Upload
troy-meyer
View
344
Download
9
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi. METODE POUČAVANJA. generalizirani obrasci ponašanja koji se mogu sustavno primijenjivati u različitim nastavnim područjima s ciljem olakšavanja i poboljšavanja ishoda učenja (Vizek Vidović i sur., 2003) Razlikuju se s obzirom na: - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi
METODE POUČAVANJA generalizirani obrasci ponašanja koji se
mogu sustavno primijenjivati u različitim nastavnim područjima s ciljem olakšavanja i poboljšavanja ishoda učenja (Vizek Vidović i sur., 2003)
Razlikuju se s obzirom na: stupanj aktivacije učenika i nastavnika
broj učenika
Didaktika (Bognar, Matijević, 2002)STRATEGIJE METODE
POUČAVANJE Problemsko poučavanje, heurističko poučavanje, programirano poučavanje
UČENJE OTKRIVANJEM Istraživanje, simulacija, projekt
DOŽIVLJAVANJE Recepcija umjetničkog djela
IZRAŽAVANJE I STVARANJE Interpretacija, evaluacija i kreacija
VJEŽBANJE Učenje učenja, praktični radovi, tjelesno vježbanje
STVARANJE Znanstveno stvaranje, umjetničko stvaranje, radno-tehničko stvaranje
Psihologija (Vizek Vidović i sur., 2003)
Izravno poučavanje
Poučavanje vođenim
otkrivanjem i
razgovorom
Rasprava
Rasprava
Samostalno
učenje
visoka niska
niska visoka
Aktivnost nastavnika
Aktivnost učenika
IZRAVNO POUČAVANJENajraširenija metodaPoduka u kojoj učitelj/ica izravnim izlaganjem prenosi učenicima strukturirane informacije i u kojoj demonstrira korake koje učenici trebaju slijeditiUčenici dobivaju neposredan uvid u strukturirane informacije
Temeljna pretpostavka
nastavnik posjeduje znanja koja prenosi na učenika čija je aktivnost minimalna
Izravno poučavanje je primjereno kada je:
mnogo materijala malo vremena gradivo teško dostupno potrebno pobuditi interes za neko
gradivo potrebno učenike uputiti u novo
gradivo potrebno sažeti i sintetizirati građu iz
više izvora
Vremena malo
Izravno poučavanje nije primjereno kada:
se želi postići uvježbavanje vještinasu učenici različite razine predznanja
su lako dostupni drugi izvori informacija
je za postizanje željenih ishoda potrebno aktivno sudjelovanje učenika
Etape izravnog poučavanja
ZADATAK Pokušajte u nekoliko riječi za svaku etapu
napisati kako biste je realizirali:
u nastavnoj cjelini iz svog predmeta
Etapa 1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje: ŠTO JE SVE VAŽNO
Stav učitelja/nastavnikaUgodno razredno ozračjeUvođenje u temu prepričavanjem neke
anegdote ili šalePostavljanje izazovnog pitanja Povezivanje gradiva s prethodno usvojenimPovezivanje s poznatim informacijamaPovezivanje s učenikovim iskustvom
Etapa 2. Obrada novog gradiva (predavanje ili pokazivanje vještina)
Etapa 3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
Obilaženje razreda i praćenje rada svakog učenika
Povratna informacija mora sadržavati opis trenutnog ponašanja i upućivati na promjene u svrhu poboljšanja
Na kraju svakog dijela rada učenici procjenjuju vlastiti napredak
Etapa 4. Provjera razumijevanja
- Uključiti sve učenike (ili sustavno varirati ukoliko je nemoguće zahvatiti svih)
- Pomno odabirati vrstu pitanja (ne koristiti samo zatvorena pitanja)
- Vrijeme čekanja na odgovor (prikladno)
- Praćenje neverbalne komunikacije učenika
Etapa 5. Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera
Postiže se samostalnim vježbanjem i domaćim zadaćama
POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I RAZGOVOROM Ideja potječe od Sokrata
SOCIOKONSTRUKTIVIZAM J. Piaget
Dijete je aktivni sudionik procesa stjecanja znanja L. Vygotski
Privatni govor, područje približnog razvoja J. Bruner
Ključne komunikacijske vještine su postavljanje otvorenih pitanja, davanje potpunih i podržavajućih povratnih informacija
Rasprava i razgovor u razrednom okruženju Razgovor podrazumijeva partnerski odnos učitelja i
učenika Svi učenici trebaju dobiti priliku iznijeti svoje
razmišljanje i stavove Nastavnik kao moderator
SAMOSTALNO UČENJE I POUČAVANJE VJEŠTINA UČENJA Najveći stupanj aktivnosti učenika Povratne informacije o napredovanju
VJEŠTINE VAŽNE ZA SAMOSTALNO UČENJE
Učenik time provjerava vlastito
razumijevanje ; važno za asimilaciju novih
spoznaja
Aktivno slušanje; vještine slušanja se mogu vježbati
Bilježenje ključnih podataka i misli;
skraćivanje poruka i izražavanje vlastitim
riječima
AKTIVNO SLUŠANJE Cilj mu je zaista razumjeti poruku, tj.
nastojanje slušača da sebi i govorniku pomogne u razjašnjavanju primljenih poruka
Uključuje stalno praćenje verbalnih i neverbalnih poruka, visoki stupanj koncentriranosti te odgovarajuće reakcije koje potvrđuju osobi da je slušana
Neizravna podpitanja i parafraziranje, kontakt očima
VRSTE NE-SLUŠANJA PSEUDOSLUŠANJE (ustvari ne sluša, a ponaša se kao
da sluša) JEDNOSLOJNO SLUŠANJE (primanje jednog dijela
poruke) SELEKTIVNO SLUŠANJE (slušati ono što pojedinca
zanima) SELEKTIVNO ODBACIVANJE (usmjerenost na ono što se
ne želi čuti, pa kada se to pojavi,slušatelj odbacuje) OTIMANJE RIJEČI (slušati dok se ne ugrabi prilika za
govor) OBRAMBENO SLUŠANJE (neutralne i “neoptužujuće”
izjave se doživljavaju kao napad)
Vještine organiziranja udžbeničkih tekstova Tražiti veze između gradiva i
pojedinih pojmova
Sažimanje veće količine gradiva u sažetke
Uočavanje ključnih ideja u gradivu
Izrada kognitivne mape
Vještine rješavanja problema Uglavnom se odnosi na područje
matematike i prirodnih znanosti – no mogu se primijeniti i u drugim područjima
cilj rješavanja problema je ili prevladavanje zapreka koje priječe put do rješenja ili kreiranje novih, originalnih rješenja neke problemne situacije
CIKLUS RJEŠAVANJA PROBLEMA
VJEŠTINE KRITIČKOG MIŠLJENJA Kritičko mišljenje je mišljenje višeg reda
koje započinje informacijom, a završava vrednovanjem
Kritički promišljati moguće je u poznatom kontekstu, odnosno potrebno je određeno znanje o predmetu mišljenja
Kritičkom mišljenju pogoduje otvorenost i fleksibilnost mišljenja i spremnost učenika za izražavanje vlastitih misli i stavova
METAKOGNITIVNE VJEŠTINE
Metakognitivni procesi su procesi višeg reda koji se odnose na razmišljanje o vlastitom mišljenju, sponznaju o vlastitim znanjima
Metakognitivne vještine nužne su za samoregulirano učenje
METAKOGNITIVNE STRATEGIJE
TEHNIKE
STRATEGIJA PLANIRANJA(prije učenja)
Postavljanje ciljevaDijeljenje na podzadatkeOdređivanje rokova izvedbeOdređivanje koraka izvedbe
STRATEGIJA NADGLEDANJA(za vrijeme učenja)
Samoprovjeravanje upamćenogPraćenje oscilacija pažnjePraćenje razumijevanja odgovaranjem na pitanja
STRATEGIJA SAMOREGULIRANJA
(reakcija na učenje)
Poznavanje strategija učenjaPrimjena odgovarajućih kognitivnih strategija učenjaOdbacivanje neuspješnih strategijaKontrola ometanja i anksioznostiGrađenje povjerenja u vlastito mišljenje
KOGNITIVNI STILOVI
I STILOVI UČENJA
Kognitivni stilovi i stilovi učenja – isto ili različito???
Nema jednoznačne definicije kognitivnog stila ni stila učenja
Definiranje kognitivnog stila uključuje: Individualni obrazac ponašanja učenika Način na koji učenik reagira i koristi
podražaje iz okoline Način na koji učenik procesira informacije Preferirani način učenja Način na koji učenik organizira informacije
Kognitivni stil pojam koji se u kognitivnoj psihologiji
odnosi na relativno stabilnu dimenziju ličnosti (ili osobinu ličnosti) koja podrazumjeva način na koji pojedinac stječe znanja, obrađuje i pohranjuje informacije te pristupa rješavanju problema
Stil učenja Odnosi se na afektivne, kognitivne i psihičke značajke koje
su relativno trajni i stabilni pokazatelji načina na koji učenik percipira, interpretira i reagira na učenje (Zarghani, 1988; Swanson, 1995).
Preferirani način učenja odnosno način na koji pojedinac najuspješnije uči (Kocinski, 1984)
Dispozicija pojedinca da percipira i procesira informacije na određeni način (Sarasin, 1998)
Složeni način na koji (i uvjeti pod kojima) učenik najuspješnije percipira, procesira, pohranjuje i koristi ono što uči (James i Gardner, 1995)
Riding i Cheema (1991)holističko-analitički te verbalno-imaginarni stil;
Pojedinci koje karakterizira holistički stil procesiraju informacije kao cjelinu, a oni analitičkog stila informacije procesiraju u djelovima.
Drugi stil odnosi se na pojedince koji «misle riječima», naspram pojedinaca koje karakterizira mišljenje u «mentalnim pedodžbama».
Navedena dva stila su neovisna.
Stil (ne)ovisnosti o polju(Witkin i Goodenough, 1981)
Temelji se na individualnim razlikama u tome koliko čovjek u procjeni nejasne situacije ovisi o vanjskim podražajima , tj. o onome što vidi, čuje i sl.
Hudson (stil konvergentnog i divergentnog mišljenja)
konvergentno mišljenje - selekcija i akumuliranje informacija iz različitih izvora pri rješavanju problema Analitičnost, predvidljivost
divergentno mišljenje - rješavanje problema kreativnije, producirajući različita rješenja problema Istraživačko, nepredvidljivo
Stil refleksivnosti - impulzivnosti (Kagan i sur., 1964)
Kolb, D. (1984) Kolbov model kog. stilova temelji se na
percepciji i procesiranju informacija Učenici mogu percipirati informacije na dva
načina: Koristeći konkretna iskustva Koristeći apstraktne konceptualizacije
Učenici mogu procesirati informacije na dva načina: Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem,
manipuliranjem Refleksijom ili promišljanjem o informaciji
Percipranje informacija Procesiranje informacija
Konkretno iskustvo
Apstraktna konceptualizacija
Refleksija Aktivno sudjelovanje
Percipiraju informacije iz konkretnog iskustva
Lako uče eksperimentirajući ili radom na terenu
Uče bolje koristeći audio-vizualne medije
Percipiraju informaciju na apstraktnoj raziniKoriste mentalne ili vizualne konceptualizacije
Smišljaju teorije kako bi objasnili opaženo
Uče slušajući predavanja, čitajući i istražujući
Procesiraju informaciju promišljajući o istoj
Sagledavaju informacije s različitih stajališta
Traže smiso stvarima
Procesiraju informacije tako da s njom nešto radeSpremni su preuzeti rizikTeoriju koriste za rješavanje problema i donošenje odlukaNajbolje uče kroz simulacije, studije slušaja i samostalne aktivnosti
Honey, P. i Mumford, A. (1986) Stilovi učenja koji se temelje na Kolbovom
modelu
Oni koji djeluju (activists)
Teoretičari (theorists)
Pragmatičari (pragmatists)
Oni koji promišljaju (reflectors)
Dinamični, intuitivniUče kroz nova iskustva, aktivno djelovanjeRado uče u interakcijama s drugim ljudima
Analitični, promišljaju, vole preispitivati i razvijati teorijeNe vole nestrukturirano učenjeNe vole površinsko procesiranje informacija i površno učenjePragmatičnost im je manje važna nego logičko objašnjenje
Misle i rade“zdravorazumski” pojedinciUporni u isprobavanju teorija za uspješno rješenje problemaVole metode koje imaju praktičnu vrijednostUče metodama simulacije, ne vole učenje bez rezultata i nagrada Vole samostalni i individualni rad
Percipiraju informacije iz konkretnih iskustava a procesiraju ih promišljajućiVole promatrati i razmišljati o stvarimaNe vole učiti “strogo po planu”
STRATEGIJE UČENJA
Strategije učenja su operacije koje učenik koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili dosijećanje informacija, odnosno specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lakšim, bržim, zanimljivijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim i transferabilnijim.
Ne postoji konsenzus oko taksonomije strategija učenja
SURADNIČKO UČENJE
Suradničko učenje određeno je radom u malim, suradničkim skupinama skupine su sastavljene od učenika različitih akademskih
postignuća, različitog spola i drugih značajki
skupina je povezana zajedničkim ciljem sa svrhom ovladavanja odredenim akademskim sadržajem
zahtijeva osposobljenost kako ucitelja tako i ucenika
Učitelj treba pripremiti učenike
za suradnju te im
pokazati model učinkovite
komunikacije kako bi razvijali
vještine potrebne za
suradničko učenje
Učeći u skupinama, ucenici u suradnji s drugima izgrađuju znanja te razvijaju svoje intelektualne sposobnosti, sposobnosti rješavanja problema te kritičkog i kreativnog mišljenja
Rezultati istraživanja o razlozima primijenjivanja suradničkog učenja u nastavi (Ercegovac, Jukić, 2008)
Kategorije Primjeri odgovora
Pozitivni međuljudski odnosi “Primjenjujem zbog veće povezanosti učenika”“Bolji učenici pomažu slabijima”
Pozitivna slika o sebi “Učenici stječu samopouzdanje”
Učinkovitost procesa učenja “Uče se iskustvenom istraživačkom učenju”
Razvoj komunikacijskih vještina “Učenici obogaćuju svoj rječnik”
Uključenost i aktivnost svih učenika
“I lošiji učenici mogu se aktivirati na njima dostupnim zadacima”
Pozitivan odnos prema učenju “Stalno je prisutan veći interes za učenjem”
Kritičko i kreativno mišljenje “Uče se kritičnosti prema radu drugih ali i samokritičnosti”
Ugodno radno ozračje “Opuštenija je radna atmosfera”
Rasterećenje učitelja “Ako je dobro organiziran rad, rasterećujemo i sebe”