OPI DIO GP a I. UVOD POJAM GP

by mea.......

U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven odgovor na pitanje to je graansko pravo. Na umu prvenstveno imamo pokuaje definiranja u okviru europskog kontinentalnog pravnog kruga. Do prvog suavanja obujma pojma gp dolo je prihvaanjem Ulpijanove podjele prava na javno i privatno. U javnom pravu su centar drava i organizacije javne vlasti, a u privatnom pravu to je ovjek. U graanskopravnoj znanosti su se privatno i graansko pravo upotrebljavali kao sinonimi. Kada je zapoeo proces raslojavanja sadraja privatnog prava, graansko pravo nije vie moglo oznaavati ukupnost privatnog prava. Poelo se afirmirati shvaanje prema kojem bi graansko pravo bilo onaj dio privatnog prava koje bi se kao zajedniko pravo primjenjivalo na sve one drutvene odnose koji nisu ureeni drugim, posebnim pravilima. Kada su pravila graanskog prava za neke privatnopravne odnose postala preopenita, izdvojilo se u posebnu granu privatnog prava 6npr. trgovako pravo, a kad su za neke drutvene odnose postala neodgovarajua, odvojili su se 6npr. radno i obiteljsko pravo. Snaan razvoj zatite ljudskih prava i sloboda poslije II. svj. rata zahtjevao je da se u taj razvoj, pored javnog prava (ustavnog i kaznenog), ukljui i graansko pravo. To je znailo da se tradicionalnom krugu imovinskih odnosa mora dodati onaj segment neimovinskih odnosa koji se tie zatite osoba i njihovih osobnih neimovinskih dobara. GRAANSKO PRAVO u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila ureuje odnose pravnih subjekata povodom stvari, inidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara

NAZIV naziv graansko pravo je najstariji i potjee iz rimskog prava kao prijevod latinskog naziva ius civile. Staro rimsko ius civile i moderno graansko pravo nisu pojmovi istog sadraja. Ius civile je bio naziv za ukupni pravni poredak koji je vaio u rimskoj dravi. Tim se pravom mogao sluiti iskljuivo rimski graanin. Peregrinima je za potrebe pravnog saobraaja stvoreno ius gentium. Kad je car Karakala svojom konstitucijom ANTONINIANA iz 212.g.n.e. podijelio rimsko graanstvo svim slobodnim podanicima rimske drave, postali su instituti iuris gentium sastavnim dijelom iuris civilis. Nakon toga se ius gentium poeo sadrajno kretati prema prirodnom pravu (instituti utemeljeni na prirodnom razumu naturalis ratio). u hrvatskom pravnom nazivlju postoji za graansko pravo i sinonim civilno pravo, pa se pravnici koji se njime bave nazivaju civilistima. Teite naziva graansko pravo je na subjektima pravnih odnosa, a ne na sadraju samih odnosa. Taj naziv spada u europsku pravnu tradiciju. naziv privatno pravo izravno je povezan s podjelom cjelokupnog prava na javno (ius publicum) i privatno (ius privatum). Graansko pravo je jedno vrijeme bilo sinonim za privatno pravo. Kad su se u okviru privatnog prava stvorile nove pravne grane za koje su se donosili posebni propisi, ostao je jedan skup pravnih pravila koje se u teoriji nazivalo ope privatno pravo ili ope graansko pravo. Danas u privatno pravo spadaju, osim graanskog prava jo i trgovako pravo, autorsko pravo, pravo vrijednosnih papira, pravo osiguranja i druga sa srodnim karakteristikama. naziv imovinsko pravo neposredno asocira na sadraj toga prava i moe rei da je odreen ratione materiae. S jedne strane je preirok, jer su imovinska prava takoer trgovako, financijsko i neka druga prava, a s druge strane taj naziv je preuzak jer ne obuhvaa zatitu ovjekove neimovinske sfere.

NAELA GRAANSKOG PRAVADrutveno-gospodarski odnosi koje ureuje graansko pravo imaju neke zajednike karakteristike graansko pravo ih formulira kao naela. U znanosti se ukupnost naela graanskog prava naziva i METODOM graanskopravnog ureivanja otkrivanje onih oblika u kojima se izraava sadraj objektivno dane stvarnosti. NAELA svjesna formulacija bitnog sadraja objektivno dane stvarnosti drutvenih odnosa, a istodobno i oblici u kojima se ta stvarnost izraava. Ukupnost naela gp daje kriterij prema kojemu se gp moe odijeliti od ostalih grana prava. 4 osobito karakteristina naela gp: 1. NAELO DISPOZITIVNOSTI (naelo slobodne inicijative, naelo autonomije) u gp znai da graanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se voljom pravnih subjekata dolazi do izraaja u svim dijelovima gp na podruju obveznog prava izraava se kao sloboda ugovaranja tj., prema ZOO, kao sloboda ureivanja obveznih odnosa. Podrazumijeva:

1

- slobodu svakog sudionika u prometu da odlui hoe li ui u neki obvezni odnos ili ne, - slobodu izbora vrste ugovornog odnosa i - slobodu utvrivanja sadraja i izbora oblika ugovornog odnosa. Svaki pravni poredak utvruje ope granice slobode ugovaranja. U naem obveznom pravu te su granice ustanovljene trojnom formulom sudionici u prometu ne mogu ureivati obvezne odnose suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu drutva. Kao primjer ogranienja slobode u zasnivanju obveznih odnosa su, npr. obvezni odnosi koji nastaju mimo volje pravnog subjekta (nastaju po sili zakona) 6npr. odgovornost za tetu na podruju stvarnog prava oituje se u slobodnom koritenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima, 6npr. pravo vlasnitva u nasljednom pravu izraava se u slobodi oporunog raspolaganja 2. RAVNOPRAVNOST SUBJEKATA u graanskopravnom odnosu njihov poloaj u graanskopravnom odnosu je koordiniran to znai da u gp nema podreivanja jedne strane drugoj nema tzv. subordinacije koja karakterizira upravno pravo vrlo je usko povezano s naelom dispozitivnosti budui da graanskopravni odnos u pravilu nastaje voljom njegovih sudionika, logino je da te volje budu meusobno ravnopravne, ZOO l.3: Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su 3. IMOVINSKA SANKCIJA sankcija je tetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne dri zapovijedi ili zabrane izraene u pravnoj normi + stie onoga koji ne ispuni obvezu to ju je na sebe preuzeo stupajui u gp odnos pobjedom naela ravnopravnosti subjekata u gp odnosu dolo je do priznanja iskljuivo imovinske sankcije za neispunjenje dune obveze. Najprije su sankcije bile osobne dunik koji nije platio dug postao je vjerovnikov rob, a kasnije je morao ii u duniki zatvor. Danas se vjerovnik moe namiriti jedino iz dunikove imovine, a nema nikakave vlasti nad osobom dunika. 6npr. naruimo taksi da nas u 12 h da nas odveze na kolodvor jer moramo otputovati ba vlakom koji odlazi u 12:30. Voza taksija ili jako zakasni ili uope ne doe i mi ne stignemo na vlak. Prema tome taksist nije ispunio preuzetu obvezu. Mi ga zbog toga ne moemo strpati u zatvor, ali moemo ga tuiti za naknadu tete ako smo pretrpjeli tetu njegovom krivnjom. On e biti osuen platiti odreeni iznos novca, a ako nema novca zaplijenit e mu se njegove stvari i one e se sudski prodati da bi se namirila naa trabina. 4. PROMETNOST PRAVA ima se na umu promet subjektivnih graanskih prava SUBJEKTIVNO graansko pravo je ovlatenje koje za sudionika konkretnog graanskopravnog odnosa nastaje u okviru tog odnosa ureenog graanskim pravom u objektivnom smislu. 6npr. pravni odnos kupoprodaje ureen je pravnim pravilima objektivnog graanskog prava. U konkretnom kupoprodajnom odnosu kupac je ovlaten traiti od prodavatelja izruenje stvari - to njegovo ovlatenje naziva se subjektivno pravo. Jedino na podruju gp postoji mogunost prometa subjektivnih imovinskih prava. Ima nekih subjektivnih prava koja su neprometna strogo osobna graanska prava, ona se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jedne osobe na drugu, 6npr. pravo osobne slunosti obiteljsko pravo, upravno pravo = neprometno

SUSTAV GRAANSKOG PRAVA pojedini odnosi koje ureuje graansko pravo imaju i svoje posebne karakteristike te se oni prema njima mogu svrstati u nekoliko zasebnih skupina. Ako se pojedini dijelovi svrstaju u cjelinu, dobiva se sustav graanskog prava Poznata su dva modela u izgradnji sustava gp : institucijski i pandektni INSTITUCIJSKI sustav potjee iz rimskog prava i to iz razdoblja u kojemu je ius civile bio naziv za ukupni pravni poredak. Gaj u Institucijama kae da se cjelokupno pravo kojim se koristimo odnosi na : 1. personae (osobe), 2. res (imovina) i 3. actiones (tube). Kada se taj trodijelni sustav primijenio na graansko pravo kao dio privatnog prava, pokazao se potpuno neodgovarajuim. Prvi graanski zakonici u kojima je primijenjen: austrijski OGZ iz 1811. i francuski Code civil iz 1804. PANDEKTNI sustav je razvijen u njemakoj pravnoj teoriji i primijenjen u njemakom Graanskom zakoniku iz 1896., a sastoji se od pet dijelova: 1. opi dio, 2. obvezno pravo, 3. stvarno pravo, 4. obiteljsko pravo, 5. nasljedno pravo Pandektni sustav ne polazi od ukupnog pravnog poretka, nego od onog dijela privatnog prava koji se naziva graanskim pravom. Prednosti pandektnog sustava su u izotrenijim kriterijima grupiranja materije i u izdvajanju onoga to je u svim dijelovima gp zajedniko, u opi dio u RH je prihvaen pandektni sustav, pa se nae gp sastoji od: 1. OPI DIO sadri pravila i naela koja su zajednika svim dijelovima gp 2. STVARNO PRAVO je skup pravnih pravila kojima se ureuju odnosi meu pravnim subjektima s obzirom na stvari 3. OBVEZNO PRAVO je skup pravnih pravila kojima se ureuju oni drutveni odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlatena od druge strane (dunika) zahtijevati neku inidbu, a ona je duna tu inidbu ispuniti

2

4. NASLJEDNO PRAVO je skup pravnih pravila kojima se za sluaj smrti jedne osobe (ostavitelja) ureuje prijelaz njezine imovine na druge osobe (njezine nasljednike)

ODNOS GP PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVAGP trgovako pravo graansko i trgovako pravo ureuju u biti istu vrstu odnosa, te se graansko pravo prema trgovakom odnosi kao ope prema posebnom. Trgovako (privredno) pravo je nastalo iz graanskog tj. privatnog prava. Intenzitet i kompleksnost gospodarskog ivota zahtijevali su prilagodbu i uposebljenje te kreaciju novih instituta gp pravnotehniki se to izvodi u dvije varijante: 1. dualistika potpuno odvajanje trgovakog od graanskog prava (Njem. i Franc.) 2. monistika zadrava se jedinstvenost gp za sve vrste subjekata i pravnih poslova s odreenim odstupanjima za trgovce i trgovake poslove (It.) Monistika varijanta je prihvaena i u ZOO l.14. - na trgovake ugovore se primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora, osim ako za trgovake ugovore nije izrijekom drukije odreeno. Vanije osobitosti trgovakog prava: - krai rokovi, - neformalnost poslova (osim kod vrijednosnih papira), - naglaena potreba povjerenja, - opi uvjeti poslovanja, - adhezijski i tipski ugovori, - vanost trgovakih obiaja tj. uzanci za promet robom i - izrazita tendencija ujednaavanja pravila na meunarodnom planu GP- obiteljsko pravo u nekim sustavima gp obuhvaeno je i obiteljsko pravo (istiu se slinosti), a u naem je ono izdvojeno u samostalnu granu prava (istiu se razlike) Slinost glede odnosa postoji, posebno u segmentu imovinskih odnosa u braku i obitelji. Narav ostalih odnosa koji ine glavninu onih koje ureuje obiteljsko pravo posve je razliita od imovinskih oni su naglaeno osobne naravi. Imovinski odnosi su funkcionalno podreeni osobnim odnosima. Metodoloka slinost se temelji na naelu dispozitivnosti te na naelu ravnopravnosti sudionika. Razliku ine neprometnost obiteljskih subjektivnih prava i odsutnost imovinske sankcije u obiteljskom pravu. GP radno pravo radno pravo je bilo sastavni dio graanskog prava. Osnovni instrument radnog odnosa bio je ugovor o slubi (locatio conductio operarum). U suvremenom radnom pravu prevladavaju norme imperativnog i zatitnog karaktera, no ima i onih koje su imovinskopravne naravi. Zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter te se na ugovor o radu supsidijarno primjenjuju opi propisi obveznog prava. GP upravno pravo na razini metode ureivanja odnosa postoje znatne razlike izmeu graanskog i upravnog prava. Naela upravnog prava su suprotna onima graanskog prava (n. subordinacije, n. nepromentnosti i delegacije nadlenosti, preteito osobna sankcija). U upravnom pravu prevladavaju kogentne norme, a u graanskom dispozitivne. Upravno pravo takoer ureuje neke od imovinskih odnosa. U nekim sluajevima to ureivanje je relativno samostalno i cjelovito (npr. eksproprijacija, uzurpacija...). Drugi sluaj je kad upravno pravo samo djelomino ureuje imovinske odnose (npr. ograniavanje prometa odreenim vrstama stvari i sl.). Opseg zadiranja u sferu gp razmjeran je stupnju i opsegu dravne intervencije u tokove gospodarskog ivota GP mpp ( je unutarnje pravo svake drave) razgranienje prema gp tu ne ini znaajnije tekoe. Mpp ureuje graanskopravne odnose s tzv. meunarodnim obiljejem. Graansko pravo jedne drave ureuje samo tuzemne graanskopravne odnose tj. one koji se po svojim elemenima (subjekti, objekti, nastanak, prestanak) nalaze u granicama njegova vaenja. S meunarodnim obiljejem su oni graanskopravni odnosi kod kojih pojedini elementi upuuju na mogunosti primjene nekog stranog prava (tzv. kolizijska pravila)

II. IZVORI GRAANSKOG PRAVA graansko pravo predstavlja skup pravnih pravila, a informacije o pravnim pravilima nalazimo u tzv. pravnim izvorima Definicija pojma izvora prava ovisi o gleditu s kojega se sam pojam promatra: ako se postavlja teite na onu materijalnu drutvenu snagu koja daje sadraj pravnom pravilu = unutarnji ili materijalni pravni izvori ili vrela prava (izvori prava u tom smislu nisu predmet izuavanja graanskog prava) ako se kod pravnih izvora postavlja teite na nain na koji se odreeni sadraj pravno izraava = izvanjski ili formalni pravni izvori ili vrela prava IZVORI PRAVA su razliiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila.

3

Brojnost izvora je izazvala u znanosti pojavu njihova usustavljenja i klasifikacije. Izvore prava uope izuava teorija prava, a pojedine pravne izvore detaljno prouavaju druge grane prava (ustavno pravo). U znanosti o izvorima poznata je podjela na dravne i drutvene izvore prava. za dravni izvor prava karakteristino je da je formalni tvorac prava ustavom odreeno zakonodavno tijelo. Osnovni oblik u kojem se javlja pravno pravilo iz toga izvora jest propis, najee zakon. Obvezujuu snagu norma tu formalno crpi iz dravne vlasti. Stvaratelj norme nije istodobno i njezin adresat norma je heteronomna za drutveni izvor prava ili za tzv. autonomno pravo karakteristini su samoureivanje meusobnih odnosa i akcija lanova odreenih asocijacija. U naelu oni koji stvaraju normu istodobno su i njezini adresati norma je autonomna. Izvori naeg graanskog prava jesu: propisi, pravni obiaji, sudska praksa i pravna znanost

1. PROPISI propis sadri napisano pravno pravilo. Meu propisima postoji rang koji odreuje meusobni odnos propisa, to je osobito vano u sluaju sadrajnog sukoba dvaju propisa. Temeljna odredba Ustava RH je da zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom Ustav Kao izvori graanskog prava ustavi u pravilu sadre relativno mali broj odredaba, ali one imaju za gp prvorazredno znaenje proglaava se nepovredivost vlasnitva kao jednu od najviih vrednota ustavnog poretka RH jame se pravo vlasnitva i pravo nasljeivanja, ali pravo vlasnitva obvezuje njegove nositelje i korisnike na doprinoenje opem dobru jame se poduzetnika i trina sloboda a zabranjuje zloupotreba monopola. Poduzetnika sloboda i pravo vlasnitva mogu se iznimno zakonom ograniiti radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi. jame se temeljne slobode i prava ovjeka i graanina. Nezakonito lieni slobode i osueni imaju pravo na odtetu i ispriku. Ustavne odredbe se razrauju u odgovarajuim zakonima. Zakon - akt donesen od strane zaknodavnog tijela na ustavom propisani nain, a sadri apstraktno, ope pravno pravilo - najei i najuobiajeniji pravni izvor (svaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon) Za nae graansko pravo je karakteristino da jo nije u cjelini ureeno novim zakonima. Ono jo nije kodificirano. Tenja za kodifikacijom gp u stanovitoj mjeri je ostvarena kodifikacijom pojedinih dijelova gp-a. Doneseni su posebni zakoni, odvojeno za svaki dio gp-a. Pravila obveznog prava su sadrana u ZOO iz 2005.g, pravila stvarnog prava u Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., a pravila nasljednog prava u Zakonu o nasljeivanju iz 2003. godine. Uz te propise postoji itav niz razliitih zakona koji sadre odreeni broj pravila graanskog prava. To su zakoni o stambenim odnosima, o umama, vodama, zatiti okolia i dr. Propisi stare Jugoslavije Izmeu stare i nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta. Budui da su u novoj Jugoslaviji postojali neki drutveni odnosi koji su postojali i u staroj bilo je potrebno prekid pravnog kontinuiteta izmeu stare i nove Jugoslavije potvrditi i zakonskim putem. To je uinjeno Zakonom o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6.IV.1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije. Tim su zakonom u cjelini brisani svi okupatorski propisi. Proglaeni su nepostojeim. Meutim l.4. Zakona o nevanosti otvorio je mogunost da se primijene pravna pravila sadrana u tim propisima. Da bi se pravna pravila sadrana u starim propisima mogla primijeniti, bilo je potrebno da se ispune neke pretpostavke: 1. ako odreena materija nije bila ureena propisima SFRJ 2. ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ i ustavima socijalistikih republika 3. ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s naelima socijalistikog pravnog poretka SFRJ Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima i Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima iz 1991.g. bila je doputena primjena odredaba OGZ i drugih propisa koji su bili na snazi na dan 6.IV.1941, ali glede tono odreenih pravnih instituta i pod uvjetom da su u suglasnosti s Ustavom i zakonima RH. Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa: a) sadrajni dio i b) normativni dio. U sadrajnom dijelu se nalazi sadraj niza konkretnih odnosa izraen pomou pojmova, a u normativnom dijelu nalazi se zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadraj. Preuzimajui stare propise ne preuzima se njihov normativni, nego iskljuivo sadrajni dio. Kasnije je donesen Zakon o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.IV.1941.g. pravni propisi koji su na taj dan bili na snazi, mogu se primjenjivati u RH kao pravna pravila na odnose koji nisu ureeni vaeim propisima, ako su, u skladu s posebnim propisima, do stupanja na snagu toga zakona primjenjivana u RH te ako su u skladu s Ustavom i zakonima RH U staroj Jugoslaviji je postojalo 6 pravnih podruja: 1. HRVATSKA I SLAVONIJA stari Austrijski OGZ od 1811, u Hrvatsku uveden 1852. 2. SLOVENIJA I DALMACIJA vaio je tzv. novelirani OGZ (OGZ s izmjenama 1914/15 i '16 g. ) 3. SRBIJA I MAKEDONIJA Srpski graanski zakonik od 1844. (zapravo skraeni prijevod OGZ)

4

4. BiH tursko (Medela) i obiajno pravo; od 1878. poeo se primjenjivati i OGZ 5. CRNA GORA Opti imovinski zakonik za Crnu Goru (OIZ) od 1888. (1898. dopune) 6. VOJVODINA I MEIMURJE nije bilo pisanog zakonskog prava vrijedio je sustav sudskih presuda odluke Vrhovnog suda vrijedile su kao izvor prava i imale su karakter presedana retroaktivnost propisa Ustav RH propisuje da samo pojedine odredbe zakona, iz posebno opravdanih razloga, mogu imati povratno djelovanje, dok uredbe na temelju zakonske ovlasti uope ne mogu djelovati unatrag. Zabrana retroaktivnosti vai za zakonodavca relativno jer moe odrediti da pojedine odredbe djeluju unatrag. Za suca je zabrana retroaktivnosti apsolutna. 2 teorije objanjavaju zabranu povratnog djelovanja propisa: teorija steenih prava propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeali steena prava pravnih subjekata moderna teorija (Roubier) treba razlikovati neposredno djelovanje od retroaktivnog djelovanja pravnih propisa. Zakoni neposredno zahvaaju pravne situacije u toku, ali ne mogu utjecati na posljedice koje su takve situacije ve proizvele 6npr.ako je raniji propis odreivao da se poslovna sposobnost stjee s navrenom 18.god ivota, a kasniji s navrenom 21.god ivota, tada bi oni koji su u trenutku stupanja na snagu kasnijeg propisa imali 20 godina ostali prema teoriji steenih prava i dalje poslovno sposobni, a prema modernoj teoriji bi izgubili poslovnu sposobnost, ali bi pravni poslovi koje su sklopili po navrenju 18.god ivota bili valjani.

2. PRAVNI OBIAJI su pravila ponaanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u drutvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrenog shvaanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter u pravnom obiaju moraju biti utjelovljena dva elementa: 1. materijalni koji pokazuje da drutvena praksa koja se izraava kao vrenje ili nevrenje odreenih radnji ili postupaka jest dovoljno gusta, stalna i jednolina 2. psiholoki koji se naziva opinio iuris sive necessitatis tj. uvjerenje da se radi o opeobvezatnom pravnom pravilu ponaanja iz toga slijede dvije osnovne karakteristike pravnih obiaja: pravni obiaji su subordinirani zakonskom pravu jer vae samo onda ako ih zakon prizna + oni su supsidijaran pravni izvor obiaj dolazi u obzir samo ako odreeni odnos nije propisom u cijelosti pravno ureen, a pravilo koje sadri nije protivno naelima na kojima se temelji itav pravni poredak odreene zajednice pravni obiaji su izvor naeg graanskog prava l.12.st.4. ZOO obiaji se, meu sudionicima obveznih odnosa koji nisu trgovci odnosno mjeovitim sudionicima primjenjuju kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana. Obiaj se moe primijeniti i u sluaju da za neki obvezni odnos ne postoji propis jer sud ne smije odbiti tubeni zahtjev navodei kao razlog da o tome ne postoji propis. Naem sudu nije dovoljno da samo ustanovi da doista postoji obiaj, nego je potrebno i da ispita sadraj tog obiaja. Ako se pokae da je pravilo koje se izgradilo putem obiaja po svojem sadraju suprotno naelima pravnog poretka, sud takav obiaj ne smije primijeniti = pravni obiaj je podreen zakonskom pravu1 U obveznim odnosima meu trgovcima primjenjuju se, kao dopunski izvor obveznog prava tzv. trgovaki obiaji. Ako su kodificirani nazivaju se uzancama nastaju kao plod ponavljanja i ujednaavanja poslovne prakse sudionika u prometu, pa na osnovi tako ustaljenog obiaja trgovci oekuju jedan od drugoga da e postupati u skladu s njim ope uzance ako se primjenjuju na promet svih vrsta robe posebne uzance ako se primjenjuju na promet samo pojedine vrste robe ili usluga ZOO, l.12. trgovaki obiaji se primjenjuju na obvezne odnose meu trgovcima u 2 sluaja: 1. kad su njihovu primjenu izrijekom ugovorili 2. kad ih redovito primjenjuju, a nisu izrijekom ili preutno iskljuili njihovu primjenu + novine u odnosu na ZOO-78: - pored trgovakih obiaja, na obvezne odnose meu trgovcima primjenjuje se praksa koju su meusobno razvili u svom poslovnom odnosu - trgovaki obiaji i praksa koju su trgovci meusobno razvili se, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za njihovu primjenu, primjenjuju i ako su suprotni dispozitivnom propisu trgovaki obiaji takoer ne smiju biti protivni Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu drutva1

6npr. A je bio u inozemstvu i u automobilskoj nesrei bio je vrlo teko ozlijeen. Ba mu je u to vrijeme umrla majka. Njegov prijatelj B sahranio je majku na svoj troak. Kad se A vratio, B mu je podnio raun. Meu trokovima pogreba bio je i jedan vijenac na kojem je pisalo:Svojoj majci sin A. meutim, A nije htio priznati taj izdatak. Dolo je do spora i sud je presudio da je A duan naknaditi B-u izdatak za vijenac. Istina, ni u jednom propisu ne stoji da se pokojniku mora kupiti vijenac, ali u naem narodu je to obiaj pijeteta koji nije suprotan ni pravu ni moralu. Zato je logino da je sud pozivajui se na obiaj donio presudu kojom je uvaio tubeni zahtjev.

5

Ope uzance za promet robom iz 1954. nee se primjenjivati na obvezne odnose meu trgovcima koji nastanu nakon stupanja na snagu ZOO osim ako bi njihova primjena odnosno primjena pojedinih uzanci, bila izrijekom ugovorena.

3. SUDSKA PRAKSA naziva se donoenje vie suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustaljuje opeobvezatna pravna norma neizravan izvor prava sudska odluka nema karakter presedana2 u nas odluka vieg suda djeluje na nii sud samo snagom svoje uvjerljivosti; objavljene zbirke sudskih odluka djeluju pozitivno na ujednaavanje sudske prakse sudska odluka djeluje kao izvor prava za same stranke za koje je u konkretnom sluaju donesena

4. PRAVNA ZNANOST znanstvena djela u kojima se teorijski obrauju pravni problemi izravno utjeu na struno i znanstveno uzdizanje pravnikog kadra, ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti = neizravan izvor prava sudac se ne moe na njega pozvati

III. GRAANSKOPRAVNI ODNOSGRAANSKOPRAVNI ODNOS je onaj drutveni odnos koji je ureen pravnim pravilima graanskog prava Graansko pravo ureuje one drutveno-gospodarske odnose u koje ljudi i njihove udruge (pravni subjekti) ulaze povodom stvari, inidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

POSTANAK graanskopravnog odnosa graanskopravni odnos javlja se u prvom redu kao faktini, materijalni drutveni odnos a da bi on nastao potrebno je da se u drutvenom ivotu dogode neke injenice, 6npr. potrebno je u prvom redu da razbijem tui prozor, pa da se uslijed te injenice zasnuje odnos odgovornosti za tetu. materijalni drutveni odnos postaje graanskopravnim odnosom istom onda kada ga graansko pravo prizna i uredi tako se prua mogunost da se prava i obveze koje imaju subjekti u takvim odnosima, ako zatreba, i prisilno ostvare pomou prava (ureeno je pravnim pravilima graanskog sudskog postupka). Graansko pravo samo daje pretpostavke za prisilno ostvarenje prava i obveza koje imaju subjekti u odreenim graanskopravnim odnosima.

PRAVNE INJENICEinjenice za koje pravo vee postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnih prava nazivaju se PRAVNIM INJENICAMA One se mogu podijeliti u nekoliko grupa prema razliitim kriterijima. Najvanija podjela jest podjela pravnih injenica s obzirom na postanak i dioba s obzirom na funkciju u nastanku samog graanskopravnog odnosa. 1. Vrste pravnih injenica s obzirom na POSTANAK se u teoriji dijele na dvije osnovne vrste: 1. prirodni dogaaji postaju pravnim injenicama kad pravo na njih vee pravne uinke, 6npr. roenje, smrt = PRAVNI DOGAAJI 2. ljudske radnje manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni uinci. dijele se na: 1. DOPUTENE zovu se i pravne radnje, pravna djelovanja. Meu njima su najvaniji pravni poslovi = stranako oitovanje volje usmjereno na postizanje doputenih pravnih uinaka 2. NEDOPUTENE tj. protupravne ljudske radnje zovu se = DELIKTI, a u graanskom pravu ih nazivamo graanskim deliktima protupravna radnja uz koju pravila graanskog prava i mimo volje tetnika veu postanak odnosa odgovornosti za tetu 2. Vrste pravnih injenica s obzirom na FUNKCIJU skup svih injenica koje su potrebne za nastanak nekog graanskopravnog odnosa naziva se INJENINO STANJE ali, sve injenice koje su potrebne za postanak, promjenu ili prestanak graanskopravnog odnosa nemaju potpuno jednaku funkciju2

SUDSKI PRESEDAN kao izvor prava znai takvu sudsku odluku koja je podignuta na rang opeg pravila i proglaena kao obrazac za rjeavanje slinih sluajeva

6

pravne injenice se mogu javljati kao: pretpostavka, pravna osnova, presumpcija i fikcija 1. PRETPOSTAVKA je pravna injenica koja je doista kao injenica realno nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao odreeni graanskopravni odnos - dok u obinom govoru izraz pretpostavka upotrebljavamo kada nismo sigurni je li se neto dogodilo ili nije, dotle u graanskopravnoj terminologiji pod pretpostavkom razumijevamo injenicu za koju smo sigurni da se dogodila i ije postojanje moemo uvijek dokazati - funkcija pretpostavke je da povezuje graanskopravni odnos sa stvarnim drutveno-gospodarskim odnosom u nerazluivo dijalektiko jedinstvo 2. PRAVNA OSNOVA - postoje dva poimanja pojma pravne osnove u pravnoj teoriji: I. nemaju sve pretpostavke podjednako znaenje i potpuno istu funkciju kod nastanka odreenog graanskopravnog odnosa. Subjektivna graanska prava postoje unutar graanskopravnog odnosa ali su nerazdruivo povezana s jednom od pretpostavki koja se naziva pravnom osnovom. Pravna osnova bila bi ona bitna pretpostavka za koju se vee postanak, promjena ili prestanak subjektivnih graanskih prava. Znai, pravna osnova je ona sredinja pravna injenica oko koje se grupiraju sve ostale potrebne pravne injenice. Pravna osnova uvijek prethodi pravnom odnosu, a njezino se postojanje uvijek mora dokazati. 6npr. pravna osnove kod nasljeivanja bi bila injenica iz koje odreeni nasljednik izvodi svoje pravo da naslijedi konkretnog ostavitelja. Svoje pravo ne izvodi ni iz injenice da je netko umro ni iz injenice da je iza pokojnika ostala imovina. On svoje pravo izvodi iz injenice da je postojala oporuka u njegovu korist, ako nema oporuke tada on svoje pravo izvodi iz injenice da je ostaviteljev brani drug, srodnik II. pravna osnova je pravno pravilo ili pravna norma koja sadri ovlatenje, dunost, odgovornost ili zabranu odreenog ponaanja. 6npr. pravna osnova oporunog nasljeivanja bila bi zakonska odredba na temelju koje se priznaje i doputa oporuno nasljeivanje, zatim pravna osnova obveze odgovornosti za tetu bila bi odredba zakona kojom se nalae dunost naknade tete onome tko je drugom nanese. Osim injenica obuhvaenih injeninim stanjem, potrebna je, kao pravna pretpostavka, i pravna norma kojom se ureuje odreeni graanskopravni odnos. U odnosu prema ostalim pretpostavkama, pravna norma je vremenski i logiki prius. Subjektivno pravo i dunost odreenog ponaanja nalaze svoje juridiko uporite ili normativnu odnosno pravnu osnovu u pravnoj normi (u dispoziciji odreene pravne norme). U uzronom kompleksu nastanka jednog graanskopravnog odnosa uvijek se nalaze pravna i injenina osnova (podrazumijeva obvezatno dokazivanje pravne i injenine osnove). Pravna osnova nije dio injeninog stanja, pa prema tome ni vrsta pravne injenice. Ona se ne moe poistovjetiti ni s pravnim izvorom budui da je pravna osnova uvijek odreena, konkretna pojedinana pravna norma. U krug posebnih vrsta pravnih injenica ulazile bi samo pretpostavka, predmnjeva i fikcija. 3. PREDMNJEVA ili PRESUMPCIJA U veini sluajeva se sve potrebne pravne injenice javljaju kao pretpostavke. Meutim, za neke od potrebnih pravnih injenica nije jo sigurno da su doista nastale, dakle nije sigurno da su se ostvarile kao pretpostavke. Ne treba ekati na otklanjanje te nesigurnosti PRESUMPCIJA je takva pravna injenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokae protivno. Kada pravni propis odreuje presumpciju takva se pravna injenica zove PRAVNA PREDMNJEVA praesumptio juris ili tzv. oboriva presumpcija (smatra se) 6npr. meu pravnim injenicama koje dovode do oporunog nasljednog prava potrebna je i smrt ostavitelja. Dogaa se da esto ovjek napravi oporuku pa mu se izgubi svaki trag. On je moda iv, a moda ve i mrtav. Njegov sin eli upravljati imovinom budui da je nasljednik po oporuci pa tu pravo uskae sa presumcijom prema kojoj se otac smatra mrtvim i sin dobiva oevu imovinu. Izraz pravna presumpcija postavljao se u pandektnom pravu kao suprotnost tzv. faktinoj presumpciji praesumptio facti, gdje je sudac slobodnim logikim zakljuivanjem iz jedne opepoznate, notorne ili dokazane injenice izvodio zakljuak da je istinita i neka druga injenica. U pravu je poznata i tzv. neoboriva predmnjeva PRAVNA PREDMNJEVA I O PRAVU praesumptio juris et de jure po propisu se smatra neka injenica dokazanom, a protudokaz nije uope doputen... 6npr. poznavanje stanja u zemljinim knjigama. Smatra se dokazana ne samo injenica nego i samo pravo koje se iz te injenice izvodi 4. FIKCIJA je pravna injenica za koju se zna da se uope nije dogodila ili da se nikad nee ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki graanskopravni odnos

7

6npr. poznata formulacija onaj koji e se roditi dri se da je ve roen - nasciturus pro iam nato habetur. Prema ZOO uzima se da je zaeto dijete roeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ivo 6npr. fikcija poznavanja objavljenih pravnih propisa i za fikciju vrijedi naelo da se ne moe fingirati svaka pravna injenica, nego samo ona za koju propis to dopusti (uzima se)

IV. SUBJEKTI GRAANSKOPRAVNOG ODNOSANema pravnog odnosa izmeu ljudi i stvari, ve moe postojati samo faktiki odnos. U graanskopravnom odnosu kao sudionici se mogu pojaviti samo ljudi, a tu injenicu pravo je izrazilo pomou pojma pravnog subjekta. Pravni subjekt je nositelj prava i obveza. Za njega je karakteristino da se pojavljuje kao sudionik u graanskopravnim odnosima. Pravni subjekt moe biti: a) fizika ili naravna osoba b) pravna osoba Da bi se pravni subjekt mogao ukljuiti u graanskopravne odnose mora imati dva osnovna svojstva: a) pravnu i b) poslovnu sposobnost PRAVNA SPOSOBNOST je svojstvo biti nositeljem prava i obveza ZOO l.17.st.1. svaka fizika i pravna osoba sposobna je biti nositeljem prava i obveza Pravna sposobnost je osnovno svojstvo pravnog subjekta kad bi se nekom pravnom subjektu oduzela pravna sposobnost, on bi tog trenutka prestao biti pravni subjekt fizika osoba bi postala stvar, a pravna osoba bi prestala postojati Pravna sposobnost nije priroeno ovjekovo svojstvo to svojstvo priznaje mu pravni poredak. Priznavanje jednake pravne sposobnosti svakom ovjeku izraz je demokratskih shvaanja u drutvu POSLOVNA SPOSOBNOST je svojstvo da se svojim vlastitim aktivitetom tj. vlastitim oitovanjima svoje volje, stjeu prava i obveze ZOO l.18. poslovno sposobna osoba moe vlastitim oitovanjima stvarati pravne uinke Svaki pravni subjekt ne mora imati poslovnu sposobnost, niti jednak stupanj poslovne sposobnosti. Pravna i poslovna sposobnost nisu ni prava ni dunosti to su svojstva. Sama osoba se ne moe odrei svojih svojstava. Fizikoj osobi se danas uope ne moe oduzeti pravna sposobnost moe joj se iz odreenih razloga oduzeti poslovna sposobnost tzv. lienje poslovne sposobnosti DELIKTNA SPOSOBNOST svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelovanja Za deliktnu sposobnost se trai odreeni stupanj svijesti mogunost samoopredjeljenja. Stoga ponekad i poslovno nesposobne osobe mogu biti deliktno sposobne, 6npr. i teki alkoholiar moe biti svjestan, kad je trijezan, da ne smije razbijati tue prozore. Za protupravnost radnje dovoljna je ve i ubrojivost pravnog subjekta. PRAVNO RELEVANTNA VOLJA njime se oznauje volja koju pravo uvaava tj. u onom trenutku kada ju je pravni subjekt oitovao, pravo za to oitovanje volje vee odreene pravne posljedice

A. FIZIKA ili NARAVNA OSOBA iv ovjek kao subjekt prava naziva se fizikom ili naravnom (prirodnom) osobom U suvremenim pravnim porecima svaki ovjek je pravni subjekt tj. nositelj prava i obveza. Pravna sposobnost nije njegovo priroeno svojstvo tj. ovjek postaje pravni subjekt samo ako mu to pravni poredak prizna. ZOO l.17. svaka fizika osoba je sposobna biti nositelj prava i obveza POSTANAK F.O. fizika osoba postaje roenjem tj. dijete im se rodi dobiva pravnu sposobnost dovoljno je da dijete pokazuje znakove ivota, a ne mora biti i sposobno za ivot porod mora biti zavren pravilo je da dijete koje je roeno ivo postaje pravnim subjektom iznimka predmnijeva se da je dijete roeno ivo: dijete u majinoj utrobi naziva se nasciturus. Ako se ukae potreba da se nasciturusu sauvaju neka prava, tada se u pravu sluimo fikcijom onaj koji e se roditi uzima se kao da je ve roen nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur ZOO (l.17.st.2.) : uzima se da je zaeto dijete roeno kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ivo 1. fikcija mora ii u korist nasciturusa 2. dijete se doista mora roditi ivo

8

PRESTANAK F.O. fizika osoba prestaje smru tj. smrt znai kraj fizikog ivota, ali i prestanak pravne sposobnosti fizike osobe zbog presaivanja dijelova ljudskog tijela doneseni su propisi kojima se smatra da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presaivanja ako je na osnovi medicinskih kriterija i na propisani nain sa sigurnou utvren prestanak rada mozga i srca PROGLAENJE UMRLIM esto se ne zna je li neka osoba iva ili mrtva pa se pravo slui presumpcijom smrti RH ustanova proglaenja nestale osobe umrlom tim institutom se predmnjeva i prestanak pravne sposobnosti fizike osobe treba to razlikovati od postupka za dokazivanje smrti - tada se sigurno zna da je neka osoba mrtva, samo se ne zna tono kad je umrla (ustanovljenje dana smrti je vano nasljedno pravo + matine knjige) ZOO ima predmnjevu da se u dvojbi koja je od vie osoba prije umrla, smatra da su umrle istodobno, ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge PRAVNA SPOSOBNOST F.O. naravna osoba stjee pravnu sposobnost roenjem, a gubi je smru u pravnoj sposobnosti nema gradacije te se ona fizikoj osobi ne moe oduzeti osnovna funkcija pravne sposobnosti je u tome da se pomou nje subjekti mogu ukljuiti u promet POSLOVNA SPOSOBNOST F.O. poslovna sposobnost ima osnovnu funkciju u zatiti pravnih subjekata. Raspolaganje svojim pravima i obvezama se ne moe u jednakoj mjeri dopustiti svakoj fizikoj osobi pravo mora voditi rauna o razlici koja postoji meu ljudima s obzirom na fizioloki trenutak, kao to je dob. Isto tako se oitovanja volje normalnog i duevno bolesnog ovjeka ne mogu u pravu po uinku izjednaiti u pravu se to postie i izraava gradacijom, stupnjevanjem poslovne sposobnosti fizike osobe Unutar poslovne sposobnosti postoje 3 stupnja: 1. puna poslovna sposobnost 2. ograniena poslovna sposobnost 3. poslovna nesposobnost 1. PUNA ili POTPUNA poslovna sposobnost po naem pravu se stjee punoljetnou tj. s navrenom 18.g. ivota Punoljetna osoba moe sama sklapati pravne poslove maloljetna osoba sklapanjem braka postaje potpuno poslovno sposobna maloljetnik koji postane roditeljem moe stei punu poslovnu sposobnost, ako je stariji od 16 godina i ako je mentalno zreo o tome odluuje sud u izvanparninom postupku na prijedlog maloljetnika 2. OGRANIENA i DJELOMINA poslovna sposobnost osobe s ogranienom poslovnom sposobnou mogu u pravilu same sklapati pravne poslove ali takvi pravni poslovi vae istom onda kad ih odobri zakonski zastupnik. Inae se taj posao koji sklapa osoba ograniene poslovne sposobnosti naziva epavi pravni posao negotium claudicans posao kao da epa dok zakonski zastupnik ne dade odobrenje osoba koja nije punoljetna moe prema ZOO l.18. svojim oitovanjima volje stvarati samo one uinke koji su odreeni zakonom prema Obiteljskom zakonu ogranieno poslovno sposobne su samo osobe koje su nakon punoljetnosti djelomino liene poslovne sposobnosti. Odlukom o djelominom lienju poslovne sposobnosti sud odreuje krug poslova koje takva osoba nije sposobna samostalno poduzimati. Za valjanost pravnih poslova koje sklapaju potrebno je odobrenje skrbnika prema Obiteljskom zakonu maloljetnik koji se zaposli a to moe s navrenih 15 godina i uz suglasnost roditelja, ima djelominu poslovnu sposobnost on samostalno upravlja imovinom koju stekne radom, a dunost mu je jedino, s obzirom da ima prihode, pridonositi za svoje uzdravanje 3. POTPUNA POSLOVNA NESPOSOBNOST osobe koje su potpuno poslovno nesposobne ne mogu uope same sklapati pravne poslove za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici Prema Obz potpuno su poslovno nesposobni maloljetnici do navrene 18 g. ivota i punoljetne osobe koje su odlukom suda, iz zakonom odreenih razloga, potpuno liene poslovne sposobnosti razlozi za potpuno ili djelomino lienje su: duevna bolest, mentalno oteenje, ovisnost o opojnim sredstvima, senilnost (demencija) i sl. Pod uvjetom da uslijed njih osoba nije u stanju brinuti se o svojim osobnim potrebama, pravima i interesima ili ugroava prava i interese drugih DELIKTNA SPOSOBNOST F.O. potpuna poslovna sposobnost nastupa s navrenom 18. godinom, a deliktna sposobnost s navrenom 14. godinom ivota, ako je osoba duevno zdrava a to se predmnjeva maloljetnik od navrene 7. do navrene 14. godine nije deliktno sposoban, ali e iznimno biti ako se dokae da je pri poinjenju graanskog delikta bio sposoban za rasuivanje (njegova deliktna nesposobnost je praesumptio juris)

9

B. PRAVNA ili JURISTIKA OSOBA je drutvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost - u drutvu treba ostvariti takve svrhe i postii takve ciljeve za koje ovjek pojedinac nije sposoban 6npr. za postizanje nekih ciljeva esto je potrebno takvo vremensko razdoblje koje znatno prelazi prosjeni vijek ljudskog ivota PRAVNA NARAV P.O. korijeni pravne konstrukcije pravne osobnosti juristike osobe nalaze se u srednjovjekovnim pravnim shvaanjima, koja dijelom poniru u rimsko i kanonsko, a dijelom u germanska i druga obiajna prava europskog kontinenta za pandekiste je ishodina toka i model pravnog subjektiviteta ovjek. U duhu rimskog prava reafirmiran je rimski individualistiki koncept uenjem da samo ovjek pojedinac moe biti pravni subjekt, persona, jer je samo on nositelj slobodne volje. Pandekisti jo nisu uili da je supstrat pravnog subjektiviteta kod ovjeka zapravo ivo ljudsko tijelo oni su pravnim subjektom proglasili ovjeka kao bie obdareno vlastitom voljom postavilo se pitanje: mogu li organizacije kao i ovjek ulaziti u sve pravne odnose? Traio se generalni stav. Bilo je potrebno pronai teorijski modus putem kojega bi se premostio jaz izmeu individualistikog i tzv. kolektivistikog koncepta (umjesto s pitanjem pojedinca, susree se s problemom grupe). Ulpijan: Si quod universitati debetur, singulis non debetur, nec quod debet universtitas singuli debent - Ako se neto duguje drutvu ne duguje se pojedincima, niti pojedinci duguju ono to duguje drutvo rimski pravnici su i kod pitanja pravnog subjektiviteta smatrali nepotrebnim izvoditi apstrakciju koja se u suvremenom juridikom jeziku naziva pravna osobnost u povijesnom tijeku dogaaja obradu rimskih tekstova stoljeima poslije propasti rimskog carstva preuzeli su najprije glosatori. Glossa ordinaria javlja se pitanje je li universitas identina sa skupom lanova pojedinaca ili nije to pitanje je postalo nukleus svih kasnijih razmiljanja. U kardinalnom pitanju su glosatori prihvatili tezu da je universitas identina sa skupom pojedinaca universitas nihil aliud est, nisi singuli qui ibisunt, ali su spominjali i suprotnu:quod universitatis est non est singulorum. Glosatori su ipak dali svakom lanu pravo na alikvotni dio drutvene imovine Sinibaldo de Fiescho (papa Inocent IV.) izraz persona je poeo dobivati novi sadraj budui da supstrat subjektiviteta i sam subjektivitet nisu bili odvojeni, ne moe ni universitas biti drugo nego pojam, nomen iuris, pa stoga ne moe biti ni ekskomunicirana....cum collegium in causa universitatis fingitur una persona - osnovna postavka teorije fikcije

OSNOVNE PRAVNE TEORIJE O PRAVNOJ OSOBI1. TEORIJA FIKCIJE odreene drutvene tvorevine nisu personae jer nisu bia obdarena vlastitom voljom tu se samo zamilja da persona postoji, subjekt se fingira taj je fingirani subjekt Heise prvi u literaturi nazvao JURISTIKOM OSOBOM pandekisti su preko uenja Savignya prihvatili teoriju fikcije ta teorija znai uspostavljanje rimskog koncepta jednog i jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat i pobjedu nad uenjem prirodnopravne kole o pravnoj osobi prirodnopravna kola je putem krajnje razvijenog individualizma teoretski svela pravnu osobu, pod nazivom moralna osoba, zapravo na zajedniko ime skupa pojedinaca - nije odredila pretpostavke koje su potrebne da bi neka tvorevina mogla uope biti proglaena, makar i fingiranim, pravnim subjektom danas se ona naziva i KLASINOM TEORIJOM zato to je ona prva s graanskopravnog aspekta pokuala pravno rijeiti problematiku juristike osobe i zato to su sve druge teorije koje su pokuale ili pokuavaju objasniti pravnu narav pravne osobe nastale kao plod kritikih osvrta na tu teoriju 2. POTVRDNE TEORIJE 1) ORGANSKA TEORIJA realnost koja je ostala kada se otklonila fikcija smatralo se stvarno postojeom kolektivnom osobom koja je, isto tako kao i ovjek, ivi organizam teoriju je postavio Beseler, a dalje razvio Gierke, a ponire u staro germansko pravo = GERMANSKA TEORIJA

10

iz nje je moderna civilistika doktrina izvela uenje prema kojemu je radnja organa (tijela) radnja same pravne osobe, dok je radnja zastupnika njegova vlastita radnja = znailo je priznavanje poslovne sposobnosti pravnoj osobi - pretjerano biologizira kolektiv ljudi + poistovjeuje organizam i organizaciju + pokazala da pravna osoba mora biti realno egzistentna organizacija 2) TEORIJA PRAVNE REALNOSTI misao o realnosti organizacije prihvatila je i razradila francuska civilistika doktrina, polazei od Michouda i Saleillesa sa stajalita da pravni subjektivitet moe postojati iako nema biolokog supstrata. Radi se o egzistenciji pravne stvarnosti koja nikada nije ist i jednostavan otisak obine stvarnosti pravne osobe su sredstvo pravne tehnike da se kolektivni interesi izraze i zatite naglaava dva osnovna naela: 1. treba priznati postojanje pravne osobe uvijek kada se kolektivni interes organizirano izrazi 2. treba priznati sva prava pravnoj osobi ako su takva prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa + u fond uenja o pravnoj osobi unijela je ove elemente: organizaciju, realno djelovanje organa (tijela), interes i cilj - suprotna je teoriji fikcije te predstavlja pravni izraz liberalistikih naela 3) TEORIJA USTANOVE ideju organizacije prihvatio je Hauriou svojom teorijom institucije ili ustanove pravna ustanova je drutvena organizacija u kojoj pojedinci spontano organiziraju kolektiv radi ostvarenja odreene ideje. Kolektiv postaje ustanova i automatski stjee pravnu sposobnost im postigne takav stupanj koncepcije i organizacije na kojemu postaje svjestan svojih zadataka i ciljeva - cilj kao jedan od esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti + ne moe pruiti pravni kriterij koji sigurno odvaja organizacije koje jesu pravne osobe od onih koje to nisu 3. ODRINE TEORIJE itav niz teorija u traenju supstrata dovele su do negativnog stava prema samoj pravnoj osobi teorije koje negiraju pravnu osobu zapoele su kritiki napad na teoriju fikcije uglavnom sa stajalita subjektivnih prava ili pak sa stajalita imovine. Teorija fikcije je obujam pravne sposobnosti pravne osobe svela na imovinska prava. Kada su zapoeli kritiki napadi na teoriju fikcije, njezini zastupnici su pokuali spasiti upravo imovinskopravne uinke same teorije 1) TEORIJA NAMJENSKE IMOVINE Brinz je poeo uiti da prava ne pripadaju samo nekome, nego mogu pripadati i na neto. Brinz nije istraivao postojanje tzv. personalnog supstrata pravne osobnosti (korporaciju), nego je svoju pozornost usmjerio na tzv. realni supstrat, na zakladu. Brinz je bio uvjeren da mogu postojati subjektivna prava bez subjekata. Ono to stvarno postoji to su imovinske mase bez subjekata, ali s odreenim ciljem. Umjesto pravne osobe Brinz je postavio tezu o namjenskoj imovini - nije pridonio nita u fond uenja o pravnoj osobi 2) TEORIJA DESTINATARA Ihering smatra da stvarni subjekti prava kod pravnih osoba jesu korisnici kojima je imovina namijenjena. Time je likvidirao pravnu osobu kao jedinstven subjekt i doao do problematike tzv. kolektivnog subjektiviteta - nedostajalo mu je precizno razlikovanje izmeu vlasnitva u gospodarskom i pravnom smislu 3) TEORIJA KOLEKTIVNOG VLASNITVA Planiol je doao na misao da pravna osoba ne postoji, odnosno da je potpuno nepotrebna, te da bi je trebalo zamijeniti pojmom kolektivnog vlasnitva, koje se stvarno nalazi ispod maske koja se naziva pravnom osobom - uenje o pravnim osobama prebacio je u uenje o stvarima 4) druge odrine teorije negativan stav prema pravnoj osobi zauzimaju i svi oni autori koji negiraju postojanje subjektivnih prava uope Duguit i Kelsen 4. TEORIJA REALNE EGZISTENCIJE pravni subjektivitet kao realnost suprastrukture mora uvijek biti povezan s odgovarajuim realnim supstratom koji ulazi u svijet kauzalne odgovornosti realni supstrat pravne osobnosti moe biti ivo tijelo - pravni subjekt se tada javlja kao fizika osoba. Ali supstrat osobnosti moe biti odreeni skup pojedinaca (universitas personarum = korporacija) ili odreena imovinska masa (universitas rerum = zavod/zaklada). U ta dva sluaja pravni subjekt je pravna osoba. razlika u supstratu ne utjee na kakvou pravnog subjektiviteta subjektivitet je jedinstven - nema razlike u tom smislu izmeu fizike i pravne osobe za juridiku stabilnost podloge pravne osobnosti iskoriteno je NAELO IDENTITETA. Udruenje ostaje pravno identino samo sebi bez obzira na to ulaze li novi lanovi u njega, ili pak stari ispadaju. Sve to mutatis mutandis vrijedi i za imovinsku masu kao realni oslonac zaklade. u znanosti se smatra da su potrebne najmanje tri pretpostavke da bi se neka drutvena tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima:

11

1. drutvena tvorevina mora imati razmjerno vrstu i trajnu organizaciju, mora predstavljati organizacijsko jedinstvo po jednom miljenju za sam postanak organizacije, ako se radi o korporaciji, potrebno je da njezini osnivai zakljue poseban pravni posao, ugovor o osnivanju tzv. pactum subiectionis taj ugovor, koji zakljuuju minimalno trojica, mora biti usmjeren na stvaranje novog pravnog subjekta, kojemu se ve tu odreuje cilj po drugom miljenju za osnivanje je potreban tzv. skupni akt kod njega su stranaka oitovanja uzajamna, istog su sadraja i ne moraju biti istodobna za osnivanje zaklade potrebno je oitovanje volje osnivaa to je u pravilu jednostran pravni posao organizacija ne moe funkcionirati ako nema svoja tijela i ureene unutarnje meulanske odnose. To se ureuje statutom, ustavom ili pravilima korporacije = izjava tzv. statike volje 2. organizacija mora imati zasebnu imovinu, odvojenu od imovine svojih lanova 3. stjecanje pravne osobnosti mogua su tri rjeenja njegova stjecanja: 1. SUSTAV SLOBODNOG UDRUIVANJA pravna osoba nastaje organiziranjem to se vidi iz statuta. Nadlenom dravnom tijelu mora se podnijeti prijava, no ona nema konstitutivni karakter 2. SUSTAV NORMATIVNOG AKTA drutvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na 2 naina: a) neposredno se propisom osnuje neka tono odreena, ve individualizirana pravna osoba b) u specijalnim propisima se odreuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka organizacija postala pravna osoba. Meutim, pravna osobnost se stjee tek registracijom. Nadleno tijelo samo ispituje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke 3. KONCESIJA organizacija dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela. Taj se akt daje po diskrecijskoj ocjeni i naziva se odobrenjem ako se ve formirana organizacija kao pravni subjekt usporedi s fizikom osobom, uoava se da se razlike u supstratu pravne osobnosti odraavaju u kvantiteti pravne sposobnosti. Opseg pravne sposobnosti nuno nije jednak to se tie poslovne i deliktne sposobnosti, suvremeno graansko pravo priznaje u cijelosti ta svojstva i pravnim osobama elementi teorije realne egzistencije koji ulaze u arhitektoniku pravne konstrukcije juridike osobe su: pojam, svojstvo, pretpostavke i poetak pravne osobnosti POSTANAK P.O. da bi neka drutvena tvorevina postala pravnom osobom potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke koje smo indicirali kao sastavne komponente teorije realne egzistencije to su: 1. drutvena tvorevina mora imati vrstu i stalnu organizaciju 2. mora imati svoju zasebnu imovinu 3. mora joj biti priznata pravna sposobnost uglavnom postoje tri sustava glede pretpostavki potrebnih da neka tvorevina dobije pravnu sposobnost: 1. sustav slobodnog udruivanja pravna osoba nastaje organiziranjem odnosno konstituiranjem, to se vidi iz njezina statuta ili ugovora. Nadlenom dravnom tijelu se mora podnijeti prijava, no ona nema konstitutivni karakter 2. sustav normativnog akta drutvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na dva naina: - mogue je da se izravno propisom, i to singularnom, najee zakonskom, odredbom, osnuje neka tono odreena, dakle ve individualizirana pravna osoba - u posebnim propisima se odreuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka tvorevina postala pravna osoba. Pravna osobnost se stjee tek registracijom. 3. sustav koncesije drutvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela odobrenjem koje se daje po diskrecijskoj ocjeni u naem pravnom poretku ne postoji kruti i iskljuivi sustav koji bi beziznimno vrijedio za postanak svih vrsta pravnih osoba. Priklanjamo se normativnom sustavu, u njegovim razliitim varijantama. Postoji i mogunost sustava koncesije, ali kao iznimke. jedinice lokalne samouprave stjeu pravnu osobnost izravno propisom. Jedino je drava ve samim svojim postojanjem pravna osoba. sustav normativnog akta u nas se primjenjuje za stjecanje pravne osobnosti gospodarskih subjekata trgovakih drutava, politikih stranaka i raznih udruga graana. Za sve spomenute vrste pravnih osoba postoje posebni propisi kojima se propisuje da ti subjekti stjeu pravnu i poslovnu sposobnost upisom u sudski registar (za trgovaki registar), odnosno registar koji se vodi kod nadlenog tijela dravne uprave. PRAVNA SPOSOBNOST P.O. Fizika osoba moe u naelu biti nositelj svih subjektivnih prava i obveza koje uope predvia objektivno pravo. Obujam prava i obveza koje nosi neka pravna osoba ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba ostvariti. Za fiziku osobu se kae da ima opu pravnu sposobnost, dok se za pravnu osobu kae da ima posebnu pravnu sposobnost. Fizika osoba djeluje u krugu onoga to nije zabranjeno, a pravna osoba djeluje u okviru onoga to joj je odreeno. Posebna pravna sposobnost se odreuje statutom pravne osobe. U statutu je izraena tzv. statika volja pravne osobe. U statutu ili u ugovoru pravne osobe odreuju se njezine karakteristike. Tu se odreuje cilj odnosno svrha pravne osobe, a time se izravno

12

ili neizravno odreuje i obujam pravne sposobnosti. Takoer je odreena njezina djelatnost. Stoga statut ili ugovor nuno sadri i unutarnju organizaciju pravne osobe, kao i odredbe o sredstvima odnosno imovinskoj podlozi pravne osobe. Statut tj. ugovor mora predvidjeti lanska prava, odnosno odreena prava korisnika. Statut nuno mora imati odredbe o tijelima koji zapravo omoguuju da se neka odreena pravna osoba ukljui kao subjekt u dinamiku graanskopravnih odnosa. Statut donosi sama pravna osoba, a uvijek ima oblik pravnog propisa. Neka imaju i snagu zakonskog propisa. POSLOVNA SPOSOBNOST P.O. Postavilo se pitanje kako pravna osoba moe izraziti svoju volju. Statika volja nije dovoljna da se pravna osoba ukljui u prometnu dinamiku. Stoga mora imati mogunost izraziti i svoju tzv. dinamiku volju to je volja koju treba pravni subjekt izraziti prigodom konkretnog raspolaganja svojim pravima i obvezama. Pravna osoba svoju dinamiku volju izraava preko svojih tijela, te preko njih postaje poslovno sposobna zato statut mora predvidjeti tijela pravne osobe. Tijelo ili organ je fizika osoba ili skup fizikih osoba preko kojih pravna osoba izraava svoju volju. Tijelo pravne osobe treba raditi u okvirima statuta odnosno pravila ili ugovora. U tim okvirima njegova se radnja smatra radnjom same pravne osobe. Radnja tijela je radnja same pravne osobe dok je radnja zastupnika njegova vlastita radnja koju on poduzima u ime i za raun zastupane pravne osobe. U sluaju dvojbe o tome je li tijelo pravne osobe doista postupalo u tom svojstvu, smatra se po ZOO da jest, ako trei nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumljati da je to tijelo postupalo u tom svojstvu. kod fizike osobe pravna i poslovna sposobnost ne nastaju istodobno. Naprotiv, za pravnu osobu je karakteristino da ona u trenutku kad dobiva pravnu sposobnost postaje istodobno i potpuno poslovno sposobna. Kod pravne osobe nema stupnjevanja poslovne sposobnosti, dok je to karakteristino za fiziku osobu. Kod fizike osobe nema stupnjevanja pravne spoosobnosti, dok je to nuno za razliite pravne osobe. DELIKTNA SPOSOBNOST P.O. Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe bilo je polazna toka i za priznanje deliktne sposobnosti pravne osobe. Ima odgovornosti gdje se trai krivnja, kao i odgovornosti za tetu bez krivnje. Ako se kod odgovornosti za tetu trai krivnja, razumije se da e se krivnja pravne osobe prosuivati i odreivati po krivnji njezina tijela. Kada je tijelo pravne osobe fizika osoba, tada se za krivnju trai ubrojivost. U naem pravu su izgraena pravila po kojima je mogue zasnovati odgovornost pravne osobe i onda kad kao tijelo nastupa kolegij. VRSTE P.O. stvaranje odreenih tipova pravnih osoba ovisi o karakteru pravnog poretka unutar kojega razliite drutvene tvorevine dobivaju pravnu osobnost OSNOVNE VRSTE PRAVNIH OSOBA: - pravne osobe javnog prava - pravne osobe privatnog prava - korporacije - zaklade dioba pravnih osoba na javne i privatne konzekvencija je diobe cjelokupnog prava na javno i privatno. Kao kriterij razlikovanja na prvom mjestu se pojavljuje cilj i zadaa pravne osobe, pa se u javne osobe svrstavaju one koje ostvaruju javne ciljeve i interese, a u privatne one koje slijede privatne ciljeve i interese kao dopunski kriterij, prema kojima se pravne osobe mogu smatrati pravnim osobama javnog prava, navode se financiranje iz sredstava dravnog prorauna, osnivanje, nadzor i upravljanje od strane drave, javna ovlatenja i sl. (npr. drava, jedinice lokalne samouprave, crkva...). Sve ostale pravne osobe bi spadale u pravne osobe privatnog prava. dioba pravnih osoba na korporacije, odnosno zaklade vri se prema tzv. supstratu pravne osobnosti. Drutvena tvorevina se moe javiti kao neki socijalni kolektiv (korporacija), kao neki skup osoba, a moe se takoer pojaviti i kao neka imovinska masa (zaklada) u ivotu se rijetko javljaju potpuno isti tipovi pravnih osoba tada se pravna osoba razvrstava u odreenu vrstu prema elementima koji u njoj prevladavaju 1. KORPORACIJA je organizirana zajednica osoba koja je samostalni pravni subjekt razliit od pojedinih lanova korporacije korporacija ima svoju imovinu, ali u supstratu pravne osobnosti nije teite na imovinskoj masi, nego na skupu osoba nuno mora imati svoje lanstvo njezin identitet se ne mijenja promjenom lanova njezina pravna sposobnost nije zbroj pravnih sposobnosti njenih lanova 6npr. dionika ili akcionarska drutva

13

2. ZAKLADA je za odreenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost dominantni element supstrata njezine pravne osobnosti je upravo sama imovinska masa osniva se ili aktom dravne vlasti ili pravnim poslom koji poduzima bilo fizika bilo pravna osoba naziva se i samostalna zaklada za razliku od naloga oporuitelja kojim se ostavlja dio ili cijela ostavina ve postojeoj pravnoj osobi da je koristi za ostvarenje neke doputene svrhe. Takva oporuna odredba po svojoj pravnoj naravi je nalog ili modus, a imovinska masa koja je ula u imovinu postojee pravne osobe naziva se nesamostalnom zakladom (nije pravna osoba) ureeno Zakonom o zakladama i fundacijama 3. FUNDANCIJA razlikuje se od zaklade samo po tome to se osniva za razdoblje ne dulje od 5 godina moe biti osnovana u razliite, opekorisne i dobrotvorne svrhe. Svrha se odreuje aktom zakladnika. Prihodi koje ostvaruje zaklada mogu biti namijenjeni odreenom krugu fizikih osoba VRSTE PRAVNIH OSOBA PO NAEM PRAVU 1. RAZDOBLJE DO 1971. razdoblje obiljeeno stvaranjem sustava pravnih osoba primjerenom i podobnom ostvarivanju ciljeva drutva orjentiranog na izgradnju socijalizma u bivoj SFRJ i SR Hrvatskoj - bilo je nekoliko moguih kriterija klasifikacije: 1. klasini kriterij tj. prema konstrukciji pojedinih pravnih osoba. Smatralo se da taj kriterij ne zadovoljava jer nije odluno je li neka osoba tipa korporacije ili zaklade 2. kriterij cilja ili svrhe na osnovi tog kriterija pravne osobe su se mogle razvrstati u 2 velike kategorije: one kojima je svrha bra izgradnja socijalizma i socijalistikih drutvenih odnosa i one kojima to nije bio cilj nije taj kriterij odgovarao (teleoloki kriterij) 3. kriterij baze ili supstrata pravne osobe identificirana su dva elementa, s jedne strane radni kolektiv ili radna zajednica kao personalni element, a s druge strane ekonomska dobra kao materijalni element. Nain spajanja tih dvaju elemenata kao i pravna narav materijalnog elementa, bili su kriterij na temelju kojega su sve pravne osobe bile podijeljene na drutvene pravne osobe i graanske pravne osobe drutvena pravna osoba pravni subjekt kojemu se ekonomska baza nalazila iskljuivo u drutvenom vlasnitvu. U tom razdoblju (1953-71) prevladava tzv. imovinskopravni koncept drutvenog vlasnitva. Drutvene pravne osobe kao pravni subjekti nisu mogle biti nositelji prava vlasnitva nego prava koritenja i prava raspolaganja kao novih stvarnih prava. Najvanije drutvene pravne osobe tog razdoblja su: drava, politiko-teritorijalne jedinice tj. kasnije drutveno-politike zajednice (federacija, pokrajina...) i radne organizacije (ustanove, poduzea). Drutveno-politike organizacije nisu uvrtavane u drutvene pravne osobe, jer njihova osnova nije bila u drutvenom vlasnitvu, nego u posebnom obliku skupnog vlasnitva. graanska pravna osoba drutvene tvorevine ija se gospodarska osnova ili supstrat nalazi u graanskom (privatnom) vlasnitvu. Za imovinskopravne sporove takvih pravnih osoba bio je nadlean redovni sud. U pravilu se nisu mogle baviti privrednom djelatnou jer im bi ta djelatnost prela stanovitu granicu, automatski bi njihova imovina postala drutvenom. U graanske pravne osobe ubrajane su razliite vjerske organizacije te zaklade ili zadrubine. ZN (1955.) je doputao stvaranje zaklada oporukom. Prema kriteriju pravne naravi supstrata u graanske pravne osobe su ulazile i udruenja graana. 2. RAZDOBLJE OD 1971. do 1988. razdoblje normativnog, institucionalnog i praktinog oivotvorenja tzv. koncepcije udruenog rada. Normativnu osnovu ine Ustavni amandmani iz 1971., Ustav SFRJ iz 1974. i Zakon o udrenom radu iz 1976. To je razdoblje samoupravnog koncepta drutvenog vlasnitva. Dolo je do znaajnijih promjena u definiciji, supstratu i organizacijskim oblicima drutvenih pravnih osoba. Sredstva za proizvodnju postaju prirodna pretpostavka rada. Gospodarska korist ne dolazi nikome s naslova pripadanja stvari, nego iskljuivo na osnovi rada. Drutvena pravna osoba je definirana kao ona drutvena tvorevina koja svoje ciljeve moe ostvariti samo angairanjem sredstava u drutvenom vlasnitvu. Temeljni oblik drutvenih pravnih osoba su bile organizacije udruenog rada, samoupravne interesne jedinice, drutveno-politike zajednice i drutvene organizacije. 3. RAZDOBLJE POSLIJE 1988. poinje radikalnim promjenama u drutveno-gospodarskom i pravnom poretku. Normativna podloga dana je amandmanima na Ustav SFRJ iz 1988. i Zakonom o poduzeima (ZOP) iz iste godine, koji je 1991. g. preuzet kao zakon u RH. temeljni organizacijski oblik pravne osobe postaje poduzee pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti. Privrednu djelatnost ine proizvodnja i promet robe i pruanje usluga na tritu. ZOP razlikuje sljedea 4 tipa poduzea: 1. drutveno poduzee koje posluje sredstvima u drutvenom vlasnitvu 2. zadruno poduzee koje posluje sredstvima u zadrunom vlasnitvu 3. mjeovito poduzee koje posluje sredstvima u drutvenom, zadrunom i vlasnitvu domaih fizikih i graanskih pravnih osoba te vlasnitvu stranih osoba i 4. privatno poduzee koje posluje sredstvima u privatnom vlasnitvu

14

u supstratu svakoga poduzea se nalazi imovina, bez obzira na to o kojem se tipu poduzea radi Zakonom o trgovakim drutvima normirani su temeljni oblici pravnih osoba u gospodarstvu: 1. javno trgovako drutvo, 2. komanditno drutvo, 3. dioniko drutvo, 4. drutvo s ogranienom odgovornou i 5. gospodarsko interesno udruenje. Svako trgovako drutvo je pravna osoba a nastaje upisom u trgovaki registar. Poduzee kao pravna osoba ne postoji u novom sustavu, nego se razumijeva kao gospodarska jedinica preko koje poduzetnik djeluje na tritu. To je zajednica imovine i osoba s jedinstvenim vodstvom s time da imovina pripada nositelju poduzea. U pravne odnose ulazi iskljuivo nositelj poduzea. Izvan gospodarstva prevladava ustanova kao vrsta pravne osobe. Mogu se osnivati politike stranke, sindikati, vjerske zajednice i razliite udruge kao oblici pravnih osoba. Udruge su oblici dobrovoljnog udruivanja fizikih i pravnih osoba radi zatite i promicanja zajednikih ekolokih, gospodarskih, humanitarnih, informacijskih, kulturnih i drugih interesa, bez namjere stjecanja dobiti. S ukidanjem drutvenog vlasnitva i transformacijom gospodarskih subjekata prema Zakonu o trgovakim drutvima, nestaje pojam drutvene pravne osobe, a s njim i dioba pravnih osoba na drutvene i graanske. U sustavu pravnih osoba naeg pozitivnog prava razlikujemo pravne osobe javnog i privatnog prava te pravne osobe tipa korporacije i zaklade. P.o. javnog prava: drava, upanija, grad, opina, javne ustanove, javnopravne zaklade, crkva i dr. P.o. privatnog prava: trgovaka drutva, privatne ustanove, privatne zaklade i fundacije, razne udruge i sl. PRESTANAK P.O. Pravna osoba je ona tvorevina koja ima odreeno organizacijsko jedinstvo, odreenu imovinu i priznanje pravne sposobnosti od strane pravnog poretka te pretpostavke moraju postojati kumulativno, u suprotnom mora prestati i pravna osoba kao pravni subjekt pravna osoba moe prestati propisom ili aktom dravne vlasti (zabranom) ako je pravna osoba bila osnovana radi postizanja odreenog cilja, moe prestati i ostvarenjem tog cilja moe prestati i zbog toga to se broj lanova smanjio ispod odreenog broja koji je npr. predvien statutom pravne osobe. Obino se trae 3 lana za korporaciju, prema starom pravilu: tres faciunt collegium (trojica ine drutvo). Odgovor treba potraiti u statutu ili ugovoru drutva prestaje odlukom njezinih lanova nestankom imovine prestaje pravna osoba prestaje i steajem prestaje postojati na dan upisa u sudski registar rjeenja o zakljuenju steajnog postupka pravna osoba prestaje na ove naine, a imovinskopravni odnosi pravne osobe razrjeavaju se u postupku likvidacije postupak u kojemu se razrjeavaju imovinskopravni odnosi pravne osobe koja treba prestati postojati kao samostalni pravni subjekt. Nakon okonanja postupka likvidacije pravna osoba se brie iz registra koji se vodi za takvu vrstu pravne osobe.

V. GRAANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLUPravni subjekt stupajui u odreeni graanskopravni odnos postaje nositelj odreenih prava koja mu prema drugim subjektima priznaju norme objektivnog prava kojima se i sam odnos ureuje ta se prava nazivaju SUBJEKTIVNA GRAANSKA PRAVA prema teoriji volje (Windscheid) subjektivno pravo je pravnim poretkom zajamena mo volje, pravnim poretkom priznata vlast ili gospodstvo ( - kako objasniti subjektivna prava koja pripadaju osobama bez pravno relevantne volje, kao to su nasciturus, djeca i duevni bolesnici) Jheringova teorija interesa prema njoj u subjektivnom pravu treba vidjeti pravno zatieni interes taj interes je uvijek neka korist ili neko dobro u najirem smislu te rijei ( - eliminacija volje kao bitne sastavnice subjektivnog prava) najprihvaenija teorija predstavlja sintezu dviju prethodnih teorija voljno-interesna teorija subjektivno pravo se definira kao pravnim poretkom pojedincu podijeljena mo volje odnosno pravna mo u svrhu zadovoljenja njegovih interesa SUBJEKTIVNO GRAANSKO PRAVO je skup ovlatenja koja pravnom subjektu u odreenom graanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog graanskog prava

RAZLIKA izmeu prava u SUBJEKTIVNOM i OBJEKTIVNOM smislu

15

pod graanskim pravom u objektivnom smislu razumijevamo skup pravnih pravila kojima se ureuju drutveni odnosi. Norma objektivnog prava zahvaa sve sastavne elemente odreenog pravnog odnosa. Graansko pravo u prvom redu odabire koje e od drutvenih odnosa pretvoriti u graanskopravne odnose. Zatim odreuje injenice koje su, kao pretpostavke, potrebne za nastanak odreenog graanskopravnog odnosa. Iza toga utvruje koja ovlatenja imaju subjekti u odreenom odnosu, te koje obveze ili dunosti preuzimaju na sebe u takvom odnosu. Jedan od tih elemenata koje zahvaa norma jesu i ovlatenja koja ima subjekt u pravnom odnosu. Skup tih ovlatenja to ih norma objektivnog prava priznaje subjektima u odreenom graanskopravnom odnosu naziva se SUBJEKTIVNO GRAANSKO PRAVO Subjektivno pravo mora imati svog nositelja (titulara). Nema subjektivnih graanskih prava bez pravnog subjekta kao svog nositelja. Nasuprot tome objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema nekog pravnog subjekta koji bi bio njegov nositelj. postavlja se pitanje: izlazi li subjektivno pravo iz objektivnog prava? U teoriji se na to pitanje veinom odgovara pozitivno. Ali prema miljenju Vedria subjektivno pravo se ne ukazuje kao sastavni element objektivnog prava, nego kao sadrajni element graanskopravnog odnosa. Subjektivno pravo se kao sastavni element pravnog odnosa mora vezati za neku realnost pravnu osnovu. Norma objektivnog prava ne stvara ovlatenja, nego ta ovlatenja na odreeni nain izviru iz pravne osnove, a norma ih samo priznaje ili ne priznaje. - prema drugom gleditu za nastanak konkretnog graanskopravnog odnosa nije dovoljna pravna osnova potrebna je uz pravnu i injenina osnova = kumulativno postojanje pravne i injenine osnove nastanak odreenog graanskopravnog odnosa i subjektivnog prava za odreenog nositelja uvijek je proizvod kumulativnog suaktiviteta odreenih pretpostavaka od kojih jedna pripada normativnom svijetu (pravno pravilo) a ostale nenormativnom svijetu (injenino stanje)

FUNKCIJA SUBJEKTIVNIH GRAANSKIH PRAVA njima izraavamo meusobni odnos pravnih subjekata u odreenom graanskopravnom odnosu. Subjektivnom graanskom pravu jednog subjekta nuno odgovara obveza drugog subjekta. izraavamo i faktini odnos koji postoji izmeu subjekta i objekta u pravnom odnosu bez subjektivnih prava bismo teko mogli konstruirati pojam imovine

SADRAJ SUBJEKTIVNOG GRAANSKOG PRAVA PRIPADANJE i OVLATENJE Subjektivnim pravom se pravno izraava odreeni drutveni odnos izmeu subjekata prava, ali istodobno i faktini odnos izmeu subjekta i objekta graanskopravnog odnosa gledajui sa stajalita objekta ta veza se izraava pripadanjem objekta subjektu sa stajalita subjekta, tu vezu izraavamo putem ovlatenja. Svaka stvar je cjelina mnogih svojstava, a ovjek prisvaja ta pojedina svojstva radi zadovoljavanja odreenih potreba. Ekonomsko prisvajanje pojedinih svojstava stvari, ako se obavlja unutar graanskopravnog odnosa, pravno se izraava kao ovlatenje. Ukupnost odreenih ovlatenja ini odreeno subjektivno pravo. Subjektivnom pravu jednog subjekta odgovara obveza drugog subjekta, a ne pojedinom ovlatenju. 6npr. vlasnitvo u subjektivnom smislu je maksimalni skup ovlatenja koja pripadaju jednom subjektu u pogledu neke stvari. Tipina vlasnika ovlatenja su: posjedovanje, uporaba, koritenje i raspolaganje stvarju. Sva ta ovlatenja stvaraju samo jedno subjektivno pravo pravo vlasnitva. Zato npr. ako si netko svojata slunost puta preko tueg zemljita, vlasnik nee tuiti zbog smetanja uporabe nego e podii tubu zbog smetanja prava vlasnitva. Postoje i pravni odnosi u kojima subjekt ima samo jedno ovlatenje koje sainjava subjektivno pravo. Ovlatenje koje pripada subjektu pokazuje da on neto moe ili smije uiniti. To je zato jer mu to objektivno pravo doputa i jami a ne zato to ima volju. Pravni subjekt ne mora sam izvravati ta ovlatenja. INTERES Smisao ovlatenja treba traiti u njihovom cilju. Kada s gledita cilja promatramo ovlatenja, tada u njima otkrivamo interese, i to u prvom redu materijalne interese subjekta

ZAHTJEV je objektivnim pravom zajamena mogunost da se od drugoga zahtjeva in ili propust koji istodobno znai ostvarenje subjektivnog prava Zahtjev ne izvire iz subjektivnog prava, nego iz norme objektivnog prava. Zahtjev je samo u pravilu redoviti pratitelj subjektivnog graanskog prava. Zahtjev nije identian s tubom, jer se moe postaviti i u obliku prigovora.

16

Zato mogu u predavaonici pred svim sluateljima mirno pisati svojom olovkom? Zato to svi sluatelji znaju da ja na toj olovci imam pravo vlasnitva koje prati pravnom osnovom zajameni zahtjev uperen prema svima da me ne smetaju u uporabi moje olovke. Imam mogunost da od svih sluatelja traim da svaki od njih mora propustiti ono ponaanje ili djelovanje koje bi onemoguilo moju mirnu uporabu olovke. - pitanje: treba li subjektivno pravo razmotriti i s gledita onog subjekta koji je nositelj obveze? subjektivno pravo osobe A prati zahtjev za ostvarenje. Zahtjev koji prati subjektivno pravo odreuje ponaanje obvezanika. Ako ponaanje obvezanika ne odgovara zahtjevu ovlatenika, zahtjev daje mogunost da se subjektivno pravo prisilno ostvari. U tom sluaju zahtjev dobiva oblik tube ili prigovora 6npr. zajmodavac ima subjektivno pravo prema zajmoprimcu da mu vrati pozajmljenu svotu zajmodavac svoj zahtjev moe ostvariti u obliku tube kojom trai povrat pozajmljene svote 6npr. ako odreeno vrijeme posjedujemo neku pokretnu stvar, pa nas netko tui vlasnikom tubom tvrdei da je stvar koju posjedujemo njegova, moemo, ako je posjed bio kvalificiran (zakonit, poten i istinit) i ako je proteklo zakonom propisano vrijeme, na tubeni zahtjev staviti prigovor dovrene dosjelosti zahtjev moe zastarjeti, a da subjektivno pravo ostaje i dalje, 6npr. zastarjeli dug moe se dobrovoljno platiti, ali se dunik ne moe tubom prisiliti da takav dug plati

VRSTE PRAVA U SUBJEKTIVNOM SMISLU1. apsolutna ona subjektivna graanska prava koja djeluju protiv svakoga ili erga omnes. Njih moe svatko povrijediti, ali nositelj apsolutnog prava moe svoje pravo protiv svakoga ostvarivati. Ne moe se tono unaprijed odrediti tko ga sve u budunosti moe povrijediti 6npr. pravo vlasnitva i ostala stvarna prava te prava osobnosti relativna ona subjektivna graanska prava koja djeluju izmeu tono odreenih subjekata ili inter partes. Tu se unaprijed zna koja strana moe povrijediti takvo pravo 6npr. obvezna prava 2. prenosiva ona subjektivna graanska prava koja se mogu neogranieno prenositi s jednog na druge subjekte. Najvei broj subjektivnih graanskih prava je prenosiv posljedica naela prometnosti neprenosiva ona subjektivna graanska prava koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jednog subjekta na drugi. Takva subjektivna graanska prava su usko vezana za osobu njihova titulara strogo osobna graanska prava 6npr. prava osobnosti i osobne slunosti pravo plodouivanja, pravo uporabe i pravo stanovanja 3. glavna i sporedna kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog subjektivnog graanskog prava ovisi o postojanju nekog drugog subjektivnog prava, tada to pravo nazivamo sporednim ili akcesornim pravom 6npr. zalono pravo, pravo na kamate, pravo na ugovornu kaznu, pravo na trokove, na plodove i dr. ZOO sporedne trabine kao to su trabine kamata, trokova, plodova i ugovorne kazne zastaruju kad zastari glavna trabina 4. preobraajna prava, ili potestativno pravo, ili pravna mo ovlatenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okona graanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka prema uincima dijele se na: 1. preobraajna prava nastanka graanskopravnog odnosa 6npr. prihvat ponude, pravo prvokupa, okupacija 2. preobraajna prava promjene graanskopravnog odnosa 6npr. pravo izbora kod alternativnih obveza 3. preobraajna prava prestanka graanskopravnog odnosa 6npr. opoziv punomoi, pravo pobijanja ugovora pojam preobraajnog prava je razvijen u njemakoj pravnoj teoriji. Ovlatenju za preoblikovanje ili preobrazbu graanskopravnog odnosa odgovara dunost trpljenja toga preobraaja i zadiranja u tue pravno podruje mogu nastati na osnovi zakona ili ugovora u pravilu su vezana za rok koji je prekluzivnog karaktera: ne ostvare li se u tom roku, prestaju sadraj mu ini ovlatenje koje pripada subjektu u graanskopravnom odnosu na osnovi zakona ili ugovora

VI. OBJEKTI GRAANSKOPRAVNOG ODNOSA 17

Objekti graanskopravnog odnosa su: stvari, inidbe, imovina i osobna neimovinska dobra, povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

A. STVARI materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ogranieni i koji postoje u sadanjosti, ili za njih postoje pretpostavke da e doista nastati u budunosti ZV stvari su tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi, koji slue ljudima na uporabu + stvari su i sve drugo to je zakonom s njima izjednaeno. To mogu biti neke vrste prava ili bilo to drugo ubrajaju se u pokretnine, a u nekretnine ako su spojeni s vlasnitvom na nepokretnoj stvari, ili su njihov teret ili su pak zakonom proglaeni nekretninom. Time je ZV prihvatio diobu stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). U netjelesne stvari se u pravilu ubrajaju sva imovinska prava osim prava vlasnitva, dakle stvarna prava na tuoj stvari (zalono pravo, pravo slunosti i dr.) i obvezna prava (trabine) bive rjeenje koje je danas naputeno! Prirodne sile, kao 6npr. suneva toplina, elektricitet i sl., su stvari u smislu ZV samo ako su podlone ljudskoj vlasti. ovjek nije stvar kao to ni dijelovi ovjeeg tijela nisu stvari u pravnom smislu. Ali, 6npr. ve odrezana kosa postaje stvar u pravnom smislu. I neki drugi dijelovi ljudskog tijela, odvojeni od tijela za ivota ovjeka uz njihov pristanak, kao 6npr. ljudska krv, takoer su stvari u pravnom smislu, a mogu biti i u prometu (uglavnom na osnovi darovanja). Takoer, nisu stvari proteze koje su vrsto i trajno spojene s tijelom. Dok se sa stvarima postupa po naelu utiliteta korisnosti, dotle se s truplom postupa po naelu pijeteta potovanja. No mogu je ogranieni promet truplima za truplo se ne daje kupovna cijena u smislu ekvivalenta, nego ta svota novca ima karakter tzv. satisfakcije neke vrste zadovoljtine nasljednicima. (Zakon o uzimanju i presaivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu lijeenja) Klasifikacijom stvari odreuje se i mogunost osnivanja prava na stvarima. Na svim stvarima se ne mogu osnivati jednaka prava. U svakom pravnom poretku mogua je pored ope, tzv. klasine podjele stvari jo i specijalna klasifikacija stvari koja je karakteristina upravo za taj poredak.

1. DIOBA STVARI PO KRITERIJU PROMETNOSTIPrometna sposobnost stvari je sposobnost stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i kao objekti pravnih poslova. Prometna sposobnost stvari nije iskljuivo prirodno svojstvo stvari nego je zapravo kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Regulatorna uloga prava u oblasti cirkulacije dobara izraava se glede dobara na 3 naina: 1. stvari u prometu res in commercio stvari koje su u slobodnom prometu mogu u njemu nesmetano cirkulirati. Mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova. Pojam stvari u prometu znai neogranienu mogunost stjecanja prava vlasnitva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uope moe imati pravni subjekt. Stvar u prometu nije identian pojam s pojmom robe. Roba je pokretna stvar koja ima uporabnu vrijednost, dok stvar u prometu moe biti i nekretnina, a zemlja se nikad ne prosuuje kao roba. 2. stvari ograniene u prometu to su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neogranienom prometu, ali se iz odreenih socijalnih, gospodarskih, zdravstvenih, politikih itd. razloga njihov promet ograniuje 6npr. lijekovi, oruje, opojne droge, otrovi i sl. Za takve stvari se obino propisuje poseban reim prometa koji karakteriziraju razliite restrikcije, odobrenja i evidencije. Prema ZV objekt prava vlasnitva i drugih stvarnih prava moe biti svaka pokretnina i nekretnina, osim onih koje nisu za to sposobne. Nisu sposobne samo one stvari kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu. 3. stvari izvan prometa res extra commercium to su stvari koje uope ne mogu biti objektom imovinskih prava ili pak ne mogu biti objekt pravnih poslova 6npr. javni putovi, parkovi Objekt prava vlasnitva i drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizike ili pravne osobe. To su stvari na uporabi svih kao npr. zrak, morska obala nazivaju se opa dobra, a o njima vodi brigu, njima upravlja i snosi odgovornost RH. Ako bi na temelju koncesije bile izgraene zgrade i druge graevine na opem dobru, one se ne smatraju dijelovima opeg dobra, nego zasebnom stvari odnosno zasebnom nekretninom dok traje koncesija.

2. DIOBA STVARI PO KRITERIJU PRIRODNIH SVOJSTAVA1. pokretne i nepokretne stvari res mobiles res immobiles Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati poloaj u prostoru a da se pritom ne uniti njihova bit (supstanca), odnosno da se time ne promijeni njihova struktura Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati poloaj u prostoru a da im se kod toga ne uniti bit ili ne promijeni struktura. Nije dovoljan samo kriterij prirodne kakvoe nego se uvodi jo i kriterij pertinencije te kriterij posebnih ciljeva

18

1. kriterij prirodne kakvoe prema tom kriteriju nekretnine su ponajprije zemljita, odnosno estice zemljine povrine. Nekretninom se smatra i sve ono to je sa zemljitem trajno povezano bilo mehaniki, bilo organski, na povrini zemlje ili ispod nje. Nekretninama se smatraju, prema tome: - zemljina estica i sve to je s njom razmjerno trajno spojeno, na povrini ili ispod nje. Ako je vie zemljinih estica upisano u isti zemljinoknjini uloak one pravno ine jedno zemljinoknjino tijelo i kao takvo smatra se, prema ZV, jednom nekretninom. Dijelom zemljine estice su trava, drvee, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini sve dok se od zemljita ne odvoje - zgrade i druge graevine izgraene na povrini zemlje, iznad ili ispod nje, a namijenjene da tamo trajno ostanu. Osim stambenih i poslovnih zgrada i raznih drugih graevina, tu spadaju bunari, podrumi, bazeni itd. Nisu dijelovi zemljita one zgrade i drugo to je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene, kao npr. barake. Prema ZV ne smatraju se dijelovima zemljita ni one zgrade i druge graevine koje su dodue trajno fiziki spojene sa zemljitem, ali su od njega pravno odvojene nekim nekim stvarnim pravom koje ovlauje svog nositelja da na tuem zemljitu ima zgradu ili drugu graevinu u svom vlasnitvu. Takvo stvarno pravo moe biti pravo graenja, na zakonu osnovana koncesija na opem dobru. - sve to je u nekretninu ugraeno, njoj dograeno, na njoj nadograeno ili na neki drugi nain s njom trajno spojeno, sve dok se od nje ne odvoji, npr. razliite instalacije, ureaji, strojevi, antene itd. Iznimno se strojevi i slini ureaji nee smatrati dijelom nekretnine, nego samostalnom stvari, ako su vlasnitvo druge osobe i ako se to, s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u zemljinoj knjizi. Uinak zabiljebe prestaje brisanjem, ali i bez brisanja protekom 5 g. od upisa. Taj rok zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka. 2. kriterij pertinencije nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim prirodnim fizikim svojstvima pokretna. Naime, pertinencija je pripadak neke druge stvari. Ako je pertinencija pokretna stvar, ona se po namjeni smatra nekretninom ako slui gospodarskim svrhama nekretnine. 6npr. smatraju se nekretninom strojevi, stoka, sjeme namijenjeni poljoprivrednoj proizvodnji na jednom poljoprivrednom dobru. Takoer se smatraju pripatkom poslovne zgrade, strojevi i slini ureaji koji trajno slue svrsi zgrade namijenjene proizvodnji ili obrtnoj djelatnosti 3. kriterij posebnih ciljeva smatra se neka pokretna stvar nekretninom zato to je zakonom tako odreeno. Jedno su se vrijeme u nas pomorski brodovi smatrali nekretninama, no danas su oni prema Pomorskom zakoniku pokretne stvari. Iako pokretnine, pravni reim za brodove i zrakoplove vrlo je slian onome za nepokretne stvari (upisivanje u registre nalik zemljinim knjigama i stvarnih prava na njima) vanost diobe: - za pokretnine i nekretnine postoje razliiti pravni reimi u pogledu stjecanja vlasnitva i ostalih stvarnih prava; - za ugovore koji se odnose na nekretnine redovito se propisuje pisani oblik, dok se to u pravilu ne zahtijeva za pokretnine; - o razlici se vodi rauna i u sudskom postupku, te u ovrnom postupku 2. zamjenjive i nezamjenjive stvari res fungibiles res non fungibiles Zamjenjive stvari su one koje se u prometu odreuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. Res quae pondere, numero, mensura constant 6npr. ito, vino nazivaju se i generinim stvarima (genus - rod) Bespredmetno je razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste. Budui da individualitet nije vaan, to je jednaka koliina istovrsnih stvari jednaka drugoj koliini istovrsnih stvari zamjenjiva je s njome Nezamjenjive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo odreena pojedinost, individualnost species, 6npr. modna kreacija u razlikovanju nije uvijek odluan objektivni kriterij prirodne kakvoe, nego se uzima u obzir i volja subjekata razlikovanje nije vano za stvarna prava, ali je vano u obveznom pravu. Osobito dolazi do izraaja u sluaju propasti stvari. Ako je dunik duan predati species tada se u sluaju ako stvar propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara obveza gasi. Ali ako je stvar propala njegovom krivnjom, dosadanja obveza se pretvara u odgovornost za tetu. Ako je objekt inidbe genus tada se obveza ne gasi propau stvari,jer zamjenjiva stvar ne propada genus non perit. Ali, ako su objekt inidbe generine stvari koje se imaju uzeti iz odreene mase tih stvari, obveza e prestati kad propadne cijela ta masa. 3. potrone i nepotrone stvari res consumptibiles res non consumptibiles Potrone su one stvari koje se jednokratnom uporabom unite ili im se vidljivo smanji supstancija Nepotrone stvari su one koje se prvom uobiajenom uporabom ne unite niti im se vidljivo smanjuje supstancija kod pitanja potronosti vana je prva jednokratna uporaba. S objektivnog i realnog gladita sve su stvari potrone. Kod pitanja je li neka stvar potrona ili nepotrona ne odluuje uvijek samo objektivni, prirodni kriterij nego je esto u konkretnom sluaju presudna i volja subjekata oni mogu potronu stvar tretirati kao nepotronu vanost razlikovanja dolazi u obzir kod onih pravnih instituta preko kojih se omoguuje uporaba ili koritenje tue stvari uz obvezu vraanja iste stvari

19

4.

djeljive i nedjeljive stvari res divisibiles res indivisibiles

Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na vie istovrsnih dijelova tako da im se ne uniti prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost. To znai da dijelovi moraju imati onu istu uporabnu funkciju koju je imala i cijela stvar, 6npr. ploa okolade Nedjeljive stvari su one kod kojih bi se diobom unitila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost, 6npr. iva ivotinja pravo uva i respektira socijalno-gospodarsku stranu stvari i proglaava nedjeljivim one stvari kod kojih bi dioba izazvala bitnu promjenu dosadanjeg uporabnog oblika ili bi nerazmjerno umanjila njihovu vrijednost nedjeljivim stvarima se smatraju i one za koje je dioba propisom zabranjena Naini diobe stvari: 1. fizika dioba znai da se stvar moe mehanikim putem podijeliti na dijelove. Takva dioba je uglavnom primjenjiva kod pokretnih stvari, 6npr. kolut sira 2. geometrijska dioba primjenjuje se kod zemljita Zemljita se mogu ravnim crtama po njihovoj povrini podijeliti na vie estica (parcela). Zgrade se mogu podijeliti okomito (vertikalno) i vodoravno (horizontalno). Meutim, oba pravca diobe nisu u svim pravima doputena. Oni pravni sustavi koji stoje na naelu superficies cedit solo da sve ono to je sa zemljitem trajno povezano nuno postaje vlasnitvo onoga kome pripada zemlja, ne doputaju horizontalnu podjelu. Na ZV prihvaa naelo superficies cedit solo i sukladno njemu uspostavlja naelo jedinstvenosti nekretnine. Zemljite zajedno sa zgradom i svim drugim to je s njim trajno spojeno ini jednu cjelinu, jednu nekretninu pa stvarna prava glede zemljita postoje i na svemu to je s njim trajno povezano. Pravno odvajanje zemljita od zgrade je mogue, ali pod uvjetom da je provedeno po naelima stvarnopravnog ureenja i na odgovarajui nain objavljeno odnosno upisano u zemljinu knjigu 3. civilna dioba dioba po vrijednosti. Ako je potrebno podijeliti nedjeljivu stvar, npr. ivu ivotinju, tv, mogue je takvu stvar prodati pa onda podijeliti cijenu (kad nije mogua fizika i geometrijska dioba) 4. idealna (zamiljena) dioba svaka se stvar, neovisno o tome je li fiziki djeljiva ili nije, moe pravno razdijeliti na sadrajno jednake idealne dijelove. Njihova veliina se odreuje raunski u odreenom razmjeru prema cijeloj stvari najee je to i obliku razlomka. Idealni dio je u smislu ZV odvojiv dio stvari i prema tome moe biti samostalni objekt imovinskih prava, npr. prava vlasnitva (suvlasnitvo) vanost diobe iskrsava kod diobe suvlasnitva u obveznom pravu nedjeljivost stvari kada je nedjeljiva stvar objekt inidbe, izaziva postanak tzv. nerazdjeljivih obveza, koje se na poseban nain i uz posebne uvjete mogu ispuniti

3. ODNOS IZMEU POJEDINIH STVARI1. jednostavne stvari su one koje po shvaanju u obinom ivotu i prometu ine jedinstvo jedinstvene stvari pojavljuju se u prvom redu kao prirodna, organska cjelina, 6npr. kamen pojavljuju se i kao rezultat ljudskog rada. Pritom ona moe biti nainjena od razliitih materijala koji su prije toga bili samostalne stvari, ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fiziku opstojnost, 6npr. tkanina dijelovi (estice) jednostavne stvari ba zbog toga to su izgubili svoju samostalnost i raniju fiziku opstojnost, nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu razliitu od pravne sudbine itave stvari 2. sastavljene stvari (universitas rerum cohaerentium) su one koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadanju fiziku opstojnost, 6npr. zgrada, auto itd. razlikujemo dvije kategorije sastavljenih stvari: 1. sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima stvari kod kojih sastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadravaju svoju raniju fiziku opstojnost. Gubitak samostalnosti vidi se u tome to se sastavni dio ne mo