 14. 8. 2018., Opanci

27. NEDJELJKO MILINOVIĆ 27. 8. 2018., Slavonski Brod

28. ANTE OLUJIĆ 2. 9. 2018., Split

Župna statistika

Umrli u 2018. godini

Lovreć-Opanci 129

29. IVANKA PRIMORAC 17. 9. 2018., Split

30. IVAN KATIĆ 21. 9. 2018., Makarska

31. KARL ZIMMERMANN 14. 10. 2018., Pforzheim

32. MARA BEKAVAC 16. 10. 2018., Split

33. PETAR NIKOLIĆ 22. 10. 2018., Split

34. IVKA GAVRANOVIĆ 28. 10. 2018., Split

35. MARIJAN BULOVIĆ 30. 10. 2018., Zagreb

36. MARA NIKOLIĆ 30. 10. 2018., Nikolići

37. MARTIN ĆORIĆ 2. 11. 2018., Lovreć

38. ILIJA BRANKO ŠIMUNDIĆ 31. 10. 2018., Beč

39. SLAVKA KOSA MUSTAPIĆ 14. 11. 2018., Cista Velika

40. ANĐELKA ŠIMUNDIĆ 18. 11. 2018., Opanci

41. LUKA MATKOV 24. 11. 2018., Đakovo

42. BRANIMIR ZARADIĆ 29. 11. 2018., Split

43. MIRJANA NIKOLIĆ 10. 12. 2018., Split

44. MILA JELIĆ 11. 12. 2018., Split

45. ŽELJKO BEKAVAC 12. 12. 2018., Split


In memoriam

Oproštajni govor na sprovodu pok. Slavke Kose Mustapić

Bila si majka i ostat ćeš, mati hrvatska i časna, stamena u vjeri – da naš obraz opereš molitvama dugim, u noći što

budile su zoru dok su padale zvijezde nad uzglavljem našim. I sveti Ante od fosfora na kantunalu bdio je s tobom da osvijetli pute kojima smo pošli! Djevojko iz žita, one kobne noći kad je dušmanska ruka otela život tvome ocu, polomila njegove kosti i duge mu čavle zabila u glavi – tvoja mladost, djevojko, ponijela je strašan križ stradanja zbog vjere i na njemu je stasala tvoja jakost, pečat raspetoga Krista s kojim si zajedno molila: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”.

A činili su protiv nas mnogi, jer odani bijasmo Bogu onda kada se nije smjelo biti Božji! Nisi pitala za cijenu, šibali su učitelji tvoju djecu, krvavih ruku su dolazili kući, na tvoj prag, majko, da im obrišeš suze jer progonjeni bijahu zbog križa koji si prigrlila za njih. Svake godine na Badnji dan dolazio je lugar da nam naplati kaznu za usječeni bor, ulazio bi na naša vrata drsko da unese strah u kosti! Novac bi već bio pripremljen za odmjerenu kaznu, tako smo davali 100 maraka lugaru, a malo poslije prilog fratru za blagoslov doma, jer svećenici su oduvijek dobro došli pod krov naš! Da, 100 maraka Đavlu, a sve drugo Bogu, jer cijena ljubavi Njegove je neizmjerna! Pretresali su našu kuću, izbacivali iz nje tvoju bosu djecu i razbacivali brašno po podu, prevrtali škrinje

i otimali plaću! Ne, ništa nije bilo dovoljno strašno da bismo odustali od ideala! Ni prijetnje, ni mučenička smrt, ni progoni ni mač, ni ucjene ni strah!

I tvoj muž domobranski s tobom je nosio isto breme i jaram isti, blajburškim poljem disao je smrt: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, tako je oduvijek bilo u našoj kući. I često smo slušali kako se moralo izdati Boga, jer je trebalo nahraniti djecu, kao da ti svoje nisi imala, i kako su neki drugi morali izdati Domovinu da bi uspjeli u životu. A ne, nisu morali, tako su htjeli! Baš kao što si ti htjela izgubiti sve poradi Krista! I izgubila si, izgubila si samu sebe da bi nama bila sve – u svim neprilikama života, hrabra i postojana s krunicom u ruci, išla si protiv zla sve do zadnjeg daha, molila si i trpjela si! Unatoč svim nevoljama koje su te snašle, ti si se umijela nasmijati svakoj, porazila bi tako i najveći jad: sunce si donosila među nas i nisi dopuštala da nas ogorčenost zatre – uvijek, ali baš uvijek iza obzorja tvojega sjala je nada: svetopisamska, koja se nada protiv svake nade! Bila si britka savjetnica, mudra u svom izričaju, jednostavnom i tvr-dom, ali takva je besjeda onih koji govore istinu: tvrda, da rascijepa zdvojnost i da se u nama nastani cjelina. Jer Istina je jedna, nema množinu. Ili jesi ili nisi, ili hoćeš ili nećeš, ili ljubiš ili gubiš!

Župna statistika

In memoriam

Lovreć-Opanci 131

Da, to je biblijska slika Krista ratnika, hebrejskog Goela kako ga Židovi nazivaju, onoga koji ide ususret neprijatelju da ga porazi kako bi obranio ono što je sveto!

Išla si i sama ususret smrti, odavno si spremila robu za put u vječnost, karmelski škapular i blagoslovljene svijeće i podvezice za čarape da ti ne spadnu kod uskrsnuća.

Izlijevala si sve ove dane svoje blagoslove na nas da ne ostanemo siročad u tami. „Sinovi tvoji kao mladice masline oko stola tvojega” danas pred tobom stoje: porod krštenički, baštinici pradjedovske vjere i Hrvati – ima nas, ima nas u izobilju, jer se nisi bojala života ni smrti! Do na kraj zemlje donijela si Krista, u dalekoj Kanadi unučad tvoja mole se Bogu i svi mi što ostajemo ovdje,

ne posustajemo u nekim novm vremenima grubim i bit ćemo tvoji svjedoci! Na blagdan prvog hrvatskoga svetca, mučenika slavnog Nikole Tavelića, predala si dušu Bogu. Divne li milosti, franjevačka trećeredice, isposnička posudo zlatna, povjeravamo te sada rukama svećeničkim da te prinesu kao najljepši dar Kristu Kralju – Velikom svećeniku čije si Ime proslavila, da te primi po zagovoru Blažene Djevice Marije u svoju Slavu i udijeli radost i mir svoga kraljevstva! Jer bila si majka i ostat ćeš mati, hrvatska i časna, naša mati! Amen.

(Oproštajni govor na sprovodu pok. Slavke Kose Mustapić, u Lovreću 16. studenog 2018.)

Dušni dan - odrješenje na groblju


11 listopad 2018

Dragi Dinko,Evo konačno ti saljen on za kluceve od

Mary MacKillop.Ona ti je prva Australska svetica rodjena

u Melbournu 1842 godine. Roditelji su bili iz Škotske, i to dobri vjernici. Ona je bila najstarije od 8 djece, brat jo postao Isusovac i išao je u Northern Terretory da radi sa crncima. Kada je bila 14 godina radila je kao sekretarica u Južno Australia i kada je imala oko 18 godina, učila je djecu od jedne obitelj citati i pisati. U tome ona je upoznala Father Tenneson Woods, jedan svećenik ko je nju i njezinu sestre Annie i Lexi ohrabrijo da otvore Školu za 50 djece u Penóla u Južnoj Australiji. To je bilo godine 1866. I polako djevojke su dolazilie da radu skupa s njom i

Pismo iz Australijeto je bilo početak reda Svetog Josipa. Nakon 10 godina bilo je 70 časni sestara koje su učile djecu u 21 različiti škola kroz Australiu. To je bijo jako raširen red i zovese Sestre od Svetog Josipa.

Ona je umrla u Sydneyu 8 kolovoza 1909, i grob joj je u kapelici u Sjevernom Sydneju i to je veliko svetiste. Rad za njozi-no posvečenje je počelo 1926 godine, bila je proglašena svetica u Rimu 17 listopada 2010.

Svi Hrvati iz Australije i Novog Zelanda znadu za Mary MacKillop. Mary MacKillop se moli i za naš Hrvatski narod kao i za svakoga.

Saljen ti par slicica od Mary MacKillop i to daj nekima ko uci Engleski da mogu oni metniti to u nijhovin molitvenicima.

............................... Lijepi pozdrav Zvonko

Don Zvonko u koncelebraciji 5. kolovoza

Telefonski imenikLovreć-Opanci 133

Telefonski imenik

BATINIĆI

723-301 Marijo Batinić (Migarićev)723-378 Iva Batinić – Mila pok. Frane723-136 Ivan Batinić (Katušić)723-242 Marijan Batinić (Brajkan)723-239 Marijan Batinić (Mrko)723-226 Martin Batinić pok. Ivana723-384 Ante Batinić (Katin)723-391 Mara Batinić pok. Mate

BEKAVCI (DONJI-GALINOVIĆI)

723-025 Ante Bekavac (Cvijić)723-024 Ante Bekavac (Lukić)723-171 Ante Bekavac (Šaminičić)723-320 Vinko Bekavac pok. Bernarda723-231 Cvitan Bekavac pok. Joze723-291 Marko Bekavac pok. Blaža (Baškić)723-267 Serafin Bekavac pok. Ivana723-216 Toma Bekavac (Drdin)723-172 Zvonko Bekavac (Lojin)723-320 Dinko Bekavac pok. Bernarda723-374 Vinko Bekavac pok. Stjepana723-350 Bože Mustapić723- 388 Željko Bekavac (Baškić) Lovreć

BEKAVCI (GORNJI)

723-149 Ana Bekavac ud. Ante (Juribešina)723-113 Ante Bekavac pok. Frane723-260 Ante Bekavac (Biberov)723-252 Ante Bekavac (Antić)723-315 Ante Bekavac pok. Ike723-212 Cvitan Bekavac (Pušev)723-227 Damir Bekavac pok. Serafina

723-259 Iva Bekavac ud. Ivana (Jokića)723-150 Ivan – Gabrijel Bekavac (Mačićev)723-258 Ivan Bekavac pok. Rade723-271 Ivan Bekavac (Smotić)723-148 Branimir Bekavac pok. Marijana723-067 Jozo Bekavac (Škrabić)723-147 Marija Bekavac ud. Joze (Ćoće)723-224 Marijan Bekavac pok. Ikana723-019 Marijan Bekavac (Picanov)723-254 Marin Bekavac (Puzin)723-007 Marko Bekavac (Andrijin)723-151 Mate Bekavac (Nanin)723-190 Vinko Bekavac pok. Ivana

BEKAVCI – BASIĆI723-215 Ivica Bekavac – Basić pok. Mate723-295 Ljubica Bekavac – Basić ud. Vinka723-278 Marija Bekavac – Basić pok. Mate723-340 Nediljko Bekavac – Basić pok. Ivana

BENDIĆ723-283 Ante Bendić pok. Mate723-155 Božo Bendić pok. Ante

BIŠKIĆI723-219 Frane Biškić Marijanov723-488 Ante Biškić (Bibe)723-200 Ante Biškić (Kesić)

BOBETIĆ723-218 Ivo Bobetić pok. Marijana

BOŠNJACI723-028 Ana Bošnjak ud. Srećka723-156 Ante Bošnjak (Ćorušin)723-138 Boško Bošnjak (Kekićev)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci134

723-257 Dinka Bošnjak ud. Petra723-268 Dinko Bošnjak pok. Matka723-128 Frano Bošnjak (Bilić)723-026 Frano Bošnjak (Ćubo)723-191 Mara Bošnjak ud. Juke723-027 Maša Bošnjak ud. Ante723-269 Nediljko Bošnjak (Ćirin)723-309 Rade Bošnjak pok. Petra723-157 Ruža Bošnjak ud. Ike723-154 Slavko – Petar Bošnjak (Čovin)723-275 Vesna Bošnjak pok. Miljenka723-217 Veljko Bošnjak (Mašin)723-367 Višnja Bošnjak pok. Srećka723-342 Zoran Bošnjak (Boka) Mijin723-137 Željko Bošnjak (Kekićev)

BULOVIĆI722-122 Mladen Bulović pok. Ante722-273 Nada Bulović ud. Jure

ČALJKUŠIĆI723-132 Ante Čaljkušić pok. Jure (Čovo)723-189 Ante Čaljkušić (Lelić)723-265 Ante Čaljkušić pok. Mate (Džoko)723-014 Dinko Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-293 Frano Čaljkušić pok. Marijana (Zelin)723-194 Iva Čaljkušić ud. Petra723-186 Ivan Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-376 Ivan Čaljkušić (Ikić)723-012 Ante Čaljkušić pok. Ivana (Ćiko)723-370 Ante Čaljkušić (Marićev)723-092 Ivan Čaljkušić Matin (Lucin)723-232 Jerko Čaljkušić pok. Ivana723-058 Mara Čaljkušić pok. Ante (Antića)723-121 Marko – Milan Čaljkušić (Bikić)723-131 Mara Čaljkušić ud. Frane (Nosuša)

723-103 Mara Čaljkušić ud. Jure723-003 Marijan Čaljkušić pok. Mate (Malan)723-117 Marinko Čaljkušić pok. Tome723-127 Marko Čaljkušić pok. Manje (Anačić)723-222 Marko Čaljkušić (Markiša)723-305 Petar Čaljkušić pok. Ivana (Klarin)723-105 Vesa Čaljkušić ud. Vlatka723-245 Mladen Čaljkušić – Ivanović pok. Viktora723-398 Ante Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-124 Anka Čaljkušić ud. Ivana

ČAVRLJI722-091 Tomislav Čavrlj pok. Nediljka722-290 Mara Čavrlj ud. Srećka722-289 Viktor Čavrlj pok. Jure723-192 Željko Čavrlj Stipin (Mrnjavci)723-052 Marijan Čavrlj (Mrnjavci)723-261 Ivan Čavrlj (Mrnjavci)

ĆORIĆI722-380 Ante Ćorić pok. Jure722-227 Frano Ćorić pok. Marijana (Jakovljevi)722-228 Frano Ćorić pok. Marijana (Kuks)722-180 Ivan Ćorić (Sančušić)722-236 Ivan Ćorić pok. Marijana (Zeko)722-229 Mara Ćorić ud. Srećka722-231 Ivo Ćorić pok. Stipe722-230 Marijan Ćorić pok. Ivana (Marinkica)722-130 Martin Ćorić pok. Ivana (Šamije)722-232 Petar Ćorić pok. Bože722-234 Petar Ćorić pok. Marijana (Peša)722-235 Srećko – Rade Ćorić pok. Marijana722-349 Mara Ćorić pok. Marijana (Matanović)722-342 Ante Ćorić (Ćantara)

DOMIĆI722-275 Petar Domić pok. Ivana722-353 Željko – Roko Domić

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 135

DUMANČIĆI722-208 Stana Dumančić ud. Ante (Đane)722-205 Ante Dumančić (Zelić)722-212 Jakov Dumančić pok. Joze722-209 Neda Dumančić ud. Jakova (Šestić)722-210 Jozo Dumančić pok. Nikole722-206 Marko Dumančić pok. Nikole722-220 Nediljka Dumančić ud. Petra722-207 Siniša Dumančić pok. Srećka722-333 Stipe Dumančić pok. Marijana (Peša)722-223 Ivan Dumančić (Šestić)

DUVNJACI722-372 Hermina Duvnjak

FRANKIĆI723-073 Ante Frankić pok. Marka723-238 Danica Frankić (Mrnjavci)723-349 Ivan Frankić pok. Marka (Đivo)723-106 Mara Frankić ud. Srećka723-235 Mara Frankić ud. Ante723-017 Marijan Frankić (Mrnjavci)723-223 Nikola Frankić pok. Marka (Mrnjavci)723-276 Tomislav Frankić pok. Marka723-048 Srećko Frankić (Keko)723-273 Željko Frankić pok. Frane723-202 Neda Frankić ud. Voje

GAVRANOVIĆI723-013 Ante Gavranović (Mekin)723-018 Marijan Gavranović pok. Mate

(Dugić)

IVANOVIĆI723-153 Dinko Ivanović pok. Jure723-247 Ica Ivanović (Žukićeva)723-129 Mila Ivanović ud. Joze723-029 Matko Ivanović (Bajin)

723-288 Marija Ivanović ud. Miljenka723-152 Žarko Ivanović pok. Marka

JELIĆI723-030 Ante Jelić pok. Mate723-339 Frano Jelić723-193 Ivan Jelić pok. Marijana723-185 Tomislav Jelić Franin723-006 Ruža Jelić ud. Mate

KASUMI722-218 Darko Kasum Antin (Kusonjić)722-266 Ivan Kasum pok. Mate722-263 Mara Kasum ud. Marijana (Pekićeva)722-217 Marijan Kasum pok. Antuke722-285 Mate Kasum (Joskanov)722-202 Edo Kasum pok. Petra (Kusonjić)722-219 Ivan Kasum pok. Marijana (Pekića)722-083 Ruža Kasumova Ivanova

KATIĆI723-162 Ana Katić ud. Ivana723-237 Ante Katić (Đugumov)723-316 Ante Katić pok. Joze (Bekaušić)723-161 Ante Katić pok. Tadije723-159 Bože Katić pok. Mate723-158 Dinko Katić pok. Ante723-160 Iva Katić ud. Ante (Pinće)723-317 Ivan Katić pok. Mate723-450 Ivan Katić (Lujin)723-209 Jozo Katić pok. Ante723-043 Jozo Katić pok. Grge723-123 Nikica Katić pok. Ante (Begović)723-205 Lujo Katić pok. Mate723-205 Mate Katić (Lujin)723-306 Miro Katić pok. Petra723-318 Petar Katić pok. Mate (Đugumov)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci136

723-206 Vlade Katić pok. Mirka723-034 Jure Katić pok. Ivana723-307 Željko Katić723-412 Zdravko Katić pok. Ivana871-135 Renata Kolovrat

LUGONJIĆI723-336 Vlade Lugonjić

MATKOV723-162 Anka Matkov723-165 Zlata Matkov ud. Frane (Šiškićeva)723-180 Josip – Željko Matkov pok. Ljubomira

MATUSINOVIĆI723-031 Ana Matusinović ud. Kažimira723-168 Mara Matusinović ud. Marijana723-036 Ivan Matusinović (Ziko)723-360 Branko Matusinović

MILINOVIĆ723-422 Ana Milinović723-032 Ana Milinović ud. Ante (Šakića)723-246 Anka Milinović ud. Josipa – Vlade723-108 Ante Milinović (Gujić)723-294 Ante Milinović (Zenzić)723-297 Ante Milinović (Tošićev)723-065 Ivan – Iko Milinović pok. Marijana723-240 Jozo Milinović (Lazin)723-135 Jure Milinović (Čagljušin)723-444 Mara Milinović ud. Tonka723-281 Marija Milinović ud. Braje723-144 Marijan Milinović (Kalić)723-248 Mate Milinović (Tošićev)723-332 Nediljko Milinović Marijanov (Marun)723-297 Nediljko – Frano Milinović pok. Ante

(Družušić)723-298 Petar Milinović (Gigo)

723-134 Petar Milinović (Peran)723-261 Vlade i Nada Milinović (u Kuli)

MUSTAPIĆI722-183 Ante Mustapić (Tabak)722-216 Braco Mustapić Ivanov (Kasumi)722-189 Frano Mustapić pok. Davida722-190 Frano Mustapić pok. Grge (Šamušin)722-181 Iva Mustapić ud. Mate (Željko) (Ćorušić)723-173 Ivan Mustapić (Buja)(Galinović)722-276 Ivan Mustapić pok. Mije (Ika)722-192 Ivan Mustapić pok. Petra (Baletušić)722-115 Kosa Mustapić ud. Ivana (Tabak)722-278 Mara Mustapić pok. Marijana (Baletić)722-308 Marija Mustapić (Maksova)722-193 Marija Mustapić (Slovenka)722-254 Marija Mustapić ud. Ante – Pere722-256 Marija Mustapić ud. Vladimira722-099 Marijan Mustapić pok. Mate (Brig)722-184 Marijan Mustapić pok. Petra (Baletić)722-194 Mijo Mustapić pok. Ivana (Seperov)722-268 Mila Mustapić ud. Marijana (Brig)722-195 Mirko Mustapić pok. Mate (Maćićev)722-177 Nediljko Mustapić pok. Mate (Brig)722-224 Nilka Mustapić ud. Marijana (Krešićeva)723-139 Petar Mustapić Franin (Lovreć C.)722-286 Slava Mustapić ud. Marijana (Šistin)722-226 Stipe Mustapić pok. Nikole (Marukić)722-182 Veselka Mustapić ud. Petra (Radić)722-118 Živko Mustapić pok. Mate722-107 Zlata Mustapić pok. Marijana723-333 Grgo Mustapić-Šamija

NIKOLIĆI723-009 Ana Nikolić ud. Andrije (Lovrić)723-063 Ante Nikolić (Nunić)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 137

723-280 Ana Nikolić ud. Tomice723-090 Anka Nikolić ud. Frane (Kosa)723-047 Ante Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-091 Ante Nikolić pok. Ivana (Gago)723-051 Ante Nikolić pok. Joze (Milanov)723-174 Ante Nikolić pok. Tomice (automeh.)723-066 Ante Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-059 Darinka Nikolić ud. Miće723-098 Dragutin Nikolić pok. Ivana723-321 Frano Nikolić pok. Blaža723-046 Iva Nikolić ud. Dane723-087 Iva Nikolić ud. Marijana (Prološka)723-056 Ivan Nikolić pok. Dane723-346 Ivan Nikolić (Jocić)723-304 Ivan Nikolić Matin (Dalašev)723-093 Ivan Nikolić (Kalabić)723-250 Ivan Nikolić pok. Ivana (Kavaz)723-039 Ivan Nikolić (Maričić)723-042 Ivan Nikolić Marinkičin (Lovreć C.)723-195 Ivan Nikolić (Tomišić)723-037 Ivan Nikolić pok. Ante (Bilin)723-109 Ivka Nikolić ud. Mirka (Kavez)723-080 Jozo Nikolić pok. Ivana (Malićev)723-178 Jozo Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)723-102 Lovre Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-084 Luka Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-194 Luka Nikolić (Migučev)723-167 Luka Nikolić (Lovrić)723-201 Marica Nikolić pok. Ivana723-096 Marica Nikolić ud. Ivana (Cige)723-052 Marijan Nikolić pok. Ivana (Bačić)723-041 Marijan Nikolić pok. Josipa (Karadžić)723-085 Marijan Nikolić (Miljenko – Kavaz)723-061 Marijan Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)723-115 Marinkica Nikolić pok. Mije (Lovreć)

723-060 Mate Nikolić pok. Grge (Dalašev)723-197 Mila Nikolić ud. Tome (Joskićeva)723-308 Mila Nikolić ud. Petra (Peće)723-176 Miljenko Nikolić ud. Marijana (Tokićeva)723-048 Miro Nikolić pok. Mate (Baćić)723-440 Miroslav Nikolić (Tokić)723-177 Petar Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-049 Petar Nikolić pok. Joze (Jokanov)723-114 Petar Nikolić pok. Joze (Mečkin)723-210 Petar Nikolić pok. Tomice (Šušin)723-221 Silvana Nikolić ud. Mira723-053 Stipe Nikolić pok. Luke723-038 Toma Nikolić (Jakić)723-203 Toma Nikolić pok. Joze (Martinovi)723-107 Tomislav Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-057 Toma Nikolić pok. Mije (Maček)723-054 Veljko Nikolić pok. Mate (Baćić)723-337 Vesela Nikolić Petrova723-324 Vinka Nikolić (Baćićeva)723-198 Vinko Nikolić pok. Mije (Migučev)723-095 Petar Nikolić (Pirićev)

NOSIĆI723-270 Ana Nosić ud. Ivana (Ikanićeva)723-296 Ana Nosić pok. Marijana (Maže)723-314 Ante Nosić (Bilušić)723-245 Ante Nosić pok. Mate723-145 Ante Nosić pok. Stipe723-099 Darko i Lidija Uvodić723-249 Mate – Milan Nosić723-251 Frano Nosić pok. Ivana723-331 Frano Nosić pok. Joze (Rod)723-143 Frano Nosić pok. Marijana (Calumov)723-319 Zvonimir Nosić pok. Šimuna723-285 Ivan Nosić (Cvitić)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci138

723-228 Marija Nosić (Zeka)723-302 Ivica Nosić (Miličić)723-279 Marijan Nosić (Kovač)723-340 Nikola Nosić Jozin723-146 Slava Nosić723-387 Marijan – Milenko Nosić723-058 Ivica Nosić Kovačev

OLUJIĆI722-267 Anđa Olujić ud. Petra (Tunjića)723-442 Anđa Olujić ud. Jakova722-340 Anica Olujić (Đena)722-257 Ante Olujić (Egljušić)723-363 Ante Olujić pok. Nediljka723-292 Ante Olujić Svetin (Lovreć C.)722-204 Bernardo Olujić pok. Ivana723-140 Boško Olujić (Lovreć C.)722-203 Eleonora Olujić ž. Ivana723-188 Ivan Olujić pok. Marka (Điđo)722-258 Ivan Olujić pok. Stipe722-215 Marijan Olujić ud. Ivana (Maruškića)723-141 Mara Olujić ud. Ante (Kore)723-181 Mate Olujić pok. Ante (Kore)722-233 Mate Olujić pok. Stipe722-344 Ivanka Olujić ud. Mije722-262 Mila Olujić ud. Joze722-213 Milica Olujić ud. Stipe722-259 Neda Olujić ud. Mirka722-260 Nevenka Olujić ud. Ante (Lalina)722-265 Petar Olujić pok. Jakova (Čovin)723-377 Žarko Olujić pok. Petra (Lovreć C.)722-214 Andrija Olujić Stipin (Pela)723-163 Sveto Olujić pok. Jakova (Lovreć C.)723-184 Zvonko Olujić pok. Ante Lalin (Lovreć)722-105 Slavica Sikirica643-079 Ivan Olujić sin Ante

OLUJIĆ – PIRIĆ722-200 Dušan Olujić – Pirić722-264 Marinko Olujić – Pirić pok. Slavka

PETRIČEVIĆI723-076 Darko Petričević pok. Ante (Škegrić)723-179 Dominik Petričević723-335 Dušan Petričević pok. Mate (Popov)723-018 Frano Petričević pok. Petra (Mrnjavci)723-112 Gabrijel Petričević (Lovreć C.)723-286 Iva Petričević pok. Mate (Mrnjavci)723-274 Ivan Petričević pok. Petra (Lovreć C.)723-434 Ivić Petričević723-344 Josip Petričević pok. Petra723-142 Janja Petričević ud. Mate (Lovreć C.)723-170 Neda Petričević ud. Joze (Garca)723-256 Joško Petričević pok. Ante (Lovreć C.)723-070 Marijan Petričević Dominikov723-075 Marko Petričević (Jacin)723-079 Mijo Petričević pok. Mate (Popov)723-347 Mate Petričević (Lulica)723-065 Vesna Petričević723-277 Matko Petričević (Lovreć C.)723-183 Nevenka Petričević ud. Petra723-071 Stipe Petričević (Ćićkov)723-078 Toma Petričević pok. Ante (Zelin)723-175 Zdravko Petričević pok. Frane723-313 Žarko Petričević pok. Petra (Lovreć C.)

RAJIĆI723-214 Iva Rajić ud. Ante

REPUŠIĆI723-253 Slavko Repušić

RUPČIĆI723-004 Tonko Rupčić pok. Nikole

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 139

723-126 Anka Rupčić ud. Branka723-005 Ante i Karlo Rupčić pok. Ante723-187 Ivan Rupčić pok. Jure723-023 Josip – Dragan Rupčić pok. Mate723-021 Marijan Rupčić pok. Ante723-213 Sofija – Iva Rupčić ud. Ante723-133 Vinko Rupčić pok. Marka723-236 Tihomir Rupčić

SEKELEZI723-229 Branko Sekelez Boškov723-329 Marija Sekelez pok. Frane723-016 Petar Sekelez pok. Marijana

ŠAMIJE722-238 Ante Šamija (Dumanjkušić)722-280 Stipe Šamija Antin (Martinović)723-116 Ante Šamija pok. Marijana (Nikolići)722-240 Ante Šamija (Slijanović-Đuka)722-022 Ante Šamija (Bara)722-272 Branko Šamija pok. Mirka722-270 Damir Šamija (Rijanović)722-314 Davor Šamija Franin722-381 Dinka Šamija ud. Ivana (Slijanović)722-243 Drago Šamija pok. Petra722-244 Frano Šamija pok. Ivana722-253 Frano Šamija (Stipe) (Pavlovi)722-185 Ivan Šamija pok. Filipa (Kristić)722-242 Ivan Šamija pok. Mije (Dinko)722-277 Jozo Šamija pok. Ivana (Milan)722-237 Ljubomir Šamija pok. Ivana (Anetić)723-208 Mara Šamija ud. Ante (Cura) Nikolići722-283 Mara Šamija ud. Ivana (Ćikina)722-241 Mara Šamija ud. Joze722-246 Mara Šamija ud. Mate722-167 Mara Šamija ž. Frane

722-209 Marijan Šamija Stipin (Martinović)722-123 Marijan Šamija (Pavlovi)722-252 Zoran Šamija pok. Mate (Bebin)722-248 Nikica Šamija pok. Ivana (Slijanović)722-343 Nikola Šamija Jozin722-247 Nikola Šamija pok. Mate722-269 Petar Šamija pok. Ivana (Kanin)722-245 Frano Šamija pok. Petra (Jurinović)722-249 Slavka Šamija ud. Mate722-295 Stanka Šamija ud. Ivana (Neda)722-250 Stipe Šamija pok. Marijana (Janjin)722-280 Stipe Šamija pok. Marijana (Martinović)722-251 Viktor Šamija-Mustapić pok. Grge722-312 Velimir Šamija pok. Ante722-003 Jure Šamija Franje

ŠIMUNDIĆI723-055 Anđa Šimundić ud. Ante723-011 Ante Šimundić (Vrankušin)723-262 Ante Šimundić (Ćorić)723-077 Ante Šimundić (Nešin)723-022 Branko i Ratko Šimundić (Zorini)723-010 Ana Šimundić ud. Ivana (Bepović)723-282 Ivan Šimundić (Sitno)723-500 Jerko-Frane Šimundić pok. Mije723-220 Jure Šimundić (Žižin)723-104 Marijan Šimundić pok. Mate723-244 Marijan Šimundić (Krivušić)723-100 Mate Šimundić pok. Mije (liječnik)723-433 Ana Šimundić ud. Mate723-064 Ivan Šimundić (dr.) pok. Mate723-320 Mara Šimundić ud. Petra723-066 Petar Šimundić pok. Bože723-233 Zdravko Šimundić (Dušanov)723-044 Zdravko Šimundić (Đilin)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci140

723-166 Željko Šimundić (Jukanović)723-499 Rubić Anđa ž. Joze723-081 Marijan Šimundić Dajkin

ŠIMUNDIĆI-BENDIĆI723-040 Mara Šimundić-Bendić ud. Ivana723-104 Marijan Šimundić- Bendić pok. Mate

(Đoni)723-033 Marijan Šimundić-Bendić pok. Mije723-110 Matija Šimundić-Bendić ud. Mate723-088 Stipe Šimundić-Bendić pok. Marijana

ŠTAMBUK723-404 Anđelka Štambuk (Lovreć) (učiteljica)

UJEVIĆ723-207 Petar Ujević (učitelj)

ZARADIĆI723-069 Ante Zaradić (Betlem)723-164 Jure Zaradić pok. Ivana723-348 Marko Zaradić (Mašinov)723-230 Mate Zaradić pok. Ivana723-234 Radoslav Zaradić (Cigo)723-068 Vinko Zaradić (Mišetić)723-035 Marijan Zaradić (Rine)

ŽIŽANOVIĆI723-015 Ante Žižanović pok. Ivana

USTANOVE723-255 Župni ured Lovreć-Opanci722-064 Župni ured Cista Provo724-506 Župni ured Studenci726-123 Župni ured Cista Velika723-811 Župni ured Medov Dolac725-174 Župni ured Svib726-020 Župni ured Biorine

853-600 Župni ured Lokvičići841-178 Samostan Imotski723-001 Općina Lovreć723-002 Općina Lovreć (fax)723-225 Pošta Lovreć723-322 Pošta Lovreć (fax)723-089 Škola Lovreć723-303 Škola Lovreć723-094 Zdravstvena stanica dr. Peran723-300 Zdravstvena stanica dr. Ivan Milas091-5137885 Dr. Marko Rađa091-5565357 Dr. Jadran Peran841-744 Dom zdravlja Imotski722-147 Veterinarska stanica Cista Provo841-405 Veterinarska stanica Imotski722-007 Matični ured Cista Provo841-124 Policijska postaja Imotski722-060 Splitska banka Podružnica Cista Provo722-126 Privredna banka Zagreb

Podružnica Cista Provo722-010 Nadcestarija Lovreć (fax)841-400 Elektrodalmacija Imotski841-268 Autobusni kolodvor Imotski723-120 DVD Lovreć556-111 Bolnica ‘’Firule’’ Split557-111 Bolnica ‘’Križine’’ Split

RADNJE723-042 Mesnica Nikolić – Lovreć722-130 Tommy722-321 Pekara (Zoran) – Lovreć723-311 Poduzeće ‘’Lilly Company’’ Lovreć722-292 Diskont ‘’Čavrlj’’ – Lovreć723-400 Kafić ‘’Leader’’ Lovreć723-042 Kafić ‘’Gloria’’ Lovreć723-139 Kafić ‘’Pirelli’’ Lovreć

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 141

723-292 Kafić ‘’Queen’’ Lovreć725-487 Komunalac: Petar Udovičić – Studenci723-341 ‘’Alfe Berinovac’’ d.o.o.841-404 ‘’Topana’’ Imotski

Božićna čestitka

Otajstvo Božića, našeg najradosni-jeg blagdana, kroz božansko milosrđe upućuje nas da postanemo svjesni vri-jednosti drugoga i bližnjega kako bismo mir, ljubav i zajedništvo, koje nam mali Isus nesebično daruje, prenijeli svima oko nas. I kako bi nas Njegovo svjetlo odvelo na pravi put. Put života.

Zato njegujući običaje božićnog vremena u našim okićenim domovima, nemojmo zaboraviti svoje milosrđe pre-nijeti na sve potrebite. Sjetimo se naših napuštenih i osamljenih mještana, siromašnih i bolesnih. Sjetimo se svih onih koji su zbog neimaštine bili prisiljeni napustiti našu općinu. Sjetimo se i svih hrvatskih branitelja koji su svojom žrtvom oplemenili naš kraj i našu Domovinu. Nastojmo svaki dan učiniti barem malo dobro djelo jer i najmanji kamenčić dobrote može pokrenuti lavinu.

Radujmo se sa svojim obiteljima i sa svojim najmilijima. Zaboravimo sve među-sobne nesuglasice te kao pojedinci i kao nacija budimo jedinstveni, osvjetljeni vjerom u bolju budućnost i otvorenog srca nesebično darujmo ljubav i mir.

U tom duhu vama i vašim obiteljima i najmilijima želim čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu!

Vaša načelnica Anita Nosić

725-777 Cvjećarna ‘’Vrisak’’ – Lovreć091-1725777 Petar Udovičić (0992725777)723-057 Ljekarna Lovreć723-393 Stomatolog Ante Mustapić

Blagdanske čestitke Lovreć-Opanci142

Blagdanske čestitke

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

DUŠAN PETRIČEVIĆUzgajivačnica peradi i kunića

„G R E L I N“Dušan Petričević

želi svim župljanima sretan Božić i uspješnu novu godinu.

Petričevići 15 21257 Lovreć

Tel: 021/723 335Prvih Hrvatskih Redarstvenika 18

21000 Split Tel: 021/382 746 Mob:098/1702815

e-mail:[email protected] Web: www.uzgajivacnicagrelin.blog.hr

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu

MARIJAN MILINOVIĆKuća za odmor “Vita” ****

Put sv. Ante 2 21257 Lovreć

tel: 021 723 012e-mail: [email protected]

Sretan Božić

i blagoslovljenu Novu godinu

žele vam

Ordinacija opće medicinedr. JADRAN PERAN

med. sestra DANICA KUSIĆ

Lovreć

Dr. Franje Tuđmana 66

TEL: 021/723-094

mob: 091/5565357

Čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu

želi vam

Ordinacija OM Lovreć tel. 021 723 003 dr. IVAN MILAS

mob. 091 583 1 888ms MARIJA REPUŠIĆ

mob. 098 940 9912



Lovreć-Opanci 143

Sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu novu godinu!

KATIĆ-CAT, obrt za prijevoz i građevinarstvo

Dr. Ante Starčevića 4 tel. 021 - 723 006

Sretan Božić i novu godinu!

Stomatološka ordinacija

dr. ANTE MUSTAPIĆTel: 021/ 723 393

Sretni božićni blagdani želi vam!

Građevinski obrt "BIŠKIĆ"Lovreć - Mrnjavci

Mob: 091 25 06 889

Sretan božićni blagdani želi vam!

NUNIĆ d.o.o.Lovreć - Nikolići

Mob: 095 773 77 34

Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina

Mob 095 8538086

Sretne blagdane želi vam

Blagoslovljen Božić te puno sreće i uspjeha

u Novoj godini žele Vam

Vlasnik Nikola Knezović i svi djelatnici

NK Commerce d.o.o.

NK Commerce d.o.o Cesta Josipa Jovića 20 21246 ARŽANO Tel. 021/724-010; 724-018 Diskont Lovreć: 021/722-050

Gordan Šamija, dipl. ing.Managing Director

WE AUTOMATE YOUR WORLD.PIA Automation Croatia d.o.oKaptol Centar – Office Building Nova Ves 11, 2.kat (2nd Floor) Zagreb | Croatia | 10000P +385 (1) 645 7641M +385 (91) 600 [email protected]

Sretan Božić svimLovrećanima i Opančanima.



Lovreć-Opanci144

Želimo Vam sretan Božić i uspješnu Novu godinu!

Najljepše želje povodom božićnih

i novogodišnjih blagdana!

Lovačka udruga GRADINA

Svim potrošačima sretan Božić i blagoslovljena Nova godina!

MarketLovreć•FranjeTuđmana5•Tel,021722-130

Sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu novu godinu!

DVD LOVREĆ

RASPORED BOGOSLUŽJA I BLAGOSLOV OBITELJI

1. BOŽIĆ – KRISTOVO ROĐENJE (utorak, 25. 12.) Sv. misa točno u ponoć, dnevna svečana u 11 sati.

2. SV. STJEPAN – PRVOMUČENIK (srijeda, 26. 12.) Sv. misa u 11 sati. Poslije podne sv. misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15:30.

3. SV. IVAN - SV. OBITELJ (četvrtak, 27. 12.) Sv. misa u 11 sati. Blagoslov obitelji: Šimundići i Bendići 14 sati, a poslije Petričevića Staje i Žižanovići.

BLAGOSLOV OBITELJI

4. PETAK (28. 12.) – SVETI MLADENCI Blagoslov obitelji – Mrnjavci i Rupčići

5. SUBOTA (29. 12.) – Nikolići, Bošnjaci6. NEDJELJA (30. 12.) – Nosići, Jelići, Batinići, Sekelezi i Bobetići7. PONEDJELJAK (31. 12.) – Katići, G. Bekavci, Donji Bekavci i Basići8. SRIJEDA (2. 1. 2019.) – Ivanovići, Čaljkušići, Milinovići9. ČETVRTAK (3. 1. 2019.) – Dumančići, Pirići, Olujići i Kasumi10. PETAK (4. 1. 2019.) – Lovreć - centar11. SUBOTA (5. 1. 2019.) – Čavrlji, Bulovići, Domići, Ćorići, Šamije i Mustapići.

BLAGDANI

12. NOVA GODINA - Sv. Marija Bogorodica (utorak, 1. 1. 2019.), sv. misa u 11 sati.13. BOGOJAVLJENJE - TRI KRALJA – VODOKRŠĆE (nedjelja, 6. 1. 2019.)

Blagoslov vode i soli 10:45, zatim sv. misa u 11 sati.14. KRŠTENJE GOSPODINOVO (nedjelja, 13. 1. 2019.),

završetak božićnog vremena, sv. misa u 11 sati.

N.B. Blagoslov obitelji počinjat će u 10 sati, a poslije podne u 14 sati. U vrijeme blagoslova, ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu.

Sretan Božić i Novu godinu želi vam vaš župnik fra Dinko Bošnjak

Lovreć‑Opanci

• LI

ST Ž

UPE

SV.

DU

HA

• G

OD

. 10.

• B

OŽI

Ć, 2

018.

• B

RO

J 1. (

10.)

Documents

Lovreć‑ Opanci · Naslovna stranica korica: Crkva Sv. ... između dobra i zla, između života i smrti. Krist je Spasitelj sviju, jer je iz ljubavi pre-ma svima umro na križu