PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

OBLIGACIONO PRAVO OPI DIOSKRIPTA

SKRIPTA: FARE WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMPOJAM OBLIGACIONOG PRAVA Obligaciono pravo u objektivnom smislu je dio graanskog prava kojim se reguliu obligacioni odnosi izmeu odreenih subjekata. Njime se regulie prelaz dobara iz imovine jednog u imovinu drugog lica. Obligaciono pravo u subjektivnom smislu je ovlatenje ili pravo odreenog pojedinca (povjerioca) da od drugog lica (dunika) zahtijeva odreeno ponaanje. Kad je to potrebno, povjerilac svoje pravo moe i prinudno ostvariti.

I IZVORI OBLIGACIONOG PRAVAIzvori obligacionog prava u formalnom smislu su: zakoni, obiaji, sudska praksa i pravna nauka. Zakon je najei izvor obligacionog prava. Zakon o obligacionim odnosima koji je na snazi u BiH donesen je 30.03.1978.godine, a u pravni sistem BiH preuzet je 1992.godine. Ima ukupno 1109 lanova i podijeljen je na opi i posebni dio. Prema ZOO, obaveze nastaju iz: - ugovora; - prouzrokovanja tete; - sticanja bez osnova (neosnovanog bogaenja); - poslovodstva bez naloga; - jednostrane izjave volje (javno obeanje nagrade, hartije od vrijednosti). Osim ZOO, i drugi zakoni sadre odredbe koje predstavljaju izvor obligacionog prava. To su: Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o prometu nekretnina, Zakon o nasljeivanju, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o mjenici, Zakon o eku itd. Obiaji. Pod obiajem se podrazumijeva nepisano pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem. Na ZOO propisuje da su uesnici u obligacionim odnosima duni postupati u skladu sa poslovnim obiajima. Trgovaki obiaji (uzanse) primjenjuju se u sluajevima kad su ih ugovorne strane ugovorile ili kad iz okolnosti proizilazi da su strane htjele njihovu primjenu. Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava. Javlja se kao bitan faktor tumaenja pojedinih zakonskih odredbi, kao i u popunjavanju pravnih praznina. Pravna nauka formalno takoe nije izvor obligacionog prava. Sudovi se na nauna djela ne mogu pozivati prilikom rjeavanja konkretnih sluajeva, ali pravna nauka ipak ima znaajnu ulogu kao pomono sredstvo za kreiranje i tumaenje pojedinih zakonskih odredaba.

II POJAM OBLIGACIJE1. UOPE O OBLIGACIJI Obligacija je pravni odnos izmeu dvije odreene strane na osnovi kojeg je jedna strana (povjerilac, vjerovnik, kreditor) ovlatena da od druge strane (dunik, debitor) zahtijeva odreeno davanje, injenje ili uzdravanje od neega to bi inae imala pravo initi,a druga strana je obavezna to ispuniti. U tom smislu, obligacija sa stanovita povjerioca predstavlja potraivanje, a sa stanovita dunika dug. Dakle, obligacija je odnos izmeu najmanje 2 lica, od kojih je jedno ovlateno da od drugog zahtijeva da neto ini ili ne ini. 2. HISTORIJSKI RAZVOJ OBLIGACIJE Pravno regulisanje prvih obligacionih pojmova javlja se sa pojavom razmjene, odnosno trgovine. U razvijenijem rimskom pravu obaveze su se dijelile na obaveze iz kontrakta (obligationes ex contractus) i

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMobaveze iz delikta (obligationes ex delicto). U Justinijanovim Institucijama obaveza je definisana kao pravna obaveza po kojoj je neko prisiljen da neto ispuni prema pravnim normama drave. 3. PRAVNE KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE Obligacija je pravni odnos izmeu povjerioca i dunika, koji djeluje inter partes. Povjerilac svoje pravo moe ostvariti samo prema duniku, a ne i prema treim licima. Za razliku od ovog relativnog odnosa, stvarna i lina prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju erga omnes, tj. prema svima. Relativnost obligacije nije apsolutna, odnosno i obligacija moe imati apsolutno dejstvo. Npr. zakup kao obligacioni odnos ima relativno dejstvo, a u izvjesnim sluajevima moe imati i apsolutno dejstvo. To e biti sluaj kad se zakup nekretnine upie u zemljinu knjigu. Od principa relativnosti obligacije izuzeci postoje i kod prava pree kupovine. Obligacija je imovinskopravni odnos. Najee obligacija ima neposredno imovinski karakter. Imovinski karakter obligacije ne mora biti vidljiv, jer obaveza moe biti i proputanje, to posredno vodi ostvarenju odreenog prava. Suprotan postupak od onoga koji je predvien obligacijom dovodi do povrede obligacije, a time i prava na naknadu tete. Sadrina obligacije. Sadraj obligacije ine prava i obaveze subjekata (stranaka). 4. SUBJEKTI OBLIGACIJE Subjekti obligacije su povjerilac i dunik. Pravu povjerioca odgovara obaveza dunika, pod prijetnjom prinudnog izvrenja. Ako se na strani povjerioca ili dunika pojavi vie lica govorimo o mnoini subjekata obligacije. Njihov broj mora biti odreen i mora se znati njihov pravni poloaj u obligaciji. Povjerilaka strana obligacije naziva se aktivnom, a dunika pasivnom stranom. Ako se isto lice istovremeno nalazi u ulozi povjerioca i dunika, govori se o dvostrano obaveznom odnosu, npr. kod kupoprodaje. Subjekti obligacije po pravilu su poznati od samog nastanka obligacionog odnosa. Izuzetno, na poetku odnosa moe biti poznata samo jedna strana, a druga e biti poznata naknadno. Npr. u trenutku izdavanja papira od vrijednosti ili javnog obeanja nagrade, poznata je samo jedna strana, a obligacija e proizvesti dejstvo tek kad se pojavi i drugi subjekt obligacije. Ako se drugi subjekt ne pojavi, smatra se da obligacija nije ni nastala. 5. RAZLIKA IZMEU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA U uem smislu, obligacija posmatrana sa stanovita povjerioca je potraivanje, a sa stanovita dunika obaveza. U irem smislu, obligacija je cjelokupan odnos izmeu povjerioca i dunika. Ovaj odnos naziva se obligacioni odnos ili obligacionopravni odnos. Iz navedenog se moe zakljuiti da je obligacija sastavni dio obligacionopravnog odnosa, a za obligacionopravni odnos se moe rei da se sastoji iz vjerovnikovog potraivanja i dunikove obaveze. Potraivanje se po pravilu sastoji iz 2 elementa: povjerioevog subjektivnog prava i zahtjeva za ostvarivanjem tog konkretnog prava. Dunikova obaveza se takoe sastoji od 2 dijela: samog duga i odgovornosti za ispunjenje obaveze. U naoj praksi pojam obligacije se upotrebljava kao sinonim za obligacioni odnos. 6. ODNOS OBLIGACIONOG I STVARNOG PRAVA Obligaciono i stvarno pravo su dijelovi graanskog prava, kao jedne ire pravne cjeline. Stvarno pravo regulie odnose nastale povodom stvari, a obligaciono pravo povodom odreenog ponaanja subjekata obligacije. Stvarna prava djeluju erga omnes, a obligaciono po pravilu inter partes.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMTitular stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima. To znai da ga niko nema pravo ometati u njegovom pravu. Titular obligacionog prava ima negativan ili pozitivan zahtjev. Pozitivan zahtjev odnosi se na neko davanje ili injenje dunika, a negativan zahtjev na neko uzdravanje ili trpljenje od strane dunika. Broj stvarnih prava (numerus clausus) je unaprijed tano odreen, a njihov sadraj je regulisan prinudnim normama (ius cogens). Dakle, broj stvarnih prava je mali i tano odreen zakonom. Broj subjektivnih obligacionih prava je znatno vei, sadraj razliit, a njihov broj nije odreen zakonom. U obligacionom pravu ugovorne strane mogu svoja prava i obaveze slobodno regulirati u okviru dispozitivnih normi.

III VRSTE OBLIGACIJA1. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA OBAVEZU DUNIKA Pozitivne (aktivne) i negativne (pasivne) obligacije. Pozitivne obligacije postoje u sluaju kad je dunik obavezan na aktivno injenje (tj.davanje ili injenje), a negativne kad se od dunika ne oekuje nikakva radnje, ve samo njegovo pasivno dranje. U negativne obligacije spadaju proputanje i trpljenje. Pozitivne obligacije su u praksi ee. Radnja proputena povredom pozitivne obligacije se moe naknadno izvriti. S druge strane, postupanje suprotno negativnoj obligaciji odmah dovodi do povrede prava, a ove obligacije se ne mogu naknadno izvriti. Podjela obligacija na pozitivne i negativne znaajna je i za poetak toka zastare. Kod pozitivnih obligacija zastarijevanje po pravilu poinje tei prvog narednog dana od dana kad je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Kod negativnih obligacija zastara poinje tei prvog narednog dana od dana kad je dunik postupio protivno svojoj obavezi. 2. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA IZVOR NASTANKA OBAVEZE Po ovom kriteriju obligacije se dijele na ugovorne i vanugovorne. Ugovorne nastaju izjavom volje, a vanugovorne na temelju radnji, svojstava ili stanja. Ugovorne obligacije najee su regulisane dispozitivnim normama, pa je za njih dispozitivnost primarna karakteristika. Kod vanugovornih obligacija dispozitivnost je sekundarnog znaaja. Ugovorne obligacije su najee. Ugovor je saglasna izjava volje najmanje 2 ugovorne strane, kojom one ele postii pravno dejstvo. Da bi ugovor bio temelj nastanka obaveze, ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim sastojcima pravnog posla (ugovora). Vanugovorne obligacije. Vanugovorni izvori obligacije su: prouzrokovanje tete (delikt), sticanje bez osnova (neosnovano obogaenje), poslovodstvo bez naloga (nezvano vrenje tueg posla) ili jednostrana izjava volje. 3. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I DJELJIVOST PREDMETA Solidarne obligacije Solidarne ili obligacije sa mnoinom subjekata postoje u sluaju kad se na strani povjerioca ili dunika u obligacionom odnosu javi vie lica. Ako je vie lica na strani povjerioca, radi se o aktivnoj solidarnoj obligaciji. U suprotnom se radi o pasivnoj solidarnoj obligaciji. Aktivna solidarna obligacija je sluaj kad je na strani povjerioca vie lica, koja se nazivaju sapovjerioci. Svaki sapovjerilac ima pravo od dunika traiti da u cjelosti ispuni obligaciju. Dunik je obavezan ispuniti dug samo jednom od sapovjerilaca, a ako nije drugaije precizirano, dunik moe svoju obavezu ispuniti bilo kojem od sapovjerilaca. Ako jedan od sapovjerilaca podigne tubu i postupak se okona u

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMnjegovu korist, dunik vie nema pravo izbora u pogledu osobe povjerioca, ve svoju obavezu mora ispuniti upravo prema tuiocu. Aktivna solidarnost se ne prezumira. Najee nastaje ugovorom, a rjee na osnovu zakona. Sapovjerilac koji je primio cjelokupno ispunjenje duan je ostalim sapovjeriocima predati njihov dio. Ako drugaije nije precizirano, svi ti dijelovi su jednaki. Pasivna solidarna obligacija postoji u sluaju postojanja vie dunika od kojih je svaki obavezan u cjelosti ispuniti obavezu prema povjeriocu. Povjerilac je ovlaten da po vlastitom izboru trai ispunjenje obaveze od bilo kojeg dunika, ili od vie njih. Ako jedan od sadunika isplati dug, obaveza svih sadunika se gasi. Sadunik koji je ispunio obavezu ima pravo regresa od ostalih sadunika. Ako drugaije nije odreeno, dijelovi sadunika su jednaki. Djeljive i nedjeljive obligacije Ukoliko se obaveza moe ispuniti u vie dijelova radi se o djeljivoj obligaciji. Kao djeljive obligacije najee se javljaju novane obaveze. Nedjeljive obligacije nije mogue ispuniti u dijelovima, a da se pritom ne izmijeni sutina predmeta obaveze ili ne umanji njegova vrijednost. Nedjeljivost obligacije moe nastati iz 2 razloga: zbog samog svojstva stvari koja je predmet obaveze (npr.predaja ivotinje, predaja knjige i sl) ili zbog pravnog posla na osnovu kojeg je nastala obaveza (npr.obaveza da se odjednom preda odreena koliina brana). U prvom sluaju govori se o faktikoj, a u drugom o pravnoj nedjeljivosti obligacije. Kad se kod djeljivih obligacija vie lica javi na strani povjerioca ili na strani dunika, tada imamo vie samostalnih (razdijeljenih) obligacija, tj. imamo onoliko obligacija koliko ima povjerilaca ili dunika. Druga mogunost je da iz tih djeljivih obligacija dobijemo aktivnu ili pasivnu solidarnu obligaciju. S druge strane, kad je nedjeljiva obligacija sa vie subjekata, ona je uvijek solidarna. Dakle, iz nedjeljive obligacije ne moe nastati zajednika obligacija. 4. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LINOST DUNIKA S obzirom na to da li je obligacionu radnju obavezno ispuniti tano odreeno lice, obligacije dijelimo na line i neline. Line obligacije se ugovaraju obzirom na odreena svojstva koja posjeduje dunik (npr.poznati muziar) ili s obzirom na odnos povjerenja izmeu subjekata obligacije (npr. pacijent eli da mu zube popravlja glavni zubar, a ne pripravnik). Neline obligacije su ee od linih. Ukoliko nita nije posebno odreeno, niti proizilazi iz prirode obaveze, pretpostavka je da se radi o nelinim obligacijama. Neline obligacije su prenosive, a line nisu. Prava i obaveze kod nelinih obligacija prelaze i na nasljednike. 5. VRSTE OBLIGACIJA PREMA DUINI TRAJANJA Trenutne i trajne obligacije. Ova podjela je izvrena prema tome da li se ispunjenje obligacije sastoji iz jednog akta ili zahtijeva dugotrajnije ponaanje dunika. Kod trenutnih obligacija dunikova radnja se sastoji od jednokratnog postupka (npr.isplata cjelokupne cijene ili predaja stvari). Meutim, ponekad i trenutne obligacije po vremenu izvrenja radnje traju due, npr.kad se odreena stvar povjeri na uvanje radi se o trenutnoj obligaciji, ali njeno izvrenje traje due vremena. Obligacije sa trenutnim izvrenjem nazivaju se jo i prolazne ili proste obligacije. Trajne su one obligacije ije izvrenje traje due vremena, a ponekad uope nisu vremenski ograniene (npr.zakup poslovnih prostorija na neodreeno vrijeme).

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

6. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREENOST RADNJE Individualne i generike obligacije. Kod individualnih obligacija obaveza dunika je tano odreena. Predmet obaveze i predmet ispunjenja su isti. (npr.predaja tano odreene originalne umjetnike slike odreenog slikara). Individualne obligacije nazivaju se jo i specijalne obligacije. Kod generikih obligacija obaveza dunika odreena je prema rodu ili vrsti, tj. radi se o zamjenjivim stvarima, a predmet obaveze je znatno iri od predmeta ispunjenja (izvrenja). Pritom je posebno znaajno pitanje kvaliteta stvari koja je predmet ispunjenja. Ukoliko strane nisu posebno ugovorile kvalitet stvari, ZOO utvruje da je dunik obavezan predati stvari srednje kakvoe. Osim toga, znaajno je pitanje ko ima pravo izbora ugovorene koliine iz jedne vrste. Ako to nije posebno ugovoreno, niti utvreno posebnim propisom, pravo izbora pripada duniku. Podjela obligacija na individualne i generike je od posebnog znaaja kod propasti stvari. Naime, obaveza po pravilu prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogue usljed okolnosti za koje dunik ne odgovara. Meutim, ovo pravilo ne vai kad je predmet obaveze generika stvar, jer se smatra da rod ne moe propasti. Dunik bi se oslobodio svoje obaveze samo u sluaju da se zabrani promet stvari tog roda. 7. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA MNOINU PREDMETA 7.1. Alternativne obligacije Kod alternativnih obligacija obaveza dunika prestaje kad on ispuni jednu od 2 ili vie alternativno predvienih radnji koje su predmet obaveze. Ovdje je bitno kome pripada pravo izbora izmeu vie odreenih radnji. To se najee regulie sporazumom stranaka. Ako stranke nisu nita odredile, a ni iz predmeta obaveze ne proizilazi ko ima pravo izbora, pravo izbora pripada duniku. Ako dunik u odreenom roku ne izvri izbor obaveze, pravo izbora ne prelazi na povjerioca. Povjerilac moe samo podnijeti tubu nadlenom sudu u kojoj e alternativno zahtijevati ispunjenje obaveze, a sud e svojom odlukom takoe alternativno obavezati dunika na izvrenje bilo koje radnje. Kad pravo izbora pripada povjeriocu, a on u odreenom roku ne izvri izbor, tada on dolazi u povjerilaku docnju (zakanjenje). Nakon toga pravo povjerioca da izvri izbor izmeu vie predmeta prelazi na dunika. Izbor jedne od vie alternativnih obligacija moe se izvriti izriito ili konkludentnim radnjama. Time alternativna obligacija prelazi u individualno odreenu obligaciju i ne moe se izabrati dio obaveze iz jedne, a dio iz druge obligacije (npr. ne moe se predati 50% u novcu, a 50% u predmetima -stvarima). Ako obligacija ima 2 predmeta obaveze, a izvrenje jednog predmeta postane nemogue bez krivice bilo koje strane, izvrenje obaveze svodi se na preostali predmet. Meutim, ako se pojavi naknadna nemogunost izvrenja alternativne obaveze usljed krivice jedne od strana, rjeenje nastale situacije zavisi od toga da li je nemogunost nastupila krivicom dunika ili povjerioca, te od toga ko ima pravo izbora. S tim u vezi mogue su slijedee situacije: a) Ako je za nemogunost kriv dunik, a pravo izbora pripada njemu, obaveza ispunjenja odnosi se na preostali predmet obaveze (tj.preostalu alternativu); b) Ako je za nemogunost kriv dunik, a pravo izbora pripada povjeriocu, povjerilac moe traiti preostali predmet ili naknadu tete za predmet ije je ispunjenje nenogue usljed krivice dunika; c) Ako je za nemogunost kriv povjerilac, a njemu pripada i pravo izbora, on moe traiti ispunjenje neke od preostalih obaveza (predmeta). Za onu obavezu ije ispunjenje je postalo nemogue njegovom krivicom, povjerilac je obavezan duniku naknaditi tetu ili izabrati upravo tu obavezu koja je postala nemogua njegovom krivicom i na taj nain ugasiti obligaciju;

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMd) Ako je za nemogunost kriv povjerilac, a pravo izbora pripada duniku, dunik moe izabrati upravo tu obavezu za iju nemogunost ispunjenja je kriv povjerilac i na taj nain obligacija prestaje. Druga mogunost dunika je da ispuni neku od preostalih obaveza (predmeta), a od povjerioca zahtijevati naknadu tete za propalu obavezu (predmet). Ako bi se desilo da svi predmeti alternativne obligacije postanu nemogui za izvrenje, primjenjivala bi se opa pravila o dejstvu naknadne nemogunosti. 7.2. Fakultativne obligacije (facultas alternativa) Kod fakultativnih obligacija postoji mogunost da se umjesto dugovane radnje (predmeta) izvri druga radnja. Ovlatenje moe biti na strani dunika ili povjerioca, a po pravilu je na strani dunika. a. Fakultativno ovlatenje na strani dunika. U ovom sluaju dunik duguje jedan predmet, ali se svoje obaveze moe osloboditi na nain da umjesto dugovanog predmeta povjeriocu preda drugi predmet. Povjerilac moe zahtijevati samo predmet koji dunik duguje, a ne i predmet koji duniku stoji kao alternativa. Ako dugovani predmet propadne iz razloga za koji dunik ne odgovara, obligacija se gasi, tj. dunik se oslobaa svoje obaveze. b. Fakultativno ovlatenje na strani povjerioca. U ovom sluaju dunik duguje povjeriocu jedan predmet, ali povjerilac umjesto tog predmeta moe zahtijevati neki drugi predmet. Meutim, ukoliko povjerilac ne saopti duniku da eli drugi predmet, obaveza dunika koncentrisana je samo na glavni predmet. Ako glavni predmet postane nemogu prije nego to povjerilac saopti da eli drugi predmet, a do nemogunosti je dolo bez dunikove krivice, dunik se oslobaa obaveze. 7.3. Kumulativne obligacije Kod kumulativnih obligacija dunik duguje 2 ili vie predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Ukoliko bi dunik predao samo neke od predmeta koje duguje, smatralo bi se da on svoju obavezu nije uredno ispunio. 8. NOVANE OBLIGACIJE (OBAVEZE) Novane obligacije imaju svoje specifinosti: 1. Njihovo ispunjenje ne moe postati nemogue, jer se radi o vrsti generikih obligacija. 2. U sluaju kanjenja dunik pored glavnice duguje i zatezne kamate, koje mogu biti ugovorne i zakonske. Pravo na kamatu konstituira se samim kanjenjem, odnosno povjerilac ne mora dokazivati da je pretrpio tetu. 3. Ako mjesto ispunjenja nije odreeno pravnim poslom niti zakonom, novane obaveze se ispunjavaju u mjestu prebivalita odnosno boravita povjerioca. Nenovane se ispunjavaju u mjestu prebivalita, odnosno boravita dunika. 4. Kod novanih obligacija dunik je obavezan platiti odreenu svotu novca, i to onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi, osim ako zakon odredi neto drugo. Ovo pravilo poznato je kao naelo monetarnog nominalizma.

IV UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE1. POJAM OBLIGACIONIH UGOVORAObligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da e neto odreeno izvriti drugoj strani (dati, uiniti ili dozvoliti) ili neto odreeno propustiti, a druga strana sve to prihvata. Obligacioni ugovori su najei izvor obligacionih odnosa. Svaki obligacioni ugovor pretpostavlja uee najmanje 2 ugovorne strane (kontrahenti, ugovornici ili stranke).

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMUgovor predstavlja saglasnu izjavu volja 2 ili vie lica usmjerenu na postizanje dozvoljenih pravnih uinaka, tj. na nastanak, promjenu ili prestanak obligacionog odnosa. Ponekad se dogaa da strane svoju volju izraze na pogrean nain ili da pravilno izraena volja bude pogreno protumaena. Zbog toga se postavlja pitanje koja volja je relevantna da li stvarna ili izjavljena volja. U odgovoru na to pitanje postoje 2 teorije: teorija volje i teorija izjave. Prema teoriji volje, bitno je ono to je ugovorna strana zaista htjela. Ukoliko postoji nesklad izmeu htijenja (volje) i oitovanja (izjave), prednost se daje stvarnoj volji. Ovu teoriju je posebno zastupao njemaki pravnik Savigny. Po teoriji izjave, prednost ima izjava, a ne unutranja volja. Njome se eli zatititi sigurnost pravnog prometa i druga savjesna ugovorna strana, koja moe registrovati samo izjavljenu volju. Ovu teoriju zastupao je njemaki pravnik Khler. Na zakon prednost daje teoriji izjave, a odstupanja su predviena kod mana volje, tj. kad se radi o zabludi, prevari, prijetnji ili prinudi. U tim sluajevima prednost se daje stvarnoj volji. Isto vai ako je volja izjavljena neozbiljno ili u ali. Prema ZOO, ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora (essentialia negotii). Meutim, Zakonom nisu definisani bitni sastojci. Oni zavise od tipa ugovora, a to su ustvari oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora. Mogu biti objektivni i subjektivni. Objektivni se odreuju zakonom (npr. kod ugovora o prodaji bitni sastojci su predmet i cijena), a subjektivni voljom stranaka. U sluaju spora samo se objektivno bitni sastojci ne dokazuju. Postojanje subjektivno bitnih sastojaka dokazuje ona strana koja se na njih poziva. Pored bitnih, postoje jo i prirodni, kao i sluajni sastojci obligacionih ugovora. Prirodni sastojci (naturalia negotii) su sastojci koje strane ne moraju ugovoriti, ali oni ipak ine sastavni dio ugovora i njihovo postojanje se prezumira. Ukoliko ele eliminisati njihovo djelovanje, stranke to moraju izriito predvidjeti ugovorom. Tipian primjer prirodnih sastojaka je odgovornost prodavca za faktike i pravne nedostatke prodate stvari. Sporedni (sluajni) sastojci (accidentalia negotii) su sastojci koji vae samo ako su ih stranke izriito ugovorile (npr.uvjet - condicio, rok - dies).

II - OSNOVNA NAELA UGOVORNOG PRAVA1. SLOBODA UREIVANJA UGOVORNIH ODNOSA Sloboda ugovaranja podrazumijeva pravo subjekata (ugovaraa) da zakljuuju ili ne zakljuuju ugovore s kim oni to ele, te da odreuju sadraj i formu ugovora. Dakle, sloboda ugovaranja sadri vie pojedinanih prava odnosno sloboda za svaku ugovornu stranu: pravo da se zakljui ili ne zakljui ugovor; pravo izbora ugovornog partnera; sloboda odreivanja sadraja i vrste budueg ugovora s obzirom na cilj koji se eli postii. sloboda izbora forme, ukoliko zakonom nije drugaije odreeno. Zakon usvaja naelo konsenzualizma, a naelo formalizma je izuzetak. Konsenzualizam podrazumijeva da je za nastanak ugovora potrebna saglasnost volja ugovornih strana u bilo kojoj formi; sloboda ugovaranja podrazumijeva da ugovarai svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova.

-

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMNaravno, sloboda ugovaranja nije apsolutna i neograniena. ZOO predvia da uesnici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose, a ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu, prinudnim propisima i moralu drutva. Ogranienje slobode ugovaranja ponekad podrazumijeva obavezno zakljuivanje ugovora, npr. u sluaju obaveznog osiguranja m/v.

2. SAVJESNOST I POTENJE Naelo savjesnosti i potenja normirano je u ZOO, gdje se kae da su uesnici obligacionih odnosa duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja prilikom zasnivanja, kao i prilikom ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa. Zakonom nije preciziran sadraj ovih naela, ve je to faktiko pitanje o kome ocjenu donosi sud u svakom konkretnom sluaju.

III - OPI USLOVI ZAKLJUENJA OBLIGACIONIH UGOVORAObligacioni ugovor mora ispunjavati slijedee pretpostavke: a) da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost; b) da posoji saglasna volja ugovornih strana; c) da postoji predmet ugovora; d) da postoji valjan osnov ugovora; e) odreena forma (samo kod pojedinih ugovora). 1. POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica (koja nisu pod starateljstvom niti im je oduzeta poslovna sposobnost), kao i pravna lica. Poslovnu sposobnost imaju i lica koja nisu navrila 18 godina, ako su zakljuila brak. Lica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost mogu vlastitim radnjama sticati prava i obaveze. U praksi je opeprihvaeno da lica koja nisu poslovno sposobna mogu sklapati ugovore manjeg znaaja i dobroine ugovore. U prvu kategoriju spadaju npr.svakodnevna kupovina novina, ivotnih namirnica i sl, a druga kategorija su ugovori iz kojih proizilaze samo prava, a ne i obaveze za poslovno nesposobnu osobu. Ograniena ili djelimina poslovna sposobnost nije regulisana u naem pozitivnom pravu, ali se ta praznina moe popuniti zakonskom analogijom. Naime, Porodini zakon BiH normira da je staralac lica kome je djelimino oduzeta poslovna sposobnost ima prava i dunosti staraoca maloljetnika koji je navrio 15 godina ivota. Prema tome, moe se zakljuiti da Porodini zakon BiH postavlja granicu od 15 godina za sticanje ograniene (djelimine) poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji je navrio 15 godina ivota moe zasnovati radni odnos i slobodno raspolagati svojom zaradom. Ovi maloljetnici imaju specijalnu poslovnu sposobnost i mogu samostalno zakljuivati sve pravne poslove koji se odnose na njihovu zaradu. Lica koja imaju ogranienu poslovnu sposobnost mogu zakljuivati samo one ugovore ije im je zakljuenje dozvoljeno zakonom, te ostale ugovore uz saglasnost zakonskog zastupnika. Saglasnost za zakljuenje ugovora mora se dati u propisanoj formi. Ako saglasnost izostane, radi se o nepotpunom ili epavom ugovoru (negotium claudicans). U sluaju naknadne saglasnosti, ugovor e vaiti kao i da je saglasnost postojala prije zakljuenja ugovora. Ako saglasnost izostane, ugovor je nitav od poetka, a strana koja je eventualno neto primila na ime ispunjenja ugovora, morala bi to vratiti. Saugovara ogranieno poslovno sposobnog lica ima pravo odustati od zakljuenja ugovora u 2 sluaja: ako nije znao za poslovnu nesposobnost druge strane ili ako je znao, ali ga je saugovara prevario da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Pravo odustanka se gasi najkasnije nakon isteka roka od 30 dana od dana saznanja za jedan od navedenih razloga.

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMPoslovna sposobnost pravnog lica je u principu izjednaena sa poslovnom sposobnou fizikih lica. Razlika je u tome to kod pravnog lica nema stepenovanja poslovne sposobnosti.

2. SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA Volja koja dovodi do zakljuenja ugovora mora imati karakteristike pravno relevantne volje. To podrazumijeva postojanje svijesti i namjere (htijenja). Svijest obuhvata znaaj i posljedice zakljuenja ugovora, a namjera znai da ugovorne strane ele zakljuenje upravo tog ugovora (animus contrahendi). Pravno relevantna volja, osim to je slobodna, mora biti ozbiljna i stvarna. Ozbiljnost znai da volja izraena u ali ne proizvodi pravno dejstvo. Volja mora biti stvarna, a ne simulirana. Ako bi ugovorne strane izjavile da zakljuuju jedan ugovor (npr.o poklonu), a zapravo zakljuuju drugi ugovor (npr.kupoprodajni ugovor), radi se o prikrivenom (prividnom) pravnom poslu,a prema ZOO prividan ugovor nema uinka meu ugovornim stranama. Meutim, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai ako je udovoljeno uslovima za njegovu pravnu valjanost. Strana koja drugoj nudi zakljuenje ugovora naziva se ponudilac (ponua, offerent), a strana kojoj je ponuda upuena zove se ponueni (ponueno lice). Izjava volje ponudioca usmjerena na zakljuenje ugovora naziva se ponuda (offerte). Ponudu u pravnom smislu potrebno je razlikovati od pojma ponude u svakodnevnom ivotu. Ponuda je jednostrana izjava volje kojom ponudilac ponuenom nudi zakljuenje odreenog ugovora pod odreenim uslovima. Ponuda mora biti tako formulisana da zakljuenje ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuenog. Da bi proizvela pravno dejstvo, ponuda mora imati odreena svojstva: 1. Mora sadravati najmanje bitne elemente (essentialia negotii) ugovora (npr.predmet i cijenu kod ugovora o prodaji). Dakle, mora sadrajno odgovarati buduem ugovoru. Pritom moe, ali ne mora sadravati prirodne i sluajne elemente. 2. Mora biti upuena od strane ovlatenog lica koje eli zakljuiti ugovor i to od strane ponudioca ili njegovog punomonika odnosno zastupnika; 3. Mora biti upuena drugom licu sa kojim se eli zakljuiti ugovor (ponueni). Moe se uputiti i neodreenom broju lica. Izuzetak je u sluaju kad se zakljuuje ugovor s obzirom na individualna svojstva ugovaraa. 4. Mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli zakljuiti ugovor i to sa ponuenim, a pod uslovima iz ponude (animus contrahendi). Ako bi ponudilac u svojoj izjavi stavio odreene rezerve, to ne bi bila ponuda ve poziv na pregovore, odnosno poziv da druga strana da svoju ponudu. 5. Forma, ukoliko je predviena zakonom (najee pisana forma). Od tog pravila postoji izuzetak ako je ponuda u potpunosti realizirana. Tada se primjenjuju pravila ZOO o konvalidaciji, prema kojima se ugovor za ije sklapanje se zahtijeva pismena forma smatra pravovaljanim mada nije zakljuen u toj formi, ako su ugovorne strane u cjelosti ili u pretenom dijelu izvrile obaveze koje iz njega nastaju. Pravna dejstva ponude. Ponuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca na pridravanje njenog sadraja, a ne i na izvrenje sadraja ponude. Od ovog pravila postoje izuzeci. Prvi se odnosi na mogunost ponudioca da u samoj ponudi istakne iskljuenje obaveznosti ponude, unoenjem odgovarajue klauzule (npr.bez obaveze, neobavezno i sl). U takvom sluaju postavlja se pitanje da li se takva izjava volje uope moe smatrati ponudom. Drugi izuzetak odnosi se na mogunost opoziva ponude. Prema ZOO, ponudilac moe opozvati svoju ponudu samo ako je ponueni primio opoziv prije prijema ponude, ili istovremeno sa njom. Iz ovoga proizilazi da je ponudu vrlo teko opozvati.

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMAko je u ponudi ostavljen rok za njeno prihvatanje, on se smatra sastavnim dijelom ponude. Ovi rokovi su dispozitivne prirode i uglavnom zavise od volje ponudioca. Prema ZOO, ponuda uinjena odsutnom licu u kojoj nije odreen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuenom, da je ponueni razmotri, o njoj odlui i da odgovor od prihvatanju stigne ponudiocu. Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog kojom on ponudiocu izraava saglasnost sa njegovom ponudom. Prihvat mora sadrajno odgovarati ponudi. Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan, on mora ispunjavati odreene pretpostavke: 1. Mora poticati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i mora biti upuen ponudiocu ili njegovom ovlatenom zastupniku. Ako bi ponudu prihvatilo neko tree lice, ne bi nastao ugovor ve samo ponuda tog treeg lica ponudiocu za zakljuenje ugovora 2. Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi. Ponueni ne moe uslovljavati prihvat, jer se u sluaju postavljanja uslova ne bi radilo o prihvatu ponude ve o novoj ponudi. 3. Iz prihvata se mora jasno vidjeti volja ponuenog da sa ponudiocem zakljui ugovor (animus contrahendi). Ona moe biti izraena izriito ili konkludentnom radnjom. 4. Prihvat ponude mora ponudiocu stii u predvienom roku. Zakanjeli prihvat smatra se novom ponudom, ako ispunjava potrebne uslove za ponudu. Izuzetak postoji ako je prihvat ponude bez krivice ponuenog stigao nakon isteka roka, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme. U tom sluaju ZOO predvia da ugovor ipak nastaje. 5. Ako se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog ugovora, tada i ponuda i prihvat moraju biti dati u toj formi. Vrijeme zakljuenja ugovora. Pitanje perfekcije ugovora ne postavlja se kad je ponuda upuena prisutnom licu. Ako ponueni prihvati ponudu, ugovor je tada i zakljuen, i obrnuto. Spor o vremenu zakljuenja moe se postaviti samo ako je ugovor zakljuen izmeu odsutnih lica. Momenat perfekcije znaajan je iz vie razloga: - od tog momenta ugovor proizvodi pravna dejstva; - pitanje zastare potraivanja; - poslovna sposobnost ugovaraa; - sluajna propast stvari itd. Postoje razliite teorije koje odgovaraju na pitanje kad se ugovor smatra zakljuenim: Po teoriji izjave (oitovanja) ugovor je zakljuen u trenutku kad je ponueni prihvatio ponudu. Ova teorija svoje pristalice nalazi u francuskoj pravnoj koli. Osnovni prigovor joj je to je vrlo teko tano utvrditi kad je ponueni odluio da prihvati ponudu, jer svoj prihvat ne mora istovremeno uputiti ponuau, odnosno moe se desiti da taj prihvat uope ne uputi. Tada uope ne bi dolo do sklapanja ugovora, bez obzira na to to je ponueni zaista prihvatio ponudu. Prema teoriji odailjanja (otposlanja, mail box theory), ugovor je zakljuen kad je ponueni poslao svoj prihvat ponude ponudiocu, npr. kad je pismo sa prihvatom predao na potu. Ova teorija svoju primjenu nalazi u angloamerikom pravu. Prema teoriji prijema, ugovor je zakljuen kad je ponudilac primio izjavu ponuenog o prihvatu ponude. Ovoj teoriji se moe prigovoriti kako u momentu prijema prihvata ponude ponudilac nije odmah proitao pirhvat, tako da i u trenutku prispjea odgovora (npr.u potansko sandue) ponudilac jo uvijek ne zna da li je ponueni prihvatio ponudu ili ne. Po teoriji saznanja, ugovor je nastao kad ponudilac sazna za sadraj izjave o prihvatu ponude. Ova teorija primjenjuje se u italijanskom pravu. Moe joj se staviti prigovor slian onome kod teorije izjave. Naime, vrlo je teko utvrditi momenat u kome je ponudilac zaista saznao za prihvat ponude.

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMNa zakonodavac prihvata teoriju prijema, jer se u ZOO kae da je ugovor zakljuen u trenutku kad je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvata ponudu. Prijem prihvata mora dokazati ponueni. Mjesto zakljuenja ugovora. U ZOO je odreeno da je ugovor zakljuen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno prebivalite u trenutku kad je uinio ponudu.

3. PREDMET UGOVORA Zakon ne definira pojam predmeta ugovora, ve samo odreuje da se ugovorna obaveza moe sastojati u davanju, injenju, neinjenju ili trpljenju. Moe se rei da je predmet ugovora obaveza iz jednog obligacionog odnosa. Kod dvostranih ugovora postoje najmanje 2 predmeta ugovora, odnosno 2 obligacije u jednom obligacionom odnosu. Npr. kod ugovora o prodaji prodavac je kupcu obavezan predati prodatu stvar, a kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari. Istovremeno, kupac je obavezan da plati prodajnu cijenu, koju je prodavac ovlaten zahtijevati od kupca. Predmet ugovora potrebno je razlikovati od sadraja ugovora. Predmet je odreena radnja (inidba) koja moe biti pozitivno ili negativno odreena. Sadraj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz tog ugovora. Dakle, sadraj je iri pojam od predmeta ugovora. Predmet ugovora mora biti mogu, doputen i odreen ili odrediv. Mogunost predmeta ugovora Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue izvriti i ne obavezuje (impossibilium nulla obligatio est). Nemogunost moe biti objektivna i subjektivna. Objektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti ni dunik, niti bilo koje drugo lice. Subjektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti dunik, ali bi neko drugo lice moglo. S obzirom na vrijeme zakljuenja ugovora, nemogunost moe biti prvobitna (poetna) i naknadna. Poetna (prvobitna) nemogunost je ona koja je postojala u vrijeme zakljuenja ugovora, a naknadna je ona koja je nastupila nakon zakljuenja ugovora. Objektivna nemogunost moe biti poetna i naknadna. Isto vai i za subjektivnu nemogunost. Poetna objektivna nemogunost povlai nitavost ugovora, odnosno u takvom sluaju ugovor uope nije ni nastao. Naknadna objektivna nemogunost povlai nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze dunika. Ako je naknadna nemogunost nastupila usljed krivnje dunika, za dunika nastaje obaveza naknade tete. Ako za nemogunost nije kriva nijedna ugovorna strana, ve je ona nastala sluajno ili usljed vie sile, dunik se oslobaa obaveze (obligacija prestaje). Subjektivna nemogunost (poetna ili naknadna) ne povlai nitavost ugovora, ali je dunik obavezan na naknadu tete. Dunik se moe osloboditi te obaveze ako dokae da nije kriv za nemogunost. Od pravila da predmet obaveze mora biti mogu postoji izuzetak ako je ugovor zakljuen pod odlonim uslovom ili rokom. Naime, ako je predmet obaveze u poetku nemogu, a ugovor sadri odloni uslov ili rok, pa prije ispunjenja obaveze postane mogu, smatra se da je ugovor punovaan. Doputenost predmeta ugovora Nitav je ugovor iji je predmet obaveze nedoputen. Prema l.49 ZOO, nedoputen je predmet obaveze koji je protivan Ustavu, prinudnim propisima ili moralnim normama.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMNedoputenost obaveze moe proizilaziti i iz prirode stvari. Odreene stvari su izuzete iz prometa (res extra commercium). To se prvenstveno odnosi na javna dobra. Osim toga, postoje i stvari iji promet je ogranien npr.lijekovi, oruje i sl. Odreenost ili odredivost predmeta ugovora Zakon ne trai da se ugovarai dogovore o svim pojedinostima obaveze, ve da se usaglase o bitnim elementima konkretnog ugovora. Dakle, bitno je da ugovor sadri podatke pomou kojih se moe odrediti predmet ugovorne obaveze. Sudska praksa je na stanovitu da je predmet obaveze odreen kad ugovor sadri dovoljno podataka na osnovu kojih se moe zakljuiti koja stvar je predmet ugovora. Npr. u jednoj odluci je reeno da je ugovor dovoljno odreen kada je prodavac u pismenom ugovoru naveo da prodaje svoju jedinu kuu, iako nije naveo blie katastarske oznake nekretnine. 4. OSNOV UGOVORA Osnov ili kauza (causa) ugovora je cilj, odnosno svrha ugovora (causa finalis). Npr. banka daje kredit da bi dobila kamate. Bitan uslov za nastanak punovanog ugovora je doputenost kauze. Ukoliko je osnova nedoputena ugovor je nitav. Nedoputenom se smatra osnova koja je suprotna javnom poretku, tj. ona koja je suprotna Ustavu, prinudnim propisima i moralu drutva. Pored doputenosti, za valjanost ugovora neophodna je i istinitost osnove. To znai da osnova (kauza) ne smije biti prividna. Prividna kauza moe se javiti u 2 sluaja: 1. Ako ugovorne strane pogreno smatraju da zakljuuju jedan, a u stvari zakljuuju drugi ugovor Npr. jedan ugovara daje drugome stvar na zajam, a taj drugi pogreno smatra da se radi o poklonu. Takav ugovor nema uinka. 2. Ako ugovorne strane simuliraju kauzu. Npr. ako ugovarai zaista zakljuuju ugovor o prodaji, a da bi izbjegli plaanje poreza prema treim licima iznose da su zakljuili ugovor o poklonu. U takvom sluaju simulirana kauza ne proizvodi pravno dejstvo, a prikrivena kauza je valjana ukoliko se ne radi o zabranjenom ili nemoralnom ugovoru. Osnov (kauza) je razliit pojam od motiva, odnosno pobude za sklapanje ugovora. Pod motivom (pobudom) se podrazumijeva unutranji psiholoki faktor ugovaraa, odnosno ono to ga je pokrenulo na zakljuenje ugovora. Jedan ugovara poznaje kauzu drugog, ali najee ne zna njegov motiv (koji mu u krajnjoj liniji nije ni bitan).

V FORMA I TUMAENJE UGOVORA1. FORMA UGOVORA Pod formom ugovora podrazumijeva se nain, odnosno oblik postizanja saglasnosti izjavljenih volja ugovornih strana. Za pojedine ugovore se zahtijeva da budu zakljueni u odreenoj formi i takvi ugovori nazivaju se formalnim ugovorima. Da li e ugovor biti formalan ili ne zavisi prvenstveno od zakonske odredbe, a zatim i od volje ugovornih strana. Zakonska forma predviena je zakonom i odstupanje od nje najee povlai nitavost ugovora. Ugovornu formu odreuju ugovorne strane. Obligacioni ugovori se najee sklapaju usmeno i bez postojanja unaprijed propisane forme. ZOO prihvata naelo neformalnosti ugovora, od kojeg postoji niz izuzetaka predvienih u ZOO, ali i u drugim propisima. Npr. ZOO predvia posebnu formu za ugovore o prodaji nekretnina, za ugovor o prodaji sa obronim otplatama, ugovor o graenju, o licenci itd. 2. TUMAENJE UGOVORA U sluaju da su pojedine ugovorne odredbe sporne, tumaenjem ugovora se istrauje zajednika namjera ugovornih strana. Tumaiti se mogu samo punovano zakljueni ugovori i to najee samo pojedine

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMnjihove odredbe. Jasne i nesporne odredbe ne mogu biti predmetom tumaenja, ve se one primjenjuju onako kako glase. Postoje razliiti naini tumaenja ugovora, od kojih su najpoznatiji subjektivno i objektivno tumaenje. Subjektivno tumaenje panju poklanja iskljuivo volji ugovornih strana i cilj tumaenja je da se pronae zajednika volja ugovornih strana. Objektivno tumaenje veu panju poklanja znaenju upotrijebljenih rijei i izraza u vezi sa njihovim uobiajenim znaenjem u pravnom prometu. ZOO, kao i veina drugih savremenih zakona, usvaja mjeovito tumaenje, prema kome se ne treba drati doslovnog znaenja upotrijebljenih izraza, ve je potrebno ispitati zajedniku namjeru ugovaraa i odredbu razumjeti u skladu sa naelima obligacionog prava. Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaiti u smislu koji je manje teak za dunika, a nejasne odredbe u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

VI VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA1. JEDNOSTRANO I DVOSTRANO OBVEZNI UGOVORI Kod jednostrano obvezni ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani strani dunika. Povjerilac stie samo pravo na potraivanje, bez ikakvih obaveza prema duniku (npr.ugovor o poklonu, o posudbi, punomostvu bez naknade itd). Dvostrano obvezni su ugovori kojim se stvaraju obaveze za obje ugovorne strane, koje se istovremeno javljaju i u ulozi dunika i u ulozi povjerioca (npr.kupoprodaja, ugovor o djelu itd). Ova podjela ima viestruk praktini znaaj: Kod dvostrano obveznih ugovora vai princip uzajamnosti obaveza, to znai da jedna strana moe ispunjenje svoje obaveze usloviti ispunjenjem obaveze druge ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga moe prostom izjavom raskinuti ugovor. Pravo na ponitenje zelenakog ugovora ili ugovora zbog prekomjernog oteenja mogue je samo kod dvostrano obaveznih ugovora. Kad obaveza jedne strane postane nemogua, kod jednostrano obaveznog ugovora obligacija se gasi, a kod dvostrano obaveznog ugovora postavlja se pitanje krivice, odnosno odgovornosti za nemogunost ispunjenja. Ustupanje je prema ZOO mogue samo kod dvostranih ugovora, ukoliko druga ugovorna strana na to pristane. Pri tumaenju spornih odredaba jednostrano obveznih ugovora uzima se da se dunik obavezao na manju obavezu, a kod dvostrano obveznih ugovora nejasne odredbe se tumae na nain kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

2. TERETNI I DOBROINI UGOVORI Pod teretnim ugovorom podrazumijeva se ugovor u kome jedna ugovorna strana daje inidbu a druga protivinidbu, a dobroini ugovor postoji u sluaju kad jedna ugovorna strana za svoju inidbu ne dobiva protivinidbu. Primjeri teretnih ugovora su ugovor o prodaji, o zakupu, o zajmu sa kamatom, ugovor o djelu itd. Dobroini su npr. ugovor o poklonu, o zajmu bez kamate, o posluzi, o besplatnoj ostavi itd.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMSvi teretni ugovori su dvostrano obavezni, a svaki dvostrano obavezni ugovor nije uvijek teretan. Npr. ugovor o zajmu je dvostrano obavezan, ali moe biti i teretan i dobroin, to zavisi od toga da li se zajam daje sa ili bez kamate. Podjela ugovora na teretne i dobroine znaajna je kod odgovornosti za fizike i pravne nedostatke stvari, koja postoji samo kod teretnih, a ne i kod dobroinih ugovora. 3. FORMALNI I NEFORMALNI UGOVORI Ako se za zakljuenje ugovora trai posebna forma, onda se govori o formalnim ugovorima. Odreena forma moe biti zakonska ili ugovorna i kod takvih ugovora forma je bitan element ugovora, to znai da nepotivanje forme povlai nitavost ugovora. Kod neformalnih ugovora je za nastanak ugovora dovoljna saglasnost volja o bitnim elementima ugovora.

4. KONSENZUALNI I REALNI UGOVORI Konsenzualni ugovor je ugovor koji je perfektan (koji nastaje) kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora, bez bilo koje odreene forme ili predaje stvari drugoj ugovornoj strani. Dakle, ugovor je perfektan kad ponueni prihvati ponudu. Realni ugovor nastaje kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad jedna od ugovornih strana drugoj preda stvar koja je predmet ugovora. Dakle, kod realnog ugovora potrebno je kumulativno ispunjenje dvaju pretpostavki: sporazum stranaka i predaja stvari. Sporazum i predaja mogu, ali ne moraju biti istovremeni. Na ZOO naelno usvaja konsenzualnu koncepciju ugovora, a predaja stvari se smatra aktom izvrenja ugovora. Izuzeci postoje kod ugovora o poklonu i o posudbi, kao i kod davanja kapare, kada se ugovor smatra zakljuenim onda kad je data kapara. 5. KAUZALNI I APSTRAKTNI UGOVORI Kauzalni ugovor je onaj ugovor kod kojeg je osnov obavezivanja (causa obligandi) istaknut kao bitan element ugovora. Apstraktni ugovor je onaj kod kojeg osnov obavezivanja nije vidljiv iz samog ugovora, dakle ne moe se vidjeti cilj zbog kojeg se stranke obavezuju. Npr. ako se jedna osoba pismeno obavee da e drugoj isplatiti 100KM u roku od 2 mjeseca, radi se o apstraktnom ugovoru, jer se iz samog ugovora ne vidi da li obaveza potie iz ugovora o zajmu, prodaji i sl. U pravnom prometu preovlauju kauzalni ugovori, kao to su ugovor o prodaji, o zakupu, o zajmu, o djelu itd). Najei primjeri apstraktnog ugovora su mjenica i ek. 6. EKVIVALENTNI I ALEATORNI UGOVORI Ekvivalentni su ugovori kod kojih ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora o cjelosti znaju svoja prava i obaveze. Kod aleatornih ugovora ugovorne strane u vrijeme zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze. Obim prava i obaveza kod aleatornih ugovora esto zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja, a obaveza jedne strane ne predstavlja ekvivalent obavezi druge strane. Aleatorni ugovori su ugovori o opkladi, o igri, kao i ugovori o kupovini nade npr. proljetna kupovina cjelokupnog roda ljive u nekom vonjaku, mada se rod oekuje u jesen. Aleatorni ugovori se ne mogu pobijati zbog prekomjernog oteenja niti kao zelenaki. Iz ekvivalentnih ugovora nastaju utuive, a iz aleatornih po pravilu prirodne obligacije. Izuzetak su dravna lutrija i sportska prognoza. 7. PREDUGOVOR I GLAVNI UGOVOR

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMPredugovor je saglasna izajva volja o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor. Njime se dakle dvije strane meusobno obavezuju da e zakljuiti drugi, glavni ugovor. Predugovor obavezuje samo ako su njime odreeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je ugovor koji su se stranke predugovorom obavezale zakljuiti. On nema retroaktivno dejstvo, ve proizvodi pravni uinak od trenutka njegovog zakljuenja. U principu, predugovor moe prethoditi zakljuenju i konsenzualnog i realnog ugovora. Predugovor je u naelu neformalan, a ako je za glavni ugovor propisana forma, onda i predugovor mora biti zakljuen u toj formi. ZOO ne predvia rok kao bitan element u kome su predugovorne strane obavezne zakljuiti glavni ugovor. Zakonom je odreeno da se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje. Ukoliko taj rok nije odreen, onda u roku od 6 mjeseci od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebao biti zakljuen. Predugovor se znaajno razlikuje od pregovaranja, jer pregovaranje ne obavezuje, a predugovor da. Meutim, predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti nakon njegovog zakljuenja toliko izmijenile da predugovor ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u trenutku njegovog zakljuenja. Smrt ili poslovna nesposobnost jednog od pregovaraa ne dovodi do gaenja predugovora, osim ako se radi o strogo linoj obavezi. 8. IMENOVANI I NEIMENOVANI UGOVORI Imenovani ugovori su oni koji su zbog svog znaaja i este primjene dobili svoj naziv i kao takvi regulisani zakonom, npr.ugovor o prodaji, zakupu, o poklonu itd. Bitni i prirodni elementi imenovanih ugovora propisani su zakonom. Izostanak bitnih elemenata povlai nitavost ugovora, a prirodni elementi se primjenjuju ukoliko ugovorne strane nisu ugovorom odredile drugaije. Neimenovani ugovori su oni koji u zakonu nisu oznaeni posebnim nazivom, niti su posebno regulisani. Oni svojim sadrajem ipak moraju odgovarati opim propisima o obligacionim ugovorima. Znaaj ove podjele je prvenstveno u tome to za razliku od neimenovanog, ugovarai ne moraju detaljno regulisati sva pitanja iz imenovanog ugovora. Dovoljno je da se sporazumiju o bitnim elementima, a ostala pitanja reguliu se primjenom dispozitivnih propisa. 9. GLAVNI I SPOREDNI UGOVORI Glavni ugovor je ugovor kojim se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos izmeu ugovornih strana (npr.ugovor o zakupu, o djelu, o poklonu itd). Sporedni (akcesorni) ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele sudbinu glavnog ugovora. Oni najee slue kao sredstvo pojaanja ili osiguranja glavnog ugovora. Sporedni ugovori su npr. ugovor o zalogu, o jemstvu, o kapari i dr. 10. TRAJNI I TRENUTNI UGOVORI Trajni su ugovori ije ispunjenje traje due vrijeme, bilo kontinuirano ili perodino (npr.ugovor o zakupu, o doivotnom izdravanju, o osiguranju itd). Kod trenutnih ugovora obaveza se izvrava odjednom (npr.kupovina hrane u prodavnici). Znaaj ove podjele ogleda se u sluaju raskida ugovora. Kod trajnih ugovora kod kojih nije odreen rok trajanja, ugovorni odnos se okonava jednostranom izjavom volje (otkazom). Raskidanje i izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti mogua je samo kod trajnih, a ne i kod trenutnih ugovora. Samo kod trajnih ugovora mogue je preutno produenje ugovora.

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM11. LINI I NELINI UGOVORI Lini ugovori su oni koji su zakljueni s obzirom na svojstvo tano odreenog lica (ugovori intuitu personae). Tu spadaju ugovor o djelu, ugovor o punomostvu, o ortakluku, o poklonu itd. Kod nelinih ugovora, teite je na izvrenju odreene obaveze, a ne na linosti. Takvu obavezu moe izvriti bilo koje lice, a ne samo dunik. Nelini ugovori su ei. Znaaj podjele je u tome to se prava i obaveze iz linih ugovora ne mogu, a iz nelinih mogu prenositi odnosno ustupati. Lini ugovori se mogu ponititi zbog zablude u linosti (error in persona), a i prestaju u sluaju smrti jedne ugovorne strane. 12. GENERALNI I POSEBNI UGOVORI Generalni ugovori se uglavnom zakljuuju na dui vremenski period, gdje se utvruju samo opi elementi ugovora i uslovi izvrenja. Najee se sklapaju prilikom izgradnje velikih investicionih objekata (tvornica, puteva i sl). Poseban ugovor se zakljuuje u okviru generalnog ugovora i njime se konkretiziraju pitanja znaajna za izvrenje generalnog ugovora. Poseban ugovor mora biti u okvirima koji su predvieni generalnim ugovorom, jer bi se u suprotnom radilo o sporazumnoj promjeni generalnog ugovora.

VII POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA1. PROMIJENJENE OKOLNOSTI Kod pojedinih ugovora izmeu zakljuivanja i izvrenja moe proi dui vremenski period. U tom periodu moe doi do promjena okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom zakljuenja ugovora. S tim u vezi postavlja se pitanje uticaja ovih promjena dalje izvrenje ugovora. Pitanje promjena okolnosti regulisano je u ZOO. Da bi se govorilo o promijenjenim okolnostima, potrebno je ispunjenje slijedeih uslova: 1. da su promjene nastupile nakon zakljuenja ugovora 2. da su promijenjene okolnosti takve da oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora; 3. da je nakon nastupanja novih okolnosti oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi ga po opem miljenju bilo nepravino odravati na snazi. Okolnosti koje bi eventualno dovele do raskida ili izmjene ugovora moraju biti nepredvidive i neotklonjive, tj. na njih se ne moe povati strana koja je takve okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora. Strana koja se poziva na promijenjene okolnosti mora putem nadlenog suda traiti raskid ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima samo druga, tj. tuena strana. Ako sud donese odluku o raskidu ugovora, tada e na zahtjev tuene nevine strane obavezati tuioca da naknadi pravian dio tete. Prema ZOO, ugovorne strane se mogu unaprijed odrei prava da se pozivaju na oddreene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja. 2. PREKOMJERNO OTEENJE (LAESIO ENORMIS) Jedno od osnovnih naela obligacionog prava je naelo jednake vrijednosti davanja, tj. da kod dvostranih ugovora inidba odgovara protuinidbi. Povreda ovog naela postoji kod prekomjernog oteenja i zelenakog ugovora.

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMPrekomjerno oteenje postoji kod dvostranih (naplatnih) ugovora ako je u vrijeme njihovog zakljuenja postojala oigledna nesrazmjera izmeu obaveza ugovornih strana. Dakle, pretpostavke postojanja prekomjernog oteenja su: 1. ugovor mora biti dvostrani, odnosno naplatni. Prekomjerno oteenje nije mogue kod dobroinih ugovora, igara na sreu, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar plaena via cijena zbog posebne naklonosti prema toj stvari; 2. izmeu obaveza mora postojati oita nesrazmjera (radi se o faktikom pitanju); 3. nesrazmjera mora postojati u trenutku zakljuenja ugovora Oteena strana moe traiti samo ponitenje ugovora, pod uslovom da pravu vrijednost obaveza tada nije znala niti je morala znati. Svoj zahtjev za ponitenje podnosi podizanjem tube ili isticanjem prigovora na zahtjev za ispunjenje obaveze.Rok za podnoenje zahtjeva je 1 godina od dana zakljuenja ugovora (a ne od dana saznanja za prekomjerno oteenje). Ovaj rok je prekluzivan. Druga strana ima mogunost izbora (facultas alternativa). Moe pristati na ponitenje ugovora ili dopuniti svoju inidbu do stvarne vrijednosti i tako odrati ugovor na snazi. Ugovorne strane se ne mogu unaprijed odrei prava na ponitenje ugovora zbog prekomjernog oteenja, odnosno ovo odricanje nema pravni uinak. 3. ZELENAKI UGOVOR Zelenaki ugovor je takav ugovor kojim jedno lice, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obavezao da e dati ili uiniti. Dakle, pretpostavke postojanja zelenakog ugovora su: 1. izmeu inidbe i protuinidbe mora postojati oita nesrazmjera i to u vrijeme zakljuenja ugovora; 2. jedna ugovorna strana je iskoristila odreeno stanje nude druge ugovorne strane. Ako oteena strana dokae postojanje ovih pretpostavki, ona moe traiti da se ugovor poniti ili da se njena obaveza smanji na pravian iznos. Rok za podnoenje zahtjeva je 5 godina od dana zakljuenja ugovora.

VIII SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORASredstva za obezbjeenje pravilnog izvrenja ugovora tradicionalno se dijele na 2 grupe: 1. STVARNA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA Kod ovih sredstava povjerilac stie stvarno pravo na stvari dunika ili treeg lica. Ako dunik ne izmiri svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz tih stvari. Stvarna sredstva obezbjeenja su: kapara, kaucija, avans, zaloga i hipoteka. 1.1. Kapara Kapara (arrha) je odreeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja ugovora. Kapara je akcesoran ugovor koji se moe zakljuiti istovremeno sa glavnim ugovorom ili nakon zakljuenja glavnog ugovora. Ugovor o kapari je realan ugovor jer predmet ugovora mora biti predat drugoj strani. Dakle, ZOO kod ugovora o kapari odstupa od naela konsenzualizma. Kapara ima najmanje 2 svrhe, a uslovno se moe rei da ima 3:

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM1. Kapara je znak da je ugovor zakljuen. Glavni ugovor nastaje i bez kapare, ali ako se dokae da je data kapara, time je dokazano i da je zakljuen ugovor. 2. Kapara slui kao obezbjeenje ispunjenja ugovora i njena svrha je da podstakne dunika na ispunjenje obaveze. Po pravilu, kaparu daje jedan od ugovaraa, ali nema smetnje i da je daju obojica. 3. Kad je kaparu dao ugovara koji je nakon toga ispunio svoju obavezu, tada se kapara uraunava u izvrenje ukoliko je istovrsna sa predmetom ugovora. Dakle, u ovom sluaju kapara predstavlja djelimino ispunjenje obaveze. Pravno dejstvo kapare zavisi od toga da li je obaveza ispunjena u potpunosti, djelimino ili uope nije ispunjena. Ako je ugovor valjano ispunjen, kapara se vraa onoj strani koja ju je dala, ili se uraunava u ispunjenje obaveze. Ako je ugovor djelimino ispunjen, savjesna strana ne moe zadrati kaparu ve ima 2 mogunosti: 1. traiti potpuno ispunjenje ugovora i naknadu tete pretrpljene zbog neurednog ispunjenja; 2. traiti naknadu tete zbog nepotpunog ispunjenja obaveze. Ako ugovor nije ispunjen, u zavisnosti od krivice ugovornih strana razlikuju se 4 sluaja: 1. Ako za neizvrenje nije odgovorna nijedna strana, kapara se mora vratiti; 2. Ako su za neizvrenje odgovorne obje strane, kapara se takoe vraa; 3. Ako je za neizvrenje odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana moe zadrati kaparu ili traiti ispunjenje ugovora (ako je ono jo mogue) i naknadu tete zbog zakanjenja ispunjenja; 4. Ako je za neizvrenje odgovorna strana koja je primila kaparu, druga (nevina strana) moe izabrati jednu od slijedeih mogunosti: (1) traiti izvrenje ugovora (ako je jo mogue) i naknadu tete zbog kanjenja; (2) odustati od ugovora i traiti naknadu tete zbog neispunjenja; (3) odustati od ugovora i traiti od druge strane isplatu dvostrukog iznosa kapare. 1.2. Kaucija Kaucija (vadium) je odreeni iznos novca koji dunik daje prilikom zakljuenja ugovora. Ugovor o kauciji je realan i akcesoran. Ako dunik ispuni obaveze iz glavnog ugovora, kaucija se po pravilu uraunava u izvrenje obaveza, ali se moe i vratiti. U sluaju neizvrenja ugovora dunik gubi kauciju, i to bez obzira na njegovu krivicu. Kaucija se najee daje kod ugovora koji se zakljuuju putem aukcije ili za primljenu ambalau kod ugovora o prodaji. Kaucija se od kapare razlikuje u sljedeem: - kaucija propada bez obzira na razlog neizvrenja, a kapara samo ako je dunik odgovoran za neizvrenje ugovora; - kod kapare povjerilac (nevini ugovara) ima mogunost izbora, a kod kaucije ne; - kaucija obezbjeuje samo primaoca kaucije, a kapara obje ugovorne strane; - visina kapare se pod odreenim uslovima moe smanjiti, a kaucija ne. 1.3. Zaloga ZOO regulie zalogu kao: (1) zalono pravo na pokretnoj stvari i (2) zalaganje potraivanja i drugih prava. Zalono pravo na nekretninama (hipoteka) regulisano je putem ZOVO. Zaloga (runa zaloga) je zalono pravo na pokretnoj stvari. Najee se zasniva ugovorom, a mnogo rjee na osnovu zakona i sudske odluke. Ugovorom o zalozi dunik ili neko tree lice obavezuju se da e povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on moe namiriti, ukoliko mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti. Dakle, ugovor o zalozi je konsenzualan, a i akcesoran. Povjerilac stie zalono

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata. Dotad on prema drugoj strani ima obligacionopravni zahtjev usmjeren na izvrenje ugovora, tj. na predaju stvari. Objekat zalonog prava moe biti svaka stvar u prometu kojoj se moe odrediti vrijednost. Zaloiti se moe i suvlasniki (alikvotni) dio, kao i tua stvar. Stvar koja se zalae po pravilu mora biti odreena, ali se pod odreenim uvjetima moe zaloiti i generika stvar. Zalog se moe dati za buduu, kao i za uslovnu obavezu. Osim stvari, zaloiti se mogu i potraivanja i neka druga prava. Subjekti zalonog prava su zalogoprimac (zaloni povjerilac) i zalogodavac (zaloni dunik). Zaloni dunik je najee i dunik iz glavnog ugovora, mada to moe biti i tree lice. Nain ostvarivanja. Ugovarai u ugovor ne mogu unijetu klauzulu prema kojoj e zaloena stvar automatski prei u vlasnitvo povjerioca ako njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti. Dakle, povjeriocu je zabranjeno da se jednostrano namiri iz zaloene stvari, ve on od suda moe zahtijevati prodaju zaloene stvari. Da bi se stvar mogla prodati, povjerilac prvo mora dobiti izvrni naslov, tako to e kod nadlenog suda podii tubu (zalona tuba actio pigneratia), ishoditi presudu i nakon toga u izvrnom postupku traiti prodaju stvari. Za podizanje tube moraju se kumulativno ispuniti 2 pretpostavke: 1. povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo; 2. dunik se mora nalaziti u zakanjenju sa ispunjenjem obaveze. Pravilo da se zaloni povjerilac namiruje sudskim putem ima nekoliko izuzetaka: 1. Ako bi trokovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost zaloene stvari. U tom sluaju sud moe odluiti da povjerilac proda stvar po cijeni koja je utvrena procjenom strunjaka ili da je zadri za sebe po toj cijeni. 2. Ako je u zalogu data stvar ija cijena je propisana, ugovarai se mogu sporazumjeti da povjerilac zaloenu stvar proda po propisanoj cijeni ili da je po toj cijeni zadri za sebe. Ukoliko bi prilikom zakljuenja ugovora bile ugovorena i nedozvoljena klauzula da e zaloena stvar automatski prei u vlasnitvo povjerioca (lex commisoria), ugovor bi bio valjan, a nitava bi bila samo ta klauzula. Meutim, ako ugovarai ovakvu odredbu ugovore nakon zakljuenja ugovora o zalozi, tada e ona biti valjana. To se pravda injenicom da dunik vie nije pod pritiskom zakljuenja ugovora, a i sama naplata iz predate stvari moe utediti vrijeme i novac ugovornim stranama. Prava i obaveze iz ugovora o zalozi. Primarna obaveza zalogodavca je predaja zaloene stvari bez materijalnih ili pravnih nedostataka. U suprotnom, zaloni povjerilac ima pravo traiti drugu odgovarajuu zalogu. Zaloni povjerilac je zaloenu stvar duan uvati sa panjom dobrog domaina (fizika lica), odnosno dobrog privrednika (pravna lica). To znai da zaloenoj stvari mora pokloniti veu panju nego to bi poklonio svojim stvarima. U sluaju neispunjenja ove dunosti, sud na zahtjev zalogodavca moe zaloenu stvar oduzeti od zalogoprimca i predati je treem licu da stvar dri za raun zalogoprimca. Osnovno pravo zalonog povjerioca je da se namiri iz zaloene stvari ako njegovo potraivanje ne bude izmireno o dospjelosti. Ako je ista stvar zaloena za obezbjeenje vie potraivanja, redoslijed naplate odreuje se prema vremenu nastanka zalonog prava, a ne prema vremenu nastanka glavnog obligacionog zahtjeva. Zalono pravo na pravima stie se ugovorom o prenosu potraivanja na zalonog povjerioca. Ovim ugovorom zaloni dunik na povjerioca prenosi odreeno svoje pravo prema treem licu. Zaloni dunik mora svog dunika pismeno obavijestiti o sklopljenom ugovoru o zalogu i naloiti mu da obavezu koju je trebao ispuniti njemu, sada ispuni zalonom povjeriocu. Da bi se mogla zalagati, prava moraju biti samostalna, prenosiva i imati imovinski karakter (vrijednost). 2. LINA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMKod linih sredstava obezbjeenja, dunik se obavezuje da e povjeriocu dati odreenu stvar (najee novac) ukoliko ne ispuni svoju obavezu. U lina sredstva obezbjeenja spadaju: ugovorna kazna, jemstvo i odustanica. 2.1. Ugovorna kazna Ugovornom kaznom dunik se obavezuje da e povjeriocu isplatiti odreeni novani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Visina i nain odreivanja ugovorne kazne su preputeni ugovaraima. Najee se ugovara istovremeno sa ugovorom o glavnoj obavezi, kao taka glavnog ugovora. Meutim, ugovorna kazna se moe regulisati i posebnim ugovorom, s tim to on mora biti u istoj formi kao i glavni ugovor. Ugovorna kazna je akcesorne prirode. Uglavnom se odreuje i plaa u novcu, ali moe se ugovoriti i u drugim stvarima. Izuzetak je kod novanih obaveza, gdje se obezbjeenje postie plaanjem zateznih kamata. Ugovorna kazna se moe ugovoriti za sluaj neispunjenja ili za sluaj zakanjenja ispunjenja obaveze. Ukoliko je ugovorena za sluaj neispunjenja obaveze, povjerilac moe alternativno zahtijevati ispunjenje ugovorne obaveze ili isplatu ugovorne kazne. Jednom izvreni izbor izmeu zathjeva za ispunjenjem obaveze i isplate kazne je konaan, a pravo izbora ima povjerilac. Kad je ugovorna kazna ugovorena za sluaj zakanjenja ispunjenja obaveze, povjerilac kumulativno moe zahtijevati isplatu ugovorne kazne i ispunjenje obaveze. Ta kazna naziva se i kumulativnom ugovornom kaznom. Ukoliko ugovorne strane nisu precizirale o kojoj vrsti ugovorne kazne se radi, smatra se da je ugovorena kazna za sluaj zakanjenja. ZOO ne regulie sluaj kad dunik pravovremeno, ali neuredno ispuni svoju obavezu. Smatra se da bi u takvom sluaju povjerilac imao ista prava kao da se radi o zakanjenju ispunjenja obaveze. Odnos izmeu ugovorne kazne i naknade tete regulisan je na nain da povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad uope nije pretrpio tetu. Ako je teta vea od ugovorne kazne, povjerilac ima pravo na cjelokupnu naknadu tete, ali ne moe kumulativno traiti i naknadu tete i ugovornu kaznu. Npr, ako je ugovorna kazna 750KM, a povjerilac je pretrpio tetu od 1.000 KM, on ima pravo na ugovornu kaznu u visini od 750KM bez ikakvog dokazivanja tete. On takoe ima pravo i na naknadu tete u iznosu od dodatnih 250KM, ali mora dokazati naknadu tete. Meutim, povjerilac ni u kom sluaju ne moe traiti kumulativno puni iznos naknade tete i ugovorne kazne (tj.ne moe traiti 1.750KM) Visina ugovorne kazne u principu nije limitirana. Meutim, ako ugovorna kazna prelazi razumnu mjeru, dunik moe od suda zahtijevati njeno smanjenje. Sud e cijeniti visinu ugovorne kazne obzirom na vrijednost i znaenje predmeta obaveze. U svakom sluaju, sud ne bi mogao smanjiti ugovornu kaznu ispod visine pretrpljene tete. Ugovornu kaznu treba razlikovati od tzv.penala. Penali su zakonom propisana naknada koju plaa ono lice koje ne postupi po pravnoj normi. Penali i njihova visina se propisuju zakonom, a ugovorna kazna sporazumom ugovornih strana. Ugovorna kazna se moe smanjivati, a penali ne. U sluaju da je za neispunjenje ili zakanjenje ispunjenja odreene obaveze zakonom propisana odreena naknada, a istovremeno ugovorena i ugovorna kazna, povjerilac ne moe zahtijevati i zakonsku i ugovornu naknadu, ve samo jednu od njih. Pravo izbora izmeu ugovorne i zakonske naknade pripada povjeriocu. 2.2. Jemstvo

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMJemstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da e ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika ukoliko dunik to ne uini. Jemac povjeriocu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ugovor o jemstvu se moe zakljuiti i protiv volje glavnog dunika, koji ovdje nije ugovorna strana. Ugovor je jednostrano obavezan i dobroin, jer se njime obavezuje samo jemac i on za svoju obavezu od povjerioca ne dobiva nikakvu protivuslugu. Jemstvo moe nastati i na osnovu zakona, mada je to rijedak sluaj, a najpoznatiji takav primjer je jemstvo drave za tedne uloge graana u bankama. ZOO trai da ugovor o jemstvu bude sainjen u pismenoj formi. Kod jemstva glavni dunik i jemac nisu dunici istog ranga. Glavni dunik odgovara na prvom mjestu, a jemac supsidijarno. Prema ZOO, povjerilac se za ispunjenje dospjele obaveze mora prvo pismeno obratiti glavnom duniku, ostavljajui mu istovremeno odreeni rok za ispunjenje obaveze. Po isteku tog roka, povjerilac moe od jemca traiti ispunjenje obaveze. Dakle, da bi zatraio ispunjenje obaveze od jemca, povjerilac ne mora prethodno putem suda zahtijevati ispunjenje obaveze od glavnog dunika. Uz supsidijarnost, druga najvanija osobina jemstva je akcesornost, tj. postojanje obaveze jemca zavisi od obaveze glavnog dunika. Od naela akcesornosti postoji izuzetak, a to je sluaj kad se jemac obavezao povjeriocu za neko poslovno nesposobno lice. Tu bi se prije moglo rei da se radi o zasnivanju samostalne obaveze jemca, nego o postojanju jemstva. Jemstvo se moe dati za svaku punovanu obavezu, bez obzira na njen sadraj. Osim toga, jemiti se moe i za uslovnu i za buduu obavezu. Kad se radi o buduoj obavezi, ona mora biti odreena. isto line obaveze takoe se mogu obezbijediti jemstvom, ali ne istog sadraja jer isto linu obavezu moe ispuniti samo dunik, a ne i tree lice. Meutim, u ovom sluaju se moe jemiti za eventualno nastalu tetu koja moe nastati ako glavni dunik ne ispuni svoju obavezu. Akcesornost jemstva podrazumijeva slijedee: obaveza jemca u potpunosti slijedi sudbinu obaveze glavnog dunika (postojanje, prestanak, cesija..) obim obaveze jemca ne moe biti vei od obaveze glavnog dunika; jemeva obaveza mora biti kvalitativno ista kao i obaveza glavnog dunika, (sa izuzetkom strogo linih obaveza); jemac odgovara kako za ispunjenje glavne obaveze, tako i trokova koje je povjerilac uinio u cilju naplate duga od glavnog dunika. Jemac uz to odgovara i za svako poveanje obaveze koje bi nastalo dunikovim kanjenjem ili dunikovom krivicom, osim ako je drugaije dogovoreno. poloaj jemca ne smije biti slabiji od poloaja glavnog dunika. Zbog toga jemac ima pravo povjeriocu isticati sve one prigovore koje bi mogao istai i glavni dunik, a koji se odnose na dug.

-

Ako jemac umjesto glavnog dunika ispuni obavezu prema povjeriocu, to potraivanje sa svim sporednim pravima i jemstvima prelazi na jemca. Ovdje se radi o zakonskoj personalnoj subrogaciji, jer na jemca potraivanje prelazi ipso iure, bez ikakvog dodatnog akta od strane povjerioca ili glavnog dunika. Zakonska personalna subrogacija u potpunosti odgovara svrsi jemstva. Ta svrha je obezbjeivanje povjerioevog potraivanja, a ne oslobaanje glavnog dunika od obaveze. Jemac od glavnog dunika moe zahtijevati samo onaj iznos koji je on (jemac) platio povjeriocu. Glavni dunik moe jemcu istai sve prigovore koje je jemac mogao istai povjeriocu prilikom ispunjenja obaveze, kao npr. zastarjelost potraivanja, oprost duga i sl. U skladu sa obavezama jemca razlikuje se nekoliko vrsta jemstva: obino ili supsidijarno jemstvo, solidarno jemstvo, podjemstvo, sajemstvo i jemstvo za naknadu tete jemcu.

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMKod solidarnog jemstva nema supsidijarnosti i povjerilac ispunjenje svoje obaveze moe zahtijevati bilo od glavnog dunika, bilo od jemca, a moe i istovremeno od obojice. Razlika izmeu solidarnog jemstva i solidarne odgovornosti dunika je u slijedeem: - obaveze solidarnih dunika su nezavisne jedna od druge, dok je obaveza solidarnog jemca akcesorna i zavisi od obaveze glavnog dunika; - solidarni jemac koji plati dug ima regresno pravo prema glavnom duniku u cijelom iznosu obaveze, a solidarni dunik ima pravo samo na odgovarajui dio koji otpada na ostale solidarne dunike. Solidarno jemstvo je izuzetak a ne pravilo. Zbog toga se, ukoliko nita nije izriito ugovoreno, smatra da se radi o obinom, a ne solidarnom jemstvu. Izuzetak od ovoga su obaveze nastale na osnovu ugovora u privredi, gdje se prezumira solidarno jemstvo. Podjemstvo je takva vrsta jemstva gdje se tree lice (podjemac, jemev jemac) obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne uini jemac. Sajemstvo postoji kad se vie jemaca obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze. Ta lica nazivaju se sajemci i odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dunika. Povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze od bilo kog sajemca ili od svih njih zajedno, ali tek poto svoje potraivanje nije uspio naplatiti od glavnog dunika. Sajemstvo se i razlikuje od solidarnog jemstva po tome to je obaveza sajemaca supsidijarna u odnosu na obavezu glavnog dunika. Jemstvo za naknadu tete jemcu postoji onda kad se jedno lice obavee jemcu da e mu naknaditi eventualnu tetu koju bi on (jemac) pretrpio zbog toga to je kao jemac platio glavni dug. Tree lice se ustvari obavezuje da e jemcu naknaditi onaj dio koji on ne bi mogao naplatiti od glavnog dunika u regresnom postupku. Jemstvo prestaje kad prestane i glavna obaveza, a izuzetno u sluaju da ga povjerilac oslobodi obaveze ili istekom roka ako je jemstvo zakljueno na odreeni rok. 3. Odustanica Odustanica je pravo jedne ili obje ugovorne strane da plaanjem odreenog iznosa novca odustanu od glavnog ugovora. Najee se odreuje posebnom klauzulom u glavnom ugovoru i to kao pravo jedne strane, ali moe biti ugovorena i kao pravo obje strane. Ako rok za odustanak nije odreen, ovlatena strana moe odustati od ugovora dok ne protekne rok odreen za ispunjenje njene obaveze. Odustanica moe biti ugovorena zajedno sa kaparom. U tom sluaju kapara se javlja kao odustanica. Ako odustane strana koja je dala kaparu, tada ona gubi kaparu. Ako odustane strana koja je primila kaparu, ona mora vratiti kaparu u dvostrukom iznosu. Odustanica se od kapare razlikuje u slijedeem: odustanica se samo obeava i obino se ne daje, a kapara se predaje drugoj ugovornoj strani; odustanicom se zasniva pravo odustanka od ugovora, a davanje kapare je znak da je ugovor zakljuen; pravo na odustanicu ima ona ugovorna strana u iju korist je ona ustanovljena, dok pravo na kaparu ima samo nevina strana (tj.ona koja nije odgovorna za neizvrenje ugovora);

Odustanica se od ugovorne kazne razlikuje u slijedeem: odustanicom ovlatena strana plaa odreeni iznos novca i nije obavezna drugoj strani naknaditi tetu. Kod ugovorne kazne povjerilac moe traiti i naknadu tete i ugovornu kaznu ako je kazna manja od prouzrokovane tete; odustanica se po pravilu ne moe smanjiti, a ugovorna kazna moe;

-

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMplaanjem odustanice raskida se ugovor, a ugovorna kazna se moe kumulirati sa ispunjenjem ugovora.

4. Pravo zadravanja Pravo zadravanja (ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja zadri dunikovu stvar koja je u njegovom posjedu, sve dok mu ne bude isplaeno to potraivanje. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz zadrane stvari istim postupkom kao zaloni povjerilac. Da bi se povjerilac mogao koristiti pravom zadravanja, potrebno je da se ispune odreene pretpostavke: povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo. Izuzetak postoji u sluaju ako je dunik postao nesposoban za plaanje. Tada povjerilac ne mora ekati dospjelost potraivanja da bi se posluio pravom zadravanja; pravo zadravanja moe se vriti na pokretnoj ili nepokretnoj stvari koja mora imati odreenu prometnu vrijednost; stvar mora biti u posjedu povjerioca.

-

Koneksitet nije uslov prava zadravanja, odnosno stvar koju povjerilac zadrava ne mora poticati iz istog obligacionog odnosa iz kojeg povjerilac ima potraivanje prema duniku. Povjerilac se iz zadrane stvari namiruje na isti nain kao i zaloni povjerilac, s tim to je duan da o svojoj namjeri pravovremeno obavijesti dunika. Od prava zadravanja postoje izuzeci, tj. povjerilac nema pravo zadravanja na: - stvari koje su od dunika oduzete protiv njegove volje; - stvari koje su mu predate na uvanje ili poslugu; - stvari koje se ne mogu izloiti prodaji; - punomo, isprave, legitimacije i sl. Pravo zadravanja moe prestati prestankom obaveze ili gubitkom posjeda na stvari koja je predmet zadravanja.

IX UGOVOR U KORIST TREEG LICAUgovorom u korist treeg lica se jedna ugovorna strana (promitent ili obeavalac) obavezuje drugoj (promisar ili stipulant) da e izvriti odreenu radnju u korist treeg lica (korisnik ili beneficijar). Korisnik moe biti bilo koje lice, pa i ono koje nema poslovnu sposobnost. Za valjanost ugovora ne zahtijeva se saglasnost korisnika, ali je on ovlaten odbiti prijem ispunjenja takvog ugovora. U takvom sluaju se smatra da ugovor nije ni zakljuen. Ugovor u korist treeg lica moe biti tzv.pravi i nepravi. Kod pravog ugovora korisnik stie pravo da od promitenta zahtijeva ispunjenje obaveze. Kod nepravog ugovora u korist treeg lica, korisnik je ovlaten primiti, ali nije ovlaten traiti prisilno ispunjenje obaveze. Naravno, ispunjenje obaveze u oba sluaja moe traiti promisar. Na ZOO regulisao je samo pravi ugovor u korist treeg lica. Kod ugovora u korist treeg lica postoje 3 meusobna odnosa i to: 1. Odnos promitenta i promisara, tj.njihova meusobna prava i obaveze nastale su na osnovu ugovora; 2. Odnos promitenta i korisnika. Korisnik ima pravo da zahtijeva ispunjenje ugovorne obaveze, ali ne moe uticati na oblik i sadraj ugovora, jer on nije ugovorna strana. S druge strane, promitent moe prema korisniku isticati sve prigovore koje ima prema promisaru, a koji proizilaze iz osnovnog pravnog posla;

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM3. Odnos promisara i korisnika moe biti razliit, u zavisnosti od motiva zbog kojih promisar ugovara neko pravo za korisnika. Na taj odnos promitent nema uticaja. Nasuprot ugovoru u korist treeg lica bio bi ugovor na tetu treeg lica, koji nastaje tako to jedna ugovorna strana obea drugoj da e joj trea osoba izvriti neku inidbu. Ovakav ugovor ne obavezuje treu osobu, ali strana kojoj je inidba obeana ima pravo na naknadu tete od obeavaoca ukoliko trea osoba odbije izvriti inidbu. Obeavalac ne odgovara za tetu ako se samo obavezao da e se zauzeti kod treeg za neku inidbu.

X NEVANOST UGOVORAPod nevanou ugovora ZOO regulie nitave i pobojne ugovore. Zakon i sudska praksa ne poznaju kategoriju nepostojeih ugovora. 1. NITAVI UGOVORI Nitavi su ugovori oni koji su protivni ustavnom ureenju, prinudnim propisima ili moralu drutva. Osim ovih, ZOO propisuje i druge razloge nitavosti i to: - poslovna nesposobnost stranaka; - nesporazum prilikom izjave volje (disens); - nemogunost predmeta obaveze; - nedoputenost predmeta obaveze; - neodreenost odnosno neodredivost predmeta obaveze; - nepostojanje osnove - nedoputenost osnove - nepostojanje forme, ako je ona propisana. Na nitavost se mogu pozvati sva zainteresirana lica, a sud na nitavost pazi i po slubenoj dunosti. Pozivanje na nitavost ne zastarijeva (nema konvalidacije). Kod nitavosti se smatra da ugovor nije ni nastao. U skladu s tim, dovoljno je da se zainteresirano lice pozove na nitavost tako to e istai prigovor nitavosti ili traiti povrat onoga to je dato suprotnoj strani. Dakle nije potrebno podizanje posebne tube. Meutim, ponekad moe biti sporno da li izmeu samih ugovornih strana postoje razlozi nitavosti ili ne. U tom sluaju da bi zainteresirano lice moglo podnijeti tubu za utvrenje, pri emu bi odluka suda imala samo deklaratorni (a ne konstitutivni karakter). Pravne posljedice nitavog ugovora prvenstveno se oituju u tome to svaka ugovorna strana mora drugoj strani vratiti sve ono to je primila na osnovu nitavog ugovora (potpuna restitucija). Izuzetak od potpune restitucije regulisan je u ZOO na nain da sud moe odbiti zahtjev za vraanjem onog to je dala nesavjesna strana, ako je ta strana svojim ponaanjem dovela do nitavosti ugovora. Iz istih razloga sud moe odrediti da druga strana preda opini ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora. Pored restitucije, savjesna strana ima pravo i na naknadu tete. Savjesnom se smatra ona strana koja nije znala, niti je prema okolnostima sluaja mogla znati da postojanje uzroka nitavosti. Postavlja se pitanje kakav je pravni poloaj treeg lica koje je na osnovu valjanog pravnog posla steklo stvar koja je prethodno bila predmet nitavog ugovora. Npr.A proda bicikl B-u, a zatim B proda bicikl Cu. Pitanje je da li C moe zadrati bicikl ako se naknadno ustanovi da je ugovor izmeu A i B nitav. Dosljednom primjenom principa da niko na drugog ne moe prenijeti vie prava nego to ga sam ima1, moglo bi se zakljuiti da trei (C) od svog saugovaraa ne moe stei nikakva prava, te bi A nakon ponitenja svog ugovora mogao tubom zahtijevati povrat stvari od novog sticaoca.

1

nemo plus iuris ad alium transphere potest quam ipse habet

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMOd navedenog pravila postoje izuzeci, ustanovljeni zbog sigurnosti pravnog prometa: 1. Kad se na strani sticaoca ispune uvjeti za sticanje prava vlasnitva po osnovu dosjelosti. 2. Sticanje prava vlasnitva od nevlasnika. Ovo je jedan od naina originarnog sticanja vlasnitva na pokretnim stvarima (uvjeti: savjestan sticalac, teretni ugovor, pokretna stvar). Djelimina nitavost. Nitavost jedne odredbe ne mora znaiti nitavost i cijelog ugovora. Da bi ugovor mogao opstati i pored neke odredbe, moraju se ispuniti i dodatni uvjeti: - da se ne radi o bitnoj odredbi ugovora; - da ta odredba nije bila uvjet zakljuenja ugovora; - da nitava odredba nije bila odluujua pobuda za zakljuenje ugovora. Pitanje da li e ugovor opstati je faktiko pitanje o kome sud odluuje u svakom konkretnom sluaju. 2. POBOJNI UGOVORI Pobojni (relativno nitavi) ugovori proizvode pravna dejstva, ali se mogu ponititi na zahtjev zainteresiranih lica. Kao razlozi pobojnosti u Zakonu su navedeni: - ograniena poslovna sposobnost ugovaraa; - mane volje: zabluda, prijetnja i prevara; - prekomjerno oteenje; - pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca. Za ponitenje pobojnog ugovora ovlatena je samo ona ugovorna strana u iju korist je pobojnost ustanovljena. Pobojan ugovor proizvodi pravna dejstva sve dotle dok ne bude poniten. U sluaju donoenja sudske odluke, ista nee imati deklaratoran, ve konstitutivan karakter. Tom presudom se ugovor ponitava, i to sa retroaktivnim dejstvom. Protekom odreenog vremena ugovor e konvalidirati. Konvalidacija moe biti izriita i preutna. Izriita pretpostavlja jednostranu izjavu lica u iju korist je pobojnost ustanovljena, da se odrie prava pobijati ugovor. Preutna konvalidacija je situacija kad osoba u iju korist je pobojnost ustanovljena ispuni ugovor (u cjelosti ili djelimino). Ovdje se pretpostavlja da je ta osoba znala za mogunost pobijanja, ali je od toga dobrovoljno odustala putem ispunjenja. Ponitenje mogu zahtijevati slijedea lica: 1. Zakonski zastupnik ogranieno poslovno sposobnog lica, ili samo to lice kad postane potpuno poslovno sposobno; 2. Ugovara koji je u zabludi, prinuen ili prevaren (ako se ugovor pobija zbog mana volje); 3. Ugovara koji je prekomjerno oteen; 4. Povjerilac koji je oteen dunikovim pravnim radnjama; 5. Nasljednici (univerzalni sukcesori) gore navedenih lica. Subjektivni rok za podnoenje zahtjeva za ponitenje pobojnog ugovora je 1 godina od dana saznanja za pobojnost, odnosno od prestanka prinude, a objektivni je 3 godine od dana sklapanja ugovora. Rokovi su prekluzivni. Izuzeci od navedenih rokova postoje kod ugovora pobojnih zbog ograniene poslovne sposobnosti jednog od ugovaraa i kod prekomjernog oteenja. Naime, u roku od 3 mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti, ugovara moe zahtijevati ponitenje ugovora koji je zakljuio tokom svoje ograniene poslovne sposobnosti, a bez odobrenja zakonskog zastupnika. Kod prekomjernog oteenja postoji samo objektivni rok od 1 godine od dana zakljuenja ugovora. Zbog sigurnosti pravnog prometa drugoj ugovornoj strani data je mogunost da i ona sama trai izjanjenje od svog saugovaraa da li ostaje pri ugovoru ili ne, dajui mu pritom rok za izjanjenje koji ne

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMmoe biti krai od 30 dana. Ako se pozvana strana ne izjasni u ugovorenom roku, smatra se da je ugovor poniten, a eventualno dato izjanjenje je konano i ne moe se naknadno mijenjati. Pravne posljedice ponitenja pobojnog ugovora su takve da ugovor prestaje vaiti, i to od njegovog zakljuenja (ex tunc). Uz restituciju primljenog, posljedica moe biti i pravo na naknadu tete. Ako je jedna ugovorna strana kriva za pobojnost ugovora (npr.zbog prijetnje ili prevare), ona je obavezna drugoj ugovornoj strani naknaditi tetu, i to pozitivni i negativni ugovorni interes. Pozitivni ugovorni interes je izgubljena korist koju bi druga ugovorna strana ostvarila da je dolo do ispunjenja ugovora. Negativni ugovorni interes je teta koju je pretrpila ugovorna strana postupajui u uvjerenju da je ugovor valjan, dok je druga strana istovremeno znala ili je morala znati za postojanje razloga koji dovode do pobojnosti ugovora. Slinosti i razlike izmeu nitavih i pobojnih ugovora su slijedee: - Nitav ugovor ne moe konvalidirati, a pobojan moe; - Na nitavost se mogu pozivati sva zainteresirana lica, a na pobojnost samo ugovara u iju korist je pobojnost ustanovljena; - Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti, a na pobojnost ne; - Sudska odluka kod nitavog ugovora ima deklaratoran, a kod pobojnog konstitutivan karakter; - Pravo pozivanja na nitavost ne zastarijeva, a pobojnost se moe isticati samo u Zakonom predvienim rokovima.

XI RASKID UGOVORARaskid ugovora moe biti sporazumni i jednostrani. 1. SPORAZUMNI RASKID UGOVORA Sporazumni raskid je novi ugovor, zakljuen izmeu istih ugovaraa, kojim se ugovara prestanak vaenja do tada punovanog ugovora. Do sporazumnog raskida moe doi samo ako ugovarai nisu u potpunosti ispunili svoje obaveze. U suprotnom se ne radi o ugovoru o raskidu, ve o posebnom, novom ugovoru. Ako ugovarai nisu uope ispunili svoje obaveze, pravne posljedice sporazumnog raskida su takve da se uzima kako ugovor uope nije ni nastao. Ako su obaveze djelimino ispunjene, ugovarai e sporazumno odrediti sudbinu dotad ispunjenog dijela ugovora. Oni se u naelu mogu sporazumjeti i da raskid djeluje retroaktivno. Izuzetak od ovog naela su trajni ugovori, kod kojih je odreivanje retroaktivnog dejstva suprotno prirodi ovih ugovora. Kad je u pitanju forma, ZOO u naelu dozvoljava da se i neformalni i formalni ugovori mogu raskinuti neformalnim sporazumom ugovaraa, uz 2 izuzetka: da je zakonom drugaije propisano; kad cilj zbog kojeg je propisana forma ugovora zahtijeva i za raskid ugovora istu formu. Bitno je napomenuti da raskid ugovora djeluje samo izmeu ugovaraa, odnosno njime se ne moe dirati u steena prava savjesnih treih lica. 2. JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA Vaei propisi omoguavaju ugovornim stranama da svojim ugovorom reguliu i jednostrani raskid ugovora. Najei razlog za jednostrani raskid ugovora je neispunjenje ugovornih obaveza. 2.1. Raskid ugovora zbog neispunjenja Kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu, druga moe zahtijevati ispunjenje ili pod odreenim uslovima raskinuti ugovor. Ispunjenje obaveze moe traiti samo strana koja je svoju obavezu ve ispunila, ili je spremna da je ispuni.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMDa bi jedna ugovorna strana imala pravo na jednostrani raskid ugovora, potrebno je ispunjenje slijedeih uslova: 1. da druga ugovorna strana svojom krivicom nije ispunila obavezu ni u naknadno ostavljenom roku; 2. da je povjerilac obavijestio dunika o raskidanju ugovora. Neispunjenje obaveze moe biti potpuno ili djelimino. Kod potpunog neispunjenja situacija je jasna, a kod djeliminog se u svakom konkretnom sluaju mora ispitati da li to djelimino ispunjenje odgovara oekivanjima ugovornih strana zbog kojih su i zakljuile ugovor. Ugovor se ne moe raskinuti ako dunik nije ispunio samo neznatni dio ugovorne obaveze. Krivica dunika se prezumira, im on zakasni sa ispunjenjem obaveze. Radi se o oborivoj pretpostavci i dunik moe dokazivati da je neispunjenje posljedica sluaja ili vie sile. U takvoj situaciji ugovor e prestati zbog naknadne nemogunosti izvrenja. Naknadni rok. Zakon ne odreuje trajanje tog roka, ve se on odreuje u svakom konkretnom sluaju, u zavisnosti od svih okolnosti i naina na koji dunik treba ispuniti svoju obavezu. U odreenim sluajevima povjerilac nije obavezan duniku ostaviti naknadni rok. To su: 1. tzv.fiksni ugovori ili fiksni pravni poslovi, kod kojih ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora. Fiksni rok, kao bitan sastojak ugovora moe biti odreen izriitim sporazumom strana, ali moe biti fiksan i po samoj prirodi ugovora (npr.kad se ugovori fotografisanje svadbe, nedolazak fotografa u tano odreeno vrijeme predstavlja povredu fiksnog roka, jer se ta obaveza ne moe naknadno izvriti). Kod fiksnih ugovora krivica dunika nije vana. Dovoljno je da dunik svoju obavezu nije izvrio na vrijeme. 2. Ugovori kod kojih se iz prirode posla i cilja ugovora jasno zakljuuje da ispunjenje obaveze nakon ugovorenog roka vie nije u interesu povjerioca (npr.osoba narui taksi u 10,00 sati, da bi stigla na eljezniku stanicu u 11,00, a taksi doe u 11,15). 3. Ako iz dunikovog dranja oigledno proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku. Obavjetenje dunika. Na ZOO prihvata vansudski nain raskida ugovora. Povjerilac je obavezan dunika bez odlaganja obavijestiti o raskidu. Radi se o jednostranoj izjavi volje, koja duniku moe biti saoptena pismeno ili usmeno. 2.2. Pravna dejstva raskida Raskid u pravilu ima retroaktivno dejstvo (ex tunc), to podrazumijeva povrat u prijanje stanje. Izuzetak su trajni ugovori ije ispunjenje je ve zapoeto. Tipian primjer je ugovor o zakupu, gdje dejstvo raskida nastupa od momenta raskidanja (ex nunc). Pored prava na raskid, povjerilac ima pravo od dunika zahtijevati naknadu pretrpljene tete.

XII PROUZROKOVANJE TETE1. UOPE O PROUZROKOVANJU TETE

Obligacija po osnovu prouzrokovanja tete nastaje kad jedno lice (tetnik) svojom radnjom (tetna radnja) nanese tetu drugom licu (oteeni). U tako nastaloj obligaciji oteeni je u ulozi povjerioca, a tetnik u ulozi dunika. teta moe biti materijalna (imovinska) i nematerijalna (neimovinska). ZOO uspostavlja razliku izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za tetu. Pritom se pravila o vanugovornoj odgovornosti posmatraju kao opa, odnosno primjenjuju se i na ugovornu odgovornost, ako nije posebno predvieno neto drugo.

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMOpi uslovi odgovornosti za tetu, tj.opi uslovi nastanka obligacionog odnosa po toj osnovi su: 1. postojanje dvaju razliitih subjekta obligacije: povjerilac-oteeni i dunik-tetnik; 2. protivpravna tetna radnja; 3. tetna radnja; 4. postojanje tete; 5. uzrona veza izmeu tetne radnje i tete. 1.1. Subjekti odgovornosti za tetu tetnik moe biti svako fiziko i pravno lice. Meutim, da bi postojala obaveza naknade tete, odnosno odgovornost za naknadu tete, tetnik mora imati deliktnu sposobnost. Deliktna sposobnost je sp