Upload
others
View
7
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
OPEKOTINE I SMRZOTINE
Vesna Vuković spec.farm.
OPEKOTINE
✓Visokih temperatura (vrele tečnosti, plamen, para, eksplozija, direktan kontakt, ...)
✓Hemijskih sredstava (kiseline i baze)
✓Električne energije
✓Radiacijom (UV, jonizujuće zračenje, ...)
Opekotina (lat. combustio) je vrsta hipertermičke povrede. Predstavlja lokalno oštećenje tkiva
koje nastaje uled dejstva:
OPEKOTINE
Termička povreda se javlja kao rezultat prenosa energije od izvora toplote do tela.
Javlja se na osnovu: izvora energije, anatomskog nivoa povrede ili gradacije opekotine
u stepenima.
VRSTE OPEKOTINA:
Termičke Zračenjem izazvane opekotine
Električne Trenjem izazvane opekotine
Hemijske Inhalacione
OPEKOTINE
OPEKOTINE
Termičke opekotine izaziva otvoreni plamen (vatra), para, kontakt sa vrućim predmetima,
ili vrela tečnost.
Karakteristike promena kod termičkih opekotina zavise od:
✓ Intenziteta zagrevanja tkiva,
✓Fizičkih karakteristika termičkih agenasa (čvrsti, tečni, gasoviti),
✓Viskoziteta termičkog agensa,
✓Načina prenosa toplote,
✓Trajanja zagrevanja,
✓Karakteristika opečene kože i stanja njene zaštite,
✓Doba dana i vremeske prilike (kao metorološka pojava) u momentu nastanka opekotine
(sunce, sneg, kiša, vetar)
Električne opekotine
Nastaju direktnim kontaktom sa izvorima električne energije ili
grmljavinom. Ove opekotine karakterišu dve stvari:
✓ Tačke na telu na kojima je elektricitet ušao i izašao iz tela
✓ Prisustvo nekoliko manjih ali dubokih opečenih područja
OPEKOTINE
Hemijske opekotine
Nastaju kao posledica direktnog kontakta tela sa kućnim ili industrijskim hemikalijama
koje mogu biti u tečnom, čvrstom ili gasovitom stanju. Najčešće hemijske aktivne
materije koje izazivaju hemijske opekotine su:
✓Kiseline – ovakva opekotina je relativno plitka, jer kiselina izaziva koagulaciju
spoljnih slojeva kože ili sluzokože, što sprečava njen dalji prodor u dubinu tkiva.
✓Baze – Alkalni, uticaj na tkivo je znatno veći od kiselina, pa ovakve
opekotine prodiru vrlo duboko, jer se ne stvara barijera od zgrušanih proteina.
✓Soli teških metala – izgledom slična je onima kod opekotina kiselinom.
OPEKOTINE
Postoji pet faktora koji tačno određuju obim oštećenja uzrokovan hemijskim
agensom:
✓ Jačina hemikalije (zavisi od svojstva i kvaliteta hemikalije da stupi u hemijske
reakcije sa tkivom),
✓Koncentracije hemikalije,
✓Prekrivenosti tela odećom,
✓Trajanja kontakta sa hemikalijom,
✓Hemijski broj.
Hemijske opekotine
OPEKOTINE
Opekotine izazvane zračenjem
Ovako izazvane opekotine nastaju najčešće:
✓ Sunčevom svetlošću,
✓ Svetlošću u solarijumu,
✓ Jonizujuće zračenje,
✓ X-zraci i
✓ Radioaktivnim zračenjem.
Klinička slika i težina radijacione opekotine zavisna je od: vrste i doze zračenja i
zdravstvenog stanja ozračene osobe.
OPEKOTINE
Opekotine nastale trenjem
Nastaju kontaktom sa bilo kojom čvrstom površinom (kao što su putevi, betonske
staze, tepisi, podovi) može izazvati nastanak opekotina. One nastaju struganjem
(abrazijom) koja se pretvara u toplotu koja spaljuje površinu sa kojom je u kontaktu.
Opekotine izazvane trenjem najčešće su na koži kod sportista, bajkera, biciklistia i dece
zbog padova.
OPEKOTINE
Inhalacione opekotine
Ovakve povrede disajnih puteva i pluća nastaju kao rezultat udisanja toksičnih materija u
gasovitom stanju kao i vrelog vazduha, aerosola i vodene pare. Oštećenja disajnih puteva
i pluća nastaju najčešće udisanjem dima prilikom požara i često su udružene sa
opekotinama kože, ali se mogu javiti i nezavisno od opekotina kože i drugih organa.
OPEKOTINE
Klinička slika opekotina manifestuje se različitim znacima i simptomima koji zavise od;
✓ Dubine i površine oštećenog tkiva,
✓ Hemijsko-fizičkih karakteristika izazivača (uzroka) opekotine,
✓ Ostalih činilaca.
OPEKOTINE
Faze u razvoju kliničke slike
1. Eritem (crvenilo) - crvena prebojenost i otok opečene površine.
2. Vezikula je manja šupljina (za razliku od bule) ispunjena seroznim ili krvavim sadržajem.
3. Bula je veća šupljina u vidu balona promera 1,5 do 2 cm ili više.
4. Erozija je površina opečene kože bez epidermisa, koja obično krvari i lakše je oštećena. Ona se može
pojaviti kod svih vrsta opekotina.
5. Ulkus (čir) liči na eroziju, ali više prodire u dubinu.
6. Nekroza: - Koagulaciona nekroza (suva nekroza) izazvana je smrću ćelija i tkiva, od kojih se njegovim
isušivanjem formira crna ili tamno-smeđa korica; - Kolikvaciona nekroza (vlažna nekroza) karakteriše je
puno mrtvog tkiva i prisustvo veće količina tečnosti u tkivima (edem) i prisustvo infekcija.
OPEKOTINE
Klasifikacija opekotina vrši se na osnovu dubine oštećenja i vrste oštećenja tkiva i
manifestuju se različitim kliničkim oblicima.
✓ Opekotine I stepena Epidermalna opekotina – (Combustio erythematosa) –
zahvata samo epidermis kože. Karakteriše se pojavom crvenila, bolom u obliku
pečenja i lakim otokom kože, koja je na dodir bolna i topla, bez plikova i drugih
oštećenja. Ako je zahvaćena veća površina tela, opekotina može biti praćena i
uvećanjem telesne temperature. Ove promene prolaze posle 2-3 dana.
OPEKOTINE
✓ Opekotine II stepena Površna opekotina derma – (Combustio bullosa) – zahvata
ceo Opekotepiderm. Karakteriše se edemom i formiranjem bula. Zbog ogoljenosti
nervnih završetaka opekotina je jako bolna. Imaju izgled opekotina prvog stepena,
ali se kod nje na nekim delovima opečene površine razvijaju bule (mehurovi)
ispunjeni bistrom i zućkastom tečnošću. Nakon 3-4 dana od povrede bule se
smanjuju, a za 10-12 dana obično iščezavaju, bez ili sa minimalnim ožiljcima.
OPEKOTINE
✓ Opekotine III stepena Duboka opekotina derma – (Combustio necrotica) –
Karakteriše se nekrozom derma, pojedinih ili svih slojeva kože, a nekada
potkožnog i mišićnog tkiva. Nekroza može biti suva ili vlažna. Pri suvoj, koža je
čvrsta, suva, crne ili mrko-smeđe boje, sa jasno vidljivom granicom povrede
najčešće bez stvaranja bula. Bolnost ovih opekotina je manja zbog uništenosti
jednog dela završetaka nervnih ćelija. Epitelizacija je veoma spora (od 3 nedelje i
više) ostavljajući za sobom jake ožiljke u slučaju spontanog zarastanja.
OPEKOTINE
OPEKOTINE
✓ Opekotine IV stepena Subfascijalna opekotina – (Carbonisatio) – Karakteriše se
potpunim ugljenisanjem tkiva. Ovakve opekotine prate izražena oštećenja: mišića,
tetiva, krvnih sudova, nerava, kostiju i zglobova, bez obzira na njihovu
lokalizaciju. Specifičnost ovih opekotina je i brzi razvoj sekundarnih promena u
tkivima usled otoka, progresivne tromboze u krvnim sudovima i oštećenja
funkcija unutrašnjih organa. Zahtevaju hitno hirurško lečenje.
OPEKOTINE
STEPEN OPEKOTINE VRSTA POVREDA
I CRVENILO, BOL, OTOK
II CRVENILO, BOL, OTOK I POJAVA PLIKOVA
III CRVENILO, BOL, OTOK, PLIKOVI PUCAJU I
STVARAJU SE RANE
IV CRVENILO, BOL, OTOK, PLIKOVI PUCAJU, RANE I
UGLJENISANOST DELOVA TELA
STEPEN OŠTEĆENOSTI
Određivanje površine tela zahvaćenog opekotinom jedna je od vodećih stvari u proceni
težine povrede. Metode određivanja površine zahvaćene opekotinom standardizovana je
u celom svetu i za tu namenu, koristi se „pravilo devetke“.
✓ Površina tela podeljena je na segmente od kojih svaki sadrži oko devet posto ukupne
površine tela.
✓ Kod dece, glava i vrat čine više od 21% od ukupne površine tela.
OPEKOTINE
OPEKOTINE
✓ Površna opekotine veća od 10% (5% – kod dece), ili više od 5% ako se radi o
dubokim opekotinama, zahteva primenu infuzionih rastvora, bolničku negu i
intenzivnu terapiju.
✓ Ukoliko je opečena površina veća utoliko je ozleda veća i smrtnost češća.
Iskustvo je pokazalo da od opekotina sa preko 50% opečene površine tela
nastupa smrt u 100% slučajeva.
✓ Ozdravljenje je moguće samo pri ozledama čija površina zahvata nešto manje od
40% površine tela.
PRAVILO DEVETKE
Lečenje
✓ Lečenje opekotina je dugotrajno, složeno i veoma skupo, a ishod često neizvestan, sa
brojnim funkcionalnim, estetskim i psihičkim posledicama.
✓ Terapija teških opekotina spada u grupu najtežih u kliničkoj medicini.
✓ Njihovo lečenje najčešće zahteva velike napore i multidisciplinarni pristup
zdravstvenih radnika.
OPEKOTINE
Proces lečenje teških opekotina prolazi kroz nekoliko faza:
1. Samopomoć, uzajamna pomoć i prva pomoć
✓ Opekotinu nekoliko minuta ispirati hladnom vodom. Kod hemijskih opekotina, ispiranje ima
još veći značaj i treba da traje duže, 1 sat kod opekotina kiselinama, a 1−3 sata kod
opekotina izazvanih bazama
✓ Sa povređene osobe treba ukloniti odeću, obuću, nakit i svi predmete koji stežu, jer oni
nakupljaju toplotu i pogoršavaju stepen oštećenja
✓ Ako je odeća jako slepljena za telo, ne treba nasilno da se skida
✓ Povređene regije treba da se pokriju čistim čaršavom ili prvim zavojem za opekotine
✓ Na rane ne treba stavljati nikakve tečnosti, masti ili kreme.
OPEKOTINE
2.Opšta medicinska pomoć
✓ Pri prvom kontaktu sa povređenom osobom, treba da se notiraju važni podaci o mehanizmu
povređivanja (vrsta agensa, mesto i vreme povređivanja). Odrediti ukupnu površinu opekotine.
✓ Radi redukcije gubitka tečnosti, kod većih opekotina, donji ekstremiteti se postavljaju u uzdignuti
položaj, a ukoliko opekotina to dopušta u elevaciju treba da se postavi i glava i grudni koš.
✓ Kod većih opekotina potrebna je oksigenoterapija.
✓ Ukoliko se sumnja u inhalacionu povredu, treba blagovremeno da se uradi endotrahealna intubacija.
✓ Povređenom se daje i ostala simptomatske terapija i ukoliko je procenat opečene površine veći od 10%
upućuje se na bolničko lečenje.
OPEKOTINE
Specijalističko lečenje
✓ Nadoknada tečnosti,
✓ Sprečavanje nastanka šoka,
✓ Borba protiv infekcije,
✓ Hirurška primarna i sekundarna obrada opekotina,
✓ Presađivanje kože i estetska hirurgija ožiljnog tkiva,
✓ Fizikalna terapija.
OPEKOTINE
SMRZOTINE
Smrzotina (congelatio) nastaje dejstvom niskih temperatura.
Faktori:
✓ Povećana vlažnost vazduha,
✓ Telesni napor,
✓ Alkoholisanost.
SMRZOTINE
Smrzotine su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovana hladnoćom.
Oštećenja nastaju nakon dužeg izlaganja ekstremnoj hladnoći.
Promene nastaju najpre na prstima ruku i nogu, u predelu pete, na nosu, bradi, ušnim
školjkama.
✓ Promrzline najčešće nastaju pri temperaturi oko nule ili nižoj.
✓ Za nastanak promrzlina naročito je važno delovanje vetra velike brzine i to može
dovesti do promrzlina i na nešto višoj temperaturi.
✓ Važna je i dužina delovanja niske temperature koja može dovesti do spuštanja
unutrašnje telesne temperature na 18-21 °C. Ovo se često dešava kod alkoholisanih
osoba i narkomana koji stižu u bolnice u dubokoj hipotermiji i komi.
SMRZOTINE
Simptomi:
✓ Jeza, drhtavica, umor, pospanost, gubitak
rasuđivanja, zbunjenost ...
✓ Odsustvo drhtanja patognomoničan znak!
✓ Neodoljiv poriv za snom!
SMRZOTINE
SMRZOTINE
Klinička slika:
✓ Prvi stepen - primarna reakcija na dejstvo niske temperature je bledilo kože izazvano
snažnom vazokonstrikcijom njenih krvnih sudova. Zatim sledi vazodilatacija (širenje
krvnih sudova) praćena modrilom i otokom kože, svrabom, osećajem pečenja u trajanju
od nekoliko sati.
✓ Drugi stepen – karakteriše se pojavom vezikula i bula (većih i manjih mehura)
SMRZOTINE
Klinička slika:
✓ Treći stepen - prisutna je nekroza kože i potkožnog tkiva sa jakim bolovima,
pridodatom sekundarnim infekcijom i mogućim drugim komplikacijama.
✓ Četvrti stepen - označava gangrenozne promene svih tkiva zahvaćenog dela tela.
Rovovsko stopalo predstavljaju smrzotine na stopalima nastale pri dugotrajnom
boravku u vlažnoj sredini, pri temperaturi od oko 0°C, pa i nešto višim. Za njihov
nastanak je od posebnog značaja prisustvo precipitirajućih faktora: usporena
cirkulacija izazvana dugotrajnim stajanjem ili ograničenim kretanjem u tesnoj i vlažnoj
obući (vojnik u rovu).
SMRZOTINE
Prva pomoć
✓ Uneti osobu u zagrejanu prostoriju,
✓ Dati tople napitke,
✓ Stezati blago promrzlu ruku / ne trljati,
✓ Skinuti odeću i uviti smrznute delove tela,
✓ Kod težih promrzlina potopiti u toplu, vodu
40-42 step./30 min.
✓ Imobilisati ekstremitet i elevirati.
SMRZOTINE
Prva pomoć
✓ Davanje toplih napitaka
✓ Ne primenjivati davanje alkohola
✓ Masiranje, tople termofore
✓ Toplotni zavoj-Hiblerov toplotni omot:
✓ - čaršav
✓ - vruća voda iz termos-boce 60-70 step.
✓ - alu-folija
✓ - 4 ćebeta
✓ - vreća za spavanje