Lovreć- Opanci

Lovreć-OpanciLIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 4. BOŽIĆ, 2012. BROJ 1. (4.)

SadržajUvodna riječDragi župljani, braćo i sestre u Kristu .......................................... 1Teološki kutakDijete nam se rodilo ..................................................................... 3Godina vjere, ali kakve vjere? ....................................................... 7U svitanju života – KRIST ......................................................... 11Pronađi u sebi Božić ................................................................... 12Iz naše župeSvečano proslavljen blagdan Sv. Nikole biskupa, zaštitnika

putnika i mornara .............................................................. 13Završetak božićnog vremena u župi Sv. Duha Lovreć–Opanci ......14Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika ......................... 16Veliki četvrtak ustanovljenje euharistije ...................................... 17Veliki petak muka i smrt Isusova ................................................ 19Svitnjak u Mrnjavcima ............................................................... 21Sv. Ivan svečano proslavljen na Nikolićima ................................. 23Split - Trstenik: Održan susret ministranata................................ 24Proslava Duhova ......................................................................... 26Proslava sv. Ante ......................................................................... 27Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb ........................................... 28Misa u spomen na naše mučenike .............................................. 31Dan župe Lovreć - Opanci u devetnici na čast Gospi od Anđela

u Imotskome ...................................................................... 32Proslava zavjetnog blagdana Gospe Lurdske ................................ 33Blagoslov vozača i vozila ............................................................. 34Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje ................................. 35Otvorena Godina vjere u župi .................................................... 36Došašće u našoj župi .................................................................. 38Dan oslobođenja naših generala .................................................. 40Misa zahvalnica Bogu za oslobođenje hrvatskih generala ............ 42Crkveni zbor župe Sv. Duha u 2012. godini .............................. 43Klanjanje .................................................................................... 44Naši “caritasovci” na djelu .......................................................... 45Iz života Frame ........................................................................... 46SHKM Sisak, 5. - 6. svibnja 2012. ............................................ 46Obećanja u bratstvima Frame imotskoga samostanskog okružja ....48Framaši u Splitu na proslavi 800. obljetnice dolaska sv. Franje

na hrvatsko tlo ................................................................... 49Skup Franjevačke mladeži u Podbablju ....................................... 50Susret frama u Prološcu .............................................................. 51

Škola i djecaSvitanja ....................................................................................... 52Aktivnosti u protekloj i tekućoj školskoj godini ......................... 55Vijesti iz LovrećaLegalizacija ................................................................................. 83Meteorološka postaja .................................................................. 83Malonogometni turnir (muški) 2012. ......................................... 85Iz povijesti župeKrizma u župi Lovreć-Opanci 1798. g. ...................................... 87Iz kultureNove lovrećke knjige .................................................................. 93Nije zlato sve što sja nit’ je pravda sve što se takvom prikazuje ....95Osam laži moje majke ................................................................ 98Zločini od Orsule do Gračana .................................................. 100Poziv srca.................................................................................. 107

Župna statistikaKršteni 2012. ........................................................................... 109Prvopričesnici župe Lovreć-Opanci 2012. ................................. 110Krizmanici župe Lovreć–Opanci 2012. ..................................... 111Naši pokojnici .......................................................................... 112Iz župne kronike....................................................................... 113In memoriamUmro župljanin Toma Petričević ............................................... 116Dragom didu ............................................................................ 117Uz Godinu vjere i 10-u obljetnicu smrti fra Ante Sekeleza ....... 118Misa zadušnica za mučenika fra Jozu Olujića ........................... 120Dr. sc. Ivan Petričević ............................................................... 121Iz pjesničke zbirke “Lirika” ...................................................... 125Telefonski imenikTelefonski imenik ..................................................................... 128

Lovreć‑Opanci, list župe sv. Duha Lovreć‑Opanci ISSN 1847‑5094Osnivač i izdavač Župni ured Lovreć-Opanci Tel.fax 723-255Uredničko vijeće fra Dinko Bošnjak, Petar Ujević, Ivan Basić, Renata Kolovrat, Ankica Sekelez, Ante Bošnjak, Andrija OlujićGlavni i odgovorni urednik fra Dinko Bošnjak, župnikLektor Petar Ujević List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane priloge čitatelja Račun otvoren kod: SC Splitska Banka Župa sv. Duha Lovreć 2330003-1100368474Naslovna stranica korica:� Božićno ozračje u LovrećuČetvrta stranica korica:� Jedna od procesija u LovrećuGrafička priprema:� Silvio DružeićTisak:�Jafra-print d.o.o.

Uredništvo lista Lovreć‑Opanci svim čitateljima želi

sretan i blagoslovljen Božić!

Uvodna riječLovreć-Opanci 1

Uvodna riječ

Lovreć-OpanciL I S T Ž U P E S V . D U H AGOD. 4. BOŽIĆ, 2012. BROJ 1.(4.)

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu

Dragi župljani, opet nas evo pred još jednim Boži-ćem a s njime i još jednim krajem

godine. Vrijeme brzo prolazi, godine se nižu, a mi u tom kratkom tijeku našeg životnoga vijeka moramo nastojati da ga najbolje isko-ristimo, da utkamo u njega dobra djela. Po njima će nas Gospodin poznati – koliko smo njemu učinili u liku našega brata ili sestre u potrebi. Ali, vratimo se našem župnom listu, još jednom u nizu započetih prije če-tiri godine. I sada s ponosom možemo reći da je već postala tradicija da imamo svoj župni list koji izlazi upravo pred Božić. To je i najprikladnije vrijeme jer godina je na izmaku, a s njom je i svih dvanaest mjeseci iza nas, u kojima se u našoj župi događalo mnogo toga na svim poljima – i duhovnom, i kulturnom, i športskom, i na svim drugim područjima. I ne samo u našim župnim okvirima nego i u domovinskoj Crkvi, gdje smo bili sudionicima u mnogim zajedničkim događanjima.

List vam je, dakle, u rukama, listate njegove stranice koje oslikavaju naš bogati župni život i pokazuje koliko smo svi zajedno u njemu sudjelovali, koliko smo ga oblikovali i koliko smo i sami pridonosili da on bude duhovno bogat i plodan. Ne možemo sve što se u župi događalo tijekom godine “strpati” na njegove stranice, ali pokušali smo sabrati ono najvažnije i najljepše. To su brojne župne proslave - proslave blagdana i svetkovina, proslave radosnih događaja – vjenčanja, rođenja, krštenja, slavlja prvih svetih pri-česti i sv. potvrde, hodočašća, plemenit rad našeg župnog Caritasa i mladih, posebno Frame koja sudjeluje i u svim framaškim pothvatima, tu su i slavlja župnih zavjetnih blagdana, svečane procesije, djelovanje našeg mješovitog župnog zbora, ali i oni žalosni događaji, kao što je smrt, koja je sastavni dio ljudskog života i neumitna je. Sv. Franjo ju naziva “sestricom smrti” i u Hvalospjevu stvorova pjeva: “Hvaljen budi, Gospodine, po našoj sestri tjelesnoj smrti, kojoj nijedan

Uvodna riječ

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu

Lovreć-Opanci2

čovjek ne može umaknuti.” Na našim su stranicama zapisane i mise zadušnice kojima smo se sjetili svojih pokojnika i naših vite-zova, poginulih branitelja, i mise zahvalnice Bogu za dar slobode i neovisnosti Hrvatske, za dar pobjede u “Oluji”, zapisi s Dana kruha, na koji smo zahvalili Gospodinu za plodove zemlje, mise zadušnice za lovrećke i opanačanske mučenike, za fra Jozu Olujića, kojega su ubili partizani. I da spomenemo najradosnij događaj u 2012. – to je svakako 16. studenoga, dan na koji smo ustreptalih srdaca dočekali oslobađajuću hašku presudu našim herojima Domovinskoga rata – gene-ralima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Ruku na srce, malo je onih koji su bili si-gurni u oslobađajuću presudu. Znajući odnos međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, i još više, haškog tužiteljstva, uzdrhtalih duša konačno smo čuli presudu – Gotovina i Markač oslobođeni su krivnje - nevini su i odmah se puštaju kućama. Koje li radosti, kojega li ponosa, kojega li ushićenja! Sjedeći napeti pred televizijskim prijemnicima, kao jedan poskočili smo s uzvicima oduševljenja. Malo je koje hrvatsko oko ostalo neorošeno suzama radosnicama. S Hrvatske je napokon skinuta stigma “genocidne, s “Oluje” da je bila “zločinački pothvat”... Domovnski rat je napokon završen. S oduševljenjem smo se pridružili onima koji su imali sreću dočekati generale na povratku u domovinu. Naravno da je i taj najsretniji događaj proslavljen u župi kako dolikuje.

Listajući dalje, naići ćemo i na izvješća o kulturnim, športskim i drugim događajima, nastupe na glazbenim natjecanjima, rado-ve naših školaraca i da sve ne nabrajamo. Uzmite list, večeri zimske su duge, listajte

ga, čitajte, imat ćete što pročitati i obnoviti u sjećanjima proteklu 2012., na korizmu, Uskrs, Duhove, Veliku Gospu, Sve svete, došašće. Stariji će se sjetiti kako je bilo u njihovo doba, a mladi kako je sada. Naći ćete i zapise s materijalne obnove župe, s druženja koja svjedoče naše župno zajed-ništvo, a najljepše od svega je što smo i u protekloj godini prodonijeli gradnji žive Crkve u župi.

List je ove godine sadržajem bogatiji od lanjskoga, lanjski od predlanjskoga. To nas ohrabruje jer govori u prilog maloprije spomenutom – da župnim zajedništvom na duhovnom planu, gradimo živu Crkvu. I na kraju, nastojali smo da list bude uistinu, ne samo informativan nego i domoljuban, vjerski i kulturno formativan pa kad dospije u ruke i onom Lovrećaninu i Opančanu preko oceana, koji je svoj imotski krš osta-vio davno, davno, da i on doživi sve ono što se u zavičajnoj župi događa. Da se sjeti i prepozna mjesta, ljude, da se sjeti svoga djetinjstva, korizmenih pobožnosti, raspjev-naih Cvjetnica i suncem obasjanih Uskrsa, snijegom zametenih došašća i Božića. Kuća punih čeljadi i djece... Ako smo u tome i dijelom uspjeli na stranicama našega lista, zadovoljni smo. S tim željama želim vam sretan i blagoslovljen Božić.

Neka vas na kraju ove i cijele nado-lazeće 2013. godine prati Božji blagoslov i zagovor nebeske Majke Marije, koja je “Izvor boljega svijeta”.

Radostan Božić i blagoslovljenu Novu 2013. želi vam vaš

.......................... župnik fra Dinko Bošnjak

Teološki kutakLovreć-Opanci 3

Teološki kutak

Dijete nam se rodilo

Duhovne misli za Božić 2012.

Na prvi pogled u betlehemskom prizoru sve je obično i nema ni-šta izvanrednoga. Jedna normalna

obitelj, dijete i njegovi roditelji. Novoro-đenče u jaslicama, nejako i njege potrebno. Majka mu Marija obična domaćica, Josip po zanimanju tesar, iz nepoznatog Nazareta. Dijete se rodilo ne u jednom dvorcu, nego u pastirskom skloništu. Na prvi pogled sve je tu obično i normalno, nema ništa velikog, ni moćnog, ništa izvanrednog što bi moglo promijeniti svijet. Isitina, svako dijete koje dolazi na svijet donosi novost u obitelj, promjenjuje navike svojih roditelja, ali na općem svjetskom planu što može učiniti jedno dijete da spasi svijet?

Ako pak kao kršćani o Božiću sluša-mo evanđeosko izvješće o anđelima koji pastirima donose radosnu vijest o rođenju jednog djeteta te slave Boga i navješćuju mir ljudima, onda s te točke zrenika betlehemski događaj poprima posve drugo značenje. U njemu prepoznajemo Božji način djelovanja, koji je posve drugačiji od našega djelovanja. Nejako i slabo Bog izabire da postidi moćno i jako. Djetetova majka je to lijepo izrazila u pjesmi Gospodnjih siromaha. “Silne zbaci s prijestolja, a uzdignu neznatne” (Lk 1,52). Ili kako je to Apostol naroda izrazio: “Što je

slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, da se nijedan čovjek ne može ponositi pred Bogom” (1 Kor 1,27sl.). U tom naoko nejakom i tuđe pomoći potrebnom Djetetu sadržana je ogromna Božja poruka nama ljudima. Dapače, još više nego poruka. Sam Bog se objavljuje u tom nejakom Djetetu, postaje to Dijete, nastanjuje se među nama i pre-biva s nama. On je Emanuel, Bog naš, s nama i za nas.

S tog kuta zrenika pokušavamo shva-titi kako jedno Dijete koje dolazi na svijet mijenja svijet. To je ono što mi na Božić zapravo i slavimo. Božji glasnik reče pa-stirima. “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin. I evo vam znaka:� naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2, 11-12).

Dijete nam se rodilo, sin nam je daro-van. Dijete je znak. I taj drevni kršćanski navještaj nije u znaku moćna vladara, nego u znaku nejaka djeteta. A što je zapravo ono što to Dijete mijenja? Opet će netko zapitati što se od prvog Božića zapravo pro-mijenilo. Gdje je onaj Mesija i Spasitelj koji je trebao donijeti mir na zemlju? Što je od svega toga ostalo što su anđeli navijestili?

Teološki kutak


Lovreć-Opanci4

Što se promijenilo? Iste su misli progonile Božjeg čovjeka Izaiju kad je oko sebe vidio tamu i pustoš. Zemlja porobljena, narod satrven i ponižen. Nije li to i slika našega hrvatskog Božića godine Gospodnje 2012? Nismo li i mi kao narod od moćnika ovoga svijeta prezreni i poniženi? “Vizija proroka Izaije skoro me prisiljava da se danas i ovdje zamislim nad sudbinom hrvatskog naroda. Nakon stoljeća stradanja, pretrpani razno-raznim jarmovima, udarani i šibani sa svih strana, pa i onih s kojih to nismo očekivali, sanjali smo i umirali za slobodu. Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao

zemlju bez nade, punu ljudi svladanih letar-gijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost.” (Gradišćanski biskup Živković, na Udbini 25. 8. 2012.)

Umjesto svjetla tama sve više maha zauzima. Tvornice se zatvaraju, radnici ot-puštaju, zaslužene plaće uskraćuju. Sve više je siromaha koji pomoć traže i ne nalaze. To je stvarnost. I tu stvarnost s Božjim očima i Božjom logikom treba promijeniti, dati joj drugi smisao i značenje. “Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku” (Iz 9,1). Jaram je slomljen, a šiba goničeva smrvljena. Radost je velika, jer tko se ne bi radovao rođenju jednoga djeteta koje će sve promijeniti: “Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se prostirati i miru neće biti kraja” (Iz 9, 5 sl.).

Dijete koje se rodilo donosi nadu. Vlast mu je na plećima, na leđima jednoga djeteta. Dijete treba preuzeti vlast. Nemoguće, reći ćete. Ovaj opet miješa vjeru s politikom, a politika nije djetinjarija. Bez obzira na koga je Izaija mislio, na Božić ta drevna nada usredotočuje se na osobi Isusa iz Na-zareta. On je uzdanica svega čovječanstva. I vi sigurno poznajete slike maloga Isusa sa zemaljskom kuglom u ruci. Ili prizor triju mudraca s Istoka koji na cilju svoga putovanja odložiše svoje krune i pokloniše se Djetetu u jaslicama.

Jedna nova vrst vlasti dolazi u Betlehemu na vidjelo. S tim Djetetom počinje nešto posve novo. Ni sami Bog u našim očima nije više ono što je bio. On ne vlada želje-znim žezlom iz nepristupačne udaljenosti.

Teološki kutak


Lovreć-Opanci 5

Približio nam se, nastanio se među nama. To je veoma rizično, pogibeljno. On mrvi šibu goničevu. Jaram je slomio na svojim plećima kad je visio na križu. Jer ne može se govoriti o betlehemskom Djetetu, a da se nema pred očima put kojim je Isus prošao. Betlehem i Kalvarija su dvije postaje jednog te istog Bogo-čovjeka.

Upravljanje svijetom leži na ramenima jednoga Djeteta. Nemoguće… Neki mladić pristupi rabiju te ga zapita: “Učitelju, što mogu učiniti da spasim svijet?” Starac mu odgovori: “Onoliko koliko možeš doprinijeti da se i sutra sunce pojavi.” “Ali čemu onda sve moje molitve, moja dobra djela, sva moja zauzetost?” Rabi mu odvrati: “Sve to ti pomaže da budeš budan, kad sunce izađe.”

Letimičan pogled u hrvatsku današnjicu. Tko se mogao nadati oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima? Tko je mogao vjero-vati? Gotovo nevjerojatno. Kao da se čudo

dogodilo. I ovdje je na neki način jaram slomljen, a bič goničev smrvljen. I to bez prisile i oružja. Bogu hvala da smo i to, nakon mnogih stradanja i poniženja, mogli doživjeti. Vjernici na koljenima s krunicama u rukama, s molitvom na usnama. Post i molitva nisu bili uzaludni. Sunce slobode je ponovno zasjalo nad Lijepom Našom. Tko se tome prije nekoliko mjeseci mogao nadati?! I tko zna kako će sve ovo skupa završiti?! I sada se čuje glas i poruka mira. “Rat je prošlost, okrenimo se budućnosti”. U svojim svađama i nesuglasicama ne smijemo prespavati izlazak sunca. Moramo biti budni i prepoznati znak koji nam je dan. Poput pastira u betlehemskom događaju, u Djetetu koje se rodilo i sinu koji nam je darovan, Boga susresti i prepoznati. Mirotvorci su jači od silnika, mirni otpor je i danas moguć i učinkovit. To je Božja logika. Ono što smo doživjeli, ne ćemo lako zaboraviti.

Jaslice 2011.

Teološki kutak


Lovreć-Opanci6

Dijete nam se rodilo, sin nam je daro-van. To dijete promijenit će sudbinu svijeta i čovjeka. Kadro je promijeniti i naš život. Kako mi postupamo pri tim promjenama? Jesmo li budni kad se pojavi? Hoćemo li mu otvoriti vrata našega srca, ustupiti mje-sto i vrijeme posvetiti molitvom? Promje-ne će imati učinka kad mi sami budemo spremni promijeniti se. Bogu nije potreban bič goniča. On nije ni program, ni ideja, ni sistem. On je postao i ostao čovjekom. Zapravo, Bogo-čovjekom. Bog i čovjek u jednoj osobi, u Isusu iz Nazareta kojeg ro-đendan na Božić slavimo i na nj proročke riječi primjenjujemo: Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan. Nama je posve blizu,

uz nas je. Ranjiv kao jedno dijete, koje nas raznježuje i izaziva svu našu suradnju: Čovječe, posjeduješ neslućene mogućnosti, s Bogom su te mogućnosti još veće.

Troje djece stoje pred jaslicama i motre božićni prizor. Gledaju pastire i mudrace, vola i magarca, Josipa i Mariju. Upiru po-gled u Dijete raskriljenih ruku. Prvo dijete uzviknu: “Pogledaj, praznih je ruku”. “Jasno”, odgovara drugo dijete. “Naš susjed uvijek ponavlja, vjera ne donosi ništa”. Na to će treće dijete: “Isus donosi i dariva samoga sebe”. Jesmo li ga spremni prihvatiti? Dijete nam se rodilo. Sin nam je darovan!

.......................................Dr. Dinko Aračić

Božićna priredba 2011.


Godina vjere, ali kakve vjere?

Po želji i odredbi pape Benedikta XVI. 11. listopada ove godine započeli smo Godinu vjere kojoj će obilježavanje

završiti dogodine 24. studenoga na svetko-vinu Krista Kralja. Papina je želja da kroz to vrijeme produbimo i osvježimo istinsku vjeru u Boga te primjenjujemo sredstva pri-kladna za življenje osobne vjere u današnjem vremenu. Dokument kojim je Sveti Otac proglasio Godinu vjere i naznačio što bi trebalo činiti kroz ovu godinu, započinje znakovitim riječima Porta fidei = Vrata vjere. U tom pismu Papa potiče biskupe, svećenike i vjernike da svatko na svome području i prema stupnju svoje odgovornosti doprinese da vjera oživi u srcima vjernika i prožme im čitav život. S tim ciljem će se organizirati mnoge manifestacije, pouke, predavanja, molitveni skupovi, hodočašća …

A na kraju godine bi sve to trebalo ozbiljno proanalizirati, na razini kršćanskih zajednica i na osobnoj življenoj praksi, i bez uljepšavanja vidjeti koji su pozitivni učinci, koliko se vjera ojačala i život promijenio nabolje. U tu je svrhu Papa objelodanio i svoje molitvene nakane kroz ovu godinu. Osobito su znakovite dvije nakane: 1. Da tijekom ove “godine vjere” kršćani produ-be svoje znanje o Kristovom otajstvu i da radosno svjedoče svoj dar vjere u Njega, 2. Da molitveno i javno slavljenje vjere bude zdenac života vjernicima.

O kakvoj se vjeri radi?

Da bi se ostvarili zacrtani planovi na obnovi i učvršćenju vjere, potrebno je uočiti o kakvoj se vjeri radi, odnosno o kakvoj bi se vjeri trebalo raditi. Naš narod ponosno priznaje da je u ogromno velikom postotku vjernički i kršćanski narod i to je i službeno potvrđeno na zadnjem izjašnjavanju. Pro-tivnici se tome otvoreno suprotstavljaju, a vjernici i njihovi pastiri mudro šute. I jedni i drugi dobro znaju da brojka nije lažirana bez obzira što to jednima konvenira a dru-gima ne. I tu nema ozbiljnijeg problema. Problem se pojavljuje kad se počne anali-zirati koliko vjera stvarno oblikuje životno ponašanje izjašnjenih vjernika, a koliko je to proizvod drugih čimbenika. Upravo na

Teološki kutak


Lovreć-Opanci8

tom području bi trebalo ozbiljno poraditi u ovoj Godini vjere. Izostane li to, sve će aktivnosti i pothvati biti poput mjehurića sapunice koji se ubrzo nakon pojave rasplinu i bez traga nestanu. I bit će mnogo buke i halabuke nizašto.

Ispravna vjera u jednoga Boga i prihva-ćanje Božjega plana objelodanjena u Kristu Isusu sadržaj je što bi ga svi kršćani trebali obnoviti i upotpuniti kroz ovu godinu. I tako obnovljenu i utvrđenu vjeru u djelo provoditi da, s pravom, možemo reći zajedno sa sv. Pavlom: Znam kome sam povjerovao (2 Tim 1, 12). Razrađujući tu misao, Katekizam Katoličke crkve (br. 150) naglašava da je vjera prije svega čovjekovo osobno prianjanje Bogu i istodobno, neodvojivo od toga, slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio.

Time je istaknuta čvrsta i nerazdvojiva povezanost življene vjere i vjerskog sadržaja.

To je ista vjera što su je životom ispovijedali i smrću potvrdili apostoli i mučenici a nau-čavanjem produbljivali crkveni naučitelji. I jedni i drugi su izvorni svjedoci vjere, živi primjeri da se i u ovozemaljskom progonstvu, s pomoću Božjom, može ostvariti vjernički ideal i ono što sami vjerujemo drugima priopćiti. To je cilj ove godine vjere.

Usklađeno s Božjim poticajima

Vrhunac izražavanja vjere je ponizno prihvaćanje Božje volje izražene na zajed-ničkom ili osobnom planu i usklađivanje konkretnoga djelovanja prema tako spozna-toj Božjoj želji. Osobito ako osobne želje i planovi nisu u skladu s Božjim poticajima. Lako je biti poslušan Božjem glasu kad je u skladu s našim osobnim očekivanjima. Ali što činiti kad to nije tako ili kad nam

Na svetoj misi

Teološki kutak


Lovreć-Opanci 9

se čini da je to nemoguće? Kako prihvatiti činjenicu da Bogu ništa nije nemoguće? (Lk 1,37). Tu je istinska i ozbiljna vjera na ispitu.

I ne radi se samo o znanju i neznanju, o razumskom pristajanju ili odbijanju pri-hvaćanja nekih istina. Radi se o prilagođa-vanju životnih opredjeljenja i konkretnog djelovanja prema onome što je Bog usadio u našu savjest i objavio svojim zahvatima u povijest ljudskog roda, a osobito po Isusu Kristu Bogočovjeku čije djelovanje i nauča-vanje nastavljaju njegovi svjedoci kojima je on zagarantirao: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!” (Mt 28,20).

Važno je, dakle, da u prihvaćanju i prak-ticiranju vjere ne ostanemo samo na razini znanja. Sveti nas Jakov u svojoj poslanici,

na više mjesta, jasno i oštro opominje: “Ti vjeruješ da postoji jedan Bog. Dobro činiš! I đavli vjeruju i dršću. Hoćeš li spoznati, šuplji čovječe, da je vjera bez djela jalova?” (2,19-20); “Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine. Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska” (2,13-16).

Zbog toga je, s pravom, Drugi vati-kanski sabor u dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi “Dei Verbum” (br. 5) ističe da “Bogu objavitelju treba odgovoriti posluš-nom vjerom kojom čovjek čitava sebe slobodno Bogu izručuje stavljajući mu na raspolaganje potpuno i odano služenje uma i volje i dajući

Vazmeno bdijenje 2012.

Teološki kutak


Lovreć-Opanci10

slobodan pristanak objavi koju je Bog dao”. Tu, s pravom, uočavamo da razlog vjerovanja nije samo u prihvaćanju Boga koji “ne može prevariti ni prevaren biti”, nego razložnost vjeri nalazimo i u skladnosti i suvislosti vjerničkoga življenja.

Ustrajni u vjernosti

Vjera nije samo trenutačni ili kratkotraj-ni zanos što zabljesne i brzo se ugasi. Vjeru mora resiti vjernost što je obilježje Božjega djelovanja prema svome narodu. Dobrota i vjernost trajno obilježavaju Božju skrb za ljude. A ljudi su pozvani da se u sinovskoj

odanosti tome odazovu i u životu nasljeduju. Isus je pokazao put i očitovao vjernost u punini. Time smo potaknuti da nasljeduje-mo Kristovu postojanost kako bismo stekli čvrstinu u vjernosti (2 Sol 3,3 sl). Želimo li biti pravi vjernici, moramo nasljedovati Kristovu vjernost sve do smrti i s pouzda-njem u njegovu vjernost i pomoć nadati se kraljevanju s njime kroz svu vječnost.

Usmjerimo li se u tom pravcu, proslava Godine vjere ima smisla i urodit će plodom. U protivnom… puno grmljavine a malo, ili nimalo, kiše!

....................................... Fra Marko Babić

Početak procesije s Letaruše na Veliki petak 2012.


U svitanju života – KRIST

Gospodine, vladaru života moga, Ne prepusti me njegovoj ćudi u nemilost,

Budi luč na mojoj stazi, Snaga u trpljenju,

Jer valja živjeti, živjeti Tebe, Gospodine!

Gospodin, snaga moje nemoći

Život koji živimo, donosi radosti na naše proplanke, orosi svježinom li-vade sunca i mi bivamo sretni. Tada

Gospodina zrcalimo u toj ljepoti i zajedno s njime putujemo, putujemo… No, često nam na toj stazi izraste sura bodljikava drača, ona nam prepriječi put, uzdrma putovanje, a mi tada zastanemo. Stojimo tako izranjeni življenjem i ljudski se pitamo kako dalje, kamo, zašto sam baš ja zastao na svom putu? Tisuću pitanja, a odgovor samo jedan i tinja on duboko u našoj nutrini. Ugnijezdio se i čuči strpljivo. Znamo mi odgovor, Gospodi-ne, ali ljudi smo, samo smo ljudi, a Ti, Ti si Bog naš. Promatraš nas dobrotom svog srca i osluškuješ… Znani su ti naši drhtaji u tišini noći, poznate su ti i suze u našim namještenim osmijesima, skrivenu tugu po-tiskujemo pjesmom. O, Gospodine, sve ti je znano. Mi trebamo otvoriti prozore srca i tada ćeš Ti, jedini izvor snage i moći, udijelit’ nam u kapi poniznosti svoju moćnu snagu. Klecavo koljeno s tobom će bit’ osnaženo, naše rastrgano srce vratit ćeš u tijelo kamo i pripada, a ruke, a ruke naše slomljene ži-votom u molitvi mogu sve. Božanska snaga

prostruja istrošenim venama i podari život, a Ti, Kriste, tada zasvijetliš i ruševina bi obnovljena i postane tvoja palača dobrote, ljubavi, strpljivosti, ljepote, trpljenja.

Jer Krist križem biva snaga,krvlju život, trpljenjem čovjek, a nadom

budućnost. Eto, to je život Krista i čovjeka, a ja uvijek, i baš uvijek, u svitanju mog života želim neizmjerno ljubiti i razumjeti Krista patnika

i Krista, svjetlo - križ svog života.

I svijetli križ preda mnom Mom horizontu razgoni tamu

Lelujava svjetlost prodire, pukotinama daruje smisao

Krist sa mnom, Ja s Kristom

Na istom putu, Suputnici u snazi življenja

Ne bojim se, ta Krist me vodi,

Široka je cesta, duga, puna svjetla, Mir vlada, a život se samo živi.

........................................... Ankica Sekelez

Teološki kutak Lovreć-Opanci12

Pronađi u sebi Božić

Pronađi u sebi, u svojoj duši, u svojoj obitelji, u svom narodu, onu barem malu iskru ljubavi koja će ti pomoći otvoriti oči da bi mogao vidjeti da

su svuda oko tebe, zapušteni, ostavljeni, zaboravljeni…

Pronađi barem neku lijepu misao, neku slamčicu radosti u nutrini sebe, da bi mogao pomesti te neuredne, hladne i

mračne stranputice u sebi, kako bi iz srca maknuo sve zemaljske neizvjesnost i strahove, muku i bol i nemir, i zauvijek im zatvorio prozor, a širom otvorio vrata nadi, čekanja i iščekivanja Božjega svjetla i topline, pravde i mira…

Uspiješ li otvori oči, vidjet ćeš da te željno čekaju i trebaju mnogi u ovom vre-menu kad svi govore istim jezikom, svi jedni druge čuju, ali se ne razumiju. Riječi postaju teške, nerazumljive, prazne i varave.

Mnogi te trebaju, trebaju tvoju ljubav u ovom globalnom dobu u kojem ljudski zakoni, svakodnevno izglasani, zbog profita, ali bez ljubavi, postaju nepravedni i sramotni. U ovom općenitom vremenu u kojem se gubi, raspada, ruši i lukavo obeščašćuje obitelj, jer se djeca i starci kao čin dobra, kao čin brige i ljubavi šalju u domove. I tako roditelji djeci i djeca roditeljima uzajamno stavljaju bolne rane i ruševine u duši. Otvori oči i vidi da te ljudi oko tebe trebaju, ali ne zaboravi da te trebaju najprije tvoji bližnji, jer ako te nema u tvome domu, ne može te biti ni u tuđemu svijetu, bez tebe nema ni čovječnosti ni čovjeka. Pronađi u sebi Božić.

..................................Dragica Zeljko Selak

Naše jaslice 2011.

Iz naše župeLovreć-Opanci 13

Iz naše župe

Svečano proslavljen blagdan Sv. Nikole biskupa, zaštitnika putnika i mornara

Procesijom s kipom sv. Nikole biskupa kroz mjesto, u kojoj su uz mnoštvo župljana, među kojima su bila i brojna

djeca i mladi te velik broj hodočasnika iz okolnih župa, a potom svečanom prijepod-nevnom misom, koju je u župnoj crkvi Duha Svetoga 6. prosinca predslavio don Luka Vrljičak, profesor u splitskom Nadbiskup-skoj klasčnoj gimnaziji, u suslavlju s našim župnikom fra Dinkom Bošnjakom, župa Lovreć – Opanci svečano je proslavila blag-dan Sv. Nikole biskupa, zaštitnika putnika i mornara, kojega naša župa tradicionalno svečano slavi.

U prepunoj i raspjevanoj crkvi misu je uzveličao župni mješoviti zbor, a nakon mise bio je već tradicionalni dolazak sv. Nikole koji je razdraganoj djeci, a ona su ga dočekala s nestrpljenjem, podijelio darove, za koje se i ovaj put pobrinula lovrećka Općina.

Nakon završene svečanosti u župnoj crkvi, blagdansko je slavlje nastavljeno po običaju u domovima za obiteljskim stolom, a župnik je za svećenike u župnoj kući ta-kođer priredio zajednički objed uz bratsko druženje.

....................................... Marija Šimundić

Iz naše župe Lovreć-Opanci14

Završetak božićnog vremena u župi Sv. Duha

Lovreć‑Opanci

Župa Lovreć sa svojim župnikom fra Dinkom Bošnjakom, crkvenim zborom pjevača i velikim brojem

župljana dana 8.1. 2012. godine na samu svečanost KRŠTENJA ISUSOVA, Božićnim koncertom, zaključila je vrijeme trajanja božićnog vremena.

Po sedmi put zbor Gospe od Pojišana svojom razdraganošću i uistinu svojim na-dahnutim pjevanjem božićnih pjesama raznih autora iz Hrvatske i inozemstva rado je viđen, ali ne više kao gost nego kao istinski domaćin u Lovreću-Opancima.

Svetu misu uz župnika fra Dinka Bošnjaka predvodio je i nadahnuto pro-povijedao župnik iz Splita s Pojišana fra Anto Pervan.

Budući da je 2012. godina slavljenja 800 godina dolaska sv. Frane - u našu do-movinu a kako i župu Lovreć-Opanci i župu Pojišan vode upravo franjevci - to je bilo i geslo dolaska zbora s Pojišana iz Splita i pjevanje prvenstveno božićnih pjesama autora franjevaca. Pjevanje zbora Gospe od Pojišana, predvođeno časnom sestrom Serafinom Funarić a pod vodstvom gospo-dina Duška Videke, ove godine priredilo je istinsko osvježenje nastupom malih pjevačica i pjevača.

Djeca koja su niti deset godina stara, pokazali su svojim vršnjacima iz Lovre-ća-Opanaka da se radom, trudom i nadasve voljom može Boga i te kako slaviti - lije-pom i nadahnutom pjesmom. Ovo je bila prilika, a što je naglasio i župnik domaćin fra Dinko, da se inicira i formira mali zbor pjevača u župi Lovreć-Opanci koji bi svojom pjesmom, radosnim duhom i iskrenošću osvježili i oživjeli slavljenje Boga - iskrenom dječjom nevinošću uz pjesmu.

Uz zahvalu dragom Bogu, župniku fra Dinku, župljanima, župnom zboru župe Lovreć-Opanci, priređivačima i darovateljima zakuske upućen je s radošću poseban poziv župniku i župnom zboru za gostovanje u Fra Anto Pervan propovijeda

Iz naše župe

Završetak božićnog vremena u župi Sv. Duha Lovreć-Opanci

Lovreć-Opanci 15

Splitu u župi Gospe od Pojišana, gdje je zbor Lovreć-Opanci također postao istinski domaćin a nama svima koji živimo u Splitu

- gostovanje zbora iz Lovreća-Opanaka prava je radost, ponos i radovanje.

..............................................Nikola Nosić

Zbor Gospe od Pojišana 2012.

Božićna priredba 2011.


Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika

U subotu 11. veljače svečano smo pro-slavili blagdan Gospe Lurdske na koji Crkva liturgijski slavi i Svjetski

dan bolesnika. U misnom slavlju molili smo za sve naše bolesne, nemoćne i stare župljane. Predslavio ju je naš župnik fra Dinko. Pjesmom ju je uzveličao mješoviti župni zbor. U homiliji župnik je kazao da je Marija naša majka, “likarica” naših duša, koja za svaku našu bol ima lijek - ljubav koju obilato iskazuje svojoj djeci.

“Likarica” je ona i za sve naše tjelesne boli, pa joj se utječemo u svim našim potre-bama i nevoljama. Naš vjerni hrvatski puk od davnina se utječe Majci u zagovor i moli ju za pomoć. Zato i naša stara marijanska pjesma

kaže “Ti znadeš najbolje, sve naše nevolje...”. Lurd je mjesto hodočašća iz cijeloga svijeta mnogih bolesnih na tijelu i duši. Puno njih hodočaste Majci moleći da zadobiju tjelesno zdravlje. I brojni se vraćaju ozdravljeni, ne i tjelesno, nego u duši te mirni i spokojni, spremni da svoj križ s punim predanjem, donesu do svoje kalvarije.

Gospu Lurdsku u našoj župi sveča-no častimo 5. kolovoza kao zavjetni župni blagdan. To je Gospa Lurdska “litnja”. Uz našu je župnu crkvu uređena prirodna špilja s likovima Gospe Lurdske i male Bernar-dice, pred kojom se često zaustavljamo u molitvama.

.......................................... Ankica Frankić

Špilja Gospe Lurdske u Lovreću


Veliki četvrtak ustanovljenje euharistije

Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj pouci vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu

jedno, da svijet povjeruje da si me ti poslao! (Ivan 20, 21)

Na Veliki četvrtak uvečer na svečan se način slavi euharistijsko slavlje koje se naziva misa večere Gospod-

nje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Tako se i u našoj župi Lovreć-Opanci u crkvi Sv. Duha slavila sveta misa večere

Gospodnje koju je predvodio naš župnik fra Dinko Bošnjak. Na taj dan svećenici u mnogim crkvama podsjećaju na Isusovo pranje nogu apostolima tako što i sami peru noge dvanaestorici muškaraca tzv.”apostola”. Tako je i obred pranja nogu obavio naš župnik izabranim župljanima.

Pranje nogu apostolima na Veliki četvrtak

Iz naše župe

Veliki četvrtak ustanovljenje euharistije

Lovreć-Opanci18

Veliki četvrtak dan je spomena na Isu-sovu posljednju večeru koju je prije muke proslavio sa svojim učenicima. Tada im je ostavio trostruki dar: prvi dar je euharistija, tj. sveta misa i pričest, drugi dar je svećeništvo u crkvi a treći dar je simbolička pouka o važnosti bratske ljubavi (“Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!”) Nakon blagovanja Presvetog Tijela i Presvete Krvi Isusove kojoj je pristupio cijeli lovrećki puk, naš župnik fra Dinko je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament s glavnog oltara na pokrajni što simbolično znači da je Isus uhićen i odveden. Nastavljeno je klanjanje pred presvetim uz pjevanje Gospina plača.

Sudjelujući s pobožnošću na sv. misi, mi pribavljamo više slave Bogu i zgrćemo više zasluga negoli po svim drugim molitvama i dobrim djelima. Stati pred Boga, priznati ga za ono što On uistinu jest: Stvoritelj, Božanski Gospodar, naše Sve... i u tišini i sabranosti našeg srca bilo duhom ili tijelom biti pred svetohraništem, a posebno kada je izložen na oltaru, oči u oči, srce uz Srce i reći Mu sa svetim Tomom: “Isuse, kog sad mi krije veo taj,

Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj… Daj da otkrito ti lice ugledam

i u slavi tvojoj blažen uživam! Amen.

.............................................. Ivan Batinić

Apostoli na Veliki četvrtak


Procesija na Veliki petak 2012.

Veliki petak muka i smrt Isusova

Kad Isus opazi Majku i uz nju učenika kojega je osobito ljubio, reče majci: “Ženo, evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”

I od tog je časa učenik uze za svoje.

Dan kada je naš Gospodin bio teško mučen do smrti na križu, tj. Veliki petak u našoj župi Loverć-Opanci

započinje u jutarnjim satima. Ispred križa na Letaruši okupi se vjerni lovrećki puk zajedno s našim župnikom fra Dinkom Bošnjakom. Tada započinje svečana procesija uz molitvu i nošenje križa koja prolazi kraj naših sela. Kada procesija stigne do Maslinskog vrta, naš župnik zajedno s okupljenim vjernicima

započinje pobožnost križnog puta gdje se upućujemo do zavjetnog križa na Gradi-ni. Tijekom cijele procesije naši vjernici se izmjenjuju nositi križ. Pobožni vjernici u našim selima s ljubavlju dočekuju hodoča-snike i prirede im okrjepu i osvježenje. Uz molitvu procesija dalje kreće prema crkvi sv.Ivana koja opet ide pokraj naših sela pa sve do crkve sv. Ante gdje započinje Gos-pin plač. Došavši u našu župnu crkvu Sv.

Iz naše župe


Lovreć-Opanci20

Duha, nastavlja se svečani obred. Naš župnik zajedno s mladima čita muku, a turbu je pratio naš zbor. Nakon župnikove nadahnute propovijedi i svete pričesti započinje svečana procesija i blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Po povratku u crkvu fra Din-ko otkriva križ gdje naši vjernici započinju klanjanje i ljubljenje križa na kojemu je visjelo spasenje svijeta.

Smrt našega Gospodina na križu, na Kalvariji - evo velikog blaga. Sveta žrtva mise je ključ s kojim imamo pristup k škrinji, u kojoj se nalazi to blago, i dobri Bog nam dopušta da odatle uzimamo punim rukama. Svaki put kad prisustvujemo sv. misi, posti-žemo iste milosti koje su bile prisutne pri smrti Isusovoj, na Kalvariji. Kad Isus silazi na oltar, On dolazi s mnoštvom anđela koji također mole s nama i za nas. Nakon po-svete Isus je stvarno prisutan na oltaru. On je prisutan također na stvaran način kako je bio dok bijaše na ovom svijetu. Njegova

prisutnost je započela u betlehemskoj štali, u božićnoj noći. Na oltaru se Isus prinosi za nas, moli s nama i podupire naše moli-tve. Dok svećenik blagoslivlja narod, Isus potvrđuje taj blagoslov i po tome udaljuje od nas paklenog neprijatelja. Ako se lišimo prisustvovanja misi, i to iz nemara, trpimo značajni gubitak.

Ljubljeni naš Bože, koji si s nama uvijek, a posebno na svetoj misi, iz čiste ljuba-vi prema nama grješnicima sve si pretrpio svojom mukom do smrti na križu. Isuse naš, iz dana u dan svi te ranjavamo svojim grijesima. Isuse, dobroto beskrajna, smiluj se svima nama grješnicima. Neka ti svaki naš otkucaj srca i svaki naš dah budu hvala i slava. Posebno te ljubimo što si nam svoju Svetu Majku Mariju pod križem na Kalvariji dao nama za Majku. Klanjamo ti se smjerno i iz srca ti upravljamo molitvu sv. Augustina: “Ti si Krist, moj sveti otac, moj milostivi Bog, moj veliki kralj, moj dobri pastir, moj jedini

Ljubljenje križa

Iz naše župe


Lovreć-Opanci 21

učitelj, moj predobri pomoćnik, moj prekrasni miljenik, moj živi kruh, moj vječni svećenik, moj vođa u domovinu, moje pravo svjetlo, moj sveta slast, moj put koji me upravlja, moja prejasna mudrost, moja čista prostodušnost, moj slatki mir, moja svekolika sigurnost, moja lijepa baština, moj vječni spas... Kriste Isuse, ljubezni Bože, zašto sam ljubio, zašto želio kroz sav svoj život išta osim tebe, Isusa, svoga Boga? Gdje sam bio, kad nisam mislio na te? O vi, sve želje srca moga, barem odsada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite, dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojim idete. Svojski tražite onoga koga tražite.

Isuse, proklet bio koji tebe ne ljubi; (usp. 1 Kor. 16, 22) gorčine se napunio koji tebe ne voli. O slatki Isuse, nek Te ljubi, nek u Tebi uživa, nek se za tobom zanosi svaka dobra duša, posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja, Isuse Kriste, neka moje srce umre sebi, i Ti budi život moj! Neka se u mojoj duši užeže živi plamen Tvoje ljubavi i razgori u savršenu vatru! Nek plamsa uvijek na žrtveniku moga srca! Nek upali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svog svršetka neka dođem k tebi, skončan od tvoje ljubavi... Amen.’’

.............................................. Ivan Batinić

Svitnjak u Mrnjavcima

Uoči blagdana palili su tradicionalni krijes, zvani svitnjak sv. Ivana Krsti-telja. Svečano paljenje organizirali

su Frano i Ivan Matkov, Jozo Zaradić i Željko Čavrlj uz sudjelovanje mladih i ostalih

zaseoka Mrnjavaca, koji su se okupili oko svitnjaka. Pozvali su i župnika fra Dinka, koji je blagoslovio svitnjak, pa je uočnica u Mrnjavcima proslavljeno s molitvom i pjesmom, naravno, uz bogat zajednički stol

Iz naše župe

Svitnjak u Mrnjavcima

Lovreć-Opanci22

te u bratskom druženju do kasno u noć. Naši župljani možda i ne znaju da je pa-ljenje svitnjaka uoči Sv. Ivana drevni običaj koji potječe još iz doba prije kršćanstva na našim hrvatskm prostorima. Iako je običaj star, u mnogim je krajevima davno iščezao, u nekima se zadržao kao lijepa tradicija i do danas.

Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatri 23. lipnja uvečer, uoči Ivandana. Drevni je to običaj iz pretkršćanskog razdoblja koji pripada grupi običaja vezanih uz prirodne blagdane (zimski i ljetni suncostaj - solsticij, proljetnu i jesensku ravnodnevnicu). Etnolozi

navode da na njega nailaze diljem Europe. Na našim prostorima, staroslavenska predaja govori o bogu Jarilu (Jarovitu) koji hoda kroz godinu. Zbog održavanja harmonije svijeta i godišnjih doba on mora prijeći cijelo sta-blo svijeta. Iz Velesovog podzemnog svijeta najprije donosi ljudima proljeće, a u doba ljetnog suncostaja dolazi u Perunove dvore, navrh stabla svijeta, gdje upoznaje Perunovu kćer, lijepu Maru. Ivanje je noć njihove svadbe. S pojavom kršćanstva proljetnog Jarila zamjenjuje sv. Juraj, u narodu “Zeleni Jura”, a ljetnog Jarila sv. Ivan Krstitelj.

............................................. Željko Čavrlj

Mrnjavčani za zajedničkim stolom


Sv. Ivan svečano proslavljen na Nikolićima

Sv. Ivan Krstitelj, zaštitnik Nikolića, svečano je proslavljen na sam blagdan 24. lipnja, koji je ove godine pao u

nedjelju, a inače se unazad nekoliko godi-na slavi u nedjelju prvu po blagdanu ako blagdan padne u radni dan.

Po toplom i sunčanom nedjeljnom prijepodnevu kasnoga lipnja ispred filijal-ne crkve na Nikolićima, posvećene svetom Isusovom preteči, u misnom se slavlju oku-pilo vjerničko mnoštvo, kako domaćih tako

i vjernika iz cijele župe Lovreća-Opanci. Svečano euharistijsko slavlje počelo je pro-cesijom s cvijećem urešenim kipom svetog zaštitinka sela, kojega je mnoštvom pratilo pjesmom i molitvom, a na rukama su ga ponijeli momci.

Sveta misa slavljena je u crkvi, a predsla-vio ju je naš župnik fra Dinko uz mješoviti župni zbor.

........................................Antonija Nikolić

Godišnja procesija na Svetoga Ivana na Nikolićima


Split ‑ Trstenik: Održan susret ministranata

U subotu 26. svibnja 2012. godine održan je susret ministranata u Fra-njevačkom samostanu u Splitu na

Trsteniku. Na susretu su iz 27 župa sudjelo-vala 334 ministranta, njihovi župnici/župni vikari ili voditelji: Banjevci, Drniš, Imotski, Knin, Lovreć, Metković, Otok, Piramatovci, Plina-Stablina, Podbablje, Prgomet-Labin, Proložac, Prugovo, Sinj (i filijale Brnaze, Lučane, Karakašica, Brnaze, Glavice), Si-verić, Slivno, Studenci, Šibenik-Dubrava, Šibenik-Meterize, Ugljane, Vinjani, Vrgorac, Zagreb, Zaostrog i Zmijavci.

Susret je započeo okupljanjem oko 9.00 sati i osvježenjem. Prije početka eu-haristijskog slavlja dr. fra Šimun Bilokapić, gvardijan i profesor na KBF-u u Splitu, u

crkvi je izrazio riječi pozdrava i dobrošlice okupljenim ministrantima i njihovim vodite-ljima. Gvardijan je na početku rekao: “Dragi ministranti, župnici i voditelji, dobro došli! Ono što mogu tvrditi na početku bez imalo suzdržavanja jest da naša crkva nikada nije ljepše izgledala. Ta ljepota nije zahvaljujući ovim zidovima ili ovim starijim ljudima koji su ovdje u prezbiteriju, nego zahvaljujući upravo vama. Danas se ostvaruje ono što je Isus u evanđelju govorio ‘pustite malene k meni’. Vi ste došli Isusu Kristu, s njime se družiti i biti zajedno. Došli ste u franjevački samostan oca fra Ante Antića. Ako ne znate tko je taj sveti čovjek, molim vas, pitajte svoje župnike da biste znali gdje ste bili. Ova kuća i fratri koji u njoj prebivaju žele

Naši ministranti u iščekivanju rezultata kviza

Iz naše župe

Split - Trstenik: Održan susret ministranata

Lovreć-Opanci 25

vam uistinu dobrodošlicu, široka vas srca i radosno prihvaćaju.” Zatim je naglasio da u ovom samostanu žive bogoslovi koji studiraju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i koji se spremaju biti svećenici. Fra Šimun je potom rekao ministrantima da “ako slučajno nekome danas u glavi klikne da bude svećenik, fratar, časna sestra, ne-mojte lako odbaciti tu misao. Dobro je da se rodila u ovom samostanu i dobro je da imate uzor koji ćete slijediti, a to je otac Ante Antić i sveti naš otac Franjo.” Na kraju je o. gvardijan zaželio da se ministranti u ovom samostanu ponašaju kao u svojoj kući i izrazio svima dobrodošlicu rekavši: “Dobro došli, uživajte i osjetite jedan franjevački duh i budite radosni. Nadam se da će ovaj dan uspješno završiti”.

Euharistijsko slavlje u 10.00 sati pred-vodio je fra Kristian Stipanović, župni vikar u Imotskom. Uvodeći u slavlje i pokornički čin, fra Kristian je pozvao ministrante da se pokaju za svoje grijehe. On ih je pozvao da slijede primjer sluge Božjega oca fra Ante Antića čiji naslov nosi i ovaj samostan. U propovijedi je potakao ministrante da nastoje ići za Isusom kao što je i bio poziv u evan-đelju “idi za mnom”. Prvo čitanje pročitao je ministrant iz Otoka, a molitve vjernika čitali su ministranti iz različitih župa. Pjevanje za vrijeme euharistijskog slavlja animirao je zbor framaša iz Gospe od Zdravlja pod ravna-njem fra Frane Bosnića. Na kraju slavlja fra Frano Doljanin, provincijski promicatelj za duhovna zvanja, zahvalio je domaćinu ovog susreta gvardijanu fra Šimunu i bogoslovima, ministrantima i njihovim voditeljima na ovom provincijskom susretu ministranata i najavio program koji slijedi.

Nakon euharistijskog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje, a zatim su mi-nistranti u samostanskoj dvorani iskušali svoje znanje u kvizu. Kviz za ministrante sastojao se od dva dijela: prvi dio je bio pisani, a drugi usmeni. Na kvizu su sudje-lovali ministranti iz sljedećih župa: Banjevci, Drniš, Imotski, Knin, Lovreć, Metković, Otok I, Otok II, Piramatovci, Plina-Sta-blina, Podbablje, Prgomet-Labin, Proložac, Prugovo, Sinj, Sinj-Brnaze, Sinj-Lučane, Siverić, Slivno, Studenci, Šibenik-Dubrava, Šibenik-Meterize, Ugljane, Vinjani I, Vinjani II, Zagreb, Zaostrog i Zmijavci. Ministranti su se odlično pripremili i za prvi i za drugi dio kviza. Za vrijeme ispravljanja pisanog dijela kviza dva su ministranta iz Otoka i framaši zabavljali ministrante sviranjem i pjevanjem. Pravila igre kviza određivao je žiri u sastavu fra Mirko Klarić, predsjednik, fra Ante Vugdelija i fra Kristian Stipanović. Fra Mirko je čestitao svim sudionicima kviza na odličnoj pripremljenosti i izvanrednom znanju. U drugom krugu ministranti su izvlačili pitanja i usmeno odgovarali.

U 12.30 sati bio je ručak na igralištu. Ručak su pripremile kuharice Anđelka i Iva, a framaši i bogoslovi su dijelili hranu i piće. Nakon ručka na programu su bile igre: nogomet, balote, potezanje konopa, stolni tenis, stolni nogomet i pikado. Mi-nistranti su iskušali svoje vještine u više igara. Najzanimljivije i najsrčanije bilo je u nogometu. Svi sudionici sureta dobili su molitvenik “Bog moj i sve moje”. Susret je završio oko 16.30 sati.

................................... Fra Frano Doljanin


Proslava Duhova

Duhove, koje Crkva slavi kao svoj ro-đendan, naša župa Lovreć – Opanci, jedina u Imotskoj krajini posveće-

na Duhu Svetome, svečano slavi kao svoju župnu svetkovinu. Ove godine Duhovi su zbog Uskrsa bili ranije, u nedjelju 27. svib-nja. Za proslavu duhovske nedjelje, zvane i Pedesetnica, pripravli smo se devetnicom s pobožnostima Duhu Svetome i propovije-danim misama. Kroz devet večeri u našoj župnoj crkvi u središtu mjesta sudjelovali smo svaku večer u velikom broju. U petak pred Duhove održan je susret krizmanika, kumova i roditelja s don Ivanom Ćubelićem, splitskim generalnim vikarom Nadbiskupi-je, zatim je bila ispovijed za krizmanike i cijelu župu za što je na raspolaganju bilo više okolnih svećenika.

Na samu Duhovsku nedjelju krizmanici, kumovi, roditelji i mnogobrojni župljani

ispunili su prostranu crkvu i crkveno dvorište. Euharistijsko slavlje koje je počelo velikom procesijom, i uz pratnju velikog mješovitog župnog zbora, predvodio je don Ivan Ćubelić, generalni vikar, uz našeg župnika fra Dinka i fra Marka Babića, profesora na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, koji je sakrament sv. potvrde podijelio učenicama i učenicima (trinaestero) drugog razreda srednje škole. U homiliji je propovjednik vjernicima, a napose roditeljima i mladima, uputio poziv na svjedočki život vjernika u suvremenom svijetu te im poručio da je moguće ljubiti Krista bezrezervno. Posebno im je progovorio o djelovanju Duha Svetoga u ljudskim dušama, a roditeljima je ukazao na dužnost odgajanja djece u vjeri, posebno svojim životnim primjerom.

.................................................Krizmanik


Proslava sv. Ante

Blagdan Sv. Ante Padovanskoga, kojega nebrojeni milijuni vjernika, i ne samo kršćani, časte kao Sveca svega svijeta,

a osobito se štuje u Franjevačkom redu, sve-čano slavi i naša franjevačka župa. U srijedu 13. lipnja na Svečev blagdan već se od rana jutra u mjestu osjećalo svečano blagdansko ozračje. Iz crkve dopire miomiris ljiljana kojima je urešen kip svetoga Padovanca s djetetom Isusom na svetoj knjizi u ruka-ma miješajući se s mirisom tamjana. Toplo je sunčano lipanjsko prijepodne radnoga dana. Na prvu jutarnju misu s procesijom sa Svečevim kipom, u staru crkvu sv. Ante kod stare župne kuće u Opancima, hita-ju mnogobrojni župljani uz hodočasnike

koji dolaze iz okolnih sela jer je sv. Ante nebeski zaštitnik cijelog svijeta. Mnoštvo je starijih župljana koji su posebno vezani uz ovu Antinu crkvicu: u njoj su kršteni, pričešćeni, krizmani, učili prve korake u vjeri, polazili vjeronauk… Imenjaci nose kip Sveca svega svijeta.

Mnoštvo je puka i na svečanoj misi slavljenoj u 18 sati kada je, po drevnoj franjevačkoj tradiciji, na kraju svečane služ-be Božje blagoslov djece i ljiljana. Misu predslavi fra Dinko, pjeva mješoviti župni zbor, koji je pjevao i na jutarnjem bogo-služju, pod ravnanjem profesorice glazbe Renate Kolovrat.

..........................................................Bara


Vijesti iz Društva Lovrećana Zagreb

Društvo Lovrećana Zagreb ove godine u prosincu obilježava 15. godinu postojanja. U tom vremenu je do-

sta učinilo na organizaciji i povezivanju Lovrećana i Opančana nastanjenih u Za-grebu i okolici, ali i po cijeloj Hrvatskoj, pa čak i u svijetu. Uz sve svoje raznorodne aktivnosti, posebno se ističe organizacijom godišnjih susreta sa župnicima rodne župe Lovreć-Opanci i predstavnicima mjesne, školske, zdravstvene i općinske uprave iz sela i općine Lovreć. Druga odlika Društva je da posvećuje dosta pažnje pisanoj riječi te se tako bilten Lovreć približio pedese-tom broju, a godišnjak Lovrećki libar je već dosegao 14 tiskanih brojeva. Na samom početku djelovanja Društva zalaganjem mnogih članova, a posebno organizacijom prikupljanja sponzorskih priloga, istaknuo se naš prof. akademski kipar Kruno Bošnjak da se može realizirati cjelovečernji filmo o Lovreću u režiji naše dramske umjetnice, sada direktorice Kazališta Žar ptica u Zagrebu, Marije Sekelez. Na kulturnom planu je prijašnjih godina Društvo također više radi-lo, u čemu se isticala tajnica Društva prof. Stanka Mustapić, koja bi prigodom naših susreta uvijek angažirala kulturno-umjetničke grupe i priređivala nastupe istih. Veliku je stvar učinio i dopredsjednik Društva gosp. Tomislav Nikolić koji je organizirao i fi-nancirao dolazak naših gangašica u studio Hrvatskoga radija da predstave naša sela i

otpjevaju što veći broj ganga. Koliko znam ta je emisija često na programu Hrvatskoga radija i ljudi me susreću i hvale naše gan-gašice (Danicu, Dinku i Nadicu). Da bi se takve akcije u Društvu mogle događati, zahvaliti je mnogim darovateljima. Posebno bih spomenuo gosp. Jozu Nikolića koji je od samoga početka rada Društva brinuo o pribavljanju predloška teksta za izradu Statuta Društva pa o izlaženju Lovrećkoga libra. Veći je broj donatora, no o tome posebno brine gosp. Ivan Branko Šamija, urednik Lovrećkoga libra, pa bi bilo dobro da on jednim prilogom u 15. ovogodišnjem broju jednim tekstom navede sve donatore koji su svojim prilozima pomogli izlaženju Lovrećkog libra, ali i drugih publikacija. Bilo bi nezahvalno ne spomenuti sve suradnike Lovrećkoga libra, bilo da su dali priloge za likovno obogaćenje Libra (kao Kruno Bošnjak) ili svojom pisanom riječi. Kad je riječ o pisanim prilozima, posebno mi je istaknuti dvojicu naših članova koji su na jedan način ozbiljnije i počeli pisati dajući priloge bilo u pjesmi ili prozi za Lovrećki libar. To je Jozo Joko Milinović koji je, potaknut i ohrabren prihvaćanjem njegovih pjesama koje je objavio u Libru, dosada sa-mostalno objavio dvije vrlo uspješne zbirke pjesama i rado prihvaćene u široj hrvatskoj kulturnoj javnosti. Nova druga zbirka U pratnji svoje sjene predstavljena je u Sveča-noj dvorani Matice hrvatske. Bilo je preko

Iz naše župe


Lovreć-Opanci 29

stotinu posjetitelja, a pjevala je klapa Slavić, a pjesme je recitirala Marija Sekelez, dramska umjetnica. Drugi autor je Ivan Čaljkušić Šimaka svojom knjigom Priče Ante Grgina koja se pojavila u studenome ove godine. Očekujemo ovih predbožićnih dana pred-stavljanje. Ovdje nisam spomenuo i druge prinose Lovrećana i Opančana, a ni prinose profesionalnih novinara, posebno gosp. Joze Petričevića i Ante Gavranovića te urednika Lovrećkoga libra koji se posljednja dva dest-ljeća bavi leksikografijom i kratkom pričom, Ivana Branka Šamije, te dr. sc. Marijana Bošnjaka. Šamija je ove godine objavio veliki Rječnik jezika hrvatskoga, koji je pred-stavljen u Zagrebu u prostorijama Školske knjige, kao i u Knjižnici Marko Marulić u Splitu. Ovo je samo dio djelatnosti članova

Društva, pa držimo da se vrlo vrijedni i aktivni članovi ne će ljutiti ako izrijekom nisu spomenuti. Bilo bi ipak nepravedno ne spomenuti stalnog suradnika Lovrećkoga libra našeg dr. sc. Ivana Petričevića koj je početkom studenoga ove godine preminuo u svojoj 88. godini života. Nadao se da će mu u izdanju Društva Lovrećana Zagreb za života biti tiskana knjiga, ali ipak nije doživio, te će Društvo posthumno objaviti knjigu, nadamo se ubrzo. Ovim mu u ime Društva želim da se nađe u krilu nebeskoga Oca i svojim zagovorom pred Bogom daje podršku našim ljudima od pera i znanosti da s ljubavlju rade i pišu na dobrobit naših sela, cijelog hrvatskog naroda i sviju ljudi na svijetu dobre volje. Iako nije Lovrećanin, ali je dio svog dječaštva proveo u Lovrećkoj

Lovrećki i opačanski Zagrepčani u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu

Iz naše župe


Lovreć-Opanci30

školi, profesor i ugledni prevoditelj, ali i pjesnik, Mate Maras, Studenčanin, pišući svoj život u pjesmi, osvrće se i o tom dijelu svog života te napisa lijepih riječi o Lovreću u časopisu Matice hrvatske Vijenac.

No ipak treba naznačiti da velik dio aktivnosti i brige o organizaciji susreta vode svi članovi, a ta se briga očituje u organiza-ciji susreta s našima iz sela koji se redovito događaju na blagdan Presvetoga Trojstva, u nedjelju poslije Duhova, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Tada jedan zaselak ili više zaselaka iz dijela župe Lovreć-Opanci, čiji su mještani naseljeni u Zagrebu orga-niziraju prehranu za susret. Ove su godine bili domaćini susreta Šamići.

Ono što zapažam, a na čemu bi Društvo počelo ozbiljnije raditi, jest povećani broj starijih članova Društva koji žele sudjelovati u radu, ali im godine i zdravlje ne dozvo-ljavaju, te bi za te članove društva trebalo organizirati povremene posjete i koju lipu našku rič, poseno za one koji su odlučili svoje stare dane provesti u domovima za starije osobe. Nisu oni potrebni ničega, ali pokoja rič i sjećanje na naša sela, trebaju i nama mlađima, a posebno starijima.

Ako želimo napraviti jedan kronološki pregled što se događalo u Društvu tijekom 2012. godine, onda pođimo od siječnja kad je 25. t. m. u Velikoj dvorani Samostana Gospe Lurdske predstavljen treći broj župnoga lista Lovreć-Opanci. Iako je bilo malo prisutnih, predstavljanje i poslije predstavljanja kon-struktivna rasprava bili su vrlo zapaženi. Uz našega župnika fra Dinka Bošnjaka, nastupio je i naš fra Kruno Bekavac iz Žeževice, a pridružio nam se i fra Marko Prpa, misionar u Sloveniji sa sjedištem u

Ljubljani, i upoznao nazočne s listom Izlazak koji izdaje naša misija u Sloveniji. Govorio je o novopokrenutoj rubrici Hrvati u Slo-veniji, a prvi je prilog bio o našem prof. Mati Šimundiću. Nadamo se da ćemo i sljedeće 2013. u siječnju predstaviti ovaj, 4. broj župnoga lista Lovreć-Opanci i da će navrijeme biti poslane obavijesti te da će se okupiti znatniji broj slušatelja.

Na početku korizme klapa Slavić održala je u crkvi svete Katarine na Griču Koncert korizmenih i glagoljaških napjeva uz promo-ciju CD-a Počinje plač. U klapi su naša dva mještana. Ivan Zaradić, koji je osnovno ško-lovanje završio na Lovreću, a poslije srednje škole koju je pohađao u Imotskom, došao je na studij u Zagreb i Mislav Čaljkušić, sin Ivana Ikice Čaljkušića iz Šimaka, koji se rodio i školuje u Zagrebu, ali je i dušom i srcem vezan uz rodni očev zavičaj. Obojica pjevaju kao slavići, a ovom je prigodom Ivan Zaradić i vodio kroz program, vrlo uspješno. Čestitam! Kad bi još smogli snage da organiziraju naše mlade pa da osnuju i Lovrećku klapu.

Ovogodišnji 18. susret s predstavnicima župe, sela i općine bio je u nedjelju 3. lipnja 2012. u Samostanu Gospe Lurdske, Vrba-nićeva 35 s početkom u 13,00 sati. Jedna lijepa tradicija da nastupa Župni zbor iz župe Lovreć-Opanci, koju je pred nekoliko godina uveo župnik fra Dinko Bošnjak, ove je godine izostala jer Društvo nije moglo osigurati novčana sredstva za autobus kojim bi članovi Zbora došli u Zagreb. Nadamo se da ćemo za sljedeću godinu prikupiti toliko sredstava kako ne bi zamrla ta lijepa zamisao. No, ipak nas se okupilo preko stotine i uspjeli smo čuti lijepu propovijed

Iz naše župe


Lovreć-Opanci 31

našega župnika koji uvijek dolazi s vjerom i nadom za bolje sutra i nas i naših potomaka te nas potaknuo da ustrajemo u vjeri i da to posebno bude u ovoj godini vjere. Na žalost, ovoga puta zbog viših razloga nije bio na susretu ni ravnatelj OŠ S. S. Kranj-čevića u Lovreću, Marijan Sekelez, kao ni gospodin Antun Babić, načelnik Općine Lovreć, ali i zastupnik u Hrvatskom saboru. Obojica su poslala pismenu ispriku. Našemu Zdravku želimo da bude zdrav kako mu i ime naznačuje te da se veseli ovog Božića sa svojom brojnom obitelji.

Ovoga su ljeta bile mnoge aktivnosti, a mi bismo ovdje spomenuli samo onu koju je organizirao 4. kolovoza 2012. s počet-kom u 10 sati u prostorijama OŠ S. S. Kranjčevića u Lovreću, naš član, mladi mag. povijesti Rade Zaradić sa svojim kolegom

Marijanom Maršićem predstavivši Lovreć u 20. stoljeću. Teme su bile: Marijan Maršić: Geografska obilježja općine Lovreć (1900. – 1950.), Radoslav Zaradić: Lovreć u među-ratnom razdoblju (1918. – 1941.):� socijalne i demografske prilike.

Najavljujemo i zakašnjele ovogodišnje Dane Mate Šimundića koji će biti između ovogodišnjega Božića i Nove 2013. godine, o čemu će biti mještani navrijeme obaviješteni.

I na kraju svim čitateljicama i čitateljima župnog lista Lovreć-Opanci u ime Društva Lovrećana Zagreb želim:

Sretan i blagoslovljen Božić i božićne blagdane da ih provedu u zdravlju i veselju u svojim obiteljima slaveći Boga, te nastupajuću 2013. godinu.

.................................... Ivan Bekavac Basić

Misa u spomen na naše mučenike

I ove smo se godine 22. srpnja molitvama i misom sjetili naših lovrećkih i opan-čanskih mučenika kojih se spominjemo

svake godine na tragičnu obljetnicu njiho-ve pogibije. Ove je godine 69. obljetnica. Tog tužnog dana, 22. srpnja 1943., život je tragično završilo dvadeset četvoro naših mještana koje su njemački i talijanski vojnici zatvorili u Frankića kuću te je zapalili, a oni koji su bili u njoj, živi su izgorjeli. Ostalih osamnaest talaca strijeljani su istoga dana.

Stravičan zločin bio je odmazda par-tizanima koji su ubili nekoliko njihovih

vojnika, a onda su kukavički pobjegli osta-vivši narod na milost i nemilost. Tako je partizanski zločin plaćen drugim zločinom - mučeničkom smrću tolikih nedužnih ljudi. Frankića kuća i danas stoji kao nijemi svje-dok užasa počinjenih u ratu, kao opomena svima da su mržnja i osveta najrazorniji ljudski osjećaji.

Nakon mise župnik je ispred Frankića kuće izmolio molitvu za mrtve s odriješenjem u kojoj su sudjelovali mnogi naši župljani.

................................................... Sudionik


Dan župe Lovreć‑Opanci u devetnici na čast Gospi od Anđela u Imotskome

Kao i svakog blagdana tako se i za ovo-godišnju proslavu Gospe od Anđela, 2. kolovoza, naša župa pripravila du-

hovno. Blagdan Gospe od Anđela za imotske je župe posebna svečanost jer je Gospa od Anđela nebeska zaštitnica ne samo župe i grada Imotskoga nego i cijele Imotske krajine, pa je u Imotskome posebno svečana i duhovna priprava i proslava samog blagdana.

U već tradicionalnoj devetnici u kojoj svaka župa ima svoj zavjetni dan, naš je bio

u srijedu 25. srpnja. U velikom smo broju s našim župnikom fra Dinkom hodočastli u Imotski, gdje je misu u župnoj i samo-stanskoj crkvi sv. Frane predslavio naš fra Dinko uz fra Kristijana Stipanovića. Sve je pjesmom uljepšao naš župni zbor. Nakon mise fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan, zahvalio je svim hodočasnicma te nas pozvao na osvježenje u samostanski vrt.

......................................... Slavica Bekavac

Naši zboraši s fra Vjekom Vrčićem, najstarijim franjevcom Provincije


Proslava zavjetnog blagdana Gospe Lurdske

Peti kolovoza, Dan pobjede, dan na koji Hrvatska slavi svoje povijesne pobjede - veličanstvenu “Oluju”, koja je svoju

potvrdu kao čista, pravedna oslobodilačka akcija naše domovine pred neprijateljima i pred cijelim svijetom dobila upravo 16. listopada 2012. oslobađajućom presudom haških uznika - naših junačkih generala – Ante Gotovine i Mladena Markača, Dan zahvalnosti i Dan branitelja, koje smo i mi u župi svečano proslavili. Ujedno je to i Dan naše općine Lovreć, pa smo sve to

zajedno proslavili u nedjelju 5. kolovoza svečanom misom. Ujedno je u tu nedjelju pao i župni zavjetni blagdan koji slavimo kao Gospu Lurdsku litnju, pa je prije misnog slavlja održana velika procesija. Predslavio ju je don Ivan Vrdoljak uz našeg župnika fra Dinka i svećenike Imotskog dekanata. U svečanoj višestrukoj proslavi sudjelovali su i mnogobrojni župljani uz hodočasnike iz okolnih župa, koji su već su od rana jutra hodočastili Gospi pred špilju i ostajali dugo u molitvi. U subotu, uoči svetkovine, u

Iz naše župe

Proslava zavjetnog blagdana Gospe Lurdske

Lovreć-Opanci34

župi je bila ispovijed za koju su vjernicima na raspolaganju bili brojni svećenici, među kojima i hrvatski misionari koji su ljeti na odmoru u domovini.

Sutradan, 6. kolovoza, na svetkovinu Gospodinova preobraženja, na brdu Gradi-na kod zavjetnog križa popodne je održana

pobožnost križnoga puta. Duga pokornička procesija pošla je od Maslinskog vrta uz ka-pele – postaje do Kalvarije, uspela do vrha, gdje je kod zavjetnog križa župnik slavio misu zahvalnicu za sva dobra koja nam je Gospodin darovao u druženju tih dana dana.

......................................... Stefani Bekavac

Blagoslov vozača i vozila

U prvu nedjelju iza svetkovine Velike Gospe, ove godine 19. kolovoza, u našoj je župi održan već tradicio-

nalni blagoslov vozila i vozača na Gradini ispred zavjetnog križa. Nakon prijepodnev-ne mise župnik je blagoslovio automobile i druga vozila te svakom vozaču uručio prigodni dar.

Ostaje nam ufanje u Svevišnjega da će ovaj blagoslov vozače poticati na oprez i na razborito ponašanje u prometu............................................Ante Petričević


Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

I ove smo godine u našoj župnoj crkvi svečanom prijepodnevnom misom u nedjelju 14. listopada proslavili već tra-

dicionalni Dan kruha, kojom smo zahvalili Bogu za darove plodova zemlje i rada ruku čovječjih. Misno slavlje u prepunoj crkvi predslavio je naš župnik fra Dinko, pjevao je župni zbor pod ravnanjem profesorice Renate Kolovrat. Vrijedne su župljanke sa svojom djecom vrlo lijepo pred oltarom priredile izložbu kruha i kolača te plodova zemlje, koje je blagoslovio naš župnik. U

propovijedi je usporedio dijeljenje zemaljskog kruha s darom Božjim koji nam dolazi s eu-haristijskim kruhom – misom, “lomljenjem kruha” kako je to činila prvotna kršćanska zajednica.

“Kruh prihvaćamo kao Božji dar, bez njega ne možemo. Znamo koliko je dugo-trajan proces da bi se od zrna posijanog u zemlju došlo do kruha, i zbog toga zahva-ljujemo Bogu na tom daru i za sve plodove zemlje”, zaključio je župnik.

....................................... Marija Šimundić


Otvorena Godina vjere u župi

U nedjelju 14. listopada svečano je otvorena Godina vjere i u našoj župi. Svečanost je počela dugom

procesijom koja je pošla iz stare crkve na groblju s cvijećem urešenim križem na čelu. Prošavši kroz centar Lovreća, stigla je do župne crkve u kojoj je nastavljeno sveča-no euharistijsko slavlje. U prepunoj crkvi predslavio ju je i propovijedao naš župnik, a pjevao je veliki mješoviti župni zbor. Na početku mise pročitan je proglas nadbiskupa Marina Barišića o otvaranju Godine vjere u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, koji je uputio svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima.

Braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici!

U povodu proslave 50. obljetnice otvaranja Drugoga vatikanskog sabora i 20. obljetnice objavljivanja Katekizma Ka-toličke crkve, Sveti Otac Benedikt XVI. poziva nas da tijekom ove godine obnovimo i posvjedočimo svoju osobnu i zajednič-ku vjeru. Papa je svečanim obredom javno započeo ovo sveto vrijeme Godine vjere u četvrtak 11. listopada. Mi ćemo ga slijediti na putu vjere pastoralnim pothvatima u našoj nadbiskupiji i u svim župama, kao i u redovničkim i molitvenim zajednicama. Danas, u nedjelju, 14. listopada nadbiskup s vjernicima u katedrali, a svaki župnik s povjerenim narodom Božjim u svojoj župi,

svečanim misnim slavljem i prigodnom pro-povijedi otvara Godinu vjere i upućuje se na put zajedničkog traženja životnog susreta s uskrslim Gospodinom.

Braćo i sestre, želimo zajedno moliti Kri-stovu pomoć da u ovom svijetu postanemo vjerodostojni i radosni svjedoci Evanđelja, putokaz bližnjima u otkrivanju Vrata vjere. Vjera je naša suputnica na stazama života. Vjerom prepoznajemo čudesna djela koja je Gospodin učinio za nas. Vjera osvjetljava smisao ovog svijeta i čovjekova postojanja. Obvezuje nas da budemo vidljivi svjedoci Božje ljubavi. Božji je to dar koji se živi u zajedništvu Crkve i ponosno svjedoči pred svijetom. Stoga je svrha svih pastoralnih pothvata u Godini vjere, radosno otkrivati

Iz naše župe


Lovreć-Opanci 37

sadržaje vjere i zauzeto svjedočiti snagu uskrslog Gospodina u osobnom i u druš-tvenom životu. Uvijek svjesni da vjera nije samo znanje nego, nadasve, radost života u Gospodinu!

Naša kršćanska vjera nisu samo neke formule, definicije, pitanja i odgovori… Vjera je temeljno životno uvjerenje i svijest da čovjek nije izgubljena stvar u prostoru i vremenu, nego smo svi ljubljena djeca Božja. Bog nas je pozvao da prođemo ovim svijetom kao radosni svjedoci njegove ljubavi na putu prema vječnoj domovini. Svjesni smo privlačnosti ovoga svijeta koja nas može zavesti, materijalizma i sekularizacije, ateizma i vjerske ravnodušnosti. Znamo, također, da svijet ne mijenjaju propovjednici, nego navjestitelji-svjedoci. Upravo naše vrijeme

gladuje i žeđa za iskrenim svjedocima mira i pravednosti; vjere, nade i ljubavi. Mnogo je riječi i govora po svim medijima društvene komunikacije. Vrijeme je da svi počnemo više govoriti srcem i djelima: kako u župi, tako i u obitelji, na radnom mjestu i u javnim nastupima. Samo će tako naše po-slanje imati snagu uvjerljivosti. Zato nam je darovano milosno vrijeme Godine vjere da bolje upoznamo sadržaje evanđeoske poruke i trajno otkrivamo ljepotu i snagu slobode djece Božje. Snaga vjere je radost susreta sa živom osobom Isusa Krista, koji mijenja naše srce, pročišćuje i obogaćuje međuljudske odnose te oblikuje čitav naš život. U takvoj snazi vjere svaki kršćanin postaje svjedok i apostol Radosne vijesti za izgradnju boljeg svijeta.

Procesija na otvoru Godine vjere

Iz naše župe


Lovreć-Opanci38

bližnjima. Poruku spasenja smo primili ne samo za sebe nego da je prenesemo i posvje-dočimo svima. Godina vjere sve nas poziva da postanemo misionari u svojoj sredini. Zar ne poznamo mnoge osobe čija je duša prazna i srce nemirno jer su se udaljili od ispovijedi i mise? Ako spasimo barem jednu osobu, možemo se nadati i svom spasenju!

Želim vam, poštovana braćo i sestre, da svaki pojedini i svi zajedno pronađemo Vrata vjere i radosno susretnemo uskrslog Gospodina. U tom duhu, sve vas od srca pozdravljam i blagoslivljam u Gospodinu Isusu Kristu, začetniku i ispunjenju naše vjere.

.............................................. Anita Olujić

Dragi vjernici, žarko želim da ova Go-dina za svakoga od nas bude blagoslovljeni trenutak, kairòs, u kojem ćemo dopustiti milosti Božjoj da prosvijetli naš um i srce, da shvatimo i doživimo onu istinsku radost života u vjeri. Tada ćemo znati sebi i drugima dati odgovor o nadi koja je u nama. Bit će nam jasno zašto vjerujemo, zašto idemo na ispovijed i misu, zašto smo na vjeronauku i na hodočašću, zašto smo spremni trpjeti i opraštati, voljeti i žrtvovati se! Vjerovati znači biti bogat, obogatiti se, ispuniti Bogom svoj život i društvo u kojem se krećemo!

Svi smo pozvani ponovno otkriti dar vjere i potruditi se iskustvo kršćanske nade prenijeti kroz razgovor i poticaje svojim

Došašće u našoj župi

Već je s prvom nedjeljom došašća u našoj župi zavladalo posebno blag-dansko ozračje. Počelo je vrijeme

četverotjedne duhovne priprave za svetkovinu Božića, kojoj se jednako radujemo svi – stari, mladi a napose djeca. Osobito se mi stariji rado sjećamo došašća i Božića naših djetinjstava koji su znali biti zaodjeveni u snijeg. Led bi štipao za uši, nos i prste dok smo promrzli žurili prema crkvi. Ali ono što nam posljednjih nekoliko godina daje posebnu draž našim došašćima, to su mise zornice, kao bliža duhovna priprava za radosno iščekivanja Kristova rođenja.

I ovoga smo došašća s prvom zornicom, još za mraka, pohitali u crkvu koja nas je

dočekala osvijetljena. I te smo mise zornice pamtili kroz cijelu godinu radujući se no-vom Došašću. Nekako su nam posebne te mise zornice koje se zovu tako jer su zora naših iščekivanja. I ne samo radosti Boži-ća, Isusova rođenja, nego su i iščekivanja drugog Kristova dolaska koji je s nadom i nestrpljenjem čekan kroz cijeli Stari zavjet. Slušajući liturgijska čitanja, u duhu nam se redaju starozavjetne slike, oživljavamo vrijeme starozavjetnih proroka koji su na-viještali dolazak obećanog Mesije i vapili “Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednoga...” Ostvarilo se to napokon “u punini vremena”, kako kaže sv. Pavao, po utjelovljenju i rođenju od Djevice Marije.

Iz naše župe

Došašće u našoj župi

Lovreć-Opanci 39

S tom nadom u njegov drugi dolazak, a sjećanjem na rođenje u betlehemskoj štalici, duhovno smo se pripravljali i ovoga došašća za proslavu svetkovine Božića, svjesni da trebamo biti budni i spremni, sa svjetilj-kama punim ulja jer nikad ne znamo kada će doći Zaručnik i pozvati nas. Trebamo biti spremni za njegov dolazak, ali i naš odlazak njemu na kraju našega života da nas ne zatekne nepsremnima poput ludih djevica sa svjetiljkama bez ulja.

S tim razmišljanjima i nastojanjima da duhovnom obnovom promijenimo svoj život, probdjeli smo došašće, pridonoseći žrtvom i pokorom pripravi za proslavu Isusova rođe-nja. Došašće je za svakog vjernika vrijeme prigodno da kroz četiri tjedna napreduje u dobru. Ali da na tome ne stane. Došašće kao i korizma, moraju biti vrijeme u kojem ćemo se iz bližega duhovno pripraviti za proslavu velikih svetkovina naše svete vjere

– Božića i Uskrsa. Ali vrijeme tih priprava ne smiju završiti sa svetkovinama. Skinuvši sa sebe “staroga”, obučeni u “novoga čovjeka”, moramo ostati u toj odjeći i kroz sve dane i godine našega života, vježbajući se svednevice u svetosti. Jer svetost nije privilegija nekih posebnih ljudi. Na svetost smo pozvani svi, a biti svet znači živjeti kršćanski, živjeti u skladu s Božjim i ljudskim zapovijedima i zakonima. Ne traži ništa povrh toga.

Tako duhovno obnovljeni tijekom do-šašća, dočekujemo i radost Božića.

Svako jutra puna župna kapela svjedočila je o našim ne samo dobrim odlukama nego smo to svjedočili i životom. Divni su susreti s Isusom u ranom misnom slavlju zornice, pogotovo u vrijeme radosnog iščekivanja njegova rođenja.

..................................... Marijan Šimundić

Vjernici na zornici


Dan oslobođenja naših generala

Pravda je pobijedila. Što reći na sve ovo doli: – Hvala, Bože, hvala ti! Hvala ti još jednom što si pokazao

koliko si velik. Hvala ti što si nas jučer okupio oko svog stola i što smo svi zajedno, ujedinjeni, molili za nešto što nam je svima bilo od velike važnosti. Sva su srca kucala kao jedno. Bože, ovo je još jedno tvoje čudo. Ovo je odgovor na naše molitve, na naše strepnje, na sve srušene domove i izgubljene živote u ratu. Sada znamo da ništa nije bilo uzalud. Kada smo zajedno, možemo sve! Predugo smo čekali trenutak da se dokaže istina, da naši generali nakon toliko vreme-na ugledaju svjetlo dana i uzdignute glave iziđu na slobodu; da konačno s ponosom

žive život koji su oduvijek i trebali živjeti u svojim domovima i sa svojim obiteljima. Hvala ti, Bože!

Sve je ovo bilo Tvoje djelo. Ti si htio da u ovome svemu budemo zajedno, da se zbližimo i da nema razlika među nama, bogat-siromah, velik-mali, muško-žensko, staro-mlado, svi smo bili isti. Ništa tada nije bilo važno, tada su sve naše misli bile usmje-rene na isti cilj. Svi smo željeli samo jedno. Jedna duša a stotinu tijela. Bili smo vjernici kakve si oduvijek želio: pobožni i spokojni, bez mržnje i ogovaranja, bez moje-tvoje, ovako-onako. Da je bar više ovakovog za-jedništva. Da bar ova sreća traje zauvijek. Još jučer su suze padale od boli i tuge,

Zdušno su molili i stari i mladi

Iz naše župe

Dan oslobođenja naših generala

Lovreć-Opanci 41

a danas ne prestaju padati od sreće. Sada možemo uistinu reći da su sve žrtve ovog rata konačno pronašle svoj mir, kao i mi koji smo ostali tugujući za njima. Evo i nebo je proplakalo od radosti. Sva su djeca zaigrana i tijela puna osjećaja toliko da sve boli nestaju. Danas nema povišenog tlaka, migrene ni reume, sve je nestalo. Baš se vidi da smo sretni, pjesma svuda uokolo, zastave vijore, zvona zvone, sirene odjekuju.

Osjeća se olakšanje u svakom pogledu, čak i djeca u školi znaju da je ovo veliki dan. Mislim sama u sebi, ma što oni jadni znaju, nemaju pojma što je sve bilo, ali izgleda da sam se prevarila. Upitala sam manju djecu zašto se smiju i trče, a oni su odgovorili da su pjevali jer naši generali ne će ići u zatvor. To su prava mala dječja srca. Kad ih gledam tako male i bespomoćne, pune iskrenosti i veselja, tisuću mi stvari proleti kroz glavu, jer sam i sama majka.Uvijek sam bila u strahu za njihovu buduć-nost. Bojala sa se kako će uspjeti u životu koji je postao ovako grozan, gdje samo oni najpokvareniji opstaju, gdje dobri uvijek

izvuku kraći kraj. Ali danas, danas mi je pao kamen sa srca, danas sam se ponovno osjetila živom i s velikim optimizmom i zadovoljstvom sada gledam u budućnost. Sretna sam što sam Hrvatica, što živim baš ovdje, u svojoj domovini. Želim da ovaj dan bude motivacija svima nama koji želimo nešto učiniti u životu, trud se isplati. Neka nam ovo bude svjetlo i trunka radosti u teškim danima. Kada nas stisnu problemi, sjetimo se da sve može biti bolje ako to želimo. Trebamo vjerovati i moliti jer za bolju budućnost se isplati boriti. Ne bojmo se ničega, doći će bolja vremena, moraju. Trebamo biti optimistični, evo, ovo je dokaz. Ne ćemo ovo zaboraviti, oprostiti možemo, ali zaboraviti nikada. Toliko vremena bačeno u vjetar, izgubljeno dokazivanjem nevinosti i vjerovanjem u pravdu, ali moglo bi se ko-načno reći da je ovo kraj, da je ovo Hrvatski Uskrs. Sada će nas konačno pustiti na miru. Došao je dan kada je pravda pobjedila i kada je istina izašla na vidjelo.

Ovaj dan će se dugo pamtiti.

...................................................... Anđela


Misa zahvalnica Bogu za oslobođenje hrvatskih

generala

Cijela domovinska Crkva tijekom svih dugih godina haškog uzništva naših generala Ante Gotovine i Mladena

Markača suosjećala je s njima, s njihovom boli i boli pravedne a ponižene Hrvatske. Molila je i strepila, bdijući u mislima i molitvama s njima. Nepravde su nas pekle, pogađale oštrije od otrovnih strijela zabada-nih u hrvatsko mučeničko narodno tkivo. Zato je malo tko vjerovao u hašku pravdu. Ali Bogu je sve moguće....

Kad se pročulo da će se generalima na Haš-kom tribunalu izreći presude 16. studenoga, cijela se domovinska Crkva sjedinila u misnom i molitvenom bdijenju. Dan uoči povijesnog

događaja, 15. studenoga, i mi smo u našoj župi slavili misu na tu nakanu, nakon koje smo održali klanjanje i molili pred Presvetim da Bog usliša naše vapaje, prosvijetli um i srca sudaca, kako bi donijeli pravednu presudu.

I dogodilo se! Bog je čuo vapaje svog vjernog puka. U nedjelju 18. studenoga misom zahvalnicom radosno smo zahvalili Bogu na uslišanim molitvama – oslobođenju generala i cijelog domoljubnog, istinoljubi-vog hrvatskog naroda. Radost i ponos koji su nas obuzeli, svjedoče – još nas ima, još Hrvata. Bogu hvala!

.....................................................S. Nosić


Crkveni zbor župe Sv. Duha u 2012. godini

Unatoč teškim vremenima i recesiji, crkveni zbor i dalje neumorno radi u našoj župi. Nismo imali gosto-

vanja kao prošlih godina, no to nas nije spriječilo da i dalje uporno uvježbavamo nove programe.

Aktivno smo sudjelovali u svim mi-snim slavljima, a osobito smo obilježili sve blagdane, prvu pričest i krizmu. Nije lako svakog tjedna aktivno sudjelovati na probama zbora, ali naši članovi su doista odgovorni i prisutni na većini proba. Zahvaljujući tomu, uspjeli smo vrlo kvalitetno pjevati na svim misnim slavljima.

Jedino ovogodišnje gostovanje bilo je naše treće sudjelovanje na devetnici Gos-pi od Anđela u Imotskom. Naš župnik je

predvodio misno slavlje, a mi smo pjevali. Bilo je jako lijepo i svečano. Imotski puk je bio oduševljen našim pjevanjem, prilazili su nam nakon mise i iskazivali nam svoju ushićenost, čak su nam priznali da svake godine dođu slušati baš nas u devetnici. Nakon mise, gvardijan nam je pripremio okrjepu u samostanskom dvorištu. Tu smo se malo družili i, naravno, zapjevali te do-govorili ponovni susret sljedeće godine.

Budući da je ova nova crkvena godina proglašena za Godinu vjere, u našoj župi je župnik uveo sat klanjanja svakog četvrtka popodne. Članovi zbora su i tu aktivni jer su prisutni na svakom klanjanju.

U našem Marijanskom svetištu u Vepri-cu organiziran je susret voditelja i članova

Zboraši na misi prilikom proslave Sv. Cecilije

Iz naše župe

Crkveni zbor župe Sv. Duha u 2012. godini

Lovreć-Opanci44

crkvenih zborova Splitsko-makarske nad-biskupije. I mi smo prisustvovali na tom seminaru. Bila je tu naša voditeljica i članovi zbora Željko Čavrlj i Antonija Nikolić. Na seminaru je bila predstavljena nova pje-smarica, napisana baš za ovu godinu vjere, a prezentirali su je njeni autori don Ante Mateljan i don Šime Marović. Otpjevali smo sve pjesme iz pjesmarice i to nam je bilo novo i zanimljivo iskustvo, a osobito nam je bila čast pjevati pod don Šiminim ravnanjem. Nakon predstavljanja pjesmarice, sudjelovali smo na misnom slavlju koje je predvodio naš nadbiskup Marin Barišić. Iza

misnog slavlja bio je organiziran zajednički ručak koji je protekao u veseloj i opuštenoj atmosferi. Vratili smo se kući obogaćeni još jednim novim i vrijednim iskustvom koje će nam pomoći da nastavimo i dalje pjesmom slaviti Boga.

I ove smo godine svoju zaštitnicu svetu Ceciliju proslavili misnim slavljem i sveča-nom večerom koju smo priredili zajedno sa župnikom. Bilo je to još jedno odlično druženje koje možemo zahvaliti našem žu-pniku. Daj nam, Bože, još ovakvih druženja s još više novih članova zbora…

....................................... Voditeljica Zbora

Klanjanje

Pojmom klanjanje misli se na susret s Isusom Kristom u euharistiji. U tom susretu najprije se Isusa traži

jer ga se hoće susresti. Onda mu se dolazi blizu, njemu se predaje. Zatim se izlaže njegovoj karizmi: njemu se divi, klanja, pred njim se kleči.

U klanjanju vjera podrazumijeva di-jaloški odnos, razgovor između Boga i čovjeka. Klanjanje nije samo u tome da čovjek zauzme stav i nešto čini za Boga. U klanjanju Bog gleda čovjeka. Taj Isusov pogled daje da se klanjatelj, onaj koji kleči pred Sinom Božjim, osjeća malen.

Ali, Kristov pogled ga diže. On po-maže klanjatelju da se vidi onako kako ga Bog gleda. A to je da je on jedinstveno stvorenje, da je najdraži sin ili kći i da je njegova potpuna slika.

U klanjanju klanjatelj postaje svjestan svoga kraljevskog dostojanstva, koje je na krštenju primio, i po kojemu ima udio u Kristovom dostojanstvu. Tako adoracija čini čovjeka da je kralj, kao što su bili oni kraljevi na poklonu malom Isusu u Betlehemu.

U klanjanju spoznajemo svoj poziv i poslanje da poput Isusa u svome okruženju ljubimo ljude i nesebično im služimo. Po Isusovu nalogu mi smo graditelji civilizacije ljubavi i pravednosti. U klanjanju nas Krist poziva da budemo svjedoci njegove poruke koja oslobađa i uvijek čovjeka poziva da čini dobro. A to je da bude apostol nove evangelizacije, straža novoga jutra.

Stoga s klanjanja trebamo otići promi-jenjeni, novi ljudi, ojačani u svome identi-tetu i samosvijesti, ohrabreni i potaknuti na rad za Isusovu stvar, za projekt života prema njegovoj zamisli u Kraljevstvu Božjemu.


Naši “caritasovci” na djelu

Caritas naše župe i karitasni drago-voljci, među kojima je najrevnija karitasna sekcija naše Frame, tijekom

cijele godine vrlo su aktivni. Brinu o onima kojima je pomoć Caritasa najpotrebnija. To su uglavnom stariji, bolesni i nemoćni župljani, najviše po komšilucima, ali i mnoge siromašne obitelji diljem župe. Obilaze ih s posebnom ljubavi, donose hranu, lijekove, samcima urede kuću, učine društvo, što im učini posebnu radost.

Brinu se i o siromašnijim obiteljma, posebice mnogočlanima s više male i školske djce, kojima donose također potrebno - od namirnica do odjeće koje skupe najviše na 3. nedjelju došašća, kad Crkva slavi Nedjelju Caritasa, pa su i vjernici izdašniji i dobre ruke.

Karitasni dragovoljci su napose brižni pred blagdanskim danima Božića i Uskrsa. Tada obvezno obilaze sve kojima je potrebna mate-rijalna pomoć kako bi im uljepšali blagdane.

....................................... Marija Šimundić

Jedna od najljepših i najkorisnijih ovogodišnjih akcija bilo je obnavljanje kuće Mare Kasum, što je plod prošlogodišnjih zornica i došašća


Iz života Frame

Na inicijativu župnika fra Dinka Boš-njaka i nekolicine mladih s radom je započela Franjevačka mladež.

30. 10. 2011. mali smo prvi obred pri-manja, 4. listopada 2012. prva obećanja i 20. 10. 2012. izbore. Naše je bratstvo završilo proces obnove i postalo punopravno bratstvo među ostalim bratstvima Frame.

4. listopada 2012. pod predsjedanjem područne predsjednice Ane Mikulić izabrali smo Vijeće koje čine:

- Marija Petričević, predsjednica

- Ivana Bošnjak, potpredsjednica

- Ana Bekavac, tajnica

- Nevenka Nosić, blagajnica

- Petar Sekelez, voditelj formacije

- Fra Dinko Bošnjak – duhovni asistent Frame.

Naši su framaši sudjelovali na sljedećim susretima:

- 9 - 11. ožujka 2012. – 1. duhovni ka-pitul, Makarska, dvije framašice sudjelovale. (Marija Petričević i Ana Bekavac)

- 24. ožujka 2012. – Proljetna područna skupština u Splitu, dvije framašice sudjelovale (Marija Petričević i Ana Bekavac)

- 5. - 6. svibnja 2012. – SHKM u Si-sku (Frama išla zajedno s mladima iz Župe Cista Provo)

- 28. – 30. rujna 2012. – Škola anima-tora i seminar za voditelje formacije, Split, sudjelovale dvije framašice (Marija Petričević i Ana Bekavac)

- 27. listopada 2012. – XIII. područni susret svih frama u Podbablju, sudjelovalo 7 naših framaša (Marija Petričević, Marijan Petričević, Vinka Petričević, Ana Bekavac, Pe-tar Sekelez, Ivana Bošnjak, Marina Bošnjak).

SHKM Sisak, 5. ‑ 6. svibnja 2012.

Za odlazak na skup mladih u Sisak odavno se znalo. Mladi iz naše župe pripremali su katekheze zajedno s

fra Dinkom te s gospođom Renatom Kolo-vrat uvježbavali pjesmu U svjetlosti hodimo. Nakon par dana bili smo spremni. Bus je bio organiziran zajedno s mladima iz Ciste Provo. Tu je nastupilo veliko oduševljenje.

U subotu 5. svibnja program je dobro-došlice u gradu Sisku bio od 9 do 13 sati. Od ranojutarnjih sati autobuse su dočekivali volonteri i prometna policija te nas usmje-ravali na prethodno određena parkirališta.

U 12.30 sati započelo je okupljanje ispred katedrale Uzvišenja svetog Križa i formiranje procesije. Procesija je krenula u

Iz naše župe

SHKM Sisak, 5. - 6. svibnja 2012.

Lovreć-Opanci 47

13 sati i išla rutom: Trg bana Josipa Jela-čića, Rimska ulica, Most Gromova, Ulica braće Čulić i Ulicom Zeleni brijeg do mjesta gdje je počelo misno slavlje ispred crkve sv. Kvirina. U 17.40 sati počela je priprava za misno slavlje. Predvodio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajed-ništvu s hrvatskim biskupima i svećenicima.

Nakon misnog slavlja uputili smo se prema svojim autobusima sa svojim ani-matorima koji su nas poveli u župe gdje smo bili smješteni. Mi smo bili smješteni u župu Voloder.

Drugi dan SHKM, 6. svibnja, proveli smo po župama, svatko kod svojih domaćina

u župi Voloder, obitelji koje su prihvatile ugostiti nas mlade iz cijele Lijepe Naše.

Ovom prilikom zahvaljujem se obitelji Durbek koja je ugostila Anu Bekavac i mene, a isto tako hvala i drugim obiteljima koje su ugostile naše framaše i pružile srdačno gostoprimstvo, kao i gospodinu župniku i svim njegovim suradnicima koji su nas ugostili i pripremili zajednički stol.

U svakoj se župi održala svečana misa, zahvala Bogu za ovaj lijepi i nezaboravni susret, a onda smo krenuli na polazak svatko svojoj kući.

Mir i Dobro!

...... Predsjednica FRAME Marija Petričević

Naši framaši sa župnikom na proslavi u Sisku


Obećanja u bratstvima Frame imotskoga

samostanskog okružja

U imotskome samostanskom okružju običaj je da novi članovi svih brat-stava Franjevačke mladeži (Frame)

svoja prva obećanja daju na večernjoj misi u 19:00 sati na svetkovinu Sv. Franje. Tako je i ove godine 95 mladih po prvi put obe-ćalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (23), Lovreć - po prvi put (12), Podbablje (11), Proložac (10), Runović (18), Vinjani (15) i Zmijavci (6).

Euharistijsko slavlje predvodio je imot-ski gvardijan i župnik fra Kristian Sitpanović u koncelebraciju 7 svećenika. U prigodnoj je propovijedi o. gvardijan rekao da sveti Pavao u poslanici Galaćanima ističe kako se ponosi samo križem Krista Gospodina raspetoga. Takav je bio i Franjo - ponosan

na Kristov križ. Na žalost, mnogi se kršćani danas stide križa Kristova, Evanđelja, Cr-kve... Sveti nas Franjo potiče da budemo ponosni na Krista, ponosni što smo njegovi, što pripadamo njegovoj Crkvi. Na koncu je potaknuo framaše da svoj život stvarno posvete Kristu, kao što kažu u svojim obe-ćanjima, kako bi išli po Franjinu primjeru i zagovoru putem Gospodinovim.

Na kraju svete mise o. gvardijan čestitao je svim prisutnim vjernicima svetkovinu Sv. Franje, a posebno framašima koji su dali svoja prva obećanja. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.

....................................................N. Nosić

Naši framaši pred oltarom sv. Franje u Imotskom

Prije izbora, framaši u molitvi


Framaši u Splitu na proslavi 800. obljetnice

dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo

Među tisućama vjernika koji su su-djelovali u svečanoj proslavi 800. obljetnice dolaska sv. Franje na

hrvatsko tlo, održanoj početkom listopada u Splitu, bili su i naši župljani s Framom. Ispred samostanske crkve sv. Franje otaca konventualaca na splitskom Trgu dr. Franje Tuđmana, predvođeni našim župnikom fra Dinkom, pridružili smo svečanoj procesiji koja je obalom pošla do Sustipana, gdje smo sudjelovali i u svečanom euharistijskom slav-lju, u kojem je koncelebrirao i naš fra Dinko.

S petka na subotu 6. listopada u crkvi sv. Frane održano je cijelonoćno molitveno

bdijenje, u kojem su se u klanjanju pred Presvetim izmjenjivale franjevačke zajed-nice, potom članovi OFS i Frame, među kojima su bili i naši mladi framaši. Bio je to nezaboravan doživljaj i kućama smo se vratili puna srca. Posebno je bio dojmljiv za članove OFS i nas framaše koji nasljedujemo sv. oca Franju i franjevački put, sretni što smo u propovijedi o. nadbiskupa Marina Barišića imali prilike čuti i ono što dosada možda neki i nisu znali.

..............................................Ana BekavacNovoizabrano rukovdstvo Frame


Skup Franjevačke mladeži u Podbablju

Dana 27. 10. 2012. održan je skup Franjevačke mladeži u Podbablju. Sastali su se mladi iz Splitsko-ma-

karske nadbiskupije. Cilj je sastanka bio zajedničko druženje i molitva. Mještani Podbablja su nas s radošću dočekali i lije-po ugostili. Druženje je trajalo cijeli dan i vrijeme nam je brzo prošlo.

Nadamo se da ćemo uskoro opet imati ovakav susret u nekom drugom mjestu. Uostalom, druženjima se mladi upućuju na pravi životni put te mole Boga da ne skrenu u pakao droge i ostalih poroka koji vrebaju na svakom koraku.

............................................Ivana Bošnjak

Framaši na molitvi u crkvi sv. Ante u Drumu


Susret frama u Prološcu

U subotu 24. 11. naša frama Lo-vreć-Opanci krenula je na susret frama Imotske krajine u Proložac.

Na susret nas je krenulo trinaest: predsjednica frame Marija Petričević, Vinka Petričević, Nevenka Nosić, Ana Bekavac, Marijan Pe-tričević, FranoPetričević, Marko Nosić, Ivan Šamija i Petar Sekelez te naši prijatelji iz Ciste: Marijan Madunić, Duje Ribičić, Mate Madunić i Josip Čondić sa Sviba.

Pri dolasku u Proložac srdačno nas je dočekala frama Proložac te smo se uputili u sportsku dvoranu u kojoj se održao susret. Na susret se odazvalo 6 frama: domaćini frama Proložac, frama Podbablje, frama Runović, frama Zmijavci, frama Vinjani te naša frama. Susret je započeo u 13 sati govorom dobro-došlice koju je održao načelnik, gospodin Lasić. Nakon govora i zajedničke molitve održao se malonogometni turnir. Naša je frama u skupini odmjerila snage s favori-ziranom framom Podbablje i Vinjanima. U

prvoj utakmici porazili smo framu Podbablje rezultatom 4:1. Nakon što je frama Podbablje remizirala s Vinjanima, bilo je jasno da smo prošli u polufinale. U utakmici s Vinjanima već smo u prvom dijelu vodili 3:0, no kako nam ta utakmica nije bila od važnosti, odlu-čili smo zbog prijateljskih odnosa prepustiti pobjedu Vinjanima kako bi i oni igrali u polufinalu, izgubili smo 5:4. U polufinalu nas je dočekao domaćin frama Proložac koji su nas uz naklonost sudaca porazili 3:1 te su nakon nas pobijedili i u finalu. Našu su framu na turniru predvodili Petar Sekelez s 2 te Duje Ribičić i Ivan Šamija svaki s po 3 pogotka i odlična igra ostalih suigrača.

Nakon turnira uslijedilo je prijateljsko druženje svih frama što je i bio cilj ovog susreta. Proložac je pružio lijepo druženje te potakao našu framu da i sama organizira susret koji će biti najvjerojatnije početkom iduće godine u našoj dvorani.

.............................................. Ivan Šamija

Sportsko druženje framaša

Škola i djeca Lovreć-Opanci52

Svitanja

Zahvaljujući susretljivosti našega du-šobrižnika, i ove su godine naša ne-objavljena Svitanja našla utočište u

župnome listu. Nanovo smo, dakle, u prigodi da riječma i slikom predstavimo zapaženije događaje iz prošle (II. polugodište) i tekuće školske godine (I. polugodište).

Našu jednogodišnju kroniku događaja otpočet ćemo onim glavnim - učenicima,

odnosno njihovim, na veliku žalost, osipa-njem, njihovim uspjesima, aktivnostima…

U prošloj školskoj godini Školu je pohađao 71 učenik, a ova je, spomenusmo, ponovno u znaku manjeg broja - sad ih je 65! K tomu, valja nam u crne brojke ubrojiti zloguku stvarnost da je (od negdašnje četiri područne škole) i ona jedina preostala PŠ Medov Dolac od početka ove šk. g. zatvorila svoja vrata!

Obilježje

Razredna nastava Predmetna nastava Ukupno

Učenika Odjela Učenika Odjela Učenika Odjela

‘11./12. ‘12./13. ‘11./12. ‘12./13. ‘11./12. ‘12./13. ‘11./12. ‘12./13. ‘11./12. ‘12./13. ‘11./12. ‘12./13.

Matična škola 21 19 2 2 49 46 4 4 70 65 6 6

Pš Medov Dolac 1 - 1 - - - - - 1 - 1 -

Ukupno 22 19 3 2 49 46 4 4 71 65 7 6

Na kraju je šk. godine u potpunosti ostvaren nastavni plan i program (štovi-še, od planiranih 5495 sati realizirano je 5506 sati (100.2%) i svi su učenici (u razrednoj i predmetnoj nastavi) pozitivno ocijenjeni. Odličan uspjeh postiglo je 10 učenika u nižim i 7 učenika u višim ra-zredima (23.94 %), vrlo dobar (9 + 26) 35 učenika (49.30 %) i dobar (3 + 16) 19 učenika (26.76 %).

Ni ove godine (druge zaredom) među osmašima nije bilo učenika koji je svih

osam razreda završio s odličnim uspjehom. No, ni u proteklih pet nije bilo učenika ponavljača!

Jedino se povećao broj sati izostanaka s odgojno-obrazovnog rada. Prosječni je ovogodišnji broj 48.76 sati po učeniku (to je 11.40 sati više u odnosu na prošlu godinu) i nema učenika koji s nastave nije izostao nekoliko sati! Doduše, bilo je tek 8 neo-pravdanih izostanaka jer razrednici moraju vjerovati liječnikovom papiru i roditeljskoj riječi koji za sve nađu ispriku.

Škola i djeca

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 53

Zbog snježnog nevremena i neprohodnih cesta nastava nije odražavana od 2. do 14.veljače, stoga smo (u dogovoru s Ministarstvom) skratili proljetni odmor učenika, radili u dvjema subotama, a izleti su učenicima bili organizirani kao terenska nastava. Ostvarili smo 177 radnih dana.

Evo nekoliko fotografija s nakanom da ožive sjećanje na lovrećku zimsku idilu.

Bilo je za jedanaestero njih ovdje rada i veselja.Odavde su ih u život odvele velike nade.

Osmaši su učiteljima dodijelili diplome…I njih je podučavanje stajalo velikih napora.

O, sniiiiga... mili Bože!

I smetovi čestito znaju na prozore “ćiriti”... Nisu žuti, već sunce skrivaju bijeli, ozebli zastori

Vrh smo osvojili već pri prvom jurišu!

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci54

Prvoga dana ove šk. godine (3. rujna) poslije nastave učenici su skupno s učiteljima i roditeljima bili nazočni sv. misi. U našoj smo crkvi zazvali Duha Svetoga da nas Duh Božji danomice prati pri odrastanju u dobroti, radinosti i mudrosti.

Kažu da je svaki početak težak, a naš počeo s radošću!

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 55

Aktivnosti u protekloj i tekućoj školskoj godini

Tijekom cijele šk. godine svi smo se trudili, napose učenici likovne i vjeronaučne grupe, održavati uredne unutarnje školske prostore i okoliš. Posebice su bila uočljiva

ukrašavanja panoa i pozornice za školske priredbe u prigodi svakog blagdana.

Na početku šk. godine otpočelo je ostvarivanje projekta Škole za Afriku.

Peti je razred u okviru sata razrednika osmislio projekt Može li Zagora biti Provansa. Rezultat je njihovog domišljatog projek-ta urodio proizvodima od lavande koja je simbol Provanse, a možda bude i Lovreća.

Svoje su proizvode (u čijoj su izradi pripomagali roditelji i bake) prodavali u prigodi obilježavanja Dana kruha, a priku-pljena su sredstva uplatili za školske potrebe djece u Africi.

U božićnoj akciji Hrvatskog Caritasa Za 1000 radosti pri-kupljana je pomoć obiteljima u potrebi.

Akciji su se listom odazvali svi učenici i radnici Škole.

Priredbe

• KRAJ ŠKOLSKE GODINENa polovici mjeseca lipnja stigli smo

do jednoga kraja - školske godine! Ako se svi i nismo bili okitili peticama, jesmo odu-ševljenjem! Stoga je naš program na veselje mirisao.

Učenici prvoga i drugoga razreda u igrokazu u jednoj slici Dani u tjednu govorili su o danima

radosnih sobom i radosnih pred sobom.

Tako to učini sretan kraj – svako veselje uveća

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci56

• DAN ŠKOLE5. studenoga je bio naš slavljenički

dan – Dan škole! Prije 62 godine u ovu zgradu uselili su se dječji osmjesi, ljubavi, male-velike brige…

U životu uvijek ima dana koji se pamte. Za ovaj prigodni, rođendanski, Školu smo uresili himnom koju su u izvedbi raspjevanog zbora nazočni mogli prvi put čuti.

Summer rap – životinje i mi u nasmijanoj pjesmi i ljetu bez hlada

Slučaj je htio da nam baš za taj dan Radio Split uputi poziv za sudjelovanjem u snimanju polusatne emisije za osnovce MI SMO NA REDU kojom se tjedno predstavlja neka od škola Splitsko-dalmatinske županije.

Bio je to još jedan dan za nezaborav.

Između nas, Škole i zavičaja naširoko su se prostrle birane riječi i sjećanja

Napomenak:Snimljena emisiju emitirana je 9. i 11. studenoga koju možete poslušati na mrežnim stranicama Radio Splita ili na školskoj stranici: http://www.os-lovrec.com

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 57

ŠKOLSKA HIMNA

U Lovreću više Opanaka Rodila nas Hrvatica majka.

(napjev nalik ženskoj gangi)

Naša je škola duga pjesma mladosti, Dane nam splela učenjem i radosti. Kranjčevića nosi u svome imenu,

Trag u vremenu i spomen u kamenu.

Silvije, pjesniče, To smo mi: Lovrećani!

Stih nas tvoj potiče I stećci s Mramora, Mudrost galantarâ, Posvuda nas prati

Vjera – Duh naš Sveti: Okovi su krila da se brže leti!

Naša je škola draga pjesma mladosti, Dane nam splela učenjem i radosti. Kranjčevića nosi u svome imenu,

Trag u vremenu i spomen u kamenu.

Silvije, pjesniče, To smo mi: Lovrećani!

Stih nas tvoj potiče, Posvuda nas prati

Ljubav rodne grude, Dok čovjeka bude,

ljudstvo ne će mrijeti, Okovi su krila da se brže leti.

• BOŽIĆ

Kako prošle, tako je i 21. XII. ove godine program bio u ozračju predbožićnog slavlja, u znaku vjere naših otaca i dana koji ima doći - Dana Božjeg poslanja, dana svet-kovine i molitve. Pridružili smo se milijunima ljudi dobre volje te riječju i pjesmom bili znakom radosti i zahvalnosti Novorođenome!

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci58

Natjecanja, susreti, izleti…

Pjevali smo iz sveg glasa i s puno, puno srca

• IZBORNA NASTAVA - FRANcUSKI JEZIK

U okviru Dana frankofonije 22. ožuj‑ka na upriličenoj priredbi u Splitu sudjelovali su učenici izborne nastave iz francuskog jezika: četvrtaši (Viktorija Mustapić, Iva Katić, Marijana Mustapić ), petaši (Josipa Bekavac, Josip Bošnjak i Frano Nikolić ), še-stašice (Ivana Bošnjak Ilijana Katić) i sedmaši (Marija Bekavac, Vinka Bošnjak, Nikolina Jurić, Antonija Katić, Fenikula Križan, Iva Čagalj, Ante Miličić i Bože Mustapić).

• KEMIJA I BIOLOGIJA

15. veljače održano je školsko natjeca-nje iz Kemije na kojem su sudionicima bili učenici VII. r.: Ante Miličić, Antonija Katić i Bože Mustapić te osmaš Mate Šamija.

• MATEMATIKA

14. veljače na školskome natjecanju iz matematike sudjelovali su samo petaši: Josipa Bekavac i Luka Olujić.

15. ožujka na Međunarod-nom školskom natjecanju Klokan bez granica sudjelovalo

je 8 učenika: petaši Josipa Bekavac (utješ-na nagrada) i Josip Šamija te sedmaši Bože Mustapić (utjšena nagrada), Mirko Gadžo, Mate Raos, Luka Katić, Ivan Katić i Ivica Katić.

• LIDRANO31. siječnja na meuđopćinskome

susretu Lidrana u Imotskome sudjelovali su učenici VII. r. Vinka Bošnjak, Marija Bekavac, Antonija Katić, Ante Miličić i Bože Mustapić te četvrtaš Marijan Be-kavac igrokazom Zeleni se, zeleni.

Obećavamo ti, Svevišnji, Da ćemo više brinuti o majčici Zemlji,

da ćemo čuvati pitkost voda I plodnost polja!

Ocjenjivačko povjerenstvo ih je upu-tilo na županijski susret (Split) na kojem su nastupili 24. veljače.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 59

Ovako smo se predstavili

Rodili smo se u kraju gdje se uči moliti, voljeti zavičaj i domovinu, čuvati riječ i običaje

Simbol Uskrsa - uresila Nediljka Basić Bekavac

I. nagrada

III. nagrada

U prigodi Uskrsa Osnovna škola iz Gradiške (BIH ) organizirala je Međuna-rodnu izložbu Pâques dans mon pays - Uskrs u mojoj domovini. Na uzložbu je trebalo uputiti prigodne uskrsne crteže uz kraći tekst na francuskom jeziku.

Sudjelovali su učenici VII. r. Prvom je nagradom nagrađena Iva Čagalj, a treću su dobili Ante Miličić i Bože Mustapić.

16. veljače upriličeno je školsko natje-canje iz Biologije na kojem su sudjelovali Matej Katić i Augustin Olujić, učenici VIII. r. te Marija Bekavac i Antonija Katić, učenice VII. r.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci60

Gagnez 100 places pour Astérix i Obélix u Britaniji

Astérix i Obélix u Lovreću

U prigodi dolaska filmske pustolovne komedije Astérix i Obélix u Britaniji 3D u Cinestar dvorane u Hrvatskoj, Francuska je ambasada organizirala likovni natječaj

Gagnez 100 places pour Asterix i Obelix u BritanIji(u tri kategorije: do IV. r., V. – VIII. r. i srednje škole, a svaki

je razred mogao sudjelovati samo s jednim crtežom) za sve učenike u Republici Hrvatskoj koji uče francuski jezik.

Natječaj je glasio da zamislimo kako bi se obukli Astérix i Obélix, dvojica junačkih Gala, koji mijenjaju odjeću kada posjećuju neku stranu zemlju.

Među prispjela 53 rada povjerenstvo (predstavnik Ambasade, Udruge profesora fran-cuskoga jezika u RH i AZZO-a) je proglasilo najuspješnijim radom u kategoriji 5. - 8. r. crtež naše škole. (Bio je to rad Davida Ćorića, učenika VII. r. Na crtežu su prikazani glavni likovi na pro/putovanju s Haitija u SAD).

Budući da su u ovom natjecanju sudjelovali svi razredi, Ambasada je bila susretljiva te je nagradila i sve naše učenike koji uče francuski jezik (26) besplatnom ulaznicom za spomenuti film, a ravnatelj Škole nam je osigurao besplatan prijevoz do Cinestara u Splitu.

Tako će nam 23. studenog ostati u sjećanju kao nesvakidašnji izlet.

Bože Mustapić, 8.r.

Izlet smo sa smijehom počeli i završili

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 61

• IZVANUČIONIČKA NASTAVA

Knin ‑ Plitvička jezera

30. travnja učenici V., VI. i VII. r. su s voditeljima - predmetnim učiteljima TZK, Glazbene kulture i Informatike u prvom dijelu izleta posjetili grad Knin i kninsku tvrđavu, obnovili znanje iz hrvatske povijesti i oživjeli uspomene na Domovinski rat.

Sljedeća je postaja bila Nacionalni park Plitvička jezera. Učenici su se upo-znali s prirodnim i geografskim ljepotama koje nudi park. Vožnja elektrobrodom i vlakićem poboljšala je učenicima već iona-ko dobro raspoloženje i istraživački duh.

Po izlasku iz Nacionalnog parka posjetili smo i spomen-obilježje našega prvog poginulog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci62

Na kraju prvoga tjedna svibnja svi su učenici (iz centralne i PŠ Medov Dolac) I. - IV. r. proveli svoju terensku nastavu upoznavajući osobitosti Imotske krajine.

Evo učeničkog osvrta!U petak jutro 4. 5. 2012. u središtu je Lovreća

bilo vrlo živo. Mi, učenici I. –IV. r. s našim učitelji-cama, išli smo na terensku nastavu. Ispratili su nas brižni roditelji. Cilj je bio upoznati zavičajnu Imotsku krajinu, točnije njene vode.

Prvo smo posjetili jezero Galipovac. Ovdje, kažu, svako okopoljsko selo po jezero ima. I Lokvičani, i Knezovići… a nad Prološkim, i u Krenici, sunce svoje lice umiva. Produžili smo na Dva oka, dva izvora bistre Vrljike. Lijepa su – dva ih se oka nagledati ne mogu! Pod krošnjama Zelene katedrale smo se malo okrijepili u društvu s našim vršnjacima iz OŠ Proložac koji su sa sličnom zadaćom došli: upoznati zavičajne ljepote.

Potom smo otišli na Modro jezero. Na Topani, tvrđavi, Gospa od Anđela čuva i brani cijeli imotski puk i oko 1000 km četvornih krša i najplodnijeg krškog polja, koje smo kao na dlanu vidjeli. Put nas je onda odveo na Perinušu, na mlinice. Susretljivošću mlinarice Nede vidjeli smo jedini mlin koji melje i razvaline ostalih.

Na povratku ka kući zastali smo kod Crvenog jezera. Uporno pokušavamo dobaciti kamenčiće do njegove vode. Svi su pokušaju ostali uzaludni. Naše ruke su nejake, a voda duboko! Vidjeli smo i Ričice, zeleno jezero. Umjetno. Na Studencima smo navratili u siranu, a na Zvizdi bili u prigodi napiti se hlade i bistre izvorske vode. Spominjemo se kako su ovdje u sušne dane i naše prabake s vučijama dolazile po vodu da utaže žeđ ukućana.

Na posjećenim mjestima voditeljica Maja pričama o vilama dodatno je razgaljivala našu dječju maštu.

Nije zato čudno da smo na dolasku roditeljima odmah stali prepričavali naše događaje. Ovakva nam se nastava jako svidjela i rado bismo ju ponovili.

Fotografije i tekst:� Marijana Mustapić, IV. r.

Na Perinuši samo jedan mlin melje S Topane je Imotska krajina kao na dlanu

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 63

• LITERARNO-NOVINARSKA GRUPA

Sudjelovanje na 17. literarno‑likovnom natječaju Hrvatska kulturna baština 2012.Na ovogodišnji 17. literarno-likovni natječaj Hrvatska kulturna baština 2012., koji

pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta organizira OŠ kneza Branimira iz Donjeg Muća pristiglo je 170 radova iz 51 osnovne škole iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine (Usora) te Srbije (Subotica). Na natječaju su sudjelovali literarnim radovima i učenici naše škole: petašica Tea Brstilo radom Lišnjak i sedmaš Ante Milićić radom Guvno.

Guvno

Katići, jedno od lovrećkih sela. I moje selo. U prančioku. Od glavne ceste do pola briga dopire. Iza kuća pojate. Uz pojate dva okrugla betonska guvna. Niskim kamenin zidon obziđana. Iza nji ledine. Iznad nji grane stoljetni dubova…

Mi, sva dica iz sela, zbog igre sad se na jednome sad na drugom sjatimo. Igramo se vatala, vozimo bicikla...

Nikidan upitan ti ja mog dida čemu su guvna prije služila. A kako on meni uvik s osobiton voljom na pitanje odgovori, svoju je priču počejo vako:

- Hm, čemu? A čemu sve nisu?! O Ilijini na njemu se žito vrlo, iza Velike Gospe ubrani se list sušijo… Naročito liti u vrime vršidbe cilo selo si moga vidit na guvnu. Od najstariji do najmlađi. U mome ditinjstvu kruv ili brašno ritko je ko kupova, već šta bi žita posija, to bi i požejo, izvrjo pa u mlinici samlijo i gladna si usta ima sučin naranit…

Kad bi šenica sazorila, srpon bi je uglavnon ženska čeljad požela, a muška i ženska u snopin bi je donosila na guvno pa u krug oko stožine nasadi, poredaj... Za stožinu bi se konopon zaveza konj, ili dva, i obatraj ji da trču ukrug, da žito vršu. Uz stožinu bi uvik staja jedan čovik sa škurjon koji bi ji gonja podvikujuć: Aj, Putalju! Odbij, Zekane! Kraju, Putalju!...

Dica bi bila kraj guvna i molila da ih puste kod stožine da i oni gonjaju konje. Pa ako bi se kojemu posrićilo, bio bi sritan i poslije bi se hvalijo cilon selu. Škurja bi stalno zujala, a konji letali. Kad se konop namota oko stožine, tribalo ji je spretno okrenit i zakačit kljuku na drugoga. Znalo se i dogodit da konji uteknu ako nisi brzo kljuku zakačio. Četvero ljudi je tribalo za vilanje, dva od stožine i dva od kraja. Vila-ma se pritresala slama da žito padne na dno. To je tribalo ponovit najmanje tri puta. Kad su konji dobro usitnili slamu, krupnin grabljon slama se spomnjon vadila vanka ne dotičuć dno da se ne izvadi i žito. Unda bi se još malo gruvalo sa konjima, ali su konji sporije išli da se ne okližu i da usitnu ako je osta još koji klas. Ako je ostalo još slame, nju bi se opet pažljivo vadilo vanka. Nakon toga pliva i žito bi se zgrnili na

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci64

rpu i čeka bi se vitar da bi se žito izvijalo. Najbolji je bio večerin. Drvenon lopaton bi se uvis bacalo, žito bi palo naprid, a pliva, pošto je laganija, ošla bi s vitron dalje.

Znalo se desit da nas usrid vršaja uvati nevrime. Eto ti unda strke i nevolje! Sve bi se brže bolje zgrnilo na rpu oko stožine i pokrilo kakvon ceradon da se ne smoči. Čin bi se guvno osušilo, nastavili bi rađu i sve bi opet bilo veselo.

A kad uvati žega, a uvati jer je to vrime kad zvizdan Božiji upeče, donila bi se bukara vina pa bi svi sili u lad odmorit se i lipo se napit. A ručak bi bijo još lipši, ko na piru, jer tribalo je snage za tako naporan rad. Najprije bi se poslužila juva pa onda meso i kumpiri ispod sača. I šta je –je, baba ti najlipši kruv ispod sača u selu radila. Svi bi jedva čekali ručak da se najidu…

E sad znadi i to: davno prije dok je još moj ćaća, a tvoj pradid, bijo mladić, guvna su se radila od gnjile. Prije vršaja bi se očešala, s nji bi se požela svaka travka pa unda polivala vodon i učepala da budu tvrda i da ne praše. U kasniji vakat su se popločavala, a unda je doša, kako vidiš, cimenat, a danas…

A danas se beton lagano runi, vitar vije lišće i zemlju po njemu i da nije naše igre u kupinu bi zaresla… S dana u dan sve više postaju svjedoci nekadadašnjeg mukotrpnog rada, zajedništva, pisme i šale…

A da, šale! I mene je guvno do suza nasmijalo. Slušan nedavno Narodni radio i između ostalog čujen haiku na imotski način. Haiku koji ja za života zaboravit ne ću:

Zima je.Pivac stoji na jednoj nogi.Vitar gonja lepušinu po guvnu.Je ladno, krvi ti Isusove.Iman još jedan razlog da svako moje

sićanje na ditinjsto ne bude bez guvna: na njemu san dva puta junački pao prije nego san naučijo vozit biciklo!

Ante Miličić, VII. r.

Manje poznate riječiprančiok – sunčana strana, zavjetrinaIlijina – svetački dan, Sveti Ilija (20. srpnja)škurja – bič, kandžijarpa – hrpasač – cripnja, peka

Za svoj rad Guvno Ante je pozvan na završni susret jer mu je Ocjenjivačko povjerenstvo dodijelilo jednu od deset ravnopravnih nagrada i priznanja.

Tako bude s guvnima kad se vrime ne da uza stožinu svezat

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 65

Lišnjak

Prislonila sam nosić o prozorsko staklo i prstom kradomice crtam po njemu. Snijeg već danima pada, a ja sam sve nestrpljivija. Kad će već jednom pahulje prestati lepršati da mogu istrčati na bijeli pokrivač, uživati s vršnjacima u snježnim radostima?!

Na trešnji pred kućom ugledam cijelo jato malih ptica. Okupile se oko komada slanine što im ga je jutros moj tata stavio pa cijučući i poskakujući veselo ga kljucaju.

»Znaš, dite moje,« prenu me tatin glas »zemanile je vaki komad slanine bio jedina rána u kući.«

Začuđeno sam ga pogledala i upitala zabrinutim glasom:»A što su onda ptice jele?«Tata se nasmijao i rekao da je oskudica natjerala ljude i životinje da se snalaze

na različite načine. Eto, jedan od njih bio je i pravljenje lišnjaka. Zbunjeno sam ga gledala, a on je otpočeo priču.

»Vrime kad se sadiva lišnjak bilo bi između Velike i Male Gospe kad u drvetu ima najmanje soka. Najprvo triba pripremit alat, kosore odnit u viganj i naoštrit ji. Znaš, bez dobra alata, nema ni valjana zanata. Unda valja odredit ogradu koja je bogata jasenovinon. Lišnjak se sadiva od jasenovine. Ma, lišnjak se može sadit i od tilovine, ali ona nije kvalitetna ko jasen. Izabere se uspravan mutvić, a ako se ne može pronać, usiče se kakva stožina koja se učvrsti u špílju između kamenja. Oštrin kosoron osiku se mlade jasenove grane i slažu u naramke. Kad se nasiče dosta jasenovine, unda kakav kršan momak slaže naramke oko stožine i čepa, a drugi mu dodava. Naramci se se oko stožine slažu naoposun, nako kako iđe kazaljka na satu, i to u slojevima dok ne izađe do određene visine, a to je otprilike tri metra. Tada lišnjak triba završit. Usiče se mlade rastovine koja se metne na vrvo kao zaštita od nevrimena, od kiše i sniga. Na kraju se to sve dobro pričepi biljan i kamenjen da ne bi vitar raznijo. Svako nikoliko dana triba doć povirit i malo zacunjat s lišnjakon kako bi se što bolje presova i prosušijo. U nj se ne kreće dok ne dođe kljenova nedilja. Kad zamete mećava i nestane rane za živine, iđe se razvršavat lišnjak…

A, lipo li je mirisa! List bi bijo sačuvan i u brimenjan bi se nosijo kući. To je zimi bila jedina rána za živine. Živina ko živina - pobrstila bi list, a ostala bi drva koja su se ložila na kominu ili koristila za takljanje loza.

Nu, događalo se da zima, vitar i snig privale lišnjak, a digod bi ga i ljubomorne komšije ili obisni momci zapalili. Eee-e, tribalo je bit meštar za sadit lišnjak, ne bi uvik osta u tebijatu.«

Kad je tata završio priču, znatiželjno sam ga upitala kad će mi pokazati neki liš-njak. On se samo osmjehnu i reče da su se posljednji lišnjaci u našem mjestu pravili prije dvadesetak godina i da ih danas više nitko ne pravi.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci66

I tako umjesto da me uveseli, njegovo me pričanje rastužilo: znači nikada uživo ne ću vidjeti nekakav plast od grana!

No, nije tati promakla tuga u mojim očima, pa se prignuo i šapnuo mi da će mi ovoga ljeta pokazati kako se pravi lišnjak. Radost je ozarila moje lice, a uto su i pahulje prestale lepršati pa sam veselo istrčala iz kuće bogatija za još jednu zanimljivu priču o netom prošlim vremenima.

Manje poznate riječizemanile – nekada, davnorána – hranakosor – alatka (na vrhu savijena) za sječenje drvamutvić – mladi hrastšpílja – mali procijep između čvrstih stijenakljenova nedilja – vrijeme velike oskudiceu tebijatu – po htijenju, po želji da se što postigne ili ostvari

Tea Brstilo, V. r.

Literarni natječaj ‘Nazor i mi’ 2012.U povodu održavanja ‘Nazorovih dana’ Osnovna kola Vladimira Nazora iz Postira i

Nacionalni odbor ‘Nazorovi dani’ - Zagreb, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obra-zovanja i sporta i Agencijom za odgoj i obrazovanje, organizirali su 7. literarni natječaj ‘Nazor i mi’. Poziv za sudjelovanje bio je upućen svim učenicima viših razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Svojim su uradcima sudjelovali sedmaši Ante Miličić i Bože Mustapić.

Razgovor s književnikom Jadrankom Bitencom

Imate pravo biti i sretni i uspješni!

Dvije su debele godine prošle otkad je Jadrano Bitenc, poznati pisac za djecu i mlade, bio gostom u našoj školi. Dojmljivo je tada govorio o svojim djelima, posebice o romanu Twist na bazenu. Navedeno je djelo autobiografski roman u kojem autor govori o svojem djetinjstvu i odrastanju u neskladnoj obitelji.(Uvršteno je u izbornu lektiru za učenike VI. r.!)

Susret je bio zanimljiv i poučan, a književnik susretljiv i pristupačan: svesrdno je pristao na razgovor s članicom naše novinarske grupe.

S obzirom na aktualnost sadržaja (preokupacije mladih, problemi s kojima se najčešće susreću…), poželjan su razlog da ga, evo, i sa zakašnjenjem objavimo.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 67

Ponajprije nešto kao ispovjedna istina:� mi nerado čitamo lektiru, pogotovo obveznu. A Vi, jeste li ju Vi rado čitali?

Nitko, zapravo, ne voli raditi ili čitati nešto što mu je nametnuto. Tako nisam volio niti ja. Ali, kada bih pročitao ono što je bilo propisano, ostalo mi je dovoljno vremena za čitanje knjiga koje su me više zanimale. Možda čitanje obvezne lektire potiče prihvaćanje obveza!? Ne znam!

Djetinjstvo je za sve odrasle obično draga priča, no čega se Vi rado ne/sjećate?

Kada si stariji, tada i događaji iz dje-tinjstva koji nisu bili lijepi, ugodni poput batina ili vrijeđanja, postaju manje bolni i manje strašni. Svaki događaj u našim živo-tima, makar bi svi voljeli da su bili samo ugodni, zapravo su put kako ćemo očvrsnuti i kasnije sami izbjeći nanositi nepravde ne-kome drugome.

Kad ste bili učenikom, koji su Vam na-stavni predmeti bili najdraži? A najteži, da ne kažem najomraženiji?

Meni je nastava bila igra, dobro sam se zabavljao čak i kada nisam znao. Zapravo te su situacije bile poseban izazov, shvatio sam tek kasnije, kako neprilike zbog ponekog neznanja testiraju naše sposobnosti da se snađemo. Matematika mi je bila najjedno-stavnija, jer si, shvativši postupak, uvijek mogao imati samo jedan rezultat, onaj koji je točan, ali njega su i drugi u razredu trebali dobiti. Najviše sam bio razigran na tjelesnom jer su me privlačile sve vrste sporta, posebno nogomet, rukomet, stolni tenis, šah, trčanje na srednje pruge...

Može li se naučiti pisati ili se za to treba roditi?

Ma koliko ljudi studiralo književnost, vrlo će mali broj njih postati književnikom,

Pisac pripovijeda, dušu razotkriva… mi slušamo

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci68

jer moraš ipak imati u sebi nekoga tko se dobro zabavlja kada pišeš. Škola, fax, radionice pomažu da osvijestimo vlastite sposobnost, naučimo poneku foru do koje sami nikada ne bi došli. Ipak je pisanje nešto u čemu treba uživati, pronaći radost, baš kao i u svakoj drugoj ljudskoj aktivnosti...

Koji Vam je književnik, odnosno pjesnik, najomiljeniji?

Albert Camus je moj književni otac. Kada sam ga otkrio u srednjoj školi čitajući Stranca, shvatio sam da njegove rečenice otkucavaju upravo onako kako ih ja doživ-ljavam unutar sebe. Voli te rečenice koje ne teku poput pitke vode nego svaka se nova ne nastavlja na onu prethodnu ali tako «tjera» razigrane dijelove mozga čitača.

Da niste književnik, knjižničar, profe-sor… Zapravo, da se ne družite s knjigom i knjigama, što biste drugo najradije radili?

Sportaš! Aktivno se bavim sportom ci-jeli život, ali nikada nisam imao dovoljno discipline da odaberem samo jedan. No u svakom slučaju, uvijek želim biti najbolji unutar vlastitih mogućnosti.

Volio bih biti i svjetski putnik, da je to zanimanje, jer je to ponajbolji način dopustiti vlastitoj imaginaciji i radoznalosti da se razmaše.

Zapravo: u nijednoj aktivnosti nije do-bro stajati na mjestu, jer ne okreće se samo kugla zemaljska...

Razumljivo da je naslov uvijek u vezi s temom, a kada Vi naslovljavate svoje djelo?

Uvijek ima naslov prije početka pisa-nja: kao da mi ga netko daruje i odmah se zakvačim za njega. Nikada ga ne tražim, on se sam pojavi, valjda kao nagrada što

sam vječito u pokretu pa pomalo svugdje stižem, vidim, razumijem...

U Vašem dječjem romanu Twist na ba-zenu lako je uočiti i crtu humora? Je li hu-mor Vama više stilsko izražajno sredstvo ili ga ujedno preporučate za lakše podnošenje i preživljavanje nesklone živote stvarnosti?

Ne moraš biti dosadan da bi bio ozbiljan! Humor je način izražavanja i promatranja svijeta, uvijek ga razvijaš i svijet poprima oče-kivano, nasmijano lice. A još je ljepše svijetu se nasmijati u lice! Za to ponekad treba imati petlje! Što i nije problem kada si iskren!

Kako obično na kraju biva, koju poruku upućujete nama, čitateljima Vaše zanimljive lektirne knjige?

Ma koliko vam se ponekad činilo da se stvari oko vas ili unutar vas loše odvijaju, proći će i taj trenutak, odrast ćete uz podosta znanja da što manje činite greške koje ste kao mali doživljavali kao nepravdu.

Imate pravo biti i sretni i uspješni!

Razgovarala Anamarija Bošnjak, VIII. r. (travanj 2010.)

U znak zahvalnosti piscu su uručene zavičajne publikacije

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 69

• SPORTSKE AKTIVNOSTI

17. travnja na Studena krosu Slo-bodnih novosti u Zagrebu (na Bundeku) nastupilo je preko 4000 trkača u trčanju u prirodi od V. r. osnovnih kola do utrke studenata. Na krosu su sudjelovali i naši osmaši Ante Čagalj i Mate Šamija.

Tijekom I. polugodišta tekuće šk. g. na međuopćinskim su natjecanjima sudjelovali u malom nogometu 26. listopada (dječa-ci), u rukometu 9. studenoga (dječaci) i 15. studenoga (djevojčice) te stolnom tenisu 7. prosinca (dječaci) i 12. prosinca (djevojčice) bez zapaženijih rezultata. Ovogodišnja rukometna momčad

• MALI FESTIVAL ZNANOSTI - LOVREĆ 2012.

14. lipnja - u organizaciji učitelja biologije, kemije i fizike pri kraju šk. godine učenici 7. i 8. razreda održali su Mali festival znanosti kao spomen na dr. fra Josipa Olujića, svjetski poznatog znanstvenika koji je mučenički ubijen u Sinju.

Učenici su na festivalu prezentirali zanimljive pokuse iz kemije i fizike.

Budući da je festival izazvao veliki interes i oduševljenje učenika, dogovoreno je kako će se ubuduće održavati svake školske godine, a u nj će se moći uključiti svi zain-teresirani učenici.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci70

• DAN KRUHA - 26. LISTOPADA 2012.

Našu ovogodišnju svečanost Dana kruha obilježili smo u posebnijem ozračju oda-vanja zahvalnosti Svevšinjemu za plodove zemlje: s mirisom, okusom, običajima našim i francuskim!

A evo zašto!Ove se godine od mjeseca rujna do

kraja prosinca u cijeloj Francuskoj, osobito u Parizu, održavaju različite hrvatske kul-turne manifestacije pod nazivom Croatie, là voici! - Hrvatska, tu je! Ovi su nastupi dobra volja obiju zemalja da prodube i oja-čaju međusobne kulturne, umjetničke i sve druge sveze.

Usputno budi kazano, nije ovo, povije-sno-civilizacijski gledano, prva naša spona.

Dva-tri stoljeća unatrag, kad smo (1717. godine) s vrata zbacili turski jaram, u ovaj naš kraj nadošli su Mlečani, a osamnaest godina kasnije (1797.) oteli im ga Austrijan-ci. Nakratko! Ni desetljeće nije trajala prva austrijska vlast kad na europsku pozornicu stupa Napoleon. Na sreću, jer od 1806. do 1813. Imotska krajina, zapravo cijela Dal-macija, nakon stoljeća čamotinje, doživjet će najvažnije promjene: podignut će se iz stanja kulturne i ekonomske zaostalosti. Seljaci postaju vlasnicima zemlje, ne priznaju se nikakve titule ni prava stečena rođenjem, svi bivaju izjednačeni pred zakonom, hrvatski se jezik uvodi kao uredovni jezik, otvaraju se škole, unaprjeđuje trgovina, ubrzano se grade ceste ostale još od Rimljana, a slavnom vojskovođi odužili se naši predci kako i priliči - srcem junačkim! “Još nikada nisam imao

hrabrijih i boljih vojnika u svim prilikama”, glasila je njegova pohvala.

Poslije Napoleonova pada opet dolazi Austrija, a u povjesnici ostade zapisano kako je cesar Franjo Josip prolazeći Dalmacijom (pa i ovim krajem - takozvanom Napoleo-novom cestom koja vodi preko Zagvozda - Župe - Vrgorca ) vidjeviši kakav novi most, dobru cestu, kolu na pitanje tko je to napravio, vazda dobivao odgovor: - Francuzi! Uzdahnuo je na to duboko, prokomentiravši:

- Šteta to nisu duže vrijeme ostali u Dalmaciji!

Fra Mijo Runović, gvardijan s Prološkog blata, još u vrijeme turskog zemana, prvi je u nizu brojnih Imoćana koje će duhovno uzdizati pariška Sorbona! U kasnijim stolje-ćima, posebice prošlom, Francuska će biti druga domovina. Jedni će po tvornicama i čeličanama zarađivati kruh svagdanji, druge će Pariz duhovno obogaćivati, a oni opje-vavati ljepote obiju domovina (Tin Ujević i Dinko Štambak).

U ovome kraju sa stotine stećaka, jedna kamena knjiga - najljepši stećak - bijaše prije pola stoljeća na izložbi u Parizu.

U Imotskoj krajini ispjevana je i naj-ljepša balada - Hasanaginica koju je opat Alberto Fortis zapisao i objavio u drugoj polovini 18. stoljeća u svojem djelu Viaggio in Dalmazia - Put po Dalmaciji. Hasanaginica je svojom općeljudskom porukom oduševila najveće onodobne pjesnike Europe. Otada je prevedena na gotovo pedeset svjetskih jezika, a ime Imotskoga obišlo je svijet. Među prvima ju je na francuski jezik preveo Francuz Prosper Mrimée.

U sadanje vrijeme imotski slikar Veljko Vidak nezaobilazno je ime pariške likove

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 71

panorame, a do prije koju godinu našijenac Dino Milinović i Studenčanin Mate Maras bili su atašeji hrvatske kulture u Parizu!

Ove godine glasovita francuska izda-vačka kuća Assimil (u svijetu poznata po ediciji priručnika za učenje stranih jezika) objelodanila je Le Croate - Hrvatski jezik (u 100 lekcija). Ovaj pothvat napokon je urodio izlaskom hrvatskoga jezika na svjetsku pozornicu u prijestolnici europske kulture!

Uz sve navedeno, upravo je na dan 26. listopada u središtu Pariza u Maison des Cultures du Monde - Domu svjetskih kultura u 18, 30 sati održano predstavljanje ojkanja i naše zavičajne gange.

Stoga je ovo bila prava prigoda da i mi ovakvim obilježavanjem Dana kruha u kruh prijateljstva priložimo i naš klas dodatno uljepšan vrijednim rukama naših mama i baka.

A koliko je bio jedar i bogat, vidjeli smo i počuli od svakog razreda: od predškolaca do osmaša!

Predškolci su na svojoj slastici pričali o Francuskoj i prikazali njene prepoznatljivosti.

Program je otpočeo prezentacijom najstarijih, osmaša Bože, Mirka i Ante, o značenju kruha u svagdanjem životu kojom su uputili svagdanju poruku - poziv da u svojoj sitosti vidimo i bijedu drugih ljudi.

Drugaši i trećaši likovima i svojom pričom iz La Fontaineovih basni nastojali su poukom i porukom približiti život i vjeru.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci72

Na izložbenom mjestu petaša za-mirisali su parfemi i miris lavande! U dopadljivom igrokazu uz pjesmu i svirku harmonike pokazali su sličnosti između naše Dalmatinske zagore i Provanse.

U igrokazu o davnašnjem, a ponegdje i današnjem, obredu ručka uz molitvu Očenaša na francuskom jeziku sedmaši su poručili kako se obiteljskim skladom i lijepom riječju svaki umor može podi-gnuti i duša ne opoganiti.

Prvaši i četvrtaši oblikovali su likove iz bajki Charlesa Perraulta.

Šestaši su u osvrtu na znamenitosti Francuske i riječima: aperitiv, bujon, filet, kroasan, sos, krema, blanirati, garnirati, flambirati, meni, dekorirati te poslovica-ma o kruhu htjeli pokazati koliko i jezik zna obogatiti zajednšitvo, biti tijestom za iste naćve.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 73

Osmaši su samogovorom o objedo-vanju oživjeli dragost Božje riječi o radu i molitvi kroz naše življenje.

Na kraju su fra Dinkov blagoslov jela i zajednička molitva Očenaša bili dovoljni da nam duša uživa u radosti, a slasti da bude tijesno u ustima.

I ove godine učenici vjeronaučne grupe s vjeroučiteljicom nisu zaboravili odnijeti kruha i slastica trima staricama u udomiteljsku kuću u Šimundićima. Mada skrhane godinama i bolešću, ovaj posjet im je vratio osmijeh na lice i malo vedrine u dušu.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci74

• DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR - 18. STUDENOGA

Učenici i učitelji su se uključili u akciju Moje svjetlo za moj Vukovar.

18. studenog obilježava se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Ovaj Dan sjećanja ustanovio je Hrvatski sabor u spomen na 18. studenoga 1991. godine kada je, nakon

gotovo tromjesečne opsade, slomljen otpor hrvatskih branitelja Vukovara. Učenici su pod vodstvom profesora povijesti uredili pano na temu Vukovara na kojemu su posebno istaknuli poruke: Ne zaboravimo Vukovar! i Zauvik ti hvala!

U sumrak smo u središtu Lovreća za-palili svijeće.

• BLAGDAN SV. NIKOLE - 6. PROSINcA

Poslije nastave učenici i učitelji su u crkvi bili sudionicima misnoga slavlja.Potom su prvaši i tećeši dočekali sa zanosnom pjesmom Sv. Niko svijetom šeta i

recitalom Što bi se dogodilo kad bi sv. Nikola zakasnio iščekivali svečev dolazak...Na to je simpatični sumještanin Nikola došao u liku sv. Nikole i na radost nazočne

djece (od najmlađih do osmaša) svakome od njih udijelio dar.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 75

• VJERA I ŽIVOT

Godina vjere

11. listopada 2012. godine papa Benedikt XVI. proglasio je početak Godine vjere koja će se obilježavati do 24. studenog 2013. godine. Papa ističe da Godina vjere traži od čovječanstva budnost u ovim kritičnim vremenima. Papa također izražava nadu da će Godina vjere pridonijeti “povratku Božje prisutnosti u svijetu i dati čovjeku pristup vjeri te mu omogućiti da vjeruje Bogu, koji nas u Isusu Kristu, voli do samog kraja”.

Tom prigodom učenici, članovi vjeronaučne grupe s vjeroučiteljicom uredili su školski pano. Nadamo se da će pogled na njega još više potaknuti budnost u našim srcima te da će nas podsjećati na vrijednosti vjere, radosti, prijateljstva, strpljenja i nade.

Matea Katić, II. r. Marija Križan, IV. r., Grad bratske ljubavi

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci76

Došašće ili adventOvo je vrijeme priprave za Božić i traje četiri tjedna. U došašću pripravljamo put

Gospodinu koji će se roditi u našim srcima i obiteljima. Tom su prigodom učenici od drugog do četvrtog razreda izradili adventski pano pod geslom:

LJUBI! KRENI! DARUJ! PRIMI!U ovom predbožićnom vremenu otvorimo

se više drugima, pokušajmo ljubiti i razumjeti sve ljude. Došašće je i vrijeme u kojem više po-mažemo potrebnima, siromašnima, ali i svima ostalima koji su željni naše blizine i pažnje.

Toma - Kristijan Nikolić, II. r.

Matea Katić, II. r., Josip i njegova braća

Anđela Milinović, I. r.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 77

• UČENIČKA ZADRUGA

U prošlome smo broju župnoga lista upoznali čitatelje s Učeničkom zadrugom Ludrum. Ovom prigodom nastavljamo sa zabilješkama i fotografijama događanja koja su izazvala više pozornosti.

Od 20. do 23. prosinca održana je prigodna radionica “Anđeli u oblacima” za djecu i roditelje. Nakon radionice upriličena je prodajna izložba.

Od 26. do 27. siječnja sudjelovali smo na stručno - znanstvenom skupu 8. dani osnovne škole Splitsko - dalmatinske županije. Skup je održan u Kaštel Lukšiću u dvorcu Vitturi, u organizaciji Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, Ogranka u Splitu.

Učenici: Ilijana Katić, Marija Bekavac, Bože Mustapić i Ante Miličić su predstavili školski projekt U ZOVNICI CILI SVIT - vježbenica lovrećke baštine.

23. veljače održana je prva radionica u našoj Etnografskoj zbirci. Gosti su bili učenici trećega razreda Osnovne škole Stu-denci sa učiteljicom Silvijom Šitum. Članovi Zadruge su pripremili edukativne radionice u kojima su učenici učili o baštini te vježbali izrađivati šiškice s torbica.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci78

U ožujku 2012. završili smo opsežan projekt S OBE BANDE BIJAKOVE. Naši su učenici s učenicima Osnovne škole oca Petra Perice u Makarskoj sudjelovali u jed-nogodišnjem projektu istraživanja kulturne i prirodne baštine dijela Zabiokovlja i grada Makarske.

Izabrali smo nekoliko tema istraživanja, tako da smo se posvetili traženju i zapisiva-nju starih igara, brojalica, pjesama, napjeva, plesova i plesne nošnje, kulinarskih recepata te naziva i svojstava ljekovitog bilja koje raste u našem kraju. Bogat su izvor informacija o običajima, ali i o povijesnim, sociološkim i jezičnim značajkama prošlosti Zabiokovlja i grada Makarske bili iskazi kazivača i zapisi. Učenici su, zapisujući i analizirajući, uspjeli sagledati prošlost svoga rodnog raja iz više kutova. Takav je multidisciplinarni pristup istraživanju, između ostaloga, omogućio i jasniji uvid u sličnosti i razlike dviju susjednih kultura: zabiokovske i makarske. Pokazalo se da Biokovo kao prirodna granica nosi dvo-struku ulogu: planina je mjesto zajedničkog sastanka, sjecišta i razmjene između dviju kultura, ali i mjesto razdvajanja, granica koja potencira kulturne razlike i posebnosti. Upravo je prepoznavanje i iskorištavanje

posebnosti kulturne baštine krajnja zadaća za koju je učenike trebalo osposobiti. U tom je smislu bilo ključno potaknuti ih na osmišljavanje daljnjih projekata koji bi, osim stvaranja temeljne svrhe - očuvanja kulturne baštine - omogućili i kvalitetnije iskorištavanje golemog turističkog potencijala Zabiokovlja i Makarske. Stoga ovaj projekt ne služi samo da bi pokazao kako učenik postaje čuvarom baštine već i kako taj čuvar baštine, uz istraživački duh i malo mašte, može postati kvalitetan mali poduzetnik. Mnogo je proizvoda nastalo zahvaljujući ovom projektu, a neki su od njih:

24. svibnja dobili smo poziv za sudjelovanje na XXIV. međužupanijskoj smotri Učeničkih zadruga u Trogiru. Na žalost, učenici nisu mogli sudjelovati zbog nedostatka financijskih sredstava iako su imali pripremljen projekt.

28. svibnja 2012. upriličen je 3. okrugli stol pod nazivom Baština

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 79

Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.

Učenici, članovi Učeničke zadruge Lu-drum: Ilijana Katić, Marija Bekavac i Bože Mustapić (Ante Miličić zbog bolesti nije nazočio) uspješno su sudjelovali na spome-nutom okruglom stolu. Među petnaestak uglednih sudionika - izlagača, od uvaženih profesora na fakultetima do učitelja mentora iz osnovnih škola naše županije, jedino su navedeni učenici osobno i na dopadljiv način predstavili svoju edukativnu vježbenicu U zovnici cili svit.

29. svibnja dobili smo obavijest o dodjeli 20000 kuna za projekt reparacije odjevnih predmeta u Etnografskoj zbirci. Naša je zadruga poslala projekt na natje-čaj koji je oglasilo Ministarstvo kulture. U projektu je predložena reparacija prsluka izvezenog srmom (zlatnim nitima).

8. lipnja našu su školu i Učeničku zadrugu Ludrum posjetili učenici, učitelji i ravnateljica OŠ Rogoznica iz Šibenske Rogoznice. Budući da u njihovoj školi dje-luje Učenička zadruga Krtol, dogovorili smo suradnju i druženje učenika.

Našim smo gostima u prostoriji Zbirke pripremili tri edukativne radionice.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci80

Prva radionica je bila mala škola et-nografije u kojoj su se učenici upoznavali s našom povijesnom baštinom i rješavali prigodne zadatke i igrice.

U drugoj su radionici učenici vježbali izradu tradicionalnih šiškica (pompluna) s tradicionalnih torbica.

Treću smo radionicu upriličili u školskoj sportskoj dvorani u kojoj su se uvježbavale stare dječje igre.

Učenicima i učiteljima smo pripremili prigodne darove i priznanja za sudjelovanje na edukativnim radionicama.

Na kraju smo uz zakusku slušali prezen-taciju njihovih istraživačkih radova i malu

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci 81

školsku klapu, a dogovorili smo i uzvratni posjet Rogoznici.

U rujnu smo primili obavijest o do-djeli sredstava za projekt Obrazovanje za poduzetništvo. Ministarstvo poduzetništva i obrta je oglasilo natječaj o dodjeli poticajnih sredstava. Naša je zadruga na natječaj po-slala projekt Obrazovanje za poduzetništvo - radionice u Etnografskoj zbirci i dobila sredstva u iznosu od 2800 kuna.

3. prosinca završena je obnova prsluka muške svečane dinarske nošnje te je ponovno pohranjen u Etnografsku zbirku. Restau-ratorsko-konzervatorske radove je izvodila Sandra Lucić Vujičić konzervator-restaura-tor savjetnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Prsluk je bio u lošem stanju. Na mnogim mjestima su bila vidljiva oštećenja nastala djelovanjem moljaca te mehanička

oštećenja veza. Po njemu su bile umetnute zakrpe neodgovarajuće tkanine, a najveća su oštećenja bila uz vratni izrez i izreze rukava.

Uz etnološku dotični prsluk ima i povi-jesnu vrijednost: njegov svojedobni vlasnik Matko Petričević nosio ga je na sprovodu Stjepana Radića u Zagrebu 12. kolovoza 1928.

Evo kako prsluk izgleda nakon obnove.

Baš kako i Bog zapovijeda - ravnatelj gleda je li u popravku bilo propusta

6. prosinca u Dugopolju smo sudjelova-li na V. međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji na temu Zavičajna baština i održivi razvoj. Zadrugu i projekt S obe bande Bijakove predstavljali su učenici Ilijana Ka-tić, Marija Bekavac, Bože Mustapić i Ante Miličić zajedno s učenicima iz makarske Škole oca Petra Perice.

Škola i djeca

Svitanja

Lovreć - Opanci82

12. prosinca novinarka splitskog stu-dija HTV-a Franka Jović Tonkli snimila je prilog u Etnografskoj zbirci u vezi sa suvremenim načinom učenja o baštini u učionici s negdašnjom nastavnom opremom.

Učitelji voditelji: Marija Basić Bekavac (matematika), Ana Zaradić (matematika), Ruža Raos (recitacije) Ana Ujević (recitacije, scenski nastupi), Ivana Babić (Zadruga, biologija, kemija, estetsko uređenje), Marijo Karin i Vjekoslav Franceschi (sportske aktivnosti), Renata Kolovrat (zbor, estetsko uređenje), Boris Šitum (estetsko uređenje, suradnja s učiteljima u vezi s likovnim radovima upućivanih na natjecanja), Ružica Vuletić (recita-cije, scenski nastupi, estetsko uređenje), Tina Frankić (recitacije, scenski nastupi), Ivana Nosić (recitacije, scenski nastupi), Ana Brkljačić Marjanović (scenski nastupi-engleski jezik), Ante Livajić (estetsko uređenje), Anđelka Čizmić (estetsko uređenje), Krešimira Gudelj (recitacije, scenski nastupi), Natalija Prka (recitacije - predškolci) i Petar Ujević (literarno-novinarska družina, francuski jezik, scenski nastupi, recitacije).

Ovom se prigodom i naša zavičajna pjesma, ganga, osuvremenila. U dječjem muškom i ženskom pjevanju nije bila u uobičajenom napjevu - zazvučala je u duhu novog vremena i na dvama glavnim svjetskim jezicima engleskom i francuskom.

Emisija je prikazana 13. 12. na Regionalnom dnevniku. i 17. 12. u podnevnom Dnevniku HRT-a

Vijesti iz LovrećaLovreć-Opanci 83

Legalizacija

U Hrvatskoj je od 8. mjeseca uspješno zaživio zakon koji na pojednostav-ljen način omogućuje legalizaciju

nelegalno sagrađenih objekata. Treba li ili ne legalizirati i krenuti u proceduru koja dosta košta, a na prvi pogled ne donosi nikakvu dobrobit nego samo trošak!?

Ortofoto snimak župne crkve s preklopljenim katastarskim planom

Odgovor se krije u ovoj slici gore, tj. u prikazu nesređenog statusa naše župne crkve i kompletnog župnog dvorišta. U ovom slučaju kao i u slučaju većine nas krivnja je u mentalitetu s kojim smo toliko zaživjeli da nam je postao posve normalan.

U našoj svijesti je još od turskih vre-mena prisutan svaki otpor vlasti i propisima koji su se na svaki način nastojali izigrati i zaobići. Nastojmo to promijeniti!

Budući da živimo u svojoj državi, na koju smo opet u svjetlu oslobađajućih pre-suda našim generalima iznimno ponosni, svi je zajedno nastojmo učiniti boljom i ljepšom za sve nas i prihvatimo je u potpunosti i u pravima i u obvezama te kroz sređivanje statusa svojih nekretnina dajmo svoj obol njenom svekolikom napretku.

............................................. Ante Bošnjak

Vijesti iz Lovreća

Meteorološka postaja

rade u Stutgartu i okolici. Cijena je postaje 600 eura.

Računalo s UPS-om koje omoguću-je transfer podataka na internet kupljeno je donacijom tvrtke Bendić papir d.o.o.

U Lovreću na zgradi Škole postavlje-na je visokokvalitetna automatska elektronička meteorološka postaja

DAVIS VANTAGE PRO2 koja je kuplje-na donacijom naših sumještana koji žive i

Vijesti iz Lovreća

Meteorološka postaja

Lovreć-Opanci84

u vlasništvu našeg sumještanina Hrvoja Šimundića Bendića te uz pripomoć Petra Dumančića. Računalo je smješteno u ka-binetu ravnatelja Škole gospodina Zdravka

Sekeleza koji nam je velika podrška u svemu ovome.

Cijena računala s UPS-om je 4000 kuna. Postaja je uključena u volontersku mrežu pljusak.com i podaci s nje dostupni su 24 sata dnevno. Računalni server generira meteogram, odnosno računalnu prognozu, za 48 sati unaprijed. Softver s kabelom koji je nedostajao u vrijednosti od 1800 kuna donirala je Općina Lovreć.

Budući da postaja 24 sata dnevno pri-kuplja i pohranjuje meteorološke podatke, ova je činjenica iznimna jer će nam s aspekta klimatskih promjena prikupljeni podatci omogućiti praćenje i dokazivanje istih na lokalnoj razini.

............................................. Ante Bošnjak

Prognoza za 48 sati unaprijed

Vanjska jedinica

Unutarnja jednica (konzola)

Računalo

Vijesti iz LovrećaLovreć-Opanci 85

Malonogometni turnir (muški) 2012.

Hvala ti, Bože, za turnir!

Prošle zime sam prolazio ispred naše škole u Lovreću. Bio je odmor izme-đu satova, djeca su me pozdravila i

postavila mi par pitanja, a jedno posebno pamtim: “Oćeš li igrati za Dubravu?”

Malo sam se začudio jer do Turnira ima više od pola godine. I onda malo promi-slim koliko je jedinstven taj ljetni turnir na kojem nastupaju samo muškarci koje nose prezimena našega mjesta Lovreća i Opanaka.

Turnir je najomiljeniji sportski događaj u našemu mjestu. Turnir je mjesto druženja i prijateljstva, a posebna je draž nastupanje Lovrećana i Opančana iz samoga mjesta,

Hrvatske i inozemstva. I mnogi iz okolnih mjesta me pitaju kad će se igrati naš turnir jer žele gledati i diviti se tom pozitivnom sportskom naboju i nezaboravnom događaju. Isto tako ima i domaćih znatiželjnika koji me pitaju zašto se igrači miješaju i prelaze iz ekipe u ekipu, a ja im odgovaram kako je teško skupiti momčad pa tako nije neu-običajeno da npr. Bekavac igra za Kulu ili Sekelez za Čaljkušiće.

Turnir 2012. je bio odličan, a natjecalo se sedam ekipa.

U prvoj su se grupi natjecali: Čaljku-šići, Batino jato, Kula i Nikolići. Nikolići

Batino jato slavi pobjedu

Vijesti iz Lovreća

Malonogometni turnir (muški) 2012.

Lovreć-Opanci86

su igrali nakon nekoliko godina stanke i pokazali izvrstan nogomet. I publika im je bila izvrsna.

Evo rezultata:Čaljkušići – Kula 2:0Batino jato – Nikolići 1:0Čaljkušići – Nikolići 2:1Batino jato – Kula 7:3Čaljkušići – Batino jato 4:1Nikolići – Kula (neodigrano).U drugoj skupini natjecali su se Du-

brava, Katići i Bošnjaci.Rezultati su sljedeći:Dubrava – Katići 7:0Bošnjaci – Dubrava 3:2Bošnjaci – Katići 1:1

Na žalost, ekipa Gornje selo se nije uspjela skupiti i šteta što nisu nastupili.

U prvoj poluzavršnoj napetoj utakmi-ci Čaljkušići su pobijedili Dubravu 5:3, a ekipa Batino jato s lakoćom je pobijedila Bošnjake 4:0.

U borbi za 3. mjesto Dubrava je po-bijedila Bošnjake 2:0.

U odličnoj završnici namjerio se “junak na junaka”, ekipa Batino jato pobijedila je Čaljkušiće 1:0 i osvojila (sedmi put) prvo mjesto.

Najbolji je strijelac Mario Ćorić (Du-brava) s 8 golova, a najbolji vratar Zdeslav Milinović (Batino jato), a najbolji igrač Mate Batinić (Batino jato).

Zapravo, ukupni pobjednik Malono-gometnoga turnira 2012. je zajedništvo i prijateljstvo naših sela Lovreća i Opanaka.

Ovim se putem ujedno želim zahvaliti našoj udruzi što organizira ovo natjecanje. Također želim zahvaliti svim sudionicima, sponzorima, prijateljicama i prijateljima, a posebno gorljivoj navijačkoj publici.

Još jedanput ću ponoviti: - Hvala ti, Bože, za turnir!

........................................... Nikola Šamija

Zdeslav Milinović, najbolji vratar (Batino jato) Mate Batinić, najbolji igrač (Batino jato)

Mario Ćorić, najbolji strijelac (Dubrava)

Iz povijesti župeLovreć-Opanci 87

Krizma u župi Lovreć‑Opanci 1798. g.

Posljednja krizma u 18. st. u župi Lo-vreć-Opanci zbiva se u bitno promi-jenjenim političkim okolnostima u

Dalmaciji.Ratni sukob Francuske (Napoleon Bona-

parte) i Austrije u okviru Prvog koalicijskog rata (1792.-1797.) europskih država protiv Francuske završio je 18. travnja 1797.g. primirjem u Loebenu (Austrija) a šest mje-seci kasnije iste godine (18.10.) potpisan je mirovni ugovor u Campoformiju (Italija).1

Mirovnim ugovorom Austrije i Francuske prestala je postojati tisućugodišnja samostalna država Mletačka Republika koja u ovom ko-alicijskom ratu proglasi neutralnost i u svojoj političkoj likvidaciji ne pruži nikakav otpor.

Teritorij Mletačke Republike istočno od Adige, grad Venecija, Istra, Dalmacija i Boka kotorska pripali su Austriji a Albanija i jonski otoci Francuskoj.

Ovaj mirovni ugovor imaše za posljedicu kraj osamdesetogodišnje mletačke vlasti u 1 Središnji događaj europske povijesti potkraj 18.

st. bijaše velika francuska građanska revoluci-ja (1789.-1795.) čije ideje i postupci (parole o slobodi bratstvu i jednakosti; Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, pogubljenje kralja, uspostava Republike, razbaštinjenje crkve kao i sekularizacija uz iznimno nasilje i krvoproliće) te opasnost od izvoza Revolucije, uzdrmali su stari europski poredak što je nagnalo više europskih država na vojnu intervenciju protiv Francuske.

Imotskoj krajini (1717.-1797.) i uspostavu prve austrijske vlasti (1797.-1806. g).

Okupaciju Dalmacije i uspostavu au-strijske vlasti uspješno i bez otpora provede austrijski general Mate Rukavina, iz pozna-te hrvatske ličke časničke obitelji. Civilni upravitelj Dalmacije od 1. siječnja 1798. g. bijaše grof Rajmund Thurn i dalje sa sjedištem u Zadru.

Austrijska vlast zadrži mletački sustav civilne i crkvene vlasti.

1798. g. u Imotski dolazi nekadašnji mletački kolonel Imotske krajine a sada au-strijski general Francesco Danese i u kratko vrijeme uvede red i mir i sakupi preko petsto novaka za austrijsku mornaricu. Valjano je pretpostaviti da neki od tih novaka bijahu i iz naše župe.2

U takvom političkom i društvenom ozračju, druge godine austrijske vlasti, bijaše krizma u župi Lovreć-Opanci 9., 10. i 11. srpnja 1798.g.3

Sv. potvrdu i vizitaciju župe učini makar-ski biskup Fabijan Blašković. U biskupovoj pratnji bijahu makarski kanonici don Lovre Pavlinović, don Grgo Pavlinović Lucić i don Stipan Nikolić.2 Vidi više: Grga Novak, Prošlost Dalamcije II i

Ante Ujević Imotska krajina.3 Nadbiskupski arhiv u Splitu (NAS), M, 114 str.

78-83.

Iz povijesti župe

Iz povijesti župe

Krizma u župi Lovreć-Opanci 1798. g.

Lovreć-Opanci88

Aktualni župnik bijaše fra Ante Milino-vić (Mlađi, iz Nosića op.p., “…fr Antonius Milinovich actualis Lovrech curatus”).

Fra Ante je župnik u župi Lovreć-Opanci od prosinca 1795 do prosinca 1799. godine. Rođen je 1765. Bijaše župnik i u Podbablju, Ričicama, Studencima te gvardijan u Omišu 1803.-1804. godine. Umro je 1838. godine u dobi od 73 godine, kao župnik Studenaca gdje je i pokopan4.

Župa Lovreć-Opanci, prema biskupovu zapisu, broji 89 obiteljskih kuća s ukupno 895 stanovnika. Ispovjeđenih osoba je 632, pričešćenih 601 a krizmanih 162.

Obveze župljana prema župniku (napi-sane na hrvatskom jeziku): “Daju Lovrećani i Opančani Pastiru:1. O Božiću plećija, kolač i oku vina a za

misa Božića daju gazeta kako ko more.2. O Uskrsu jaja kako ko imade.3. Na Prisveto Trojstvo runo vune, i sir sira.4. Po jedno jare.5. O Jeseni daju po kokoš, maslo ko bocu,

ko oku,ko po oke.6. Kad je martac 6. libara za sprovod, a

6. za misu kantanu.7. O vinčanju kum daje petizzu, divojka ča-

rape, a juveglija plećije, kolač i bocu vina.Žita gologa od prije davali su po varićak

na čeljade od pričešćenja, i tom sada ukinuli.”U zapisu Krizme navodi se župna svet-

kovina na dan posvećenja titularne crkve Sv. Duha 7. srpnja te vjerske procesije na dan Sv. Marka Evanđeliste, na Tijelovo i na blagdan Sv. Jure s pjevanjem velikih litanija.4 U visovačkom Nekrologiju za fra Antu piše:

“1838. Studenci, aet.s.an.73.efflavit animam.” Necrologium Franjevačkog samostana Gospe od Milosti, Visovac 2004.,str.104.

U jednom dijelu biskupove vizitacije župe, u svojstvu svjedoka, bijaše nazočan i tadašnji župni prokurator (crkovnjak) Jakov Olujić, “preporuke vrijedan čovjek”5

U popisu krizmanih kumova nalazi-mo i tadašnjeg harambašu (kapetana) sela Opanaka Tomu Dumančića.6 Pripada jednoj od najuglednijih opanačkih obitelji koji su više desetljeća u 18. st. obnašali dužnost harambaše Opanaka. Toma nasljeđuje, već ostarjelog oca, dugogodišnjeg harambašu Opanaka Nikolu Dumančića.7

U tri dana krizme biskup Blašković udijeli Svetu potvrdu 142 krizmanika.

Nakon Lovreća biskup sa svojom prat-njom navečer 11. srpnja dođe u župu Studenci gdje ga dočekaše župnik fra Karlo Jakić Bošnjak i serdar Mate Bilić (serdaru Biliću formacijski bijaše podčinjen i harambaša Lovreća).

Fra Karlo Jakić Bošnjak iduće godine (1799.) u prosincu naslijedit će fra Antu u župi Lovreć-Opanci.5 Prema Stanju duša sela Lovreć 1806. (NAS, M,

113) upisana je obitelj Jakova pok. Grge Olujića (r. 1742.g.) s deset članova obitelji.

Prokuratori u župi skrbe i pomažu župnicima u upravljanju župnom i crkvenom imovinom. Običajno je da je jedan prokurator iz Lovreća a drugi iz Opanaka.

6 Kapetana sela (harambaša) treba razlikovati od kapetana kao časničkog čina u mletačkoj vojsci.

Kapetan sela (harambaša) je dočasnik koji je neposredno podčinjen serdaru (niži časnik).

7 Ime Nikole Dumančića kao harambaše Opanaka nalazimo već 1756.g. u peticiji župljana upućenoj makarskom biskupu Stipanu Blaškoviću i mle-tačkoj vlasti u korist župnika franjevca, potpisan je (križem) i arambaša Nikola Dumančić (“ Io Arambassa Nicolo Dumancich faccio con la mano la croce +”, Arhiv samostana u Omišu, prijepis)

Iz povijesti župe


Lovreć-Opanci 89

8. srpnja ‑ 37 krizmanika

Krizmanik Ime roditelja Kum (a)Jozip Antona i Stane Bošnjak Cvitan LujićAbram Bariše i Barbare Nikolić Paško MilinovićAndrija Petra i Jele Mustapić Paško MilinovićToma p. Mate i Stane Čaljkušić Ilija BošnjakBariša Petra i Jele Mrnjavac Ivan MrnjavacMate Nikole i Klare Mustapić Anton LuićŠimun Ante i Klare Nikolić Jakov MilinovićToma Mate i Ruže Milinović Lovre MrnjavacLuka Mate i Matije Bekavac Grgo MilinovićLuka Marka i Matije Milinović Pavao MilinovićMarko Mate i Ruže Milinović Mate ČaljkušićBlaž Augustina i Jurke Mrnjavac Ivan DumančićKrižan Tome i p. Kate Čaljkušić Mate MilinovićKrižan Antona i Marte Batinić Stipan LuićKrižan Antona i Stane Bošnjak Lovre MilinovićGrgo Mate i Matije Bekavac Jerko PirićAnton Andrije i Marije Luić Ivan MrnjavacCvitan Jakova i Tereze Čaljkušić Nikola MilinovićCvitan Antona i Lucije Milinović Daniel MeržanKata Nikole i Ivanice Kusić Kata BatinićKata p. Andrije i Jele Batinić Ivanica MilinovićIlijana Tome i Ane Milinović Jakovica MilinovićPera Mate i Ruže Milinović Marija NikolićIvanica Augustina i Jure Mrnjavac Ruža MrnjavacMatija Mate i Ruže Milinović Ana MilinovićMatija Jakova i Tereze Čaljkušić Manda MilinovićTomica Petra i Ane Bekavac Ivanica JelićJoza Bariše i Barbare Nikolić Klara MustapićPera Marka i Klare Bošnjak Manda MustapićIvanica Ante i Klare Nikolić Križana BošnjakKata Mate i Jakovice Milinović Manda MilinovićJurka Luke i Ruže Kusić Filipa ČaljkušićAna Luke i Ruže Kusić Ivanica BekavacMarta Marka i Klare Bošnjak Cvita ČajlkušićJela Jakova i Klare Mustapić Ruža MilinovićJela Mije i Klare Milinović Stana LuićCvita Ilije i Ivanice Bošnjak Ivanica Jelić

Iz povijesti župe


Lovreć-Opanci90

9. srpnja ‑ 92 krizmanika

Krizmanik Ime roditelja Kum(a)Mijo Grge i Pere Rupčić Jakov NikolićJozip Cvitana i Jele Oluić Don Ivan Ćubić, kapelan CisteJozip Ivana i Ane Ribičić Toma DumančićIlija Cvitana i Jele Oluić Mijo MustapićIlija Grge i Ane Rupčić Anton MilinovićIlija Jure i Dome Dumančić Stipan ĆorićPetar Jakova i Ruže Mrnjavac Jozip MrnjavacPetar Jakova i Jele Nikolić Nikola MilinovićIvan Marijana i Ivanice Matković Grgo ŠimundićIvan Mije i Marte Mrnjavac Filip BošnjakAndrija Lovre i Stane Mrnjavac Bože MilinovićAndrija Nikole i Božice Milinović Martin NovakFilip Dujma i Matije Čaljkušić Nikola MilinovićMate Križana i Matije Mrnjavac Mate OluićMate Grge i Pere Oluić Ivan DumančićTadija p. Stipana i Matije Jelić Ilija ČaljkušićJakov Ivana i Ilijane Mrnjavac Pavao OluićToma Mije i Jele Matković Jakov OluićŠimun Križana i Jurke Mrnjavac Stipan MilinovićŠimun Mije i Mande Nikolić Ivan MatkovićLuka Nikole i Božice Milinović Jozip MilinovićLuka Mate i Kate Mustapić Jure DumančićMarko Andrije i Jele Šimundić Anton MilinovićStipan Jakova i Cvite Rupčić Petar MilinovićStipan Ivana i Ane Bekavac Jakov NikolićLovre Stipana i Stane Mustapić Martin ĆorićJure Mije i Jele Matković Ivan OluićJure Andrije i Marije Oluić Jozip MrnjavacJure Križana i Jele Mrnjavac Jakov KatićGrgo Mije i Jele Matković Grgo ŠimundićGrgo Ivana i Ivanice Milinović Toma kapetan DumančićMartin Ivana i Ane Bekavac Jakov OluićNikola Ivana i Kate Madunić Ivan MrnjavacNikola Grge i Pere Mustapić Andrija KasumNikola Petra i Kate Mustapić Jerko Kovač

Iz povijesti župe


Lovreć-Opanci 91

Krizmanik Ime roditelja Kum(a)Nikola Tome i Marte Rupčić Mijo MustapićAnton Petra i Matije Šćurla Lovre KatićAnton Jure i Matije Ćorić Stipan OlujićAnton p. Stipana i Matije Jelić Petar MilinovićAnton Andrije i Mande Kasum Mate OluićAnton Mije i Jele Čavrlj Martin ĆorićFrano Stipana i Eve Kasum Jozip MilinovićMarija Antona i Pere Matković Ivanica MilinovićMarija Jure i Dome Šimundić Tomica KasumAna Filipa i Matije Oluić Manda ĆorićJoza Ivana i Kate Mrnjavac Manda PirićIlijana Petra i Ivanice Mrnjavac Marta MrnjavacPera Ivana i Marije Bošnjak Lucija MrnjavacPera Šimuna i Mande Merćep Jela MilinovićIvanica Ivana i Ane Čaljkušić Ana MilinovićIvanica Augustina i Andrijane Kasum Ana MustapićIvanica Ivana i Marije Bošnjak Pera MrnjavacIvanica Nikole i Lucije Mrnjavac Ivanica MilinovićIvanica Bariše i Cvite Čaljkušić Lucija NikolićIvanica Grge i Pere Rupčić Matija MrnjavacIvanica Ilije i Stane Oluić Jela MatkovićIvanica Grge i Mande Milinović Stana OluićIvanica p. Ivana i Ruže Mrkonjić Ana BrstiloIvanica Ivana i Joze Milinović Filipa ČaljkušićIvanica Mate i Ane Bekavac Lucija MustapićTomica Marka i Dome Milinović Tomica KovačTomica Jakova i Ane Mustapić Brigita MilinovićMatija Frane i Mande Bekavac Manda KovačMatija Jakova i Ruže Mrnjavac Pera MilinovićFilipa Filipa i Ivanice Bekavac Jakovica OluićFilipa Bariše i Cvite Čaljkušić Matija MilinovićJakovica Bože i Ivanice Oluić Jurka KasumŠima Jozipa i Kate Kasum Pera OluićŠima Jure i Matije Ćorić Ana MustapićŠima Antona i Uršule Merćep Kata MadunićŠima Antona i Kate Mrnjavac Filipa RupčićApolonija Ivana i Joze Jelić Jurka MilinovićCecilija Grge i Pere Mustapić Brigita Milinović

Iz povijesti župe


Lovreć-Opanci92

Krizmanik Ime roditelja Kum(a)Lucija Ivana i Mande Mustapić Tomica ĆorićLucija Martina i Ruže Nikolić Ivanica MilinovićLucija Ilije i Stane Oluić Ivanica ŠimundićKata Grge i Mande Mustapić Jela KasumKata Frane i Klare Madunić Matija MrnjavacKata Jerke i Mande Pirić Jela DumančićKata Jakova i Ane Brstilo Matija BekavacKata Frane i Mande Bekavac Jela MilinovićManda Marka i Ane Mrnjavac Tomica KovačMarta Lovre i p. Antice Peras Klara MadunićMarta Mije i Jele Mustapić Jela RibičićMarta Marka i Jele Brstilo Matija BekavacBrigita Mije i Klare Šundić (Šimundić op.p.) Jela KasumJela Karla i Ivanice Katić Marija KatićJela Marka i Matije Milinović Ivanica ŠimundićAntica Ivana i Ilijane Mrnjavac Križana BošnjakCvita Jure i Tadijane Mrnjavac Cvita RupčićCvita Filipa i Matije Oluić Šima DumančićRuža Andrije i Mande Kasum Ivanica Luić

srpnja ‑ 13 krizmanika

Krizmanik Ime roditelja Kum(a)Jozip Lovre i p. Antice Dumančić Jakov MustapićPetar Mate i Brigite Bekavac Bariša ČaljkušićIvan Križana i Joze Mustapić Grgo RupčićIvan Marka i Lucije Bekavac Lovre BošnjakMate Marka i Lucije Bekavac Paško ŠimundićStipan Grge i Marije Katić Augustin MrnjavacMarija Stipana i p. Pere Oluić Božica NikolićPera Ivana i Mande Mustapić Brigita MilinovićŠima Mate i Ane Bošnjak Jurka MrnjavacJela Marka i Jurke Katić Manda MilinovićJela Marka i Lucije Bekavac Brigita MilinovićAntica Mije i Mande Bekavac Marija KatićAntica Tadije i Tomice Mustapić Šima Dumančić

.................................................................................................................Marijan Milinović

Iz kultureLovreć-Opanci 93

Iz kulture

Nove lovrećke knjige

Ljeto Gospodnje 2012. bilo je znako-vito za književničku obitelj Petričević. 10. studenoga napustio nas je dr. sc.

Ivan Pertričević (1924. – 2012.), dobri duh lovrećke kulture, koji je radeći kao liječnik i sveučilišni profesor u Doboju u Bosni i Hercegovini, odakle je početkom srpske agresije 1992. protjeran u Bašku Vodu, mario je za lovrećku baštinu, proučavao natpise na stećcima, pisao članke i knjige… Duša mu se raja nauživala!

Za zbirku 150-ak duhovnih pjesama Pjesme srca, u nakladi samostana svete Klare u Splitu (o kojoj smo pisali u prošlogodišnjem broju našeg lista), sestra Marija od Presve-tog Srca - klarisa Anka Petričević dobila je književnu nagradu Antun Branko Šimić za najbolju knjigu objavljenu u proteklih 12 mjeseci. Nagradu je na svečanosti u Hrvat-skom domu Stjepana Kosače u Mostaru 16. studenoga primila pjesnikinjina nećakinja Branka Buljan.

Nakladnička kuća Spiritus movens iz Kutine objavila je knjigu pjesama Utjeha u križu autorice Anđelke Petričević – Čenić (1916. – 1992.), u povodu 20. obljetnice smrti pjesnikinje. Njezino pjesništvo na-dahnuto duhovnim i domoljubnim tema-ma predstavljeno je 20. kolovoza 2012. u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću, a među predstavljačima bila je i njezina sestra mr. Branislava Zaradić.

Zagrebački nakladnik Dnevnik objavio je prošle godine knjigu Poslovno novinarstvo između etike i zarade autora Ante Gavra-novića, koji promišlja ulogu novinara u suvremenim globalističkim informatičkim tokovima, koji piše pod pritiscima i iznudama svojih poslodavaca, financijskih moćnika ili drugih interesnih grupa, no rješenje je za zdravlje zajednice stručno i kvalitetno poslovno novinarstvo.

Iz kulture

Nove lovrećke knjige

Lovreć-Opanci94

Naš istaknuti jezikoslovac Ivan Branko Šamija, koji je uredio i četrnaesti svezak godišnjaka Lovrećki libar s nizom zanimljivih tekstova, objavio je opsežni Rječnik jezika hrvatskoga na 1824 stranice, u nakladi zagre-bačke Udruge Lovrećana i Grafike Markulin. Knjiga donosi oko 45 tisuća natuknica i temeljnih pojmova, i to je naš prvi rječnik koji obuhvaća i tumači značenje, osim na standardnom štokavskom izričaju, i desetak tisuća riječi na kajkavskom i čakavskom hrvatskom jeziku, a u obradi čakavizama pomogao mu je splitski jezikoslovac Sreć-ko Lorger. Time je Šamijin vrijedni rad vrstan prinos hrvatskom jezikoslovlju, koji upotpunjuje dva najpoznatija jednojezična hrvatska rječnika Vladimira Anića i Jure Šonje, posebno zbog toga što je ponudio niz novih i novousvojenih riječi kojima za-mjenjujemo tuđice kojih ima u izobilju u dva spomenuta rječnika.

Krajem prošle godine u nakladi za-grebačke kuće Biokova tiskana je ZBIRKA NENAPISANIH PJESAMA (anđelima čitka) profesora latinista Ivana Bekavca Basića (ro-đen u Lovreću 22. prosinca 1949.), neobični umjetnički projekt s bijelim stranicama iz-među predgovora i pogovora. U sadržaju se navodi da bi čitatelji u knjizi mogli napisati svojih trideset pjesama s predloženim naslo-vima poredanim abecednim redom (od Ako do Život). “Neka bujica nenapisane pjesme poteče s bjeline papira... zbirka će živjeti vjekovima jer je u svaki ovaj list utkana ne-izreciva ljubav, bol, patnja, nada, očekivanje, uznemirenost jednog duha koji je težio biti čist, a često se okaljao” - piše autor.

.........................................Mladen Vuković


Nije zlato sve što sja nit’ je pravda sve što se takvom

prikazuje

Narodne su poslovice poučne jer su jedan od odraza narodne mudrosti, pa je mudro na njih upozoriti i na

njih se osloniti u prosudbama, napose o onome što se pojavljuje zagonetnim, ili čak opakim. O plementoj sjajno-žutoj kovini kao rijetkosti iznimne vrijednosti, mjerilu ugleda i bogatsktva, tvari ustaljenih svojstava, koja kemijski odoljeva zraku i vodi, ali i nizu jako reaktivnih tvari, koja zavodi svojim sjajem i po kojoj se mogu procjenjivati vrijednosti drugih tvari različitih materijala, dobara, proizvoda, radnih učinaka itd., odavno se zna, ali i pisano već od vremena antičkih civilizacija. Zlato se tražilo i pronalazilo, kopalo i iskapalo, darivalo i kralo, zbog njega ratovalo, bogatstvo i slavu stjecalo, ali i uništavalo i ljude pokapalo. Od njega se nakite i novac pravilo, bio je izvor radosti, ali i tuge. Zbog sjaja i stalnosti postalo podlogom novcu. Potaklo pokušaje njegove tvorbe iz drugih kovina pa se rodiše mjed, bronca i alpaka, koji ni bojom, ni stalnošću, ni sjajem ne postadoše zlato. Pojaviše se i mudriji kemičari pa napraviše plastične zlat-no-žute nakite obmanjiva sjaja, al’ ne bjehu nit’ postadoše zlato, jer nije zlato sve što sja, il’ zasja. Ne izaziva svaka ogrlica il’ narukvica uzvik divljenja “au”, jer je svojstven samo zlatu, kemijskom elementu čiji je simbol

Au. Ni izgledom lijepi kristali zlatno-žutog željeznog sulfida, minerala pirita, nisu zlato, iako se takvima doimlju.

Čovjeka zlato privlači, al’ mu pravda više znači. Zna se to od iskona, o tome svjedoče povijestna događanja, ali zamjećujemo to i sada. Na egzistencijsko i posljedično zna-čenje pravednosti upozoriše slavni mudraci i govornici, a još više, za svojeg ovosvijetna života, tako postupiše i Bogu odane osobe koje postadoše svetima. O tome svjedoče i nepravde koje ljudi još uvijek čine, i kojih je čak previše. Pravedna Krista neznabošci osudiše i živa na križ prikovaše, a Barabu oslobodiše. Niz je počinjenih nepravdi kao pravda izrečenih, a zbog kojih mnoga zla uslijediše. Neka su iz bliže prošlosti i poučna, pa potiču na pravednije postupanje. Zato je bila začuđujuća prvotna presuda Haaškog tribunala kojom su osuđeni hrvatski gene-rali zbog djela koja nisu počinili niti su ih potakli, ali uvelike i zbog izmišljenih zločina koji se nisu dogodili. Naime, u svijetu se dobro zna da je Hrvatska postala članicom OUN nakon međunarodna priznanja, a nakon što se uspješno pravednom borbom obranila od agresorskih vojnih postrojbi i agresorovih teritorijalnih posezanja, u ratu koji je započeo i nametnuo agresor s ciljem ostvarenja svojih opakih osvajačkih ciljeva.

Iz kulture

Nije zlato sve što sja nit’ je pravda sve što se takvom prikazuje

Lovreć-Opanci96

Prvotnom presudom, dojam je, amnestiralo se agresorova zločinstva okrivljavanjem bra-nitelja, jer su svoju zemlju uspjeli obraniti. No, na temelju osobna životna iskustva ipak sam sklon pretpostaviti da izvorno uspostavljena spomenuta institucija nije uspostavljena radi opakih ciljeva. Zato je vjerojatnije da bi ikoja država članica EU u tu instituciju delegirala svojeg nečastna državljanina. Mnogo je vjerojatnije da su kreatori obmane osobe nekritički sklone agresoru, ili podrijetlom iz zemlje koja je izvršila agresiju na Hrvatsku. Moguće je i to da je kreator stručno neadekvatna osoba. Zato je preporučljivo da spomenuta instituci-ja optimira strukturu svojeg osoblja kako bi njezino postupanje bilo pravno i etički uvijek utemeljeno, pri čemu u prosudbama ne bi smjeli biti zanemareni redoslijedi zbivanja i njihove uzročno-posljedične zakonitosti. Da se u tome uspije, preduvjet je temeljita sustavna analiza. Svakako se moraju uzeti u obzir i kinetike pojedinih zbivanja.

Nitko nije savršen pa ni zaposlenici u spomenutoj instituciji, čak ni savjetnici te institucije. Poželjno je vrlinsko ponašanje, a dopustivo zablude ispravljati. Prosudbe temeljene na punoj istini svakako su bolje od ishitrenih. Smijemo biti bolji i mudriji pa lakše prozrijeti opake namjere obmanjivača. Prema tome, vjerojatno je bila poželjna i vrlo temeljita sustavna analiza događanja koja su prethodila ratu i njegovim posljedi-cama. U tekstu objavljenom prošle godine u “Hrvatskom Fokusu” pa ove u “Lovrećkom libru”, pod naslovom “Zlim potaknuta ne-pravedna presuda vodi ostvarivanju opakih ciljeva”, argumentirao sam razloge neprihvat-ljivosti takve presude vjerujući da će Bog

pogodovati razotkrivanju obmane nakon čega će uslijediti pravomoćna pravedna presuda odlučnim zalaganjem pouzdano stručno i moralno mjerodavnih osoba za podrobnu analizu događanja i utvrđivanja istine. To se i dogodilo.

Potvrdila se narodna poslovica “gdje laž ruča, tamo ne večera”. Bog je uslišao molitve ljudi dobre volje pa je Žalbeno vijeće Haaškog tribunala uspjelo utvrditi istinu i pravedno odlučiti. Čvrsto uzdanje hrvatskog naroda u Boga i trpljenje hrvatskih pravednika nagrađeno je pravednom pravo-moćnom presudom. Obradovane su obitelji pravednika, ojačani sklad i moralna snaga hrvatskog naroda. Raduju se i oslobođeni hrvatski generali, pravednici. Svjesni da je pravda pobijedila s pomoću Božjom, ustraju u uzdanju u Boga i Uskrsnuće koje nam je Isus Krist zajamčio. Ne likuju i nikome se ne osvećuju, već opraštaju i promiču vrlinsko. Zato, ovom prigodom i podsjećanje na ono javnosti već priopćavano:

Prema jednoj legendi Bog je svoju ze-mlju Hrvatima darovao. Pisano je izrečena tvrdnja da je Hrvatska jedinstven cjelovit sustav u kojem se može dobor i ugodno živjeti, pa u skladu s tim prigodice zaklju-čeno da bi mogla postati “Raj zemaljski”, ako se bude djelovalo u skladu s uputama Božjim: Opetovano je u pisanim priopćenji-ma naglašeno isticano da je sklad preduvjet napretku od obitelji do političke zajednice pa u svezi s tom tvrdnjom pojašnjavano da su etički i duhovno prožete hormonska, dobna, obrazovna, strukovna, djelatnostna i stvaralačka usklađenost te optimalna pro-storna raspoređenost preduvjet prosperiteta i trajanja naroda i država. Proizlazi, dakle,

Iz kulture

Nije zlato sve što sja nit’ je pravda sve što se takvom prikazuje

Lovreć-Opanci 97

da čvrsto i odlučno trebamo ustrajati u ostvarivanju trajne, dostojanstvene i časne opstojnosti hrvatskog naroda i hrvatske dr-žave. Uzdajući se u Boga i vođenje Bož-jom providnošću, jamačno ćemo uspjeti i ostvariti časne ciljeve.

......................... Marijan Bošnjak, Zagreb

Životopis

Marijan Bošnjak rođen je 2. prosin-ca 1934. u Lovreću. Pučku školu započeo u Lovreću (1941.), a završio u Bjelovaru (1946.). Realnu gimnaziju polazi u Bjelovaru i Splitu, maturiravši 1954. Iste se godine upisao na Kemijsko-tehnološki odsjek Teh-ničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pa diplomirao 1959. Zaposlio se u PLIVI 1960., gdje je djelovao čitav radni vijek, počevši u Istraživačkom institutu, da bi nastavio s uhodavanjem, vođenjem i unaprjeđivanjem procesa biosinteze oksitetraciklina u razdo-blju od 1961. do 1968. godine. Nastavio djelovati u Istraživačkom institutu sve do umirovljenja (2000.). Uporedno sudjelovao u provedbi sveučilišne izobrazbe na Prehram-beno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta

u Zagrebu. Znakovito pridonio progresu PLIVE, istraživački, optimiranjem proizvod-nog postrojenja i proizvodne tehnologije, pa u prepoznatljivosti u svijetu proizvođača farmaceutika. Magistrirao 1961., a dokto-rirao 1973. (Prof. Vera Johanides, mentor) obranom disertacije “Kinetika biosinteze oksitetraciklina”. Autor oko 100 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima radova (11 s prof. V. Johanides), jednog sveučilišnog udžbenika, triju patenata (jedan s prof. Johanides). Na domaćim i međuna-rodnim znanstveno-stručnim skupovima pri-općio više od 130 radova. Dva puta dobitnik Nagrade PLIVE, dobitnik Nagrade tehničke kulture Hrvatske, Znanstvene nagrade “Ni-kola Tesla” (1988.) pa Nagrade HATZ za životno djelo “Moć znanja” (2005.). Bio član Upravnog vijeća Instituta “Ruđer Bošković”, a član je Izdavačkog savjeta časopisa “Kemija u industriji” i “Chemical and Biochemical Engineering Quaterly”, a donedavno bio član i Uredničkog odbora časopisa “Food Technology and Biotechnology”. Djelovao, ili još djeluje, u nacionalnim i međunarodnim kulturnim i strukovnim društvima. Inicija-tivom profesorice Johanides djelovao kao član Glavnog odbora Europske federacije za biotehnologiju (EFB) i radne skupine za izobrazbu pri EFB. Član emeritus HATZ-a. Kao član organizacijskih odbora, djelotvorno sudjelovao u organizaciji niza znanstvenih i stručnih skupova. Ostvario niz studijskih boravaka u inozemstvu, neke posredovanjem profesorice Johanides.

........................................................I.B.B.

Iz kulture Lovreć-Opanci98

Osam laži moje majke

Moja mati nije uvijek govorila isti-nu… Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča

počinje s mojim rođenjem.Rođen sam kao sin jedinac u veoma

siromašnoj obitelji… Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama imali bismo malo riže u kući… Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjur govoreći:

“Jedi, sine, ja nisam gladna.” – Ovo je bila njena prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po svršetku kućanskih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene.

Ja sam malo po malo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:

“Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.” – Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka za moje školovanje, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnih predmeta i dogo-vorila se s vlasnikom da će prodavati odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao je potražiti. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća.

Zovnuo sam je: “Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš na-staviti sutra ujutro!”

Ona se nasmijala i rekla: “Sine moj, ja nisam umorna.” – Ovo je bila njena treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo ze-mlju, a površina pijeska titrala je od vrućine. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, strepeći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekala s toplim majčinskim zagrljajem, ispunjenim ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slijevale su se kapljice znoja.

Pružio sam joj čašu i rekao: “Majko, pij”, a ona reče:

Iz kulture

Osam laži moje majke

Lovreć-Opanci 99

“Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.” – Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je po-stao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj stric, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da ublažimo glad. Kada su susjedi vidjeli da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima:

“Ja nemam potrebe za ljubavlju.” – Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam do-bro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam preuzeti brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela proda-vati povrće na tržnicama. Kada je odlučila prestati raditi, izdvojio sam dio svoje plaće i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši:

“Čuvaj, sine, svoje novce, ja imam dovoljno za sebe.” – Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nasta-vio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj.

Zbilja sam se obradovao i tako počeo sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona mi nije htjela smetati i rekla je:

“Sine, ja nisam naučila živjeti lagod‑no.” – Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima netko se morao brinuti o njoj. Što sam mogao učiniti kada je između mene i moje voljene majke bila tolika udaljenost? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona maj-ka koju sam poznavao… Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:

“Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.” Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome tko uživa blagodat živih roditelja, poručujemo: Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom. Svakome tko je izgubio svoju voljenu majku, poručujemo: Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Boga da joj oprosti i da joj se smiluje.

.........................................Nepoznati autor


Zločini od Orsule do Gračana

Poznaju li stanovnici južnog dijela Hr-vatske gdje su Gračani, a stanovnici na sjeveru Hrvatske gdje je Orsula?

Naime, rijetko se tko nađe da poznaje oba zemljopisna pojma, oba mjesta na kojima je smrću završavala hrvatska mladost u završnici Drugog svjetskog rata. Na oba mjesta o sud-binama mladih hrvatskih života odlučivala je okrutna zločinačka komunistička ideologija.

Slobodna Dalmacija od 19. listopada izvještava da je na Orsuli u Dubrovniku održana komemoracija u spomen na trina-estoricu mladih konavoskih domobrana, većinom 20-ak godina starosti, koji su kao žrtve komunističkoga partizanskog terora ubijeni 19. listopada 1944. Poubijena sku-pina mladih Konavljana, bili su tek mobi-lizirani pripadnici hrvatske vojske koje su zarobili pripadnici 10. hercegovačke brigade u Komolcu u Rijeci dubrovačkoj. Mladiće su zatim iz zatvora u Karmenu ukrcali u kamion te 19. listopada 1944. odvezeli na Orsulu, gdje su ih smjestili u drvenu baraku, a zatim ih po dvojicu izvodili, ubijali i bacali preko zida niz klisuru. Danima nakon toga strašnog zločina ubijeni su plutali po moru. Kod spomen-obilježja na Orsuli u dane pogubljenja već nekoliko godina Udruga Hrvatski domobran iz Dubrovnika, organi-zira komemoracije. Ove su godine vijence položili članovi obitelji ubijenih, zamjenica

dubrovačko-neretvanskog župana Marija Vučković, predsjednik Županijske skupštine Ivan Prce, predstavnici grada Dubrovnika, općine Konavala, udruga proisteklih iz Do-movinskog rata te predstavnici Udruge Daksa i Udruge Hrvatskog domobrana. Molitvu za ubijene predvodio je don Jozo Njavro. Predsjednik Udruge ratnih veterana Hrvat-ski domobrana ogranak Dubrovnik Željko Kulišić u svom je govoru rekao: “Na žalost, nitko od popisanih sa spomen-ploče nije imao prilike preživjeti. Nitko osim Marka Trtomana koji se oslobodio žice kojom je bio svezan, neopazice se izvukao iz barake, iz ruku nemilosrdnih koljača na Orsuli, izbje-gavši tako sigurnu smrt dana 19. listopada 1944. godine. Zahvaljujući njemu, istina o počinjenom zločinu nije ostala komunistička tajna kao mnoge druge. Ali trebalo je proteći predugih 50 godina kako bi se javno oplakali ubijeni te obavila komemoracija na Orsuli, koja je dostojanstveno zamijenila tihe po-jedinačne molitve u krugu članova obitelji ubijenih domobrana”. Zati je Kulišić govorio kako kroz pedeset godina terora, moći i vlasti, komunisti nisu izdali svoje nadređe-ne. Nisu odali nijedno mjesto pogubljenja, masovnu grobnicu, ni stratište, a kamoli da bi istražili ili obilježili mjesta svojih zločina na širem dubrovačkom području, poput Orsule, Dakse, Montovjerne, Boninova,

Iz kulture


Lovreć-Opanci 101

Domobranskoga groblja, ili neke od brojnih jama na otocima Jakljanu, Korčuli, Mljetu. Istaknuo je da za počinjene zločine nitko nije odgovarao iako su podignute brojne tužbe na nadležnom Općinskom sudu u Dubrovniku. No tužbe protiv ‘nepoznatih počinitelja’ za nebrojene zločine počinjene na širem dubrovačkim području tijekom i nakon Drugog svjetskog rata i dalje ostaju u ladicama netaknute. Uzalud i požurnice. “Opet djeluje komunistička, poput mafijaške ‘omerte’. Ni danas 68 godina od zločina, nema sućuti, nema kajanja. Savjest ne po-znaju jer je, jednostavno, nemaju. Kome-moracije i uljudno odavanje počasti nevinim žrtvama ne prihvaćaju. I dalje nas dijele na ‘naše i vaše’. Univerzalno za selektivno. Mr-tvi, i manje mrtvi. Neprocesuirani zločini,

kao nagrada za odanost ‘jugoslovenstvu’! I opet se pitam ‘dokad ćeš saginjati glavu, draga moja Hrvatska’?”, zapitao se Kulišić na mjestu početka početaka svih kasnijih mnogobrojnih komunističkih zločina. Na žalost, istog dana u Dubrovniku se današnji komunisti rado sjećaju i proslavljaju tzv. dan ‘oslobođenja’ Dubrovnika.

Večernji list je 22. listopada izvjestio da Ured za istraživanje komunističkih grobišta otkopava grobnice u Gračanima, sjeverno od Zagreba, podno Zagrebačke gore gdje su u 20 grobnica zakopana 783 tijela. Žrtve su poslije tzv. ‘oslobođenja’ Zagreba dovođene iz zatvora i logora u kolonama, i muškaraci i žene, neki su bili vezani žicom... Nema podataka da je itko preživio. Ured za ko-munističke zločine, nakon pozitivne sondaže

Iz kulture


Lovreć-Opanci102

terena, u zagrebačkim Gračanima započeo je otkopavanje jedne od masovnih grobnica u koje su u svibnju 1945. pokopane grupe “narodnih neprijatelja”, streljanih bez suda i označavanja grobišta. Lokacija se zove Kri-vićev brijeg, a prema evidenciji Miroslava Haramije, koji je 1945. kao veterinar brinuo o sanaciji leševa kako ne bi došlo do zaraze te desetljećima čuvao dokumentaciju o lo-kacijama. Krivićev brijeg krije tajnu dviju grobnica u koje je pokopano 60 žrtava. Grobište se nalazi u bivšem voćnjaku koji je u privatnom vlasništvu i koji vlasnik već 67 godina ne dira niti obrađuje.

Organizirana smaknuća u Gračani-ma počela su od 10. na 11. svibnja 1945. Egzekucije su obavljali pripadnici jedinice Jugoslavneske armije koja je tih dana bila stacionirana u Gračanima. Ubijalo se na ulazu u Park prirode Medvednica i u samom naselju, a tijela su naknadno u masovne grobnice organizirano pokapali mještani. Veterinar Miroslav Haramija evidentirao je sva mjesta na kojima je obavljao de-zinfekciju i zatrpavanje jama i zabilježio točan broj ukupno 783 pokopanih žrtava. Nakon što su partizani ušli u Zagreb, su-očili su se s problemom mnoštva u gradu

od gotovo milijun ljudi. Samo iz Bosne i Hercegovine našlo se oko 250.000 izbjeglica, o čemu svjedoči ‘depeša’ OZNA-e. Iz ‘depeše’ Aleksandra Rankovića iz Vrhovnog štaba JA od 15. svibnja očitovalo se nezadovoljstvo: “Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja, jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima...”, poručivao je Ranković. Nakon ‘depeše’ smjenjuje odgovorne i potom se likvidacije ubrzavaju.

Slobodan Dalmacija 25. listopada izvje-šćuje da je u jednoj od masovnih grobnica u Gračanima pronađeno 30 vrlo mladih žrtava komunističkog zločina iz 1945. Grobnica je bila vrlo plitka, neki su posmrtni ostat-ci pronađeni svega 35 centimetara ispod zemlje”, ističe se u priopćenju Ureda za istraživanje komunističkih grobišta, nakon što je dan prije završena ekshumacija. Na vrhu grobnice pronađena je veća količina čahura, u tijelima žrtava pronađena su pu-ščana zrna, nekoliko je lubanja imalo pro-strijele. Svim su žrtvama ruke bile vezane žicom na leđima, a nisu imali obuću. Uz žrtve su pronađeni neki osobni predmeti: nekoliko muških prstena od neplemenitih metala, jedan privjesak-križić, nešto gumbi, ostatci tabakere i kopče od remena. “Karak-teristično je da su gotovo svi imali savršeno zdrave bijele zube”, navodi se u priopćenju. “Prema dokazima koje je prikupio Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, žrtve su bile vrlo mlade, negdje oko praga punoljetnosti. U

Iz kulture


Lovreć-Opanci 103

Gračane su dovedeni iz Zagreba između 13. i 15. svibnja 1945., imali su plave uniforme, po čemu je lokalno stanovništvo nagađalo kako je riječ o pitomcima dočasničke škole ili o kadetima zrakoplovne škole”, stoji u priopćenju Ureda za istraživanje komuni-stičkih grobišta.

Posmrtni ostatci 30 mladih žrtava ko-munističkog zločina su zbrinuti i privremeno smješteni u kosturnici crkve Krista Kralja na Mirogoju, a trajno će biti pokopani u zajedničkoj grobnici unutar cintora crkve sv. Mihaela u Gračanima. Ured za prona-laženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata ujedno moli sve koji bi mogli imati dodatne spoznaje o ovim žrtvama neka se jave Uredu na telefon broj 01/5503 063 ili na e-adresu [email protected]. Nema podataka da je itko od žrtava dove-denih u Gračane preživio. Prema iskazima svjedoka i dostupnoj dokumentaciji odluke o smaknuću tih žrtava donesene su ranije, na drugim mjestima, dok su Gračani bili samo mjesto egzekucije koje su obavljali pripadnici jedinica Jugoslavenske armije.

Orsulu i Gračane povezuju pogubljenja izuzetno mladih tek vojačenih mladića u po-strojbe tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. Što su mogli biti krivi mladići koji su tek bili na pragu života? Zašto su morali biti smaknuti, zašto im je tako okrutno oduzeto pravo na život? U Dubrovniku je započelo 19. listopada 1944., zatim se nastavljalo posvuda gdje su partizani ‘oslobađali’, pa tako i u Zagrebu u mjesecu lipnju 1945. Tzv. Rankovićeva ‘dešpeša’ potvrđuje da je taj

masovni zločin odmazde, osvete i genocida nad hrvatskim narodom bio dobro smišlje-na, organizirana, nadgledana i kontrolirana operacija partizanskih jedinica krajem rata nad poraženim Hrvatima. U ime partizan-ske, boljševističke i komunističke ideologije, koja je navodno ‘oslobađala’ Hrvatsku, a u stvari ubijala posebice hrvatske mlade ljude, u ime okrutnog osvajanja vlasti nad hrvatskim prostorima, mijenjala se struktura stanovništva i trajno se poremetio budući de-mografski razvoj hrvatskog naroda. Ubijanje mlade populacije željne života, raseljavanje i prisilno izgnanstvo, zove se genocid i ima svoje posljedice sve do danas.

........................................ Damir Borovčak


Adventske suze

Pred ovu svetu Badnju veče

mislima mojim tuga luta,

tek sjećanja me draga liječe,

i crkva Gospe preko puta.

Duša mi prazna, a i nijema,

u samoći me za te veže,

pa kad te ovdje više nema,

molitva moja nebu seže.

I dok me tužnog jecaji drobe,

za tobom, mila, što smrt te uze,

iz naše hladne, mračne sobe

Isus ti nosi moje suze.

.............................. Jozo Joko Milinović

Milostiv budi meni

Iako si mi blizu, ne čujem Tvoj blažen glas,

a znam da si uz mene da bdiješ za sve nas.

I kad mi loše krene pa slutim težak dan, milostiv budi meni, pruži mi miran san.

Na kraju ove ceste kad kucne zadnji čas,

pod svetim križem Ti me odvedi u vječni spas.

Jozo Joko Milinović

SopicaOd stijene odvaljena,

vrijednom rukom isklesana, uz kuću prislonjena.

Čuvarica si priča težačkih

i pjesama zavičajnih.

U zvjezdanim noćima mirno ti vrijeme prolazi,

samuješ u trajanju.

Nad tobom stražari tišina, samo te vjetrovi miluju

i kiše peru, poneki zalutali gavran katkad te obiđe.

Počivaljko kamena pod tvojim nebom bdiju mi sjećanja,

a moja odsutnost stapa se sa tvojom dugom samoćom.

Sopica = kamena klupa ispred kuće

.............................. Jozo Joko Milinović


Umorni putiI krupne suze mu naviru na ovaj sivi kukavni dan, kad jadan priđe svom selu

pa mimo stane k’o ukopan.

Dvorišta i staze samuju, svuda okolo korov i drača,

a prazne kuće tuguju željne nježnoga dječjeg plača.

Žalosni zvuci sa zvonika razbude ovu tišinu kletu, to je sigurno baka Mara

posljednji zbogom rekla svijetu.

Tek vjerni čuvar ovog sela na pragu razmišlja i šuti,

kuda su mu sve drage ljude odveli dugi umorni puti.

................................. Jozo Joko Milinović

Oluja silna te nagna...Sv. ocu Franji u povodu njegova boravka u Hrvatskoj

Oluja silna Te nagna da dođeš u naše strane, I našu zemlju da takneš stopama blaženim, svetim,

A dugo čekasmo Tebe - kroz noći tamne i dane, I teško mučeni bolom, ii’ crnim dušmanom kletim.

Znamo da donosiš mir nam, vjeru u raspetog Krista, koji za spasenje naše na križ se raspeti dao,

U krvi opra nas svojom da duša bude nam čista, I Ti si, oče naš Franjo, sve tajne Ljubavi znao.

I rukom, a s ranom svetom, Božji nam blagoslov prospi, Moli za Hrvatsku svoju, što Tebe posebno štuje,

I dahom cvjetove, stabla, more i kamen nam ospi; Nek bijednik, siromah, ubog utješne glasove čuje.

Mi ćemo za Tobom poći i stope slijediti Tvoje, Ti ćeš nas k Alverni vodit - Golgoti našoj do kraja,

I Tebi duhovno blago mi ćemo predati svoje... O moli, da s Tobom, Oče, do vječnog dođemo Raja!

S.Marija od Presvetoga Srca .......................................................................................................... Anka Petričević


Skromna molitva

Sv. M. Klari u povodu 800.obljetni‑

ce osnutka Reda

Pogledaj, Majko, sa nebeskog svoda

Sve Tvoje kćeri, što Te trajno štuju,

Stupajuć stazom mučeničkog hoda,

I Tvoje riječi sa ljubavlju čuju:

Da idu putem Križa, k Spasu svome,

Slijedeći i Tvoj primjer žrtve svete,

I slični liku uzornome Tvome,

I sile ne će svladati ih klete.

Osamsto ljeta, evo, već je došlo

Kad Ti se Kristu Zaručniku preda,

U žrtvi, boli, ljubavi je prošlo;

On nas od Srca svoga nikom ne da!

0, moli za nas sa prijestolja svoga,

Sa kojeg s Kristom blistaš sva u sjaju,

On ne će prezret zagovora Tvoga...

S Tobom, a po Njem, bit ćemo u

Raju.

S. Marija od Presvetoga Srca

.................................... Anka Petričević

Vodi nas, Majko

Sv. M. Klari u povodu 800. obljetni‑

ce osnutka Reda

Vodi nas, Majko, putem križa, bola,

Jer Ti si nakon zanosnoga hoda

Spoznala vrijednost žrtve ovog dola;

Krenula stazom put nebeskog svoda.

Vodio Krist Te k dubinama svojim,

Otkrivši Tebi agoniju svoju,

Tražio pokoj u ranama Tvojim,

I dušu tako posvećujuć Tvoju.

Osamsto ljeta i nas s Tobom ljubi

I brižno čuva kao dijete mati,

I srca naša sa svojim nas sljubi,

Spasenje, radost želeći nam dati.

S Njime nas vodi kroz sve kušnje ove,

Da vjerno Njemu služimo do kraja;

S Njim ćemo motrit horizonte nove

Kad nas dovede u Srce svog Raja.


.................................... Anka Petričević


Poziv srca

Pjevam pjesmu hrvatskom heroju, Koji ljubi domovinu svoju. Prvim - našim junacima,

Hrvatskim redarstvenicima.

Teški su nam ovi dani, U suzama okupani. Gledajući kako pate

Stare majke Lijepe Naše.

Suze teku, duša boli, Danas prate svoga sina

U boj teški jer nas treba Naša draga domovina.

Poziv srca još je jači, I od straha prisutnoga, Od zlotvora nečesnoga,

Tenka, puške i orkana njegovoga.

Ne razmišljam puno tada, Onaj danak došao je

O kojem mi dida pričao je Kako sina izgubio je,

Sina svoga najstarijega. Niti groba mu ne vidje,

Da bar ružu na nj položi, Dragom Bogu se pomoli.

Ne plačite, tužne oči, Ne plačite, oči moje majke,

Nasmijte se barem malo Ovom što se desilo je.

Ustadoše svi iz Lijepe Naše, Hercegovci ničeg se ne plaše.

Nabrijani kao poskok, šarac ljuti, Niti jedan ne boji se smrti.

Plemeniti momci, njih Osamnaest stotina,

Hrabro stahu Suprot četnicima.

Idem i ja danas s braćom, Svome domu dug svoj dati,

Svojoj miloj domovini, Ona nam je druga mati.

Doša sam ti, bila Vilo, Doša sam ti, zlato moje,

Iz dalekog bilog svita, Gdje je život odveo me.

Kud sam iša, gdje sam bio, U mom srcu Ti si bila, Uvijek si mi bila draga, Domovino moja mila.

Iz kulture

Poziv srca

Lovreć-Opanci108

Stvarali smo domovinu, Svaku stopu Lijepe Naše, Zastavu smo pronosili, I krvavi boj bojovali.

Slava vama, braćo moja mila, Vaša žrtva nije uzaludna bila, Domovinu ste nam stvorili, Svome narodu je darovali.

Hvala vama, hrabri bojovnici, Prvi hrvatski redarstvenici,

Plemići ste, dika roda svoga, Ponos slavnog roda hrvatskoga.

Pjesma POZIV SRCA je posvećena poginulim, nestalim i preminulim Prvim hrvatskim redarstvenicima 5. 8.1990. g. Nastala je u čestim jutarnjim promišlja-njima o početku i patnjama Domovinskog rata kad sam i ja kao i druge kolege, Prvi hrvatski redarstvenici, osjetio poziv svog srca da idem stvarati domovinu.

Uz pjesmu POZIV SRC ističem kratak slijed događaja, početak Domovinskog rata i postrojavanja Prvih hrvatskih redarstve-nika 5. 8. 1990. god. u Svetošimunskoj u našem dragom Zagrebu kao sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Ovom pjesmom želim reći tko je počeo stvarati i tko je stvorio Hrvatsku vojsku i Hrvatsku državu, koje su se prve oružane postrojbe od naših pripadnika formirale:

ZNG, Prva gardijska brigada “Tigrovi”, elitne postrojbe Hrvatske vojske, pri tome ne iznosim sve terene ratnih djelovanja na kojima smo sudjelovali jer bi bio predug popis.

Nas tisuću i osamsto (1800) drago-voljaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine

organizirali smo se u prvu legalnu drago-voljačku postrojbu da nova hrvatska vlast može nastaviti s osamostaljenjem, da prvi preuzmemo oružani udar i nalet velikosrpske, četničke i jugokomunističke vlasti tadašnje Jugoslavije.

Nismo dopustili da se našim idejnim i političkim vođama, našem narodu i nama samima ponovi Hrvatsko proljeće i politički mrak.

Siguran sam da je prošao agresorski naum da ni nas sviju sigurno ne bi bilo među živima. Pošto nas je i sam pokoj-ni predsjednik države dr. Franjo Tuđman uvažavao i cijenio, njegovom povijesnom smotrom postrojbe dana 8. 8. 1990. god. u narodu smo nazvani tuđmanovci.

Prvi stradalnik (ranjenik) u Domovin-skom ratu bio je naš pripadnik i kolega Josip Božičević. Stradao je krajem rujna 1990. u gušenju pobune Srba u Dvoru na Uni.

Prvi poginuli hrvatski branitelj iz Do-movinskog rata bio je također naš pripadnik i kolega Josip Jović iz susjednog sela Aržana koji je smrtno stradao u agresorskom čet-ničkom napadu na Plitvicama, na Uskrs 31. ožujka 1991.

Dvanaest (12) pripadnika naše postrojbe je poginulo u Borovu selu 30. travnja 1991.

Ukupno je poginulih i nestalih prvih hrvatskih redarstvenika u vrijeme rata sto tri (103), broj umrlih nakon rata nije mi poznat.

Lovreć, 19. 10. 2011.

Prvi hrvatski redarstvenik 5. 8. 1990. ........................................ Dušan Petričević

Župna statistikaLovreć-Opanci 109

Kršteni 2012.

Župna statistika

1. Ema Šamija (Marko Šamija i Ana Marija Kegalj)

2. Jure Olujić (Stipe Olujić i Marija Šućur)

3. Vid Bekavac (Nedilj-ko Bekavac i Željana Kukulj)

4. Matej Mustapić (Tomislav Mustapić i Anamarija Šamija)

Molim sve one koji žele krstiti svoje dijete da navrijeme (barem mjesec dana prije) obavijeste župnika kako bismo se mo-gli dogovoriti o danu krštenja i obavljanju priprava za krštenje (upis, pouka, postupak i ispovijed).

Posebno molim roditelje koji imaju četvero, ili više djece, da se jave mjesec dana ranije kako bih mogao obavijestiti o. biskupa da i on mogne poslati svoju čestitku obitelji jer obitelj s većim brojem djece daje uzvišen doprinos Crkvi i domovini.

Župna statistika Lovreć-Opanci110

Prvopričesnici župe Lovreć‑Opanci 2012.

1. Ante Nikolić

2. Roko Mustapić

3. Marija Križan

4. Frano Čaljkušić

Prva pričest, Lovreć, crkva Sv. Duha, 13 svinja 2012.

Župnik fra Dinko Bošnjak


Krizmanici župe Lovreć‑Opanci 2012.

1. Lovre Bošnjak2. Željko Ćorić3. Tomislav Petričević4. Ivan Šamija5. Josip Mustapić6. Ružica Olujić7. Ivana Bošnjak

8. Ana – Marija Bošnjak

9. Slavica Dumančić

10. Nena Frankić

11. Grgo Nikolić

12. Ante Katić

13. Marijan Petričević

Lovreć, crkva Duha Svetoga 27. svibnja 2012. Krizmatelj mons. don Ivan Ćubelić

Vjeroučitelj fra Dinko Bošnjak

Župna statistika Lovreć-Opanci112

Naši pokojniciUmrli u 2012. godini

1. Mara Nikolić, † 25. 1. 2012., Nikolići

2. Iva Katić, † 27. 1. 2012., Lovreć

3. Ivan Šimundić, † 28. 1. 2012., Split

4. Iva Kasum, † 30. 1. 2012., Split

5. Ana Šamija, † 12. 2. 2012., Split

6. Marijan Sekelez, † 2. 2. 2012., Zagreb

7. Ljubica Bekavac‑Basić, † 19. 2. 2012., Split

8. Ana Bekavac, † 2. 3. 2012., Stari Mikanovci

9. Dujka Katić, † 5. 3. 2012., Lovreć

10. Ivan Milinović, † 12. 3. 2012., Split

11. Marija Nikolić, † 14. 3. 2012., Split

12. cvita Bošnjak, † 3. 4. 2012., Lovreć

13. Ivan‑Gabrijel Bekavac, † 10. 4. 2012., Kaštela

14. Virginija Olujić, † 1. 5. 2012., Cista Velika

15. Ivica Biškić, † 27. 4. 2012., Bon

16. Anka Katić, † 20. 5. 2012., Split

17. Ante Milinović, † 10. 6. 2012., Split

18. Toma Bekavac, † 15. 6. 2012.,˝Split

19. Marijan Bekavac, † 4. 7.2012., Opanci

20. Toma Petričević, † 15. 7. 2012., Lovreć

21. Zorka Kasum, † 24. 7. 2012., Francuska

22. Ivan Kasum, † 5. 5. 1972., Francuska

23. Ante Čaljkušić, † 21. 8. 2012., Split

24. Ante Olujić, † 26. 7. 2012., 0panci

25. Ratko Petričević, † 30. 7. 2012., Imotski

26. Mara Milinović, † 31. 7. 2012., Lovreć

27. Nediljka Matkov, † 26. 8. 2012., Đakovo

28. Slava Kasum, † 1. 9. 2012., Split

29. Jure Bekavac, † 4. 10. 2012., Split

30. Braco Nosić, † 29. 10. 2012., Zagreb

31. Prof. dr.sc Ivan Petričević, † 10. 11. 2012., Baška Voda

32. Iva Nikolić, † 15. 11. 2012., Trogir (dom)

33. Mara Šimundić, † 15. 11. 2012., Split

34. Nediljko Olujić Oto, † 2. 12. 2012., Opanci – Kula

35. Dubravka Žižanović, † 5. 12. 2012., Ljubuški

36. Ivan Mustapić, † 13. 12. 2012., Lovreć


Iz župne kronike2011. godina

28. 11. U župi smo započeli s misama zornicama.

30. 11. Župnik na dvodnevnom zasje-danju definitora u Međugorju.

6. 12. Proslavljen blagdan Sv. Nikole putnika suzaštitnika naše župe. (vidi izvješće)

12. 12. Župnik na definitorijalnom sastanku s generalnim vizitatorom Viktorom Papežom u Zagrebu.

14. 12. Započeli smo s postavlja-njem jaslica i jelki za Božić. Radilo 20-ak župljana.

16. 12. Obavljena božićna ispovijed u župi. Na ispovijedi priličan broj vjernika. Župniku pomagali u ispovijedanju okolni svećenici.

25. 12. Prije mise ponoćke djeca izvela prigodni Božićni program koji je s dje-com pripremila gospođa Renata Kolovrat. Crkva dupkom puna. Sve prošlo mirno i dostojanstveno.

27. 12. Započeo je blagoslov obitelji u našoj župi.

2012. godina

1. 1. Početak Nove godine započeli smo zazivom Duha Svetoga. Župnik je pročitao statistiku i materijalne aktivnosti u župi i plan za tekuću godinu. Na misi priličan broj vjernika.

Statistika

Krštenih 8Vjenčanih 1Umrlih 38Krizmanih 13

5. 1. Završen blagoslov obitelji u župi.

6. 1. Bogojavljenje. Blagoslov vode u 10,45 sati a zatim sv. misa koju je predslavio župnik uz dupkom punu crkvu vjernika. Poslije podne bilo jako nevrijeme s jakom burom koja je uništila krovove kuća pa tako župnu kuću i župnu crkvu.

8. 1. Krštenje Gospodinovo. U župi gostovao župni zbor župe Pojišana. (vidi izvješće)

9. 1. Župnik na blagoslovu župne kuće u Studencima.

23. 1. Župnik pošao na teološko pa-storalni tečaj u Zagreb i podmirio pretplatu za kat. tisak.

1. 2. Pao veliki snijeg i bilo veliko nevrijeme, temperatura bila -9°C.

2. 2. Svjećnica. Usprkos lošem vreme-nu okupio se priličan broj vjernika. Poslije podne imali smo sat klanjanja.

3. 2. Sv. Blaž. Zbog nevremena otkazano hodočašće u Dubrovnik.

12. 2. Proslavljen blagdan Bl. Alojzija Stepinca. Najhrabriji su došli usprkos nevre-menu (led i snijeg). Promet se nije odvijao. Misa održana u župnoj kapelici.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci114

22. 2. Pepelnica. Misa i blagoslov pepela u crkvi u 10,30 h. Započeli smo korizmu.

29. 2. Župnik na sastanku u Vepricu s nadbiskupom.

14. 3. Župnik na samostanskom kapi-tulu u Imotskom.

18. 3. Mladi iz župe sa župnikom na dekanatskom Križnom putu za mlade.

21. 3. Započela uskrsna ispovijed za stare i nemoćne u župi.

30. 3. Obavljena uskrsna ispovijed za župljane. Okokni svećenici bili na ispomoći.

1. 4. Cvjetnica – Blagoslov maslinovih grančica obavljen ispred stare crkve na groblju zatim procesija kroz centar Lovreća do župne crkve. Obred u crkvi uz dupkom punu crkvu vjernika. Muku pjevao g. Željko Čavrlj.

5. 4. Veliki četvrtak. Obredi počeli u 18 h. Obredu pranja nogu “apostolima” pristupili su članovi Pastoralnog i ekonomskog vijeća i ostali vjernici. Nakon mise pjevao se Gospin plač. “Apostoli” kod župnika na večeri.

6. 4. Veliki petak. (vidi izvješće)7. 4. Velika subota. Obredi vazmenog

bdijenja započeli su s blagoslovom ognja ispred crkve u 20 h. Zatim sv. misa u pre-punoj crkvi a preko mise gotovo su svi pristupili sv. pričesti. Nakon mise obavljen je blagoslov uskrsnih jela.

8. 4. Uskrs. Najveći kršćanski blagdan proslavljen je dostojanstveno, sv. misa u 11 sati. Preko mise je kršteno dvoje djece.

15. 4. Održana sv. misa zadušnica za pok. fra Antu Sekeleza, deset godina od njegove smrti.

28. 4. Blagoslov polja u Čaljkušićima na čast sv. Jure u 18,30 sati.

29. 4. Blagoslov polja i sv. misa na Gra-dini kod križa u 10,30 sati na čast sv. Marka.

7. 5. Obavljen blagoslov polja na Le-taruši u 18,45 sati, zatim blagoslov kod kapelice Gospe Karmelske te misa u 19 sati.

13. 5. Prva pričest. Ove je godine bilo četvero prvopričesnika.

17. 5. Uzašaće Gospodinovo. Blagoslov polja u Nosićima u 18 sati, zatim sv. misa u kapeli sv. Ante. Time je počela devetnica Duhu Svetom.

26. 5. Župnik pošao s ministrantima na ministrantski susret u Split, Trstenik. Ministranti bili među boljima s maksimalnim brojem bodova u kvizu.

27. 5. Duhovi i krizma. (vidi izvješće)3. 6. Održan tradicionalni susret Lo-

vrećana i Opačana u Zagrebu. (vidi izvješće)13. 6. Sv. Ante. Blagdan Sv. Ante pro-

slavio se u kapeli sv. Ante kod stare župne kuće. Prva misa i procesija bila u 9 sati, misa i blagoslov djece u 18 sati. Preko mise je pjevao župni zbor.

Troje hodočasnika (Jurica Hećimović, Vojka Pavičević i Goran Špoljarić) na svom zavjetnom pokorničkom hodočašću “Iz Gos-pića u Međugorje” bili gosti u župnoj kući.

19. – 23. 6. Župnik pošao na Provin-cijski kapitul u Split.

24. 6. Proslavljen Sv. Ivan na Nikoli-ćima. (vidi izvješće)

2. 7. Župnik pošao u Trsteno na misu za imotske branitelje.

Župna statistika

Iz župne kronike

Lovreć-Opanci 115

1. ‑ 6. 7. Župnik pošao na duhovne vježbe u Imotski.

22. 7. Misa za lovrećke i opančanske mučenike. (vidi izvješće)

25. 7. Župa Ovreć – Opanci imala je svoj hodočasnički dan prigodom devetnici Gospi od Anđela. Sv. misu predslavio i propovijedao župnik a preko mise pjevao župni zbor.

2. 8. Župnik na proslavi Gospe od Anđela u Imotskom. Misno slavlje pred-vodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski.

3. 8. Župnik na svečanoj sjednici pri-godom Dana općine.

5. 8. Zavjetni blagdan Gospe Lurdske. (vidi izvješće)

16. 8. Župnik u Medovu Docu prigo-dom proslave sv. Roka.

19. 8. Misa na Gradini u 10,30 sati a iza blagoslov prometnih sredstava.

3. 9. Započela nova školska godina. Ispovijed za djecu, roditelj, nastavnike, zaziv Duha Svetoga i sv. misa. Božji blagoslov za početak nove školske godine.

7. 9. Hodočašće (jednim autobusom) predvodio župnik u Vepric.

16. 9. Župnik na sv. misi zadušnicu u Imotskom za pobijene fratre Provincije u Drugom svjetskom ratu.

22. 9. Započeo župni vjeronauk za svu školsku djecu.

1. 10. Započeli smo s listopadskim pobožnostima svaku večer u 17 sati.

4. 10. Sv. Franjo svečano je proslavljen u Imotskom. Preko večernje sv. mise naši su framaši dali svoja prva obećanja.

6. 10. Župnik s mladima iz Frame u Splitu na proslavi 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo.

14. 10. Započeli Godinu vjere u župi. (vidi izvješće)

28. 10. Misa zadušnica za pok. fra Josipa Olujića kojeg su ubili partizani i komunisti 27. 10. 1944. u Sinju.

1. 11. Svi sveti. Blagdan je proslavljen sv. misama u 10,30 i u 15 sati u crkvi na groblju uz mnoštvo vjernika.

2. 11. Dušni dan - sv. misa u crkvi na groblju u 10,30 sati, a iza mise na četiri mjesta odrješenje za mrtve. U 15,30 sati sv. misa na Nikolićima i odrješenje u groblju.

15. 11. Misa u 16 sati za naše generale u Haagu. Naša se župa pridružila vjerničkom puku diljem domovine i svijeta koji su molili za pobjedu pravde i istine. Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje za generale.

16. 11. Povijesni dan za Hrvate. Vijest iz Haaga - oslobađajuća presuda za naše generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Odmah su se nakon tih radosnih vijesti oglasila i naša crkve-na zvona. Bogu hvala na uslišanim molitvama.

Ležište velikog zvona kao i ostali radovi (elektrifikacija i sl.) su dogotovljeni. Svim se

darovateljima za novčanu pripomoć ove akcije zahvaljujem.

In memoriam Lovreć-Opanci116

In memoriam

Umro župljanin Toma Petričević

Svjedok stradanja hrvatske vojske i civila na Bleiburgu i križnim putovima od svibnja 1945.

Okrijepljen otajstvima naše svete vje-re, u svom je domu u Lovreću 15. srpnja 2012. u 83. godini života

blago u Gospodinu preminuo naš župljanin Toma Petričević, uzoran vjernik, suprug i otac. Rođen je 7. listopada 1929. u kato-ličkoj obitelji od oca Ante i majke Anđe r. Zaradić. Ime Toma dobio je po stricu koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Poodrastavši, Toma je skrbio za svoju strinu udovicu i njezine kćeri i sina. Početkom Drugog svjetskog rata Toma kao mladić odlazi s obitelji u Slavoniju.

Sa šesnaest godina stupa u Hrvatsku vojsku s kojom se pri završetku rata povlači

prema Austriji. Čudom je preživio neopisive strahote na Blajburškom polju te se kao jedan od nebrojenih desetaka tisuća zaro-bljenih hrvatskih vojnka, koji putem nisu zvjerski ubijeni, u kolonama križnoga puta uspio vratiti u svoj rodni u Lovreć. Tijekom križnoga puta proživljava strahote, svjedok je zvjerskog ubijanja i mučenja zarobljenih nedužnih hrvatskih vojnika i civila – žena, djece, staraca. Slike užasa koji je prežvio, duboko su se i trajno urezale u njegov život, što ga je učinilo jakim i postojanim u vjeri i odanosti svom hrvatskom narodu.

Nakon rata kao mladić radi teške poslove da bi osigurao preživljavanje svoje obitelji. S 26 godina (1955.) sklapa kršćanski brak s Tonkom r. Bekavac. U tom skladnom bra-ku Bog ga je blagoslovio s petero djece od kojih je dvoje, tek rođenih anđela, odmah preminulo. U skladu i ljubavi sa suprugom Tonkom odgojio je troje djece - dvije kćeri Helenu i Anđelku te sina Franu, koje je neizmjerno volio i blagoslivljao u svakom trenutku, kao i na času smrti na uočnicu blagdana Gospe od Karmela 15. srpnja. Zaklopivši svoje umorne oči, ovaj je svijet

In memoriam

Umro župljanin Toma Petričević

Lovreć-Opanci 117

napustio moleći sa svojom obitelji i podije-livši im svoj posljednji očinski blagoslov. Pokopan je na mjesnom groblju u Lovreću uz nebrojeno mnoštvo koje ga je ispratilo na posljednje počivalište, obitelji, rodbine,

prijatelja, znanaca i župljana kako iz Lovreća tako i iz okolnih župa. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u župnoj crkvi Duha Svetoga predvodio je naš župnik fra Dinko Bošnjak.

.......................................... Marko Matkov

Dragom didu

(17. 7. 2012.)

druželjubivog čovika, uvik spremnog na pismu i šalu. Ni u svojim zadnjim danima nisi izgubio svoj vedar duh i optimizam. Pamtio si svaki detalj iz svoje mladosti i uvik si htio naučit nešto novo. Mnogi profesori bi ti zavidjeli na znanju hrvat-skog i njemačkog jezika. Volio si čitati hrvatske novine, a na Milijunašu si znao sve odgovore.

Bez tebe ne bismo poznavali stare obi-čaje, poput paljenja badnjaka i božićnih svića. Najviše od svega volio si da je obitelj na okupu, jer je to najveće blago.

Ti ćeš uvik biti s nama jer ćemo te pamtiti po dobrim djelima i riječima pot-pore svima nama! I zato čvrsto vjerujemo u Gospodinove riječi:

“Blago mrtvima koji umiru u Gospodi-nu: počinut će od svojih trudova; ta slijedit će ih njihova djela!”

Volimo te, dragi dide!

............................................ Unuka Tonka

“Domovina naša je na nebesima, odakle Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista: sna-

gom kojom je kadar sebi sve podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome!”

Ti si, dragi naš dide, uvik govorio kako tribamo cijenit svoju domovinu Hrvatsku. Na “hrvatske datume” bi nas upozoravao da obisimo zastavu. Volio si poštene poli-tičare i cijenio žrtvu branitelja. Uvik si se zalagao za pravdu i poštenje. Naučio si nas da prema svakome budemo blagi i ljubazni. Svi te pamte kao simpatičnog, mirnog i


Uz Godinu vjere i 10‑u obljetnicu smrti

fra Ante Sekeleza

Našli smo za shodno pove-zati Godinu vjere i 10-u obljetnicu smrti našega

župljanina fra Ante Sekeleza. Bio je to i ostao čovjek koji je kao mlad svećenik u ranim šezdesetim godinama prošloga stoljeća osjetio da se stere pustinja duhovna u narodu našemu, pa je posegnuo za, u to vrijeme nepoželjnom za vladajuće, pisanom vjerskom riječi suzbijati pustinju duha. Među prvima je na hrvatskom, a i onodobnom južnoslavenskom prostoru započeo tiskati, prvo Božićne pjesme u Franjevačkoj pastoralnoj biblioteci (FPB) koju je pokrenuo za potrebe vjernika i pastoralnog klera. Nijedna biblio-teka nije imala više sjedništa nego njegova, jer u koju je župu došao, tu je bilo i sjediše FPB-a, tako da su na mapu mjesta koja iz-daju knjige unesena sela i gradovi prostora na kojemu djeluje Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja u Republici Hrvatskoj: Split, Metković, Ugljane, Runovići, Omiš, Studenci, Proložac i Vrlika. Knjige su pak tiskane u tiskarama u Beogradu (Srboštam-pa), Đakovu (Tipografija), Samoboru (A. G. Matoš), Splitu (Slobodna Dalmacija) i Omišu (F. Kluz). Fra Ante je bio uporan i bilo je veliko umijeće u početku naći i tiskaru koja će prihvatiti knjige vjerskoga sadržaja, te je posegnuo i do Beograda tiskati knjige početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća.

Vjera se postiže u osobnom susretu s Bogom, a biti glasnik vjere ostvaruje se na više načina. Jedan vrlo značajan jest pisana riječ. Upravo je tu pisanu riječ njegovao naš fra Ante do zadnjega dana svoga ovozemaljskoga življe-nja. Nešto više od dvije godine

prije smrti u Lovrećkom libru, br. 1, 1999., objavio je svoju autobiografiju iz koje ćemo preuzeti neke podatke, a zatim iz drugih izvora, posebno iz Kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) u Zagrebu o njegovim objavljenim radovima.

Bilo bi lijepo kad bi sve župe Franje-vačke provincije Presvetoga Otkupitelja zajedno sa Splitskom metropolijom priredili niz predavanja u Godini vjere o djelovanju našega fra Ante i njegovoj pisanoj rije-či. Posebno bi to mogle franjevačke župe Imotskoga dekanata u kojima je djelovao fra Ante (Runovići i Zmijavci, Studenci, Proložac) u suradnji s rodnom mu župom Lovreć-Opanci i Općinom Lovreć. Župa Studenci bi posebno mogla obraditi fra An-tin rad na pokretanju župnog lista Studenci te općenito o ulozi lista Studenci u životu župe i povezivanju Studenčana razasutih diljem kugle zemaljske.

U ovom osvrtu o desetoj obljetnici smrti reći ću nekoliko riječi o životnom putu našega fra Ante i knjigama koje je objavio.

In memoriam

Uz Godinu vjere i 10-u obljetnicu smrti fra Ante Sekeleza

Lovreć-Opanci 119

Fra Ante Sekelez (Opanci, 11. veljače 1919. – Vrlika, 31. ožujka 2002.) rođen je od oca Ante i majke Anđe r. Šimundić, kao šesto dijete i posljednje u obitelji jer je i sam rođen poslije očeve smrti, tako da je skrb o brojnoj obitelji preuzela majka Anđa. Osnovno šestogodišnje obrazovanje stekao je u rodnom selu Opancima, a potom pohađa Franjevačku gimnaziju u Sinju te filozofiju i teologiju u Makarskoj i Zagrebu, gdje diplomira 1947. Fra Ante naglašava da je diplomski rad Izvanredni djelitelj sv. Krizme radio kod uglednoga prof. Stjepana Bakšića.

U franjevački je red stupio na Visovcu 1937., a svećeničko je ređenje imao u Ma-karskoj na Veliku Gospu 1943. Od 1945. pa do smrti 2002. pastoralni je radnik u više mjesta: Samostan Gospe od Zdravlja u Splitu s pripadajućim župama koje je pastorizirao (1945. – 1962.), Metković (1962. – 1969.), Ugljane (1969. – 1975.), Runovići-Zmijavci (1975. – 1982.), samostan u Omišu (1982.), Studenci (1982. – 1994.), Proložac (1994. – 1996.), Plina-Stablina (nešto više od mjesec i po dana 1996.), Vrlika (1996. – 2002.), gdje umire na blagdan Uskrsa, 31. ožujka, a bi pokopan u franjevačkoj grobnici na imotskom groblju 2. travnja 2002.

Uz pastoralne obveze bio je i tajnikom Provincije šest godina, definitorom (1962. – 1965.)i gvardijanom u Omišu.

Za svoj predani rad u Vrlici u poslije-ratnom vremenu po njegovoj smrti je pred-loženo, i od Republike Hrvatske prihvaćeno, da Centar za rehabilitaciju u Vrlici nosi ime fra Ante Sekeleza.

U župama gdje je djelo-vao, osim pastoralom bavio se izgradnjom i obnavljanjem crkva i župnih zgrada te kako naprijed rekosmo pisanjem i objeloda-njivanjem što svojih, što tuđih knjiga. Tek predstoji temeljitija obradba pisane građe koju je za sobom ostavio fra Ante. Sada navedimo samo ona njegova djela koja su objavljena u FPB-u.

Prikupio je Božićne pjesme i obradio te izdao u više ponovljenih izdanja; u više od deset izdanja tiskao je Muku G. N. I. i plač matere njegove od fra Petra Kneževića u preradi fra Stanka Petrova. Izdao je dva molitvenika: Gospa od Zdravlja, mali mo-litvenik u tri ponovljena izdanja i Gospa od Ružarija, mali molitvenik u dva izdanja, zatim Nauka o svetim sakramentima (1960, 1. izdanje), Podvorba kod sv. Mise (1960, 1. izdanje), Riječi života (1964.), Pogled kroz veo (1962., 1. izdanje) te knjige propovi-jedi Od srca k srcu za godine A (1986.), B (1987.), C (1985.) (tri knjige), Ovako sam govorio za blagdane i prigode (1995.), Slušati i izvršavati za godinu C (1996.), Istinom me svojom vodi za godinu A (1997.), O, kako divan tvoj je sjaj za godinu B (1998.), Svjetlo mojoj stazi, homilije za svetkovine, blagdane i prigode (1999.) te izbor šala Lijepa šala i Bogu je draga (1998.)

Još je fra Ante planirao objaviti Govore na sprovodima i Tematske propovijedi, ali ga je smrt pretekla. Trebalo bi pregledati njegovu rukopisnu građu i već pripremljene tekstove objaviti.

.................................... Ivan Basić Bekavac


Misa zadušnica za mučenika

fra Jozu Olujića

Kao i svake godine 27. listopa-da, na obljetnicu smrti fra Joze Olujića, i ove smo

se godine na dan njegove mu-čeničke smrti (27. 10. 1944.) misom zadušnicom u našoj žu-pnoj crkvi Duha Svetoga, koju je predslavio župnik fra Dinko, sjetili 68. godišnjice muč-koga ubojstva našeg Lovrećanina, dra-gog i dobrog fra-tra, fra Joze Olu-jića, ravnatelja i profesora u sinj-skoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, znanstvenika – pri-rodoslovca svjetskog glasa.

Fra Jozo je bio tek jedna od ne-vinih žrtava b e s p r i m j e r -ne partizan-sko-komuni-stičke mržnje na Katoličku crkvu i njoj 14 stoljeća odanom hrvatskom puku, jedan od 46 fratara splitske Franjevačke provincije

Presvetog Otkupitelja, koji su nakon dugih mučenja mučki ubijeni i bačeni u jame, a kojima je jedina

krivnja bila što su bili katolički svećenici i Hrvati. Ubijen je u 54. godini života nakon duga

mučenja, nevin ko janje, a ubojice njegove i nebrojenih deseta-

ka tisuća nedužnih Hrvata, vjernika, svećenika, re-

dovnika i redovnica, bogoslova nikada nisu kažnjeni za

svoje besprimjerne zločine.

Najstariji fratar Splitske provincije, gla-soviti fra Vjeko Vrčić (98), bio je svjedok fra Jozinih

posljednjih dana. Us-pio ga je pohoditi

uhićena u sinj-skom zatvoru. To je bio po-sljednji susret. Nikada ga više

nije vidio.

.......................................... Marko Matkov

In memoriamLovreć-Opanci 121

Dr. sc. Ivan Petričević

U spomen

Profe so r d r. s c . Iv a n Pe t r i č e v i ć , dr.med.,primari jus ,

rođen je u Lovreću 24. stu-denoga od oca Marinkice i majke Kate rođ. Matković. Šestogodišnju osnovnu ško-lu završio je u Lovreću, za-tim je pohađao i završio 6 razreda Biskupske klasične gimnazije u Splitu, a 7. i 8. razred u Isu-sovačkoj gimnaziji u Travniku. Maturirao je izvrsnim uspjehom, i 1944. upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu. Prekinuvši privremeno studij zbog ratnih prilika, di-plomirao je početkom 1952. Radio je u kliničkoj bolnici Jordanovac kao asistent prof.dr. Seada Midžića i ondje je 1956. završio specijalizaciju iz pneumoftizeologije. Te iste nemirne godine zbog prilika u su-sjednoj Mađarskoj, upućen je u Doboj radi organizacije zdrastvene službe i izgradnje potrebnih bolničkih kapaciteta, pa je od bivšeg stacionara za omladince na izgrad-nji pruge Šamac-Sarajevo služba dosegla razmjere suvremene bolnice s više od 1200 kreveta, te je dr. Ivan unaprijeđen u zvanje primarijusa.

Uza sav naporan bolnički i dispanzerski rad, završio je akademsku specijalizaciju iz pulmologije na Internoj klinici u Beogradu,

stekavši time najvišu stručnu spremu. Odmah zatim bo-ravi u Parizu u Clinique de Pneumophtysiologie “Hopital Laenec” kod prof. Chretiena na usavršavanju bronhologije. Težeći za stalnim napredova-njem, izradio je disertaciju i obranio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Osnivanjem fakulteta u Banja Luci iza-bran je za izvanrednog, a zatim redovitog sveučilišnog profesora na katedri Interne medicine, gdje je predavao do kraja zimskog semestra 1991./92. Odgojio je dvadesetak specijalista svoje struke, a stotinjak liječnika provelo je kod njega obvezni staž. Povremeno je predavao na poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Uza svoj liječnički i pedagoški rad bavio se i znanstvenim istraživanjima te je u stručnim časopisima objavio više od pedeset stručnih i znanstvenih radova iz područja bronha, pluća i pleure. Osobito se bavio urođenim proširenjima bronha, što je tematika njegove disertacije. Prikazao je bronhiektazije udružene s drugim manama razvoja, iznijevši dosada najveći broj osoba s peokrenutim unutarnjim organima u nas.

Proteklih se godina posvetio prouča-vanju štednog djelovanja azbesta na ljudski

In memoriam


Lovreć-Opanci122

organizam i prvi je u nas, po riječima prof. Beritića, obajvio slučajeve azbestoze pleure i malignih promjena na njoj, kao posljedice ekološke ekspozicije azbestu.

Sudjelovao je na mnogim kongresima u zemlji i inozemstvu, na seminarima, sim-pozijima i stručnim sastancima. Sve je to postigao usprkos političkoj nepodobnosti, u sredini gdje je teško biti Hrvatom, po-gotovo podrijetlom iz Imotske krajine, s pečatom katoličkog odgoja. Postao je prvi primarijus Regionalnog Medicinskog cen-tra u Doboju, prvi doktor znanosti i prvi sveučilišni profesor, ne iz potrebe i osobne ambicije, nego da bude primjer ohrabrenja pripadnicima svoga potisnutog naroda. Du-gogodišnji je član savjetodavnog, a zatim redakcijskog odbora eminentnog časopisa “Plućne bolesti”,koji je izlazio u Golniku, i objavio većinu njegovih radova.

U mladosti je pisao pjesme, ali je, kako kaže Nikola Milićević, njegov stariji gimnazij-ski kolega, na žalost zakopao svoje pjesničke talente. Ipak je u tom pogledu svojoj sestri Anki, po njezinu priznanju, bio uzor da i sama počne pisati stihove.

Osim medicine proučavao je srednjo-vjekovnu povijest Bosne, osobito područje Usore, u čemu mu je mnogo pomoglo kla-sično školovanje. Pronašao je i objavio Krstni list, tj. prvi spomen Doboja u latinskom pismu Dubrovčana caru Sigismundu 1415. U monografiji Doboj napisao je poglavlje o Povijesti zdravstva, a u knjizi Kotorsko iznio povijesni prilog o zbivanjima u Usori.

Proučavanje stećaka u rodnom kraju,¸poglavito natpisa na njima, bila mu je prava strast. Ponovno je otkrio natpis na stećku “dobre žene Vladne”, koji je

najpoznatiji Lovrećanin, barski nadbiskup Šimun Milinović, priopćio u svom radu, kazavši da ga je dobio od kolege Šalino-vića. Za natpisom su tragali mnogi - od Vuka do Katića i Gunjače, ali ne našavši ga, proglasili su ga nepostojećim. Petričević je stećak i natpis pronašao i prikazao na simpoziju o Hasanaginici u Imotskom i time dokazao Milinovićevu vjerodostojnost. No, njegova je najveća zasluga za rodni kraj što je uspio pročitati natpis “dobrog junaka Vlkoja” sa stećka u Lovreću, na lokalitetu Mramor-Kamenjak. Ovaj natpis, koji je tijekom dvjesta godina, od Fortisa i Vuka pa do Lovre Katića, ostao zagonetka za sve istraživače, zbog svog poetskog sadržaja, po riječima prof. Mate Šimundića, prvi je dokaz ne samo pismenosti na hrvatskom jeziku u Imotskoj krajini nego i početak njezine književnosti u XV. stoljeću. Petričević je dobitnik mnogih nagrada, povelja i priznanja i počasnog članstva. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrenim i zlatnim vijencem.

“On je velikog znanja i široke opće kulture i poznata je ličnost u svojoj sredi-ni.” To za njega piše njegov mentor prof. dr. Sead Midžić.

Danas, vraćajući se korijenima, kao izbjeglica iz Doboja, živi s obitelji u Baškoj Vodi. I neumorno piše te je objavio velik broj literarnih i povijesnih priloga, kako u dnevnim listovima, još više u zbornicima Makarsko primorje, Imotski zbornik, Hrvatska obzorja, a posljednjih godina najznačajniji su mu redoviti prilozi u Lovrećkom libru.

Godine 2007. objavljena mu je zbirka pjesama: LIRIKA. O istoj je napisao Pogo-vor prof. dr. sc. Mihanović. Završava ovim riječima: “Svaka pjesma nosi u sebi dah

In memoriam


Lovreć-Opanci 123

iskrenosti, esencijalnost sugestivne sadržaj-nosti, preciznost stilske čistoće i otkucaj rilkeovskoga “unutarnjeg” prostora svijeta”.

Literarni (nemedicinski) prilozi

1. Ivan Petričević: Pročitani izgubljeni nat-pisi. Zbornik Kačić,XIII.,str.273-284, Split, 1980.

2. I. Petričević: Prijevod i pripjev najljep-šeg antičkog natpisa iz Živogošća, Acta Biokovica, vol. I. str. 302., Makarska, 1981.

3. I. Petričević: Kotorsko i okolica od srednjeg vijeka do II. svjetskog rata, Monografija Kotorsko, str. 65.-80., Doboj, 1982.

4. I. Petričević: Rodni list Doboja iz 1415., časopis Značenja, II. br. 2, str. 59.-72., Doboj, 1983.

5. I. Petričević: Poeta olivatus, ili tako nekako, Hrvatska obzorja 1., str. 185., Split, 1994.

6. I. Petričević: Salve Conavalle, Vijenac 17/II., Zagreb, 1994.

7. I. Petričević: Fra Grgo Martić - Pjesnik i prosvjetitelj, Makarsko primorje II./13, Makarska, 1995.

8. I. Petričević: Najplodniji pisac posli-jeratne hrvatske književnosti – Ivanu Raosu u počast, Makarsko primorje, I. str. 9.-11., Makarska, 1995.

9. I. Petričević: Prilog poznavanju stećaka zapadnog dijela Imotske krajine, Imot-ski zbornik III.,str. 135.-168., Imotski, 1996.

10. I. Petričević: Lipo ime Makarska, Ma-karsko primorje, III./32, 1997.

11. I. Petričević: Arheologija na Makarskom primorju – dva ili dva i pol stoljeća, Makarsko primorje IV/48,str. 18., Ma-karska, 1998.

12. I. Petričević: Marmora Macarenisa (Ma-karski spomenici) od Ivana Lučića-Pavlo-vića, Venetiis anno MDCCLXXXIX. S latinskog preveo i popratio bilješkama, Matica hrvatska, Makarska, 2002.

S.Marija od Presvetoga Srca ..........................................Anka Petričević

Sad si u vječnosti

Milom bratu Ivanu

Sad si u Vječnosti, brate,

motriš Otkrivenje sjajno...

S Ivanom stupaš kroz dveri

svetoga raskošnog Grada, roneć u

bogatstvo tajno.

S njime se diviš Ljepoti - posvud je

dijamant, zlato...

A Ti se osvrćeš, gledaš, želeć’ zahvalit

Dobroti.

S vama je, nad vama bdije,

u duši ljubavlju sije.

Zove Te u odaje svoje,

da srce usreći Tvoje.


..................................... Anka Petričević

In memoriam


Lovreć-Opanci124

Počivaj, brate

Bratu Ivanu

Počivaj, brate, u svom rodnom kraju, Na kršu sivom, gdje vjetrovi viju, Gdje žari sunce u svojemu sjaju; Njegove zrake obroncima siju. Orlovi kruže visinama Tvojim,

Čuvaju prostor, nad slobodom straže, I lastavice sa cvrkutom svojim Dušu i srce ko da uvijek snaže.

A zvona kad se oglase sa hrama, Zovu na gozbu, na putove svete,

Duša je puna Duha Svetog plama, I od nje bježe mahom sile klete.

Kadulja, smilje s kamenom se grle I čisti miris posvuda se prospe,

I svi u crkvu s “mesliđenom” hrle; Molitva puka prostorom se ospe.

Nad svojim mjestom Ti ćeš, brate, bdjeti,

I Tvoje stećke čuva snaga tajna, I u njih nitko ne će dirnut smjeti...

O,Ti si s nama... Vječnost Ti je sjajna!

S.Marija od Presvetoga Srca ...................................... Anka Petričević

Preminulom bratu

dr. Ivanu

O moj brate,

Jelene brzi, žurio si šumom kao da Te

progoni nemila hajka...

I stigao si izmoren

k svome Izvoru bistre vode,

što za Te bijaše bajka.

Al’ klonuo si,

ko da Te koplje probode oštro

i Ti si pao...

Nad Tvojim očima suznim mjesec je -

svu noć

sjao…


..................................... Anka Petričević


Iz pjesničke zbirke “Lirika”

objavljene god. 2007. (“Napredak” Split)

U Badnjoj noćiSve je tako tiho i mirno U svetoj badnjoj noći,

Sve je na doček spremno, Jer Isus će uskoro doći.

Šume se ogrnule velom Ledenih vedraca,

Iz dalji čuješ zveket Srebrenih praporaca.

Saonice brze jure, U rukama luči se vide, To dobri i pobožni puk Na misu ponoćku ide.

Na Veliki petakUtihnu vika

S vitkog zvonika, Zvonjave zamro je zvuk.

Na plačne oči Suza se toči,

Zemlju pritiskao muk.

Svud bol i tuga, Sred cvjetnog luga

Slavuja ne čuješ glas,

Jer ljubav čista Isusa Krista

Žrtvuje sad se za nas.

Dušni dan

Dušni dan ko uvijek; olovno nebo, I kiša sipi, sipi kiša vazdan,

A čitav grad ko od tuge sazdan Tone u maglu u turobnom ruhu.

Krizanteme sjetne diskretno mirišu Mirisom što nas sjeća na smrt ranu,

Na svježi humak, na slomljenu granu.

I sve je tako žalobno i tiho, Pa ne znaš što bi u toj nijemoj tuzi

Kad misli same tako brzo hlape.

Pa slušaš, bez riječi, kako zvona bolna Sa zvonika pokoj i smirenje vape.

In memoriam

Iz pjesničke zbirke “Lirika”

Lovreć-Opanci126

Kontemplacija

Mojom se dušom razlila tiha i beskrajna sreća, Moje se srce opilo vonjem tamjana i svijeća.

Sveta je ljubav Kristova dušu mi krvlju prala, I svega me raznježila pjesmom drevnog korala.

Pa kao u snu sam gledao monstrancu kako se blista, I svega me je prožeo osjećaj prisutnog Krista!

Madoni

Sjećaš li se,Gospođo bijela, Onoga dječaka

Što Ti je donosio stručak Različka i crvenog maka?

Pred tvoje je noge stavljao Vijenac od žita zrela,

Od potočnica pleo je krunu Tebi oko čela.

Dok su molitve djetinje Šaptala usta vrela, Gospođa bijela.

A Ti uz blagi smiješak Gledala pogledom majke

Na njegovu mladost što počima.

I pogled taj je zauvijek ostao U njegovim očima.

Split, 1940.


Telefonski imenik Lovreć-Opanci128

BATINIĆI

723-301 Marijo Batinić (Migarićev)723-378 Iva Batinić – Mila pok. Frane723-136 Ivan Batinić (Katušić)723-242 Marijan Batinić (Brajkan)723-239 Marijan Batinić (Mrko)723-226 Martin Batinić pok. Ivana723-384 Ante Batinić (Katin)723-391 Mara Batinić pok. Mate

BEKAVcI (DONJI‑GALINOVIĆI)

723-025 Ante Bekavac (Cvijić)723-024 Ante Bekavac (Lukić)723-171 Ante Bekavac (Šaminičić)723-320 Vinko Bekavac pok. Bernarda723-231 Cvitan Bekavac pok. Joze723-107 Marijan Bekavac (Vlade) pok. Bernarda723-291 Marko Bekavac pok. Blaža (Baškić)723-267 Serafin Bekavac pok. Ivana723-216 Toma Bekavac (Drdin)723-172 Zvonko Bekavac (Lojin)723-320 Dinko Bekavac pok. Bernarda723-374 Vinko Bekavac pok. Stjepana723-350 Bože Mustapić723- 388 Željko Bekavac (Baškić) Lovreć

BEKAVcI (GORNJI)

723-149 Ana Bekavac ud. Ante (Juribešina)723-113 Ante Bekavac pok. Frane723-260 Ante Bekavac (Biberov)723-252 Ante Bekavac (Antić)723-315 Ante Bekavac pok. Ike723-212 Cvitan Bekavac (Pušev)

723-227 Damir Bekavac pok. Serafina723-259 Iva Bekavac ud. Ivana (Jokića)723-150 Ivan – Gabrijel Bekavac (Mačićev)723-258 Ivan Bekavac pok. Rade723-272 Ivan Bekavac pok. Jure (Ružić)723-271 Ivan Bekavac (Smotić)723-148 Branimir Bekavac pok. Marijana723-067 Jozo Bekavac (Škrabić)723-147 Marija Bekavac ud. Joze (Ćoće)723-224 Marijan Bekavac pok. Ikana723-019 Marijan Bekavac (Picanov)723-254 Marin Bekavac (Puzin)723-007 Marko Bekavac (Andrijin)723-151 Mate Bekavac (Nanin)723-190 Vinko Bekavac pok. Ivana723-407 Tadija Bekavac pok. Ivana

BEKAVcI – BASIĆI

723-215 Ivica Bekavac – Basić pok. Mate723-295 Ljubica Bekavac – Basić ud. Vinka723-278 Marija Bekavac – Basić pok. Mate723-340 Nediljko Bekavac – Basić pok. Ivana

BENDIĆ

723-283 Ante Bendić pok. Mate723-155 Božo Bendić pok. Ante

BIŠKIĆI

723-219 Frane Biškić Marijanov723-488 Ante Biškić (Bibe)723-200 Ante Biškić (Kesić)

BOBETIĆ

723-218 Ivo Bobetić pok. Marijana

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 129

BOŠNJAcI723-028 Ana Bošnjak ud. Srećka723-156 Ante Bošnjak (Ćorušin)723-138 Boško Bošnjak (Kekićev)723-257 Dinka Bošnjak ud. Petra723-268 Dinko Bošnjak pok. Matka723-128 Frano Bošnjak (Bilić)723-026 Frano Bošnjak (Ćubo)723-191 Mara Bošnjak ud. Juke723-027 Maša Bošnjak ud. Ante723-269 Nediljko Bošnjak (Ćirin)723-309 Rade Bošnjak pok. Petra723-157 Ruža Bošnjak ud. Ike723-154 Slavko – Petar Bošnjak (Čovin)723-275 Vesna Bošnjak pok. Miljenka723-217 Veljko Bošnjak (Mašin)723-367 Višnja Bošnjak pok. Srećka723-342 Zoran Bošnjak (Boka) Mijin723-137 Željko Bošnjak (Kekićev)

BULOVIĆI722-122 Mladen Bulović pok. Ante722-273 Nada Bulović ud. Jure

ČALJKUŠIĆI723-132 Ante Čaljkušić pok. Jure (Čovo)723-189 Ante Čaljkušić (Lelić)723-265 Ante Čaljkušić pok. Mate (Džoko)723-014 Dinko Čaljkušić pok. Marijana

(Mandić)723-293 Frano Čaljkušić pok. Marijana (Zelin)723-130 Frano Čaljkušić pok. Mije (Mandukić)723-194 Iva Čaljkušić ud. Petra723-186 Ivan Čaljkušić pok. Marijana (Mandić)723-376 Ivan Čaljkušić (Ikić)723-012 Ante Čaljkušić pok. Ivana (Ćiko)

723-370 Ante Čaljkušić (Marićev)723-092 Ivan Čaljkušić Matin (Lucin)723-232 Jerko Čaljkušić pok. Ivana723-058 Mara Čaljkušić pok. Ante (Antića)723-121 Marko – Milan Čaljkušić pok. Frane

(Bikić)723-131 Mara Čaljkušić ud. Frane (Nosuša)723-103 Mara Čaljkušić ud. Jure723-003 Marijan Čaljkušić pok. Mate (Malan)723-117 Marinko Čaljkušić pok. Tome723-127 Marko Čaljkušić pok. Manje (Anačić)723-222 Marko Čaljkušić (Markiša)723-305 Petar Čaljkušić pok. Ivana (Klarin)723-105 Vesa Čaljkušić ud. Vlatka723-245 Mladen Čaljkušić – Ivanović pok.

Viktora723-398 Ante Čaljkušić pok. Marijana

(Mandić)723-124 Anka Čaljkušić ud. Ivana

ČAVRLJI722-091 Tomislav Čavrlj pok. Nediljka722-290 Mara Čavrlj ud. Srećka722-289 Viktor Čavrlj pok. Jure723-192 Željko Čavrlj Stipin (Mrnjavci)723-052 Marijan Čavrlj (Mrnjavci)723-261 Ivan Čavrlj (Mrnjavci)

ĆORIĆI722-380 Ante Ćorić pok. Jure722-227 Frano Ćorić pok. Marijana (Jakovljevi)722-228 Frano Ćorić pok. Marijana (Kuks)722-180 Ivan Ćorić (Sančušić)722-236 Ivan Ćorić pok. Marijana (Zeko)722-229 Mara Ćorić ud. Srećka722-231 Ivo Ćorić pok. Stipe722-230 Marijan Ćorić pok. Ivana (Marinkica)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci130

722-130 Martin Ćorić pok. Ivana (Šamije)722-232 Petar Ćorić pok. Bože722-234 Petar Ćorić pok. Marijana (Peša)722-235 Srećko – Rade Ćorić pok. Marijana722-349 Mara Ćorić pok. Marijana (Matanović)722-342 Ante Ćorić (Ćantara)

DOMIĆI722-275 Petar Domić pok. Ivana722-353 Željko – Roko Domić

DUMANČIĆI722-208 Stana Dumančić ud. Ante (Đane)722-205 Ante Dumančić (Zelić)722-212 Jakov Dumančić pok. Joze722-209 Neda Dumančić ud. Jakova (Šestić)722-210 Jozo Dumančić pok. Nikole722-206 Marko Dumančić pok. Nikole722-220 Nediljka Dumančić ud. Petra722-207 Siniša Dumančić pok. Srećka722-333 Stipe Dumančić pok. Marijana (Peša)722-223 Ivan Dumančić (Šestić)

DUVNJAcI722-372 Hermina Duvnjak

FRANKIĆI723-073 Ante Frankić pok. Marka723-238 Danica Frankić (Mrnjavci)723-349 Ivan Frankić pok. Marka (Đivo)723-106 Mara Frankić ud. Srećka723-235 Mara Frankić ud. Ante723-017 Marijan Frankić (Mrnjavci)723-223 Nikola Frankić pok. Marka (Mrnjavci)723-276 Tomislav Frankić pok. Marka723-048 Srećko Frankić (Keko)723-273 Željko Frankić pok. Frane723-202 Neda Frankić ud. Voje

GAVRANOVIĆI723-013 Ante Gavranović (Mekin)723-018 Marijan Gavranović pok. Mate

(Dugić)

IVANOVIĆI723-153 Dinko Ivanović pok. Jure723-247 Ica Ivanović (Žukićeva)723-129 Mila Ivanović ud. Joze723-029 Matko Ivanović (Bajin)723-288 Marija Ivanović ud. Miljenka723-152 Žarko Ivanović pok. Marka

JELIĆI723-030 Ante Jelić pok. Mate723-339 Frano Jelić723-193 Ivan Jelić pok. Marijana723-185 Tomislav Jelić Franin723-006 Ruža Jelić ud. Mate

KASUMI722-218 Darko Kasum Antin (Kusonjić)722-266 Ivan Kasum pok. Mate722-263 Mara Kasum ud. Marijana (Pekićeva)722-217 Marijan Kasum pok. Antuke722-285 Mate Kasum (Joskanov)722-202 Edo Kasum pok. Petra (Kusonjić)722-219 Ivan Kasum pok. Marijana (Pekića)722-083 Ruža Kasumova Ivanova

KATIĆI723-162 Ana Katić ud. Ivana723-237 Ante Katić (Đugumov)723-316 Ante Katić pok. Joze (Bekaušić)723-161 Ante Katić pok. Tadije723-159 Bože Katić pok. Mate723-158 Dinko Katić pok. Ante723-160 Iva Katić ud. Ante (Pinće)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 131

723-317 Ivan Katić pok. Mate723-450 Ivan Katić (Lujin)723-209 Jozo Katić pok. Ante723-043 Jozo Katić pok. Grge723-123 Nikica Katić pok. Ante (Begović)723-205 Lujo Katić pok. Mate723-205 Mate Katić (Lujin)723-306 Miro Katić pok. Petra723-318 Petar Katić pok. Mate (Đugumov)723-206 Vlade Katić pok. Mirka723-034 Jure Katić pok. Ivana723-307 Željko Katić723-412 Zdravko Katić pok. Ivana871-135 Renata Kolovrat

LUGONJIĆI723-336 Vlade Lugonjić

MATKOV723-162 Anka Matkov723-165 Zlata Matkov ud. Frane (Šiškićeva)723-180 Josip – Željko Matkov pok. Ljubomira

MATUSINOVIĆI723-031 Ana Matusinović ud. Kažimira723-168 Mara Matusinović ud. Marijana723-036 Ivan Matusinović (Ziko)723-360 Branko Matusinović

MILINOVIĆ723-422 Ana Milinović723-032 Ana Milinović ud. Ante (Šakića)723-246 Anka Milinović ud. Josipa – Vlade723-108 Ante Milinović (Gujić)723-294 Ante Milinović (Zenzić)723-297 Ante Milinović (Tošićev)723-065 Ivan – Iko Milinović pok. Marijana

723-240 Jozo Milinović (Lazin)723-135 Jure Milinović (Čagljušin)723-444 Mara Milinović ud. Tonka723-281 Marija Milinović ud. Braje723-144 Marijan Milinović (Kalić)723-248 Mate Milinović (Tošićev)723-332 Nediljko Milinović Marijanov (Marun)723-297 Nediljko – Frano Milinović pok. Ante

(Družušić)723-298 Petar Milinović (Gigo)723-134 Petar Milinović (Peran)723-261 Vlade i Nada Milinović (u Kuli)

MUSTAPIĆI722-183 Ante Mustapić (Tabak)722-216 Braco Mustapić Ivanov (Kasumi)722-189 Frano Mustapić pok. Davida722-190 Frano Mustapić pok. Grge (Šamušin)722-181 Iva Mustapić ud. Mate (Željko)

(Ćorušić)723-173 Ivan Mustapić (Buja)(Galinović)722-276 Ivan Mustapić pok. Mije (Ika)722-192 Ivan Mustapić pok. Petra (Baletušić)722-115 Kosa Mustapić ud. Ivana (Tabak)722-278 Mara Mustapić pok. Marijana (Baletić)722-308 Marija Mustapić (Maksova)722-193 Marija Mustapić ud. Ante – Mirka

(Slovenka)722-254 Marija Mustapić ud. Ante – Pere722-256 Marija Mustapić ud. Vladimira722-099 Marijan Mustapić pok. Mate (Brig)722-184 Marijan Mustapić pok. Petra (Baletić)722-194 Mijo Mustapić pok. Ivana (Seperov)722-268 Mila Mustapić ud. Marijana (Brig)722-195 Mirko Mustapić pok. Mate (Maćićev)722-177 Nediljko Mustapić pok. Mate (Brig)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci132

722-224 Nilka Mustapić ud. Marijana (Krešićeva)723-139 Petar Mustapić Franin (Lovreć c.)722-286 Slava Mustapić ud. Marijana (Šistin)722-226 Stipe Mustapić pok. Nikole (Marukić)722-182 Veselka Mustapić ud. Petra (Radić)722-118 Živko Mustapić pok. Mate722-107 Zlata Mustapić pok. Marijana

NIKOLIĆI723-009 Ana Nikolić ud. Andrije (Lovrić)723-063 Ante Nikolić (Nunić)723-280 Ana Nikolić ud. Tomice723-090 Anka Nikolić ud. Frane (Kosa)723-047 Ante Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-091 Ante Nikolić pok. Ivana (Gago)723-051 Ante Nikolić pok. Joze (Milanov)723-174 Ante Nikolić pok. Tomice (automehaničar)723-066 Ante Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-059 Darinka Nikolić ud. Miće723-098 Dragutin Nikolić pok. Ivana723-321 Frano Nikolić pok. Blaža723-046 Iva Nikolić ud. Dane723-087 Iva Nikolić ud. Marijana (Prološka)723-056 Ivan Nikolić pok. Dane723-346 Ivan Nikolić (Jocić)723-304 Ivan Nikolić Matin (Dalašev)723-093 Ivan Nikolić (Kalabić)723-250 Ivan Nikolić pok. Ivana (Kavaz)723-039 Ivan Nikolić (Maričić)723-042 Ivan Nikolić Marinkičin (Lovreć c.)723-195 Ivan Nikolić (Tomišić)723-037 Ivan Nikolić pok. Ante (Bilin)723-109 Ivka Nikolić ud. Mirka (Kavez)723-080 Jozo Nikolić pok. Ivana (Malićev)723-178 Jozo Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)

723-102 Lovre Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-084 Luka Nikolić pok. Jure (Lovrić)723-194 Luka Nikolić (Migučev)723-167 Luka Nikolić (Lovrić)723-201 Marica Nikolić pok. Ivana723-096 Marica Nikolić ud. Ivana (Cige)723-052 Marijan Nikolić pok. Ivana (Bačić)723-041 Marijan Nikolić pok. Josipa (Karadžić)723-085 Marijan Nikolić (Miljenko – Kavaz)723-061 Marijan Nikolić pok. Ivana (Mlečkov)723-115 Marinkica Nikolić pok. Mije

(Lovreć c.)723-060 Mate Nikolić pok. Grge (Dalašev)723-197 Mila Nikolić ud. Tome (Joskićeva)723-308 Mila Nikolić ud. Petra (Peće)723-176 Miljenko Nikolić ud. Marijana

(Tokićeva)723-048 Miro Nikolić pok. Mate (Baćić)723-440 Miroslav Nikolić (Tokić)723-177 Petar Nikolić pok. Ante (Bebčev)723-049 Petar Nikolić pok. Joze (Jokanov)723-114 Petar Nikolić pok. Joze (Mečkin)723-210 Petar Nikolić pok. Tomice (Šušin)723-221 Silvana Nikolić ud. Mira723-053 Stipe Nikolić pok. Luke723-038 Toma Nikolić (Jakić)723-203 Toma Nikolić pok. Joze (Martinovi)723-107 Tomislav Nikolić pok. Joze (Kavaz)723-057 Toma Nikolić pok. Mije (Maček)723-054 Veljko Nikolić pok. Mate (Baćić)723-337 Vesela Nikolić Petrova723-324 Vinka Nikolić (Baćićeva)723-198 Vinko Nikolić pok. Mije (Migučev)723-095 Petar Nikolić (Pirićev)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 133

NOSIĆI723-270 Ana Nosić ud. Ivana (Ikanićeva)723-296 Ana Nosić pok. Marijana (Maže)723-314 Ante Nosić (Bilušić)723-245 Ante Nosić pok. Mate723-145 Ante Nosić pok. Stipe723-099 Darko i Lidija Uvodić723-249 Mate – Milan Nosić723-251 Frano Nosić pok. Ivana723-331 Frano Nosić pok. Joze (Rod)723-143 Frano Nosić pok. Marijana (Calumov)723-319 Zvonimir Nosić pok. Šimuna723-285 Ivan Nosić (Cvitić)723-228 Marija Nosić (Zeka)723-302 Ivica Nosić (Miličić)723-279 Marijan Nosić (Kovač)723-340 Nikola Nosić Jozin723-146 Slava Nosić723-387 Marijan – Milenko Nosić723-058 Ivica Nosić Kovačev

OLUJIĆI722-267 Anđa Olujić ud. Petra (Tunjića)723-442 Anđa Olujić ud. Jakova722-340 Anica Olujić (Đena)722-257 Ante Olujić (Egljušić)723-363 Ante Olujić pok. Nediljka723-292 Ante Olujić Svetin (Lovreć c.)722-204 Bernardo Olujić pok. Ivana723-140 Boško Olujić (Lovreć c.)722-203 Eleonora Olujić ž. Ivana723-188 Ivan Olujić pok. Marka (Điđo)722-258 Ivan Olujić pok. Stipe722-215 Marijan Olujić ud. Ivana (Maruškića)723-141 Mara Olujić ud. Ante (Kore)

723-181 Mate Olujić pok. Ante (Kore)722-233 Mate Olujić pok. Stipe722-344 Ivanka Olujić ud. Mije722-262 Mila Olujić ud. Joze722-213 Milica Olujić ud. Stipe722-259 Neda Olujić ud. Mirka722-260 Nevenka Olujić ud. Ante (Lalina)722-265 Petar Olujić pok. Jakova (Čovin)723-377 Virginija Olujić ud. Petra (Lovreć c.)722-214 Andrija Olujić Stipin (Pela)723-163 Sveto Olujić pok. Jakova (Lovreć c.)723-184 Zvonko Olujić pok. Ante (Lalin)

(Lovreć c.)722-105 Slavica Sikirica643-079 Ivan Olujić sin Ante

OLUJIĆ – PIRIĆ722-200 Dušan Olujić – Pirić722-264 Marinko Olujić – Pirić pok. Slavka

PETRIČEVIĆI723-076 Darko Petričević pok. Ante (Škegrić)723-179 Dominik Petričević723-036 Frano Petričević pok. Petra (Lovreć c.)723-112 Gabrijel Petričević pok. Marijana

(Lovreć c.)723-286 Iva Petričević pok. Mate (Mrnjavci)723-274 Ivan Petričević pok. Petra (Lovreć c.)723-434 Ivić Petričević723-344 Josip Petričević pok. Petra723-142 Janja Petričević ud. Mate (Lovreć c.)723-170 Neda Petričević ud. Joze (Garca)723-256 Joško Petričević pok. Ante (Lovreć c.)723-070 Marijan Petričević Dominikov723-335 Dušan Petričević (Staje)723-075 Marko Petričević (Jacin)

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci134

723-079 Mate Petričević pok. Marijana (Popov)723-347 Mate Petričević (Lulica)723-125 Mile Petričević pok. Marijana

(Lovreć c.)723-074 Mila Petričević ud. Marijana723-277 Miljenka Petričević ud. Miljenka

(Lovreć c.)723-183 Nevenka Petričević ud. Petra723-071 Stipe Petričević (Ćićkov)723-078 Toma Petričević pok. Ante (Zelin)723-175 Zdravko Petričević pok. Frane723-313 Žarko Petričević pok. Petra (Lovreć c.)723-018 Frano Petričević

RAJIĆI

723-214 Iva Rajić ud. Ante

REPUŠIĆI

723-253 Slavko Repušić

RUPČIĆI

723-004 Tonko Rupčić pok. Nikole723-126 Anka Rupčić ud. Branka723-005 Ante i Karlo Rupčić pok. Ante723-187 Ivan Rupčić pok. Jure723-023 Josip – Dragan Rupčić pok. Mate723-021 Marijan Rupčić pok. Ante723-213 Sofija – Iva Rupčić ud. Ante723-133 Vinko Rupčić pok. Marka723-236 Tihomir Rupčić

SEKELEZI

723-229 Branko Sekelez Boškov723-329 Marija Sekelez pok. Frane723-016 Petar Sekelez pok. Marijana

ŠAMIJE722-238 Ante Šamija (Dumanjkušić)722-280 Stipe Šamija Antin (Martinović)723-116 Ante Šamija pok. Marijana (Nikolići)722-240 Ante Šamija (Slijanović-Đuka)722-022 Ante Šamija (Bara)722-272 Branko Šamija pok. Mirka722-270 Damir Šamija (Rijanović)722-314 Davor Šamija Franin722-381 Dinka Šamija ud. Ivana (Slijanović)722-243 Drago Šamija pok. Petra722-244 Frano Šamija pok. Ivana722-253 Frano Šamija (Stipe) (Pavlovi)722-185 Ivan Šamija pok. Filipa (Kristić)722-242 Ivan Šamija pok. Mije (Dinko)722-277 Jozo Šamija pok. Ivana (Milan)722-237 Ljubomir Šamija pok. Ivana (Anetić)723-208 Mara Šamija ud. Ante (Cura) Nikolići722-283 Mara Šamija ud. Ivana (Ćikina)722-241 Mara Šamija ud. Joze722-246 Mara Šamija ud. Mate722-167 Mara Šamija ž. Frane722-209 Marijan Šamija Stipin (Martinović)722-123 Marijan Šamija (Pavlovi)722-252 Zoran Šamija pok. Mate (Bebin)722-248 Nikica Šamija pok. Ivana (Slijanović)722-343 Nikola Šamija Jozin722-247 Nikola Šamija pok. Mate722-269 Petar Šamija pok. Ivana (Kanin)722-245 Frano Šamija pok. Petra (Jurinović)722-249 Slavka Šamija ud. Mate722-295 Stanka Šamija ud. Ivana (Neda)722-250 Stipe Šamija pok. Marijana (Janjin)722-280 Stipe Šamija pok. Marijana (Martinović)722-251 Viktor Šamija-Mustapić pok. Grge

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci 135

722-312 Velimir Šamija pok. Ante722-003 Jure Šamija Franje

ŠIMUNDIĆI

723-055 Anđa Šimundić ud. Ante723-011 Ante Šimundić (Vrankušin)723-262 Ante Šimundić (Ćorić)723-077 Ante Šimundić (Nešin)723-022 Branko i Ratko Šimundić (Zorini)723-010 Ana Šimundić ud. Ivana (Bepović)723-282 Ivan Šimundić (Sitno)723-500 Jerko-Frane Šimundić pok. Mije723-220 Jure Šimundić (Žižin)723-104 Marijan Šimundić pok. Mate723-244 Marijan Šimundić (Krivušić)723-100 Mate Šimundić pok. Mije (liječnik)723-433 Ana Šimundić ud. Mate723-064 Ivan Šimundić (dr.) pok. Mate723-320 Mara Šimundić ud. Petra723-066 Petar Šimundić pok. Bože723-287 Petar Šimundić pok. Mate (Piličin)723-233 Zdravko Šimundić (Dušanov)723-044 Zdravko Šimundić (Đilin)723-166 Željko Šimundić (Jukanović)723-499 Rubić Anđa ž. Joze723-081 Marijan Šimundić Dajkin

ŠIMUNDIĆI‑BENDIĆI

723-040 Mara Šimundić-Bendić ud. Ivana723-104 Marijan Šimundić- Bendić pok. Mate

(Đoni)723-033 Marijan Šimundić-Bendić pok. Mije723-110 Matija Šimundić-Bendić ud. Mate723-088 Stipe Šimundić-Bendić pok. Marijana

ŠTAMBUK

723-404 Anđelka Štambuk (Lovreć c.) (učiteljica)

UJEVIĆ

723-207 Petar Ujević (Lovreć c.) (učitelj)

ZARADIĆI

723-069 Ante Zaradić (Betlem)723-164 Jure Zaradić pok. Ivana723-348 Marko Zaradić (Mašinov)723-230 Mate Zaradić pok. Ivana723-234 Radoslav Zaradić (Cigo)723-068 Vinko Zaradić (Mišetić)723-035 Mrijan Zaradić (Rine)

ŽIŽANOVIĆI

723-015 Ante Žižanović pok. Ivana

USTANOVE

723-255 Župni ured Lovreć-Opanci722-064 Župni ured Cista Provo724-506 Župni ured Studenci726-123 Župni ured Cista Velika723-811 Župni ured Medov Dolac725-174 Župni ured Svib726-020 Župni ured Biorine853-600 Župni ured Lokvičići841-178 Samostan Imotski723-001 Općina Lovreć723-002 Općina Lovreć (fax)723-225 Pošta Lovreć723-322 Pošta Lovreć (fax)723-089 Škola Lovreć723-303 Škola Lovreć

Telefonski imenik

Telefonski imenik

Lovreć-Opanci136

723-094 Zdravstvena stanica Lovreć723-083 Zdravstvena stanica Lovreć091-5137885 Dr. Marko Rađa091-5565357 Dr. Jadran Peran841-744 Dom zdravlja Imotski722-147 Veterinarska stanica Cista Provo841-405 Veterinarska stanica Imotski722-007 Matični ured Cista Provo841-124 Policijska postaja Imotski722-060 Splitska banka Podružnica Cista Provo722-126 Privredna banka Zagreb

Podružnica Cista Provo722-010 Nadcestarija Lovreć (fax)841-400 Elektrodalmacija Imotski841-268 Autobusni kolodvor Imotski723-120 DVD Lovreć556-111 Bolnica ‘’Firule’’ Split557-111 Bolnica ‘’Križine’’ Split

RADNJE

723-042 Mesnica Nikolić – Lovreć722-130 Tommy722-321 Pekara (Zoran) – Lovreć723-311 Poduzeće ‘’Lilly Company’’ Lovreć722-292 Diskont ‘’Čavrlj’’ – Lovreć723-400 Kafić ‘’Leader’’ Lovreć723-042 Kafić ‘’Gloria’’ Lovreć723-139 Kafić ‘’Pirelli’’ Lovreć723-292 Kafić ‘’Queen’’ Lovreć725-487 Komunalac: Petar Udovičić – Studenci723-341 ‘’Alfe Berinovac’’ d.o.o.841-404 ‘’Topana’’ Imotski725-777 Cvjećarna ‘’Vrisak’’ – Lovreć091-1725777 Petar Udovičić (0992725777)723-057 Ljekarna Lovreć723-393 Stomatolog Ante Mustapić

RASPORED BOGOSLUŽJA I BLAGOSLOV OBITELJI

1. BOŽIĆ – KRISTOVO ROĐENJE (utorak 25. 12.) Sv. misa točno u ponoć, dnevna svečana u 11 sati.

2. SV. STJEPAN – PRVOMUČENIK (srijeda 26. 12.) Sv. misa u 11 sati. Poslije podne sv. misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15,30 sati.

3. SV. IVAN (četvrtak 27. 12.) Sv. misa u 11 sati. Blagoslov obitelji Šimundići i Bendići od 14 sati potom Petričevića Staje i Žižanovići.

BLAGOSLOV OBITELJI

4. SVETI MLADENCI – PETAK (28. 12.) Blagoslov obitelji - Mrnjavci, Rupčići

5. SUBOTA (29. 12.) - Nikolići, Bošnjaci6. NEDJELJA (30. 12) - Nosići, Jelići, Batinići, Sekelezi i Bobetići7. PONEDJELJAK (31. 12. stara godina) - Katići, G. Bekavci, Donji Bekavci i Basići8. SRIJEDA (2. 1. 2013.) - Ivanovići, Čaljkušići, Milinovići9. ČETVRTAK (3. 1. 2013.) - Dumančići, Pirići, Olujići i Kasumi

10. PETAK (4. 1. 2013.) - Čavrlji, Bulovići, Domići, Ćorići, Šamije i Mustapići11. SUBOTA (5. 1. 2013.) - Lovreć (centar)

BLAGDANI

12. SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA (30. 12. 2012.) Sv. misa u 11 sati.13. NOVA GODINA - Sv. Marija Bogorodica (1. 1. 2013.) Sv. misa u 11 sati.14. BOGOJAVLJENJE - TRI KRALJA – VODOKRŠĆE (6. 1. 2012.)

Blagoslov vode i soli u 10,45 sati zatim sv. misa u 11 sati.15. KRŠTENJE GOSPODINOVO (8. 1. nedjelja), završetak božićnog vremena.

Sv. misa u 11 sati.N.B. Blagoslov će obitelji počinjati u 10 sati, a poslije podne u 14 sati.

U vrijeme blagoslova, ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu. Prigodom blagoslova možete dati svoj prilog za crkvu.

Sretan Božić i Novu godinu želi vam vaš župnik fra Dinko Bošnjak

Documents

Lovreć- Opanci