1

Hrvatsko katoliko sveuilite

Odsjek za povijest

Zagreb, Ilica 242

www.unicath.hr

Marko Rukavina

Vlatko Smiljani

Tomi Tomako

Ivan Vukovi

SEMINARSKI RAD

Mnchenski sporazum 1938.

Kolegij Nositelj predmeta

Svjetska povijest 1914. 1990. doc.dr.sc. Ivica Mikulin

Zagreb, 11. studenoga 2014.

2

SADRAJ

1. UVOD

1.1. Hitlerova vanjska politika 3

1.2. Zbivanja u ehoslovakoj i Njemakoj prije Mnchenskoga sporazuma 4

2. RAZRADA TEME

2.1. Mnchenski sporazum 8

3. ZAKLJUAK 15

4. BIBLIOGRAFIJA 18

5. PRILOZI 19

3

UVOD

1.1. Hitlerova vanjska i unutranja politika

Prije poetka politikoga uspona u Njemakoj, Adolf Hitler je svoj program obiljeio

rasizmom i antisemitizmom kao temeljima nacionalistike doktrine mrnje. Uz to, koncepcija

Lebensrauma jedan je od osnovnih principa Hitlerove, kako unutranje, tako i vanjske politike,

koji je postavljen jo 1920. kao jedna od teorija Njemake radnike partije.1 Po prvi puta u pisanom

obliku, svoje ciljeve je predstavio u knjizi Mein Kampf (1924. 1925.), koju je, na alost, italo

premalo europskih politiara. Nakon Versailleske mirovne konferencije (1919.) stalno propagira

injenicu kako je njemaki narod nepravedno sradao po diktatu iste. To potvruje citat iz njegova

govora 12. rujna 1938. na stadionu u Nrnbergu: Moj je program oduvijek bio ponitavanje

Versailleskog ugovora. (...) Ne moe se nabrojiti koliko puta sam ponovio te rijei: naputanje

Versailleskog ugovora.2

U to vrijeme Njemaka doivljava ekonomski uspon (1932. 1937.).3 Osim industrije i vojne

snage su sve brojnije. U listopadu 1933. Hitler je napustio konferenciju o razoruavanju, a neto

kasnije i Ligu naroda. Tada je temeljna njemaka vojska brojila 100 000 aktivnih pripadika unutar

formacije imena Reichwehr. Iako je Francuska s Njemakom prekinula pregovore, a de facto i

diplomatske odnose (1934.), Velika Britanija na elu s MacDonaldom i sirom Simonom jo uvijek

je na stranu Njemake, za koju je smatrala, da je optereena francuskim imperijalizmom. Maral

Philipe Pntain je izjavio da e Njemakoj trebati dosta vremena da sustigne Francusku u

ulaganjima u nacionalnu obranu. Usprokost tome, Hitler od 1935. godine uvodi obavezni vojni rok

za sve mlade i sposobne Nijemce te iste godine osniva njemake zrane snage imena Luftwaffe.

Unato pojaanju vojnih jedinica i ratne spreme, a usprkost versailleskom ugovoru, Velika

Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Italija tek samo mirno protestiraju. ak

tovie, Njemaka 21. svibnja 1935. donosi Zakon o obrani Reicha kojime ona broji 35 divizija te

1 Radovan Pavii: Hitlerove geopolitike koncepcije 1922-1939-1943, Politika misao, vol. 22, no. 1-2, 1985, 88-9 2 (ur.) Enrico Cravetto: Povijest, 17. knjiga: Predveerje rata i Drugi svjetski rat 1936. 1945., Europapress

holding, Zagreb, 2008., 184 3 Radovan Pavii, n.dj., 91

4

imenuje Wermacht regularnom vojskom koja u dogledno vrijeme mora novaiti i pripremati

kadete, a uskoro njemake vojnike.4

1.2. Zbivanja u ehoslovakoj i Njemakoj prije Mnchenskoga sporazuma

Jedna od teorija plana Adolfa Hitlera za Veliku Njemaku glasi da svi narodi koji su govorili

njemakim jezikom ili nekim njemakim jezinim dijalektom moraju biti dio te velike dravne

tvorevine. Tako, nakon Anschlussa, on je uvidio na jugoistonim granicama svoje drave podruje

Sudeta u ehoslovakoj koje je brojilo oko 3 500 000 sudetskih Nijemaca.5 (Prilog 1, str. 19)

Prag zbog straha od njemakog radikalizma 25. lipnja 1933. donosi odluku o Zakonu 201, koji

omoguuje vladi suspendiranje ili ukidanje ekstremnih stranaka ako bi one ugroavale

samostalnost, konstitucijalno (parlamentalno) jedinstvo, integritet, demokratsko-republiki oblik

vladavine ili ako bi ugroavale sigurnost ehoslovake Republike. Tom su odlukom lokalna

nacistika stranka i njemaka nacionalistika sudetska stranka odmah, de iure, ali ne de facto

ukinute. Nekoliko sljedeih zabrana tog zakona ukljuivale su i zabranu na prikupljanje novanih

sredstava i pristaa, noenje uniformi ili amblema zabranjenih stranaka i bilo kakvo okupljanje

lanova tih stranaka, pod bilo kakvim opravdanjem. Takoer, lanovima zabranjenih stranaka bilo

je oduzeto pravo na privatnost korespodencije te ih se moglo zadravati na neodreeno vrijeme

unutar nekih lokacija ili im se moglo zabraniti boravljenje u odreenim lokacijama.6

Podruje Sudeta, tj. Sudetske oblasti, ulazi u sastav ehoslovake nakon raspada

Austro-Ugarske Monarhije. Oblast je imala kako privredni tako i strateki znaaj; dosta razvijenu

industriju, a posebice umarstvo. Iako je nacionalno kompaktna, politiki je izrazito nejedinstvena.

Na tome podruju od 1935. djeluje Njemaka sudetska partija (SdP, prema Sudetendeutsche

Partei) na elu s Konradom Henleinom. (Prilog 2, str. 19) Netom nakon osnutka, stranka nije

tetila vlasti ehoslovake jer nije traila radikalne promjene, ali je isticala neravnomjerni poloaj

vlasti prema sudetskim Nijemcima. Nota bene, sudetska partija je bila satelitska stranka

4 Enrico Cravetto, n.dj., 185 5 Isto, 189 6 Mary Heimann: Czechoslovakia the state that failed, Yale University Press, London, 2009, 75

5

Nacionalsocijalistikoj njemakoj radnikoj partiji (NSDAP, prema Nationalsozialistische

Deutsche Arbeiterpartei).7

ehoslovaka je tada bila u nezgodnom poloaju prema rastuim njemakim politikim i

vojnim silnicama. Iako je bila potpisnica Locarno pakta (1925.) te saveznica sa SSSR-om i

Francuskom, Anschluss ju je jako uznemirio. Herman Gering, predsjednik Reichstaga, je,

primjerice, kako bi objasnio postupak istoga te usputno zastraio ehoslovaku rekao da je ulazak

Nijemaca u Austriju ista obiteljska s stvar. Nedugo zatim, njemaki ministar vanjskih poslova

Joachim von Ribbentrop Nedugo nakon te Geringove izjave SdP iz Berlina dobiva nalog za akciju

u cilju prikljuenja Sudeta Njemakoj. Henleinov pomonik Ernest Kunt, poslanik Narodne

skuptine ehoslovake, 29. oujka 1938. je traio pred ehoslovakim parlamentom da se

Sudetskoj oblasti dade politika autonomija. Od te izjave zapoinju protesti sudetskih Nijemaca

na tome podruju. Tim je dogaajem otvorena Sudetska kriza.8

U travnju 1938. na kongresu elnika SdP-a i NSDAP-a u Karlovim Varima9 donesen je tzv.

Karlsbadski program, koji je sadravao sljedee toke:

Potpuno izjednaavanje njemake nacionalne grupe s ekim narodom,

uspostavljanje autonomne oblasti,

pravo zakonodavnog organa,

pravo na nacistiku propagandu,

davanje administrativnih prava Nijemcima,

pravnopravna upotreba njemakoga jezika te

proporcionalna zastupljenost10u dravnim organima.

Ovaj je program direktno utjecao na ustav i suverenost ehoslovake, a time je direktno

uperen protiv opstanka drave. Danja politika Njemake prema ehoslovakoj utemeljena 21.

travnja 1938. naziva Green, provodila je antiehoslovaku politiku kampanju, diplomatsku

7 edomir Popov: Od Versaja do Danciga, Izdavako poduzee Nolit, Beograd, 1976, 543-4 8 Isto, 545-6 9 Karlovy Vary ili Karlsbad, opina u njemakoj pokrajini Baden-Wrttemberg, 20 km istono od francuske granice. 10 Proporcionalna zastupljenost ehoslovakih i njemakih zastupnika u ehoslovakom parlamentu, op.a.

6

izolaciju te u konanici vojni udar na zemlju. Karlsbadski program je dakako bio prvi korak u

ostvarenju plana Green.11

U razdoblju od sljedeih tjedan dana, Britanci i Francuzi vre pritisak na ehoslovaku

vladu kako bi ona prihvatila Henleinove zahtjeve u interesu ouvanja mira u Europi. Umjesto

prihvaanja britansko-francuskog prijedloga, Evard Bene12, djelujui na krivim ehoslovakim

obavjetajnim podacima koji su tvrdili da je njemaka invazija neizbjena, 21. svibnja, nareuje

djelominu mobilizaciju ehoslovake vojske, time pribliavajui Europu korak do rata.

Takozvana Svibanjska kriza 1938. za koju je ehoslovaka smatrana odgovornom zbog

neopravdane vojne provokacije razbijesnila je elnike svih europskih velesila Francuske (koja je

upozorila Prag da se nee prikljuiti ratu ako ga zapone ehoslovaka), Veliku Britaniju (koja je

u zadnje vrijeme pokazivala poveanu simpatiju prema sudetskim Nijemcima) i Njemaku (koja

je Beneovu odluku o djelominoj mobilizaciji ehoslovake vojske smatrala provokacijom i

pokuavala Benea prikazati kao osobu sklonu izazivanju rata).

Sastankom u Londonu 28. i 29. travnja 1938. SdP odluuje da se ehoslovaka nikako ne

smije ohrabrivati na otpor Njemaoj, nego ve se mora poticati na pregovore i davanje

maksimuma ustupaka. Kao reakcija na ovaj sastanak 7. svibnja dolazi do anglo-franskuskoga

demara u Pragu kojim ehoslovaka vlada upuuje na direktne pregovore sa Henleinom. Dva

tjedna kasnije u ehoslovakoj se odravaju parlamentarni izbori, a za to vrijeme dolazi do lane

dojave kako se njemake trupe koncentriraju na ehoslovako-njemakoj granici. tovie, putena

je i vijest da je ehoslovaka vlada izvrila mobilizaciju po nalogu SSSR-a i Francuske, dakako od

njemake strane, kako bi se pronaao opravdan razlog na invaziju. Svi ti dogaaji kulminiraju

zaotravanje Sudetske krize.13

Zbog toga slijedi 28. svibnja tajni sastanak nacistikoga vrha (Gering, Ribbentrop, Neureit,

Beck, Keitel, Brauhi, Reder) da bi dva dana kasnije donijeli odluku kako se u skoroj budunosti

mora izvriti vojna intervencija na ehoslovaku te da o poetku akcije odlui vojni vrh

Wermachta.14 Uz to, na samom sastanku Hitler inzistira i na veoj ukljuenosti Nijemaca u radu

11 edomir Popov, n.dj, 546 12 Edvard Bene (1884. 1948.), ehoslovaki politikar, tada u slubi predsjednika ehoslovake. Bio je nasljednik Tomaa G. Massaryka. 13 Isto, 548 14 Meutim, u isto vrijeme nastaje i tzv. Beckov krug grupa oko jednog Hitlerova generala koji ne podravaju plan

napada na ehoslovaku. Smatraju da Francuska i Velika Britanija nee biti pasivne (nasuprot Hitlerovu miljenju)

te da Njemaka jo nije spremna za rat. Na kraju dolazi do kontroverzne ostavke generala Becka. Zbog iste grupe

Hitler odgaa invaziju sa 28. rujna na 30. rujna, upravo tada kada se grupa pobunila.

7

na Siegfriedovoj liniji.15 Nedugo nakon toga Velika Britanija, SSSR i Francuska se pokuavaju

ukljuiti na strani ehoslovake, kako za ratnu spremu tako i za pregovaranja zaraenih strana, ali

bezuspjeno. SAD reagira deklaracijom predsjednika Roosevelta (9. rujna 1939.) gdje se tumai

mogua intervencija u eventualnom europskom ratu. Ubrzo dolazi do reakcije ehoslovake vlade

koja 5. rujna prihvaa sedam od osam toaka Karlsbadskoga programa. 16 Od tada se zapoinju

sakupljati njemake trupe na pograninim podrujima. Hitler je 12. rujna 1938. odrao govor u

Nrnbergu u kojemu je rekao: Praka vlada u Sudetskoj oblasti vie nije gospodar situacije. (...)

Gospodin Bene drsko izaziva Nijemce po sistemu eneve, vjerujui da oni nee smjeti da ustanu

u obranu svoje napaene brae u ehoslovakoj. 17

15 Njemaki sustav obrambenih zidova prema Francuskoj, dug oko 600 km. 16 Ne prihvaaju proporcionalnu zastupljenost u dravnim organima. 17 edomir Popov, n.dj., 547-553

8

RAZRADA TEME

2.1. Mnchenski sporazum

Dana 22. rujna 1938. poinje kulminirati politika poputanja koju su britanska i francuska

vlada provodile proteklih mjeseci. Toga su se dana u Bad Godesbergu sastali Hitler i britanski

premijer Neville Chamberlain. Uvidjevi da su Britanci spremni na znatne ustupke Hitler poveava

svoje zahtjeve po pitanju ehoslovake. Za razliku od proteklih mjeseci, kada je traio da se

sudetska kriza rijei demokratskim metodama, poput plebiscita na spornim podrujima, Hitler sada

poveava svoje zahtjeve te trai hitnu evakuaciju Sudeta s poetkom 26. rujna 1938., a zahtjeva i

izmjenu ehoslovakih granica u korist Maarske i Poljske. Na kraju razgovora ipak pravi ustupak

pa predlae da se ehoslovakoj vladi dade vremena do 28. rujna kako moe odgovori na

ultimatum te da s povlaenjem iz Sudeta zapone 1. listopada. Budui da Chamberlain na takve

uvjete nije mogao pristati bez Francuske suglasnosti, sastanak je zavrio bez konanog dogovora.

Britanci i Francuzi, nastojei da izbjegnu rat pod svaku cijenu, brzo su se sloili u pogledu ustupaka

koje e uiniti na raun ehoslovake. Sloili su se da svi teritoriji na kojima ivi vie od 50%

Nijemaca moraju biti ustupljeni Njemakoj. Vrlo brzo su dobili priliku svoj naum i ostvariti te

pristati na sve one zahtjeve koje je Hitler istaknuo na sastanku u Bad Godesbergu. Naime, tih je

dana usuglaeno da se 29. rujna 1938. odri konferencija u Mnchenu na kojoj e sudjelovati

Chamberlain, Mussolini, Hitler i francuski premijer Eduard Daladier i na kojoj e se konano

rijeiti ehoslovako pitanje. Prijedlog za raspravu na konferenciji se gotovo u potpunosti poklapao

s Hitlerovim zahtjevima iz Bad Godesberga, a formalno ga je predloio Mussolini. Kasnija su

istraivanja pokazala da je prijedlog smiljen i razraen u njemakom ministarstvu vanjskih

poslova, navodno bez Hitlerovog znanja, te da je samo proslijeen Mussoliniju da ga predloi

ostalim sudionicima konferencije.18

U prijepodnevnim satima 29. rujna 1938. u Mnchenu su se okupili efovi etiriju vlada sa

ciljem da pregovaraju sa Hitlerom i tako privedu kraju novonastalu krizu i osiguraju trajan mir

Europi, ali i svijetu. (Prilog 3, str. 19) U Mussolinijevoj pratnji je bio talijanski ministar vanjskih

poslova Ciano, u Daladierevoj generalni sekretar CedOrsielles Legie i francuski veleposlanik

18 edomir Popov, n.dj., 543-563

9

Francis-Ponse, Chamberlaina su pratili Wilson i Strang, dok su uz Hitlera bili Gering, Ribbentrop

i dravni tajnik Weizsaecker. Na sastanku nisu sudjelovali predstavnici SSSR-a jer je Chamberlain

smatrao da bi oni stali na stranu ehoslovake te tako ugrozili ve oitu podjelu te zemlje.

Uslijedila su hladna rukovanja i brz prelazak na stvar.19

ehoslovaki ambasador u Njemakoj, Vojtech Mastny i Hubert Masarik, lan

ehoslovake novinanarske agencije prisustvovali su na konferenciji, ali ne kao sudionici ve kao

promatrai.20

Neposredno prije sastanka Hitler je rekao Mussoliniju da e doi vrijeme kada e se rame

uz rame boriti protiv Engleske i Francuske te mu je tom prilikom pokazivao na kartama kako

planira maknuti ehoslovaku s povijesne pozornice.21

Sastanak je poeo u 12:45 u takozvanoj Fhrerhaus u Koeningsplatzu, no bez sveanog

protokola i niza drugih pojedinosti koje prilie takvome skupu. Samome sastanku su prisustvovali

efovi drava bez svojih ambasadora. Hitler nije znao niti jedan od jezika svojih gostiju, dok oni

nisu znali njemaki; jedino je Mussolini znao njemaki te na taj nain pomagao Hitleru. Budui

da je je svatko govorio svoji jezikom, puno je vremena trebalo za prevoenje. Sastanak je zapoeo

Adolf Hitler estokim verbalnim napadom na ehoslovaku, pa ga je Daladier zamolio da se

izjasni o svojim zahtjevima - eli li samo Sudete ili u potpunosti pregaziti ehoslovaku. Ukoliko

Njemaka eli samo Sudete, Francuska je otvorena za pregovore. Na to je Mussolini ustanovio da

su namjere Italije sline, te da je pripremljen memorandum sa zahtjevima koji bi trebalo posluiti

kao osnova za raspravu - memorandum su sastavili Njemci, te su ga preko Atolicca, talijanskog

veleposlanika, poslali Mussoliniju, naravno uz Hitlerov blagoslov.22

U tome memorandumu su se nalazili svi Hitlerovi zahtjevi iz Godezberga, koji su u ovom

sluaju bili predstavljeni kao Talijanski zahtjevi. Engleski premijer, ali i svi ostali, pozdravili su

njihove zahtjeve te time pokazali elju za to bre rjeenje svih problema. Konferencija je

nastavljena nakon stanke u 15:00, no ovaj put su bili prisutni veleposlanici i diplomati etiriju

drava.23

19 edomir Popov, n.dj., 561-2 20 Mary Heimann, n.dj., 80 21 Willian L. Shirer: The rise and fall od the Third Reich, Simon & Schuster, New York, 1960, 414 22 edomir Popov, n. dj., 561-2 23 W. L. Shirer, n. dj., 414

10

Do problema u pregovorima je dolo kada se poela razmatrati evakuacija eha iz Sudeta;

Chamberlaina je brinula injenica da bi esi morali napustiti svoje farme i domove bez mogunosti

da sa sobom povedu stoku i osobne stvari. Na to je Hitler bijesno odvratio da je Nijemcima vrijeme

predragocijeno za takve trivijalnosti. Tada je britanski premjer odustao od toga pitanja. Drugi

problem je bio prisutnost ehoslovakih predstavnika na sastanku i sklapanju samoga sporazuma.

Iako je Hitler odluno stajao do toga da ehoslovaki predstavnici nemaju pravo biti na sastanku,

Francuzi su smatrali da bi to mogla biti samo prednost te da bi tako dolo do lakeg dogovora o

evakuaciji eha iz Sudeta. No Hitler je bio odluan; nije htio ehe u svojoj prisutnosti. Daladier

je popustio njemakom diktatoru, dok je Chamberlain uspio ishodovati da esi budu u susjednoj

prostoriji. Kao predstavnici u Fuererhaus su pozvani dr. Vojtech Mastny i dr. Hubert Masarik

kojima je jedina zadaa bila ekati na rezultate sastanka koji je bio zavren rano ujutro 30. sijenja

1938.24

Malo iza 1 sat ujutro Hitler, Chamberlain, Mussolini i Daladier, tim redoslijedom, potpisali

su novosastavljeni mnchenski sporazum i kojem je odlueno da e se Njemakoj ustupiti Sudeti

te da e se izvriti njemaka okupacija u etiri faze, od 1. listopada do 7. listopada. Preostali

teritorij bit e okupiran nakon to e ga odrediti Meunarodna komisija, do 10. listopada.

Meunarodna komisija trebala bi se sastojati od predstavnika etiriju drava: ehoslovake,

Francuske, Velike Britanije te Italije. Takoer je zakljueno da se dijelovi ehoslovake u kojima

ive Maari i Poljaci moraju pripojiti Maarskoj i Poljskoj, koja je bila idua Hitlerova meta.

ehoslovakim je predstavnicima loe vijesti morao priopiti Frank Ashton-Gwatkin. Kada su

Mastny i Masaryk pokuali provjedovati protiv tek sklopljenog sporazuma, Ashton-Gwatkin im je

odgovorio da ne znaju kako je Velikim Silama teko u ovome trenutku te da nije bilo lako

pregovarati sa Hitlerom. Saveznici su im dali na izbor: Prihvatite odredbe dogovorene ovim

ugovorom, ili ete se sami morati obraunati sa Treim Reichom, no bez potpore Francuske i

Engleske. ehoslovakim predstavnicima uruena je karta na kojima su Sudeti pripojeni

Njemakoj, a odreeni dijelovi Maarskoj i Poljskoj.25

Sporazum o ehoslovakoj nije jedini dogovor postignut na mnchenskoj konferenciji;

potpisan je i anglo-njemaki sporazum o nenapadanju. U njemu se isticalo da je taj dogovor od

kljune vanosti za te dvije zemlje, ali i za cijelu Europu. Tim su se ugovorom Velika Britanija i

24 Isto, 415 25 Isto, 416

11

Trei Reich obavezali da nee pribjegavati sili, ve meusobnim konzultacijama. Sporazum o

nenapadanju trebao je trajno osigurati mir Europi, ali i cijelome svijetu. Chamberlain se potom

vratio u Londom potpuno zadovoljan: na izlasku iz aviona okupljenom mnotvu rekao da vjeruje

da je to mir za itavu epohu te im pokazao papir na kojem je bilo sastavljen ugovor o nenapadanju

sa svojim i Hitlerovim potpisom.26 (Prilog 4, str. 19)

Mediji u Britaniji su popratili dogaaj sa velikim ushienjem, ali nisu svi na Otoku bili

zadovoljni potpisanim dogovorom; Winston Churchill je tom prigodom rekao: Doivjeli smo

potpuni poraz. Britanija i Francuska ne samo da su izdali sve sporazume sa ehoslovakom, ve

su i podrali Hitlera da napadne zemlju ukoliko ona ne pristane na sporazum. ehoslovaki

predsjednik Bene nije imao puno izbora nego pristati na dogovor koji su skovali u Munchenu.

Beneu nije preostalo nita drugo nego podnjeti ostavku, na kojoj su inzistirali iz Berlina. Na

njegovo mjesto 30. studenog doao je 66-togodinji dr. Emil Hacha koji nije bio u stanju voditi

dravu, iako je bio pun dobrih namjera. Od tada se naziv eho-Slovake slubeno slubeno pisao

s apostofom. Poljaci i Maari su zaprijetili bespomonoj dravi vojnim akcijama ukoliko im se ne

pripoje dijelovi sa veinskim poljskim ili maarskim stanovnitvom. Na kraju je eho-Slovaka

bila prisiljena postaviti pronjemaku vladu koja je teila faistikim idejama; bilo je oito da je

ehoslovaki narod ostavljen na milost i nemilost Treega Reicha.27

Mnchenski sporazum etiri velike sile, Njemake, Velike Britanije, Francuske i Italije,

potpisan zvanino od Hitlera, Chamberlainea, Mussolinija i Dadaliera kasno uveer 29. rujna

1938., sadravao je osam toaka o rjeenju takozvanog sudetskog pitanja, a zapravo je znaio

smrtnu presudu izreenu ehoslovakoj Republici.

Ove toke su sadravale slijedee obveze:

1. Evakuacija teritorija nastanjenih Njemcima u ehoslovakoj od strane ehoslovaka

morala je otpoeti ve 1. listopada, a zavriti najkasnije za 10 dana, to jest do 10. listopada.

2. Prilikom evakuacije nije se smjelo iznositi ili unitavati pokretnu ili nepokretnu imovinu,

raunajui tu i dobra u privatnom vlasnitvu.

26 edomir Popov, n.dj., 562-3 27 W.L. Shirer, n.dj., 422

12

3. Oblike i dinamiku evakuacije kao i kontrolu nad evakuacijom dijela ehoslovakog

stanovnitva iz ovih podruja trebala je izvriti meunarodna komisija sastavljena od predstavnika

Njemake, Italije, Engleske, Francuske i ehoslovake.

4.Teritorij za evakuaciju bio je podijeljen u etiri zone i na karti koju je Hitler ponudio:

prva zona je trebala biti predana Njemcima tijekom 1. i 2. listopada,

druga zona u tijeku 2. i 3. listopada,

trea zona u vremenu od 3. do 5. listopada i

posljednja etvrta zona u tijeku 6. i 7. listopada.

itav ovaj teritorij, prema procjenama koje je davao Hitler, trebao je da imati preko 50%

njemakih stanovnika. Ostale dijelove Sudeta, reeno je dalje, za koje komisija utvrdi da imaju

preteno njemaki karakter, trebalo je evakuirati najkasnije do 10. listopada. U ovom stavu o

odreivanju njemakog karaktera postojala je velika opasnost za ehoslovaku stranu jer je to

ocjenjivala uglavnom Njemaka.

5. Meunarodna komisija je dobila u zadatak da odredi u kojime se regijama odrati

plebiscit, koji je trebao biti zavren do kraja studenog 1938.

6. Oznaavanje novih granica trebalo je izvesti pod nadzorom Meunarodne komisije.

7. U roku od est mjeseci trebalo je zavriti sve poslove oko optiranja (odluke za jedno

dravljanstvo od mogua dva) graana na ovim podrujima.

8. U roku od etiri tjedna morali su biti puteni iz vojske, iz raznih slubi i organa u

ehoslovakoj svi Njemci koji to zatrae, a isto tako i osloboeni svi politiki zatvorenici

njemake narodnosti iz ehoslovakih zatvora.28

28 Duan Luka: Trei Reich i zemlje jugoistone Europe 1937.-1941. 2. dio, Vojnoizdavaki zavod, Beograd 1982., 56

13

Osim javnog ponienja i udara na eki nacionalni ponos, odstupanje Sudeta Njemakoj

znailo je i kraj ehoslovake sigurnosti kao neovisne drave iz nekoliko razloga. Sudeti su, osim

prirodnih obrana poput planina sadravali i liniju obrane izgraene u stilu Maginotove linije,

izgraene u svrhu obrane ehoslovake od potencijalnog njemakog napada koja je od

prikljuenja Austrije Njemakoj bila okruena sa tri strane. Podruje Sudeta je takoer sadravalo

neke od najvanijih ehoslovakih tvornica oruja kao i ostalih tvornica koje su bile vane za

ehoslovaki industrijski razvoj. Takoer su se pojavile naznake da bi istoni dio Silezije, podruje

oko Teschena, moglo biti predano Poljskoj, a juna Slovaka i/ili podkarpatijska Ruthenija

(Subcarpatian Ruthenia) Maarskoj. Postojale se i naznake oko pete zone, da bi se ak i neki

unutranji diljelovi ehoslovake u kojima su Nijemci inili veinu, kao to su gradovi poput

Bratislave, Brna i Jihlave prema odluci internacionalne komisije u kojoj bi esi mogli imati jedan

glas naspram ostalih etiri, mogli ustupiti Njemakoj. Kada su Massaryk i Mastny upitali do kada

bi ehoslovaka vlada trebala odgovoriti, reeno im je da se njezin odgovor ne oekuje, zbog toga

to se sporazum smatra dogovorenim. No, zbog dogovaranja oko detalja evakuacije prve zone,

koja je trebala zapoeti ve sljedeega dana, 1. listopada, ehoslovaka vlada morala je poslati

svog predstavnika u Berlin do 17:00. Beneu su vijesti predstavljene negdje oko 07:00 putem

njegova privatnog tajnika nakon ega je pokuavao stupiti u kontakt sa sovjetskim ministrom u

Pragu kako bi ga upitao za pogled njegove vlade oko pitanja daljne borbe ili kapitulacije, no ne

uspijeva ga dobiti. Jutro toga dana, 1. listopada, Bene provodi na sastancima sa svojim vladinim

kabinetom, raznim vojnim asnicima i voama ostalih politikih stranaka. Klement Gottwald,

voa Komunistike stranke i razne novinske agencije smatrale su da bi ehoslovaka trebala odbiti

mnchenski sporazum i pripremiti se na rat sa Njemakom. Vojni voe, koji su doli kako bi dali

svoje savjete, uglavnom su trvdili da je ovakav rezultat sporazuma zapravo dvadesetogodinje

krivo voenje Beneove vanjske diplomacije, zbog ega je ehoslovaka u kljunom trenutku

ostala bez potpore svojih savezmika i potpuno nebranjena pred prijetnjom sve izglednijeg

njemakog napada. Jan Syrovy, ministar obrane i premijer ehoslovake, podsjea Benea da ak

i ako Sovjetski Savez odlui ispotovati sporazum o zajednikoj podrci da ehoslovaka ne moe

izdrati dovoljno dugo da im stigne njihova pomo. Nadalje, situacija bi bila drugaija kad bi

Poljska bila ehoslovaki saveznik. Vojni planovi su se takoer temeljili na pretpostavci da e

Njemaka napasti ehoslovaku i da e se zbog toga morati istovremeno boriti protiv Francuske,

a vjerojatno i Poljske, da e se Maarska suoiti sa mogunou napada sva tri pripadnika Little

14

Entente, da junu granicu sa Austrijom nee morati braniti te da e Rumunjska i Poljska biti voljne

i u mogunosti osigurati sovjetskim snagama prelazak njihovim teritorijem.29

Poto se nijedan uvjet nije ostvario, samo je jo jedan general zagovarao ideju da bi se

ehoslovaka trebala boriti. Prve evakuacije zone 1 (jedan) zapoinju 1. listopad 1938. Daladier,

Chamberlain, Mussolini i Hitler smatrani su najzaslunijima za ouvanje mira u svojim zemljama.

Liga naroda u Genevi predloila je ak ehoslovaku i Edvarda Benea za Nobelovu nagradu za

mir. Poljski ministar vanjskih poslova zahtjeva od ehoslovake predaju podruja oko Teschena i

predstavlja ehoslovakoj vladi ultimatum koji ona vie nije u poziciji odbiti. Bene pokuava

spasiti to se spasiti da, pokuavajui pridobiti francusku potporu u prijedlogu da se samo

ehoslovaka podruja sa 75% Nijemaca predaju Njemakoj, umjesto 51% koji su zahtijevali

Nijemci. Bene je takoer pokuavao ukloniti mogunost nastajanja ustupanje Brna i Jihlave

Njemakoj, no nema francusku potporu.30

Izmeu 2. i 12. listopada, Poljska vojska postupno okupira podruje oko Teschena, a do

10. listopada osvajaju u podruja dodatna podruja zapadno.Istovremeno, Maarska objavljuje

svoje pravo na odreena ehoslovaka podruja du slovako-maarske granice te na cijelo

podruje Podkarpatijske Ruthenije. Slovaki ministar Mata ernak 3. listopada prijeti da e

predati ostavku ukoliko se Slovakoj ne da autonomija unutar sljedea 24 sata. Budui da

Slovakoj nije dozvoljena autonomija, on nakon isteka roka od 24 sata predaje svoju ostavku time

uzrokujui pad vlade. Zavrni udarac ehoslovakoj dolazi od strane voa Hlinkove slovake

narodne stranke, koji zbog posljedica krize odravaju sastanak u ilini, ve sljedeeg dana, kako

bi objavili javnu deklaraciju o autonomiji Slovake. Naveer, 5. listopada, kako se ehoslovakoj

zabranilo pregovaranje u Mnchenu, Njemaka je dobila ak i vie podruja nego je to na poetku

traila i vlastite nesposobnosti, a Bene odstupa sa vlasti.31 (Prilog 5, str. 21)

29 Mary Heimann, n.dj., 82 30 Isto, 84 31 Isto, 85

15

ZAKLJUAK

Hitler je mnchenskim sporazumom dobio sve to je bilo odbijeno u Godesbergu,

a zahvaljujui Meunarodnoj komisiji dobio je mnogo vie. Nakom okupacije njemakih trupa i

izvrenja svih toaka sporazuma u Munchenu, Njemaka je dobila 11 000 etvornih milja teritorija

na kojem je ivjelo 2 800 000 sudetskih Nijemaca i 800 000 eha. Reich je dobio i mnotvo ekih

utvrda koje je pretvorio u jednu od najjaih obrambenih linija u Europi, od koje jedino bolja bila

Maginotova linija u Francuskoj. No to nije bilo sve; Hitleru je pripala itava mrea cesta i

eljeznica. ehoslovaka je izgubivi Sudete ostala bez najravijenijeg dijela drave- preko noi je

podijeljena i dovedena do bankrota. Ponovno se ispostavilo da je Hitler dobio bitku bez ijednog

ispaljenog metka. Ponovio se Anschluss. U Njemakoj je vladalo pobjedniko ozraje; Nijemci su

slavili jo jednu Hitlerovu pobjedu bez ijedne prolivene kapi krvi, a to je bilo najbolje, nisu slavili

samo pobjedu nad ehoslovakom, ve i nad Francuskom i Velikom Britanijom. Nihov Fuehrer

je u kratkome roku od est mjeseci uspio bez rata pripojiti Njemakoj vane strateke i industrijom

bogate teritorije na kojima je ivjelo oko 10 000 000 stanovnika. Time su inom Reichu otvorena

vrata dominacije Jugoistonom Europom koju je tek trebalo osvojiti. Winston Churchill je to vidio

ovako: Put prema Crnome moru je otvorenSve zemlje Srednje Europe i Dunavske doline, jedna

po jedna, bit e pokoene valom nacistike politikekoja zrai iz Berlinai nemojte misliti da je

ovo kraj, ovo je tek poetak. Nakon rata svi preivjeli njemaki generali potvrdili su da bi Hitler

napao ehoslovaku i da nije bilo Munchenskog dogovora.

Na kraju rata, ali i za vrijeme istog, postavljala su se pitanja je li uope bilo potrebno

rtvovati ehoslovaku za mir koji na kraju nije niti opstao, ve se na taj nain oslobodio put

Njemakoj prema drugim zemljama. Vjerovalo se da je jedan od kljunih razloga zato je

Chamberlain inzistirao na potpisivanju sporazuma u Munchenu zapravo strah da Reich ne

bombardira London, ali i Pariz. No tu se opet postavlja pitanje da li je Njemaka tada bila u stanju

uiniti tako neto; itav njemaki Luftwaffe, kao i kopnena vojska, bili su usredotoeni na

ehoslovaku, stoga bilo kakva akcija tih dviju grana njemake vojske na zapadnu nije dolazila u

obzir. ak i da su bombarderi Treeg Reicha bili poslani na London i Pariz, malo je vjerojatno da

bi dosegli svoj cilj; Nijemci ne bi mogli pruiti svojim bombarderima avionsku pratnju jer su im

zrane luke predaleko. Prema veleposlanicima Francois-Poncetom i Hendersonu Munchenski je

sporazum trebao kupiti vrijeme da Britanija i Francuska dostignu Reich u naoruanju. No

16

injenice pobijaju takva nagaanja; sam Winston Churchill tvrdi da je godina dana kupljenog

vremena ostavila Veliku Britaniju i Francusku u puno goroj situaciji nego u kojoj je bila Njemaka

za vrijeme potpisivanja ugovora u Munchenu. Danas, kada imamo uvid u sve dokumente iz tih

predratnih godina, i kada postoje odreena svjedoanstva njemakih generala i ostalih dunosnika,

moemo zakljuiti da Njemaka ne bi bila u stanju ii u rat 1. listopada 1938. protiv ehoslovake,

niti Britanije i Francuske, a da ne spominjemo Rusiju. Da se to dogodilo, brzo bi bila poraena i

to bi bio kraj za Hitlera i njegov Trei Reich. Chamberlainova tvrdoglavost, fanatino inzistiranje

da udovolji Hitleru, njegova putovanja u Berchtesgaden i Godesberg te zavrno kobno putovanje

u Munchen spasile su Hitlera od propasti i ojaale njegov poloaj u Europi, ali i u Njemakoj.

Razumljivo je da je za Francusku sporazum sa Hitlerom bio katastrofalan, njezin je vojni poloaj

u Europi bio uniten. Francuska je bila saveznik sa istonoeuropskim zemljama ehoslovakom,

Poljskom, Jugoslavijom i Rumunjskom - kako sada u Varavi, Bukuretu i Beogradu nakon

Munchena vjerovati u francusko saveznitvo? Nikako. Rusija je takoer izgubila povjerenje u

svoju saveznicu Francusku, koja je bez ikakvog otpora stala, zajedno sa Velikom Britanijom, uz

Njemaku. Njemaki je veleposlanik u Rusiji, tri dana nakon to je sklopljen sporazum, bio uvjeren

da e doi do promijene u ruskoj politici prema Europi; bio je uvjeren da e se Rusija udaljiti od

Francuske i postati blia sa Njemakom. On je bio uvjeren da e se nove prilike koristiti njemakoj

ekonomskoj suradnji sa SSSR-om. Nakon uspijeha sa sporazumom u Mnchenu, Trei Reich se

okrenuo novim ciljevima: okupacija Memela, baltike luke sa oko tisuu stanovnika, koju je

Njemaka izgubila u Versaillesu te je pripala Litvi. Takoer je trebalo do kraja unititi

ehoslovaku; Hitlerov cilj je bio okupirati Bohemiju i Moravsku te odsjei Slovaku. Slovaka

je odmah nakon pripajanja Sudeta Reichu dobila najvei mogui oblik autonomije to je

pogodovali Nijemcima; Ernst Woermann, ef politikog odjela stranih poslova, smatrao je da e

nezavisna Slovaka biti vrlo slaba te e tako biti pogodna za njemako prodiranje na istok.

To je prvi put da Njemaka planira zaposjesti teritorije na kojima ne ive Germani. Adolf

Hitler je u svojem djelu Mein Kampf govorio da ne eli Slavene unutar svojega carstva, ali je isto

tako govorio da njemaka budunost lei u osvajanju Lebensrauma na istoku, koji su okupirali

Slaveni. Nekoliko dana nakon sporazuma, Gering je primio u svoj ured slovake voe Ferdinanda

Durcanskyja i Macha te Fraza Karmasina, vou njemake manjine u Slovakoj. Oni su se sloili

da ele to bliu suradnju sa Njemakom. Goering se sloio da treba podrati Slovaku

nezavisnost. Nijemci su uvidjeli da zrane baze u Slovakoj mogu biti bitne za operacije protiv

17

istoka, a sama injenica da se Slovaka odvoji od eke znai i dodatno oslabjelu eku dravu.

Adolf Hitler i Hacha sastali su se na tajnom sastanku 15. oujka 1939. te je na njemu dr. Hacha,

pod pritiskom situacije u kojoj se njegova drava nala, stavio ehoslovaku u protektorat

Treeg Reicha, a Hitler im je jamio autonomiju i slobodu ekog naroda unutar Njemake. Isti

dan njemake su trupe ule u Moravsku i Bohemiju; nisu naili na otpor. Do veeri njemaka je

vojska umarirala u Prag. Adolf Hitler je prije odlaska iz Berlina objavio veliki proglas:

ehoslovaka je prestala postojati.

18

BIBLIOGRAFIJA

Izvori

Radovan Pavii: Hitlerove geopolitike koncepcije 1922-1939-1943, Politika misao, vol. 22, no. 1-2,

1985

Literatura

(ur.) Enrico Cravetto: Povijest, 17. knjiga: Predveerje rata i Drugi svjetski rat 1936. 1945.,

Europapress holding, Zagreb, 2008.

Mary Heimann: Czechoslovakia the state that failed, Yale University Press, London, 2009.

Duan Luka: Trei Reich i zemlje jugoistone Europe 1937.-1941. 2. dio, Vojnoizdavaki zavod,

Beograd 1982.

edomir Popov: Od Versaja do Danciga, Izdavako poduzee Nolit, Beograd, 1976.

Willian L. Shirer: The rise and fall od the Third Reich, Simon & Schuster, New York, 1960.

19

PRILOZI

Prilog 1: Karta prikazuje njemako govorno podruje i zastupljenost Nijemaca u Sudetima 1935.

(izvor: eng.wikipedia.org)

Prilog 2: Konrad Henlein (1898. 1945.), voa sudetskih Nijemaca, govori u Karlsbadu 1937.

(izvor: eng.wikipedia.org)

20

Prilog 3: Slijeva na desno: Chamberlain, Daladier, Hitler, Mussolini i Ciano, fotografirani nekoliko

trenutaka prije potpisivanja sporazuma 29. studenoga 1938.

(izvor: eng.wikipedia.org)

Prilog 4: Povijesna fotografija Nevillea Chamberlainea nakon dolaska u londonsku zranu luku

rekao je da mnchenski sporazum znai peace for our time (eng. mir za nae vrijeme)

(izvor: theguardian.com)

21

Prilog 5: ehoslovaki reliquiae reliquiarum nakon mnchenskoga sporazuma

(izvor: povijest.net)