Obična urodica

broj

180Godina XV.

Zagrebprosinac

2011.

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Što se događa sa drvećem u ulicama i parkovima?Rasadničarstvo KoprivnicaRasadničarstvo KoprivnicaAldo Leopold – utemeljitelj moderne ekologijeAldo Leopold – utemeljitelj moderne ekologije

ŠŠ

Ne koncesiji i prodaji šuma!Ne koncesiji i prodaji šuma!

Svim čitateljima čestit Božić i sretna Nova godina!Svim čitateljima čestit Božić i sretna Nova godina!

Naslovna stranica:OdrazMiodrag Tomaz

Zadnja stranica: StarostMiodrag Tomaz

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafi čki urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafi ka TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

u ovom broju 1 Cijeli svijet u jednoj šumi! 2 Ne koncesiji i prodaji šuma! 3 Priopćenje za medije 5 Sindikati u Hrvatskim šumama protiv koncesije državnih šuma Riječ Hrvatskog šumarskog društva 6 Novim stručnim kadrovima, stranim kapitalom

i potrebnim sirovinama do izlaska iz krize 9 Prva Osnova gospodarenja izrađena 1888. godine10 Prava šumarija u malom12 Što se događa sa drvećem u ulicama i parkovima?14 Trenkovačkom parku vratiti nekadašnji sjaj17 Plod visoke energetske vrijednosti20 Najsjeverniji zimzeleni otok mediteranskog izgleda22 Lijek za bubrege i mokraćne putove23 Jedan od utemeljitelja moderne ekologije26 Ljepota raznolikosti i velike strmine28 Obična urodica (Melampyrum pratense)29 Klimatski pregovori ne miču se sa mrtve točke30 Jela Jesenje najuspješnija u Križevcima32 Jela (Abies Alba) – simbol dugovječnosti i ljepote34 Što loviti kad zahladi?35 Snijeg nije samo neprijatelj36 Eukaliptus – čudo prirode37 Šapat šume – povodom Međunarodne godine šuma38 Na portalu Hrvatskih šuma postavljen

je novi prikaz javnih podataka o šumama39 Vaš stav može vam pomoći pri ozdravljenju40 Crtice iz šumarske povijesti Novogradiški branitelji posjetili Vukovar41 Okićena jelka

priopćenje za medije

dječji kutak POZDRAVLJAM TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOMPriredilaLjilja Ivković

Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima »Sesvete« iz Sesveta, »Josipdol« iz Josipdola, »Ivana Brlić Mažuranić« iz S. Broda, »Didi« iz Krašića te s Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, ali i nekim drugim vrtićima, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i sama odgojiteljica, Ljiljana Ivković.U ovoj školskoj godini pišemo o šumi putem pjesama i priča! Projekt je nazvan »Pozdravljam te šumo, pjesmom i pričom«, a cilj ove suradnje i dalje je i isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto vo-ljeti šumu i prirodu i kako ih čuvati. U svakom broju pišemo pjesmu na određenu temu. U ovom broju, tema »Okićena jelka«

Ovaj put djeca iz Dječjeg vrtića »SESVE-TE« zajedničkom inspiracijom osmislila su sljedeću priču:

OKIĆENA JELKARasla jedna jela(to je drvo jako slično boru) u šumi.

Narasla je ona veelika, veeelika. I bilo je oko nje puno drveća, a na njoj bilo je svakakvih buba, leptira, pauka i ptica.

Zvala se ta jela baš ko i moja baka - Jelka. Imala Jelka jednu veliku želju - hoće biti za Božić

ukrašena. Ali pitala se: »Kako ću se ukrasiti sama?«Jednog dana doletjela je k njoj roda i pitala Jelku:

»Zašto si tako objesila grane?« I onda joj je Jelka rekla svoju želju.

Roda je odmah odletjela i pozvala zeca, vjevericu, sovu, divlju svinju i medvjeda. Svi su došli do Jelke i hodali oko nje, gledali je, nešto tiho pričali i opet otišli dalje u šumu. Jelku su ostavili samu.

Kad su se životinje opet vratile donijele su: jabuke, žireke, kestene, orahe i počeli kititi Jelku.

To su vidjele ptičice i one su pomogle staviti ukra-se gore, visoko. Iza drveta šuljala se lisica, došla blizu i pitala: »A može malo i perja od kokoši?« Nitko se nije lisice bojao i svi su nešto radili. Dotrčao je i jelen i na svojim rogovima donio nekakve bobice i objesio ih je na granu Jelki.

I kad su životinje sve to tako postavile, plesale su u kolu oko Jelke, a ptičice su »fućkale«. I Jelki je sad bilo bolje.

Samo kad je došla noć, Jelka baš nije do kraja bila sretna. Još joj nešto treba. To je rekla sovi koja je stano-vala u rupici - na drvetu Jelke.

Sova je malo mislila i odletjela. Brzo je na krilima do-nijela pauke. Oni su cijelu noć pleli mreže od grane do grane.

E, sad je Jelka bila vesela .Ujutro su svi došli vidje-ti Jelku. Bila je okićena i jako, jako lijepa. Po paukovoj mreži bilo je ujutro i mraza. I opet su joj svi pjevali i oko nje plesali. I ona je samo polako ljuljala svoje grane. Sad je Jelka bila sretna!

Mješovita skupina »JAGLAC« Odgojiteljice: M. Hasnek, S. Beštak, V. Bertović Kroflin

Pozdrav iz Dječjeg vrtića JOSIPDOL!

OKIĆENA JELKAPao je snijeg.

U velikoj šumi rasla je mala jelka. Lisica je pitala jel-ku zašto nije okićena. Sutra je Božić. Jelka je rekla da nema kuglica. Lisica je pozvala jelena, vuka, zeca, sovu, svraku i vjevericu, a probudila je i medvjeda. Pozvala ih je da okite malu jelku. Sutra je Božić. Sova je donijela svoja jaja za ukras, zeko je donio mrkve, medo je dao kruške, vjeverica je donijela žireve, orahe i lješnjake , a svraka je iz gnijezda donijela sjajne gumbiće. Jelen, lisica, vuk, vjeverica, sova, svraka, zeko i medo okitili su malu jelku. Sunce se pojavilo, a jelka je sjajila.

I svi su bili sretni !

Starija mješovita odgojna skupina »BUBAMARE«, 5 – 7 godinaOdgojiteljice: Darinka Salopek i Nataša Juričić

2011. međunarodna godina šuma

Cijeli svijet u jednoj šumi!

P rojekt su pokrenule dvije nizozemske kul-turne poduzetnice Anne van der Zwaagi i Joanna van der Zanden. Cilj je podići razinu svijesti o ekološko održivom gospodarenju

šumama stvaranjem poveznice između kulture i priro-de. Kulturne i obrazovne institucije diljem svijeta, kao i lokalni umjetnici, dizajneri i arhitekti odazvali su se ovoj akciji i sudjelovali u stvaranju virtualne šume. In-ternetska stranica www.makeaforest.org središnje je mjesto svih aktivnosti. Na njoj možemo pratiti razvoj ove jedinstvene šume u kojoj sudjeluju gradovi diljem svijeta. Osim virtualne šume, tamo možemo naći i ra-zne video uratke ljubitelja prirode i entuzijasta koji su dali svoj doprinos bilo umjetničkim stvaralaštvom ili ekološkim akcijama, a sve u cilju podizanja svijesti o važnosti očuvanja šuma.

Začetnice ovog projekta godinu šuma su vidjele kao dobar razlog za povezivanje lokalnih kulturnih institucija i umjetnika s ovom društvenom temom me-đunarodnog karaktera.

– Šume pridonose našoj kolektivnoj mašti. Među-narodna godina šuma slavi značaj šuma za ljude. Pro-jektom “Make a forest” želimo podići razinu svijesti o prirodnom, kulturnom i simboličkom značenju naših šuma. Stablo u Surinamu ili Boliviji ima drugačije zna-čenje nego u Nizozemskoj ili u Engleskoj, ali su ipak svi ljudi diljem svijeta odgovorni za održivo upravljanje šumama. Upravo je ta razlika u značenju ono što želi-mo istaknuti. Mi ne sadimo stabla, ali sijemo razumije-vanje – izjavila je Joanna van der Zwaag.

U projekt se uključila i Kultura promjene Student-skog centra u Zagrebu. Svoj doprinos su dali izradom vlastitog umjetnog stabla kojeg možemo vidjeti na internetskoj stranici. Osim toga i ove godine su pred-stavili projekt Urbani povrtnjak te organizirali preda-vanja o važnosti očuvanja okoliša. Urbani povrtnjak

je dugoročni projekt koji je startao prošle godine. Na krovnoj terasi Studentskog centra studenti su zasadili povrtnjak u cilju dugoročnog istraživanja mogućnosti, uvjeta i okolnosti uzgoja raznoraznog bilja u urbanoj sredini. Kultura promjene također se uključila i u pro-jekt Sunce noći nastalog od strane grupe studenata, umjetnika i profesionalaca vođenih Nikolom Kukićem, inače studentom ekologije. Ideja je bila da se 26. ožuj-ka u sklopu Sata za planet Zemlju omogući jedinstveni performans – gašenje dijela javne rasvjete, kako bi se nastalom tamom kreirao simbol drveta. Cilj projekta je podizanje svijesti diljem svijeta o utjecaju klimatskih promjena na Zemlju i važnosti očuvanja okoliša. Sunce noći zapravo vizualizira povezanost čovjeka sa priro-dom. Provedba projekta još nije ostvarena s obzirom da nisu dobili potrebnu suglasnost gradskih vlasti, ali postoje mogućnosti alternativnih metoda organizaci-je rasvjete putem solarne energije koje razmatraju.

Kao što možemo vidjeti iz prethodnih primjera, ide-ja i mogućnosti je mnogo. Svi mi možemo sudjelova-ti u stvaranju boljeg okoliša za nas, ali i za generacije koje dolaze. Sve što nam treba su dobre ideje i puno ljubavi i volje. Čuvajmo šume jer one čuvaju nas. ■

BROJ 180 l PROSINAC 2011. HRVATSKE ŠUME 1

Pokretanje međunarodnog kulturnog projekta Napravi šumu (Make a forest) svjetska je inicijativa pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda kojom se obilježava Međunarodna godina šuma 2011.

Piše ■ Foto Vedrana Benšak

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 180 l PROSINAC 2011.

S predsjednikom Uprave HŠ-a d.o.o., Darkom Vuletićem, razgovaramo o međunarodnoj godini šuma koja je na isteku; o problemima s kojima se tvrka suočavala, o odnosima s poslovnim partnerima – drvnom industrijom, o uspješnom izlasku iz krize te kruni višemjesečnih pregovora sa sindikatima – novom Kolektivnom ugovoru potpisanom u listopadu.

Piše: Ana Juričić-MusaFoto: Mia Majnarić

intrevju DARKO VULETIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE HŠ-a

Ne koncesiji i prodaji šuma!

Međunarodna godina šuma 2011., primiče se kra-ju. Kako biste je prokomentirali?

Godina 2011. je bila prilično turbulentna godina, i u poslovnom i u političkom smislu. Početkom godine još smo se borili s gospodarskom krizom, koju smo prvi osjetili, ali srećom, prvi iz nje i izašli. Kako je pak godina odmicala, s početkom predizbornih previranja počela su i podmetanja putem medija kojima se po-kušava destabilizirati Hrvatske šume kao organizaciju te pripremiti teren za koncesioniranje šuma. Dođe li poslije izbora nova vlast i bude li mudra, neće to ni u snu dopustiti. Ovakve šume, koje su za nas tijekom 250 godina duge hrvatske šumarske tradicije očuvale generacije i generacije šumara, bilo bi i prelako uni-štiti stavljanjem pod kojekakve koncesije. Strah me i pomisliti tko bi sve mogao biti koncesionar. Cilj gos-podarenja šumama nije samo ostvarivanje profi ta, dapače, Hrvatske šume imaju mnogo važniju misiju, a to je osigurati održivo integralno gospodarenje državnim šumama na čitavom području Republike Hrvatske na ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način prema društvu u cjelini i zaposlenicima poduzeća. Uostalom, i nedavna global-na gospodarska kriza pokazala je da je takvo, društve-no odgovorno poslovanje, najprimjerenija alternativa neoliberalnom modelu vođenja gospodarstva.

Kako ocjenjujete poslovanje Hrvatskih šuma u 2011. u fi nancijskom smislu?

Rezultati poslovanja ostvareni za prvih 9 mjeseci ove godine daju nam za pravo da se na kraju godine mo-

žemo nadati odličnom poslovnom rezultatu, osobito jer su trendovi na tržištu drvnih proizvoda u 2011. go-dini također bili vrlo pozitivni. U ovom razdoblju HŠ su ostvarile dobit od 34 milijuna kuna, dok je u istom razdoblju prošle godine ostvarena dobit iznosila ne-što više od 15 milijuna kuna. U državni proračun ćemo tako uplatiti i više od prošlogodišnjih 11,8 mil. kuna iz ostvarene dobiti, a godišnje uplatimo i oko 350 mil. kuna PDV-a te 370 mil. kuna poreza i doprinosa veza-nih za troškove plaća. U proračune općina i gradova na ime šumskog doprinosa, što je neki vid koncesije na korištenje šumskih resursa, godišnje uplaćujemo preko 50 mil. kuna. Ovdje moram naglasiti, a vrlo je bit-no, da HŠ osim ove dobiti, iz rezultata poslovanja sva-ke godine rezervira značajna sredstva za otpremnine radnicima, poslovne rizike, rabate drvnoj industriji itd. Iznos tih rezervacija doseže brojku od gotovo 100 mil. kuna godišnje i upravo takav pristup je jamstvo za du-goročno stabilno poslovanje. Dakle, godišnje u državni proračun i proračune jedinica lokalne i regionalne sa-mouprave, HŠ-e godišnje uplate oko 800 mil. različitih davanja. Važno je reći i to da HŠ -e d.o.o. trenutno ima-ju vrlo nisku stopu zaduženosti, vjerojatno najmanju među državnim poduzećima i praktički na dan dos-pijeća podmirujemo sve obveze prema proračunu, radnicima i dobavljačima, a ni u najgorim trenutcima plaće nisu kasnile ni dan.

Kakav je zapravo odnos HŠ-a i drvne industrije – partnerski ili konfrontirajući?

Mislim da su HŠ-e i u vrijeme nedavne gospodarske krize, ali i danas kada je situacija na tržištu puno

Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma

Svim djelatnicima Hrvatskih šuma

želimo cestit Božic

i sretnu Novu godinu!


povoljnija i za šumare i za drvoprerađivače imale konstruktivan, odgovoran i partnerski odnos prema drvnoj industriji. Iako nam je prodaja drvnih sortime-nata u jednom trenutku pala za preko 230 mil. kuna, u okviru svojih mogućnosti, ali i ovlasti koje imamo kao trgovačko društvo, nastojali smo pomoći da drvna industrija prevlada negativne posljedice krize, ali i da istovremeno podigne svoju konkurentnost na razinu koja će joj dugoročno osigurati opstanak na global-nom tržištu. Mjere koje smo poduzimali odnosile su se na korekcije cijena proizvoda i usluga, odobrava-nje rabata drvoprerađivačima fi nalistima, reprogramu dugovanja, podmirenje obveza kroz kompenzacijske poslove i sl. Prema našim izračunima, od početka krize pa do danas, izravno ili neizravno, „težina“ tih mjera je bila preko 120 mil. kuna! U svakom slučaju interes je HŠ-a da imamo zdravu i konkurentnu drvnu industri-ju, jer to je i najčvršće jamstvo za dugoročno uspješno poslovanje našeg poduzeća!

Dakle, poslovni partneri mogu biti zadovoljni su-radnjom s Hrvatskim šumama. Jesu li jednako za-dovoljni i vaši zaposlenici?

Mislim da imaju razloga biti zadovoljni. Već sam spo-menuo da ni u vrijeme najgore gospodarske krize plaće nisu kasnile ni dan, a osim toga, uvijek smo se trudili održati dobru klimu među radnicima. Posebno mi je zadovoljstvo reći da smo prije nepunih mjesec dana potpisali i novi Kolektivni ugovor koji zaposle-nicima donosi još više „opipljivih“ razloga za zado-voljstvo, budući da se vrijednost boda sa sadašnjih 2.067 kn podiže na 2.155 kn, a i sva dosadašnja prava radnika (isplata regresa, prigodne nagrade, dar djeci, prijevoz itd.) ostaju zadržana. Uvijek sam smatrao da je zadovoljstvo zaposlenika ključni faktor uspješnosti poduzeća i dosadašnje me iskustvo u tome samo po-dupire. Stoga koristim ovu priliku da se zahvalim svim zaposlenicima na njihovom zajedničkom doprinosu u ukupnom uspjehu Hrvatskih šuma te svojim kolega-ma iz Uprave HŠ-a na dobroj suradnji u svim, i teškim i ugodnim trenucima. ■

priopćenje za medijeVEZANO ZA NEDAVNE MEDIJSKE NAPADENA HRVATSKE ŠUME DONOSIMO VAM U CIJELOSTI

Posljednjih se dana u brojnim medijskim prilozima vrlo kritički analizira rad Hrvatskih šuma d.o.o. Koliko god bili svjesni predizborne kampanje i pripadajuće argumentacije, kao i činjenice da su šume i njihovi resursi zanimljivi mnogima i da bi mnogi htjeli koncesiju nad njima, smatramo da su posljednji napadi prešli granicu dobrog ukusa. Najvažnije što pritom iščitavamo je kako razdijeliti nacionalno blago.

Posljednji u nizu napada je serijal članaka objav-ljen 12., 13. i 14. rujna 2011. u Večernjem listu, s glavnom temom „Kako se krade u Hrvatskim šumama?“. Kako se u navedenim tekstovima

ne govori o kriminalu koji bi dokumentirano ukazi-vao na počinjeno kazneno djelo od strane pojedine osobe ili udružene grupe, već se radi o paušalnom napadu na šumarsku struku i poduzeće koje nastoji časno ispuniti svoju društvenu misiju, prisiljeni smo u cilju zaštite struke i dostojanstva 8 800 radnika HŠ-a d.o.o. reagirati na ovaj način.

Šumama se gospodari sukladno važećem Zakonu o šumama i provedbenim pravilnicima koji propisuju va-žeće norme za drvo. Gospodarenje se odvija u skladu s 10-godišnjim planovima (osnovama), a trenutačno je na snazi Šumskogospodarska osnova područja RH 2006-2015. Za svaki godišnji plan sječa sva stabla moraju biti prethodno odabrana, obilježena i za njih utvrđena bruto drvna masa u stojećem stanju. Drvna masa, kako cjelo-kupne zalihe, tako i doznačenih stabala utvrđuje se pre-ma važećem Pravilniku o uređivanju šuma (znanstveno i stručno utvrđene statističke metode). Kada je riječ o posječenim stablima i izrađenim proizvodima, njihova drvna masa se utvrđuje mjerenjem na propisani način utvrđen važećim normama.

GOSPODARENJE ŠUMAMAKada je riječ o dokumentu Prva nacionalna inven-

tura šuma Republike Hrvatske, koju je naručilo i platilo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, iako sadrži mnogo korisnih informaci-ja, moramo naglasiti da još nije službeno usvojen niti objavljen, baš zbog nužnosti provjere pojedinih bitnih podataka, zbog velike razlike u odnosu na podatke Šum-sko gospodarske osnove područja RH 2006. – 2015., koja je rađena prema metodologiji propisanoj Pravilnikom o uređivanju šuma. Nacionalna inventura je započeta 2005., a završena 2009. g.

Za razliku od inventure, naša mjerenja provode se na isti način, možemo reći i stoljećima, i smatramo da su vrlo precizna i vjerodostojna, dok se nacionalne in-venture inače rade na bazi uzoraka, odnosno procjene, i mjerenja panjeva starih do pet godina. Kako su podatci o posječenim stablima sakupljani na primjernim površi-nama, greška i jednog posječenog stabla može prouzro-čiti veliku ukupnu pogrešku. Treba spomenuti i to da su u inventuru uključene i šume svih nacionalnih parkova, parkova prirode, šume kojima gospodare i drugi subjek-ti itd., dakle, državne šume kojima gospodare HŠ-e su samo jedna od komponenti u inventuri. Uspoređivanje podataka o posječenoj masi iz nje i tekućeg plana sječa je neozbiljno.

Kako se radi o podatcima utvrđenim putem različitih metoda statistike i mjerenja, tako je nedopustivo razlike među njima proglašavati krađom. Krađa ima svoje mje-sto, vrijeme i počinitelja!

UKRASTI 1,6 mil. m3 drvne mase znači posjeći i pre-vesti 80 000 kamionskih kompozicija po 20 t (dozvo-ljeno osovinsko opterećenje). Zar je doista moguće da nitko, pa ni policija, nikoga ne primijeti?


FINANCIJSKO POSLOVANJE HŠ-a d.o.o.Kada se u medijima kritizira poslovanje HŠ-a, tada se

sve podređuje samo jednom segmentu gospodarenja, šumama, a to je sječa i prodaja robe kupcima. No, Hr-vatske šume d.o.o. imaju mnogo važniju misiju, a to je osigurati održivo integralno gospodarenje državnim šumama na čitavom području Republike Hrvatske na ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno od-govoran način prema društvu u cjelini i zaposlenicima poduzeća. Uostalom, i nedavna globalna gospodarska kriza pokazala je da je takvo, društveno odgovorno po-slovanje najprimjerenija alternativa neoliberalnom mo-delu vođenja gospodarstva.

Rezultat poslovanja se ne temelji na maksimalizaciji profi ta, već na usklađenju ispunjenja sva tri temeljna ci-lja, što HŠ-e d.o.o. uspješno ostvaruju, pri čemu je i dobit sasvim zadovoljavajuća.

Hrvatske šume d.o.o. su u 2010. godini ostvarile dobit od 35,3 mil. kn dobiti prije oporezivanja, temeljem koje je u državni proračun uplaćeno 11,8 mil. kuna poreza, a nakon toga prema odluci Vlade RH i dodatnih 50% neto dobiti u iznosu od 11,8 mil. kuna.

Također, samo u 2010.-oj godini smo na ime drugih poreza i davanja uplatili u proračun RH i proračune lokal-nih i regionalnih zajednica gotovo 600 mil. kuna .

Svake godine, sukladno pozitivnim zakonskim i stru-kovnim odredbama, na teret poslovanja (što umanjuje iskazanu dobit) HŠ-e d.o.o. rezerviraju značajna sredstva za poslovne rizike i izvjesne troškove budućih razdoblja.

Takva poslovna politika nas je, unatoč globalnoj ekonomskoj krizi, dovela u poziciju da smo prema kri-terijima kojima se ocjenjuje solventnost, likvidnost i efi -kasnost poslovanja, svakako među najstabilnijim i naju-spješnijim tvrtkama na ovom prostoru, a osobito ako se analizira poslovanje državnih tvrtki.

Argument za naprijed navedene tvrdnje možete pro-vjeriti u poslovnim izvješćima koja javno objavljujemo, ali i u poslovnim bankama koje redovito analiziraju naše bilance i na temelju istih nam odobravaju kredite pod vrlo povoljnim uvjetima (kamata čak i oko 3,5%) i uz zadužnicu kao jedini instrument osiguranja povrata kredita.

HŠ-e uredno i u propisanim rokovima podmiruju sve svoje obveze prema dobavljačima, a ukupne trenutne obveze prema poslovnim bankama su gotovo zanemari-ve i čine tek oko 30% naših mjesečnih novčanih priljeva.

Da je poslovanje HŠ-a tako loše kako ga se želi prikazati u medijima, ovi podatci sigurno ne bi mogli biti takvi ka-

kvi su navedeni i to se može provjeriti s osobama iz struke.Napominjemo da planove poslovanja donosi i njiho-

vo izvršenje nadzire Skupština društva i Nadzorni odbor, sastavljeni od eminentnih stručnjaka.

OKFŠ – OPĆE KORISNE FUNKCIJE ŠUMAČesto se spominje i upitnost raspolaganja OKFŠ-om.

Već smo nebrojeno puta naglašavali da naknada za OKFŠ nije prihod HŠ-a i nama pripada samo onaj dio iz ovih sredstava koje naši radnici i strojevi stvarno i odrade i za koje ispostavimo račune. OKFŠ su strogo namjenska sredstva iz kojih se osim radova na zaštiti i podizanju no-vih šuma fi nanciraju i radovi na izgradnji protupožarnih putova, radovi na razminiranju šumskih površina, rad vatrogasnih zajednica u krškim područjima, neki od ra-dova u šumama privatnih šumoposjednika i dr.

Zanimljivo je da nitko ne postavlja pitanje opravda-nosti postojanja ove naknade kada nečija imovina ne-stane u požaru ili pak netko usred šume strada od mine ili slične naprave.

KONCESIJE NAD ŠUMAMANadalje, pojedinci u medijima rado izjavljuju da su

Hrvatske šume d.o.o. loš koncesionar nad šumskim bo-gatstvom. Moramo reći da HŠ-e d.o.o. uopće nisu konce-sionar te nad šumama nije uspostavljen institut konce-sije, koji možda mnogi priželjkuju. Hrvatske šume d.o.o. su osnovane Zakonom o šumama sa jasnim obvezama i zadatcima u gospodarenju šumama.

Ali i pored toga HŠ-e d.o.o. plaćaju određeni vid kon-cesije za korištenje šumskog potencijala i to u vidu šum-skog doprinosa koji se redovito plaća jedinicama lokalne samouprave (općinama i gradovima) na području kojih se vrši eksploatacija drvnih sortimenata.

Visina tih sredstava iznosi godišnje oko 45 mil. kuna, a osim toga, na ime korištenja vodnih resursa u šuma-ma, HŠ-e d.o.o. uplate godišnje dodatnih cca 25 mil. kuna, pa procijenite utemeljenost objavljenog podatka o tome da ove resurse koristimo bez naknade.

Kada pojedinci predlažu uvođenje koncesije na šu-mama te barataju podatcima o vrijednosti resursa (ma-tematika sa gledišta koncesionara), mi kažemo sljedeće:

Vrijednost šuma (i drugih nacionalnih resursa) je ne-mjerljiva novcem, ona ne može biti predmet koncesije. Strah nas je i pomisliti tko bi sve mogao biti koncesio-nar, kamo bi se prelijevalo naše bogatstvo i bi li bile is-punjene sve funkcije koje nam danas daje resurs?

Zagreb, 15. 11. 2011. godine ■

sindikatiSindikati šumama pdržavnih šSindikati koji djeluju u Hrvatskim šumama d.o.o. (Hrvatski sindikat šumarstva, Sindikat zaposlenih u šumarstvu Bjelovar i Sindikat inženjera i tehničara šumarstva) podržavaju izjavu predsjednika Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. gosp. Darka Vuletića, dipl. inž. šum., da se odbacuje ideja o davanju državnih šuma u koncesiju.


SINDIKATI PODRŽAVAJU PREDSJEDNIKA UPRAVE

i u Hrvatskim protiv koncesije

h šuma

Hrvatsko šumarsko društvo o pitanju privati-zacije i davanja šuma u koncesiju u više je navrata, a posebno na 115. godišnjoj skup-štini HŠD-a, održanoj u Bjelovaru povodom

obilježavanja Dana hrvatskog šumarstva, zauzelo jasne i nedvosmislene stavove. Hrvatsko šumarsko društvo protivi se privatizaciji hrvatskih šuma kao i davanju istih u koncesiju.

Dakle, imamo trgovačko društvo „Hrvatske šume d.o.o.“, a pojavljuje se novi problem, pitanje dava-nja šuma u koncesiju. U Hrvatskoj enciklopediji piše: „Koncesija (lat. concessio) u širem smislu svako ustu-panje, dopuštanje, povlastica. U pravu općenito do-zvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana po-sebnim odobrenjem“.

Mogli bismo reći da Država drugome daje nešto raditi, jer ne znamo ili sami nismo sposobni racional-no to učiniti. Pitamo se, zar to nije uvreda za hrvat-sko šumarstvo s gotovo 250 – godišnjom tradicijom i tvrtku s oko tisuću šumarskih stručnjaka i 10-ak tisuća zaposlenika?

Glede pitanja o profi tu kojega država neopravdano od šumarstva očekuje, tko će to u tuđu zemlju toliko uložiti da bi dobio manje od uloženog (osim ako se ne bori za dobrobit građana te zemlje, posebno onih s ruralnih područja, što bi od profi tera bilo smiješno očekivati!).

Živeći u uvjerenju da se to ipak neće dogoditi i mi ovdje trebamo jasno reći – ne prodaji hrvatskih šuma ni koncesiji nad njima, kao što to ni postojeći Zakon o koncesijama ne dopušta. ■

Uoovo predizborno vrijeme pojedinci po-novno spominju da bi se davanjem šuma u koncesiju poboljšala produktivnost Hr-vatskih šuma. Zna li taj, kome padaju ta-

kve ideje o davanju državnih šuma, toga narodnog blaga u koncesiju, da trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. gospodari sa 2.018 milijuna hektara naj-vrjednijih šuma koje su dobile FSC certifikaciju, što znači da se u Republici Hrvatskoj gospodari prema strogim ekološkim i socijalnim standardima. To pred-stavlja veliku čast i međunarodno priznanje načinu gospodarenja šumama. Isto tako, to je priznanje Hr-vatskoj šumarskoj struci koja već generacijama na odgovoran način gospodari tim iznimno značajnim nacionalnim resursom.

Ako se nekom isplati uzeti u dugogodišnju konce-siju upravljanje šumom, onda će on ili zarađivati na zakidanju zaposlenih ili na Hrvatskoj drvnoj industriji.

Što bi bilo sa 8800 radnika koliko danas radi u Hrvat-skim šumama d.o.o., kada bi se šume dale u koncesiju?

Daju li se šume u koncesiju, za očekivati je podi-zanje cijena drvnih sortimenata (koncesionar gleda samo profit) što je pogubno za našu drvnu industri-ju, a da i ne govorimo o cijeni ogrjevnog drva koja se već duže vrijeme drži na istoj razini kao socijalna kategorija.

Ni jedna vlast nema pravo rasprodati niti davati nekom drugom na upravljanje državnu, narodnu imovinu od posebnog nacionalnog interesa.

Očekujemo od Vlade RH da to ima na umu. ■

HSŠ, SZUŠBJ, SITŠ

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

Riječ Hrvatskog šumarskog društva

Piše: mr. sc. Petar Jurjević,predsjednik HŠD-a


Ua kazališno – koncertnoj dvorani Ivana Brlić-Ma-žuranić održan je u Slavonskome Brodu 2. kon-gres pilanara jugoistočne Europe koji je okupio 270 predstavnika drvne industrije, šumarstva,

državnih i obrazovnih institucija, tehnologe i trgovce dr-vom iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske te goste iz pojedinih europskih institucija (Fin-ska, Austrija, Njemačka, Francuska, Mađarska, Italija). Skup je u ime pokrovitelja, Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, otvorio Stipe Velić, ravnatelj Uprave za drvnu industriju. U radu kongresa su-djelovali su i predstavnici Hrvatskih šuma, Šumarskoga fakulteta i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Cilj organizatora kongresa, Drvnog klastera i časopisa Drvo i namještaj bio je da se da pregled najnovi-jih trendova u pilanarskoj industriji, analizira dostupnost i kvaliteta sirovine, predstave tehničko-tehnološki noviteti te njihova uloga u postizanju veće konkurentnosti.

Nezavidan status pilanarstva – Predavanja su obu-hvatila ulaganje u obrazovanje, kao preduvjet opstanka, te korištenje modernih tehnologija krojenja dasaka. Odr-žane su radionice s tri tematska bloka, a panel – rasprave odnosile su se na cijene trupaca i građe, osnovne pilanske strojeve, moguće poticaje za biomasu, fi nanciranje in-vesticija i razvojnih projekata u drvnoj industriji, a bilo je riječi o nezavidnom statusu pilanarstva. Istaknuto je kako lokalne pilane i dalje osjećaju velike teškoće u plasmanu građe i elemenata na svjetsko tržište na kojemu su, zbog

Novim stručnim kadrovima, stranim kapitalom i potrebnim sirovinama do izlaska iz krize

drvna industrija KONGRES PILANARA JUGOISTOČNE EUROPE

Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, Arhiva

Drugi kongres pilanara jugoistočne Europe održan u Slavonskome Brodu utvrdio je postojeće stanje i odredio smjernice razvoja primarne prerade drva, a u skladu s razvojem pilanarstva u Europskoj uniji.

još uvijek snažnog utjecaja krize, njihovi komercijalni po-slovi upitni. Pilanama je zajedničko da postaju sve nepo-pularnija djelatnost. Stoga znatan broj sudionika kongresa smatra da je rješenje ovoga problema u dolasku stranoga kapitala koji već pokazuje iznimno zanimanje za primarnu preradu drva. Ocijenjeno je kako upravo strani ulagači u Regiji prednjače po ulaganjima u suvremene tehnologije koje su jamac globalne konkurentnosti i opstanka dijela lokalnih pilana. Osim toga, značajno je naglasiti kako stra-ni investitori time stječu i različite oblike prava na sirovinu.

Presudni odnosi sa šumarstvom – Istaknuto je kako su za velik broj pilana presudni i vrlo važni odnosi sa šu-marstvom. Naime, uočava se kronični nedostatak sirovine u svim zemljama ovoga dijela Europe, osim u Sloveniji, te ograničenosti kapaciteta proizvodnih linija koje nemaju dovoljnu količinu trupaca za optimalan rad svojih tehno-loških postrojenja. Stoga analitičari predviđaju da će se u sljedećih pet godina polovica pilana u jugoistočnoj Europi zatvoriti ili promijeniti vlasništvo. Član Uprave Hrvatskih šuma i predsjednik šumarske Komore Damir Felak izjavio je kako su Hrvatske šume stalni partner drvnoj industriji, no raspolažu s ograničenom količinom sirovine, odnosno zakonski propisanim sječivim etatom u Osnovama gos-podarenja. Za ovu godinu on iznosi 5,3 milijuna kubičnih metara i toliko se može ponuditi tržištu pa nema mjesta za pritiske za većom količinom drvne mase. Jasno je, kazao je Felak, da se pritom ne mogu zadovoljiti svi kupci, posebice po vrstama drveća i sortimentima. Rečeno je da nerestruk-

Zgrada u kojoj je održan kongres pilanara Regije

Cilj je organizatora kongresa dati pregled najnovijih trendova u pilanarskoj industriji, analizirati dostupnost i kvalitetu sirovine, predstaviti tehničko -tehnološke novitete te njihovu ulogu u postizanju veće konkurentnosti.


turirana šumarska poduzeća u državnom vlasništvu, koja su glavni dobavljači sirovine, nerijetko utječu na konku-rentnost pilana, no vrlo su pozitivni primjeri korištenja FSC – certifi kata bez kojih nije moguće plasirati proizvode na svjetsko tržište.

Slaba protočnost drva u zemaljama Regije – Prof. dr. sc. Branko Glavonjić sa Šumarskog fakulteta u Beogra-du prenio je neke stavove sa središnjeg skupa Ujedinjenih naroda, održanog početkom listopada u turskoj Antaliji, koji je potvrdio najavljene trendove u europskome šumar-stvu i preradi drva. – Osjeća se sve veća nestašica drvne sirovine, a energetsko drvo je sve traženije. U zemljama jugoistočne Europe više od 3,2 milijuna hektara šuma je pod FSC – certifi katom, a imaju ga i 268 lokalnih poduze-ća. Na svjetskoj razini to su pouzdani i vrijedni pokazatelji i možemo ih koristiti kao dobar argument tijekom prodaje na važna tržišta, primjerice Japana, gdje je piljena građa iz Regije već značajno zastupljena – istaknuo je Glavonjić. Dodao je kako se u Hrvatskoj za 2010. godinu bilježi pad primarne proizvodnje drva od 2,5 posto, a u Njemačkoj je porast za 7 posto! Očekuje se da će izvoz piljene građe tvrdoga drva iz Hrvatske tijekom 2012. pasti za dodatnih 10,2%, a 2011. godina završit će s padom od 7 %. No, Fran-cuska će istodobno 2012. završiti s rastom izvoza piljene građe za čak 12 %. Zaključujući predavanje Glavonjić je upozorio na slabu protočnost drva između zemalja Regi-je. Naime, čak 87 posto proizvodnje plasira se izvan toga područja, na treća tržišta, a samo 23 % proizvoda je u me-đusobnoj trgovini.

Pokretanje regionalnog obrazovnog projekta – Glavni partner kongresa, tvrtka WEINIG, odlučno je pred-ložio izmjenu postojećeg proizvodnog i komercijalnog modela po kojem se neprerađena sirovina uglavnom isporuči u inozemstvo. Ova tvrtka predlaže preradu cje-lokupne sirovine na licu mjesta, u zemljama Regije, pa bi se na taj način dodala nova vrijednost kvalitetnoj sirovini. Sudionici kongresa u vezi s tim pozivaju vlade zemalja u Regiji da se pridržavaju tek usvojenih politika Europske unije kojima se ponovno daje prednost industrijalizaciji. Europska unija će sukladno tome odobravati velike potpo-re za zamjenu tehnologija u onim industrijama koje imaju sirovinski i razvojni potencijal koji je primjeren okruženju

Damir Felak, predstavnik Hrvatskih šuma i predsjednik Šumarske komore

Kronični manjak sirovina –gorući problem u pilanarstvu jugoistočne Europe

21. stoljeća i principima održivoga gospodarstva. Institut za preradu drva iz njemačkoga Rosenheima - Visoka škola za preradu drva (LHK), suorganizator kongresa, predložio je pokretanje regionalnog obrazovnog projekta kojim bi se jačala postojeća kadrovska struktura te pripremali novi kadrovi. Potonji će biti u stanju dati odgovore na izazove prerade drva u 21. stoljeću znakovito po bespoštednoj tr-žišnoj utakmici. Konkurencija iz azijskih zemalja teži istisnuti većinu europskih prerađivača drva s tradicionalnih tržišta.

Uključivanje u europske razvojne projekte – Prijed-log za veće uključivanje u europske razvojne projekte izni-jeli su predstavnici slovenskoga drvnog klastera Lesarski grozd i austrijskog udruženja ProHolz. Temeljili su to na prezentacijama, panelima i diskusijama sudionika kon-gresa, koji su potaknuli niz razvojnih tema i pitanja, uskla-đenih s postojećim programima prekogranične suradnje, regionalnoga razvoja, korištenja drvne biomase i unaprje-đivanja prerade drva u Europskoj uniji. Predložili su veće uključivanje hrvatske drvne industrije u europske razvoj-ne projekte te, kao i talijanski INFORMEST iz Gorice, svim partnerima u Regiji nude aktivnu suradnju u osmišljavanju

Lokalne pilane i dalje osjećaju velike teškoće u plasmanu građe i elemenata na svjetsko tržište, na kojemu su, zbog još uvijek snažnog utjecaja krize, njihovi komercijalni poslovi upitni. Rješenje je u dolasku stranoga kapitala te uključivanju u europske obrazovne i razvojne projekte.

Suvremeno postrojenje za krojenje dasaka u Sloveniji


Branko Glavonjić, Šumarski fakultet u Beogradu

Unatoč svim problemima, za pilanarstvo jugoistočne Europe postoji još uvijek dobra perpektiva koja se bazira na uspješnom šumarstvu u zemljama Regije.

Istaknuto je kako su za velik broj pilana presudni i vrlo važni odnosi sa šumarstvom, jer se uočava kronični nedostatak sirovine u svim zemljama ovoga dijela Europe, osim u Sloveniji.

i kandidiranju projekata Europske unije. Višnja Jarnjak, au-strijski regionalni koordinator za zemlje jugoistočne Euro-pe, napomenula je kako je njihov međunarodni projekt u pripremi dobra prilika za pokretanje regionalne kampanje promocije uporabe drva. U Austriji su u zadnjih dvadeset godina ugrađene zakonske odredbe da se tijekom grad-nje dio građevine obvezno izvodi iz drva. Najveće koristi imat će pritom lokalne tvrtke, budući da će im se otvoriti novi prodajni kanali na regionalnome tržištu.

Perpektiva bazirana na uspješnom šumarstvu – Kongres pilanara jugoistočne Europe utvrdio je postojeće stanje i odredio smjernice razvoja primarne prerade drva, a u skladu s razvojem pilanarstva u Europskoj uniji (pri-

Hrvatske šume su stalni partner drvnoj industriji, no raspolažu s ograničenom količinom sirovine, odnosno zakonski propisanim sječivim etatom u Osnovama gospodarenja. Pritom se ne mogu zadovoljiti svi kupci, posebice po vrstama drveća i sortimentima.

mjena normi, prilagodba standardima zaštite okoliša i dr.). Unatoč svim problemima, za pilanarstvo postoji još uvijek dobra perpektiva koja se bazira na uspješnom šumarstvu u zemljama Regije. U ovome dijelu Europe postoji više od 2500 pilana, a zajedno sa šumarstvom zaposleno je više od 130 000 radnika. Godišnje se posiječe više od 20 miliju-na m3 drva te preradi 7 milijuna kubičnih metara oblovine, a drvo je dobra osnovica za razvoj regionalnog gospodar-stva. Europska organizacija pilanske industrije i Europska federacija trgovaca drvom predviđaju oporavak od krize i ostvarenje rasta proizvodnje piljene građe u Europi do kraja 2011. godine. ■

Teškoće u plasmanu pilanske građe na svjetsko tržište


Prva Osnova gospodarenja izrađena 1888. godine

gospodarske osnove GOSPODARSKA JEDINICA DELNICE ŠUMARIJA DELNICE

Piše: Vesna Pleše Foto: B. Pleše

Gospodarska jedinica Delnice Šumarije Delnice (delnička podružnica), proteže se središnjim dijelom Gorskog kotara te na području četiri katastarske općine: Delnice, Crni lug, Brod na Kupi i Grbajel.

Šume se prostiru istočnim i jugoistočnim pa-dinama planinskog masiva Risnjak, ali obu-hvaćaju i područje južno, zapadno i sjevero-zapadno od samog Grada Delnica.

Na sjeveru i sjeveroistoku graniči s GJ „Brod na Kupi“, na sjeverozapadu s GJ „Crni lug“, na istoku ma-njim djelom s GJ „Podvodenjak“, a većim dijelom s privatnim posjedima GJ „Petehovac“. Južno i jugoza-padno graniči s GJ „Oštrac“ Šumarije Lokve i „Sunger-ski lug“ Šumarije Mrkopalj, te privatnim posjedima.

Obzirom na nadmorsku visinu, šume se protežu od 450-1153 m.n.v., što čini razliku od 703 metra. Za reljef su karakteristične brojne glavice kupastog oblika, dok se između njih protežu veće ili manje uvale. Od većih vrhova izdvajaju se: Drgomalj (1153 m), Poklani vrh (941 m), Resnjak (753 m)… U južnom i središnjem dijelu gospodarske jedinice nalaze se brojne plitke vrtače. Područje cijele GJ nema većih vodotoka. U istočnom dijelu nalazi se Delnički potok koji jedini obiluje vodom tijekom cijele godine. Ima ponešto „sezonskih“ jaraka i potoka.

Šume ove gospodarske jedinice nalaze se uglav-nom u gorskom – montanom pojasu. Najrasprostra-njenija je šuma bukovo – jelova. Od ostalih biljnih zajednica izdvojene su gorska šuma bukve, šuma jele s rebračom, šuma bukve s rebračom i kukurijekom te crnog graba i mukinje sa šašikom.

O prvom organiziranom gospodarenju ovim šuma-ma dokaz je Osnova gospodarenja izrađena 1888./ 1889. i to za razdoblje od dvadesetak godina. Izrađena je za potrebe veleposjednika Thurn – Taxisa, a revizija iste napravljena je 1900. Osnovom je bila propisana oplodna sječa, forsiranje konjukturnih vrsta četinjača (jela i smreka) na štetu manje vrijedne bukve. Nisu bili propisani šumsko uzgojni radovi. Pokazalo se da gos-podarenje ovim šumama po principima oplodne sječe daje loše rezultate, jer nije dolazilo do prirodne obno-ve šuma,a gomilala se drvna zaliha jele. Poslije 1945. krenulo se sa intenzivnijim sječama u tim šumama.

Pravu poslijeratnu Osnovu gospodarenja za ovu gospodarsku jedinicu izradila je Sekcija za uređivanje šuma Rijeka i to za gospodarsko razdoblje od 1957. do 1966. Godine 1967., 1968. i 1969. gospodarilo se po go-dišnjim planovima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima. Druga Osnova gospodarenja izrađena je za razdoblje 1970. do 1979., a 1980. gospodarilo se prema godišnjim planovima gospodarenja. Slijedeće osnove gospodarenja napravljene su i važile u gospodarskim razdobljima: od 1981. do 1990., 1991. do 2000. te od 2001. do 2010.

Površina gospodarske jedinice iznosi 3676,25 ha. Ukupno ima 98 odjela i 199 odsjeka. Površine odjela kreću se od 3,69 ha do 80,75 ha. Prosječna površina odjela iznosi oko 38 ha, a odsjeka 19 ha.

U pozadinišuma u GJ DelnicePovjerenstvo za GJ Delnice


RADNA JEDINICA „RASADNIČARSTVO“ KOPRIVNICA

hortikultura

Prava šumarija u malom

Želja nam je, a time i cilj, specijalizacija pojedinih rasadnika za ukrasno drveće i grmlje i poveća-nje njegove proizvodnje s obzirom na zahtjeve urbanih područja koja gravitiraju navedenim ra-

sadnicima (Koprivnica, Đurđevac, Varaždin, Ludbreg, Kri-ževci)« – rekla je upraviteljica Mirjana Grahovac-Tremski.

Uprava šuma Koprivnica od 1. srpnja 2010. godine djeluje kao novi organizacijski oblik sastavljen od pet rasadnika. Močile, u kojemu je smještena uprava radne jedinice, nalazi se u Koprivnici, Drnje, rasadnik Zelendvor u Varaždinu, Župetica u Križevcima i Limbuš u Kloštru Podravskom, ukupna površina rasadnika je 50 hektara. Osnivanjem ove radne jedinice napravljen je zaokret u proizvodnji, što znači da se ide prema specijalizaciji po-jedinih rasadnika, proizvodnja sadnoga materijala pre-ma kvaliteti zemljišta i okretanje prema tržištu. Većina godišnje proizvodnje iznosi oko tri milijuna sadnica, a rasadnici imaju kapacitet od šest milijuna sadnica.

– Cilj nam je godišnjom proizvodnjom dosegnuti ka-pacitet rasadnika. Razlog za to je mogućnost plasmana šumskih sadnica kako za potrebe naše Uprave šuma, tako i za potrebe drugih uprava, a svakako i potrebe privatnih šumoposjednika koji gravitiraju Upravi šuma podružnici Koprivnici i čija je potreba za sadnicama iz godine u godinu sve veća, – pojasnila je upraviteljica Mirjana Grahovac-Tremski.

Rasadnik Limbuš je prema ovoj specijalizaciji tako centralni i jedini rasadnik u Hrvatskoj za proizvodnju crne johe, a u Limbušu se proizvodi još i poljski jasen, hrast lužnjak i crni orah.

– Budući da smo došli do saznanja da su božićna drvca uvozni proizvod, odlučili smo se za proizvodnju

Ukupna drvna zaliha iznosi 1.428.841 m3, deset-godišnji prirast 262.120 m3. Propisani desetgodišnji etat iznosi 300.000 m3. Ukupna otvorenost šuma iznosi 27,53 km/1000 ha.

Propisani su i desetgodišnji radovi biološke obno-ve šuma: priprema staništa za prirodno pomlađivanje na 18 ha, njega pomladka i mladika na 124 ha, čišće-nje sastojina na 257,48 ha, prorjeđivanje sastojina na 26,13 ha, opažačka služba (mjere otkrivanja biljnih bolesti i štetnika) na 3676,25 ha.

Zakonom o šumama propisan je cilj gospodarenja ovim šumama. One se moraju održavati i obnavljati tako da se trajno osigurava: postojanost ekosusta-va, održavanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija šuma, napredno i potrajno gospodarenje, korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, produktiv-nost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal.

Sastavni dio Osnove gospodarenja je i Program za gospodarenje šumama posebne namjene - posebni rezervat „Debela lipa – Velika rebar“. Dio posebnog rezervata prostire se na sjeverozapadnoj umjereno strmoj padini planine Debela Lipa. Najniža točka mu je na livadi poznatoj pod nazivom Sović laz na visini od 690 metara, najviša na visini od 800 metara nalazi se pod vrhom planine Ponikvarski vrh. Taj dio Gospo-darske jedinice Delnice obuhvaća površinu od 52,24 ha. Obzirom na razinu zaštite, na tim se površinama u GJ obustavlja gospodarenje pa se vrši isključivo sje-ča sanitara. Ne izvode se ni radovi biološke obnove šuma. Nema izgradnje objekata i infrastrukture (ce-sta, vlaka, skloništa), već se samo mjerama opažanja prate pojave biljnih bolesti i štetnika. Uz posebna do-puštenja postoji mogućnost znanstvenih istraživanja uz uvjet da se njihovim provođenjem ne utječe na prirodu i prirodni tijek događanja u posebnom re-zervatu. Hrvatski šumarski institut Jastrebarsko je za potrebe znanstvenog istraživanja formirao pokusnu plohu na kojoj se obavlja mjerenje i monitoring sa-stojina.

Početkom studenoga trodnevnim radom u uredu i na terenu stručno povjerenstvo u sastavu: Ivica Vu-četić, predsjednik, te članovi Josip Crnković i Damir Moćan, pregledalo je Osnovu gospodarenja za GJ „Delnice“ i Program za gospodarenje šumama po-sebne namjene – posebni rezervat šumske vegetaci-je „Debela lipa – Velika rebar“ te donijelo određene prijedloge i primjedbe.

Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva upućen je zahtjev za odobre-njem navedene Osnove gospodarenja te Programa s rokom valjanosti od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2020.

Od strane delničkog Odjela za uređivanje šuma, u radu Povjerenstva sudjelovali su Boris Pleše, ruko-voditelj Odjela, Goran Prelac, samostalni taksator, od strane Šumarije Delnice upravitelj Mario Gašparac te revirnici Tihana Šporčić i Ivan Rački. ■

Piše ■ Foto Mia Majnarić


repromaterijala za božićna drvca u rasadniku Zelendvor, – rekla je upraviteljica Mirjana Grahovac-Tremski.

Rasadnik Močile proizvodi najviše bukve i hrasta kitnja-ka koji pronalaze svoje stanište pored Koprivnice, Karlovca i Zagreba, ali se uz to ovdje može pronaći i hortikultura koja se prodaje lokalnom stanovništvu. Rasadnik Drnje je proizvođač euroameričke topole koje su okarakterizirane kao brzorastuće te služe najviše za proizvodnju biomase.

Rasadnk Župetnica u Križevcima je površinom najma-nji (3 ha) i u njemu je osnovan matičnjak ruža. – Krenuli smo od matičnjaka, napravili jesenju sjetvu sjemena za proizvodnju podloga. U ovoj proizvodnji zanimljivo je da ćemo cijepiti ruže, a njihova proizvodnja namijenjena je prodaji – pojasnila je upraviteljica.

Ove jeseni izvadit će se 800.000 šumskih sadnica i procijenjeno je da će biti oko 50 tisuća repromaterijala za proizvodnju božićnih drvaca. Šumske sadnice plasi-raju se kako na području Koprivnice tako i na druge uprave Karlovac, Zagreb i Bjelovar. Izvršena je jesenja sjetva hrasta kitnjaka četiri tone, lužnjaka četiri tone, bukve jedna tona, poljskog jasena 170 kilograma i cr-nog oraha pet tona.

Ponos ove radne jedinice je ekološka proizvodnja crne johe u Limbušu. Nekada je za proizvodnju crne johe korišten metil-bromid koji je bio bojni otrov. Danas je posve drugačiji princip. Napravljeni su hidroponi, plaste-nici u kojima se klijanci crne johe uzgajaju na vodi. Ovo je potpuno ekološki jer nema herbicida i insekticida. Od ožujka do svibnja je na vodi, da se dobije otprilike 20 cen-timetara, a onda se pikira u tlo te iste jeseni ide u šumu.

Radna jedinica „Rasadničarstvo“ ima stalno zaposle-nih 15 radnika, upraviteljica koja sjedi u Močilama, dva

Uprava šuma Koprivnica od 1. srpnja 2010. godine djeluje kao novi organizacijski oblik sastavljen od pet rasadnika. Močile, u kojemu je smještena uprava radne jedinice, nalazi se u Koprivnici, Drnje, rasadnik Zelendvor u Varaždinu, Župetica u Križevcima i Limbuš u Kloštru Podravskom, ukupna površina rasadnika je 50 hektara.

tehnologa rasadničarske proizvodnje, administrator od-nosno blagajnik, koji radi sve poslove administracije i ra-čunovodstva uključujući i isplatu plaća. – Mi smo prava šumarija u malom – ponosno objašnjava upraviteljica. U radnoj jedinici je jedini hendikep što prema sistemati-zaciji koja je napravljena nemaju zaposlenog skladištara koji je vrlo važan, jer je upravo na tom području central-no skladište otrova za cijelu upravu. Tijekom sezonskih radova vađenja sadnica zapošljava se do 50-ak radnika preko agencije.

Radna jedinica „Rasadničarstvo“ dobar je primjer i samo jedan od mnogih koji pokazuje kako se šumari bri-nu za održavanje i poboljšanje našeg ekosustava te do-prinose razvoju lokalnog stanovništva uz zapošljavanje sezonskih radnika. ■


UU prirodnom životnom okolišu za odvijanje normalnih životnih funkcija biljci su potreb-ni: tlo, voda, zrak, sunčeva svjetlost i povoljna temperatura.

U gradskim uvjetima osnovni uvjeti života su više – manje ili čak u potpunosti promijenjeni. Kao i drugi živi organizmi i stabla reagiraju na promjene u svom život-nom prostoru. Razlog tome su ekološki uvjeti grada od-nosno zagađenje zraka i tla, promjene u vodnom režimu, povišena temperatura, znatno niža vlaga ljeti te česta mehanička oštećenja – orezivanje radi zaštite električnih ili telefonskih vodova, zadržavanja željenog oblika kroš-nje i sl. Izloženost stabala lošim životnim uvjetima poslje-dica su ljudskoga djelovanja.

Tlo je u gradskim nasadima od iznimne važnosti iz najmanje dva razloga. Prvi je što biljka sve osim CO2 iz atmosfere, neophodno za život i proizvodnju (mineralne soli, vodu i kisik), crpi iz tla, a drugi da tla povoljnih svojsta-va mogu i do 10 puta smanjiti štetan utjecaj aeropolucije na biljke. Tlo u gradu je nepovoljno, obično posve iscr-pljeno. U gornjim slojevima dolazi do akumulacije teških metala, naročito olova i kadmija (industrija, automobilski promet) koji izazivaju stres kod drveća u vidu različitih nekroza lišća (iglica) i skraćivanja vegetacijskog perioda. U prostoru korjenova sustava vladaju promijenjeni uvjeti nastali miješanjem slojeva tla prilikom građevinskih rado-va, odlaganjem otpada, soljenjem cesta zimi, zbijenosti uslijed parkiranja automobila, prolaska raznih instalacija i sl. Soljenje zimi, radi lakšeg čišćenja snijega i leda pove-ćava osmotski potencijal tla. U trenutku kada se osmotski potencijal tla izjednači sa biljnim, biljka gubi mogućnost primanja vode i hranjivih tvari zbog čega ugiba.

Voda i zrak onečišćeni su otrovnim tvarima koje postupno truju i tlo. Gradska prašina akumulirana na asi-milacijskim organima (lišće i iglice) utječe na jaču apsor-pciju ukupne radijacije valnih dužina između 400 i 1350

urbano šumarstvo ZELENILO U GRADOVIMA

Zelene biljke pružaju osnovne uvjete za život svim živim organizmima proizvodnjom organskih tvari, izlučivanjem kisika i trošenjem ugljičnog dioksida. Osim toga štite nas od gradske buke, smanjuju sadržaj prašine i bakterija u zraku, poboljšavaju mikroklimatske uvjete i sl. Dobrim rješenjem zelenoga pojasa razina buke može se smanjiti i do 10 dB. Prosječno stablo na sat pročisti oko 5 000 m3 zraka, a površina krošnje od 25 m2 pokrije potrebe za kisikom jednog čovjeka.

nm i svu osjetljivu infracrvenu radijaciju, što rezultira za-grijavanjem asimilacijskih organa i utječe na energetsku bilancu biljke. U prilog tome govore i istraživanja da na cesti sa stablima sadržaj prašine je za 70% niži nego na cesti bez stabala.

Nepovoljan faktor u gradu je i ulična rasvjeta. Jaka rasvjetna tijela između biljaka produžuju vrijeme osvjet-ljavanja listova dnevno i na 24 sata. Kao posljedica toga biljka čuva listove zelene do kasno u zimu, umjesto da ih normalno odbaci u jesen. Takva stabla stradavaju od ranih jesenskih mrazova, a zimi se na njima nagomilava velika količina snijega (zbog velike lisne površine) pod čijim te-retom stabla pucaju i ostaju trajno oštećena.

Rast i razvoj biljaka ovisi o brojnim ekološkim čim-benicima među kojima klima ima vrlo značajnu ulogu. Preobražavanjem prirode, čovjek posredno djeluje na mikroklimatske uvjete određenoga područja. Nepovoljni utjecaji na klimu u gradskim središtima su višestruki te ćemo nabrojiti samo neke od njih:

■ dim, čađa i prašina, nastali prometom i industrijskom djelatnošću pogoduju stvaranju magle te smanjuju intenzitet Sunčeve radijacije za 10-20 %;

■ grijanje zimi, te ljeti toplinska apsorpcija nagomila-nog građevnog materijala, povećava temperaturu zraka za 1-2 ºC u odnosu na okolicu grada;

■ pomanjkanje biljnog pokrova i velike površine po-krivene zgradama, pločnicima i kolnicima smanjuju isparavanje, ubrzavaju otjecanje oborinske vode u kanale, a samim time smanjuju relativnu i apsolutnu vlagu zraka;

■ vjetar je zbog trenja na kućama općenito oslabljen, ali mjestimično i pojačan, ako je kanaliziran smjerom ulica;

■ promjenom sastava površinskog sloja tla mijenja se i toplinska vodljivost tla, a time i toplina tla i zraka.

Ovi razlozi potvrđuju još veću potrebu za zelenilom u gradovima.

Uslijed ekstremno loših životnih uvjeta u gradskim sredinama, na stablu, dolazi i do fizioloških promjena koje nisu odmah vidljive ljudskom oku, već postaju vidljive tek kada nastupe nepovratne promjene kao što su: odumira-nje pupova, propadanja izbojaka na rubovima krošnje te djelomičnog ili potpunog sušenja i gubitka asimilacijskih organa. Tako oslabljeno stablo lakše podliježe napadu bolesti i štetnika što dovodi u pozitivnu korelaciju jačine napada sa slabljenjem biološkog potencijala stabla.

S obzirom na broj čimbenika i njihov negativan utjecaj javlja se potreba prilikom uređivanja zelenih, gradskih po-vršina za znanjem koje vrste pokazuju bolju adaptaciju, a time i duži životni vijek u gradu. Jer stabla u gradovima vrijede više ako duže žive! Da bi to znali te da bi mogli pravilno planirati, u urbanom šumarstvu je neophodna procjena zdravstvenog stanja i oštećenosti stabala.

Piše ■ FotoAntonija Milinković

Što se događa sa drvećem u ulicama i parkovima?

Lenucijeva potkova


Istraživanjem pod nazivom Uspostava katastra stabala središnjeg dijela Grada Zagreba (2004.) vršena je procje-na oštećenosti stabala s obzirom na tri različita položaja i uvjeta rasta stabala (stabla unutar blokova zgrada, stabla u parkovima i stabla u ulicama). Istraživanje je rađeno s ciljem utvrđivanja postoji li razlika s obzirom na položaj stabala i uvjeta u kojima rastu te jesu li i koje vrste manje ili više otporne na ekstremne gradske uvjete. Obuhvaće-no područje istraživanja je središnji dio Grada Zagreba okružen parkovima Zelene ili Lenucijeve potkove (osim Botaničkoga vrta).

Unutar područja istraživanja obuhvaćeni su:

a) parkovi (Trg Nikole Zrinskog, Strossmayerov trg, Trg kralja Tomislava, Svačićev trg, Marulićev trg, Trg Mažu-ranića, Trg maršala Tita)

b) ulice (Baruna Trenka, Jurja Žerjavića, Andrije Hebran-ga, Gajeva, Katančićeva) i

c) blokovi zgrada

Ukupno je obrađeno 1571 stablo, od toga 866 u par-kovima, 242 u ulicama i 463 u blokovima zgrada.

Na temelju rezultata istraživanja kao najoštećenije vrste istraživanoga područja pokazali su se divlji kesten (Aesculus hippocastaneum), munika (Pinus heldreichii) i javorolisna platana (Platanus x acerifolia), a najzdraviji američki koprivić (Celtis occidentalis), šljiva (Prunus cera-sifera) i čempres (Cupressus sempervirens).

Kao najnepovoljniji položaj stabala pokazao se po-ložaj u ulicama, a najpovoljniji u blokovima zgrada. Lošije stanje stabala u ulicama za razliku od stabala u blokovima zgrada i parkovima uvjetovano je najvjerojatnije načinom sadnje (ograničena sadna mjesta) i otvorenošću visokoj zagađenosti atmosfere uzrokovane ponajprije proizvodi-ma izgaranja (ložišta krutih i tekućih goriva) te nepotpu-nim izgaranjem tekućih goriva u motorima s unutarnjim sagorijevanjem transportnih sredstava, kao i aditivima ovih goriva. U prilog tome ide i to što je daleko najveći promet u ulicama, posebice A. Hebranga, Baruna Trenka i J. Žerjavića, poznatijih pod zajedničkim imenom Zeleni val kojima dnevno prometuje i do 100 000 motornih vo-zila. Prostorna raspodjela onečišćenja zraka od prometa uvjetovana je geometrijom ulica i činjenicom da se vozila kreću u nizu, da je svako vozilo izvor malog kapaciteta i da otpušta ispušne plinove pri tlu pa uzrokuje visoke koncentracije primarnih polutanata u zoni vegetacije. U prilog tome idu mjerenja razine koncentracije polutana-

ta koja su pokazala drastičnu razliku između razina one-čišćenja u ulicama opterećenima prometom i onima sa slabim prometom.

Prilikom istraživanja primijećeno je da fiziološki osla-bljena stabla u uvjetima rasta u kojima se nalaze dodatno su oslabljena i fitopatološkim i/ili entomološkim namet-nicima.

Procjena zdravstvenog stanja i oštećenosti sta-bala u urbanom šumarstvu postaje imperativ. Prvenstve-no zbog praktične primjene u kojoj možemo predviđati broj, vrstu i buduće lokacije stabala koja se tek moraju uzgojiti radi zamjene oštećenih, slabo vitalnih ili suhih

stabala. Praćenjem kroz neko vremensko razdoblje mogu se predviđati buduća stanja zelenila što uvelike olakšava planiranje i gospodarenje takvim površinama. Kvantita-tivna i kvalitativna analiza zdravstvenog stanja i ošteće-nosti stabala daje nam uvid u trenutno stanje i mogući tok promjena te ukazuje na manje ili više narušene uvjete u gradu. Sve to upućuje na mogućnost odgovarajućeg planiranja gradskog zelenila, od izbora vrste do pravilne njege za trajno održavanje zelenila i/ili poboljšavanje po-stojećeg stanja. ■


Trenkovačkom parku vratitiTrenkovačkom parku vratiti nekadašnji sjajparkovi PARKOVNA BAŠTINA HRVATSKE

ZAŠTIĆENI SPOMENICI PARKOVNE ARHITEKTURE

Piše: Ivica TomićFoto: J. Zelić,P. Livak, Arhiva Među zaštićenim prirodnim vrijednostima

Požeško – slavonske županije je i park – perivoj u Trenkovu, koji je potkraj 19. i do polovice 20. stoljeća uživao ugled jednog

od najljepših parkova u Slavoniji. Uz park u Kutjevu i Lipi-ku s pripadajućim dvorcem spada u kategoriju spomenika parkovne arhitekture koji je zaštićen 1967. godine. Trenko-vo je mirno slavonsko selo smješteno u srcu Požeštine, na krajnjim južnim obroncima Papuka, uz prometnicu Pože-ga - Velika, a u prošlosti je i bližoj sadašnjosti imalo zna-čajnu ulogu u gospodarsko-kulturnom te civilizacijskom smislu. Po mnogo čemu zanimljiv i osebujan seoski park, jedinstven u Slavoniji, zauzima površinu oko 9 ha, prostire se na nekoliko katastarskih čestica, a iz smjera od sjevero-zapada prema jugoistoku presijeca ga gorski potok Veli-čanka. Parkovna površina prepoznatljiva je po obraslosti raznovrsnim samoniklim i egzotičnim drvećem, grmljem i travnatim površinama. Na zapadnoj strani graniči sa spo-menutom prometnicom prema turističkoj Velikoj, na sje-veru s nogometnim igralištem i parcelom Hrvatskih šuma, na sjeveroistoku s poljoprivrednim zemljištem, a na jugu s vrtovima. Današnji jednokatni kasnobarokno – neoklasi-cistički dvorac u derutnom je stanju. Na mjestu dvorca u vrijeme Franje Trenka, legendarnog ratnika i pustolovnog slavonskoga plemića (1711. – 1749.), postojala je barokna kurija koja je kasnije, nakon Trenkove smrti, dograđena.

U francuskom i engleskom stilu – Uređenje perivo-ja oko kurije – dvorca počinje potkraj 18. stoljeća, kada su vlasnici vlastelinstva barun Peterffy i supruga Karolina. Uz pristupni put prema dvorcu zasađen je drvored s unese-nim vrstama pajasenom i crnim orahom te autohtonim gorskim javorom. Okolina dvorca bila je, prema tadašnjim zapisima, obrasla stoljetnom autohtonom šumom hrasta lužnjaka, graba i poljskoga brijesta, sa stablima crne johe i bijele vrbe, uz korito potoka Veličanke. Početkom 19. stoljeća plemićka obitelj Svetić dograđuje i rekonstruira dvorac u neoklasicističkom stilu. Usporedno s dvorcem park se proširuje u smjeru sjevera i istoka, a oblikuju ga po-znati austrijski vrtlarski stručnjaci. Perivoj u bližem okolišu dvorca projektiran je i izveden u tzv. francuskom stilu, a na udaljenijem prostoru poprima elemente slobodnoga, pej-zažnog, tzv. engleskoga stila. Dvorac, vlastelinstvo i park imali su svoje zlatno doba prvi put za vrijeme obitelji Ra-kotczay, koja je bila vlasnik vlastelintva od 1902. do 1935. godine. Njihov značajan doprinos u oblikovanju prostora današnjega parka sastojao se u tome što su proširili park preko potoka Veličanke, dopunjujući prostor odabranim dendrološkim materijalom. Pritom su gradnjom hidroteh-ničkih objekata u središnjem dijelu parka znalački koristili potočni tok. Tako su ostvareni kompozicijski elementi par-ka kao što su biljni, građevni, prostorni i dr.

Po mnogo čemu zanimljiv i osebujan park u Trenkovu, s kasnobaroknim - neoklasicističkim dvorcem, biser je parkovne arhitekture i vrijedno kulturno - povijesno blago Slavonije i Hrvatske, no treba ga obnoviti i sačuvati.

Procvat te degradacija i devastacija – Drugi put park doživljava svoj procvat tijekom djelovanja Niže poljo-privredne škole u sklopu ekonomije (distrikta), početkom pedesetih godina 20. stoljeća. U to vrijeme karakteriziraju ga nadopuna, sklad, simbioza, estetsko ostvarenje, zrelost i uporabna vrijednost. Na žalost, već šezdesetih godina započinje degradacija i devastacija njegovih dotad us-postavljenih vrijednosti, posebice posljednjih tridesetak godina. Motivirani tom činjenicom, mr. sc. Juraj Zelić, umirovljeni požeški šumarski stručnjak, i mr. sc. Tomislav Crnjac, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško – slavonske županije, napisali su vri-jednu knjigu: “Park u Trenkovu, zaštićeni spomenik par-kovne arhitekture”. Kako autori ističu u predgovoru, njome nastoje potaknuti radnje na sanaciji i obnovi ovoga vri-jednog kulturno-povijesnog blaga. Knjiga nema karakter projekta ili studije za tehničko izvođenje navedenih radnji, ali sadrži sve elemente po kojima se može i smije djelovati da bi se spomenicima kulture vratio nekadašnji sjaj. Napo-minju kako je jasno da dvorcu i parku treba odrediti svrhu primjerenu sadašnjem vremenu, a cilj im je bio da njihova knjiga ima i edukativni karakter te da ističe prirodne, po-vijesne, gospodarske i socijalne značajke prostora sela, vlastelinstva i perivoja te njihovo međusobno prožimanje.

Neprolazne vrijednosti i očuvana osnovna obiljež-ja – U uvodnome dijelu knjige J. Zelić i T. Crnjac opisuju zemljopisne i položaj Trenkova (nekadašnje Mitrovice) u Požeškoj kotlini, s detaljnim prikazom flore, vegetacije i ži-votinjskoga svijeta ovoga kraja. U povijesnome dijelu obu-hvaćeni su pretpovijesno i povijesno razdoblje, vrijeme poslije oslobođenja od Turaka, razdoblje od Prvog do kraja

Potkraj 19. i do polovice 20. stoljeća trenkovački je park uživao ugled jednog od najljepših parkova u Slavoniji. No, već šezdesetih godina započinje degradacija i devastacija njegovih dotad uspostavljenih vrijednosti, posebice posljednjih tridesetak godina.

Parkovna površina veličine 9 ha prepoznatljiva je po obraslosti raznovrsnim samoniklim i egzotičnim drvećem, grmljem te travnatim površinama. Zgrada dvorca s orijaškim hrastom lužnjakom

“Trenkov hrast”


Trenkovačkom parku vratiti nekadašnji sjajnekadašnji sjaj

Trenkovački park tijekom jeseni

Potok Veličanka sastavni je dio parka

Dvostrana informacijska ploča ispred ulaza u

park

Avionska (ortofoto) snimka


Drugoga svjetskog rata te do današnjih dana. Pišući o par-ku u Trenkovu, autori, osim navedenih povijesnih podata-ka, procjenjuju današnje stanje, uz njegovu valorizaciju, opis faune, voda i hidrograđevinskih elemenata. Posebni dio obuhvaća šetnja parkom, uz vodič za prepoznavanje drveća i grmlja te njihov razmještaj. Osim toga, autori predlažu smjernice za održavanje, njegu, sanaciju i popu-njavanje parka. Unatoč stanju u kojemu se nalazi, park i danas ima svoju pejzažnu, ekološku, povijesnu i botaničku vrijednost, a prepoznatljiva su njegova osnovna obilježja. U parku je sedamdesetih godina prošloga stoljeća zabilje-ženo sedamdeset vrsta, a danas ih je 7 manje. Naime, zbog prirodnih kalamiteta, posebice olujnoga vjetra 2007. godi-ne, bolesti drveća i grmlja, ali i zapuštenosti, iz parka su ne-stali, primjerice, koloradska jela, vrboliki hrast, crveni hrast, srebrna smreka, borovac, biserak, suručica, kampsis i dr. Sa svim ovim vrstama mogu se popuniti upražnjena mjesta. Značajni dio knjige odnosi se na opis 63 vrste drveća i gr-mlja, od čega 56 listopadnih i 7 zimzelenih. Sve vrste su za-bilježene u ljeto 2010. godine, a prikazane su kvalitetnim fotografijama u boji. Uz njih su dati kratak opis habitusa, lista, cvijeta, ploda, porijekla, starost, mjesto u parku i dr.

Legendarni Trenkov hrast – Osnovni princip sad-nje temeljio se na sadnji u skupinama, mozaičnoj pojedi-načnoj sadnji te sadnji uzduž ograda, potoka ili puta. Sađe-ne su autohtone i srednjoeuropske drvenaste vrste te one koje su donesene iz Sjeverne Amerike ili iz istočnih, azijskih zemalja. Unošene su crnogorične i bjelogorične biljke, kao što su koloradska jela, borovac, tisa, virdžinijska borovica, Lawsonov pačempres, bagrem, hortikulturne forme tuje, borovice, smreke, javora, jasena, lipe, hrasta , bukve, gle-dičije, gimnoklada, divljeg kestena, platane, johe, vrbe, topole i dr. Volumni odnosi u parku ostvareni su navede-nim načinima sadnje drveća, ali i znalačkim razmještajem grmolikih vrsta. Svojim se volumenom, kontrastom gustih i rijetkih krošanja, prozračnošću te bojom i mirisom cvje-tova ističu među bjelogoričnim vrstama: lipe, hrastovi, bukve, grabovi, crni orah, javori, jaseni, johe, platane, gle-dičije, trešnje, katalpe, magnolije, jabuke, vrbe i topole. Među crnogoričnim vrstama to su: tisa, duglazija, borovi, pačempresi, tuje, borovice i smreke. U blizini dvorca nalazi se orijaško stablo hrasta lužnjaka, široke krošnje i jakih gra-na, starije od dvjesto godina. Zovu ga i Trenkov hrast, iako nije onaj pravi s početka 20. stoljeća koji je imao promjer veći od 3 m i visinu tridesetak metara, no on više ne posto-ji. Prema predaji, okrutni barun Trenk je ispod toga hrasta proglašavao osude svojim kmetovima. Kod samog ulaza je hrast iste starosti, s dugim granama spuštenim do tra-tine. U parku je nekoliko takvih autohtonih starih lužnja-kovih stabala, najljepših primjeraka (ostataka) nekadašnje

suvisle šumske zajednice, koja je obrastala područje oko jezgre sela Trenkova.

Ugroženost zbog bolesti i kalamiteta – Većina parkovnih vrsta drveća i grmlja su autohtone jer rastu u šu-mama našega podneblja, a neki njihovi varijeteti uzgojeni su u domaćim vrtovima ili hortikulturnim rasadnicima, primjerice crvenolisne i uskolisne lipe. Osobit estetski doj-mljiv doživljaj posjetitelj dobiva na pojedinim parkovnim plohama, koje su u kontrastu s travnjačkim, osvijetljenim površinama ili zbog zrcaljenja krošanja na vodenoj povr-šini. Potok, voda i hidrograđevni objekti ostavljaju osobit dojam u Trenkovačkom parku. Početkom 20. stoljeća bra-na, kupališni bazen i sjenica za odmor bili su malo remek - djelo parkovne arhitekture, no hidrotehnički objekti danas su, na žalost, devastirani. J. Zelić i T. Crnjac zaključuju kako je park u Trenkovu danas u relativno lošem stanju. Naime, većina stabala je s početka 20. stoljeća u poodmakloj sta-rosti te su sklona kalamitetima i bolestima. Zbog bolesti je osobito ugrožena obična smreka, a neke su vrste stradale tijekom olujnoga vjetra 2007. godine. To su koloradska jela, borovac, virginijska borovica, crveni hrast, lipa. Osim njih, vrboliki hrast i crni orah stradali su od agresivnoga br-šljana, a pojedine voćkarice od napada poluparazita bijele imele. Ostatci panjeva ukazuju na mjesta gdje je postojalo drveće te bi trebalo obaviti popunjavanje novim, no istim vrstama kakve su već bile u parku. Običnu smreku može zamijeniti kavkaska jela, zbog svoje otpornosti, estetskog

Knjigom “Park u Trenkovu, zaštićeni spomenik parkovne arhitekture” autori Juraj Zelić i Tomislav Crnjac nastoje potaknuti radnje na sanaciji i obnovi ovog malog remek –djela ljudskoga djelovanja i parkovne arhitekture.

Unatoč relativno lošem stanju u kojemu se nalazi, park i danas ima svoju pejzažnu, ekološku, povijesnu i botaničku vrijednost, a prepoznatljiva su njegova osnovna obilježja. U njemu su 63 vrste drveća i grmlja, od čega 56 listopadnih i 7 zimzelenih.

izgleda i dr. Među crnogoričnim vrstama prednost treba dati jeli, tisi i borovici i njihovim formama, varijetetima i kultivarima, budući da su to jedine tri samonikle vrste četinjača na ovome području. U obzir dolaze i pojedine prilagođene crnogorične vrste poput borova, cedrova, taksodija i dr. Sanaciju i obnovu dvorca s pratećim objekti-ma treba prepustiti konzervatorima, arhitektima i građevi-narima, uz uvjete koje će odrediti sadašnji vlasnik Kutjevo d.d. (obitelj Moralić) i investitor. Dr. sc. Ivica Samarđić, au-tor studije o obnovi i zaštiti ovoga parka, napominje kako knjiga upozorava na to da se moraju poduzeti značajni ko-raci u cilju očuvanja i revitalizacije parkovnih vrsta, od kojih 6-7 nema nigdje u Slavoniji. To su, primjerice, grčki hrast s vrbolikim lišćem ili različita kultivirana stabla jasena, johe i lipe. Uzorci pojedinih vrsta moraju se hitno klonirati jer mogu poslužiti kao genofond.

Očuvanje i obnova za buduće generacije – Tren-kovački park, kao biser parkovne arhitekture i remek-djelo ljudskoga djelovanja u određenom povijesnom razdoblju, danas je posebice značajan zbog svoga položaja u blizini Parka prirode Papuk i geoparka Papuk. Zato je važno da ga se sačuva i obnovi za buduće generacije. Ispred ulaza u park, u blizini dvorca, nalazi se dvostrana informacijska ploča s osnovnim podatcima o parku, njegovoj povijesti i dvorcu te s mapom s ucrtanim parkovnim drvećem. Plo-ču je postavila u povodu Europskog dana parkova Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško - slavonske županije. ■

U parku je nekoliko autohtonih starih lužnjakovih stabala, najljepših ostataka nekadašnje suvisle šumske zajednice (Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom), a među njima i dvjestogodišnji “Trenkov hrast” u blizini dvorca.

Lawsonov pačempres (Chamaecyparis

lawsoniana)

Javorolisna platana (Platanus x acerifolia)


Plod visoke energetske vrijednosti

mala enciklopedija šumarstva LIJESKE (CORYLUS)

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva, Šumarska enciklopedijaRod lijeske (Corylus) obuhvaća oko 15 vrsta listo-

padnih grmova ili nižeg drveća iz porodice bre-zovki (Betulaceae), rasprostranjenih u Europi, Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji. Listovi su na-

izmjenični, jednostavni, krupni, uglavnom simetrični, na vrhu ušiljeni, a plojke s dvostruko napiljenim rubovima i većinom kratkim peteljkama. Muški su cvjetovi znakoviti po visećim resama tijekom jeseni, a ženski nalikuju pupu te iz njih u proljeće, za vrijeme cvatnje, vire crvenkaste njuške. Cvatnja je prije listanja. Plod je orah (lješnjak) obavijen cjevastim ovojem koji je sastavljen od dva lista te u gornjem dijelu više ili manje razrezan. U našim kra-jevima najviše raste obična lijeska, a još dvije vrste mje-stimično uspijevaju kao samonikle, podivljale ili kulturne biljke (medvjeđa lijeska i makedonska lijeska).

Obična lijeska (Corylus avellana) je izrazito raz-granjen i gust grm do 6 m visine, s više debalaca, a katkada i omanje stablo visoko do 10 m i promjera do 20 cm. Rasprostranjena je na području Europe, Male Azije, Kavkaza, sjeverne Afrike i sjeverozapadnog Irana. Korijenski je sustav plitak, široko razgranjen, do treće godine s uspravnim korijenom, a kasnije s vodoravnim korijenjem. Kora je sivosmeđe boje, glatka i sjajna, sa svjetlijim lenticelama. Kasnije postaje siva i plitko is-pucala. Izbojci su žutosmeđi do sivosmeđi, koljenčasti, šiboliki, gusto pokriveni sitnim, žljezdastim dlačicama. Lenticele su svjetlije od izbojka i krupne. Pupovi su ja-jastog ili kuglastog oblika, raspoređeni u dva reda, dugi 5-7 mm, zadebljani, tupoga vrha te pokriveni mnoš-tvom svijetlosmeđih, po rubu trepavičastih ljuskica.

Od 15 vrsta lijeski, rasprostranjenih u Europi, Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji, u našim krajevima najviše raste obična lijeska, a izostaje samo na sušnim dalmatinskim otocima.

Listovi su dugi 6-13 cm i 5-9 cm široki, s kratkom pe-teljkom, obrnuto jajasti, pri dnu srcasti, dvostruko napi-ljenoga ruba. Na licu su tamnozeleni, s rijetkim dlačica-ma ili goli, bez sjaja, a na naličju svjetliji te uzduž žilica dlakavi. Muški cvjetovi već u jesen oblikuju obješene svijetlosmeđe do sivosmeđe rese, obično 2-4 u skupini. Prezimljuju na izbojku zatvorene i nerazvijene, otvara-ju se u rano proljeće, a znakovite su po gusto dlakavim pokrovnim ljuskama. Imaju pretežito 4 prašnika, obično razdijeljena na dva dijela pa je svaki cvijet s 8 prašnica. Ženski cvjetovi su po nekoliko njih u cvatovima koji su poput zbijenih pupova, a u rano proljeće iz njih vire ta-mnocrveni dvodijelni, končasti tučci. Cvatnja je tijekom veljače i ožujka, znatno prije listanja.

Hranjivi i cijenjeni lješnjaci – Plod je široko jajasti oraščić koji dozrijeva početkom rujna, nalazi se u skupi-nama, obično do 4 zajedno. Dug je 1,5-2 cm, jednim di-jelom je obavijen zelenim, zvonastim lisnatim ovojem, napiljenog ili režnjevitoga ruba. Sadrži jednu okruglastu ili jajastu sjemenku dugu 15-18 mm i 13-15 mm široku,

Stanište obične lijeske su šume i šikare umjerenoga pojasa sjeverne polutke, od nizinskih predjela do 1800 m nadmorske visine, a nerijetko se pojavljuje u zajednicama hrasta kitnjaka i bukve te jelovo – smrekovim i drugim zajednicama. Oblikuje guste šikare i šibljake, a raste i na rubovima šuma, na šumskim sječinama i čistinama, u živicama, uz potoke i putove.

Razgranjen grm s više debalaca

18 HRVATSKE ŠUME BROJ 180 l PROSINAC 2011.18 HRVATSKE ŠUME BROJ 180 l PROSINAC 2011.

koja je umotana u smeđoj lupini. Plodovi lješnjaci beru se tijekom rujna i listopada, a imaju bijelu, čvrstu i vrlo hranji-vu jezgru ugodnog okusa. Uz plodove oraha, ubrajamo ih u cijenjene i energetski najvrednije namirnice.

Različite stanišne prilike i šumske zajednice – Obična lijeska je listopadna, jednodomna i anemofilna vrsta (prilagođena za oprašivanje vjetrom), dobro podnosi zasjenu, a izbjegava izrazito sredozemne i stepske predje-le. Razmnožava se sjemenom i na vegetativan način. Nje-no stanište su šume i šikare umjerenoga pojasa sjeverne polutke. Nerijetko se pojavljuje u zajednicama hrasta kit-njaka (Querco – Carpinetum) i bukve (Fagetum monta-num) pa i jelovo – smrekovim (sveza Ceataego – Corylion) i dr., a oblikuje i guste šikare (Rhamno – Prunetea i dr.). Prilagođena je na različite stanišne prilike te u različitim šumskim zajednicama ima širok ekološki raspon (ubikvist). Raste od nizinskih predjela do 1800 m nadmorske visine, voli svježa, plodna i duboka tla, no nalazimo je i na točilima i siparima kao pionirsku vrstu. Optimalno je razvijena po brežuljcima i nižim položajima na kojima je sastavni dio podstojne etaže mješovitih listopadnih šuma i lugova. Ne-rijetko oblikuje i veće površine gustih šibljaka koji nastaju

kao sekundarne formacije grmlja na rubovima šuma, na šumskim sječinama, ali i na siromašnim tlima pašnjaka i livada. Ispod krošanja lijeske postupno se naseljavaju osjetljive skiofitne vrste, poput bukve, a posebice smreke na kiselim tlima. Potonje rastom potiskuju heliofilnu lije-sku te tvore novu šumsku sastojinu. Ovu lijesku nalazimo i na šumskim čistinama, u živicama, uz potoke i putove. U Hrvatskoj je jedan od najčešćih grmova pa raste u većini naših krajeva i širom Dinarskog krasa do Istre, Kvarnera i Dalmatinske zagore. Uglavnom izostaje samo na sušnim dalmatinskim otocima.

Nije osobito varijabilna vrsta, a poznato je više njenih kultivara koji se sade kao ukrasne biljke, ali i u plantaža-ma za proizvodnju lješnjaka. Jedan od poznatijih kultiva-ra je Contorta, s vijugavim grančicama.

U prehrambenoj industriji, pučkoj medicini, pčelar-stvu – lješnjaci se jedu sirovi, a mnogi se koriste u kuli-narstvu i prehrambenoj industriji, kao i orasi i bademi, za slatkiše, čokolade (osobito u Italiji) i dr. Osim toga, upotrebljavaju se i za dobivanje jestivoga masnog ulja. Zanimljivo je da se jestivim smatraju lijeskine rese (muš-ki cvjetovi), koje se, osobito u slučaju oskudice, mogu

Medvjeđa lijeska ima jaku izdanačku snagu, doživi starost veću od 200 godina, a široke je ekološke amplitude. Raste u većem broju reliktnih zajednica toplijih predjela (reliktne bukove šume i dr.), a često se uzgaja po europskim parkovima i drvoredima.

1 Obična lijeska (Corylus avellana) – dijelovi biljke

2 Kultivar Contorta s vijugavim grančicama

3 Makedonska lijeska (Corylus maxima)

4 Corylus maxima Purpurea5 Plodovi


prokuhane i osušene usitniti i dodavati tijestu za kruh. Svježe rese sadrže približno 100 mg% vitamina C. Kora, rese, listovi i cvjetovi koriste se u pučkoj medicini za lije-čenje različitih bolesti, a drvo se upotrebljava za različite tehničke namjene. Obična lijeska je iznimno cijenjena u pčelarstvu, jer je njen pelud bogat bjelančevinama (do 40 %) te je posebice korisna za razvoj pčelinjih društava u rano proljeće.

Medvjeđa lijeska (Corylus colurna) je do 25 m viso-ko šumsko drvo, s prsnim promjerom do 1 m, koje raste u Rumunjskoj, Mađarskoj, na Balkanskom poluotoku, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u sjevernom Iranu i Afganistanu. Ima piramidalnu do široko jajastu krošnju te ravno deblo koje dopire do vrha krošnje. Korijenski sustav je izrazito snažan, dobro povezuje tlo te se koristi za poljozaštitne i vjetrobranske pojaseve. Kora je sive boje, debela, me-kana, plutasta i pločasto ispucana, a kasnije s dubljim uzdužnim brazdama. Izbojci su smeđi ili svijetložuto-smeđe boje, glatki i sjajni, pokriveni neznatno svjetlijim lenticelama. Stariji imaju deblju i nepravilno ispucanu, plutastu koru. Pupovi su kao u obične lijeske, no neznat-no krupniji, dlakavi i tamnosmeđe boje. Smješteni su u dva reda, dugi 6-8 mm, jajastog oblika, zdepasti, tupog ili kratkog ušiljenoga vrha. U donjemu su dijelu pokri-veni mnoštvom ljusaka. Vršni je pup veći od postranih. Listovi se upadljivo razlikuju od obične lijeske. Odozgo su tamnozeleni te u početku dlakavi, odozdo svjetliji, uz žilice dlakavi, dugi 7-12 cm i 8-10 cm široki, s 5-6 pari žili-

ca. Muške rese cvjetova su po 2-3 zajedno, oblikuju se u jesen i tako nerazvijene, zelenkastosmeđe, prezimljuju na izbojcima te rano u proljeće oprašuju. Ženski cvje-tovi su kao kod potonje lijeske. Cvate tijekom travnja i svibnja, znatno prije listanja. Plodovi su u skupinama po 3-8, okruglasti, sjedeći, neznatno spljošteni i manji od obične lijeske. Imaju izrazito debelu i tvrdu ljusku i sitnu jezgru, a ovoj ploda je izvana žljezdasto čekinjast. Rub ovoja završava s dugačkim končastim i na sve strane ispresavijenim nitima.

U reliktnim zajednicama toplijih predjela Med-vjeđa lijeska je jednodomna, entomofilna vrsta (opra-šivanje pomoću kukaca) koja podnosi veću zasjenu od obične lijeske. Karakteristična je po jakoj izdanačkoj sna-zi, a doživi starost veću od 200 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Široke je ekološke amplitude, a raste u većem broju reliktnih zajednica toplijih predjela (reliktne bukove šume i dr.). Zahtijeva dublja i svježija tla na vapnencu, pretežito se pojavljuje na 100-200 m, a na-lazimo je i do 1700 m nadmorske visine. Često se uzgaja po europskim parkovima i drvoredima te izvan njenog prirodnog areala. U europskoj dendrološkoj literaturi na-vodi se kao turska lijeska, što je u vezi s njenim nekadaš-njim porijeklom iz Otomanskoga carstva.

Makedonska lijeska (Corylus maxima) je manje drvo ili veći listopadni grm visok 6-10 m, porijeklom iz jugoistočne Europe (Makedonija) i jugozapadne Azije, a u Hrvatskoj raste u Istri, gdje je kultiviraju u vinogradi-ma (otuda naziv istarska lijeska). Bujnije je razvijena od obične lijeske na koju nalikuje pupovima i lišćem. Izbojci su žljezdasto čekinjavi, sivi, a listovi jajoliko okruglasti, dvostruko napiljeni i neznatno lapoviti, sa 7-8 pari žilica. Muški cvjetovi su blijedožute rese duge 5-8 cm, a ženski su svijetlocrvene boje, dugi samo 1-3 mm. Lješnjaci su ovalno duguljasti i krupni, do 5 zajedno, dugi do 3 cm i vrlo ukusni za jelo. Obavija ih dugi zeleni cjevasti ovoj, krupno napiljena ruba, gotovo je dvaput duži od lješnja-ka. Istarska duga lijeska (istarska lijeska) je populacija ma-kedonske lijeske, a grm ove sorte je izrazito bujan, više se razvija u širinu nego u visinu te je stoga kuglast. List je velik, nepravilnog okruglog oblika, bez istaknutog šiljka. U Hrvatskoj je ovo najmasovnija sorta, a njen je udio u lješnjakovim plantažama čak 80 posto. Ima redovitiju i obilniju berbu, a zbog tvrde ljuske otpornija je na napad ljeskotoča. Plod istarskog dugog je krupan, ovalno dugu-ljastog oblika, velike okrugle i pravilno zasvođene kapice. Ljuska ploda je tamnosmeđa s tamnijim prugama. U kon-tinentalnom dijelu Hrvatske zadnjih su godina značajno povećane površine intenzivnih nasada lijeske, posebice istarske duguljaste sorte. ■

Makedonska lijeska porijeklom je iz jugoistočne Europe i jugozapadne Azije, u Hrvatskoj raste u Istri gdje je kultiviraju u vinogradima. Najmasovnija je istarska sorta (Istarska duguljasta), a njen je udio u lješnjakovim plantažama čak 80 posto.

Medvjeđa lijeska (Corylus colurna) – izbojci, listovi, cvjetovi, plodovi, sjemenke


Piše ■ FotoMirna Frntić

naši otoci SVETI GRGUR

Najsjeverniji zimzeleni otok mediteranskog izgleda

Sveti Grgur smjestio se između Krka i Raba, u blizini Senjskih vrata, mjesta na kojem naš najljući i najnepredvidljiviji vjetar najjače puše – bura. Unatoč tome, priroda se poigrala sa Gr-

gurom, tako da je za razliku od obližnjih većih otoka Prvića i Golog ugodno obrastao zimzelenom vegetaci-jom i iz daljine odskače od okolne kamene goleti. Ovaj dojam pogotovo dolazi do izražaja ako se otoku pri-bližavate iz smjera Krka gdje gromada Prvića upravo prijeti svojom surovom kamenom bjelinom. Upravo je zahvaljujući tom otoku Grgur ostao naizgled netaknut silinom bure jer visoki greben Prvića (363 m) štiti Sveti Grgur od najgorih udara vjetra. S druge strane blizina otoka Raba štiti Grgur od udara juga. Takav reljef dao je ovom malom otočiću, u surovom pejzažu Senjskog arhipelaga, priliku da na svojim zaštićenim južnim pa-dinama duboko obraste tvrdolisnim šumama i makija-ma Quercetalia ilicis pa je na Jadranu najsjeverniji zim-zeleni otok mediteranskog izgleda. Osim prekrasne zimzelene šume, ugledavši jednako lijepe uvale, plaže te sam ugođaj netaknute prirode, Grgur privlači i mami da se zaustavite i doživite sve njegove čari.

Ploveći prema sjeverozapadnoj strani otoka, s ciljem da pristanemo u uvali Sv. Grgur gdje se nalazi i jedino sigurno pristanište, tzv. lučko pristanište Porat, izdale-ka smo na vrhu brda uočili kameni natpis TITO. Naime, od 1948. pa do 1988. godine, za vrijeme Jugoslavije, na Grguru je bio kazneno-popravni dom za žene. Natpis je složen od kamena, a pretpostavljamo da su ga svojim rukama mukotrpno izradile žene koje su boravile u ka-zamatu. To je jedna mračna strana ovog otočića. Naime, manje je poznata ta crtica iz povijesti, dok je za susjed-ni veći Goli otok činjenica više nego poznata. Razlika je jedino što je Goli otok bio kazamat namijenjen samo za muškarce, a susjedni Grgur za žene.

U glavnoj luci otočića betonski pristan, ili kako ga na-rod zove mol, dugačak je oko četrdesetak metara, te se naslanja na pješčano žalo kojeg nagrđuju ruševine zgra-da ženske kaznionice. Na obali u jednoj od ruševina na-lazi se novouređeni ugostiteljski objekt koji radi samo za vrijeme ljetnih mjeseci kada ovaj otok svojom netaknu-tom prirodom, ali i pomalo sumornim povijesnim ugo-đajem, privlači brojne nautičare i izletnike. – Svatko ima

pravo na svoj ukus – kako nam je vrlo simpa-tični vlasnik objekta osobno

protumačio.

Mladi gazda inače živi u Loparu na Rabu, udalje-nom 2 km, te svojom pasarom putuje iz Lopara koji je ujedno i najbliže naseljeno mjesto. Zanimljivo je na-pomenuti da piće, hranu i ostale stvari neophodne za vođenje ugostiteljskog objekta gazda sam prevozi tom nevelikom pasarom od 6 metara.

Pojasnio nam je da je ruševine iz doba kaznioni-ce, gdje je sada uređen već spomenuti ugostiteljski objekt, popravio svojim rukama, da se koristi agrega-tima, a do vode dolazi skupljajući oborinsku vodu u cisternu još iz doba kazamata.

Slobodno mogu reći da šetnja otokom izaziva po-malo sablasni osjećaj. Krenuvši u šetnju obalom lijevo od glavnog mola staza nas vodi do ruševina zgrada u kojima su boravile zatvorenice logora i njihovi čuvari. Ruševinama je najbolje ne prilaziti, jer imate osjećaj da će se svaki tren još nešto urušiti na vas. Derutne građe-vine, danas prepuštene propadanju, obrasle su podiv-ljalim nasadima Pinus brutia, Cupressus sempervirens, Ailanthus altissima, Opuntia compressa i drugih vrsta, te nimalo ne pružaju ugodan osjećaj. Uvala, desna od mola izložena je buri, pa gotovo u potpunosti prevla-U pozadini restoran


Ploveći ovo ljeto po našem Velikom Plavom pala mi je na pamet misao, a samim time došla je i ideja da napišem nešto o onome što na žalost nije tako lako za vidjeti kao neke druge razvikane, dobro znane, turističke atrakcije. Ono što mi je ovo ljeto privuklo pažnju su upravo oni drugi, manji, ali i samim time posebno čarobni nenastanjeni otoci. Želja mi je da opišem nekoliko bisera iz te domene, otoke koje sam sama posjetila. Prvi u tom nizu je Sveti Grgur.

dava samo kamen. Tu se nalaze ruševine koje izgledaju kao da je tu nekada bila neka tvornica. Poznato je da se ranije na ovom otoku kopao boksit, pa su možda ostaci tih ruševina upravo tome i služili. Na otoku se također nalazi još oko 50-ak bunkera od kojih je većinu teško primijetiti, baš kako je i zamišljeno.

Postoji još jedna zanimljivost Svetog Grgura koju svakako treba spomenuti – lovni turizam. Naime, jedna od većih atrakcija ovog otoka su jeleni lopatari (Dama dama), koji su se toliko pripitomili i naviknuli na turi-ste da doslovno jedu iz ruke. Ovo je posebno veselje za sve posjetitelje te za razliku od sumorne povijesne kulise ovi jeleni daju otočiću jedan upravo dražestan doživljaj. Životinje se nimalo ne boje, čak do te mjere da smo spavajući na brodu uz mol imali osoban posjet. Naime, uvečer je jedan od jelena došao do broda, pa oprezno, ali ipak nevjerojatno slobodno za jednu div-lju životinju, počeo njuškati oko prozora kabine. Dali smo im nešto starog kruha iako ga site životinje nisu ni taknule. Poslije smo u šali zaključili da nas je taj jelen došao provjeriti, na kraju krajeva ipak je to njihov otok. Sve u svemu jedno pozitivno iskustvo.

Iz razgovora sa nekoliko lokalnih ljudi koji su do-plovili sa Raba, saznali smo da lopatara ima oko 100 grla te da njima gospodari Lovačko društvo Lopar sa Raba. Kasnije, malom pretragom interneta, potvrdili smo da je lopatar unesen na Sveti Grgur radi lovnog turizma, kao što je introduciran i na Brijunima, Malom Lošinju, Istri i na još nekoliko otoka u Dalmaciji i Hr-vatskom primorju. Zanimljivo je i da lopatar zapravo preferira travu kao hranu, voli pašnjake i otvorene prostore, a dobro znamo da na Svetom Grguru vla-daju drukčiji životni uvjeti. Na ovom mediteranskom otoku, gdje se trava nalazi samo u tragovima, glavni dio prehrane čini im brst grmlja te dijelova krošanja stabla, lišće i pupoljci do kojih može dosegnuti. Osim toga tu je i lovačko društvo koje brine o ishrani ovih vrijednih životinja visoko lovno-turističke vrijednosti. Naime, njihovo meso smatra se najcjenjenije među krupnom lovnom divljači, a rogovlje im se ubraja među najskuplje trofeje.

Sve u svemu... takav je taj otočić Sveti Grgur, pun preokreta i iznenađenja... biser Senjskog arhipelaga i mjesto koje svakako treba vidjeti. ■

Jelenko

Tito

Boksit

Lopatar

Ruševine

Lijek za bubrege i mokraćne putove

Prva iskustva o njenoj ljekovitosti pojavila su se u sjevernim dijelovima Europe. U Engleskoj su je upotrebljavali već u 13. stoljeću, u srednjoj Europi kasnije. Liječnici su čaj od ove ljekovite

biljke propisivali već od 18. stoljeća. U narodnoj me-dicini njome su se uglavnom liječile razne bolesti mo-kraćnog mjehura i bubrega, ponekad i kašalj te kronični proljev.

Opis biljke: Zimzeleni je grmić, poleglog rasta, ponekad poput saga prekriva i velike površine. Vrlo je slična brusnici, raste uspravno, a ne u jastučastim na-kupinama. Ima debele, kožaste, jajaste, ponekad i malo klinaste listove. Karakteriziraju je i bijeli obješeni cvjeto-vi koji su na rubovima ružičasti te čine viseće grozdove zvonastog oblika. Iz cvjetova se razvijaju crvene bobice koje su kisele i malo trpke.

Stanište: Rasprostranjena je u sjevernijim dijelovi-ma Europe kao biljka vlažnih i cretnih staništa. Kod nas raste na planinskim sunčanim obroncima gdje poneg-dje prekrije i veće površine.

Vrijeme cvatnje: Cvate od svibnja do srpnja mjeseca.

Miris i okus: U svježem stanju listovi su bez miri-sa. Osušeni i mljeveni u prah imaju miris trave, plodovi imaju slatkast okus koji steže i oporog je okusa.

Branje: skupljaju se listovi zajedno sa grančicama i to tijekom mjeseca svibnja te se brzo suše na toplom i prozračnom mjestu kako bi sačuvali svoju zelenu boju. Poslije sušenja listovi se odvajaju.

Ljekovit sadržaj: Arbutin (Glikozid koji se u orga-nizmu pretvara u šećer i hidrohinon, odnosno u metilhi-drahinon, koji je dobar urinarni dezinficijens, antiseptik, diuretik i sl.), tanin, kvercitrin, flavonoidi, galna kiselina, klorofil, gorke tvari, suhi plodovi sadrže do 30 posto še-ćera.

Kao lijek se koristi u liječenju niza oboljenja:– mokraćnih organa i putova (u svrhu njihovog pro-

čišćavanja, odstranjivanja kamenca i pijeska, sluzi, gno-ja kao produkta raznih infekcija),

– upalnih stanja (mjehura, gnojnih upala prostate, gonoreje, tripera), otežanog mokrenja, teškog mokre-

ljekovito bilje

nja, kod zadržavanja mokraće, raznih bakterija, cistitisa, nefritisa i sl.

Kod pripreme čaja od listova ponekad ga je dobro kuhati sa drvenim ugljenom (ugljen od drveta lipe ili medicinski ugljen) da se smanji koncentracija tanina koja se apsorbira ugljenom,

– detoksikacije organizma (pročišćavanje krvi, pro-ljetne detoksikacije ili čišćenja organizma),

– raznih krvarenja (zaustavlja krvarenje tako da dje-luje na stezanje krvnih žila i zgrušavanje krvi),

– protiv nadutosti ili napuhanosti kao uzrok naku-pljanja tekućine - vode u organizmu.

Čaj: jedna jušna žlica zdrobljenih listova prelije se sa 2 dl vode i kuha se na laganoj vatri 15 minuta. Procijedi se i uzima 2-3 šalice čaja sa medom i propolisom. Čaj je poznat i pod nazivom uvin . Čaj se može pripremiti i sa hladnom vodom, ali se onda pusti odstajati 12 do 24 sata, s time da se katkada promiješa.

Prašak: Osušeni listovi melju se u mlincu za kavu ili se istuku u prah te pohrane u dobro zatvorenu posudu. Uzima se tri puta na dan na vrhu noža s malo čaja ili vode.

Tinktura: 200 g usitnjenih listova moči se tridese-tak dana u jednoj litri 70 postotnog alkohola. Tako do-bivena tinktura se procijedi. Uzima se tri puta na dan od 10 do 15 kapi na vrh noža s malo čaja ili vode.

Plodovi biljke imaju opor, to jest trpak okus pa se za jelo ne koriste u svježem stanju. Koriste se za pripremu sirupa, džemova ili kompota. Osušeni listovi se, kako smo već spomenuli, melju u prah te se pomiješani s brašnom ponekad koriste za pečenje kruha.

Ljekovito bilje koje se može miješati s medvjetkom: breza, brusnica, borovica, kadulja, kukuruzna svila, pre-slica, pirika, stolisnik i sljez.

Kontraindikacije: Kod nekih osoba se mogu javiti tegobe u vidu nadražene sluznice želuca zbog većeg postotka tanina prigodom kuhanja čaja. Isto tako oso-be koje pate od šumova ili zujanja u ušima ne bi smjele uzimati medvjetku jer ona djeluje na pojačavanje šu-mova. Ni trudnice ne smiju uzimati pripravke od ove biljke. ■

MEDVJETKA

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Medvjetka (Arctostaphylos uva - ursi L.) poznata je po nazivima medvjeđe grožđe, medvjeđe uho, planika, planika crvena, mlivnjak, opernjak...

Listići medvjetke



Amerikanac Aldo Leopold, ekolog, šumar i okolišni aktivist, jedan je od prvih promicatelja pojma „ekološka svijest“ u kontekstu razumne uporabe prirodnih dobara, tla i vode. Njegove ideje etike zemlje (Land ethic), ponikle su iz njegove percepcije okoliša u njegovom rodnom mjestu na strmim obalama rijeke Mississipija blizu Burlingtona, država Iowa, gdje je rođen 1887.

feljton ALDO LEOPOLD /EKOLOG, ŠUMAR, OKOLIŠNI AKTIVIST/

Jedan od utemeljitelja moderne ekologije

Leopoldovo imanje Leopoldovo imanje u Wisconsinuu Wisconsinu

Izgradio je etiku utemeljenu na ekološkom pro-učavanju prirodnih procesa i suvremenoj teoriji evolucije. Njegova je teorija da zemlja ne pripada čovjeku već čovjek zemlji. Najveći uzrok ekološ-

kih poremećaja je posjednički mentalitet. „Zlorabimo zemlju jer je smatramo robom koja nam pripada. Kad zemlju budemo vidjeli kao zajednicu kojoj mi pripa-damo, možda ćemo je početi koristiti s poštovanjem i ljubavlju“, pisao je u svojim djelima.

U eseju pod nazivom Land ethic, definira sasvim novi odnos između čovjeka i prirode te postavlja te-melje suvremenom pokretu za zaštitu prirode: „Pre-stanimo razmišljati o pravilnom korištenju zemlje kao ekonomskom problemu. Očuvanje prirode je stanje sklada između zemlje i ljudi“. Zemlja je, kaže živi orga-nizam, njezini dijelovi baš kao i naši vlastiti nadmeću se jedan s drugim, surađujući. Zemlja je za njega sve, uključujući tlo, vodu, biljke, životinje...

U svom najvrjednijem dijelu koje je napisao, A sand county almanac (u prijevodu Ljetopis pješčanog okru-ga), zbirci od 41 eseja, naglašava da bi čovječanstvo moralo imati moralnu obavezu prema okolišu te da je neetički nanositi mu štetu. Ironično progovara i o po-

javi političkog poticanja širokih masa na rekreativno korištenje prirode, a to je isto uzrok koji je uništava. Kritizira sve one kojima je ekonomski motiv jedan od razloga zaštite prirode.

Bio je zagovornik teorije da se priroda može obno-viti istim onim načinima i sredstvima kojima su joj ljudi narušili ravnotežu.

Sukladno toj svojoj teoriji bavio se i obnovom eko-sustava (posebno prerije). Jedan od takvih primjera degradacije ekosustava je područje, odnosno obnova divljih deponija smeća. Ovakav ekosustav obnovit će se kroz nekoliko faza, a prvi korak je zbrinjavanje otpa-da. Jedna od posljednjih mjera obnove je pošumljava-nje te kultiviranje određenim biljnim vrstama koje su ranije rasle na tom devastiranom području. Rezultati obnove vidljivi su tek kroz duže vrijeme kada na tom području izraste nova šuma ili tu izrastu ponovo neke biljne vrste, odnosno takvo područje ponovo nasele i određene vrste životinja.

Još kao dijete u svom rodnom kraju sate je pro-vodio na otvorenom, u šumi, preriji, na rijeci pa otuda i njegova ljubav prema prirodi još od najranijeg dje-tinjstva.


To ga je kasnije i usmjerilo prema studiju šumarstva, kojeg upisuje 1905. na sveučilištu Yale. Po okončanju studija 1909. zapošljava se prvo u Arizoni, potom u New Mexicu. Godine 1924. zapošljava se u Madisonu u Winsconsinu. Godine 1933. objavljuje djelo Game Managment, prvu stručnu knjigu u kojoj piše o funda-mentalnim vještinama i načinima upravljanja popula-cijom divljači. Poštovao je gotovo sve vrste životinja, smatrajući da čak i predatori imaju znakovitu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže, stoga ih ne treba ne-potrebno ubijati.

Vezano uz brigu za životinje, svoje je djelovanje posvetio i ideji održive poljoprivredne proizvodnje. Za provedbu održive poljoprivrede najznakovitije je održa-nje integriteta, stabilnosti i ljepote bioetičke zajednice.

Šefom katedre Odsjeka za upravljanje divljači pri-rodom pri University of Wisconsin u Madisonu, prvom takve vrste u Americi, postaje 1933.

Godine 1935. kraj mjesta Baraboo sjeverno od Madisona uz rijeku Winsconsin kupuje jednu napu-štenu farmu sa zemljištem površine 32 ha. Zemljište je bilo u potpunosti devastirano ispašom stoke, sječom stabala i požarima. S obitelji, suprugom i petero djece počinje uređivati pokusno šumsko polje te na njemu primjenjivati neke svoje teorije etike okoliša i uprav-

ljanja eko-sustavima. Sadi stabla, oživljava preriju, provodeći u praksu teoriju da se priroda može oživjeti istim načinom na koji je i uništena. Na to imanje poziva svoje prijatelje i studente koji zajedno s njegovom obi-telji sade stabla, uživaju u šetnjama po imanju učeći o stalnom i neraskidivom odnosu čovjeka i prirode.

Iste te godine boravio je i u Njemačkoj, što mu je kasnije koristilo da u svojim djelima uspoređuje ame-ričko i europsko šumarstvo.

Danas je na njegovom imanju spomen šuma. Nje-gova djeca i sami poznati okolišni stručnjaci, osnovala su 1982. zakladu pod nazivom „Aldo Leopold Funda-tion“ koja brine i pruža edukacije mnogim ljudima u Americi po pitanjima zaštite okoliša.

Aldo Leopold bio je vrlo popularan pisac i znan-stvenik koji je objavio preko 500 radova na temu pri-rode i zaštite okoliša. Umro je 1949. godine, a do sada, nažalost, nijedno njegovo djelo nije prevedeno na hr-vatski jezik.

Promidžbom Leopoldovih djela u Hrvatskoj bavi se Zaštitarsko - ekološka udruga Nobilis iz Županije Me-đimurske, koja je osnovana 1995. godine zahvaljujući predanom radu mladih ekologa i zaštitara s područja ove županije na zaštiti prirode i okoliša te edukaciji lju-di vezano uz ovu problematiku. ■

Aldo Leopold Jedno od najpoznatijih Leopoldovih djela



Ladolež kao penjač


radni dan revirnika GJ ŽUMBERAK – NOVOSELSKA GORA

Žumberak – Novoselska gora smještena je na kraj-njem zapadu Šumarije i zauzima najveću površi-nu (4722,44 ha), a kako je brdska, karakteriziraju je zajednice bukve, kitnjaka, graba te podosta

smrekovih kultura i primješanog gorskog javora. Što se tiče revirničkih zaduženja, GJ Žumberak – Novoselska gora teritorijalno je podijeljena pa je za otprilike polo-vinu odjela zadužen inženjer šumarstva, revirnik Robert Pjajčik, a za drugu polovinu inženjer šumarstva, revirnik Ozren Gojšić. Mi ćemo pratiti starijeg revirnika, Roberta Pjajčika. Rođen 1970. godine, prva iskustva stekao je u zagrebačkoj taksaciji, a u Šumariji radi nešto više od de-setljeća. S njim rade pomoćnik revirnika Josip Dora i Jan-ko Martić, čuvar šuma i lovišta. Njihov upravitelj Krešimir Gjurkin većinu je radnog vijeka proveo kao revirnik u Kal – Javorcu, što uvelike doprinosi međusobnom razumije-vanju kod svih poslova u Šumariji. U staroj šumarijskoj zgradi naprosto se osjeća sklad koji tamo vlada.

Za Pjajčika ovo jutro počinje inventurom. On je pred-sjednik inventurne komisije i potrebno je detaljno pregle-dati kakvo je bilo stanje drvnih proizvoda u Šumariji do tridesetoga rujna. Tek kada je taj dio posla gotov, naš re-virnik i poslovođa ulaze u staru zelenu Ladu, kojoj već od milja tepaju Lajka i kreću put stovarišta. Putem sreću ne-koliko hrvatskih policajaca koje odavno dobro poznaju, a dobro poznaju i slovenske policajce jer je gospodarska jedinica Žumberak-Novoselska gora na svojoj sjevernoj strani smještena na samoj granici sa Republikom Sloveni-jom, a šumske ceste vode ih tako da svakodnevno moraju prelaziti obje granice. Njih čini potok koji je kao i mjesto i

Piše ■ Foto M. Glavaš

Šumarija Samobor, UŠP Zagreb, smještena je u samom gradiću, na sjeverozapadu Hrvatske. Sastoji se od tri brdske gospodarske jedinice: Kal – Javorac, Tepec – Palačnik Stražnik i Žumberak – Novoselska gora.

Ljepota raznolikosti i velike strmine

granični prijelaz nazvan Bregana. Osim graničnih polica-jaca ovi šumari dobro poznaju djelatnike Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje jer im se područje većim dijelom preklapa. Sa zadovoljstvom ističu kako su s njima u vrlo dobrim odnosima.

Nakon drmusanja po zavojitom makadamu, Pjaj-čik i Dora stižu u predio Dugi hrt, na stovarište 29 c i d odsjeka. Na stovarištu ih čekaju bukovi trupci. Oni su donedavno bili stabla, najprije doznačena, pa posječe-na proredom. Sječa i otprema su pri kraju pa je Robert prije klasiranja otvorio zapisnik za primanje trupaca. Zatim baca kratak pogled na plan proizvodnje koji mu je pripremio proizvodni odjel. Plan mu služi kao orjentir u kojem može očitati koliko kubičnih metara treba biti preuzeto i to po vrsti drveća, vrsti sijeka i sortimenata. Josip se mašio špic metra, mjeri dužine trupaca, uz to im promjerkom mjeri promjere i na kraju uz pomoć režij-skoga čekića utiskuje na čelo trupca pločicu određene boje. Različite boje pločica određuju različite klase trup-ca. Kadkada se međusobno konzultiraju prilikom klasi-ranja kako bi lakše i točnije odredili u koju klasu spada određeni trupac. Osim pločice, svaki trupac na oba čela nosi oznaku režijskoga čekića. Čekić na trupcu ostavlja otisak pripadajućih oznaka: uprave, šumarije, broja po-slovođe. K tome su čela markirana doznačnim sprejem, što je sitno lukavstvo za slučaj da pločica padne, jer se poslije zna da je taj trupac već klasiran. Pjajčik podatke pomno unosi u terensko računalo. Najprije je odabrao poslovođinu šifru i šifru skladišta, a nadalje unosi dužine i promjere, brojeve pločica, odnosno sve što mu Dora

Panorama


dovikuje. Poslovođa po potrebi vrši prekrajanje. Mjesta na kojima će se krojiti označava sprejem. Svaki će tako prerezan dio trupca, isto tako dobiti svoje oznake: ploči-ce i otiske čekića. Roba koju njih dvojica tako pripreme otputovat će kamionom na pilanu Krašić, a od tuda će građa otputovati za Egipat.

Prečesto se nije lako kretati po ovoj brdskoj jedinici na kojoj se zbog velikih nagiba određeni broj odsjeka vodi kao nedostupan, a probiti se do trupaca mogu samo kamioni i traktori s vitlom, dok većim strojevima, kao što je forwarder ovdje nema mjesta. Pjajčik i Dora se slažu kako je nekoć bilo lakše otpremati trupce. Nije bilo granice između Hrvatske i Slovenije pa nije bilo po-trebno probijati dva i pol kilometra nove šumske vlake i izvoziti trupce dužim putem.

Napuštajući stovarište ugledali su upravitelja Gjurki-na kako provjerava je li nakon sječe izvršen šumski red. U ovoj je jedinici potrebno posebno paziti pri izvršavanju

Terensko vozilo na kratko staje. Kad već imaju privile-giju da im u reviru teku prirodni izvori pitke vode, zašto se ne bi okrijepili. Voda ja bistra, hladna... neodoljiva. Na-predujući prema 10 b odsjeku, iz automobila promatraju stabla bagrema i prisjećaju se kako ga na tom mjestu ni-kada nije bilo i kako su stigla u vidu sjemena u šljunku iz krašićkoga kamenoloma. Treba ih posjeći, smatraju.

Putem vide i nešto posušenih smreka. Stižu na stovari-šte na koje je od prije nasut pijesak, jer bi se u protivnom i dalje mučili hodanjem po blatu. Vremenske prilike ne idu im pretjerano na ruku, Sunce uporno sije i uporno gubi bitku s hladnim vjetrom, no za utjehu – ovdje u predjelu, zvanom Bunovka, na otprilike 500 m n. v. pruža se lijep pogled, a seže sve do Zagreba. I na ovome stovarištu je primjenjena poludebalna metoda sječe, što znači da su trupci dovezeni na stovarište i da su prethodno obrađeni u sječini tako da im je odstranjena krošnja i žilište. Počinje izmjera trupaca kitnjaka, bukve, gorskoga javora i borov-

svake sječe i svakog uzgojnog rada s obzirom na to da se većim dijelom nalazi unutar Parka prirode. Uvjeti zašti-te prirode strogo navode da treba paziti da se oplodna sječa provodi u drugom pomladnom razdoblju, da kod dovršnoga sijeka veličina sječina ne bude veća od 10 ha te se ne sijeku voćkarice, da se u svakom odsjeku oda-bere i obilježi po jedno reprezentativno stablo i sačuva kako bi pticama dupljašicama bilo osigurano stalno gni-ježđenje, a na prikladnim položajima poželjno je ostaviti i više takvih stabala. Nadalje, u ovim šumama u kojima obitavaju biljni endemi i mnogo zaštićenih vrsta strogo se pazi da se pošumljava autohtonim vrstama, a biljke koje nisu tipske smiju se sijati ili saditi samo u iznimnim prilikama, tamo gdje se zadržavaju ljudi i gdje ima izvo-ra i potoka mora se provoditi stablimično gospodarenje. Dakako, lokalno stanovništo treba obavijestiti o početku sječe, na kraju koje se izvršava šumski red, prilikom iz-vlačenja trupaca propisuje se tehnički način zaštite, a po završetku radova se saniraju prometnice.

ca posječenih u naknadnome sijeku. Naravno, svaka vrsta se klasira prema zasebnim tarifama, a ovi mladi ljudi nisu početnici pa im prilikom klasiranja nije potrebno prouča-vati tablice s klasama, a već su stekli i brzinu.

Po završetku posla Pjajčik i Dora posjećuju naručitelja i izvođača ovih radova Mirka Papića, staroga znanca u nekoliko šumarija zagrebačke Uprave. Papić s dvojicom radnika radi na sječi i izvlačenju. Radnici kopčaju vitla oko trupaca, Papić ih iz šume izvlači traktorom.

Eto, ma koliko posao postao rutina, raditi na Žumbe-račkoj gori ne može biti dosadno. Šumari tijekom dana sreću njezine stanovnike, umjetnike, planinare, povje-sničare, katkada grkokatoličkog svećenika, a rijetko i po-nekog nesretnog ilegalca koji će biti deportiran u zemlju iz koje se otputio. Koga će sresti sutra i hoće li im stara planina otkriti neki novi ulaz u dotada nepoznatu jamu, kakav artefakt iz razdoblja neolitika ili željeznoga doba? Hoće li negdje ugledati medvjeđe tragove ili možda crno-ga daždevnjaka? ■

1 Preuzimanje2 Ekipa sa Žumberka3 Na granici


fl ora ŠUMSKA FLORA – ZELJASTE BILJKE

Obična urodica (Melampyrum pratense; M. vulgatum) je poluparazitska zeljasta biljka iz porodice strupnikovke (Scrophularace-ae), rasprostranjena u Europi i zapadnoj

Aziji. Stabljika je uspravna, naraste u visinu 10-50 cm, od sredine je izrazito razgranjena, s više ili manje pra-vim ili povijeno – podignutim cvjetnim ograncima. Članci (internodiji) su brojni, kratki te više ili manje iz-duženi. Listovi su lancetasti, dugi do 10 cm, široki 2-35 mm, na kratkim peteljkama. Cvjetovi su žute boje, jednosimetrijski (zigomorfni), dvospolni, oblikuju ra-stresiti grozdasti cvat s 8-40 cvjetova. Čaška je duga 5-7 mm, sa zupcima dužim od njene cijevi, a vjenčić je dug 15-20 mm, s dugom pravom cijevi i zatvorenim ždrijelom. Zalisci (brakteje) su u donjem dijelu cvata li-stoliki, po rubu gotovo napiljeni, u gornjemu su dijelu širi, a po obodu, posebice u donjem dijelu, duboko su napiljeni. Plod je tobolac, suhi, otrovni goli pucavac, dug 8-12 mm, s 1-4 sjemenke.

U zajednicama acidofilnih šuma – Ova biljka za-stupljena je u brojnim zajednicama acidofilnih šuma smreke i jele sveze Piceion excelsae. Kao karakteristična vrsta dolazi u šumi jele i rebrače (Blechno – Abietetum), u kojoj raste zajedno s mnoštvom acidofilnih vrsta. Ka-rakteristična je vrsta sveze Quercion robori – petraeae koja obuhvaća acidofilne listopadne šume na ekstre-

mno kiselim tlima povrh silikata i na dubokim, izrazito ispranim tlima povrh vapnenaca i Dolomita.

U prizemnom rašću pokazatelj kiselosti – U Hrvatskoj raste u bukovoj šumi s bjelkastom bekicom (Luzulo – Fagetum), gdje se u prizemnom rašću i ma-hovima javlja među vrstama koje su indikatori kiselo-sti (bekica, runjika, bujad, čestoslavica, mahovi i dr.). Nalazimo je, također, u smrekovoj šumi na Dolomiti-ma (Picetum dolomiticum), u kojoj raste kao acidofilni element na manjim nagibima terena i na površinskom dijelu dubljih tala. Dolazi zajedno s običnom borovni-com, bekicom, velikom bekicom, runjikom i dr. Osim toga, u sloju prizemnoga rašća javlja se i u šumi hra-sta kitnjaka i pitomoga kestena, na nadmorskoj visini od 250 do 550 m, a najveći su kompleksi ove šumske zajednice u gorju sjeverozapadne Hrvatske. Raste i u bukovoj šumi s risjem (Erico – Fagetum) u Gorskome kotaru i Lici, na više – manje strmim padinama toplih položaja, na plitkoj rendzini povrh dolomitne litološke podloge (sa šumskom jagodom, zlaticom, volujcem, smudnjakom, šumskom sirištarom i dr.).

Izrazito varijabilna vrsta – Urodica je ekstremno varijabilna vrsta s velikim brojem podvrsta, varijeteta i formi, karakterističnih za pojedina staništa. Unutar roda Melampyrum postoji 30-40 vrsta koje su raspro-stranjene u toplijim dijelovima sjeverne polutke. U na-

Obična urodica zastupljena je u brojnim zajednicama acidofi lnih šuma smreke i jele, a kao karakteristična vrsta dolazi u šumi jele i rebrače te u acidofi lnim listopadnim šumama na ekstremno kiselim tlima.

Piše: Ivica Tomić Foto: Arhiva

Ova poluparazitska zeljasta biljka u Hrvatskoj najviše raste u bukovoj šumi s bjelkastom bekicom, u smrekovoj šumi na Dolomitima, u šumi hrasta kitnjaka i pitomoga kestena te u bukovoj šumi s risjem.

Obična urodica (Melampyrum pratense)

Dekorativni žuti cvjetovi


Mogi se slažu sa tvrdnjom da je ovo neizbje-žan deja vu iz 2007. godine kada se prego-varalo na Baliju o usvojenju Protokola iz Kyota. Ovi su se pregovori odužili na ne-

koliko godina pa je tek prošle godine usvojen i priznat kao dobar.

Na posljednjem sastanku u Panami, u listopadu, za-ključeno je da se još ništa nije napravilo i da sve stoji na mrtvoj točki, što nikako nije dobro za budućnost zemlje i njezinih stanovnika. Europska unija jedina je u potpunosti podržala Protokol i složila se da bezuvjetno radi sve kako je propisano. Amerika s druge strane oštro odgovara kako ne pristaje na nikakve obustave emisije štetnih plinova sve dok se Kina ne obveže na isto. Ame-rika također tvrdi, iako su oni inače najveći zagovarači pomoći zemljama u razvoju, da se financiranje zemalja u ovome slučaju veliki problem jer će za njih to biti pre-veliko opterećenje.

Na sve ovo zemlje u razvoju (Kina, Indija, Malezija, Filipini, Tajland i Urugvaj) nemaju komentara, nego će se ponovno odlučiti na potpunu ignoranciju i nastaviti živjeti kako su živjeli i do sada, jer smatraju da bogate zemlje prve trebaju prekinuti emisiju štetnih plinova budući da to neće puno utjecati na njihovu ekonomiju. Afrika, Argentina, Brazil, Kina, Indija, Iran, Libanon, Ma-lezija, Filipini, Tajland i Urugvaj također su se referirali na originalnu konvenciju u kojoj jasno piše da je socijal-ni i ekonomski razvitak zemalja prioritetan.

Nakon svih ovih izloženih tvrdnji pregovori su po-novno došli do zida, što i nije tako čudno, jer se finan-cijska stabilnost Europe i Amerike ne može mjeriti sa zemljama koje su tek u razvoju i one si takve promjene sada ne bi mogle priuštiti.

Što se tiče šumarstva priča je vrlo slična, šumarska organizacija REDD( Reducing Emission through De-forestation and Forest Degradation) ima dva zadatka; putem donacija osigurati jedan neobvezujući dogovor za zaštitu projekata i metodologiju za kontrolu razine emisija štetnih plinova.

U svemu ovome nazire se visok stupanj nerealno-sti, prvo, smisao koji mnogi ljudi nisu shvatili, a to je da bez šireg obvezujućeg ugovora sa REDD organizacijom svaki je progres beznačajan. Drugo, unatoč obećanjima u stotinama milijuna dolara za projekte REDD-a, cjelo-kupan iznos se najvjerojatnije nikada neće utrošiti. Ze-mlje u razvoju neće smanjiti komercijalno šumarstvo, a i sredstva za pomoć će se smanjiti zbog globalne eko-nomske krize. ■

šim šumama nailazimo na još neke vrste, a navodimo samo Melampyrum sylvaticum, karakterističnu vrstu reda Vaccinio – Piceetalia. To je jednogodišnja biljka s jednostavnim ili razgranjenim stabljikama. Visoka je 10-40 cm, vjenčići su zlatnožute boje dugi 6-13 mm, s izrazito otvorenim ždrijelom, s ružičastocrvenom mr-ljom na donjoj usni. ■

Cvjetovi su žute boje, jednosimetrijski (zigomorfni), dvospolni, oblikuju rastresiti grozdasti cvat s 8-40 cvjetova.

Indikator kiselosti tla u sloju Indikator kiselosti tla u sloju prizemnoga rašćaprizemnoga rašća

Melampyrum sylvaticumMelampyrum sylvaticum

Biljni organi Biljni organi obične urodice obične urodice (Melampyrum (Melampyrum pratense)pratense)

svijet o šumiPREGOVORI UJEDINJENIH NARODAPREGOVORI UJEDINJENIH NARODA

Klimatski Klimatski pregovori ne miču pregovori ne miču se sa mrtve točkese sa mrtve točke

Piše: Mia Majnarić

Pregovori Ujedinjenih naroda jedva da nalikuju na pregovore, a još manje se osjeća da će im uskoro doći kraj na zadovoljstvo svih zemalja. Naime, najveći problem su velike razlike između bogatih zemalja i zemalja u razvoju.


Piše ■ Foto Miroslav Mrkobrad

U Križevcima je 12. studenog održano 3. natjecanje privatnih šumovlasnika u četiri šumarske discipline na kojem je u konkurenciji devet udruga najuspješnija bila Jela Jesenje.

3. NATJECANJE PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA HRVATSKE


privatne šume

Udruga privatnih šumovlasnika Jela iz Jesenja ukupni je pobjednk 3. natjecanja privatnih šu-movlasnika koje je 12. studenog u organizaciji Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovla-

snika (HSUPŠ) održano u Križevcima. Ovaj grad tradici-onalni je domaćin natjecanja privatnih šumovlasnika Hrvatske koje se ondje održava u okviru i na prostoru Obrtničkog i gospodarskog sajma, manifestacije koja je ove godine od 11.-13. studenog održana 14. puta.

Natjecanje privatnih šumovlasnika u „raznim šumar-skim disciplinama“, kako je službeno definirano, bitno se razlikuje od onoga što ga organiziraju Hrvatske šume za svoje radnike, i po broju disciplina, broju sudionika, na-pose cjelokupnoj organizaciji. To je i razumljivo obzirom na to da je ovakav vid promocije privatnog šumarstva tek zaživio pa je stoga trud organizatora, HSUPŠ-a, i njegova predsjednika Maria Pečnika vrijedan pažnje.

– Trećim okupljanjem šumovlasnika nastojimo zadržati kontinuitet natjecanja, očekujemo da će se sljedećih godina javiti još više udruga. Potporu našem natjecanju pružile su i Hrvatske šume, Šumarija Križevci, pružanjem tehničke pomoći oko uređenja borilišta te su-đenja – potvrđuje Pečnik.

Jela Jesenje najuspješnija u Križevcima

Na 3. natjecanju šumovlasnika sudjelovalo je devet udruga: Donja Zdenčina, Garešnica, Husto Bednja, Ivan-čica Zlatar, Jela Jesenje, Kesten Lepoglava, Klen Klenov-nik, Lipa Petrovsko, Prigorske šume Križevci.

Po dva natjecatelja iz svake udruge okušali su svoje (šumarsko) umijeće i vještinu u četiri discipline. Bodovalo se prvih pet mjesta (10, 8, 6, 4, 2 boda).

Nakon nastupa kuburaškog društva Glasna kubura iz Lepoglave, kao uvoda u natjecanje, krenulo se s borbama.

U obaranju debla na balon najuspješniji su bili predstavnici Garešnice i Lipe Petrovsko osvojivši po 8 bodova.

Prepiljivanje oblice ručnom pilom, nekad popular-nom „žagom“, podsjetilo je na povijest šumarstva. Ovdje su, doslovno, o pobjedniku odlučivale desetinke sekun-de, a najbrži su bili dečki iz Husto Bednje (29:63 sek.), koji su osvojili 10 bodova, ispred Garešnice (29:81 sek), osam bodova.

Specifična disciplina bilo je zabijanje čavla čekićem u tvrdo drvo, ali ne širom stranom čekića nego užom! Tre-balo je čavao uopće zabiti i pritom biti što brži. Odlučiva-le su opet desetinke sekunde, a najbrža je bila Ivančica Zlatar (3:12), ispred Garešnice (3:21).

Natjecanje su otvorili „kuburaši“ iz Lepoglave

HRVATSKA I EUOd ukupno oko 2,6 milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj, oko 600 tisuća hektara otpada na privatne šume.

One su raspoređene u približno 1,2 milijuna čestica s oko 600 tisuća vlasnika! Prosječna veličina posjeda manja je od 0,5 ha, čak 95% ukupnog broja vlasnika ima posjed manji od 1 ha, 5,5 % njih ima posjede veličine 1-1,5 ha, a tek 0,08 vlasnika može se pohvaliti šumom veličine od 5-10 ha!

U EU, primjera radi, prosječna veličina posjeda iznosi 13 ha (u Belgiji 2,7 ha, Mađarskoj 3,5, Francuskoj 4, Estoniji 11, Austriji 14, Švedskoj 45 ha).


Najviše zanimanja pobudila je posljednja dis-ciplina, povlačenje užeta. Obzirom na neparan broj sudionika, u finalu su nakon natjecanja na ispadanje ostale tri ekipe, a dva puta su „najjači“ bili predstav-nici Jele Jesenje, najprije protiv Kestena, a potom, uz više napora, i protiv Donje Zdenčine. U sastavu Jele primijećeni su i neki prekaljeni borci iz tzv. „zagorskih šumarija“, članovi već godinama nepobjedive ekipe Uprave šuma Zagreb na natjecanjima Hrvatskih šuma! Iza Jele, koja je u konačnom poretku osvojila 26 bodo-

va, za malo su zaostali Garešničani (24), treće mjesto pripalo je udruzi Ivančica s 14, Husto Bednja i Kesten skupili su po 10 bodova, jedan manje imala je ekipa Donje Zdenčine, a Klen i Prigorske šume osvojili su po šest bodova.

Natjecanje su zanimljivo vodili Mario Pečnik i Petra Slavečki (s Radija Križevci), koji su gledateljima komentirali pojedine discipline, a autoritativno je su-dila šumarska inženjerka iz križevačke Šumarije Gor-dana Grbelja. ■

Pobjednička ekipa Jele iz Jesenja

Obaranje debla na balon Prepiljivanje oblice

Trebalo je vještine za zabiti čavao vrhom čekića

Najzanimljivije – potezanje užeta

Jela (Abies Alba) – simbol dugovječnosti i ljepote

ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA

Spominjanje jele asocira nas na prekrasno zimzeleno stablo izuzetne ljepote koje postaje najtraženije uoči Božićnih blagdana. Tada u toplini obiteljskog doma uživamo u kićenju božićnog drvca te slavljenju jednog od najvećih kršćanskih blagdana. Ovaj običaj bio je poznat i kod starih Slavena koji su kićenjem jele pred Novu godinu, slavili sunce koje obasjava zemlju te toplinom tjera zimske duhove.

Piše: Vesna PlešeFoto: Boris Pleše, Arhiva

Kora bijele topole

drveće naših šuma

Jela običnaJela obična


Već u 12. stoljeću ljudi su u božićno vrijeme vješali jelke o stropove svojih kuća kao znak da su kršćani. Sveti Bonifacije (672.-754.) koji je iz Engleske došao u Njemačku pro-

povijedao je Krista, a na primjeru jele koja je trokuta-stog oblika tumačio je ulogu Presvetog Trojstva.

U Europi i u svijetu kićenje božićnih drvaca zapo-čelo je daleko ranije nego li u našoj zemlji. Kod nas se taj običaj pod njemačkim utjecajem javio tek sre-dinom 19 stoljeća. U samim početcima ukrašavala su se uglavnom bjelogorična stabla, a tek kasnije crno-gorična. Jela se kao božićno drvce pokazala dobrom jer joj iglice toliko ne otpadaju i nakon što se stablo osuši ugodno miriše i zadržava lijepu boju. U Europi se kao božićna drvca najviše koriste ove vrste: kav-kaska, koloradska, plemenita i obična jela. Vrste jela u Sjevernoj i Srednjoj Americi: balzamasta, raskošna, fraserova, gorostasna, gvatemalska...

U Rami (Bosna i Hercegovina) je bio običaj da se na Cvjetnicu odsiječe veliko stablo jele te tako oki-ćeno donese u crkvu na blagoslov. Kasnije bi to isto stablo momci nosili kroz selo i s njega otkidali gran-čice, čime bi bili nagrađivani. Običaj su početkom 20. stoljeća zabranili franjevci.

Zbog veličine, dugovječnosti i ljepote ovo stablo uvijek je bilo izuzetno poštovano i to ne samo kroz gore spomenute religijske običaje. Po nekima, sim-bolom je smjelosti i čestitosti, u grčkoj mitologiji bila je posvećena Panu, zaštitniku pastira, stada, njiva i šuma. U toj istoj mitologiji spominje se ljubav fri-gijske boginje Cybele prema Atisu. U napadu ljubo-more, a u strahu da ne napravi samoubojstvo poslije kastracije, pretvorila ga je u jelu.

Bile su i stanovi gorskih vila, vjerovalo se da svaka vila ima svoje stablo jele. Oni koji su znali ukrasti sta-blo jele bili bi prokleti i sami bi si odsjekli ruku. Osobe koje je bespravno posijeku, vjerovalo se kako neće imati sreće sedam godina. U Skandinaviji su vjerova-li, ako u jelu udari grom, vlasnik zemljišta na kojoj je ona izrasla, umrijet će. Negdje su i palili iglice srebr-ne jele da bi pri porodu blagoslovili majku i zaštitili dijete. I kod starih Druida, kod kojih je ona bila sveto stablo, palile su se iglice radi blagoslova i zaštite.

Prema Keltskom horoskopu rođeni (od 2. do 11. siječnja, te 5. do 14. srpnja) u znaku jele, ljudi su s mnogo ukusa, pošteni i obrazovani. Svrha života im je stalno istraživanje te opredijeljenost za istinu i ideale. Radi se i o vrlo vitalnim osobama koje su po prirodi veliki borci, nikad se ne predaju, bez obzira na kom polju se borili, već sama njihova želja dono-si pobjedu. Poštene su osobe, ali vrlo osjetljive. Nisu razmažene, ne žale se na probleme, dapače, veseli su i puni energije. Imaju mnogo prijatelja, ali i neprijate-lja, veoma su pouzdani kao prijatelji. U ljubavi su vrlo tajnoviti, ne žele da ih partner upozna do kraja, nego ga stalno i iznova privlače svojim šarmom. Vjerni su i odani ljubavnici, a prevelikom ljubavlju znaju „zagu-šiti“ svog partnera.

Sanjati visoku i vitku jelu - iznenadni poklon ili do-bitak, nisku jelu - žalost i tuga u obitelji.

Jela obična raste u planinama srednje, južne i za-padne Europe. U našoj zemlji treća je najraširenija, ali i jedna od najvrjednijih vrsta drveća. Zna doživjeti i vrlo visoku starost, čak do 300 godina. Jedna od tako starih jela raste u Park šumi Golubinjak Lokve, naziva-ju je „Kraljicom jele“, a stara je oko 226 godina.

Naraste u visinu i do pedesetak metara te dosti-gne prsni promjer i do 1,5 m. Krošnja joj je piramidal-

na i valjkasta, u starosti pri vrhu i zaravnjena, izgleda kao odsječena. Pršljenasto je razgranata, češeri su joj za razliku od smreke uspravni. Valjkastog su oblika, duljine oko 18 cm i širine do 3 cm. Ima plosnate igli-ce tamnozelene boje, na naličju s dvije bijele pruge. Cvate od mjeseca travnja do lipnja, muški cvjetovi su u obliku žutih resa, dok ženski tvore češeraste cva-tove.

Stablo obične jele žuto je bijele do crvenkaste boje, naknadno potamni. Veoma je mekano i elastič-no. Koristi se kao građevno, rudno i celulozno drvo, za izradu stupova, namještaja, vinogradskog kolja i sl.

Destilacijom jelinih iglica dobiva se eterično ulje svijetlo žute boje. Blagog je mirisa, koristi se kao do-datak preparata koje se koriste u liječenju bolesti diš-nih putova, reumatizma, artroze, kod raznih upalnih stanja kože. Može se koristiti i za dezinficiranje pro-stora kao osvježivač.

Neke vrste jela (poput koloradske, grčke, srebrne, korejske, kavkaske...) ukras su mnogih naših okućni-ca, parkova, vrtova i sl. ■

Češeri jele

Grančice jele obične


Što loviti kad zahladiZIMSKE TEHNIKE I RIBE

Nagli pad temperature zraka i brzo hlađenje vode, najbolji su znak da smo ušli u hladniji dio godine, u vrijeme koje su željno veći dio godine iščekivali ribolovci, ljubitelji ribolova na štuku, grgeča, manjića, klena, podusta, ali i na druge vrste koje se uspješno mogu loviti baš kada zahladi – zimi.

Piše ■ Foto Siniša Slavinić

ribolov

Š tuka se u ovo vrijeme može loviti u gotovo svim slojevima vode i na sve mamce, od ži-vih ribica – kedera do najrazličitijih modela i vrsta umjetnih mamaca – varalica. Od onih

površinskih do teških žlica, tonućih, dubokoronećih voblera i džigova na većim i težim glavama. Grgeč i slične manje vrste love se finijim sustavima, tanjim najlonima i manjim udicama, a od tehnika na raspo-laganju su također one u pokretu – blinkeraške do onih sjedilačkih na male ribice – kedere, filete – ko-madiće ribice ili gujavice i sl. Uglavnom na plovak. Preporučamo pri tom balerinu, a u ribolovu na dnu sustav s olovom na kraju najlona i udicom na pred-vezu svezanom tridesetak centimetara iznad. Du-binskim sistemom najbolje je čekati i manjića, jedi-nog slatkovodnog predstavnika bakalara kod nas. A manjića se jedino i može loviti kada snijeg zabijeli, a ledena korica obrubi obale rijeka. Bijela riba, klen, podust, nosač, jez, ali i bodorka, najbolje se zimi love udicom na plovak, također finim sustavima na crve, kuhanu pšenicu, sitne gujavice, pahulju kruha i sl. Pri-mamljivanje je pri tom neizostavan dio ribolovnog ri-tuala. Ovisno gdje se i kako lovi (tekućice ili stajaćice) bijela riba se uspješno može loviti dužim direktašima ili bolognes tehnikom.

Za najvatrenije ribolovce šaranaše, dolazak hlad-nog vremena, pa ni zime, ne znači i kraj sezone. Po-kazalo se da je ekstremni ribolov šarana moguć čak i kada su obale pod snijegom, a temperature zraka se spuste ispod nule. Hlađenje vode, doduše, utječe na smanjenje apetita kod šarana, kao i kod većine dru-gih ciprinida. Zato je, da bi se ova riba navela na griz, potrebno dosta dodatnog napora, puno strpljenja uz mogućnost neizvjesnog ishoda te (kasno) jesen-sko-zimske igre. Uz osjetljiviji pribor za takav ribolov potrebno je mamac, s kojim se lovi, učiniti poželjni-jim. Najjednostavnije je mamac kojim se lovi učiniti atraktivnijim dipanjem, odnosno umakanjem u neku

od aroma prije zabacivanja. Tako mamac šalje nevid-ljive, mirisne, signale ribi kroz vodu. Kako voda posta-je sve hladnija treba postepeno izbjegavati mamce s aromom na uljnoj bazi, a sve više koristiti one s alko-holnom osnovom.

Visoka divljač sportskog ribolova je, ipak, glavati-ca (Hucho hucho), za koju je uvriježeno još i ime mla-dica (u ovom dijelu Hrvatske, Srbiji i BiH), odnosno sulec (u Sloveniji). To je još jedan pravi predstavnik ribe za zimski ribolov. Na žalost, radi se o ribi koja je dosta ugrožena u hrvatskim vodama i koja je na rubu opstanka. Zahvaljujući poribljavanjima u susjednoj Sloveniji ima je još nešto u gornjem dijelu Drave (na granici sa Slovenijom), u Kupi, Uni, pa i Čabranci te Savi uz bosanskohercegovačku granicu u koju sada ulazi iz BiH voda. Glavatica naraste i preko 30 kg teži-ne. Svjetski rekord je ulov u Rusiji težak 52 kg. U Au-striji je ulovljena glavatica teška 35,10 kg, a hrvatski rekord po mjesečniku Ribiči & ribe i njihovom natje-čaju za Veleulov – zlatnu udicu Hrvatske je ulov Niki-ce Delača težak 14,60 kg, ostvaren još 1998. u Savi.

Glavatica je zaštićena vrsta pa je ribolov dozvo-ljen isključivo umjetnim mamcima – velikim varali-cama (vobler, žlica, copf, razne silikonske tvorevine) i umjetnim muhama (velikim strimerima. Pribor je također adekvatan tome – težak i robustan štap teži-ne bacanja 150 do 300 grama, role velikog kapaciteta kalema, jake udice (monofili većeg promjera i upre-denice).

Ribolov na glavaticu je težak. Od ribolovca zahtije-va veliku energiju i dobru kondiciju. Puno prijeđenih kilometara uz vodu uz stalno zabacivanje varalice, dobro poznavanje terena i virova gdje se ova riba na-lazi, a sve to u hladno doba godine i zimske uvjete, često uz snijeg, hladan vjetar i vijavicu. ■


Snijeg nije samo neprijatelj

U LOVIŠTIMA

Jedan od glavnih činitelja u lovištima tijekom druge polovine jeseni, zime i dijela proljeća je snijeg, naročito na višim nadmorskim visinama. (U vrijeme globalnog zatopljenja je to manje izraženo nego ranije). Snježni pokrivač donosi mnoge teškoće divljači i drugim životinjama i puno zanimljivog za lovce i druge ljubitelje prirode. No, snijeg nije uvijek i ne za sve biljke i životinje samo neprijatelj.

lovstvo

Kada pada snijeg, spuštaju se milijarde pahuljica, svaka drugačija. Kada ih padne puno stvori se tanji ili deblji snježni pokrivač koji traje kraće ili duže vrijeme. Snježni pokrivač ne hladi samo

svojom ogromnom ledenom masom.Na planeti Zemlji snijeg je sličan ogromnom zrcalu

koje odbija u Svemir skoro 90 posto toplotne energije Sunca. Takvu visoku sposobnost odražavanja – albedo – nema nijedno prirodno tijelo. Albedo kopna je samo 10 do 20 posto. Tako snježni pokrivač značajno doprinosi hlađe-nju Zemlje, jer zadugo izolira od sunčevih toplotnih zraka velike površine kopna.

Snježni pokrivač, iako je hladan, spašava od hladnoće mnoge biljke i životinje. Snijeg, iako je samo smrznuta voda, ima izvrsne izolacijske osobine. Za razliku od vode u tekućem stanju, koja pri niskim temperaturama doslovno usiše toplinu iz tijela, kao i čvrsti led, snijeg nije samo voda. U sićušnim prostorima između pojedinih kristalića sačuva se puno zraka, što doprinosi izolaciji.

Tako pod bijelom snježnom perinom, iako je iznad temperatura ispod ništice, može biti nezamrznuto. Zato divljač i druge životinje, koje to mogu, dolaze do nezamr-znute hrane.

No, i tanji snježni pokrivač čini preostalu hranu nedo-stupnom, primjerice, trčki i fazanu, a deblji i divljim pre-živačima i divljim svinjama. Samo se po sebi razumije da lovci pomažu divljači prihranjivanjem i to ne samo kada ima snijega. Mogu joj pomoći i pluženjem da dođe do hra-ne ispod snijega.

Kada se radi o hrani, debeli snježni pokrivač ima i neke dobre strane, ako je dovoljno čvrst. To omogućuje divljači i drugim životinjama da dođu do hrane koju inače ne bi mogli dohvatiti. Srna, primjerice, može doseći ukusne pu-poljke, a zec i koru drveća koju može guliti.

Često se dogodi da snijeg povali neko drvce pa su grančice dostupne divljim preživačima i zečevima. Zato ispada lovačka priča da je zec obrstio vrh nekog manjeg drveta.

Divlje svinje se snalaze tako da nalaze hranu i ispod debljeg snježnog pokrivača. Ako je tlo smrznuto, ne mogu rovati. Ispod tanjeg snježnog pokrivača hranu

nalaze i divlji preživači i zečevi. Ispod snijega dobre ži-votne uvjete nalaze sitni glodavci, gdje rade hodnike i traže hranu. Na tim mjestima ih lako mogu loviti njihovi neprijatelji – lasice, uglavnom ispod snijega, a lisice ko-pajući plići snijeg. No, ako se snježni pokrivač uleži, is-pod nema dovoljno zraka pa sitni glodavci moraju izaći van. Tada stradaju od svojih neprijatelja, ponajprije od ptica grabljivica.

Pod snijegom nekada nalaze zaklon šumske koke - te-trijeb gluhan, lještarka gluha i druga sitna divljač. Zec, pri-mjerice, pusti da ga snijeg zavije. Snijeg štiti od hladnoće i nevremena, ali ne i od grabežljivaca. Pod snijegom ih, primjerice, nalaze kuna zlatica i ris. Kuna zlatica često kori-sti takve rupe u snijegu kao svoje sklonište, gdje se mogu naći ostaci plijena.

Snježni pokrivač može otežati kretanje divljači i često je tako, ali ne mora biti. Zavisi o debljini i kakvoći snijega i o vrsti divljači. U odnosu grabežljivac – žrtva snježni pokri-vač može donijeti prevagu na jednu ili drugu stranu.

Jelen, primjerice, može se dosta lako kretati svojim du-gačkim nogama po tako dubokom snijegu u koji vukovi upadaju do vrata i teško se kreću. Ako se stvori ledena kora, na dubokom snijegu papci divljih papkara propadaju kroz nju, ranjavaju noge i teško se probijaju. Ako ledena pokori-ca podnosi težinu vukova, oni lako dolaze do plijena.

Mnoge životinje su se na razne načine prilagodile snježnim prilikama. Tako velika lasica ima bijelo krzno. Druge, primjerice ris, imaju veliku površinu nogu koji se opiru o snježni pokrivač, što olakšava kretanje po snijegu. Neke su odselile ili spavaju zimski san.

Snijeg je zanimljiv lovcima i zbog tragova div-ljači i drugih životinja. Kada nema snijega tragovi sisavaca i ptica se ne vide često. Kada snijeg pokrije tlo, svugdje se mogu naći tragovi – stari i novi. Tragovi se mogu naći i na neuobičajenim mjestima, primjerice u vrtu uz kuću. Ne kaže badava narodna: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag.

Po tragovima lovci znaju gdje je divljač, mogu organizi-rati uzgojne i zaštitne mjere, ali i lakše loviti. Primjerice, ula-zni tragovi od divljih svinja bez izlaznih znače da su divlje svinje još unutar neke šume. ■

Lisica u lovu sitnih glodavaca ispod snijega

Piše: Zoran TimaracFoto: Arhiva


zanimljiva prirodaEukaliptus – čudo prirode

Zajednička im je karakteristika da potječu iz sup-tropskih predjela, da imaju zimzeleno lišće koje se obnavlja u razdoblju od više godina. Lišće koje visi sadrži eterično ulje te je i aromatično.

Kod mnogih vrsta lišće je ovalno, usko i izduženo, obli-kom nalik na srp, ivice listova uvijek su usmjerene u prav-cu sjever – jug, čime se štiti od pretjeranog isparavanja na visokim temperaturama. Imaju sitne cvjetove skupljene u cvat. Latice vjenčića su srasle sa čašicom koja je pokri-vena poklopcem (otuda i ime eukaliptusa „lijepo pokri-ven“). Kod mnogih vrsta ovog egzotičnog drveća kora se ljušti tijekom jeseni u obliku dugačkih i savijenih traka što im daje poseban i karakterističan izgled. Imaju vrlo razgranato korijenje koje prodire vrlo duboko u zemlju, stoga se koristi u svrhu učvršćivanja terena, isušivanja močvara, budući da jako upija vodu iz tla (neke vrste i do 500 l dnevno), u suptropskim predjelima kao zaštita od vjetrova. Dobri su pročistači zraka pa su područja okru-žena eukaliptusovim šumama izuzetno zdrava za život.

Mnoge vrste eukaliptusa imaju drvo izvanredne kakvoće (tvrdoću, elastičnost, gipkost), raznovrsnih su boja pa se koriste za izradu brodova, luksuznog namje-štaja, vagona i sl. Obzirom da sadrže i sastojke koji ga čuvaju od truljenja u vodi i u zemlji, od njegovog se drveta izrađuju i željeznički pragovi, mostovi, stupovi, ali se dobiva i vrlo kvalitetno ogrjevno drvo. I najstarije puhaće glazbalo na svijetu poznato pod nazivom Dige-ridoo izrađuje se od eukaliptusa.

Do kraja 18. stoljeća rastao je u svom prirodnom stani-štu odakle su ga tijekom vremena prenijeli po čitavom svi-jetu. U Europi se pojavio 1810. u Francuskoj, a 1829. neke od vrsta evidentirane su u Botaničkom vrtu u Napulju (Itali-ja). I u našim krajevima bilo je u to vrijeme pokušaja sadnje eukaliptusa. U „Gospodarskom listu dalmatinskom“, tiska-nom 1. lipnja 1874. napisan je članak o pokušajima sadnje

EGZOTIČNO DRVEĆE

Za eukaliptus, stablo koje je podrijetlom iz Australije (Tasmanija) i Nove Gvineje, može se reći da je pravo čudo prirode. Po dimenzijama spada u najveća stabla na zemlji. Naraste do visine od stotinjak metara, može biti promjera i do desetak metara. Brzorastuća je vrsta, godišnji prirast u visinu može iznositi i dva metra. Ima ih preko tristo vrsta, a isto toliko raznih podvrsta, varijeteta i hibrida.


Eukaliptus u cvatuEukaliptus u cvatu

Eukaliptus – dijelovi biljkeEukaliptus – dijelovi biljke


natjecanjeŠapat šume – povodom Međunarodne godine šuma

SURADNJA KNJIŽNICE I HRVATSKIH ŠUMA

Eukaliptusovim lišćem hrani se i koala (crnonosi med-vjedić) koji živi u Australiji. Lišće ovog stabla, kojeg dnev-no pojede od pola kilograma do kilograma, jedina joj je hrana. Jede lišće od oko 70 vrsta eukaliptusa. Hraneći se lišćem s njime dobiva i potrebne količine vode. Zanimljivo je da lišće u želucu koale fermentira, pretvarajući se u alko-hol pa ova simpatična životinjica najveći dio dana provodi spavajući u visokim krošnjama ovog stabla.

Kod nas raste kao ukrasno drvo uglavnom u južnim krajevima poput Dalmacije. Osim kao stablo može se uzgajati i kao grm, a to se postiže orezivanjem grana. Ne podnosi temperature ispod nula stupnjeva celzija. Tije-kom zimskih mjeseci mogu se smrznuti dijelovi stabla, ali nikada cijelo stablo. ■

Dječji odjel Narodne knjižnice i čitaonice Sisak u suradnji s Hrvatskim šumama, UŠP Sisak povodom Međunarodne godine šuma, koju je Rezolucija generalne skupštine Ujedinjenih naroda proglasila kao Međunarodnu godinu šuma, organizirala je izložbu pod nazivom “Šapat šume”, koja je trajala od 15. listopada do 15. studenoga.

eukaliptusa u Dalmaciji. Jedan od najpoznatijih svjetskih eukalipologa Ferdinand von Mueller (1825. – 1884.) rav-natelj Botaničkog vrta u Melbournu Australija napisao je djelo pod nazivom „Eucalyptographia“ u kojem je opisao preko stotinjak vrsta ovog drveća.

Poznato je i po svojoj ljekovitosti, odnosno eukaliptu-sovom ulju koje se dobiva destilacijom lišća i mladih pu-poljaka. Ulje je bezbojna ili svijetlo zelenkasto žućkasta tekućina jakog mirisa. Zbog svog osvježavajućeg okusa dodaje se i u žvakaće gume. Koristi se kao djelotvorni prirodni lijek kod bolesti dišnih organa. U vanjskoj primje-ni koristi se za liječenje rana, opekotina, za zaustavljanje krvarenja, kod uboda insekata. Razrijeđeno ulje se koristi kod reumatskih bolesti, artritisa, gihta, gdje se umasira u upaljene zglobove, a može se umasirati i u upaljene mišiće i sljepoočice za ublažavanje glavobolje.

Zbog velikih količina eteričnih ulja koje isparavaju iz biljke, događa se često da stablo samo eksplodira.

KoalaKoala

EukaliptusEukaliptus Veoma zanimljiv sadržaj privukao je veliki broj djece da sudjeluju u literarno likovnim rado-vima, maloj šumskoj olimpijadi uz natjecanje školskih ekipa u nekoliko šaljivih šumskih

disciplina brzine i spretnosti. Upravitelj Podružnice Sisak, gospodin Zvonko Rožić, dipl. ing. šum., održao je prigodan govor o šumama i šumarstvu. Zatim su održane prezentacije o šumama i očuvanju šuma pod nazivom „Šuma i njezine ljepote“ koju je radila Irena Munjić, šumski memory, izložba „Šuma okom šumara“ te igraonica za predškolce „Šume u mitologiji“. Zani-mljiv je bio razgovor sa šumarom i sjekačem, gdje su gostovali upraviteljica Šumarije Sisak, Slavica Zemljić, dipl. ing. šum. te radnik – sjekač Goran Blažević koji su djecu upoznali sa zanimanjem šumara, njegovim radnim zadatcima i poslovima koje šumari rade. Pre-davanje šume u Hrvatskoj koje je bilo priprema za kviz znanja, a održao ga je mr. sp. Tihomir Pejnović dipl. ing. šum. Na kviz se prijavilo 120-oro djece koje su bile po-dijeljene na niže razrede od 3. do 4. razreda i više od 5. do 8. razreda. Djeca su se natjecala po troje u grupi sa prigodnim šumskim imenima. Prva tri mjesta u nižim razredima osvojili su:

1. Imele, 2. Johe, 3. Breze, dok su u višim razredima trijumfi rali: 1. Sove, 2. Kupine, 3. Orasi.

U literarnom natječaju sudjelovalo je 64 radova, a prvo mjesto osvojila je Morana Belović, druga je bila Paulina Novak, dok je treći bio Dominik Paljuši. Za li-kovni natječaj bilo je čak 119 radova, a prvo mjesto osvojila je Mihaela Drnčić, dok je drugo zauzela Ana Anušić, a treće Lucija Ličina. Uprava šuma Podružnica Sisak osigurala je lijepe poklone za natjecatelje koji su polučili dobre rezultate, a za one najbolje, koji su osvo-jili prva tri mjesta Podružnica Sisak je osigurala jedan prekrasan izlet na proljeće. Nažalost, nemoguće je pre-nijeti na papir oduševljenje i radost djece kod prima-nja nagrada i predstojećeg izleta. ■

Piše ■ Foto Božica Džafi ć


informatikaNa portalu Hrvatskih šuma postavljen javnih podataka o šumama

JAVNI PODATCI O ŠUMAMA KOJIMA GOSPODARIMO

Cjelokupan posao obavljen je vlastitim znanjem i radom članova, u tu svrhu imenovane radne grupe, iz Informatičke službe i Službe za uređi-vanje šuma. Prvim koracima u sagledavanju po-

treba, raspoloživih tehnologija i podataka koje se žele dati na uvid, krenulo se tijekom 2010. godine, a nakon isproba-vanja nekoliko aplikacija i modela te provjerom podataka došlo se do ovog rješenja koje je putem web-a dostupno korisnicima u cijelom svijetu.

Osnovne informacije o šumama na ovim stranicama namijenjene su prvenstveno korisnicima koji nisu struč-njaci, koji ne poznaju šumarsku terminologiju, kao ni

U skladu s uvjetima FSC certifi kata, Hrvatske šume su obvezne određene podatke o šumama predočiti javnosti. U tu svrhu izrađena je nova web stranica s javnim podatcima o šumama. Prethodna stranica je izrađena 2004. godine s tehnologijom i podatcima koji su tada bili dostupni. Nakon niza godina stekli su se uvjeti za poboljšanjem prikaza te ispravljanjem i nadopunom podataka. Obzirom da su u međuvremenu pronađena nova tehnološka rješenja, odlučeno je stvoriti potpuno novu, suvremenu aplikaciju koja u prostornom prikazu koristi Google Maps kartografske podloge.

specifi čnu šumarsku prostornu podjelu, ali bez obzira na to ipak žele imati informaciju o šumi koja ih okružuje. Uz tekstualni i tablični oblik, pregled javnih podataka o šu-mama omogućen je korištenjem kartografskog prikaza i u prostornom smislu.

Aplikacija sadrži vektorske podatke za svih 16 UŠP-ova do razine odjela za državne šume. Privatne šume za koje postoji odobren program gospodarenja prikazane su od-sjecima do razine odsjeka.

Stanje prostornih podataka na stranici je s datumom 1. siječnja 2010. , a čim to bude moguće (u ovisnosti od do-stave podataka) podatci će se naknadno ažurirati.


je novi prikaz zdravi životVaš stav može vam pomoći pri ozdravljenjuNajnovija istraživanja pokazuju da borci, koji odbiju predati se bolesti, mogu znatno povećati svoje izglede za izlječenje.

Kad je jedan mladi američki liječnik – stažist, skupa sa šefom neuroki-rurškog odjela, krenuo jednog jutra na vizitu, došli su do žene koja je već tri mjeseca bila u komi. Nemojte gubiti vrijeme s njom, ona se neće nikad probuditi – šef je dao instrukciju mladom liječniku. Nekoli-

ko tjedana kasnije žena je došla k svijesti. Kad ju je mladi liječnik zapitao, sjeća li se bilo čega što se dogodilo dok je bila u komi, ona je rekla: “Sjećam se kako sam čula doktora kako govori da se neću nikad oporaviti. Tada sam odlučila pokazati mu da je u krivu”. Žena je odlučila boriti se za svoj život i pobijedila je. Liječnici se povremeno susreću s takvim situacijama za vrijeme liječenja svojih pacijenata.

Istraživači raka na King’s College bolnici u Londonu se slažu. Oni su obavili jedno dugotrajno ispitivanje na 57 žena oboljelih od raka dojke i kod kojih je izvršen operativni zahvat (mastektomija). Liječnici su izvjestili u engleskom medicinskom časopisu Lancet, da sedam od deset žena, koje su imale borbeni duh, bile su žive deset godina kasnije, dok je četiri od pet žena koje su se osje-ćale beznadežno, nakon što su čuli svoju dijagnozu, umrlo. Slično, 24 od 32 stoika, koje su jednostavno prihvatile svoju dijagnozu - također umrle.

Sve je više znanstvenih dokaza koji podupiru to što ti i drugi doktori znaju iz iskustva: pacijenti s borbenim duhom izgleda da imaju veće šanse za ozdrav-ljenje, nego oni koji se predaju bolesti. Ustvari, nova grana medicinske znano-sti - nazvana psihoneuroimunologija, specifično proučava utjecaj mentalnog stava na tjelesnu otpornost prema bolestima, posebno istražujući vezu između psihe, mozga i imunološkog, obrambenog sustava.

Zašto borcima ide bolje? Jedan od razloga je taj što oni vode bolju brigu o sebi. Međutim, primaran razlog je fiziološki: istraživači na području psihoneu-roimunologije imaju čvrst dokaz da emocije, mentalni stav i osobno nepreda-vanje jako utječu na imunološki, obrambeni sustav.

Mnogi istraživači sada ispituju učinke specifičnih emocija na imunološki su-stav. Psiholog Margaret Kemeny, sa Sveučilišnog centra u Los Angelesu, otkrila je ponovljeno izbijanje genitalnog herpesa koje je bilo u vezi s depresivnim osjećajima.

Na medicinskom fakultetu Sveučilišta Ohio, obavljen je znanstveni pokus u kojem su grupi studenata ispitali njihovu krv nekoliko puta tokom školske godine i ponovo za vrijeme tjedna kad su bili glavni ispiti. Taj je stres bio ka-tastrofalan za njihov imunološki sustav. Aktivnost prirodnih stanica ubojica u njihovoj krvi (koje uništavaju stanice raka, viruse itd.) je oslabila i njihova sposobnost stvaranja interferona – prirodnog proteina koji obuzdava virusnu infekciju – se drastično smanjila u vrijeme ispita. Prema tome, bilo je jasno da nije koincidencija što su studenti izvijestili da su u to vrijeme češće oboljevali od prehlade i gripe.

Kako čovjek stekne i zadržava borbeni duh kada je suočen sa bolešću? Stručnjaci pružaju ove savjete:1. Nemojte da vas zahvati panika kad čujete svoju dijagnozu. Zapamtite: po-

stoje ljudi koji su ušli u borbu sa bolesti i preživjeli su.2. Osigurajte da i vaš doktor bude borac. Ovo je posebno važno u slučaju raka.

Dr. Leon Djerassi, direktor Centra za rak u Philadelphiji kaže: Ako je vaš dok-tor defetist, pokušajte naći drugog koji je spreman boriti se sa vama.

3. Nemojte brinuti o tome ako povremeno budete uplašeni. To je potpuno normalno. Samo nemojte dopustiti da strahovi uzmu ono najbolje iz vas. Pokušajte se oduprijeti strahovima.

4. Zadržite vjeru. “U zadnjih 30 godina liječio sam više od 10.000 ljudi koji su imali rak. Ljudi sa vjerom bili su uvijek najbolji borci.” – kaže dr. Djerassi. ■

Piše:dr. Ivo Belan

Piše: Davor Šelendić, Damir Mirić, Miljenko VrebčevićFoto: Arhiva

Osim osnovnih informacija o Upravama šuma – po-družnicama i šumarijama, na razini gospodarske jedinice je omogućen pregled skraćenog komisijskog zapisnika te rješenja MRRŠVG o odobrenju osnove, kao i rekapitulaci-je O-4 i O-5 obrazaca koji su bili dostupni za pregled i do sada. Ideja je bila pokazati koje vrste drveća dolaze u kon-kretnoj šumi i na kojoj površini. Za svaku vrstu su prikaza-ne dvije veličine. Pojam zaliha kazuje koliki je ukupan vo-lumen drvne mase u određenoj šumi pa time, neizravno, govori i koliko je ta šuma kvalitetna. Drugi pojam, prirast, kazuje koliko se taj volumen poveća svake godine, što je opet pokazatelj raspoloživosti drveta za korištenje. Podat-ci su prikazani sumarno na razini GJ.

Zbog kompleksnih zahtjeva aplikacije, što se posebno odnosi na prikaz većih količina vektorskih prostornih po-dataka u web okruženju, za izradu aplikacije korišten je splet različitih tehnologija.

Za pohranu vektorskih podataka o granicama uprava, šumarija, gospodarskih jedinica, odjela i odsjeka korištena je zadnja verzija Microsoft SQL Server 2008 baze podatka koja podržava posebne prostorne tipove podataka. Ova funkcionalnost Microsoft SQL Servera omogućava prostor-ne upite nad podatcima pa je tako moguće dobiti presjek, razliku ili uniju poligona te ispitati razne druge odnose među poligonima (uprava, šumarije, itd.). Te nove funkcio-nalnosti SQL Servera korištene su pri izradi aplikacije.

Na poslužiteljskoj strani korištena je Microsoft ASP.NET tehnologija i programski jezik C#. Microsoftova platforma poslužila je za izradu međusloja koji povezuje bazu poda-taka i korisničko sučelje te poslužuje klijentu podatke pu-tem web servisa.

Kako se kao podloga za vektorske podatke koristi Goo-gle Maps kartografska podloga moguće je koristiti sve uo-bičajene mogućnosti koje ona pruža pa je tako vektorske podatke moguće pregledavati na satelitskoj i auto karti kao i uz prikaz reljefa. Za rad s Google Maps platformom korišteno je programsko sučelje Google Maps Javascript API V3 koje nam, između ostalog, dozvoljava prikazivanje vlastitih podataka na Google Maps kartografskoj podlozi.

Kako aplikacija radi s većom količinom podataka, a podatcima upravlja korištenjem JavaScript programskog jezika koji se izvršava u korisnikovom web pregledniku, preporučuje se upotreba što novijeg web preglednika kao što su novije verzije preglednika Mozilla Firefox i Google Chrome te Microsoft Internet Explorer 9. Kako je Internet Explorer za korisnike operativnog sustava Microsoft Win-dows XP dostupan samo u verziji 8 ili starijoj, korisnicima navedenog operativnog sustava preporučuje se korište-nje jednog od prva dva spomenuta preglednika.

Web stranici za pregled javnih podataka o šumama pristupa se poveznicom „Javni podatci o šumama“ koja se nalazi u lijevoj koloni na portalu Hrvatskih šuma (http://portal.hrsume.hr/) ili direktno preko adrese http://javni-podaci.hrsume.hr/. Na početnoj stranici nalazi se kratak opis funkcionalnosti aplikacije te preporuke za njezino uspješno korištenje.

Na početnoj web stranici javnih podataka o šumama postavljena je i poveznica na kontakt formu putem koje je moguće slati pitanja, prijedloge, pokude i pohvale. ■


povijestCrtice iz šumarske povijesti

AUSTRIJSKE SAVEZNE ŠUME (ÖBF AG)Piše: Ivan HodićFoto: www.oebf.at

Austrijske savezne šume (ÖBF AG) u Izvješću o održivom gospodare-nju za poslovnu 2010.

godinu donose rad u kojem gosp. Oliver Rathkolb istražuje gospodarenje šumama za vrije-me nacističke vladavine. Iz njega prenosimo presliku dva zanimlji-va dokumenta koji sami za sebe dovoljno govore.

U prvom dokumentu carski guverner u Salzburgu, Odsjek za šumarstvo i drvarstvo izvještava Gosp. carskog upravitelja za šu-marstvo Hausmanna u Berlinu o korištenju hrvatskih radnika u šumarstvu.

U njemu se navodi da po ras-pisivanju dva oglasa za redom (u lipnju i kolovozu) za zapošlja-vanje hrvatskih šumarskih rad-nika, 11. rujna 1941. godine u Salzburg je stigla grupa od 204 hrvatskih šumskih radnika, od ukupno 400 prijavljenih. Raspo-ređeni su u Šumarije Salzburg i

Austrijske savezne šume (ÖBF AG) u Izvješću o održivom gospodarenju za poslovnu 2010. godinu donose rad u kojem gosp. Oliver Rathkolb istražuje gospodarenje šumama za vrijeme nacističke vladavine. Iz njega prenosimo presliku dva zanimljiva dokumenta koji sami za sebe dovoljno govore.

NOVOGRADIŠKA PODRUŽNICA UDVDR

Novogradiški branitelji posjetili Vukovar

UU organizaciji novogradiške podružnice Udru-ge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma, 60 njenih članova posjetilo je grad heroj Vukovar. Članovi Udruge posjetili

su mjesta najvećih stradanja svojih suboraca i civilnih žr-tava. Na središnjem groblju i najvećem gubilištu Ovčari položeni su vijenci, zapaljene svijeće i odana počast stra-dalima.

Nakon gledanja fi lma i obilaska bolnice, vidno po-treseni viđenim, članovi Udruge spontano su se pitali je li moguće da su se zločini takvih razmjera dogodili u našoj blizini i da su mučki ubijeni toliki nemoćni i ra-njeni branitelji Grada Vukovara. Istovremeno su izrazili i svoje ogorčenje što počinitelji zločina nisu procesui-rani i primjerno kažnjeni. ■

Članovi novogradiške podružnice UDVDR-a ispred spomenika u Vukovaru

branitelji Piše: Ivica TomićFoto: Novogradiška podružnica UDVDR-a

Innsbruck te još ne može dobiti uvid u procjenu osposobljeno-sti i učinka ovih novih hrvatskih radnika. Što se tiče novih oglasa, prema podatcima Uprave za ko-rištenje radne snage tu postoje gotovo nepremostive poteškoće, tako da se ne može računati s do-laskom ostalih Hrvata.

Valja napomenuti da je Hau-smann izravno odgovoran Her-mannu Göringu.

Drugi dokument je sačuvana fotografija obitelji prisilnih rad-nika iz Ukrajine.

Cijelo Izvješće zainteresirani mo-gu pronaći na http://www.oebf.at ■

Obitelj prisilnih radnika iz Ukrajine, 12 godišnjaci su morali imati učinak odraslih osoba


Naslovna stranica:OdrazMiodrag Tomaz

Zadnja stranica: StarostMiodrag Tomaz

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafi čki urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafi ka TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

u ovom broju 1 Cijeli svijet u jednoj šumi! 2 Ne koncesiji i prodaji šuma! 3 Priopćenje za medije 5 Sindikati u Hrvatskim šumama protiv koncesije državnih šuma Riječ Hrvatskog šumarskog društva 6 Novim stručnim kadrovima, stranim kapitalom

i potrebnim sirovinama do izlaska iz krize 9 Prva Osnova gospodarenja izrađena 1888. godine10 Prava šumarija u malom12 Što se događa sa drvećem u ulicama i parkovima?14 Trenkovačkom parku vratiti nekadašnji sjaj17 Plod visoke energetske vrijednosti20 Najsjeverniji zimzeleni otok mediteranskog izgleda22 Lijek za bubrege i mokraćne putove23 Jedan od utemeljitelja moderne ekologije26 Ljepota raznolikosti i velike strmine28 Obična urodica (Melampyrum pratense)29 Klimatski pregovori ne miču se sa mrtve točke30 Jela Jesenje najuspješnija u Križevcima32 Jela (Abies Alba) – simbol dugovječnosti i ljepote34 Što loviti kad zahladi?35 Snijeg nije samo neprijatelj36 Eukaliptus – čudo prirode37 Šapat šume – povodom Međunarodne godine šuma38 Na portalu Hrvatskih šuma postavljen

je novi prikaz javnih podataka o šumama39 Vaš stav može vam pomoći pri ozdravljenju40 Crtice iz šumarske povijesti Novogradiški branitelji posjetili Vukovar41 Okićena jelka

priopćenje za medije

dječji kutak POZDRAVLJAM TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOMPriredilaLjilja Ivković

Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima »Sesvete« iz Sesveta, »Josipdol« iz Josipdola, »Ivana Brlić Mažuranić« iz S. Broda, »Didi« iz Krašića te s Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, ali i nekim drugim vrtićima, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i sama odgojiteljica, Ljiljana Ivković.U ovoj školskoj godini pišemo o šumi putem pjesama i priča! Projekt je nazvan »Pozdravljam te šumo, pjesmom i pričom«, a cilj ove suradnje i dalje je i isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto vo-ljeti šumu i prirodu i kako ih čuvati. U svakom broju pišemo pjesmu na određenu temu. U ovom broju, tema »Okićena jelka«

Ovaj put djeca iz Dječjeg vrtića »SESVE-TE« zajedničkom inspiracijom osmislila su sljedeću priču:

OKIĆENA JELKARasla jedna jela(to je drvo jako slično boru) u šumi.

Narasla je ona veelika, veeelika. I bilo je oko nje puno drveća, a na njoj bilo je svakakvih buba, leptira, pauka i ptica.

Zvala se ta jela baš ko i moja baka - Jelka. Imala Jelka jednu veliku želju - hoće biti za Božić

ukrašena. Ali pitala se: »Kako ću se ukrasiti sama?«Jednog dana doletjela je k njoj roda i pitala Jelku:

»Zašto si tako objesila grane?« I onda joj je Jelka rekla svoju želju.

Roda je odmah odletjela i pozvala zeca, vjevericu, sovu, divlju svinju i medvjeda. Svi su došli do Jelke i hodali oko nje, gledali je, nešto tiho pričali i opet otišli dalje u šumu. Jelku su ostavili samu.

Kad su se životinje opet vratile donijele su: jabuke, žireke, kestene, orahe i počeli kititi Jelku.

To su vidjele ptičice i one su pomogle staviti ukra-se gore, visoko. Iza drveta šuljala se lisica, došla blizu i pitala: »A može malo i perja od kokoši?« Nitko se nije lisice bojao i svi su nešto radili. Dotrčao je i jelen i na svojim rogovima donio nekakve bobice i objesio ih je na granu Jelki.

I kad su životinje sve to tako postavile, plesale su u kolu oko Jelke, a ptičice su »fućkale«. I Jelki je sad bilo bolje.

Samo kad je došla noć, Jelka baš nije do kraja bila sretna. Još joj nešto treba. To je rekla sovi koja je stano-vala u rupici - na drvetu Jelke.

Sova je malo mislila i odletjela. Brzo je na krilima do-nijela pauke. Oni su cijelu noć pleli mreže od grane do grane.

E, sad je Jelka bila vesela .Ujutro su svi došli vidje-ti Jelku. Bila je okićena i jako, jako lijepa. Po paukovoj mreži bilo je ujutro i mraza. I opet su joj svi pjevali i oko nje plesali. I ona je samo polako ljuljala svoje grane. Sad je Jelka bila sretna!

Mješovita skupina »JAGLAC« Odgojiteljice: M. Hasnek, S. Beštak, V. Bertović Kroflin

Pozdrav iz Dječjeg vrtića JOSIPDOL!

OKIĆENA JELKAPao je snijeg.

U velikoj šumi rasla je mala jelka. Lisica je pitala jel-ku zašto nije okićena. Sutra je Božić. Jelka je rekla da nema kuglica. Lisica je pozvala jelena, vuka, zeca, sovu, svraku i vjevericu, a probudila je i medvjeda. Pozvala ih je da okite malu jelku. Sutra je Božić. Sova je donijela svoja jaja za ukras, zeko je donio mrkve, medo je dao kruške, vjeverica je donijela žireve, orahe i lješnjake , a svraka je iz gnijezda donijela sjajne gumbiće. Jelen, lisica, vuk, vjeverica, sova, svraka, zeko i medo okitili su malu jelku. Sunce se pojavilo, a jelka je sjajila.

I svi su bili sretni !

Starija mješovita odgojna skupina »BUBAMARE«, 5 – 7 godinaOdgojiteljice: Darinka Salopek i Nataša Juričić

broj

180Godina XV.

Zagrebprosinac

2011.

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Što se događa sa drvećem u ulicama i parkovima?Rasadničarstvo KoprivnicaRasadničarstvo KoprivnicaAldo Leopold – utemeljitelj moderne ekologijeAldo Leopold – utemeljitelj moderne ekologije

ŠŠ

Ne koncesiji i prodaji šuma!Ne koncesiji i prodaji šuma!

Svim čitateljima čestit Božić i sretna Nova godina!Svim čitateljima čestit Božić i sretna Nova godina!

Documents

Obična urodica