Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Glaven i odgovoren urednik:
Bratislav Ta{kovski
Redakcija:
Danilo Kocevski
Gane Todorovski
Venko Andonovski
Sande Stoj~evski
Slave \or|o Dimoski
Izdava~:
ULIS DOOEL & Skopje
Pomo{nik na glavniot
i odgovoren urednik:
Serjo`a Nedelkoski
Kompjuterska podgotovka:
Dijana Jovanovska
Pe~at:
†Van Gog# & Skopje
Pe~ateweto na ovoj broj
finansiski go pomogna
Ministerstvoto za kultura
na Republika Makedonija
Adresa na redakcijata:
†Stale Popov# br. 9, vlez 1,
mezanin br. 8 & 1000 Skopje
Telefon/faks:
02 3233306
@iro smetka: 210-0573704401-66
Dano~en broj: MK4030003471803
Deponent na
†Tutunska banka# AD & Skopje
Spored misleweto na Agencijata za in-
formacii br.02-87/2 od 20.02.2006 godi-
na, spisanieto za literatura i kultura
†Akt# e proizvod za koj se pla}a poseb-
na povlastena dano~na stapka.
Godi{na pretplata: Za R. Makedonija
800,00 den. Za stranstvo: (Evropa) 15€;
(Amerika, Avstralija i Kanada) 25€
Prviot broj na †Akt# izleze
na 19 dekemvri 2003 godina
Spisanieto izleguva edna{ mese~no.
Tekstovite i fotografiite ispra}ajte
gi na adresa †Stale Popov# br. 9, vlez 1,
mezanin br. 8 & 1000 Skopje so naznaka -
za spisanieto †Akt#.
SPISANIE ZA KNI@EVNOST I KULTURASPISANIE ZA KNI@EVNOST I KULTURA
3535
SODR@INA
TOLKUVAWE NA NERASTOLKUVANOTO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
POEZIJA - Mihail Renxov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
LUPA - Poezijata na Gane Todorovski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
POEZIJA - Bratislav Ta{kovski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
PATEPIS - Sosema malo tursko tefter~e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
PRVI PESNI - Julijana Veli~kovska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
PRIZMA - Poezijata na Todor ^alovski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
GODI[NINI - Slovo za Vapcarov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
NOVI PESNI - Violeta Tan~eva-Zlateva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
RASKAZ - Son . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
PREPEVI - Elka Wagolova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
PRIZMA - (Post)avangarda koja se dvi`i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
NOVA POEZIJA - Miqurko Vukadinovi}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
LIRSKI ZAPISI - Slovosliki. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
POEZIJA - Marko Pavlovski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
PRIZMA - Lirski dokazi za vnatre{noto more . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
KRITIKA - Skapoceni kni`evni raskopki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
RASKAZ - Strast vo pustina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
POEZIJA - Viktorija Bogdanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
DRAMA - Pe{tera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2 20.11.2009
aakkttuueellnnoo
Gane Todorovski
TOLKUVAWE NA NERASTOLKUVANOTO...(anotacii kon Makedonskata enciklopedija)
Udostoen sum so ~esnata i ~estita obvrska, koja bez-
drugo mo`e i treba da se imenuva i kako retko zadovol-
stvo, javno i pravovremeno da se iska`am za {totuku ob-
javeno dragoceno i raritetno i mo{ne specifi~no iz-
danie na dvotomnikot nasloven MAKEDONSKA ENCI-
KLOPEDIJA. So ova svoe najnovo izdanie MANU ko-
ne~no stanuva MANU. Se zdobivme so kniga bez koja o~e-
vidno ne se mo`e, kniga dolgoo~ekuvana i eve do~ekana,
kniga neophodna i eve ni ja pri raka, kniga od vpe~atliv
format (21h30) rasposlana vrz 1.672 stranici, kniga pre-
tenciozna vo svojata namera i namena, kniga dopadliva
kako estetsko oblikuvawe, kniga {to }e ja utoluva intelek-
tualnata `ed na qubopitnite i temeliti posega~i kon
svetot na proverenite znajbi, kniga {to se vpregnala vo
nafatkata da go rastajni kone~no poimot Makedonija,
kniga {to e tolkuvawe na nerastolkuvanoto.
Migot vo koj se pojavuva pred ~itatelite ovaa
riznica od fakti, ovaa vitrina na vistini za zemjata
na koja £ pripa|ame, biduva zbogaten so podarok od is-
klu~ivo zna~ewe. Nie ovojpat, vo uloga na protopromo-
tori, samo go dopirame niz nekakvi limitirani obli-
ci na vrednuvawe poimskoto tkivo na raritetnoto iz-
danie, za koe, uvereni sme doprva }e se pi{uva i govo-
ri. Nie sme, noles-volens, staveni vo uloga na subjek-
ti i objekti, zatoa {to sme ednovremeno i ocenuva~i
i ocenuvani. Bezdrugo, ovaa ote`nata situacija nî is-
prava pred neminovnosta da izustime strogo odmereni
zborovi a vo koja grupa prioritetot }e ja ima re~enica-
ta deka delovo ne e bez nedostatoci. Sepak, soznajbata
deka vakvite izdanija se dore~uvaat preku novi popra-
veni i pro{ireni verzii, n¢ ohrabruva i krepi vo ver-
bata deka nabrgu po prvoto izdanie na ME }e usledat
kriti~ki odzivi vo koi }e se uka`e na propu{tenoto
i }e se ~ujat sugestii i predlozi za eventualni dopol-
ni, ispravki, poinakvi priodi i interpretacii. Von
sekakvo somnevawe e deka toa }e se slu~i.
Vo migot koga mi soop{tija, povikanite, deka }e
treba da ka`am i jas ne{to – kratko i jasno i po mo`-
nost umno i dopadlivo a vo ramkite na desetina minut-
ki, za pojavata na ME, vedna{ si pomisliv kolaj bilo!
Nema problemi! – bidej}i problemot ili problemite
gi nosevme nie, mnoguminata od potesniot i po{iro-
kiot sostav na redaktorite i avtorite na ovaa retka i
zna~ajna kniga. Problemot e izvrten mnogupati niz
mozo~nite vivki vo na{ite glavi, maten i nedomaten,
bistren i nedorazbistren, ceden i nedoceden, no eve,
kone~no e rezultat, poimski ekstrat na Makedonija,
oficijalizirana nejzina legitimacija, koja }e n£ poslu-
`i ako ne za sloboden vlez vo ve~nosta, toga{ barem
kako svedo{tvo deka sme toa {to sme! Pretpostavuvam
deka od denes pa natamu niz vremeto nema da ima potre-
ba novite hristomatovci da se pra{uvaat {to bevme i
{to sme, nitu, pak, novite krstemisirkovci }e n£ zdode-
vaat so poukata deka na na{eto trebalo da gledame so
na{i o~i! ME doa|a vo mig koga ovaa nacija i drugite
narodi i narodnosti {to `iveat vo nea i ovaa dr`ava
i ovaa obrazovana evropski komponirana multietni~-
nost, kone~no i kategori~no uspeva da se samosoop{ti
na argumentiran, principielen i nau~no strog na~in.
Vakvoto samosoop{tuvawe, validno i neporeklivo,
eve, se slu~i, pa ve}e imame dokumentirano svedo{tvo
(atestat) KOI SME i [TO SME. Eve ni dokument od
nau~no-publicisti~ka kategorija pravno neosporliv,
so aroma na aksioma, preku koj }e nî dorazbere svetot,
eve n£ dokument vrz koj nikoj ne }e mo`e da stavi veto.
Ete, od vakov aspekt jas nastojam da go dobli`am
do svesta zna~eweto na dvata toma so vkupno tolku i
tolku stranici, odrednici, redovi koi deneska gi razga-
suvame kako izdava~ki vrven dostrel, eve ni funda-
ment vrz koj }e se elaborira niz vremiwata idni i
pretstojni smislata na na{eto postoewe.
Vo koj i da e den da se smeste{e ovaa na{a dene{na
ceremonija nare~ena promocija na ME, }e mora{e taa
da soop{ti deka se slu~uva ne{to poneobi~no, ne tolku
~esto i znajno, ne{to retko, imeno, deka afirmirame
odreden kulturen i nau~en raritet kako vrednost, ili
podobro uspevame da sogledame sogledliva vrednost,
kako istoriski raritet, bidej}i denot vo koj ME vlegu-
va vo javen optek ne }e mo`e da ostane {togode den,
tuku pretstavuva kulturen nastan od prv red, koj neiz-
be`no i neodlo`no treba da go presretneme i pozdrav-
ime so stamenitiot ednozbor: ^ e s t i t o!
ME e kako umstvena tvorba, t.e. kako oblik na tr-
`estvo na intelektot, ro`ba na kolektiven ~in, bla-
gorodni~ki ~in i ma`estven u~inok, vozvi{ena obja-
va na du{ata na edna nacija i kompletna faktografs-
ka informacija za edna dr`avna institucija. Blagoda-
renie na ova, blagodarenie na faktot deka ME pretsta-
20.11.2009 3
vuva univerzalno pomagalo preku koe na{ata kolektiv-
na dvi`ba niz vremeto si ja dobiva potrebnata regula-
cija, taa stanuva pridobivka koja obvrzuva.
Site korisnici na ovoj ~udotvoren izvor na svet-
linata }e uspeat molnevito da sfatat deka mo`at ve}e
da op{tat so magijata na makedonskiot kolektiven
ednozbor. Niz ovaa kniga, koja ja narekovme raritet-
na i uspe{na (rezultatna) a sega i pridodavame epitet
na atraktivna vitrina na makedonskiot duhoven uni-
verzum, o~evidno }e zajakne efikasnosta na nacionalna-
ta dioptrija, }e se podosve`i vitalitetot na na{ata
istoriska memorija i poimski }e se razbistri motivi-
kata na na{ata integralna egzistencija. Ja voveduvame
vo na{ive ka`uva~ki sintagmata makedonski univerzum
i taa ne e samo bogat otvoren kop na informacii, tuku
stanuva navrapito i bukvalno mobilen centar kako so-
vetuali{te vo akcijata za doosmisluvawe na rodnokraj-
niot ambient. Tokmu taka, ME od dene{niov den e op{-
todostapna preporaka so ~ija pripomo{ individualna-
ta i kolektivnata orientacija }e imaat polza. I pak
da posegneme kon figurativna re~: ME }e pridobie na-
brgu dimenzii i funkcija na nacionalen kompas.
Vedna{ po ova treba da sledi zaklu~okot deka se-
pak i sepak sme nie edna od pove}eto zadocneti nacii vo
evropskiot civilizaciski krug pa so ogled na toa ne
treba da n¢ zbunuva munyata {to nedobronamernite na{i
negatori i odre~uva~i od geografskoto opkru`je i od
kaj i da bilo deka i ovojpat sme tie {to docnat pak!?
ME se javuva od pe~at 65 godini po ASNOM (02.08.1944)
i 18 godini po po~etokot na periodot na nezavisnosta
(08.09.1991). Verojatno, spori sme i zatoa sporni.
Mnogu{to n£ te`i kako tovar na propu{tenost. Na{eto
op{testvo se razviva niz zabrzan razvitok i so ogrom-
ni napori za nadomest (kompenzacija) na propu{tenoto,
pa docneweto ne bi trebalo nikogo da zbunuva. To~no e
deka me|u 1945 i 1949 g., niz edna nepolna kvinkvenija od
vreme se zdobivme so bukvar, pravopis, azbuka i uni-
verzitet i bevme primer za neverojatno i nesfatlivo
brz nadomest. Sepak, ne }e be{e mo`no vo toj sklop od
godini da ja smestime i ME! Logikata na brziot razvi-
tok ne go dopu{ta{e toa. Ottuka, neka da zvu~i kako {to
zvu~i, na{e e da re~eme deka ME se pojavuva vo pravo
vreme, po nepolni ili nedovr{eni sedum decenii slobo-
den i razgrnat nacionalen i dr`aven razvitok, vo uslovi
pri koi op{testveniot razvitok go ovozmo`i toa. Sre}na
okolnost e {to proektot na ME ne be{e stopiran od
alata na ekonomskata kriza {to go zafati {irokiot
svet, bidej}i }e se pronajdea ili oglasea umovi koi }e
baraa izzemawe na ME od stavkite na Buxetot. Ovdeka
treba i da se ka`e ve}e ka`anoto: i blagodarime na
aktuelnata vlast za toa {to projavi prekrasno razbi-
rawe za materijalna pomo{ na proektot na ME.
16.09.2009 god.
NAGRADATA ÂPOVELBA NA MORAVA„ ZA 2009-TA GODINA NA GANE TODOROVSKI
Vo ramkite na 46-te Belgradski me|unarodni
literaturni sredbi, koi{to se odr`uvaa od 24 do 29
septemvri 2009-ta godina vo Belgrad i pove}e gradovi
na Srbija, na sovremeniot makedonski pisatel Gane
Todorovski mu be{e dodelena presti`nata nagrada
„Povelba na Morava#, koja ve}e po devetti pat se
dodeluva a vo ime na zaslugi vo afirmacijata na srp-
skata literatura von Srbija.
Gane Todorovski se projavuva vo tekot na svoja-
ta pove}egodi{na literaturna aktiva kako prevedu-
va~ i tolkuva~ na avtori i dela od srpskata litera-
tura: avtor e na golemata antologija – Srpskata
poezija od 19 i 20-ti vek (zaedno so Paskal Gilevski),
izdanie na Matica makedonska, i kako prepejuva~
na oddelni knigi na srpskite poeti Milan Raki}, De-
sanka Maksimovi}, Milovan Danojli}, Liljana Ja-
na~kovi}, Oskar Davi~o i drugi avtori.
Literaturnata nagrada „Povelba na Morava#
mu be{e vra~ena na Gane Todorovski na 9-te me|una-
rodno poetski sredbi vo Mr~aevci pokraj ^a~ak na
27 septemvri godinava.
R.A.
GANE TODOROVSKI, MR^AEVCI, 09. IX 2009
4 20.11.2009
nnoovvii ppeessnnii
Mihail Renxov
Zanes
S¢ {to pogledam zatreperuva,
S¢ {to imenuvam se pretvora vo stih,
So mojot zdiv, milozliv, nezgasliv,
S¢ {to imenuvam se pretvora vo stih.
I samiot sum stih: Ognolik, nemirnik,
Upaten kon neboto, kako lebedot
Vo visinite, vo ti{inite angelski,
Bliski, a dale~ni, dale~ni, a bliski
Kako vo oblacite molwite, kowite
Nebesni, razxiliteni, zaskitani sekavici,
Razletani `ar-ptici, plamenici.
Stihovite venci, bo`ji galenici,
Glasnici li~ni, bo`ji milenici
Stihovite, `ar-ptici, zvuci nebesnici.
Freskoslikar
(Poetot)
Gleda{? Gledam. So {to?
Go pra{aa so zloben zdiv.
†Verojatno so du{ata, odgovori,
Za{to o~ite mi se izmoreni#.
Zbori{? Zboram. So {to?
Go pra{aa so zdiv koj gori,
Toga{ nekoj tajno progovori:
†Zar ne gledate, ustite mu se zatvoreni,
No du{ata otvorena, so du{ata govori#.
†Nem e, a govori#, se vxa{ija,
Dopra{aa: †Ka`i ni koj si Ti,
Koj so takva blagodat te nadari,
Slep da gleda{, nem da govori{?#
†Izbran e# neboto im odgovori...
Sonet za lovecot i kanarkata
Kanarkata si go sobra stravot
I vo srceto na lovecot se skri,
Lovecot vo plenot nani{ani
No samiot se pogodi.
Taka e {tom pu{kata grmne
A ne e pogoden kobecot,
Tuku pticata so glas srmen
Vo srceto na lovecot.
Lovecot pove}e na lov ne pojde
Za{to srceto mu prokrvari
Od `al po kanarkata.
Sega ~esto od daleku slu{a glas
Pesna jasna, tagoglasna -
Ta`no mu pee sa~markata.
Do`d
Od kade doa|a, ne znam,
Znam oti po mene doa|a,
Znam oti vo mene propa|a
So kapkite, stapkite.
Angelski, mo`e Gospodovi,
Nebesni plodovi, trkalezni
Mazni, nemirni, proyirni
So~ni plodovi. Gospodovi.
20.11.2009 5
Doa|a i me razladuva,
Po du{a me pogaluva,
Me so`aluva, zaradi
Nemo}ta da go sfatam
Oti e kako mene: Govorliv,
Mol~aliv, pominliv. Nepovratliv.
Sonet za duhot
1.
Da plovi{ ili leta{
Isto e, {tom si von od sebe,
Izlezen od svojata ko`a, um,
Ako si nebesen drum,
Upaten kon Sevi{niot duh
I ti duh si, nevidliv, mol~aliv
Del~e od beskrajot, od eterot
Od veterot koj te nosi, nosi,
Toga{ {to si? Nebitie?
Sevkupno Otkritie, celo
Trkalezno, nedelivo, belo
Zra~no i prozra~no, zagado~no
Zaploveno, zaskitano
So zanes
So srmen vez obvitkano?
2.
Koga si Nikade rasean,
Koga si vo Ni{to zagledan,
Bez sebe, bez telo, bez um,
Koga {eta{ potajum
Obestelesen, razlean
So umot niz Univerzumot,
Nesvesen za sebe i svetot
Obzemen od ~udata na letot
Bez krila, obessen~en
Bez te`ina, voznesen,
Kon visokoto upaten
Koga ne si ni son, ni soneto,
Toga{ si proyirna ~istina
Toga{ si: - Vis-ti-na.
ZANES
6 20.11.2009
nnoovvii ppeessnniiMihail Renxov
Sonet za nemirot i tagata
Nemirot nasproti mirot -
Iskri vo di{eweto,
Tagata nasproti radosta -
Plamen vo peeweto.
Molkot nasproti {umot -
Po~etok na umnosta,
Molwite vo umot,
Svetlini na mudrosta.
[to e poetot bez niv?
Prostor siv, nepodatliv,
Zbor gorliv, neizgovorliv?
[to e poetot so niv?
Predel pevliv, treperliv,
Pev visok, nedosegliv.
Oblaci
Oblaci zlatokosi, do`dovi temnooki,
Tagi moi izvi{eni, no}i moi najgloboki,
[to mi begate {tom ve i{tam
Duri lelekam, duri pi{tam
Od bolki-dodolki, od maki martinki,
[tom se sti{am koga di{am
Temnoto {tom go risam,
Za da svetnam i da letnam
Kako ptica nebesnica, peperuga zlatica
Kako mirizliva stih-latica
Kako yvezda krilatica?
Kaj i da ste, vo mene ste, skrieni,
So stihovi lozi povieni,
So zvu~na srma pokrieni.
Mçç ra
Ja gazam zemjata. Moite ~ekori me sledat.
Se svrtuvam kon sebe, o~ite moi me gledaat.
Dali sam od sebe sum zaroben,
Vo sopstvena zandana zatvoren?
Otvoram usta. Pra{uvam. Jazikot moj odgovara.
Se svrtuvam okolu sonceto, senkata okolu mene
Vrti. Me zbunuva. Odyunuva
Ne~ie eho, ne~ij glas. Toa sum pak jas.
Begam. Zad sebe, sebe se gledam.
Tr~am, ~inam sam sebe se gonam.
Dali sum buden? Mo`ebi sonam?
Ja krevam pu{kata. Ni{anam. Pukam,
^unki od natrapnikot se osloboduvam.
Kriknuvam. Mojot kur{um, mene me pogoduva.
Begstvo
Izleguvam od sebe.
Odnadvor se gledam.
Komu li sum potreben?
^ija li sum sleda?
^ija lika, ~ie tvorenie?
Onaka sklup~en i mal,
Grutka sum ta`na i `al
Sklup~ena, rastopena
Vselenska izdi{ka,
@ar~e, plamen~e tivko
Skrieno vo stihot
Von nego-pile vozbudeno,
Od se{to, ~esto za~udeno,
Vo sluden svet, izgubeno.
20.11.2009 7
Pred trieset godini, napi{av kratka statija so
dolg naslov. Naslovot be{e: Etimolo{kata figura
vo poezijata na Gane Todorovski. Formulata etimolo{-
ka figura, upatuva na odliki vo stilot na Todorovski.
Taa formula ja najdov vo knigata Jazikot na makedon-
skata narodna poezija od B. Koneski, izdanie na
MANU, 1974. Kon nea imav toga{ poseben, emotiven od-
nos. Mo`ebi zatoa {to Jakobson stana ikona za struktu-
ralistite, po pojavata na negovite statii na francus-
ki, pod redakcija na Cvetan Todorov. Tokmu toga{ doz-
nav deka, knigata Jazikot na makedonskata narodna
poezija, nastanala od mala statija objavena, pred toa,
vo jubileen zbornik, posveten na Roman Osipovi~ Ja-
kobson. Toj be{e klu~na figura na ruskiot formali-
zam. Osven toa, ima{e, vo taa kniga na Koneski, edna
neobi~nost. Barem taka mislev toga{.
Neobi~no be{e toa {to se posvetuva - posebno,
iscrpno i sistematsko vnimanie na jazikot na poetot
Todorovski koj, od svoja strana, be{e upadlivo svrten
kon razgovorniot stil. Be{e neobi~no zatoa {to, op{-
tata tendencija vo na{ata toga{na literatura, be{e
- podruga. Taa tendencija be{e `iva i silna, ima{e
vrednost na esteti~ki kanon. Toj kanon bara{e da se
povle~e crta me|u jazikot na poezijata, i onoj na prak-
ti~nata komunikacija. Protiv taa tendencija se iska`a,
ne{to podocna vo jasna forma, i poetot Koneski. Vo
svojata statija Eden opit, koja zboruva za negovata po-
etska tehnika, Koneski ka`a deka otsekoga{ baral
„prostor za razgovorniot jazik vo svojata poezija#.
[to zna~i da se povlekuva crta me|u prakti~en
i jazik na - poezija?
Treba da se potseti: kon sredinata na pedesettite
godini od minatiot vek, dojde do brza, sekavi~na moder-
nizacija na stilot vo makedonskata poetska praktika. Vo-
obi~aeno, taa rabota se povrzuva so pojavata na knigite
poezija Vezilka (1955) od Bla`e Koneski, Spokoen ~ekor
(1956) od Gane Todorovski i Do`dovi (1956) od Mateja
Matevski. [to n£ ka`uva izrazot modernizacija na poet-
ski stil? Koi se osnovnite crti na taa modernizacija?
Vo edna kritika na poetot Todorovski za prvata
kniga stihovi na poetot Mateja Matevski, posebno se
podvlekuva fakt deka, vo taa kniga, dobil dosta pros-
tor slobodniot stih koj, dotoga{, ne bil ra{irena
praktika me|u poetite vo Makedonija. Mnogu podocna
(1993), vo eden obemen razgovor, poetot Mateja Matevski
izjavi deka, negovata generacija, po raskinot na toga{na
Jugoslavija so stalinizmot koj ja otvoril zemjata kon
nekoi od golemite kulturi na Zapad, otkrila nov umet-
ni~ki kontinent. Takov kontinent bila, spored zbo-
rovite na poetot Matevski, poezijata na Elijar, Aragon
i Federiko Garsija Lorka. Site trojca poeti, za koi
zboruva poetot Mateja Matevski, se krupni imiwa, po-
pravo nositeli na poetska revolucija, {to ja izvede
evropskata i ruskata avangarda kon prvite decenii od
20-ti vek. Taa poetska revolucija mo`e dobro da se opi-
{e so formulata radikalen estetizam.
Pod radikalna forma na estetizmot trba da se
razbere - pojava koga, edna umetni~ka praktika, preki-
nuva sekakva vrska so nadvore{niot svet, ili so - stvar-
nosta. Drugo ime za toj radikalen estetizam e polna,
apsolutna avtonomija na umetni~kata praktika. Poe-
zijata, ili umetnosta voop{to, nema i ne saka da ima
nikakva vrska so stvarnosta. Ne saka da ima nikakva
vrska so nadvore{en svet ili so stvarnost, zatoa {to
- umetnosta e svet i stvarnost za - sebesi. Ete, tokmu
taa koncepcija za umetnosta naide na brza, ostrastena
recepcija me|u poetite i prozaistite vo Makedonija
koga, kon sredinata na pedesettite godini od minatiot
vek, po~naa da otkrivaat nov umetni~ki kontinent,
spored zborovite na poetot Mateja Matevski. Uloga
vo seto toa sekako imaa i nekoi ustanoveni modeli vo
drugite kulturni centri (Belgrad, Zagreb, Qubqana)
od toga{na Jugoslavija. Seto zaedno dava{e beleg za -
modernitet. Samo posebe se razbira deka, vo toj moder-
nitet, od va`nost bea nekoi stilski normi koi, pod
pritisok na nadrealizmot i ruskata avangarda, naidoa
na unison, nespodelen priem vo praktikata na makedon-
skite poeti. Sepak, jas mislam, deka - nekoi poeti, vo
ta atmosfera na radikalen estetizam, postapija poi-
naku. Tie poeti ili ne se najdoa sebesi vo ekstremen
estetizam ili, pak, nivnite iskustva so umetni~ki prak-
tiki na krupni figuri vo literaturata na svetot, gi
nateralo da bidat somni~avi kon umetni~ki doktrini
koi steknuvaat brz, lesen i unison priem. Upadlivi
se, me|u tie poeti, lirskite figuri na - Bla`e Koneski
i Gane Todorovski.
Mislam deka ima bliskosti me|u poezijata na Ko-
neski i Todorovski kako pojava i gest od edna, no i
kako tematizacija od druga strana, pri sî {to se, an-
tipodi vo stilski pogled. Koneski e poet na stroga,
koncizna, no neobi~no dlaboka, dramati~na poetska
re~. Todorovski e poet na burna, bujna i porojna poet-
ska dikcija. Koneski izgradi svoja posebna tehnika na
opis, koj se vrzuva za svet, situacija i ~ovek. Toj opis
Atanas Vangelov
POEZIJATA NA GANE TODOROVSKI
lluuppaa
8 20.11.2009
lluuppaa
se generalizira preku udarna i vpe~atliva poenta.
Bujniot i buren naniz od porojni poetski sliki, koi
ostavaat vpe~atok na govor vo vlast na silni emocii,
sekoga{ vodat kon poenta kaj Todorovski. Taa poenta
gi preosmisluva site tie sliki preku kontrast.
Poenti od stihovite na Koneski se vtisnuvaat vo
memorijata i minuvaat vo razgovorniot jazik kako mak-
simi. Se pametat stihovite od negoviot sonet Devstve-
nici, posveten na ilindenskite revolucioneri: Ne se-
tivte da stane dreben vekot/ kolku mo`e da navredi
`ena. Ostanuvaat vo se}avaweto stihovite: †Planino,
rujna rudino so dva ogromni kolka/ ni{to ne lekuva,
samo n¢ slekuva do osnovnata bolka#. Vo pretposledna-
ta strofa od Makedonski monolog, poetot Todorovski
veli: †I ako u{te postoime/ nema da postoime#. Svo-
jata programska pesna od po~etokot na {eesettite, toj
ja zavr{uva so stihovite: †Ako si re{il da stane{
poet/ krstot na ple}i/ i sam kon svojata golgota#.
Naslovite od nekoi pesni na Todorovski funkcioni-
raat, isto taka, kako maksimi. Toj ima pesna pod naslov
Morni~av monolog. Ima druga koja se vika Monolog
na nenajadenikot. Ima dolgi pesni, vo negovata kniga
Spokoen ~ekor, vo koi se slavi ~uvstvoto za dol`nost
i veli~inata na samo`rtvata. Ima nekoi `ol~ni i za-
jadlivi vo knigata Gor~livi goltki nepremolk, kako
{to ima i mnogu tivki, so~uvstveni, topli, pesni na po-
dadena raka kon lu|e prezreni, poni`eni i zgazeni od
`ivotot, vo stihovite od knigite Bo`ilak, Apoteoza
na delnikot i Skopjani.
Vo edna od poslednite knigi, poetot Todorovski
se vra}a kon likovi od makedonskata istorija, so mnogu
zanesi koi stanuvaat zabludi. Ne mo`e, i po taa lini-
ja, da ne se napravi paralela so poetskata praktika na
Koneski. Vo svojata pesna za @inzifov, Koneski zboru-
va deka ima pravo da mu sudi na svoj prethodnik kako
{to, negovite naslednici, }e mu sudat nemu. Vo pesna,
ne{to kako rezime, Todorovski veli deka napravil, od
Makedonija, svoe svetili{te i hram. Onaka kako {to
Bodler napravi, od prirodata, svetili{te i hram. Sve-
tot stvarnost od poezijata na Koneski i Todorovski,
stvarnosta-svet na taa poezija izvira od gest na nivni
prethodnici. Taa poezija e svrtena kon svet na prethod-
nici ne samo po duh, tuku i po svojot ton i stil. I dvaj-
cata gi stradaat nedorazbirawata i zabludite na gole-
mi prethodnici. I dvajcata se poneseni od veli~inata
na nivniot podvig koj e - „dvoli~en#. I dvajcata se be-
le`ani so palen znak za koj, Koneski, ja smisli formu-
lata - sma~kano pleme. Todorovski napi{a topla i
gorka pesna istovremeno, za makedonskiot jazik. Po
ugled na eden dopolnet i popraven Herder, Koneski iz-
vikuva vo stihovi: †dotamu, do kade {to dostiga moja-
ta qubov/dotamu e mojata tatkovina#.
Deka, tie dve poetski dikcii, bea ne{to izdeleno
od op{tiot ton i stil na makedonskata poetska prakti-
ka, svedo~at i nekoi kolebawa vo nivnata recepcija. Tie
kolebawa mo`e lesno da se dokumentiraat. Prvite kni-
gi na poetot Koneski se primaat so nekoi prikrieni
rezervi, no sepak rezervi. Na po~etok, go sledi edna
predrasudata na u~en poet, bez vistinska lirska vokaci-
ja. Rezervi, vo pogled na stilot, ima duri i po odnos na
negovata Vezilka. Taka minuva i poezijata na Todorov-
ski koj, so negoviot melodizam, so vrodenata, fanati~ka
Atanas Vangelov
20.11.2009 9
POEZIJATA NA GANE TODOROVSKI
sklonost kon paranomastri~ki skrien semantizam, se pri-
ma{e kako varijanta podaleku od - centarot modernitet.
Taka be{e toa od perspektiva na stru~nata kriti-
ka. Taa ne uva`uva{e fakt deka, mo`ebi, samo poezi-
jata na tie dvajca poeti be{e vo sostojba da dojde do ne-
posreden kontakt so publika na javna scena. Kon nea,
podocna, se priklu~i i poezijata na Ante Popovski,
P.M.Andreevski. J.Kotevski i R.Pavlovski i dr. Mo`e
da se ka`e: lirskiot stil na Koneski i Todorovski
ima svoe eho vo stilot na Popovski, Andreevski, Ko-
tevski i Pavlovski, iako toa te{ko se voo~uva.
Todorovski stoi na ~elo od razgovorna lirska linija
vo sovremenata makedonska poezija koja dobi doverba
vo stilot na: Jovan Pavlovski, Bogomil \uzel, Mile
Nedelkoski, Todor ^alovski, Risto Ja~ev, Risto La-
zarov, Katica ]ulafkova, Liljana Dirjan, Lidija Dim-
kovska, pa do najmladite kako Nikola Maxirov, na pri-
mer. Ne mislam deka }e preteram ako re~am deka, zad
~udesnite stihovi od Denicija na Petre M.Andreevski,
kako da ka`uva ne{to prkosnata melanholija od pesni-
te za Ema Germova na Gane Todorovski. Mnogu pesni i
prepevi na Todorovski steknaa, vo svoe vreme, {iroka
popularnost. Ne mo`elo toa da ostane nadvor od vidno-
to pole na onaa generacija poeti, koja dojde po genera-
cijata na Todorovski i Matevski.
Ima edna pesna od poetot Gane Todorovski za koja
mislam deka, na svoj na~in, ja odbele`a generacijata na
koja i pripa|am. Taa pesna se vika Pesna za pesnata {to
treba da ja napi{am ili Mea culpa. Dali ne e toa pesna
vo koja, poetot Todorovski, go sledi duhot i gestot na
golemiot ruski poet Vladimir Majkovski? Dali ne e
implicitna kritika, vo stihovi, na toga{nata masovna
poetska praktika, vo duhot na despotskiot nadrealizam?
Taa se izrodi vo rutina, verbalizam i svoevidna lirska
inflacija. Nakuso, napravi praznoslovje od - lite-
raturata. Da bide nesre}ata pogolema, ni kritikata ne
se snajde vo taa lirska logorea. Taa prestana da kritiku-
va, zaboravi da razlikuva literatura od - psevdo-liter-
atura, poezija od imitacija pod maskata - modernitet.
Na vesta za tragi~nata smrt na poetot Vladimir
Majakovski vo 1930 g., negoviot blizok prijatel Roman
Jakobson napi{a obemna, potresna statija za lirika-
ta za toj poet, vo koja ja sporeduva so onaa na Hlebnikov.
Vo taa statija Jakobsan dava izvodi, vo {iroka forma,
od stihovi na Majakovski. Nekoi od tie stihovi zboru-
vaat za toa kakva bi trebalo da bide dobrata poezija.
Zaedno so izve{taite za dnevnoto proizvodstvo na ~e-
lik trebalo, spored stihovite na Majakovski, da mu se
dostavuvaat izve{tai, na Stalin, i za proisvodstvoto
na - stihovi. Na edno mesto, vo svojata Pesna {to treba
da ja napi{am, poetot Todorovski veli: †Privle~na
treba mojata pesna da bide,/ so troa smev, pa troa
gnev, pa troa grev/(...) popoznata da bide od najpozna-
tiot vita-krem,/ pa duri za nea li~no da se intere-
sira./ i prviot sekretar na eS-Ka-eM;!/#
Ete, toa bea stihovite koi gi znaevme u{te kako
gimnazijalci. Tie bea objaveni vo mladinski vesnik
koj se rastura{e po srednite u~ili{ta i nabrgu stanaa
generaciski beleg na nonkonformisti~ki `ivoten
stil. Imavme obi~aj da gi ka`uvame glasno i napadno,
kako svoevidna provokacija kon slu`bite na javniot
red, vo dobro zamaglena kafeanska atmosfera, koja iz-
vira{e od {i{e pivo i nekolku ~a{i. Toj napaden stil
na riskantna provokacija, na svoj na~in znae{e da go
smiri pokojniot poet ^edo Jakimovski. Toj poet znae{e
naizust nekoi od najubavite prepevi na poetot Gane
Todorovski. Vo takvi momenti, toj po~nuva{e da reci-
tira edna elegija od bugarskiot poet Dim~o Debeljanov.
Po nea sekoga{ doa|a{e prepevot na Gavranot od Edgar
Alan Po. Poetot ^edo Jakimovski smeta{e deka toj
bil ~udesen prepev, mnogu podobar od ruskata i bugar-
skata verzija na Gavranot koi, isto taka, gi znae{e
naizust. Mo`ebi edna podrobnost od taa ~udesna pesna
na Po, po koja luduvaa Bodler i Malarme, mo`e da po-
10 20.11.2009
lluuppaaAtanas Vangelov
mogne da se razberat i nekoi bazi~ni elementi vo li-
rikata na poetot Gane Todorovski.
Edgar Po napi{a eden vid tvore~ki dnevnik za
genezata na negovata pesna Gavranot, vo koj zboruva
za edna nadvore{na smisla, koja bila prosto raska`u-
vawe, i za edna vnatre{na, koja se javuva kon krajot na
negovata pesna. Nadvore{nata smisla e redosledot od
nastani ili, poto~no, poetskoto si`e. Vnatre{nata e
ona mesto od pretposlednata strofa, na koe se veli
deka, gavranot, nikoga{ ve}e nemalo da go izvadi svo-
jot klun od srceto na onoj {to ja zagubil svojata qube-
na. Za toa mesto Edgar Po veli deka stanal simbol na
ve~nata taga. Toa {to se opi{uva, vo {iroka forma,
vo Filozofijata na kompozicijata na Edgar Po, objas-
nuva, spored mene, i nekoi klu~ni osobenosti vo poet-
skata tehnika na Bla`e Koneski i Gane Todorovski.
Mo{ne ubavo se gleda toa vo delot od onaa pesna
na poetot Todorovski, koj ve}e go navedov. Vo vtori-
ot stih od toj del koj glasi: troa smev, troa gnev i troa
grev, doa|a do izraz postapka koja, na drugo mesto, ja na-
rekov zvu~en asketizam, koj vodi kon semanti~ki hedoni-
zam. Ne e te{ko da se vidi deka - zborovite smev, gnev
i grev se bliski po zvu~ewe i dale~ni po zna~ewe. Niv-
noto zbli`uvawe po zvu~nost prisiluva da se ustanovi
bliskost po smisla me|u smev i gnev, me|u gnev i grev,
me|u smev i grev. Toa, pak, od svoja strana, otvora mo`-
nost za neverojatno golem broj propozicii od kombina-
cijata na tie zborovi. Tie propozicii se, popravo, po-
rakite od stihovite na Todorovski koi se, o~igledno,
mnogu. Takva rabota ima i kaj Edgar Po, ~ija nadvo-
re{na smisla na Gavranot podle`i na sistematska or-
kestracija preku vnatre{ni rimi. Tie, osven toa, od-
vlekuvaat vnimanie od kauzalniot red na nastanite
ili, kako {to vika toa poetot na Gavranot, od raska-
`uvaweto.
Raska`uvaat ne samo dolgite, tuku i neobi~no
kratkite pesni na Koneski i Todorovski. Raska`uva,
na primer, kaj Koneski sonetot Devstvenici, kako {to
raska`uva kratkata lirska pesna Sonatina kaj Todo-
rovski. Raska`uvaat, taka da se ka`e, i nivnite seman-
ti~ki gusti mesta - toa {to Koneski go vika komentar
vo negovite pesni, a poenta ili filosofema, poetot To-
dorovski. Po pravilo, toa raska`uvawe sekoga{ se oz-
vu~uva. Kaj Koneski toa se pravi so rimi. Taka e i kaj
Todorovski, so taa razlika {to, kaj nego, sekoga{ se
raboti za vnatre{ni rimi. Vnatre{ni se rimite i vo
onoj stih koj se navede. Kako vnatre{ni rimi funk-
cionira poentata Kolku sme, tolku sme, tokmu sme.
Toa va`i i za udarnoto mesto od pesnata Makedonski
monolog, koe veli: †ako u{te malku postoime/nema da
postoime#. I taa poenta, kako i onaa od Pesna za pesna-
ta, so malku zborovi doa|a do mnogu poraki. Ne e te{ko,
samo od tie dva stiha, da se napravat mno{tvo poraki
so ednakva va`nost. Tie dobivaat svoja hierarhija
spored profil i kapacitet na ~itatel. Ete, toa e ona
koe, Koneski, go vika „mnoguzna~nost na porakata#.
Taka doa|ame do paradoks vo poezijata na Todorovski,
koj bara svoja sistematska eksplikacija.
Negovata burna i bujna poetska dikcija raboti,
po pravilo, so ograni~en fono-materijal, po nalog na
sozvu~nosta. Toa e nejziniot ograni~en fono-materi-
jal, po nalog na sozvu~nosta. Toa e nejziniot bazi~en
princip. Toj fono-materijal gi povlekuva, vo senka, se-
manti~kite ogni{ta na negovite pesni. Tie se `ar~i-
wa pod pepel, no zatoa pak – neugaslivi. Uveren sum
deka e toa osobenost na lirikata na Todorovski, koja
}e treba doprva sistematski da se osvetluva. Se nade-
vam deka, za taa rabota, }e mo`am da ka`am s¢ {to treba
i - kako {to treba, na negovata devedesetgodi{nina.
Ohrid, 15.08.2009
Seminar na makedonski jazik,
literatura i kultura.
20.11.2009 11
nnoovvii ppeessnnii
Bratislav Ta{kovski
Visoko
Na Slave \orgo Dimoski
Go gledam kowot
{to si go vrzal visoko,
tamu vo oblacite nad Velestovo.
Toj legnal i divo mol~i.
N¢ gleda
i nikako da se izna~udi
{to barame tuka?
Se pra{uvam
{to storiv vo ovoj `ivot?
A temniot kow
golta od oblakot
i ve~era viso~ina.
Gledam,
imalo koj da slu{a.
Dali razbira e neva`no!
Poetu,
nagrbivme po polovina vek
a s¢ u{te veruvame i pi{uvame.
S¢ u{te mo`eme
da bideme tolku blizu do hrabrosta!
Velestovo, 14 avgust 2009.
Strogo doverlivo
Jas sum kako vrata {to nema klu~.
Ne znam koj me dr`i
no ne sum padnat.
Tresokot e daleku
i s¢ pove}e nalikuvam na bor
{to treba da legne.
Potoa,
da go izbi~kaat na tenko
i od nego da napravat klupa
na koja }e dremat seznajkovcite.
]e zboruvaat za toa koj sum bil i kakov.
Vo {to sum veruval i kogo sum sakal.
I sekako {to sum mislel
za toa {to ne mo`e da se smisli.
No moite tajni se rastajneti.
S¢ {to sum sakal da ka`am e napi{ano,
tie, ako znaat, neka ~itaat.
Jas sum od tamu od kade {to treba da bidam
i veruvam vo toa.
Na{iot `ivot
Na Biljana
I da mo`ev da go smenam
toa nema{e da go storam.
Nikoga{ ne sum bil tolku sre}en
i ne znam {to ima tuka za menuvawe.
Ako pogledne{ malku podaleku
}e zabele`i{ kolku sme golemi.
Jas i ti male~ka,
kako smeli brodari plovime natamu.
Kade?
Kade {to sakame!
Kve~erina,
pogled od prozorecot
Ovoj prostor di{e so mene.
So nego sum ptica {to ne saka dale~ini
i mojot horizont
zavr{uva tuka pod streata.
Idealno e podreden raspopredot na ne{tata
12 20.11.2009
nnoovvii ppeessnnii
a vo su{tina s¢ e samo haos pod linija.
Na belata masa tancuva senkata
od drvoto {to nabrgu }e stane istorija;
potamu, po dol`inata na svetlinata
cvetaat malite lei so crveni kurvi~iwa.
Nanazad senkata napravila yid
na koj se potpira stariot pes,
koj najverojatno ima neizle~iva angina
(potka{luva suvo).
Od ovaa strana sum jas,
pi{uvam za da ne zaboravam koj sum.
Stesnet me|u knigi, sliki i hartii
povtorno go stavam `ivotot na belina.
Pred mene e †Matadorot# na Pikaso,
eftina reprodukcija {to ja kupiv
vo edno zbutano du}an~e vo Latinskiot kvart
vo Pariz.
Se vra}am nadvor,
pticite sakaat da poletaat no nemaat kade.
Se borat so crnoto pile
za da go obelat gnezdoto {to stravuva od no}ta.
Toga{ yvoni i ja otvoram vratata.
Vleguva `enata i zamirisuva na toplina.
Go zatvoram prozorecot
i zaboravam na popladneto.
2001.
(novinarski zapis)
Oblakot nosi lelek i taga.
Ova vreme zbuneti n¢ pravi:
Dali e taka ili poinaku e?
Sudbinata kako karpa po{la napred
i doa|a da n¢ sroni,
da bideme zrnca i par~iwa
{to nikoga{ nemale celina.
Grmi, a nie sme tuka
i gledame kako ludosta saka
da napravi praznik
za da go slavime is~eznuvaweto.
Liceto e predavnik a predavstvoto tuka.
Dali sme bez um
pa ne mo`eme da gledame podaleku od utre?
Se budam i gledam:
patuvame do linijata,
tamu mirisa na barut i suv vozduh.
Treba da pi{uvam za borbata
za koja nikoj ne znae {to e?
Gi gledam lu|eto
koi nau~ile da zboruvaat so o~ite.
Eden sinook mi veli
deka naskoro }e bide doma
i deka nema nikakva smisla,
deka taguva po seloto i toplata hrana...
Toga{ prosvirnuva nad nas
no ni{to ne se slu~uva,
site se naviknati na toj zvuk.
Odam natamu i ja slu{am slednata prikazna.
Ista kako prethodnata
no malku pota`na i posilna.
^ovekot zboruva za gluposta
i ~uvstvoto deka site n¢ zaboravile.
Me pra{uva {to }e bide vo Brisel
i dali }e bide stra{no?
Mol~am i samo bele`am
dolgi redovi za nivnata hrabrost.
Potoa no}ta ja zatemni linijata.
Se gledaat samo ognovite na koi
se toplat konzervite.
Sobrani vo krug ~ekame ne{to
da se slu~i.
Zaspivame so ~uvstvoto deka
nekoj misli na nas.
N¢ budi zvukot na kampawolata,
taa doa|a da n¢ vrati nazad.
Se pozdravuvam so vitezite
i vetuvam deka }e napi{am ne{to dobro za niv.
Patuvame nazad.
Zazoruva.
Tatkovinata povtorno se budi vo taga.
2001.
(Stru{ki ve~eri na poezijata)
Mi veli oficerot:
Ako pukne opasno, poetite pod itno vo avtobusi
i pravec Ohrid!
Nie sme tuka i nikoj nema da n¢ vidi
vie slobodno pejte i u`ivajte,
nema da dozvolime da vi go rasipat praznikot;
na sekoj va{ }e ima po eden na{ angel ~uvar,
}e ve ~uvame kako vo knigite,
vie ste naj~uvanite pisateli na svetot!
Nadvor vreva. Pristignuvaat poetite.
Oslobodeni od s¢, a najpove}e od stravot.
Koj }e ka`e deka ne bile hrabri?
Irecot mi veli:
Zo{to tolku slo`enost. Nema potreba,
vo mojata zemja
slo`enosta odamna e sekojdnevie.
Taka odime ponatamu,
praznikot si vrvi
i nikoj ne znae kolku toj e va`en
za na{ata pobeda.
Bratislav Ta{kovski
20.11.2009 13
VISOKO
Jazikot moj
Nema tuka ni{to za razmisluvawe.
Nikoj ne mo`e da go zeme
toa {to ve~no mi pripa|a.
Ne mo`e nekoj da mi go crni liceto
samo zatoa {to ne sum mu bil ubav.
Toa e samo negova temna estetika.
I glupava se razbira!
Zarem mo`e da razmisluvam poinaku?
Ta ve}e odamna sme porasnati,
nalikuvame na sveta planina
me|u kupi{ta zacrneti vrvovi.
I {to ima tuka da dumame
na koj jazik sozdavame?
Na na{iot se razbira,
na toj {to ne go sakaat a go miluvaat.
Kolku e toa sme{no
i na sme{ka nalikuva nivniot glas.
Ako du{o,
neka zboruvaat vo prazno.
Ni{to ne mo`at!
Nikoj ne mo`e ni{to da ni zeme
ako toa sami ne go dademe!
Zatoa,
moja planino od bukvi i zborovi
Rasti!
^asovi na isku{enie
^uka pileto kako utrinsko yvono.
Toj {to zboruva
a treba da mol~i do{ol vo beliot dvor.
Grebe buba~eto vo }o{ot na stariot yid,
Toj {to do{ol a ne treba
ve}e sednal kako sultan pred svetliot prag.
Denot e golem kako nerodena reka,
ne znae{ kade }e udri i kolku }e plovi?
No ti mora{ ~ekorot svoj
spokojno da go dr`i{ pravo,
daleku ili blizu neva`no e toa.
A nadvor,
debeliot legnal pred pragot
i kako kutre me gleda so pogledot svoj.
Koj znae {to bara?
Koska sigurno ne!
Najverojatno saka da znae koj sum
i kade so umot sum fatil kamewa da ronam?
Mo`ebi }e pra{a
za gnevot nepotreben
i za zborot lo{ vo papkite kako lamja {to spie.
Ili za vodata
{to ludo ja turka bojata od racete na slikarot.
Toj istiot,
ludiot, {to saka{e da nacrta more bez voda
a sonce bez ogan.
Ne, mo`ebi nema toa da me pra{a,
mo`ebi }e saka da znae
za `ivot so trevkite i paja`inite
{to kako sliki gi ~uvam po }o{iwata.
Da, mo`ebi toa.
Ili }e {lapne so racete i }e svika:
†Aha! Toa si ti, tuka si se kriel!#
Jas }e mol~am
i }e se obidam da razberam {to saka da ka`e.
No toj toga{ }e prodol`i:
†Zna~i taka? Sega ne znae{ ni koj sum, ni {to sum?#
I normalno jas }e gledam pravo,
toj neka ostane dolu da le`i,
ne saka da stane, neka bide dolu.
Odam natamu, da baram i mirisam
kako sum go izgubil imeto i liceto svoe.
]e pominam kaj belite kuli
da vidam dali tie s¢ u{te se tuka
i {to }e pravat sega so peplta od izgorenite knigi.
Da,
i toa go vidov:
divite udrija po pitomite zo{to bile divi.
Ponatamu }e baram da najdam kade pitomite
se lekuvaat so divina
krevaj}i oblaci od `elezo,
kako znak deka seto e nivno.
I koga }e se nagledam diva pitomina
}e sednam kraj rekata da produmam so kamewata,
za da mi objasnat koj e toj {to zboruva
a ne treba
i zo{to do{ol koga nikoj ne go viknal?
A tie, varvari, svetkaat pod vodata
i ne ka`uvaat ni{to...
14 20.11.2009
ppaatteeppiiss
SOSEMA MALO TURSKO TEFTER^E
Na Sibil i Erol Tufan
29.06.2009 godina
Privr{uvame so jadeweto, vo ~a{ite se peni ruj-
noto vino kako rujot na sonceto koe se spu{ta zad
bosforskite vodi. Negoviot miris {iroko mi gi ot-
vora nozdrite, a vkusot {to go ~uvstvuvam na jzikot
kako da izleguva od najdlabokata alovina na najskapo-
cenoto zrno grozje. S¢ e ednostavno, terasata na res-
toranot od klubot Fenerbah~e se nadvisnuva nad po-
dolnata terasa, na koja stambolskiot krem e dlaboko
zavlezen vo zvucite na poznati valceri vrz koi vo bra-
novi se lelaeat letni fustani, se viorat davaj}i mu
~uden otsjaj na, ve}e zatemnetiot vozduh. Toa e nekoja
golema svadba. A nie na gornata terasa bosforskiot
vozduh go me{ame so krepkosta na vinoto sledej}i kako
kone~no sonceto se spu{ti pome|u zamislata i real-
nosta i se izdignaa temnite xinovski konturi na
palmite i dvata jarboli na koe se veat turskoto zname
i znameto na Fenebah~e. [umolat bosforskite vodi.
24.-28.06.2009 godina
Ako vo Skopje be{e vrne`livo, vo Istambul pe~e
vistinsko mediteransko sonce. Po paso{kata kontro-
la, nadvor, me|u tolpata go zabele`uvam mojot stambol-
ski prijatel Erol Tufan. Od malioit aerodrom so gole-
mo ime †Aleksandar Veliki# sletav na ovoj ogromen,
†Kemal Ataturk!#
U{te na aerodromot ispivme po edno pivo, onaka,
od noga i so taksi se prefrlivme do hotelot Radison,
blisku do aerodromot, vo koj treba da preno}ime, bi-
dej}i utre rano letame za Elazig.
Vo hotelot ispivme u{te po dve Efes-piva i gi
naplativme so neverojatni 37 evra. E, toa nñ be{e s¢.
Ve~eravme na terasata vo bliskoto restoran~e dodeka
nad Istanbul se spu{ta{e no} i celiot grad trepere{e
vo nekakva vol{ebno-pulsira~ka svetlina ispome{ana
so prijaten miris na Mediteranot i so mnoguvekovna
istoriska pra{ina.
* * *
Na aerodromot, vo oddelot za vnatre{ni letovi,
~ekame pove}e od dva ~asa. Kolku e razli~en od onoj za
me|unarodni: tamu e sobran siot svet, jazici, rasi, ko-
loni koi ~ekaat red pred paso{kata kontrola; ovde vo
pogledite na temnite lu|e se prostira surova Azija,
povi{eni i pisklivi glasovi, izme{ani redovi, zabu-
leni `eni; eden sosema podrug miris.
Letame so Turkish Airlines, blizu dva ~asa; dolu, pod
deset iljadi metri moite o~i ja sledat promenata na
pejza`ot; rasposlana Anadolija, stari ridovi, ~ii vr-
vovi ovde-onde yirkaat niz razredeni oblaci, izora-
nite nivi nalikuvaat na {ahovsko pole, niz dolinite
temnosinite reki ostro se oddeluvaat od nebesnata si-
nevina, koja na migovi e samo prazen prostor vo koj zja-
pa mojot pogled.
Aerodromot vo Elazig e mal, nedotean, izgrize-
nata lentata za baga` vo edna nasoka klopatari kako
satar islu`en voz i strani~no gi otfrla kuferite;
`enite so {amii haoti~noto {arenilo go razbranuva-
at niz vikotnici; nekoja majka se gu{ka so svoite deca
i glasno pla~e...
Doma}inite se srde~ni - pre~ekot isto taka. So
kombe se vozime kon hotelot Bel den; okolinata e bedna,
so mali rit~iwa, bez {uma i spre`ena treva.
- Gradot ima okolu 400 000 `iteli, popatno n¢ za-
poznavaat doma}inite. Se `ivee sredno; pred dvatrie-
setina godini glavno zanimawe be{e zemjodelieto, a
sega lozarstvo i vinarstvo. Tuka se pravat edni od naj-
ubavite turski vina.
Minuvame niz raskopani i ne~isti ulici, neurede-
ni ku}i, a nasproti - hotelot e rasko{en, so neverojat-
ni prostorii, siot vo staroegipetska ornamentika. Pr-
vata ponuda - ~aj!
Mladi `eni vo {amii izme{ani se so gostite koi
prisustvuvaat na festivalot. Qubezniot doma}in ne za-
poznava so u~esnicite na festivalot, koi doa|aat od
zemji so turskojazi~na osnova, glavno proizlezeni od
biv{iot SSSR i nekoi kavkaski zemji: Azerbejxan,
Iran, Kazahstan, Kirgistan, Turkmenistan, Uzbekistan,
turski Kipar, od dve turski oblasti. I Makedonija.
†Ne beri gajle, samo ti si kaurin#, }e otka~i Erol.
* * *
Ru~ekot e vo rasko{en osmanliski restoran podig-
nat na edno rit~e: kelnerite se oble~eni vo tradicio-
nalna osmanliska obleka, so fesovi, be~vi i jatagani vo
pojasite. Jadeweto i na~inot na slu`ewe od otomansko-
20.11.2009 15
to vreme; supa od ma{tenica, ~a{a kiselo mleko & koi
jas gi odbivav. †Od kade e ovoj s¢ {to odbiva?# kelnerot
mu se navaluva na uvoto na Erol. †Od Makedonija#.
Kelnerot samo gi krena ramenicite i brgu-brgu zamina.
Na terasata duvka{e toplo vetre na nekoi minati
vekovi.
* * *
So avtobus se iska~uvame na nekakva viso~inka od
koja se gleda polustepata {to go opkolila gradot. Mo-
notona gletka, zamorna. Dolu so izdignati minariwa i
ednoli~ni zgradi gradot se izle`uva vo pravta. Tuka e
Horput, tvrdina koja go nosi staroto ime na gradot. Poe-
tite, site so fotoaparati vo racete se mestat i se sli-
kaat pred tvrdinata. Bo`em bela`at ne{to mnogu zna-
~ajno; demek si dodavaat novi prilozi kon avtoarhivata.
Taa monotonija ja promenuvaat grupa mali devoj-
~iwa i devojki, koi dotgr~aa od zad tvrdinata i kako
polustepsko vetre se izme{aa me|u poetite. Vo racete
dr`ea kitki so bilki, nekakvi cve}iwa i se pozdravu-
vaa so poetesite. Taa vesela dru`ina ~udno se izmolknu-
va{e od pred objektivot dodeka se obuduvav da gi fo-
tografiram.
Vleguvame vo dvorot na edna xamija (12 v.) so krivo
minare. Velat, minareto namerno e taka soyidano za da
gi privlekuva lu|eto da vlezat vo xamijata. Mene me
privlekuvaat dve ogromni stebla na murenki ~ii gran-
ki visat do tloto; onakvi murenki kakvi {to mo`am
da sretnam vo sonot na moeto detstvo.
* * *
Sve~eno otvorawe na sredbite: monotono, so dolgi,
zdodevni govori i mnogu narodna muzika. Mnogu narod
dodeka trae{e muzikata; koga po~na poezijata narodot
se ra{trka.
* * *
Sve~eniot koktel se sostoe{e od prika`uvawe
dokumentaren film za festivalot i pozdravni govori
na guberniski i gradski faktori.
Poetot Jahja Akengin me najaven kako specijalen
gostin i kako pretsedatel na SVP i me povika na govor-
nicata da go pozdravam festivalot.
Podocna, vo holot mi pristapuvaa poetite-gosti
so neskrien interes za festivalot vo Struga. Vpe~atok
be{e deka golem broj ne znaat za nego, pa se nametna
idea vo idnina, nekako i tie aziski zemji da gi vklu~ime
vo programite na na{iot festival.
* * *
Sega sme na interesen protokol, na nekoj si dok-
tor koj be{e me|u nas }e mu davale ulica so negovo ime.
Avtobusot n¢ iznese nadvor od gradot, kade{to poluste-
pata e raskopana, ra{arana so novi trasi za ulici i
novi tereni za zgradi. (Gradot vrtoglavo raste) Tuka
prof. dr. tebalo da dobie ulica so svoe ime. Na dolgi-
te, zdodevni govori im se pridru`uva i nemilosrdno-
to sonce koe pred o~ite go rastreperuva vozduhot i mi-
nutite gi izdol`uv vo ~asovi.
* * *
Na vra}awe avtobusot ne nosi vo {irok dvor, siot
vo zelenilo. †[to }e pravime ovde?# Niz prozorecot
od avtobusot gledam: me|u zeleniloto se izdiga minare.
†Denes e petok, mi odgovori Erol, i }e ima poklonuva-
we vo xamijata#. †A {to baram jas, jas sum pravoslaven
(ispadna deka samo jas sum hristijanin na sredbite).
Jas }e ve ~ekam vo avtobusot#. †I mene ne mi se odi, no
}e vidam#. Izleze i po nekoe vreme i se vrati. †Tie
{to ne sakame so avtobus }e odime na ru~ek#.
Ru~ekot be{e vo studenska menza. Mnogumina koi
sedea na masata se raspra{uvaa za Struga; dojdoa pret-
savnici od nezavina televizija Kanal 9 i od mene po-
baraa intervju: ete prilika da gi pretstavam Stru{kite
ve~eri na poezijata i ulagata {to ja ima ovoj festi-
val na svetsko nivo koga vo pra{awe e poezijata.
Emisijata na televizija ode{e vo `ivo i trae{e
40 minuti. Novinarot vo me|uvreme uspeal od razni
internet-izvori da pribere pove}e informacii za
SVP. Zboruva{e i postavuva{e pra{awa so najgole-
mo vnimanie za stru{kiot festival, a vo toa bezrezerv-
no mu pomaga{e Akengin, koj ve}e nekolkupati bil vo
Struga. Se obiduvame da napravime komparacija me|u
dvata festivala, no Jahja i novinarot bea ubedeni deka
Stru{kiot festival e grandiozno poetsko ~udo. I tuka
stana zbor kako da im se dade mo`nost na poetite od
aziskite zemji da izlezat od toj krug i da go vidat drugi-
ot blesok na festivalsko prezentirawe poezija.
Dodeka so Erol ~ekame da n¢ povikaat vo kabina-
ta od TV-ekranot ja slu{name vesta deka po~inal Majkl
Xekson.
* * *
Ve~erata be{e vo elitniot dvorec na rid~eto,
koj s¢ u{te e vo izgradba, vo drug restoran, ne vo otoman-
skiot, no vo sli~en stil. Azijatite izrazuvaa nekoja po-
sebna toplina; zabulenite `eni imaa topol, milovi-
den pogled; no se ~uvstvuva ne{to ostanato, nazad vo vre-
meto. †Ovie, i vo cela Anadolija, ka`uva Erol, se na-
cionalisti. Ne onakvi, za kakvi nie imame pretstava
vo Evropa. Ovde pod nacionalizam se podrazbira vra-
}aweto nazad, strogo vo religijata. So niv mo`e{ da
SOSEMA MALO TURSKO TEFTER^E
16 20.11.2009
ppaatteeppiiss
razgovara{ pitomo i dolgo, no do edna granica - do spo-
menuvaweto na Alah. Ottuka natamu ne mo`e{ ni{to
i vo takvi situacii najdobro e da se povle~e{. Ne ja
sakaat modernizacijata na Turcija#.
Popladneto voza~ot n¢ odnese vo centarot na gra-
dot. Centarot e edna poznata slika na na{ite neko-
ga{ni pazari{ta.
- Ova e kao mojot Gostivar, iskomentira Erol. E
ova e vistinskiot Elazik.
Tezgi so ovo{je na raskrsnicite, do ovo{jeto na-
redeni sapuni, doma{na izrabotka, sigurno od loj, pa
evtini detergenti i prodavnici so stari ali{ta. Pro-
dava~ite bradesti, polugrbavi vikaat so zaripnat glas,
a vo racete dr`at rezani qubenica. Do tezgite kupi{ta
kori od qubenici. A nad seto toa mo}niot glas na oz-
vu~enite minariwa.
Vistinskiot Elazig. †No, raska`uva voza~ot, Ela-
zig ima mo}en univerzitet i golema migracija od okol-
nite gradovi. ]e stane moderen centar. Zatoa se gradi.
Ovde, vo ramninava, go preselil Ataturk i mu go dal
imeto Elazig.Toa zna~i: kolku mo`e da zagrabi edna
{aka. Gradot e relativno nov. Stariot bil gore, kaj
tvrdinata i se vikal Horput. Sega tamu stoi tvrdina-
ta, starata kriva xamija i eden nov, moderen motel#.
* * *
Denes sme u{te podlaboko vo gradot. Di{e ~ar-
{ijata; izgleda v~era bevme na nekoja periferija. Ne-
boto e `olto. Ne se oblaci, a s¢ e pokrieno, nema sonce.
I ne{to pe~e vo o~ite. Pra{uvame eden `itel od gra-
dot {to e toa?
- Ne~ist vozduh, odgovori. Ovaa pojava ~esta e v
zime, no eve, se slu~i i vo leto. Se ~uvstvuva ostar mi-
ris na prav. Sleguvame pred starata zgrada, upravata
na gubernijata vo koja se otvora izlo`bata †Sultani
na poezijata#. Sultanite na imperijata, pokraj site
drugi obvrski, bile izverzirani i vo pi{uvawe stiho-
vi. Izlo`bata se sostoi od golemi portreti na site
sultani, po~nuvaj}i od Osman, i pod niv po edna pesna
(gazela).
- Toa, veli Erol, go pravat nacionalistite koi
sega se na vlast. Ovde mnogu ne go po~ituvaat Ataturk,
ovde ne se mnogu za novi promeni i za sledewe na noviot
`ivot. Ovie se verski nacionalisti.
Koga go zamoliv da ñ re~e na edna zabulena devo-
jka, so sini, `e{ki igrivi o~i da ja fotografiram, mi
odgovori: †Tebe u{te ne ti e jasno kaj se nao|a{. Gledaj
go onoj plakat preku paton i vidi {to pi{uva#.
Pozadinata na plakatot e turskoto zname, pred
nego turski vojnik so kala{nikov, i gore natpis so
golemi, vpe~atlivi bukvi: ALLAHINA KURBAN.
- Ovde mo`ebi ne e kako podolu, no mora da vni-
mavame.
* * *
Samo okolinata na ezeroto Hazar e zelena i ja
naru{uva monotonijata na ridovite so spr`ena treva.
Se spu{ta mrakot i ezerskata voda dobiva te{ka olov-
na boja. Scenata pretstavuva nekakov {ator od narod-
na tkaenina. Nasproti se viorat znamiwata na zemjite
u~esni~ki, od ~ij kolorit so polumese~ini otskoknu-
va samo sonceto na makedonskoto zname.
Erol ñ telefonira na soprugara vo Istanubul za
slednata ve~er da obezbedi masa vo restoranot na Fe-
nerbah~e vo Istanbul, bidej}i sofrata vo Elazig ne-
kako, ne be{e na na{a strana.
Ve~erta, na poetskiot miting na ezeroto Hazar
vnimatelno gi slu{av poetite i zabele`av deka mno{-
tvo recitiraat dolgi, po dvaesetina i pove}e minuti,
pateti~ni stihovi proprateni so mnogu dvi`ewa i ges-
tikulacii, so otpove}e teatralnost.
29.06.2009 godina
Izleguvaj}i od aeredromot ve}e poinaku se di{e,
Istanbul ti ja vra}a energijata, ti ja otkriva dla-
bo~inata na `ivotot koja vo tebe zaviva kako more.
Go vovlekuvam vo sebe mirisot na Stambol. N¢ pre-
~ekuva Sibil, prekrasnata sopruga na prijatelot
Erol, koja ve}e obezbedila masa vo restoranot na Fe-
nerbah~e, nad samiot breg na Baosfor. Bidej}i do ve-
~erta ima{e u{te polovina den, otidov vo hotelot
da se odmoram. Pri toj odmor niz glava mi pominaa ne-
kolkute denovi vo Elazig koi se obidov da gi pretvo-
ram vo ednostavna prikazna, koja mi se ~ini, }e do-
pu{ti da go sogledam najzna~ajnoto.
Prijatna e pro{etkata po prostraniot park.
[to mo`am pove}e zagrabuvame od gletkata i od sve-
`iot vozduh (pred nekolku ~asa osve`i prijaten leten
do`d); brodovite, kako domnino kocki se rastureni
po vodata na tesnecot. Na eden kamenen stolb se za-
pi{ani stihovi od Jahja Kemal, skopskiot Tur~in,
posveten na Fenerbah~e. Sonceto se dobli`uva do bos-
forskite vodi - nie vleguvame vo restoranot...
20.11.2009 17
pprrvvii ppeessnnii
Julijana Veli~kovska
I had a dream
(Imav son)
Sakav
Metar i sedumdeset
Crni {tikli
I teget buba
Metalik
Kabriolet
Beli noze
Dolga kosa
I cicki kako Monika Belu~i
Teget fustan so beli to~ki
Pred volanot
Bela ru`a
I crveno svetlo na semafor
Nemam buba
Bela ru`a
Ni fustan
Ni teget nemam
Samo beli to~ki
Vo o~ite
Komarci
1
Ja prolevav svojata krv
tuku-taka, samata
}e zamavnev
i ete ti ja sopstvenata krv
zama~kana na yidot,
a namesto mornici
~uvstvuva{ zadovolstvo,
slatka odmazda.
Me pravi li toa
samoubiec?!
Ja prolevav svojata krv
od tu|o telo.
^udno e da ja gleda{ sopstvenata krv
kako damka na yidot,
a s¢ u{te si `iv.
Mo`ebi eden den
}e mi ja ispijat seta,
mo`ebi eden den
jas ne }e se razbudam,
a mojata krv
s¢ u{te }e `ivee
vo niv.
Cveta
Cre{a sum
i gubam boja
Cre{a sum
vo kompot od cre{i
Cre{a sum
bleda i napuknata
Okolinata me iscica
Opkru`uvaweto me ubi
Ne sme vo ista agregatna sostojba
Cre{a sum
Bleda i napuknata
No ne sum te~na
Odbivam da go prifatam oblikot na sadot
Vo koj }e me smestat
Cre{a sum
i gubam boja
Bojata ja dadov
No ne se izmeniv!
JULIJANA VELI^KOVSKA
18 20.11.2009
pprriizzmmaa
Dvoen e povodot da
se napravi ovoj zapis.
Toa e denot {to Krato-
vo vo ramkite na svoeto
kulturno leto mu go po-
svetuva na Todora ^a-
lovski i objavuvaweto na izborot od negovata poezija
- Yidawe son {to go podgotvi i kompetentno go pret-
stavi Maja Apostoloska za edicijata 130 knigi na make-
donskata literatura.
Ima ubava, zna~ajna i mislena simbolika vo nas-
lovot na ovoj pogolem izbor od poetskoto tvore{tvo
na ^alovski. Kako tvorec i intelektualec od generaci-
jata rodena po zavr{uvaweto na Vtorata svetska vojna,
od generacijata na slobodata, kako {to ve}e odamna se
imenuva, Todor ^alovski go sonuva svojot son na vozbu-
den, trevo`en i zamislen poet od prvite negovi stihovi
do denes. Sonot i stvarnosta vo koja go sonuva toj son
- so izblikot negov na voshit i voodu{evuvawe no i
na voznemirenost, trevo`nost i tagovnost. Vo nego, vo
sredi{teto negovo se ~ovekot i svetot. Vo nego e poe-
tot Todor ^alovski, darbata negova i mislata {to ja
sledat i ispolnuvaat, davaj}i £ du{evna pove}esloj-
nost i sodr`ina na negovata pesna.
Todor ^alovski e qubopiten poet, {to ne e neo-
bi~no za ~ovek {to trgnal po svojot vnatre{en poriv,
po zavlekot na pesnata. No, pasioniran ~ita~ od mladi-
ni kako poet, literaturen kriti~ar, novinar i kultu-
ren deec, svoeto qubopitstvo toj ne £ go posvetuva samo
na poezijata, vo koja celosno se iska`uva kako tvorec,
tuku vo seto negovo napi{ano i iska`ano toj se potvr-
duva kako li~nost {iroko informirana i vo drugite
oblasti na ~ovekoviot duhoven `ivot. Blagodarej}i
£ na toa, na deceniite na negovoto `ivotno iskustvo
i na tvore~kata energija {to go ispolnuva i pottiknu-
va, toj sozdade obemen kni`even opus so kogo zaslu`eno
zazema istaknato mesto vo na{ata literatura.
Pred re~isi tri decenii, imaj}i prilika po vakov
sli~en povod da govoram za tvore{tvoto na Todor ^a-
lovski, posebno se zadr`av na negovata antologiska
pesna Ku}ata i nedostatocite kako paradigmati~en
izraz na poeti~kata opredelba na ^alovski za streme`
kon celina, skladnost, perfekcija preku jasniot, ednos-
tavniot i prirodniot govor na poetovata intima. Tak-
vata opredelba toj se stremi da ja ostvaruva vo sive
ovie godini, do denes, za {to svedo~i i ovoj opfaten i
uspe{en zagrab vo negovoto tvore{tvo.
Ako se zeme kako pojdovna odrednica na negova-
ta poezija ispovedta na Bla`e Koneski deka pesnite
gi berel od drvoto na `ivtotot, toga{ i za lirikata
na Todora mo`e da se govori kako za lirika na li~noto
iskustvo i na iskustvoto na ~ovekot i svetot. Toj e dete
na zemjata, na zemjata na negovoto detstvo i na seta ne-
gova `ivea~ka, na nejzinoto minato, na prikaznata i se-
ga{nosta, poetski motiv vo koj vo potpolno soglasje i
me|usebna zavisnost se prirodata, - kako fenomen {to
go obzema od prvoto videlo, - zemjata kako naslojka vo
dlabinata na kolektivnoto pametewe i - senzibilite-
tot na samiot poet {to takvoto nivno do`ivuvawe go
iska`uva vo vozbudlivi stihovi. Vo nego pulsira priro-
data, ubavinata na seta nejzina fascinacija vo edinst-
vo so ~ovekot. Peej}i za vodopadot, predelot, kamenot
toj pravi metafori~en, vqubeni~ki i egzistencijalen
zagrab vo sebe, za da gi ispee svojot voshit i vozbuda
vo vozvi{eni stihovi, kako {to go pravi toa pri do-
`ivuvaweto na Bigorskiot manastir: †Jas ne bev pred
portite na rajot / no rajot vo tebe go vidov#. No
negovata ~uvstvenost i negovata budna misla, vakvite
spontani i egzaltirani vosklici gi zamatuva i zagri-
`uva, kako opsesija na dene{niot svet, i zagrozata i
mo`nata gibel i na toj svoj i na planetarniot hori-
zont. Kako da se za{titi i odbrani taa `ivotvorna
ubavina od ~ovekot i za ~ovekot. Mo`e li?
Obzemen od ovie motivi poetot go zapo~nuva svoe-
to †patuvawe vo sebe# {to go vodi do fenomenot na ko-
renot, na opstojuvaweto oblagorodeno od edno rodno-
krajno i tatkovinsko ~uvstvo pottiknato od li~nata i
kolektivna memorija. Edna dolga lista na svetli li-
kovi, ~esta vo na{ata poezija, nao|a svoj izraz vo intim-
noto, dlaboko i smireno do`ivuvawe, posebno vo kon-
tekstot na negoviot Gali~nik {to e negova neiscrpna
inspiracija i ~ij bard - gali~ki i mija~ki e i toj samiot.
*Tekstov e pro~itan na 16 septemvri, na poetskiot portret na Todor ^alovski na zavr{uvaweto na Kratovskoto kulturno leto 2009.
Mateja Matevski
POEZIJATA NA TODOR ^ALOVSKI
Posvetenost na lirskoto*
TODOR ^ALOVSKI
20.11.2009 19
POEZIJATA NA TODOR ^ALOVSKI
Apologijata, pak, za zemjata svoja, za tatkovina-
ta toj ja ispeva vo stihovite deka e taa †`ar - ptica
rodena od najdolgata no}#, no no} †tri` lastarna#
i plodonosna od koja izgrealo vremeto negovo. Todor
^alovski vo svoeto patuvawe vo sebesi im se voshitu-
va, gi boleduva i vospeva vo inspirisani stihovi i ko-
renot i stvarnosta na svojata zemja, postojano trevo`en
od mislata za nejzinata idnina. Vo siot toj du{even i
duhoven kompleks na poetot vgradeni se i is~uvstvuvani
i stihovi za qubovta - za qubovta kon sakanata, kon
bliskite, kon ~ovekot vo eden vozbudliv no nepateti-
~en i bez silni zborovi humanisti~ki pev, svojstven
na seto negovo peewe.
Todor ^alovski e poet {to pee i {to misli. Toj
e naedno liri~ar voshiten od ubavinata na predelot,
zemjata, qubovta, detstvoto i poet na dlaboka, trajna
nostalgija, na tagovno i mudro do`ivuvawe na bolnite
promeni na negoviot svet i na svetot voop{to, na min-
livosta kako postojan motiv na poezijata, no i poet na
egzistencijalni, sudbinski, metafizi~ki refleksii
na moderen intelektualec. Nadminuvaweto na nesovr-
{enstvoto na svetot toj go bara vo soglasjeto na misle-
noto i ~uvstvenoto koga vo nekoi pesni (Ko{mar, No}na
mora) i osobeno vo posvetata na Jejts }e ja iska`e go-
lemata vistina na ~ovek i poet deka †...postaro e od
nas pravoto na somne` / a u{te pred nego pravoto na
me~taewe#. Toa e esteti~ka formula {to mo`e da ja
potpi{e sekoj vistinski tvorec. Zatoa srede svoite
janyi za sprotistavenosta na vremeto i iluziite, toj
vo eden zdr`ano romanti~arski no i proro~ki zanes go
iska`uva svojot optimisti~ki vosklik deka †na zemja-
va sî u{te ima mesto, potreba od nova ~uvstvenost#,
i u{te - deka toj, kako poet i ~ovek go saka svojot udel
vo vremeto i vo taa ~uvstvenost.
Toa zalagawe za promenata na †~uvstvenosta# vo
{irokoto nejzino zna~ewe ^alovski go iska`uva so
ubedenost deka poetot i ~ovekot se slu~uvaat samo vo
zborovite. Toa veruvawe vo zborot na koe mu e celos-
no posveten, {to go sozdava i od kogo e toj sozdaden, go
sublimira svetot, se integrira vo vremeto, ja nadminu-
va smrtta. Toj negov zbor posega i go sozdava nevozmo`-
noto koga vo zbratimuvawe so preverovskoto peewe }e
vosklikne †ako nekoga{ re~e{ ptica / i vidi{ deka
zborot ptica leta#, i koga ja vozvi{uva mo}ta na zbo-
rot so †pticata {to leta / koga poetot }e ja ulovi
vo pesna#. Za da se ostvari toa potreben e soodveten
zbor, ubav govor, vdahnoven jazik so koj poetot go pretvo-
ra vo yvezda †ni{to`niot svet me|u dva nepotpi{ani
stiha#. Toa na Todora mu go ovozmo`uva leksi~koto
bogatstvo na sovremeniot jazik, kogo toj go zbogatuva
so dijalektizmi, arhaizmi, retki zborovi i so neologi-
zmi {to gi kove negovoto ~uvstvuvawe na jazikot. I na
jazikot na lirikata na koja toj £ pripa|a.
Povtorno, po triesetina godini, ja ~uvstvuvam
potrebata da istaknam deka peeweto na Todora ^alovs-
ki ima edna mija~ka, gali~ka elegancija, specifi~na
za Mija~ijata, - ne{to od bavnite, stameni, dlaboki, sve-
~eno zaneseni ma{ki ora, edno suptilno sozvu~je i
pevlivost na Te{koto: †Zlatna galio, nerazbran hramu
na moite serdarski bolesti# (vo No} vo koja te nema).
Toa na lirikata na ^alovski £ dava eden do`ivean i
pro`ivean, avtenti~en pe~at na nasledenata krv, pe~at
{to gi krasi najubavite izblici na negovoto peewe.
Kreativnoto qubopitatvo, ve}e spomnato, koga e
vo pra{awe upotrebata na zborot kaj Todora ^alovs-
ki e iska`ano vo versifikatorskata razli~nost i {ted-
rost, i vo opfatot na sliki, boi, ritmi vo melodi~no
soglasje - i vo vrzaniot stih (rimuvan, nerimuvan) -
katreni, tercini, peto i {estosti{ija, vo sonetnite
strukturi i vo nivnata orkestracija vo soneten venec,
- i vo upotrebata na slobodniot stih i negovata melodi-
~na odmerenost.
Zavr{uvaj}i go ovoj zapis za povtornoto pro~itu-
vawe na lirikata na Todora ^alovski, zabele`uvam
deka pri site natalo`eni gor~ila i lament za vreme-
to, ima kaj nego eden silen poriv i vospevawe na `ivo-
tot i svetot vo nivnata celost i ubavina. Kon niv e
upatena negovata pesna. A tamu, i naj~esto, kade {to
se postigaat poeti~ko soglasje na spontanosta na pori-
vot, na mislata i na jazi~koto bogatstvo ostvareni se
migovi na vozvi{ena i vistinska poezija. Tie vo
izobilstvo go ispolnuvaat so estetska sodr`ina
tvore~kiot opus na ovoj na{ bele`it sovremenik.
I kako {to mu prilega na sekoj vistinski poet,
na negovoto postojano tvore~ko nezadovolstvo i nesa-
mozadovolstvo, Todor ^alovski mo`e{e vo svojot Si-
zif da napi{e deka e †zaroben / od prokletstvoto /
na neizre~enite / zborovi#. Tokmu vo toj duh toj pro-
dol`uva tvore~ki da se osloboduva od toa ubavo i pot-
tiknuva~ko prokletstvo.
20 20.11.2009
ggooddii{{nniinnii
Gane Todorovski
SLOVO ZA VAPCAROV
(Kon stogodi{ninata od ra|aweto na poetot)
Programskata sodr`ina na godina{nive 48 Stru{-
ki ve~eri na poezijata e zbogatena so to~ka {to pret-
stavuva nastan na nastanite i mu dava specifi~en sjaj
na ovoj glasovit me|unaroden poetski festival, zatoa
{to ja ima ~esta ili sre}nata okolnost me|u prvite
kulturni institucii vo svetot da ja odbele`i stogo-
di{ninata od ra|aweto na golemoto poetsko ime
Nikola Jonkov Vapcarov (Bansko, 07.12.1909 – 23.07.1942,
Sofija) – avtor na vonredno dragocen literaturen
opus, vrvno ime na bugarskata literatura vo 20-tiot
vek i zlatna ro`ba na makedonskata zemja. Vnimanieto
koe{to mu se izdvojuva na ovoj na{ praznik na poezija-
ta e nalo`eno od potrebata da mu se oddade blagovreme-
no priznanie na avtor ~ie{to tvore{tvo ozna~uva am-
blem za edna razvojna etapa na ponovata bugarska lite-
ratura, taa od sredinata na 20-tiot vek, i kako sinonim
na neiscrpnata i nezapirliva tvore~ka potencija na ma-
kedonskiot nacionalen duh. Umetni~kite tragi {to
gi ostavi zad sebe ovoj prekrasen i nepovtorliv ma|o-
snik na poetskoto slovo vo dinami~niot i bleskoten
razvitok na neobi~no bogatata poetska riznica na bu-
garskata nacionalna literatura, kako i negovite pro-
fetski vizii naso~eni nakaj novoto lice na istorija-
ta vo koja i negoviot makedonski narod }e uspee da vlo-
`i svoj duhoven pridones, ja pretstavuvaat prvo pri-
~inata za na{iot dlabok i silno nametliv respekt kon
ingenioznoto tvore~ko delo na Vapcarov. Toa delo ja
rezimira vo logi~ki razumna i poimski nedorazgatna-
ta dijalekti~ka sprega, prepoznata kako duhovna sim-
bioza, istoriskata vrska me|u obete pripadnosti na
golemiov umetnik kon Bugarija i Makedonija.
Minutive {to gi izdvojuvame vo na{ava dene{na
provapcarovska admiracija i pietet ozna~uvaat ceremo-
nija vo koja se obedinuvaat verata, nade`ta i qubovta
kon fenomenot na poetskata umetnost, koja{to umee i
uspeva da go krepi ~ovekot i vo izlo{enite vremiwa,
kon koi se vturnalo bezglavo ~unki i na{evo; taa, vpro-
~em, umee i uspeva da im ja ispravi najdostoinstveno
navednatata vo o~aj glava i na osmisluva~ite na 21-ot
vek, na samiot negov po~etok. Ottuka, vedna{ }e se
dosetite, dragi u~esnici na 48-te SVP, deka go poviku-
vame na{eto se}avawe za Vapcarov vo ime na edna
neophodna, neizbe`na i neodlo`na avtoritetna i ener-
gi~na kvalifikuvana pripomo{, silnata vera vo poet-
skoto slovo nikoga{ da ne is~ezne kako sostavka na
~ovekoviot optimizam! Poetskata re~ na Vapcarov
be{e i ostana tokmu toa.
]e se prisetime zaedni~ki vo ovie troa minuti
na pova`ni fakti od `ivotot na poetot. Roden e 1909-
ta godina, na sedmi dekemvri vo Bansko, oblasta Pi-
rinska Makedonija, denes vo sostav na Republika Bu-
garija, vo semejstvo na projaven makedonski revolucio-
ner, u~esnik vo Ilindenskoto vostanie. Se {koluval
vo rodniot grad i vo Varna, kade zavr{il voeno-mor-
nari~ko u~ili{te. Potoa, vo ime na rezonot za opsta-
nok raboti i prirabotuva sî i se{to kako niskopla-
ten mehani~ar i lo`a~ po razni fabriki i rabotilni-
ci. Se vklu~uva vo redovite na rabotni~koto dvi`ewe
i vo redovite na Komunisti~kata partija, pa kako u~es-
nik vo ilegalna organizacija na otporot protiv fa-
{izmot vo vremeto sproti Vtorata svetska vojna, bidu-
va otkrien i zatvoren i od strana na prek voen sud osu-
den na smrt i strelan vo Sofija na 23 juli 1942 godi-
na. Mo{ne mlad zapo~nuva da se projavuva kako lite-
rat, tamu nekade kon 1926-ta godina. Prvata objavena
stihotvorba mu e Za tatkovinata. Startuva so make-
donska tema, koja podocna i }e ja razgrne pona{iroko
vo obete svoi stihozbirki: Motorni pesni, 1940 g. i
Antologija, objavena posmrtno, vo 1946 g. Vo prvata
svoja objavena pena ja locira svojata tatkovina, Ma-
kedonija, preku toponimite: Pirin, [ar, Prespa,
Voden, Struma i Crn Drim. Podocna toa }e go pov-
toruva niz najubavite svoi tekstovi.
Vo na{evo odbele`uvawe na poetskata specifi-
ka i format na Nikola Jonkov Vapcarov bezdrugo e ob-
vrzano, od pove}e pri~ini, da se plasira informacija-
ta deka toj vo Sofija, pome|u 1938-ta i 1941-ta godina
go formira Makedonskiot literaturen kru`ok (MLK),
vo najbliska sorabotka so Anton Popov od Petri~ i Mi-
hail Smatrakalev (Angel @arov) od Ser. Vo sostavot
na MLK kako ~lenovi se vklu~uvaat literati, glavno
od levata orientacija, od site tri dela na Makedoni-
ja, raspar~ena po Balkanskite vojni. Me|u niv se: Venko
Markovski, Kole Nedelkovski, Georgi Abaxiev, Dimi-
tar Mitrev, Mitko Zafirovski i dr.KU]ATA-MUZEJ NA NIKOLA VAPCAROV VO BANSKO, BUGARIJA
20.11.2009 21
Vo oktomvri 1938-ta godina, kon sredinata na me-
secot, grupa mladi makedonski pisateli vo Sofija odr-
`uvaat osniva~ko sobranie na MLK. Vapcarov podne-
suva voveden referat. Vo nego gi iznesuva svoite idei
kako da se organizira literaturniot `ivot me|u Ma-
kedoncite. ]e izdvoime preku pokratki citati nekoi
pova`ni delovi od ovaa znamenita vizija na vidoviti-
ot Vapcarov. Pozicija na razjasneto makedonstvo e jav-
no deklarirana. Taa glasi:
„Nie sme Makedonci. I na{eto tvore{tvo tre-
ba da bide vo slu`ba na makedonskata kauza#.
Ovoj istoriski akord }e go reprizira Bla`e Ko-
neski, desetina godini podocna, na 13 fevruari 1947-
ta godina, na osniva~koto sobranie na Dru{tvoto na
pisatelite na Makedonija, kako osnovna intonacija vo
svoeto izlagawe, a vo uslovi na radikalno izmeneta
istoriska konstelacija. Makedoncite ve}e imaat svoja
oficijalna azbuka i pravopis, slu`ben jazik, dr`avna
institucija, politi~ko-kulturna avtonomija vo ramkite
na FNRJ. Imaat bukvar i osnovni u~ili{ta, no i vi-
soko{kolski institucii. Imaat i literaturni glasi-
la i teatri, dneven pe~at i teatarski sceni niz koi se
razglasuva magijata na {totuku normiraniot kni`even
jazik. S¢ ova ka`uva deka Vapcarovoto proro{tvo e
realizirano. Viziite na avtorot na Motornite pesni,
koja se objavuva samo edna godina po epohalnite Raci-
novi Beli mugri (Zagreb, 1939) se prestoreni vo delo.
Na razvojnite perspektivi na makedonskata literatu-
ra im e raskopa~en patot.
Se ~ini, ima potreba za dimenzijata makedonst-
vo vo tvore~kiot opus na vrvniot ili eden od vrvnite
poeti na Bugarija da se dore~e u{te ne{to preku pokra-
tok komentar.
Referatot na Vapcarov od 1938-ta godina, koj si
ima i svoj poetski pandan vo pesnata Doklad (Referat),
objavena vo avtorovata posmrtna stihozbirka Anto-
logija (Sofija, 1946) e dragocen istoriski i literatu-
ren dokument za na{ata ponova istorija. Toa e tekst
so vozbudliva i neobi~na sudbina, koj indirektno ras-
vetluva pove}e su{testveni to~ki od poetovata biogra-
fija a vo prv red - pri~inite za smrtta. Pred vakov
kompetenten i kvalifikuvan sobir od povisoko me|una-
rodno ramni{te dobro e da se soop{ti (vpro~em, koga
drugpat ako ne na stogodi{ninata od ra|aweto na poe-
tot, bidej}i negovata smrt }e ja odbele`uvaat i slavat
na drugo mesto i od podrug aspekt tokmu onie {to go
isfrlija od `ivotot), velam, dobro e da se soop{ti i
da se predo~i deka bugarskite fa{isti na 23 juli 1942
g. ne ubija samo idejno-politi~ki protivnik, t.e. komu-
nisti~ki diverzant, tuku nabrkaa preku ekspresna egze-
kucija vidovit, blagoroden i kategori~en Makedonec.
Po mo{ne kratka vremenska razdale~ina bugarskite
komunisti, koi{to izvlekoa visoki kamati od posmrt-
nata slava na Vapcarov {irum svetot, re~isi vo tek
na dolgi sedum decenii
go sokrivaa vo nedosta-
pen ~eli~en sef Refe-
ratot na Vapcarov, vo
koj toj inspirativno go
vozveli~i svoeto make-
donstvo. Ne e ova otklon
vo vodite na nekakva ne-
bulozna politika. Ova e
poetska za{tita i poetska odbrana na poetot nad poeti-
te - Nikola Jonkov Vapcarov, komu zaedno so dlaboka-
ta po~it mu prilo`uvame razbistruva~ki vlog, t.e. po-
suptilna doza na jasnotija. Vapcarov go ubija i fa{is-
tite i komunistite i von od taa vistina ne }e se mo`e
ni ~ekor ponatamu, go ubija i go otstranija od `ivite
tekovi da bide i da zna~i samo toa {to e.
A ona {to mo`ebi i treba da zazvu~i troa kako
politika, ovojpat }e go formulirame preku slednive
zaklu~oci: referatot na Vapcarov, toj dragocen isto-
riski i literaturen dokument, napi{an i razglasen
prvi~no vo tekot na mesec oktomvri 1938 g., vo Sofija
na osniva~koto sobranie na MLK i so~uvan po smrtta
na poetot kako arhivska retkost, }e ima sudbina na
strate{ka tajna na oficijalna Bugarija, koja ne se slo-
`uva so postoeweto na Makedonija, na nieden na~in!
Taa strate{ka tajna, taa plitkoumna nastojba za nedo-
pirlivost na istoriskata vistina, vo slu~ajot na Vap-
carov, t.e. negoviot Referat od 1938-ta godina e pokaz
na edna nacionalisti~ko-{ovinisti~ka arogancija na
bugarskata posesivnost kon Makedonija. Taa proli~uva
niz traewe na ramno {eeset i ~etiri godini(so cifri:
64) ili poednostavno - nez nepolni sedum decenii vreme
na zabrana na ovoj tekst: literaturnite vistini da ne
£ bidat dostapni na javnosta. Literaturnite sobiri i
manifestacii, vo ~ij red spa|aat i Stru{kite ve~eri
na poezijata treba da bidat mesto kade{to }e se osu-
dat site vidovi na zabrana i progon na literaturnite
tvorbi i fakti. Vo ime na takviot stav nie go objasnu-
vame slu~ajot na golemata pojava na poetskata re~ na
Nikola Jonkov Vapcarov.
Makedonija £ go podari na literaturnata umetnost
dragoceniot poetski opus na Vapcarov. Nie, kako Ma-
kedonci, se gordeeme so toa. Na{a javna obvrska be{e
toa da go soop{time i ovojpat a vo povod stogodi{nina-
ta od ra|aweto na poetot. Va`no be{e toa da se ka`e
i pred eden vakov me|unaroden poetski sobir, kakvi
{to se SVP, bidej}i Vapcarov e `iva ilustracija za
poimot dvodomen avtor. Veruvame, vakvite profilacii,
kako funkcionalni svrznici me|u najbliskite nacio-
nalni literaturi idninata }e gi pretpo~ita i slavi.
Tekstot e pro~itan
na 48. Stru{ki ve~eri na poezijata.
NIKOLA
VAPCROV
22 20.11.2009
nnoovvii ppeessnnii
Violeta Tan~eva-Zlateva
Glumewe ludilo
Podyirnuvame odvreme navreme
sekoj od svojot sovr{eno
zatvoren krug
i glumime ludilo.
Jas
od iskonskiot `enski kopne`
da se dopadnam
i delumno poradi |avolestata nasmevka
{to ti visi zaka~ena
na leviot agol od usnite
Ti
mo`ebi poradi `e{tinata -
Samo pretpostavuvam
deka te udrila precizno
vo nekoja od multipliciranite glavi
i zatoa tvoeto ludilo
izgleda povistinsko od moeto.
Ne se re{ava{
da ostane{ dovolno dolgo
nadvor od krugot
za da si poprika`eme.
Osven toa
ti si gord potomok na svojot rod.
Za tebe `e{tinata e samo tema na denot
Ako ne prestane da go usvituva
tvojot krug
£ se zakanuva{ deka }e eksplodira{
i so svoite humanoidni te~nosti
}e ñ ja naru{i{ ramnote`ata
{to ja gradela so vekovi.
Sovr{en primer
na filantropija.
^ekawe bura
Za `al, i trpenieto
kako i s¢ drugo vo `ivotot
e (po)tro{na rabota.
Na golemite primeri od istorijata
mo`am samo da im se voshituvam
no ne i da gi sledam.
Prosti mi, Isuse,
sega sum vo faza
koga vistinata sama izvira od mene.
I mi se ~ini deka nikoga{
ne sum bila posarkasti~na.
Izvinete, ñ velam na prodava~kata
vo golemiot market
na koja polica vi stoi trpenieto?
Of, veli taa podgotveno, odamna zavr{i!
Pa {to ne nara~ate novi koli~ini?
Pora~ano! Distributerite
ne mo`at da postignat!
@imi Borievo, ne la`am
dijalogot e sosema vistinski.
Za `al
i no}va }e legnam
nadevaj}i se na strasna bura.
A utre...
Utre mo`ebi }e zavrne.
Crtawe so prsti
Poleka gi potkrevam rakavite
na starata karirana ko{ula
O~ite ve}e mi tonat vo kan~iwata boi
kako brot~iwa od hartija
zalepeni za zastoena tiwa.
Crna
(iako e sporno nejzinoto postoewe kako boja)
@olta
Rozova
Zelena i crvena
Sina
Bela (povtorno sporna).
Ne znam dali vi ka`av:
gi oslobodiv ~etki~kite
od nivnoto valkano zadol`enie
a pristojnosta ja isprativ
na godi{en odmor.
VIOLETA
TAN^EVA-ZLATEVA
20.11.2009 23
GLUMEWE LUDILO
Stojam pred opnatoto platno
kako bog pred haosot
i so veli~estven poteg
gi zbrcuvam `ednite prsti vo boite.
Platnoto mi se podava
so strast na neiskusna prostitutka
zbesnata od proletniot povev.
Ne sum porane{nata devojka od Jugot
zaklu~ena vo kafezot na svojot strav.
Ova e vistinskata sezona
da se po~ne so proba na novi tehniki
{to gi nosime vo sebe od iskona.
Gi zasukuvam rakavite
i se vdavam vo popolnuvawe
na svojata slika.
Po~nuvam odozdola so crna
zavr{uvam nagore so bela -
sovr{eno pole
za povtorno crtawe so prsti.
Devojka od Jugot
Jas sum devojka od Jugot
Mene mo`e{ lesno da me izla`e{
so {arena prelagalka.
Dete sum koe mu se qubuva na svetot
zastanato zad ne~istoto staklo
na esenskiot den.
Ne mislam na v~era
Zaboravam na utre
{tom }e ja gu{nam pernicata.
S¢ {to sakam treba sega da go imam
na dlankata.
Premnogu e dolg denot
za da go stigne mojata misla.
Samo ne gledaj me v o~i
dodeka se obiduva{ da me izla`e{
Sledi ja patekata
po koja }e se vratat pticite od Jug
tragata na poslednoto vino`ito
ili itanicata na bliskata ulica
Seedno {to
Samo ne moite o~i
Jas imam zenici
{to mo`at da go vidat i ona
{to e skrieno od tebe.
Jas sum potomok na golemite za~etnici
na rodot
i predok na site yvezdo~atci.
Vo mene vrijat genite na Borievo
izme{ani so diviot nagon
na Crniot kontinent.
Da, mo`e{ lesno da me prela`e{
Dete sum {to mu se qubuva na svetot
(s¢ u{te)
Devojka od Jugot sum
so vetar vo kosite
i ogan vo nozete
Samo ne gledaj me vo o~ite
dodeka mi zboruva{
i osobeno ne dodeka me qubi{.
Ponekoga{
~ovek mora da gi spu{ti trepkite
za da ja seti
jugovinata vo sebe.
24 20.11.2009
rraasskkaazz
Biljana Stamova
SON
Be{e to~no 12 ~asot na polno}, koga ja razbudi
pla~ot na ma{koto dete koe £ po~iva{e na gradite.
O~ite prevrteni, onaka, beli, kako da e vo poluson, a
pla~ot, ah toj proklet pla~ kako da go predizvikuva{e
najgolemata bolka {to bi mo`elo da ja po~uvstvuva -
se izviva{e do vreskawe od nemo}, bes, strav... Gi podade
racete kon nego, go stegna, obiduvaj}i se so maj~inska-
ta qubov, toplina i za{tita da go protera ona {to go
ma~e{e deteto - da go stopli ako mu studi, da go za{titi
ako se pla{i, da go ute{i. Srceto £ tropa{e kako da
}e prekine vo sekoj moment, kako star za’r|an ~asovnik
koj go ot~ukuva samo vremeto koe pominuva, dodeka taa
se obiduva da gi za{titi svoite dve de~iwa, da bide
majka. I kako i mnogu pati pred toa, pla~ot kako {to
dojde nenadejno, taka i si zamina, deteto pak spie{e
cvrsto, kako pla~ot pred malku samo da bil edna nesa-
kana reakcija na sonot koj nikako ne prestanuva... A
taa ne mo`e{e da spie... Ne pove}e. Srceto £ se kine{e
od maj~inska gri`a. Izleze nadvor, na balkonot vo
spalnata soba, se potpre na ogradata, zapali edna ciga-
ra i pogledna vo yvezdite. Razmisluva{e za toa kako ko-
ga be{e male~ka, na neboto ima{e mnogu pove}e yvez-
di, iako znae{e deka toa e najverojatno poradi svetlina-
ta na gradot ovde, no ete, £ nedostigaa yvezdite. Sekoga{
koga se ~uvstvuva{e bespomo{no, se obiduva{e da ja
so~uva energijata za najlo{oto, taka {to, se obiduva{e
da ne razmisluva na problemot, da gleda vo yvezdite i
da razmisluva za najednostavnite ne{ta koi ovoj `ivot
go pravat ubav. Taka be{e i ovoj pat, no ne za dolgo...
Pogledna povtorno na ra~niot ~asovnik, koj patem
postojano be{e na nejzinata raka, kako eden sosema ne-
ophoden organ bez koj nejzinoto telo nemo`e da funk-
cionira, ~asot be{e 12 i 15 po polno}... - Kako tempira-
no! - si pomisli. Toa be{e toa {to ja izma~uva{e... Po-
sledniot mesec, toj edinstven i proklet mesec otkako
se doseli vo ovoj stan, nejzinoto ma{ko dete sekoja no},
to~no na polno} se bude{e i se zagu{uva{e vo sopstve-
niot pla~. Po samo pet minuti, pla~ot }e prestane{e,
deteto se vrte{e na drugata strana i prodol`uva{e da
spie kako zaklano.
- Kako zaklano! Da ba{ taka! - si pomisli Marija.
- Pla~ot se izviva kako nekoj da go proboduva so nekoj
ostar predmet, a potoa spie bes{umno, re~isi kako
mrtovec - se zgrozi od takvata pomisla, i se obide da
najde nekakva smisla vo celava situacija, me|utoa seto
ova se slu~i tolku spontano i nabrzina {to taa pros-
to i nema{e vreme koga da razmisluva. Se vrati povtor-
no vo krevetot, sega ve}e umorot nadvladea so celoto
telo, samo go zavrte liceto malku podlaboko vo perni-
cata i zaspa.
Sonot dojde re~isi vedna{, samo {to gi sklopiv
o~ite!!! Se ~uvstvuvav kako da go posmatram sopstveno-
to telo svitkano i izvieno pome|u telata na dvete zas-
pani de~iwa, nekade odozgora, kako da lebdam, naed-
na{ se spu{tam i izleguvam vo sopstveniot hodnik,
ama sega nekako preureden, kako ku}ava da ja raska`u-
va{e svojata istorija od pred dvaesetina godini, so
fotografii na yidot, so tapeti po yidovite i nekoja
Biljana Stamova e rodena vo 1986 g. Diplomirala na
katedrata za Op{ta i komparativna kni`evnost, na Filolo{-
kiot Fakultet †Bla`e Koneski# vo Skopje. Raskazot Son e nej-
zino prvo objaveno prozno delo.
20.11.2009 25
SON
pridu{ena svetlina... Odedna{ od gorniot sprat na
dupleksot vo koj `iveev, slu{nav glasno kikotewe. Ne-
koja `ena se smee{e so siot glas, i toj zvuk go slu{av
kako da mi be{e nekade vo glavata, kako toa da be{e
toa {to me izma~uva{e i gi popre~uva{e site ostana-
ti misli. Odedna{ kikotot prestana. Pred mene se po-
javi `ena vo belo, zastana i mi prozbore...
- Mnogu zgre{i {to ne me poslu{a i {to dojde
da `ivee{ ovde! - Starata ve{terka go izma~uva tvoe-
to dete i }e go izma~uva dodeka ne go ubie! Taka da si
znae{! - i odedna{ ja snema, a jas gi otvoriv o~ite pre-
pla{ena od toa {to pred malku me spopadna... Ne sakav
da veruvam vo soni{ta, ama ete tie veruvaa vo mene i
me progonuvaa...
Stanav od krevetot, i gi gledav decata kako spi-
jat. ̂ asot be{e 6 i 15 nautro, sekako za eden ~as }e tre-
ba i niv da gi razbudam i da gi nosam vo gradinka. Dobro
be{e toa {to stanav rano, barem }e gi zavr{am site
obvrski {to treba da gi zavr{am. Odlu~iv da odam da
se istu{iram, da se oble~am i da spremam pojadok, dode-
ka decata seu{te spijat. Seto toa ve}e be{e gotovo
koga decata stanaa. Kako po obi~aj, gi pra{uvav {to
sonuvale, i tie kako i po obi~aj }e mi ka`ea deka ne
se se}avaat.
- Ne e vozmo`no! - si mislev. Prosto za mene be{e
nevozmo`no deteto da ne se se}ava na pla~ot od prethod-
nata no}, prosto mojata glava toa ne mo`e{e da go sfa-
ti. No, ako i jas bev nemarna za sopstvenite soni{ta,
zo{to toga{ o~ekuvav tie da se se}avaat. Jas nesakav
da im veruvam na soni{tata, se uveruvav deka tie nemaat
nikakvo zna~ewe, deka seto ova e samo nekoj neviden
sklop na slu~ajnosti.
- Zatoa {to, ako se se}avate, `enata ka`a deka ne
sum ja poslu{ala. Zna~i taa ve}e me imala preduprede-
no, pak nekoga{ vo moite soni{ta, no jas odbegnav da
gi sledam nejzinite soveti. Jas sum bila predupredena!
Zatoa celata gre{ka i celata vina }e mi pripadnela
mene. No, dali toa zna~e{e deka ve}e mo`ev da se ot-
ka`am. Ova be{e moja ku}a. Prvoto ne{to {to go kupiv
od sopstveni pari, ne{to koe be{e moe i samo moe... Moj
sopstven dom! - ostvaruvawe na site soni{ta. I kako
bi mo`ela da im veruvam na soni{tata koi me ubedu-
vaa deka ostvaruvaweto na toj son }e mi go razni{a
opstanokot. Kako mo`ev da gi protolkuvam tie soni{ta
racionalno, poinaku, osven kako plod na moite sopstve-
ni stravovi i dvoumewa.
- Ve{terki, vampiri - Babini devetini! - si mis-
lev! I seu{te si mislam, s¢ do deneska, se dosega... Ne-
marnost }e re~ete! No, jas sum vospitana deka ona vo
koe ne veruva{, ne mo`e da te povredi...
Mislite se pretopuvaa edna vrz druga, za vreme na
polu~asovnoto rutinsko vozewe niz gradot, dodeka gi
raznesuvav decata i dodeka jas odev na rabota. I sekoj
gest, sekoj razgovor, sekoe dvi`ewe be{e voobi~aeno,
nikoj nesmee{e da ja primeti gri`ata na moeto lice.
No, na krajot se slu~i ne{to koe ne be{e namerno, koe
be{e instinktivno, re~isi potsvesno: ovojpat gi bak-
nav tolku silno i ne sakav da se razdelam od niv, a ot-
kako vlegoa vo zgradata, fateni ra~e za ra~e, samo ja
navaliv glavata na volanot i prsnav vo pla~; ova be{e
prv pat posle ne znam kolku vreme da si go dozvolam
luksuzot da zapla~am! Ne sakav nikoj da me gleda vakva,
ne sakav jas da se gledam vakva, no ete kone~no stravot
be{e posilen od mene... Otkako se sozedov, se upativ
kon rabotnoto mesto, za kone~no da go zapo~nam mojot
raboten den! Rabotev brzo, rabotev so polna koncentra-
cija, za da ne mislam na ni{to drugo... Duri i kolegite
me pofalija za ekspertizmot so koj gi {okirav za prv
pat... No, vo prviot moment koj mi be{e namenet za od-
mor od rabotata, na pauzata za ru~ek, mislite pak prsnaa
kako lavina. Kako nekoj samo da pritisnal na kop~eto
za pauza i sega pak prodol`il. Morav da se setam na so-
not... Morav da go povikam pak vo mojata glava za da
najdam re{enie... Sevo ova vo racionalniot svet vo koj
jas `iveev nema{e nikakva smisla. Zamislete, prviot
son {to go sonuvav pred da ja donesam odlukata za da
go kupam spratot od ku}ata, be{e nastan po sebe koj
vklu~uva{e razgleduvawe na stanot, `enata koja go
prodava{e be{e istata `ena koja sino}a pak me potse-
ti na ovoj son. Toga{ mi go poka`uva{e stanot koj tre-
ba{e da go kupam i mi ka`a celosna istorija na ku}ata
koja ja kupuvav: Deka e izgradena vo 80-tite godini,
deka gazdaricata na ku}ata, koja patem i sega `ivee
nad mene, imala najprvin ma{ko dete koe £ umrelo i
deka taa e vampir koj gi progonuva ma{kite deca, go
cica `ivotot od niv! - Zatoa umrelo nejzinoto prvo
dete, dodeka dvete devoj~iwa koi podocna se rodile
ostanale `ivi.
Vo podocne`nite razgovori so tetka Mira me za-
~uduva{e to~nosta na ovaa prikazna: taa navistina
imala ma{ko dete koe umrelo na samo dve godini, ima{e
dve oma`eni }er}i i ~etiri vnuki... I ova so sinot doj-
de kako kapak na seto toa. Razmisluvav za opciite {to
gi imav: ili treba{e pod itno da se odselam ili da naj-
dam na~in da se izboram so ~udesijava...
26 20.11.2009
rraasskkaazzBiljana Stamova
Gi posetiv site baja~ki za koi doznav, odnesov ~o-
rapi i zejtin vo crkva, mu se molev na boga da mi go so-
~uva ~edoto. ^edoto koe go sakav pove}e od s¢ na sve-
tot. Maj~inskata qubov e naj~istoto i najbogatoto ~uv-
stvo, taa ne se ra|a, tuku postoi vo nas, samo go ~eka vis-
tinskiot objekt kon koj }e bide naso~ena. Do momen-
tot na prvata ro`ba taa ~esto mo`e da bide naso~ena
samo kon soprugot, a potoa, ja naso~uvame kon ro`bite
- mo`ebi zatoa i me napu{tija, zatoa {to si ja sakav
~eladta pove}e od bilo {to na svetov! Pa taka koga
nivnata sigurnost be{e vo pra{awe, nema{e sila koja
}e me spre~i da gi za{titam. No, pla~ot ne prestanu-
va{e... Minuvaa denovi, meseci, pomina i prvata godi-
na, pla~ot ne prestana!
Znam deka ve}e pla~ot stanuva{e s¢ pointeziven,
sega ve}e se javuva{e pred da vlezeme na vleznata vrata,
koga izleguvavme i na polno}. Toga{ znam deka odlu~iv
da se preselam od tamu! Uspeav da najdam soodvetno vra-
botuvawe sosema na drugiot kraj od dr`avava i razmis-
luvav deka ako go prodadam stanov, }e imam dovolno za
da po~nam pak od po~etok.
Taka, eden den, izlegov polovina ~as porano od ra-
bota, rekov deka mora da odam na lekar, i otidov da da-
dam oglas za stanot. Stanot be{e na atraktivna loka-
cija, staviv poevtina cena, {to da vi ka`am iskreno za
mene be{e golema zaguba, no ete toa be{e nu`no za da
se re{at problemite {to e mo`no pobrgu. Gi zedov de-
cata od gradinka i im ka`av za odlukata {to ja done-
sov. Otprvin ne rekoa ni{to, kako mojata odluka voop{-
to i da ne im zna~e{e ni{to, a i kako bi mo`ela koga
tie bea tolku mali, tolku neza{titeni, edinstvenite
sopstveni stavovi koi mo`ea da gi izrazat bea za toa
dali vo mlekoto da ima kajmak ili ne. Koga stignavme
doma, ru~avme, i maliot legna da spie. Toga{, }erka mi,
so neverojatna proniklivost dojde do mene i me pra{a:
- A mamo zo{to da se selime? Neli sega imame
svoja ku}a i nema da imame potreba dolgo da se selime?
- ja poglednav vo o~iwata, toa be{e prikaznata koja jas
im ja raska`uvav na denot koga kamionot go nose{e ce-
liot na{ mebel i koga se obiduvavme da go uredime ova
na{e duvlo, kako {to jas sakav da go narekuvam. - No,
ete, `ivotot napi{al nekoja poinakva prikazna za
mene! Jas sum kni`even lik, koj nema mo`nost da gi od-
bere svoite sopstveni pati{ta tuku gi sledi onie koi
avtorot mu gi nametnuva. - Mo`ev li seto toa da mu go
objasnam na petgodi{noto devoj~e, koe sega polunata-
`eno me gleda{e i o~ekuva{e nekakov odgovor od mene.
- ]e ti bide ubavo, znae{, }e odime sekoj den na
pla`a vo leto, }e se {etame po kaleto, toa e najuba-
viot grad kade bi mo`ele da `iveeme, po~isto e, nema
gu`va - kako da se ubeduvav pove}e sebesi, otkolku nea...
Toga{, vo toj moment, o~iwata i blesnaa, kako da se seti
na ne{to, za koe saka{e da pra{a so beskone~na brzina, no
toga{ kako da se sepna, pa mi pristapi malku povnimatelno:
- A mamo, }e pla~e li brat mi i toga{? - ja pogled-
nav so neveruvawe, sigurna sum deka nikomu, nikoga{
ne mu imav ka`ano za ovie nastani, no nie spievme vo
ista soba, taka {to voop{to ne e isklu~ena mo`nosta
polno}noto vreskawe da ne ja ima razbudeno i nea od
sonot. U{te pobolno be{e soznanieto deka tokmu na
ova va`no pra{awe jas nemav nikakov odgovor. Kako
da gi delevme istite stravovi! Ja poglednav i se obidov
da zvu~am ubedlivo:
- Brat ti e s¢ u{te mal i zatoa pla~e, plus toa
toj e ma{ko a ma{kite otsekoga{ bile pogolemi pla~-
kovci od nas devojkite! - se nasmevnav, ne`no, na {to
taa mi vozvrati, potoa po~nav da ja skokotkam po me-
{eto, da si igram so nea, - Tokmu toa mi nedostiga -
si mislev.
Naredniot den, zayvoni yvon~eto... Mlada bra~na
dvojka so bebence, ma{ko!!!
- Dobar den, doa|ame vo vrska so oglasot za ku}ata...
- Dobar den! Kakov oglas }e ve molam?!
- Pa vo vesnik, pi{uva deka ku}ava se prodava!
- A da! Prostete, toa kolegite od rabota se po-
{eguvale so mene, na moja smetka... Znaete i jas ja kupiv
ku}ava pred samo nekolku meseci, pa sakale da se po{egu-
vaat samo zatoa {to gi izma~uvam so razgovorite za toa
kako ja ureduvam... No, koga ste tuka, da ne stoite so
detenceto, vlezete mo`e da se napieme po edno kafen-
ce, zaradi patot, ako ne zaradi drugo! - se nasmevnav.
Tie me gledaa v~udovideni, no ne ja odbija moja-
ta ponuda. Vlegoa i vo migot koga pominuvaa pokraj ska-
lite vo hodnikot, bebeto po~na da pla~e, da vreska...
Toga{ znaev deka dobro postapiv so lagata. Imeno, koga
go vidov bebeto i bez razlika na toa kolku i da se
~uvstvuvav bespomo{na, ne mo`ev da dozvolam i nekoj
drug da ja sledi mojata nesre}a, zatoa rekov: nema ma{ki
deca, samo devojki i }er}i! Koga utrinava go vidov parot
koj stoe{e pred vratata i bespomo{noto male~ko
detence, ne mo`ev a da ne pomislam i na sebe: - Toa {to
ne go saka{ za sebe - ne im go pravi na drugite!
Go ispivme nabrzina kafeto, porazgovaravme op{-
to okolu sopstvenite profesii i se razminavme...
Po samo nekolku dena, ja prodadov ku}ata. Uspeav
da najdam kamion za preseluvawe, obezbediv s¢ {to
be{e potrebno za natamu i bev re{ena za samo edna ne-
dela da se selam.
Toga{, se slu~i ne{to najnepredvideno: Denta
pred oficijalno da se iselime od ku}ata, sin mi so de-
cata na ulica, jadele semki od kajsii... Slu{nav samo
pla~ na ulicata i dodeka da stignam nadvor, deteto be{e
onesvesteno so pena na ustata. Decata mi ka`aa deka
otkako izel nekolku takvi semki, samo se obidel da
trgne nakaj doma, no toga{ po~nal da pla~e i padnal...
Nabrzina viknaa brza pomo{, lekarite bea uve-
reni deka deteto ima prvi~en napad na epilepsija i s¢
dodeka ne go slu{naa posledniot krik koj deteto go is-
20.11.2009 27
SON
pu{ti ne sakaa da go odnesat da mu gi isperat crevata.
Be{e u`asno: dodeka maloto bespomo{no telo na dete-
to le`e{e na belite bolni~ki ~ar{afi, mudrecite se
nadmudruvaa, dali e ili ne e vozmo`no zatrujuvawe so
semki od kajsii! Takvoto mudruvawe trae{e petnaese-
tina minuti, no {to znaea tie za maj~inskoto srce koe
ot~ukuva{e brzo i glasno kako stara kanta, dodeka vo
nejzinite misli se obiduva{e da izbegne da go prifati
najlo{oto mo`no scenario. Toga{, deteto ispu{ti
eden grozen krik, samo slu{nav deka kone~niot dogo-
vor be{e da se odnese na ispirawe creva... I padnav vo
{ok... Po nekolku minuti, se razbudiv vo bolni~ki kre-
vet, sestrata stoe{e do mene i mi go mere{e krvniot
pritisok. Koga zabele`a deka gi podotvoriv o~ite, mi
se dobli`i i mi re~e:
- Imavte pravo! Sin vi e sega dobro! Mora da od-
mara u{te nekoj den, no s¢ }e bide vo red! [to se odne-
suva do vas, ne se gri`ete, po {okot koj go pretpevte
sosema normalno e da se onesvestite! Sega }e dojde
doktor da ve pregleda, no mislam deka s¢ e vo red i }e
mo`e da si odite doma!
Se ~uvstvuvav bespomo{no, prazno, upla{eno i to-
ga{... Mislite mi odletaa na }erka mi! Vo celata me-
{anica, sosema zaboraviv na nea! - Se ispraviv, otidov
da go vidam sin mi i gi zamoliv lekarite da me izves-
tat za kakva i da e promena. Toga{ se vrativ vo prokle-
tata ku}a, koja ne mi dava{e da si odam, koja go be{e
na{la ona {to mi e najmilo za da me ucenuva! ]erka mi
sede{e doma vo foteljata i gleda{e crtani filmovi.
- Mamo, se javija baba i dedo! Dali mo`e da odam
kaj niv da prespijam ovaa ve~er? - pra{a vnimatelno,
kako da se pla{e{e deka toa pra{awe }e gi povredi ce-
losno moite ~uvstva...
- Da, sekako, zlato moe! Javi im se sega vedna{ da
dojdat da te zemat, jas sekako treba da gi dospakuvam
ne{tata, pa potoa da odam kaj brat ti vo bolnica!
Velat deka ne e ni{to stra{no, no... Mora da bidam
pokraj nego. Ti }e bide{ dobra neli?
- Sekako deka }e bidam! - stana i otide do telefo-
not, mojata princeza, koja samo na pet godini znae{e da
razgovara kako starica, da razgovara na telefon, da ra-
kovodi so celata tehnika po ku}ata od video rekorder
do di-vi-di. Ponekoga{ bev upla{ena od taa nevidena
intelegencija, no toa sepak be{e dobro, zatoa nemav dve
mali de~iwa, tuku edno i pol - kako {to velev jas.
Devoj~eto go zedoa, jas gi sklopiv poslednite kutii
koi bea preostanati i se upativ kon bolnicata. Pod uslov
deka vedna{ }e go prenesam deteto vo druga bolnica, mi
be{e dozvoleno da prodol`am so ve}e o~ekuvanata utre{na
preselba. Nekade okolu 23 i 30, se upativ doma, duri otkako
se uveriv, deka ni{to neplanirano ne mo`e da se slu~i i
deka deteto e apsolutno bezbedno.
Na patot kon doma ~uvstvuvav nekoja ~udna netrpe-
livost, nervoza, strav... Koga vlegov na vleznata vrata,
pred skalilata stoe{e Tetka Mira, so pu{teni beli
kosi, vo polumrak. Na nea nose{e bela dolga no}nica,
koja vaka pripiena na nejzinoto staro kov~esto telo,
oddava{e izgled na vistinska holivudska ve{terka.
Koga go vidov ova lice, za mig se sepnav od strav, no ne
zastanav:
- Dobro ve~er, tetka Mira! - rekov. Taa samo me
pogledna na mig, a potoa po~na da se kikoti. Istata
smea, istiot glas od sonot koj me predupreduva{e. To-
ga{, za mig kikoteweto prestana, taa go podigna lice-
to, zastana pred mene i so nasmevka mi re~e:
- Misle{e deka tolku ednostavno }e mi izbega{?
- pak po~na kikoteweto za mig, a potoa pak, - [to mis-
li{ jas neznam kako ti e? - Hhahahahahahahahahahahaha...
- me pogledna i potoa prodol`i so raska`uvaweto: -
Znae{ i jas imav soni{ta nekoga{, sakav da imam ku}a
koja }e mu ja ostavam na sinot, no me prokolnaa! Sega
se hranam so du{ata na tvojot sin, a se hranev pred
toa i so du{ata na sopstveniot! Pametna si ti? -
neli? Znam deka sfati dosega... Zatoa te molam po-
{tedi me i mene i sebesi od maki i sfati go ova kako
predupreduvawe! - Kade i da odi{, me razbra???
Vo toj mig, kikotej}i se, se pribra po skalilata
nagore, doma, a jas prodol`iv vo svoeto duvlo. Duvlo
koe treba{e da me za{titi i mene i moite deca od se-
kakvi nepriliki.
No, toga{ avtorot na ovoj tekst vo nedostig na
inspiracija i nemaj}i pove}e sila da pi{uva za moite
do`ivuvawa, negledaj}i logi~en kraj na nastanite samo
prekina so raska`uvaweto. Go pomesti raskazov vo
onie koi mo`ebi nikoga{ nema da bidat zavr{eni i se
potpre vo svojata fotelja. A jas ostanav zasekoga{ da
se boram me|u beskrajnite mo`nosti:
Da gi ostvaram svoite soni{ta ili da ja so~uvam
sopstvenata egzistencija i egzistencijata na moite
deca???
28 20.11.2009
pprreeppeevvii
Elka Wagolova
Slika bez avtograf
Zad prozorecot snegot e hipnotiziran:
Ni stapki, ni misla, ni zvuk,
Ni ma~e{ki {epi, ni ku~e{ka svirka...
Kape od streata jug.
Edinstveno dim od pokrivot soseden –
Pismo bez pe~at do neboto.
Dobro e vo ni{to da ne si posleden.
Dobro e da si go vardi{ lebot.
Pokraj vrutocite sonot mi odi na prsti.
Nastoi mene da me spasi!
Snegot e angel nem, koj{to go krsti
„Sveti Atanasie#.
Pokraj crkvata nikoj. Vo du{ata {treka
Zvuk na zanesena kambana.
Snegot (pak nasone!) se dvi`i po patekata
Bez{umno, so raat.
Najbeloto belo e. Visi fener. Spokoj.
Prozorec. Ulica pusta.
I paja~e svetlo vo vselenskoto oko
Si gi izlo`uva iskustvata.
Go ~ekam Boga da ja potpi{e slikata
Vrz stakloto da ostavi traga od svoj zdiv.
No toj go pratil vrap~eto da klika –
Svoeviden avtograf – ve~en i `iv...
(27.012007 g.)
Elegi~en motiv
Ni{aat kolkovi tamu topolite,
Nakaj krajbre`niot pat zagledani.
Gnezdoto pti~jo od gore se moli:
Letovo gospodovo da ne e posledno!
Toa gi slu{a trevogite ~ovekovi
I troa komentira, troa gleda...
Znaj, perduvestite si imaat novosti,
Ene, poslu{aj: streite kapki redat.
Novosta za do`dot neseteno }e sleze
Do moreto, po vodi~ka tenka.
]e kolvat gladnite lebedi rezen
Od krvava mese~ina, skrieni v senka.
Galabite gradski presiteni
]e stojat od bregot oddale~eni.
Vo yukata `eravi iznakiteni
]e ja sonuvaat pro{talnata ve~er.
]e bide kako po quboven ~in – tiho.
]e bide kako po quboven ~in – pusto.
Samo ovoj moj zadocnet stih –
Nalik na star advokat so mladi ~uvstva
Ne{to za narodot raskrilen }e pledira.
(2006)
Prviot sneg nad Vrna
... Toa se slu~i vaka.
Majkata Bo`ja gore
Zema da go roni najbeliot leb
Za popara na Boga.
Po~na da vrne prviot sneg dolu
I gi iznatrupa
I bregot, i moreto, i mostot,
I mornarite, koi{to daleku od bregot
Ve}e
ja gledaa
svojata Itaka
te{ko...
(2008)
(Pomakedon~il: G.Tod.)
Elka Wagolova e sovremena bugarska poetesa. Ro-
dena e vo Dobruxa a `ivee vo Varna. Poznata e vo bu-
garskata sovremena literatura kako †belata lastovi-
ca# zatoa {to so svojot let ja rasproletuva bugarska-
ta poetska re~. Prepeana e na makedonski i pretstave-
na so oddelna kniga a vo makedonska verzija na Slave
\or|o Dimoski, izdanie na †Makavej# od Skopje, vo
2007 god.
ELKA
WAGOLOVA
20.11.2009 29
Radomir Andri}
Makedonski motivi
Kru{evo
Kro{ni
isprazneti
vrz rabot na nebesnoto
lozje o~ekuvaat
novo roewe
dodeka isprobanata
cvetnost dlaboko
vo sonot na p~elarot se preleva
i ma|epsanata matica
vo cincarska ta`alenka
nezdr`ano
ja prestoruva
Na masata gospodova
ka`i koj si ako ne si
lebozra~nik
blagodaren
(20.08.2008)
Pitu Guli
Sekoj kamen e zapalka po okolnite ridovi
i se vika Pitu Guli na skri{noto Kru{evo
ova go svedo~i nezgasnaticata od roditelskiot
tajnopis vo migot koga samosvojnite
imenki za~nati vo jazik nepokoren
zamolknatiot lo{otija se obiduva da gi obezimeni
Vev~ani
Po krivulest pat na strmninata kon to~kata
kolku vidliva tolku i nezamisliva vo vozduhot
violetov se jazi popoleka slepiot u~itel
mu {epoti na nemiot u~enik deka s¢ po
patot e videno e mo{ne sli~no so koprinata
istkaena vrz razbojot vselenski besprekorno
Od edniot do drugiot magi~en izvor vrz traga
podzaskriena na molitvena ti{ina se nani`ani
`edni zborovi i se optegnati svetli nanizi
me|u Vev~ani i gorskiot car {totuku proden
vo viso~inata kade {to od po~etok bez prestan
i odnovo niknuva mitot za vodata besmrtna
kako {to re~e poetot Viktor B.[e}erovski koj
be{e vtren~eno zagledan vo gorata nedoodnica.
(Prepev: G.Tod.)
Radomir Andri} (1944), Qubawe pokraj U`ice, vo
Srbija, u~el gimnazija vo U`ice i Kru{evac, a diplo-
miral na Filolo{kiot fakultet vo Belgrad. Bil ured-
nik na spisanieto ZADRUGA, rabotel vo Radio Belgrad,
i vo revijata UNO. Potpretsedatel e na Udru`ewe
kwi`evnika Srbije. Pi{uva poezija, proza, kni`evna
kritika i esei. Iskren po~ituva~ na Makedonija. Avtor
na triesetina poetski knigi. ^est gostin na SVP.
RADOMIR
ANDRI]
30 20.11.2009
pprriizzmmaa
Danilo Kocevski
(POST)AVANGARDAKOJA SE DVI@I
@iveeme vo vreme na site mo`ni (post)moderniz-
mi. Na neodamne{niot Saem na knigata vo Belgrad,
pri edna sredba so pisatelite od Repulika Srbija, imav
~est povtorno da se sretnam so nekoga{niot avangar-
den srpski poet Miqurko Vukadinovi}. Da, da, neko-
ga{ avangarden no denes postavangarden i postmoderen.
Do den dene{en Miquko stana ne nadminat pi{uva~
na †brzi pesni#. Vo op{tata sostojba na dekonstrukci-
ja toj ja dekonstruira pesnata na na~in na koj semanti~-
ki i semiolo{ki otkriva beskone~ni nejzini dimen-
zii. Miqurko ja bri{e inspiracijata, inspiracijata
doa|a tuka i sega, pesnata e sintaksi~ki iskr{ena vo
potraga i vo kopne` po svojata zna~enska †celovitost#.
Ako sakate pesna mo`ete da ja pora~ate. Nara~kata e
eden vid insiracija onolku kolku {to poetot ke go
pottiknete da gi otvori site svoi setila i site svoi
akrivi~ni mo`nosti. Miqurko Vukadinovi} gi uriva
granicite, vsu{nost tie za nego i ne postojat. Ne pos-
toi mala i golema pesna, mal i golem poet, postoi samo
migot vo koj taa se sozdava a toj mig ne treba da se pot-
ceni. Pesnata e yverka koja ja lovime a toj ulov mo`e
da bide bogat ili proma{en vo zavisnost od migot.
Pred dvaesetina godini so Miqurko Vukadinovi}
od Skopje patuvavme za Struga na Stru{kite ve~eri
na poezijata. Taa godina Laureat na Zlatnion venec
be{e romanskiot poet Nikita Stanesku. Dvajcata bevme
mladi, Miqurko u{te pomlad od mene. Nemirno sede{e
do mene i postojano potskoknuva{e koga ke vide{e ne-
koj interesen predel ili objekt. Me pra{uva{e za ne-
govoto ime i vedna{ pi{uva{e pesna. Koga pominu-
vavme pokraj rekata Pena vo Tetovo, me zapra{a za
imeto na rekata i vedna{ napi{a †brzi stihovi# za re-
kata i voop{to poimot †pena#, koi iskrena so mnogu
zna~ewe. Na godine{niot saem na knigata i pri sredba-
ta vo Dru{tvoto na pisatelite na Srbija, go zapra{av
Miqurko dali ja ~uva pesnata za Pena. Toj mi re~e deka
mo`ebi vo nekoja od svoite knigi ja objavil no mi re~e
deka vedna{ ke napi{e pesna na istata tema. I toj na-
vistina napi{a pesna Pena koja mene mi ja posveti so
zborovite †Na Danilo Prvoskopski# a pesnata zapo~-
nuva so stihovite †[to e ova brate ? Pena .......#.
Minaa mnogu Stru{ki ve~eri na poezijata, denes
vo Belgrad sedime so srpskite pisateli, glavno od moja-
ta generacija i so nostalgija se se}avame na izminatite
vremiwa. Prekrasen ambient na kafeanata †[est to-
poli# na bregot na re-
kata Sava vo blizina-
ta na Belgradskiot
saem. Tuka se Adam Pu-
sloi}, ve}e akademik
(kako mladi ne mo`ev-
me ni da sonuvame deka
}e staneme akademci),
Radomir Andri} (koj
denes go smetaat za
†`iv klasik na srpska-
ta poezija#) na{iot
drag Viktor [ekerov-
ski, Slave \orgo Dimo-
ski, kriti~arot i poe-
tot Du{an Stojkovi},
Miqurko i drugi.
Prijatniot razgovor
naedna{ vozbudeno go prekinuva Miqurko, velej}i mi:
†Ka`i tema dodeka sum vo forma, vedna{ pi{uvam
pesna#. Bidejki ambientot e mnogu prijaten, jas mu ve-
lam, eve ja mojata tema: †kafana#. Miqurko ne ~eka
mnogu zema hartija i vedna{ pi{uva posveta †Na Da-
nilo Sekni`evniot# a pesnata bidej}i e te{ko prevod-
liva, nekako odi vaka:
†[to e prob
odeno, a {to e
seskopsko a ne
is~enuva:#
Pesnata zavr{uva so duhovito kolnewe vo nikoj
drug tuku vo egzoti~nata †duwova~a# (duwova~e mi!),
rakija koja vo momentot najmnogu se pie vo Belgrad, pa
duri i na Saemot na knigata. Se razbira, Miqurko na
krajot ja potpi{uva i kafeanata vo koja sedime vo negov
stil †6 top– ola!#. Nekoi od negovite pesni koi gi pi-
{uva vo migot, gi †bele`i# so krv, odnosno gi posipu-
va so kapki rujno vino. Boemstvoto ne e mrtvo.
Pokraj mnogu vozbuduvawa na Saemot na knigata
vo Belgrad, prisustvuvame i na {tandot na izdava~kata
kuka †Arka# na Risto Vasilevski, kade {to be{e promo-
virana edna isklu~itelna edicija na srpskata poezija
odnosno na {est srpski poeti izdadeni dvojazi~no, na
srpski i na makedonski. Spored zborovite na izdava~ot
taa edicija }e se zbogatuva i vo idnina, davaj}i isklu-
~itelen pridones vo literaturnite i voop{to vo kul-
turnite vrski pome|u dvete zemji.
Ne se dava nekoga{nata srpska i makedonska poet-
ska avangarda. Bilo taa da se narekuva postavangarda
ili postmoderna, seedno. Site tie izvonredni avtori
do den denes ne prestanuvaa da objavuvaat vredni dela.
MIQURKO
VUKADINOVI]
20.11.2009 31
nnoovvaa ppooeezziijjaa
Miqurko Vukadinovi}
Tvrdo na tvrdo
(Koga umetnikot navistina e mrtov?)
eden:
Sekoj umetnik
e nepoznat i umira
mlad
dva:
Sekoj umetnik
e `rtva
na sistemot
tri:
Sekoj umetnik
e arheologija koga
umira
mlad i
ogromen
~etiri:
Sekoja mladost
e fabrika na
Miiilata!
pet:
Skoja hartija
e eksperiment
na zvukot
i smislata
Sekoja hartija
e sopstvena namera
i krah
{est:
Site fabriki se
pre-
fabrikuvani
sedum:
Koga misli{
na umetnikot koj
zaminal isto e
kako da si se simnal
od bespa}ata
na koi pi{uva kirili~no:
pobelenata hartija
temnee
osum:
Samotija e da bide{ mlad
umetnik
vo stara Srbija
Devet:
Umetnikot e
desetina
Deset:
Pos
(t)
ledni...
Ohrid
(za Poetskata no} vo Velestovo)
Najprvin za-
Gado~noto nebo go o-
-pismeni siot pri-
-zemen / suvo-
-zemen svet
A potoa pro-
-bori, za site nas, oh
Ridski!
Miqurko Vukadinovi}, roden e vo seloto Gorwe
Svra~e. @ivee i raboti na relacija Belgrad - Svra~e
- Bukure{t.
Izbor od bibliografijata: Slobodno Sredozemje,
Splavot prokapuva, Vodjezdik, Vodena re{ublika, Ame-
rika e neobraboteno lozje, Ep za Slivomevot i dr.
32 20.11.2009
nnoovvaa ppooeezziijjaaMiqurko Vukadinovi}
Venec na prozonemi
(ednoredni prikazni)
TELEZAUR: `ena i s¢ drugo
Napomena za Glodarot i ^itatelot:
A koga raska`uva~otqub Markovi} (velemajstor za
kusoraskazite) me pokani da £ se pridru`am na gene-
racijata RASKAZI (site se tuka, bezbeli...) i me potse-
ti deka site pi{uvale raskazi pod deset reda (prozo-
vesti, {to te~at!) jas vo znak na otpor vedna{ premi-
nav na ednoredni, kakvi {to ne sme pi{uvale.
Kako {to se fonemite najmali edinici na Ne{to,
prozonemite se najmali edinici na raskazite ili na ona
{to bi trebalo da bide...provle~ili{te.
1. Be{e toa na prdliviot Balkan...
2. (ne~itko)
3. \avolot go gledaat, odnapred - odnazad:
Srboslav e evroson.
4. @enite od v~era se nepostojni su{testva.
5. Pizduvnav, nakraj.
6. Ezeroto - kako i pi~kata - stanuva i odi.
7. Sakuvanova vla`na zamina niz soka~eto
8. Bog na obla~noto nebo, `enata na siv
oblak, ma`ot vo vre}a.
9. Ebi{evec sekoga{ e na sred pat.
10. Vo suvo bure se kapat, od nogavici pijat a
`iveat vo Dolni Kal.
Mladenova~ki krug vo sreda
1. Despot ovde mora{e da padne & od kobila.
2. Topola e pove}e otkolku knezovnost.
3. Lipite cutat, ise~eni...
4. @elka i Jagnila }e se prijavat na `elkijada.
5. Mladenova~ka e pragot na Belgrad, dlaboko
£ e spu{ten korenot.
6. Na sekoj mladenov~anec na jazik mu visi
zborot pi~ka.
7. Gospo|ata zasedna prekured i mladenova~ki.
8. [umadija e prikazna od Despot i navaka i nataka.
9. Mladenovac na {umadiski dijalekt i ne ti e
nekoj grad.
10. Ovde ne se igra na mali gol~iwa.
Sa~ma vera
1. [titot na verata prokapuva od esenta.
2. Grmu{ka nade` + ~estak vera = bardak qubov.
3. Dramata na srpskata golgoda u{te ne zazela
zamaf.
4. Ni tro{ka ne sme zele od Isusovata masa a
ve}e mu pla}ame na carot...
5. Koja e razlikata pome|u Adam i Eva neka
ka`e... Obrenovi}.
6. Tropav na neizvesna vrata, |oamiti.
7. Skromna Srbinka na polna mese~ina so mene
ra|a samo Kaini.
8. Zo{to i drugpat Hristos bi doa|al vo vakva
Srbija ba{ za Golemi Posti.
9. Skromniot risjanin pladnuva vo hramot a na
slava misli koga }e mu dojde...
10. Za vreme na pro{etkata }e ti raska`uvam za Bog.
Prevod od srpski
Slave \or|o Dimoski
20.11.2009 33
lliirrsskkii zzaappiissii
Aco Gogov
SLOVOSLIKI
* * *
Po s¢ li~e{e na nekoja ~udna bukva od azbuka na
nepoznat jazik. Pi{uvaj}i te, vo isto vreme te otkri-
vav oti ti ne znae{e za moeto postoewe i zborot qubov
go izgovara{e naopaku. Ima{e denovi koga bega{e od
svojata azbuka kako od zatvor, a jas te pi{uvav mislej}i
deka te zagraduvam vo senkata od prstite, za da ne mi
pobegne{. Ja igravme igrata na progonitel i progonu-
van: me|u nas protekuva{e rastojanie kako te~en
pravopis.
* * *
Te pribrav od patot: rastegnata, osamena, bolna,
so edno ~udo bolesti i bole{tini; dolga, mnogu dolga,
predolga re~enica, so oftiki, ka{lici, damla, bode`,
abra{, srcebiewe, safra; ti ja storiv bezli~nosta vo
ku}a, moja ku}a, nedovr{ena ku}a na vetrot, mala.
* * *
Go ispi{av denot kako pismo, so kaligrafski
bukvi. Ja napi{av to~nata viso~ina na nezadovolstva-
ta, ja utvrdiv {iro~inata na sopstvenite stravovi, ne
zaboraviv da ja obele`am i kosinata pome|u proletta i
letoto, so modro mastilo ja ozna~iv oddale~enosta me|u
qubovta i omrazata i, eve sum! Bukvite na denot se pred
mene, trajni i nepromenlivi. Go isprativ denot napi{an
so krasnopisni bukvi na poznata adresa - do sebe.
* * *
Ti be{e obi~na zapirka, siroma{na i ostavena vo
belinata kako crno par~e jaglen ostaveno na glavata na
zimski Sne{ko, crno oko nad negoviot {ilest nos. A
mo`ebi be{e i zapren zdiv koga pod na{ite noze se otvo-
ra predelot kako bezdna vo koja, od strav, samo podyir-
nuvame mi`ej}i so o~ite. Vaka ili onaka, ti be{e kamen
za sopnuvawe vo mojata ulica. Te izbri{av so bela
gumi~ka i te staviv vo xebot. Za nekoja idna re~enica.
* * *
Vkusuvawe morkovi, domati, diwi, lubenici, mag-
danos, maruli - eden prastar sok niz na{ite `ili strui
i gi {iri grankite i lisjata. Rastewe preku letoto, za
sebe, vo sebe, nevideni od drugite, sopstveni gospodari
na na{ata vegetacija. Nie, lozi koi se vieme kraj
yidovite, preku prozorcite, zasolneti od `egata,
{umski bogovi, izvori - rasteme i te~eme, te~eme i
rasteme, se ra|ame kako zborovi-plodovi. Izmieni!
* * *
Ima{e vo nea nekoja blaga serioznost koja me
privle~e - nasproti izve{ta~enata i preterana vese-
lost na drugite. I toga{ po~nav da ja pi{uvam ovaa pri-
kazna koja zapo~nuva{e od zamagleniot prozorec na avto-
busot na koj taa ja ima{e potpreno glavata, a zavr{uva{e
na rampata na `ivotot, kade site nie, bez isklu~ok, gi
pla}ame svoite dolgovi. Prikaznata ja vramiv vo sop-
stveniot soben prozorec. I gi spu{tiv roletnite.
* * *
Ne~ie prisustvo visi vo vozduhot. Znae{ po
nakr{eniot tavan, po vilu{kite koi ti pa|aat od
racete. Mo`no li e toa da e samo esenta koja, {totuku
pristignata, ja pottura te`inata vo prostorot? Ili
se toa zaboraveni predci koi, nevidlivi, sakaat da ja
vkusat ve~erata? Otvori ja vratata, pu{ti go vnatre
prisustvoto koe ti visi na slepoo~nicite. Duri toga{
}e mo`e{ da go vidi{ tainstvoto: crno ili belo, nad-
vor od zborovite!
* * *
Trudna ku~ka so naduen stomak gi pre~ekuva
slu~ajnite namernici no i posetitelite, se umilkuva
prevrtuvaj}i se na maznite plo~i, mal Kerber koj go
~uva vlezot vo pe{terskata crkva Sv. Atanasij vo
Struga. Mona{ki }elii izdlabeni vo kamenot, dve dolu
i edna gore, na katot, prostori rimuvani so temnina-
ta i ti{inata, nevidlivi stapalki na nekoga{nite
ma{ki pustino`iteli, temjan, drveni skali kako most
kon neboto!
34 20.11.2009
ppooeezziijjaa
Marko Pavlovski
Demonot na bolesta
Skrien zad zgasnata yvezda,
na krilja od ~ove~ka bol gi nadletuva{e
dotoga{ spokojnite planeti
mojot star poznanik: Demonot na bolesta.
[ire{e bacili po telata,
so semiwa na idniot pla~,
see{e nemir me|u yvezdite.
Koga me zdogleda, pobedni~ki se nasmevna.
Vo sporedba so drugite prisutnosti
toj be{e vidliv: krilat titan, seja~ na ~uma.
Go zarazi so samiot sebesi
toj sega razbolen prostor i zamina
da soo~i nekoi novi su{testva so gor~inata
na porazot.
Pesna na Ivana
Tvojata blizina ja oddale~uva tagata
i nautro se budam so inakvi stihovi.
Sepak, ne mo`e{ sekoga{ da bide{ so mene
no vo takvi migovi
povtorno me preplavuva samotna temnina.
Tvoite dopiri se nebesna svetlina
vo o~ite ti se gledaat
~eli~ni povr{ini na okean od nekoja zaboravena
planeta,
tvoite nasmevki mi pra}aat novi muzi.
Le`am kraj tebe na bregot na Atlantida,
i kako vitez na smalenata mese~ina,
se obiduvam da sozercam svetlina.
Stoletija minuvaat a jas ne se ~uvstvuvam ve~en;
vo prisustvoto na mojata dama jas sum samo obi~en
smrtnik.
]e se prolee u{te strast i omraza
po na{ite tela {to se ronat vo yvezdi
a mene mi se ~ini deka u{te utre
imeto }e mi bide ispi{ano na nekoj nadgroben
zapis.
Jas ne sum Lazar i ne }e se vratam od mrtvite,
a na mojot kamen brod
}e stojat datumot na ra|aweto i smrtta
mo`ebi i nekolku stihovi
osven ako karpata ne ja smeni drvo
pa toga{ }e bidam samo krst nad zemja.
Zasekoga{ }e postojam vo ovoj svoj tih svet
no toa ve}e odamna go prorokuvale
poveli~estveni bajraktari od mene;
mojata cel e so mene da ostane{ i ti.
Bezimena i eroti~na do bol,
poinakva od bespolovite ideali na drevnite doba.
U{te malku }e go vpivame sonceto na novoto
iljadaletie
a potem }e pomineme na ova mesto, bel moj ognu.
Nikoj ne }e nñ ja ugrozi polo`bata;
}e se gri`am za toa, makar i sogorel vo sega{nosta.
Tamu }e mi treba cela ve~nost za da te ispratam
do doma
a no}ite nema tolku lesno da ja izneverat mojata
qubov
so predavstvo kon silite na denot.
Marko Pavlovski e eden od najmladite i najta-
lentiranite hrvatski poeti. Go smetaat za golema nade`
na hrvatskata poezija. Negovite stihovi se eksplozija od
intelektualen stav kon svetot, no i od cvrsta i nepo-
kolebliva vera vo qubovta. Se odlikuva so eliten pri-
stap kon stilot, so postmoderna intonacija, no i so {i-
roko otvoreno srce kon site ne{ta za koi pee. Ovde prv-
pat se objavuvaat na makedonski devet pesni od ovoj po-
etski talent, koj ima delumno i makedonsko poteklo.
MARKO
PAVLOVSKI
20.11.2009 35
DEMONOT NA BOLESTA
Soba na bledata svetlina
Mese~eva svetlina minuva
niz re{etkite na Sobniot prozorec.
Vo Sobata ne smee da se zboruva,
da se pee ili da se proizveduva
kakov i da e zvuk ili dvi`ewe
rodeno od emocija:
smee samo da se ~ekori i da se razmisluva.
Vo Sobata ima edno ogledalo
koe go postavile za da me ma~at:
sekoga{ koga }e se poglednam
gledam crna dupka koja vo sebe gi cica
site yvezdi i galaksii na ~ij rab
taa se nao|a. Vo sebe gi primav
telesnite yvezdi na mladosta:
ispolent sum so svetlina,
nema pove}e prostor vo mene
za sjajot na beskone~nata temnica.
Baba (1925&2008)
Sonuvav eksplozii od svetlina
kratkotrajni beli kupoli
raseani vo forma
na beli snegulki
vezovi
kakvi {to veze{e
mojata baba.
Babo,
doprena od besmrtnosta na qubovta!
Se somneva{e vo svetlinata
so golemo S, a obredot be{e takov
zatoa {to †risjanite pravat najdobri pogrebi#;
toa ti be{e poslednata `elba.
Moja babo, dokaz za minlivosta,
mu se raduvam na tvoeto zaminuvawe,
ti toa bi go razbrala.
(Ja krijam tagata me|u stihovite;
koj sega }e mi pe~e poga~i
na }umbeto i }e gi prema~kuva
so stopeno maslo i na niv
}e redi trkalca od tvrdo vareni jajca?
Babo draga, svetlino moja!
Da te nemav tebe,
nema{e da bidam mlad.)
Babo
blesok na eksplozijata!
Posrebruvaat kosite na mojata mladost!
Ti, ne`nost na spomenot!
Najdraga moja babo...
Hrani me so svetlina
Hrani me so svetlina
i jas }e te nagradam.
Bidi vnimatelna kon mene
i }e ti bidam zdravo dete.
Prekrij me so svoite zraci
i }e ti donesuvam radost,
poka`uvaj}i deka se nao|am vo tebe,
embrion vo utrobata na sonecto.
Svetlinska ptica
Da se rodi{ kako svetlinska ptica
da go nabquduva{ svetot
od nebesni viso~ini!
Kakov `ivot bi bil toa!
Ne bi kopneel po biseri
tuku bi mi gi nudele na podavalnik!
No, ve}e znam deka ne bi postoele ni vistinska
qubov
nitu ovie stihovi
{to bar za mig me vodat
vo edna poinakva stvarnost.
36 20.11.2009
ppooeezziijjaaMarko Pavlovski
@ivotot na poetite
†Majko, kako se ra|aat poetite?#
†Toa ne e te`ok odgovor sine,
znaj deka tie ne se od Zemjava
tuku svetot gi grabnuva od yvezdite. -
†Se vra}aat li nekoga{ tamu? -
†Samo odbranite sine, samo odbrani. -
†No, toga{... Tagoven e `ivotot na poetite!
Tolku osamen i besmislen!
Majko, koga }e porasnam,
sakam da bidam poet! -
Gatanka
Staklo sum {to ne se kr{i,
stol~e na koe ne mo`e{ da sedne{.
Dvor sum {to ne znae{ da go najde{,
izvor od koj retko koj se napil.
Niz vekovi vekuvam
i edna sum od malkute
ve~ni vrednosti
no malku lu|e me poznale;
pove}eto vrijat od omraza kon mene.
Retki se i odbrani ma|epsanite od mene.
Jas sum du{a na site kulturi
po~etna to~ka na site jazici i civilizacii.
Ne me cenat, no samo niz mene
se glasi ~ovekot niz stoletijata.
Nikoga{ nema da me snema
a mo`ebi i ne sum postoela.
Vrv sum na s¢ {to e sotvoreno,
progoneta ama besmrtna.
Samo so sfa}aweto
na sopstveniot `ivot
mo`e{ da me rastajni{.
Tvoeto srce sigurno go znae
odgovorot na ova pra{awe:
Mi go znae{ li Imeto?
Koja sum jas?
Malata samovila
Sekoga{ koga }e me izneveri{
}e stanuvam s¢ pomala i pomala,
iako tvojata qubov sega ja dopira beskone~nosta;
gi poznavam lu|eto i nivnite na~ini.
Eden den }e dojde
`ena so crvena kosa i crno oko
i ti }e zaboravi{ na mene.
Koga }e progleda{ i nejzinata zloba }e ja vidi
svetlina,
toga{ ve}e }e bide predocna, kralu moj!
]e me bara{ od drugata strana na rekata,
po rabovite na pustinite i vrvovite na planinite,
no mene ve}e }e me nema
i ti }e se svrti{
i }e sfati{ deka si stanal eden star ~ovek
koj ve}e nikoga{ nema da seti radost
nitu }e ja vidi svojata mala samovila.
Prepev: Venko Andonovski
20.11.2009 37
pprriizzmmaa
Koj od nas so sigurnost mo`e da se zakolne deka
mo`e da ka`e, so odgovornost pred sebe, pred drugite
i pred Boga, {to e toa poezija. Mo`ebi e vistina deka
e taa †tajna vnatre vo tajnata# i, dokolku e taka,
mo`ebi treba da bideme zadovolni {to, makar navidum,
†s¢ stanuva jasno, pojasno, najjasno#, iako †potoa samo
za mig da stane tajna#. Ovie istrgnati blesoci od poe-
zijata na Gordana Mihailova Bo{nakoska se veliko
ohrabruvawe deka sepak nekakvo nayirawe na skica
{to mo`e da bide uverliva i da uka`uva na vistinska-
ta priroda na poezijata e mo`no, iako taa e privreme-
na, sosema migovna. Zatoa tolkuvaweto e mo`no, no
pred s¢ kako razbirawe, kako simpatija, kako golemo
DA na ~udoto na poezijata. Velam ~udoto, za{to se pri-
setuvam na onaa misla na Breton deka poezija mo`e da
razbere samo onoj {to e vo sostojba da zamisli kako
kow galopira vrz jabolko. O~igledno deka poezijata
im prinadle`i na onie duhovi, seedno dali se avtori
ili ~itateli, koi se podgotveni da veruvaat deka pos-
toi onoj ~ekor od sedum milji i deka sekoj od nas mo`e,
barem vo velikite soni{ta, da se potkrene makar ne-
kolku santimetri nad zemjata.
Vo svojata znamenita kniga Strukturata na mo-
dernata lirika, kako edno od su{tinskite svojstva na
modernata lirika Hugo Fridrih go istaknuva me{a-
weto na morskite i suvozemnite elementi, naveduvaj}i
ja kako primer pesnata Marina na Rembo, vo koja mor-
skite sostojbi se iska`ani so kop-
nena leksika. Toa e svedo{tvo za
golemata metafori~ka mo} na poez-
ijata cvrsto da gi zgrap~i i da gi
soedini ne{tata {to su{tinski ili
prividno se opredeluvaat so razli~-
ni znaci. Vsu{nost, site znaeme deka
o~igledno ili podzasolnato vakviot
pristap od iskoni bil osnovnoto
svojstvo na umetnosta na poezijata.
Deka e toa taka imame golem broj
dokazi i vo poslednite dve knigi na
na{ata Gordana. Prviot e istaknat
kako zname u{te vo prvata pesna vo
knigata Tolkuvawe na moreto, vo
samiot naslov: †Moreto e zemja#, iz-
javuva poetesata. Natamu, vo mor-
skata pena se javuva jasminot, morskite mirisi se prene-
suvaat na kopnoto, mimozi, br{leni i ru`i niknuvaat
vo morskite dlabo~ini, niz zagrabite na isu{enoto
lisje {umat morskite branovi vo viso~inata na plani-
nata, i s¢ taka, vo besprekorna lirska pregratka vo
ovaa poezija gi sre}avame kopnoto i moreto. No poezi-
jata ne bi ja imala zavodlivosta so koja n¢ ma|epsuva
dokolku ne se upati navnatre, vo psiholo{kite pampi
i nesogledlivi podra~ja na psiholo{koto, du{evnoto
i duhovnoto. A vo tie prostori, se razbira, mo`e da se
vleze samo preku vratata na zborovite, zaradi {to i
Gordana Mihailova Bo{nakoska izjavuva deka †brano-
vite bea odraz na zborovite#. Taka stanuva jasno deka
moreto vo ovaa poezija e samo migoven izraz za pojavno-
to, za seopfatnoto, za bitieto koe, kako {to pee{e
Parmenid, †nitu e delivo, za{to e sosema ednakvo,
nitu nekade ima ne{to odvi{no {to bi go popre~ilo
da se dr`i zaedno, nitu, pak, nekade ima ne{to poma-
lku, tuku e seto ispolneto, so bitie#.
Ako e mo`no na eden vakov na~in da se zapo~ne
tolkuvawe na Tolkuvawe na moreto, toga{ e mo`no da
se konstatira deka nie vo najnovata kniga na Gordana
Mihailova Bo{nakoska sme dobile skapocen prilog
vo nadgradbata na na{ata sovremena poezija. Vo toj
slu~aj e jasno deka se raboti za poetesa koja pevot go
podrazbira kako mre`a za neulovlivoto, kako {to sre}-
no se izrazi eden drug na{ isklu~itelen poet. Neulov-
livoto mo`ebi ostanuva nadvor od
na{ata mre`a {to sme mu ja tok-
mele, no zarem e mal podvigot {to
na{ata poetesa `iveela so naum da
trgne vo eden takov duhoven podvig.
Za{to e pove}e od jasno oti e s¢
u{te na sila konstatacijata deka
pra{awata se pova`ni od odgovo-
rite i deka golemiot obid e vistin-
ski spomenik za duhot {to se re{il
da go prezeme. Za vakvite tvrdewa
ima dokazi, osobeno vo knigata Do-
kazi na na{ata poetesa.
Vo ovaa najnova nejzina kniga
ne se tolkuva moreto, toj simbol na
sevkupnosta na bitieto, tuku potra-
gata e sega naso~ena kon emanacija-GORDANA MIHAILOVA BO[NAKOVSKA
Sande Stoj~evski
LIRSKI DOKAZI ZA VNATRE[NOTO MORE
(Osvrt kon najnovite poetski knigi na Gordana Mihailova Bo{nakoska,
Tolkuvawe na moreto i Dokazi)
38 20.11.2009
pprriizzmmaaSande Stoj~evski
ta na bitieto, kon mnogubrojnite znaci {to mo`at da
se zabele`at, kako {to pee na{ata Gordana, †vo blagiot
sviok na umot#. Lirskata qubopitnost e naso~ena da
gi dolovi nevidlivite yvona na nekakvi zadumni kam-
bani, na nekakvi notni znaci, na ne{to {to se nayira
zad proyiren prevez, nakuso, poetesata e ubedena deka
†s¢ se dvi`i po nevidlivi pateki#. Zatoa, kolku {to
e ogromna nesogledlivosta na svetot {to se nayira zad
razdvi`enata zavesa na `ivea~kata tolku e zgolemena
i zasilena na{ata `ed za prodol`uvawe na potragata,
za obidot da se traga po dokazi za kolku-tolku uver-
livost na slikata {to ja spe~aluvame za sebe, za svetot
i za drugite. Ottuka e mo{ne precizna opredelbata na
Vlada Uro{evi} koga }e konstatira deka †interesir-
awata na ovoj poet osobeno se svrteni kon prostorite
na tainstvenite vrski koi se prepletuvaat pome|u
sudbinata na poedinecot i predelot okolu nego, me|u
`ivotnata linija na lirskiot subjekt i konturite
na gradovite niz koi minuva, me|u individualnite
egzistencii i postoewata na materijalnite pred-
meti {to gi opkru`uvaat#. Ovaa konstatacija, se
razbira, se odnesuva na prethodnite knigi na Gordana,
no taa e isto tolku soodvetna i precizna koga se pri-
menuva vrz poezijata vo Dokazi, i ne samo zatoa {to i
vo ovaa najnova kniga poetesata konkretno izvestuva:
†Gi gledame site na{i
predmeti
doneseni od doma,
izlo`eni vo izlog:
site ~inii, ~a{i,
ali{ta, bluzi, pantaloni,
i site na{i drebulii...#
tuku, pred s¢, zatoa {to ovde predmetite kako da se
potopeni vo edna emotivna i intelektualna, duri bi
rekol metafizi~ka atmosfera. Tie †kamen~iwa vo ~a-
{a, {kolki vo druga..., vazi mali od keramika, terako-
ta, taa mandolina pod ovie sliki#, site tie konkretni
predmeti se zavitkani vo zaspani noti, vo nekakvi zvu-
ci od prirodata na se}avawata, vo nekakvi zborovi na
nekoj drug jazik, na dogradbi vo drugi pesni, nakuso, mater-
ijalniot konkreten svet maj~inski e u{u{kan vo duhov-
na postela, oblagnat i smiren, spitomen i produhoven,
ednostavno re~eno, rasko{no lirski preraboten.
Sekako deka od poezijata ne se o~ekuva da ponudi
poinakvi dokazi od ovie zavodlivi lirski tragi {to
svedo~at za nejziniot naum da bide odraz, eho na bitie-
to, eho {to e mnoguzna~no, poluproyirno, snabdeno so
istite atributi {to gi nosi i bitieto od koe taa emani-
ra, za koe svedo~i i komu kopnee da mu se vrati.
Stanuva jasno deka poezijata na Gordana Mihai-
lova Bo{nakoska od nejzinite dve novi poetski knigi,
biduvaj}i silen pottik za eden vakov obid da se razgova-
ra za prirodata na umetnosta na poezijata, go spe~aluva
na{eto golemo vnimanie i zaslu`uva isklu~itelen
respekt i visoko istaknato mesto vo podemot na sovre-
menata makedonska literatura.
Gali~nik, 14 avgust 2009
20.11.2009 39
kkrriittiikkaa
Paskal Gilevski
SKAPOCENIKNI@EVNI RASKOPKI
(Za knigata †Javnopis# od Gane Todorovski, Matica makedonska, Skopje, 2009)
Knigata (a jas bi ja narekol zbornik) so litera-
turni zapisi, kritiki, komentari i promotivni slova,
esei i kulturolo{ki bele{ki od na{iot eminenten i
nepovtorliv poet, nau~nik i literaturen kriti~ar i
prevoshoden prepejuva~ (pomakedon~uva~) Gane Todo-
rovski, se vsu{nost javno soop{teni vo tekot na posled-
nive nekolku godini (so po nekoj isklu~ok) vo na{ata
periodika i vo kni`evnite spisanija. Ovaa kniga (zbor-
nik) e edno kontinuirano dore~uvawe (pa i dopolnuva-
we) na dvete prethodno publikuvani knigi pod naslo-
vite Re{ki i {arki po yidovite na vremeto (2001) i
Dopirawe na nedoprenoto (2003) od sli~en `anrovs-
ki karakter.
Kako {to }e navede i samiot avtor vo svojot kon-
cizen voved, vo ramkite na Javnopis se smesteni ~etiri
tematski blokovi niz koi se raspostilaat brojni vpe-
~atlivi ka`uvawa za interesni i privle~ni epizodi
od podolg vremenski rasteg niz koj se slu~uva fenome-
not na makedonskata literatura i publicistika. A toa
se: I. Po na{inski za na{inskoto (Kni`evni raskop-
ki); II. Zagledbi i dogledbi preku plotot; III. Po tra-
gite na istoriografskata misla; i IV. Makedonium.
Vo ova najnovo delo na eden od sto`ernicite na
na{ata nacionalna literatura i kni`evna nauka, vsu{-
nost, predmet na kriti~ko-eseisti~ko, literaturno-
istorisko i kulturolo{ko vnimanie se dela i opusi na
makedonski avtori od v~era i denes, kako i plipot pra-
{awa od interslovenskite kulturni i literaturni
vrski, no i mo{ne suptilni zapisi za dostojni tvorci
od na{ata kulturna opkru`ba. Vpro~em, poprecizno
ka`ano, nastojbata na avtorot, kako {to najavuva i sa-
miot, e glavno naso~ena kon vrednuvaweto, rasvetluva-
weto informacii i odglasi za tvorbi od makedonska-
ta sovremena literatura i publicistika, prosledeni
vo tekot na nivnoto premierno pretstavuvawe ili kako
proekt na podocne`ni izvorni prou~uvawa. Napolno
se soglasuvame so nego deka takvata negova zalo`ba ne
e samo sekavi~nost na namera za pravovremeno reagira-
we, odglas i procena, tuku i korektnost na pozicija za
kolegijalno vnimanie koe izvi{eno vo stepen i ram-
ni{te na mo{ne zavidna upatenost i specijalisti~ka
kompetencija govori mnogure~ito i za osposobenosta
na na{ata kulturna sredina da im pridava na razvoj-
nite procesi na sovremenata makedonska literaturna
umetnost status i kvalifikacija na evropski rezoni
i standardi.
Ne slu~ajno gi potencirame (vo kurziv ili ita-
lik) gornive kvalifikacii za avtorovata upatenost i
kompetencija vo domenot na negovite interesirawa i
prou~uvawa, kako i za statusot na evropski rezoni i
standardi na sovremenata makedonska literaturna umet-
nost. So toa, imeno, sakame da ja istakneme i da ja poten-
cirame svesta (i, ka`ano prli~evski, samosvesta) na
avtorot za takvite suptilni procesi na planot na uni-
verzalnite duhovni vrednosti. Zna~i, ednostavno, sa-
kame da ka`eme deka Gane Todorovski ne e samo odli~en
literaturen nau~nik, prou~uva~, kriti~ar i analiti-
~ar, tuku i golem literaturen i kni`even mislitel.
Knigava so predizvikliv naslov (prvobitno: Javno-
pis, potpren vrz mali tajni#), sodr`i ramno ili vkupno
sto (100) oddelni tekstovi (!) i e kompletirana so sood-
vetna pomo{na aparatura, koja, vpro~em, e neizbe`na i
potrebna za knigi od vakov vid i volumen, so register
na li~nite imiwa i bele{ki za prilo`enite tekstovi,
eden fantasti~en kni`even itinerar za snao|awe vo taa
donemajkade bujna ganevska literaturno-nau~na xungla,
vo koja mo`e da zatalka duri i poupateniot i posnaodliv-
iot istra`uva~, odnosno ~itatel!
Da gi navedeme li site naslovi? Ta samo za toa ni
se potrebni nekolku stranici! No, }e gi spomeneme
najva`nite, a }e ostavime ~itatelot nekako da dojde
do knigata i da gi pro~ita site tekstovi; najposle, site
se vredni i neodminlivi!
Prviot tematski blok sodr`i 32 teksta od koi
sekako neizostavni se: †Pulevski - golemiot prethod-
nik na K.P. Misirkov# - promotivna re~ odr`ana vo
MANU na 19 noemvri 2003 godina, a po povod izleguva-
weto od pe~at na znamenitata kniga na Pulevski, Slav-
jano-makedonskata op{ta istorija, zna~i, vo vreme-
to koga na vlast bea onie koi sega (vo opozija) so petni
`ili se protiv anti~koto poteklo na Makedoncite.
Vo ovoj blok vleguvaat i napisite za Stefan Verkovi},
nekolku tekstovi za Racin (†apsolutniot sonuva~ na
40 20.11.2009
kkrriittiikkaaPaskal Gilevski
Makedonija#), potoa za Kiril Penu{liski, Branko Va-
ro{lija, Petre M. Andreevski, Luan Starova, Anton
Popov, Bratislav Ta{kovski (za pesnarkata Gola zemja),
Rade Siljan (za stihozbirkata Senki na tatkovina-
ta), za Ante Popovski i za drugi avtori.
Vo vtoriot tematski blok {to e sostaven od 23
tekstovi }e gi apostrofirame: Slovo za Pu{kin, Uk-
raina vo publicisti~kata re~ na @inzifov, Ruskata
diplomatija i makedonskite branuvawa, potoa teksto-
vite za [trosmajer, za vencenosecot Slavko Mihali},
za bra}ata Sami i Naim Fra{eri, slovoto za Sterjo
Spase, za Fatos Arapi, u{te eden vencenosec na SVP,
potoa za Stefan Micov Vlahov, za bugarskite pisateli
Georgi Konstantinov i Georgi Grozdev, promotivnata
re~ za knigata Dol`nosti i nasladi od Cvetan Todorov
i drugi.
Tretiot blok sodr`i 16 tekstovi me|u koi pomar-
kantni se: Lekcii po samozapoznavawe, predgovor kon
knigata na Veroqub Andonovski za Ivan Mihailov;
potoa Urivawe na edno tabu, promotivna re~ za kniga-
ta S¢ za Makedonija od Todor Akeksandrov - vo izbor,
predgovor i redakcija na d-r Zoran Todorovski, potoa
Odglasi na pogledite na P.D. Draganov za makedonsko-
to pra{awe vo Rusija, Mislovnik bez dno, za dnevnikot
na K. P. Misirkov; potoa tekstot Pavel N. Miljukov
za ukrainskoto i makedonskoto pra{awe; Pogled kon
literaturnite prilozi vo spisanieto Makedonski go-
los 1913/1914; Analiti~ar na opstojbata# za knigata
Id ego sum od Zoran Todorovski i drugi.
^etvrtiot temetski blok se sostoi od 29 tekstovi
me|u koi }e gi istakneme pisanijata Poezijata i na-
{ata prerodba - vovedna re~ na vtorata ve~er od prvite
Stru{ki ve~eri na poezijata (7 septemvri 1962 g.); Ne-
izbe`nosta od samopoznavaweto za dvodomniot pisa-
tel, {tipjanecot Petar Zavoev, Svetlinite na eden
{irok i mnogustran tvore~ki anga`man za akad. Ha-
ralampie Polenakovi}, potoa tekstovi za Dimitar
Mitrev, Ta{ko Georgievski, Ivan Dorovski, Ante Po-
povski, Stojan Andov i na krajot nekolku provokativ-
ni tekstovi za Venko Markovski. Ovoj blok, a vsu{nost
i celata kniga zavr{uva so tekstot Blagodarstvena
re~ - re~ odr`ana na 11 maj 1994 godina, vo salonot na
†Misla#, po povod 65 godi{ninata od ra|aweto na av-
torot i 50 godini od negovata literaturna dejnost, pri
{to }e iznese edna poznata sentenca na Tomas Man, se
razbira, parafrazirana, odnosno pomakedon~ena: Kaj
{to sme nie, tamu e makedonskata literatura!
Vpro~em, kako zaklu~ok da ka`eme deka i ovaa
najnova kniga na akad. Gane Todorovski pretstavuva
zna~aen kni`evno i nau~no-literaturen vlog vo na{iot
kulturen ambient, zbogatuvaj}i go trendot za natamo{-
no seriozno i kompetentno prou~uvawe na oddelni li-
teraturni, kni`evno-istoriski dela i opusi, kako i
svoeviden osvrt vrz objaveni knigi od oblasta na opp{-
testvenata problematika na na{ata sredina i nacional-
na misla. Imponira {irokiot dijapazon na poznavawe
i strasnoto qubopitstvo na avtorot vo otkrivawe na
razli~nite plastovi vo opusite i delata na oddelni
avtori koi go okupiraat negovoto ve~no budno vnima-
nie za sledewe na literaturnite i kni`evno-istoris-
kite procesi, koi ja vitaliziraat na{ata sega{nost,
so site vozbudi i trendovi, so vpe~atlivite re{ki i
belezi karakteristi~ni za vremeto i za nacionalnata
opstojba.
Tekstovite na Gane Todorovski se odlikuvaat,
kako i sekoga{, so dlaboko analiti~ki fundirani pri-
stapi kon sekoja opservirana tema i sodr`ina vo raz-
li~nite dela, so voshituva~ki i iznenaduva~ki pro-
niknuvawa i mudri, bravurozni sintezi, so bogato eks-
plicirani prosuduvawa i so dragoceni komentari, pri-
toa mo{ne uverlivo i avtoritetno legitimiraj}i ja i
svojata vokacija na odli~no informiran poznava~ na
kni`evnata materija, kako superioren nau~nik so †von-
seriska znajba i umeewe da im vtisne svoj pe~at, svoj
voshit, svoja ganetodorovska kni`evno-kriti~ka i
kni`evno-istoriska artikulacija#, kako {to edna{
voshiteno }e zabele`i i na{iot poet i kriti~ar Todor
^alovski.
Vpro~em, u{te edna{ imame pred nas edno zna-
~ajno ostvaruvawe od rasko{nata i neiscrpnata kni-
`evno-nau~na laboratorija na eden od najzaslu`nite
dostoinstvenici na na{ata literatura i kultura.
20.11.2009 41
rraasskkaazz
Onore de Balzak
STRAST VO PUSTINATA
-U`asna gletka!- izvika taa izleguvaj}i od mena-`erijata na gospodinot Marten.
Pred malku taa go nabquduva{e smeliot {peku-lant dodeka rabote{e so svojata hiena, kako {to seka`uva vo oglasite.
-Na koj na~in,- prodol`i taa,- mo`e toj da gi pri-pitomi `ivotnite do stepen za da bide dovolno sigu-ren vo nivnata naklonost za…
-Toj fakt koj vam vi izgleda kako nekakov prob-lem,- £ odgovoriv jas prekinuvaj}i ja – sepak e sosem pri-rodna rabota…
-O! - izvika taa pu{taj}i da £ zalebdee na usniteedna nasmevka na neverba.
-Vie zna~i veruvate deka `ivotnite se celosnoli{eni od strasti?- ja pra{av jas; treba da znaete dekanie mo`eme da im gi dademe site poroci so koi e za-dol`ena na{ata civilizacija.
Taa me gleda{e so v~udovidenost. -No, prodol`iv jas,- koga prvpat go zabele`av gos-
podinot Marten, priznavam deka i mene mi se izmolk-na od ustata, kako i vam, eden vosklik na golemo izne-naduvawe. Toga{ se najdov pokraj eden islu`en vojnikso amputirana desna noga koj vleze so mene. Negovotolice me stapisa. Negovata gorda glava be{e obele`anaso pe~atot na vojnata, vrz koja se zapi{ani bitkite naNapoleon. Toj star vojnik ima{e osobeno iskreno iveselo dr`ewe i sekoga{ me presretnuva{e so blago-naklonost. Toj be{e eden od onie vojnici kogo ni{tone go iznenaduva, koj nao|a povod za smeewe i vo posled-nata grimasa na nekoj svoj drugar, go pogrebuva ili gosoblekuva so draga volja, avtoritetno dofrluva doset-ki na topovskite tatne`i, donesuva brzi re{enija, a sezbratimuva i so |avolot. Otkako mo{ne vnimatelno gozagleda sopstvenikot na mena`erijata vo momentot kogatoj izleguva{e od svojata sobi~ka, mojot drugar ginapr~i usnite za da izrazi izvesen podbiven prezirpreku toj vid na zna~ajna lutina {to im e dozvolena nanadmo}nite lu|e za da se razlikuvaat od prostacite.Isto taka, koga voskliknav poradi hrabrosta nagospodinot Marten, toj se nasmevna i, ni{aj}i ja gla-vata, nadmeno mi re~e:
-Poznata rabota!... -Kako toa poznata?- pra{av jas. –Ako bidete qu-
bezen da mi ja objasnite taa misterija, }e vi bidam mo{-ne blagodaren.
Nekolku minuti po zapoznavaweto otidovme dave~erame kaj prviot gostilni~ar ~ij lokal im se ponu-di na na{ite pogledi. Za vreme na desertot, edno {i{e
so {ampawsko vino go vrati sjajot na spomenite na toj~uden vojnik. Toj mi ja raska`a svojata istorija i vidovdeka be{e vo pravo koga izvika: -Poznata rabota!
Koga se vrati doma, taa tolku me zadeva{e i meopsipuva{e so tolku vetuvawa, {to jas se soglasiv daja napi{am za nea doverlivata ispoved na vojnikot.Vpro~em, utredenta taa ja dobi ovaa ~udesna epizoda odedna epopeja koja mo`eme da ja naslovime †Francuzi voEgipet#.
Za vreme na ekspedicijata predvodena od genera-lot Dezeks vo Severen Egipet, eden vojnik od oblastaProvansa, otkako padna vo vlasta na Mograbinite,be{e odnesen od tie Arapi vo pustinata {to se pro-stira otade vodopadite na Nil. Za da stavat me|u nivi francuskata vojska rastojanie koe bi bilo dovolnoza nivnoto spokojstvo, Mograbinite izvedoa prisilenpohod i zaprea duri koga padna no}. Tie kampuvaa okolueden bunar maskiran so palmi, pokraj koi prethodnoimaa zakopano razni prehranbeni produkti. Ne pret-postavuvaj}i deka na nivniot zarobenik }e mu dojdeideja za begstvo, tie se bea zadovolile so toa {to mugi vrzaa racete i legnaa da spijat otkako izedoa ponekolku urmi i gi nahranija so ja~men svoite kowi.
Koga hrabriot Provansalec vide deka negoviteneprijateli ne se vo sostojba da go nadgleduvaat, vrapi-to se poslu`i so svoite zabi za da grabne eden jatagan,a potoa, pomagaj}i si so svoite kolena go namesti se-~iloto, go prese~e ja`eto {to mu onevozmo`uva{e dagi upotrebi svoite race i taka se najde na sloboda. Ved-na{ toj uspea da zgrabi edna karabinka i edna kama, seobezbedi so dovolno koli~estvo suvi urmi, so edna tor-ba ja~men, so barut i so kur{umi, go opa{a jataganot,javna eden kow i vrapito poleta vo pravecot kade {topretpostavuva{e deka treba da se nao|a francuskatavojska. Nestrpliv da go vidi odnovo bivakot, toj tolkugo presiluva{e kowot {to nabrgu kutroto `ivotnouslekna, so raskinati slabini, ostavaj}i go Francuzi-not sam srede pustinata.
Po nekoe vreme te{ko pe{a~ewe po peso~nata ram-nina, so o~ajnata hrabrost na zarobenik vo begstvo, prikrajot na denot vojnikot be{e prinuden da zastane. Ipokraj ubavinata na neboto vo no}ta na Orientot, tojve}e nema{e sila da go prodol`i svojot pat. Za sre}auspea da stigne do edna viso~inka na ~ija vr{ka seizvi{uvaa nekolku palmi, a nivnite lisja {to gi be{ezabele`al u{te pred dolgo vreme, vo srceto mu probudi-ja najubava nade`. Negoviot zamor be{e tolku golem{to toj naedna{ legna vrz eden graniten kamen, kap-
Raskazor †Strast vo pustina# e del od
knigata †Nepoznato remek delo# od Onore
de Balzak. Na makedonski jazik go prevede
Paskal Gilevski.
42 20.11.2009
rraasskkaazzOnore de Balzak
riciozno skroen kako vojni~ko leglo, pa tuka zaspa bezda prezeme nikakvi merki za da se za{titi dodeka spie.Toj ja be{e napravil `rtvata na svojot `ivot: se po-miri so toa deka }e zagine. Negovata posledna mislabe{e edno ogromno ̀ alewe. Toj ve}e se pokaja {to gi na-pu{ti Mograbinite ~ij skitni~ki `ivot po~na da muse nasmevnuva, otkoga be{e daleku od niv i bespomo{en.
Se razbudi ogrean od sonceto ~ii nemilosrdnizraci, {to pa|aa vertikalno vrz granitot, sozdavaa ne-podnosliva `e{tina. Vpro~em, Provansalecot nesmas-no se be{e smestil vo sprotivna nasoka od senkata {toja frlaa zelenite i veli~estveni vr{ki na palmite…Toj gi gleda{e tie osameni drvja i zatreperi! Tie gopotsetija na elegantnite stebla krunisani so dolgna-vesti lisja {to gi istaknuvaa saracenskite stolbovina katedralata vo Arl. No, otkoga gi izgleda palmitei potoa frli eden pogled okolu sebe, vo negovata du{avmig se rodi najstra{na beznade`nost. Toj vide edenokean bez niedna br~ka. Potemnetata pesok na pusti-nata se prostira{e vo nedogled na site strani i se is-kre{e kako ~eli~no se~ilo vrz koe nemo bie{e `ivatasvetlina. Ne znae{e dali e toa edno ledeno more ilinekolku ezera soedineti kako beskrajno ogledalo.Nosena od bezbroj se~ila, edna ognena para se viore{epreku seta taa podvi`na zemja. Neboto ima{e nekakov
orientalen blesok na edna o~ajna ~istota, bidej}i toane £ dava{e nikakov zamav na me~tata. Neboto i zemja-ta bea vo plamen. Ti{inata zastra{uva{e so svojatadiva i u`asna veli~estvenost.
Beskrajnosta i neizmernosta ja pritiskaa du{ataod site strani: ni perce od oblak na neboto, nitu edenzdiv vo vozduhot, ni slu~aen udar vo gradite na pesok-ta, ramnomerno razbraneta od sitni igrivi bran~iwa;nadokraj, horizontot zavr{uva{e, kako edno more, kogavremeto e ubavo, so edna linija od svetlina, isten~enakako ostriloto na sabja. Provansalecot go pregrna ste-bloto na edna od palmite, kako da be{e teloto na edenprijatel; potoa, zasolnuvaj}i se pod tenkata i pravasenka {to drvoto ja ocrtuva{e vrz granitot, toj zapla~e,i zgragoren sednat ja nabquduva{e so dlaboka taga neu-molivata scena {to se protega{e pred negoviot pogled.Toga{ nenadejno krikna kako da saka{e da ja isku{aosamenosta. Negoviot glas, zaguben vo {uplinite navi{inkata, so svojot tenok zvuk ne probudi vo dale~i-nata nikakvo eho; ehoto grmna vo negovoto srce: pro-vansalskiot vojnik ima{e samo dvaeset i dve godini.Navrapito go napolni svojot karabin.
-]e ima u{te vreme!- re~e toj, stavaj}i go nazemiosloboditelnoto oru`je.
Gledaj}i go okolu sebe temnosiniot prostor, voj-nikot me~tae{e za Francija. Radosno si namnisa napolnovodnite pariski kanali, si spomna na gradoviteniz koi be{e pominal, na licata na svoite prijatelii na site okolnosti na negoviot `ivot. Najposle, nego-vata ju`wa~ka imaginacija na~as mu dozvoli da gi nayrekamewata na svojata mila Provansa srede igrata na`e{tinata {to se branuva{e pod poslanata pokrivkavo pustinata. Ispolnet so janya od opasnostite na taasurova pustinska fatamorgana, toj sleguva{e poopa~nata strana na viso~inkata na koja se iska~i pret-hodniot den. Toj gi okokori o~ite od v~udovidenostkoga otkri eden vid na pe{tera, prirodno izdlabenavo ogromnite granitni plo~i {to ja formiraa osnova-ta na toa rit~e. Ostatocite na edna rogozina mu na-vestija deka ova pribe`i{te nekoga{ bilo naseleno.Po nekolku ~ekori zabele`a drvja natovareni so urmi.Vo toj moment vo negovoto srce naedna{ se razbudi in-stinktot {to n¢ povrzuva so `ivotot. Toj se nadeva{edeka }e `ivee u{te za da go slu{ne minuvaweto na ne-kolku Mograbini ili mo`ebi nabrgu da go ~ue grme`otna topovite; bidej}i vo toa vreme Bonaparta go voju-va{e Egipet. Pottiknat od taa misla, Francuzinot so-bori nekolku granki so zreli plodovi pod ~ija te`inase svivaa urmite i toj, vkusuvaj}i ja taa neo~ekuvana hra-na, se uveri deka `itelot na pe{terata odgleduval pal-mi. Slatkoto i sve`o meso na urmite vsu{nost mu jaotkrivaa gri`ata na negoviot prethodnik. Provansa-lecot odedna{ premina od dotoga{nata mra~na bezna-de`nost kon edna re~isi luda radost. Toj odnovo se is-
20.11.2009 43
STRAST VO PUSTINA
ka~i na vrvot od viso~inkata i vo tekot na ostatokotod denot se zafati so se~ewe na edna neplodna urma,koja vo prethodniot den mu slu`e{e kako pokriv. Edennejasen spomen go natera da pomisli na `ivotnite vopustinata; i, pretpostavuvaj}i deka tie mo`at da doj-dat da pijat od izvorot {to se gube{e vo peso~nite na-nosi na podno`jeto od karpite, toj re{i da se za{titiod nivnata eventualna poseta, stavaj}i pregrada na vle-zot od svoeto pustinsko zasolni{te. I pokraj toa {toprile`no rabote{e, i poradi golemiot strav da nebide rastrgan od yverovite dodeka spie, toj ne mo`e{evo istiot den da ja ise~e palmata na pove}e par~iwa;no uspea da ja kutne.
Koga kve~erum najposle padna toa kralsko drvo napustunata, bukata od negoviot pad odekna daleku i toabe{e kako krik ispu{ten od ustata na osamenosta; voj-nikot streperi kako da slu{na nekakov glas {to mu pret-ska`uva golema nesre}a. No, kako nekoj naslednik koj ne`ali dolgo vreme za smrtta na svojot roditel, toj gosogoli ubavoto drvo, natavreno so {iroki i dolgi ze-leni lisja, {to se vsu{nost negoviot poetski ukras, apotoa se zafati so pravewe na postelata vrz koja }e spie.
Premoren od `e{tinata i od rabotata, nav~aszaspa pod kameniot i crven svod na svojata vla`na pe{-tera. Srede no}ta negoviot son be{e naru{en od edenneobi~en {um. Toj se trgna vo svoeto sedalo i dlaboka-ta ti{ina {to vladee{e naokolu mu ovozmo`i da go ras-poznae isprekinatiot ritam na edno di{ewe ~ija divasila ne mo`e da mu pripa|a na nekoe ~ove~ko su{test-vo. Ogromniot strav, zgolemen u{te pove}e od temnina-ta, od {tamata i od fantazijata na sonot, vmig mu gosmrzna srceto. Toj duri i ne po~uvstvuva kako mu sekrena kosata na glavata koga, so ra{ireni zenici, votemninata vide dve slabi `olti svetlinki. Soprvo po-misli deka tie svetlinki se odraz na negovite zenici;no, nabrgu potoa, `iviot bleskot na no}ta mu pomognapostepeno da gi razlikuva predmetite {to se nao|aa vope{terata i, siot zgragoren, vide edno ogromno `ivot-no {to le`e{e na dva ~ekora od nego. Dali toa be{elav, tigar ili krokodil? Povansalskiot vojnik ne be{etolku obrazovan za da znae vo koj podvid e klasiran ne-goviot neprijatel; no negoviot u`as be{e tolku po-`estok kolku {to negovoto neznaewe mu gi pretpostavu-va{e site nesre}i zaedno. Toj pretprpe stra{no izma-~uvawe dodeka gi slu{a{e ~udnite brevtawa na toa di-{ewe, pritajuvaj}i go svojot zdiv, bez da se osmeli danapravi i najmalo dvi`ewe. Edna ostra mirizba kakoonaa {to ja ispu{ta lisicata, pa duri i poostra, po-proni`uva~ka i, taka da se ka`e, poopasna, zastra{u-va~ki ja ispolnuva{e pe{terata; i koga vojnikot jabe{e vkusil preku svoite nozdri, negoviot strav be{ena samiot vrv, bidej}i toj ve}e ne mo`e{e da go otstranisomne`ot za postoeweto na negoviot u`asen pridru`-nik, ~ija kralska pe{tera mu slu`ela kako no}en bivak.
Nabrgu odblesocite na mese~inata {to go proni-`uvaa horizontot, osvetluvaj}i go pritoa i toa mra~noduvlo, napravija neosetno da se osvetli i dam~estatako`a na edna panterka. Toj egipetski lav spie{e,skukulen kako gigantski pes, miren posednik na gospod-ska ni{a pokraj vratata na nekoj hotel. Vo eden momentpanterkata gi otvori o~ite i vedna{ potoa odnovo gizatvori. Liceto £ be{e svrteno nakaj Francuzinot.Iljada matni misli minuvaa vo du{ata na zatvorenikotna jadrata panterka; najnapred toj povte da ja ubie soeden istrel na pu{kata; no toj vide deka nema{e dovol-no rastojanie me|u nea i nego za da mo`e da ja zeme nani{an, pa cevkata bi go preminala teloto na `ivot-noto. A ako ja razbudi? Taa pretpostavka naedna{ govko~ani. Slu{aj}i kako silno mu bie srceto vo dlaboka-ta {tama, toj go prokolna toa silno biewe na pulsot{to go predizvikuva{e naviraweto na krvta, pla{ej}ise da ne £ go naru{i sonot; za{to dodeka taa spie, mo`eda smisli nekoj na~in kako da se spasi. Dvapati ja stavirakata vrz svojot jatagan so namera da mu ja prese~eglavata na svojot neprijatel; no te{kotijata da go pre-se~e toa krzno tolku tvrdo i so kratki vlakna, go nate-ra da se otka`e od takvata smela zamisla.
– A ako ja proma{am? Toga{ sigurno }e umram, -pomisli toj. Pretpo~ita{e da ja isproba sre}ata voborba so nea, pa se re{i da go ~eka razdenuvaweto. Za
44 20.11.2009
rraasskkaazzOnore de Balzak
toa vreme toj }e mo`e da ja ispita zaspanata panterka;nejzinata mucka be{e oboena so krv. –Taa sigurno dobrose najala!... – pomisli toj bez da se pra{uva dali goz-bata bila od ~ove~ko meso, {to zna~i deka taa nema dabide gladna do nejzinoto budewe.
Taa bez somnenie be{e `enka. Krznoto na stoma-kot i na butinite se iskre{e od belina. Mnogu malidamki, nalik na damkite od kadife, formiraa prekras-ni belegzii okolu {epite. I muskulestata opa{kabe{e bela, no zavr{uva{e so crni prsteni. Odozgoranejzinoto runo be{e `olto kako matno zlato, no mnogumazno i ne`no, so karakteristi~nite {ari, nijansira-ni vo forma na ru`i, {to slu`ea za razlikuvawe napanterite od drugite vidovi krvo`edni felisi. Taaspokojna i stra{na doma}inka ‘r~e{e vo gracioznapoza kako ma~ka vrz perni~e na udobna sofa. Svoitekrvavi {epi, nemirni i dobro vooru`eni so ostri kan-xi, gi ima{e smesteno pod svojata glava, koja sega po-~iva{e i od koja str~ea retkite i pravi vlakna na mus-takite, nalik na srebreni `ici. Koga taa bi bila takazatvorena vo kafez, Provansalecot sigurno }e £ se vos-hituval na nejzinata milovidnost i na silnite kontras-ti na `ivite boi koi na nejziniot runen pla{t £ davaakralski sjaj; no vo ovoj moment toj se ~uvstvuva{e sosemskr{en poradi nejziniot stra{en izgled. Prisustvotona panterkata, iako zaspana, prave{e toj da go setidejstvoto {to go predizvikuvaat magnetskite o~i nazmijata vrz bespomo{niot slavej. Hrabrosta na vojnikotv~as is~ezna pred taa opasnost, dodeka nesomnenojuna~ki bi se dr`el pred topovskoto grlo {to blujatkarte~en ogan. Sepak, mignoveno mu dojde edna bestra-{na misla i naedna{ prestana ~eloto da mu go oblevastudena pot. Postapuvaj}i kako ~ovek kogo nenadejna-ta nesre}a go dovela do krajnata granica, pa smelo £ pr-kosi na smrtta i se izlo`uva na nejzinite udari, toj ne-svesno ja sogleda tragedijata vo taa pre`ivelica i re-{i da ja odigra svojata uloga ~esno do poslednata scena.
-Zav~era Arapite mo`ea da me ubijat!...- si re~e toj. Smetaj}i deka }e bide ubien, hrabro i so nemirno
qubopitstvo ~eka{e da se razbudi negovata neprijatelka.Koga sonceto svetna, panterkata naedna{ gi ot-
vori o~ite; potoa energi~no gi protegna {epite, nebaresaka{e da gi razdvi`i svoite otrpnati ~lenki i da giotstrani gr~evite. Najposle se proyevna poka`uvaj}igi stra{nite zabi i ~atalestiot jazik, ostar kakoturpija.
-Kako nekakva gizdava gospodarka!... – pomisli Fran-cuzinot gledaj}i kako milovidno i koketno se prpela.
Taa ja izli`a krvta {to £ gi ima{e pocrveneto{epite i muckata, pa si ja po~e{a glavata so prekras-ni dvi`ewa.
-Dobro!... Podoteraj se malku!... – si re~e vo sebeFrancuzinot koj pritoa se razveseli i odnovo se ohra-bri, - }e si posakame eden na drug dobar den.
I ja zgrap~i kratkata kama {to im ja ukrade naMograbinite.
Vo toj moment panterkata ja svrte glavata konFrancuzinot, gledaj}i go so vtren~en pogled, bez da sepomrdne. Toj zatreperi od metalniot i nepodnoslivsjaj na nejzinite surovi o~i, osobeno koga yverkatatrgna nakaj nego; no toj ja nabquduva{e so gale`en iz-raz i zami`a kako bo`em da saka{e da ja ma|epsa, papo~eka da dojde do nego. Potoa, so ne`no dvi`ewe nazaquben ~ovek ja pogali, ~ini{ miluva najubava `ena,i so rakata lesno preku celoto nejzino telo od glava-ta do opa{kata, draznej}i £ gi so noktite elasti~nitepr{leni na `oltiot grb.
Yverkata sladostrasno ja podigna opa{kata, ao~ite £ se navla`nija i se razbla`ija; pa koga vojnikoti po tret pat koristoqubivo ja pogali, taa po~na daprede kako ma~ka koja izrazuva golemo zadovolstvo.No nejziniot mrmor doa|a{e od tolku mo}no grlo {toodeknuva{e vo pe{terata nalik na najdlaboki zvuci odorguli vo nekoja crkva. Sfa}aj}i ja va`nosta na toamiluvawe, Provansalecot prodol`i na toj na~in da jaskrotuva i da ja za{emetuva taa gordeliva diva milos-nica. Koga ve}e be{e siguren deka uspea da ja stivnekrvolo~nosta na kapricioznata dru`ni~ka, koja zasre}a prethodniot den ja ima{e zadovoleno svojataglad, toj stana i povte da izleze od pe{terata; pan-terkata navistina go pu{ti da odi, no samo {to toj seiska~i na rit~eto, taa skokna lesno kako vrap~e {tosletuva od granka na granka, pa po~na da se trie odnozete na vojnikot, sklop~uvaj}i se kako ma~ka. Potoa,vperuvaj}i gi vo nego o~ite koi ve}e ne bleskotea sotolkava neumolivost, ispu{ti eden div krik {to pri-rodonau~nicite go sporeduvaat so zvukot na pila.
-Taa mnogu bara!- vikna Francuzinot nasmevnu-vaj}i se.
Se obide da ja povle~e za u{ite, da ja pogali postomakot i silno da ja grebne po glavata. Otkoga videdeka toa mu uspea, toj so vrvot na kamata ja skokotnapo glavata, ~ekaj}i go momentot koga da ja ubie; no sepla{e{e deka nema da uspee za{to koskite £ se tvrdi.
Na pustinskata sultanka £ se dopadna darbata nanejziniot rob, pa ja krena glavata, ispru`uvaj}i go vra-tot i zadr`uvaj}ija smirenosta, poka`uvaj}i ja istovre-meno svojata slatka opijanetost. Odnenade` Francu-zinot pomisli da £ go zarie no`ot vo vratot ako sakaso edno zamavnuvawe da ja ubie divata princeza, durii ja krena kamata, koga panterkata koja nesomneno be{enasitena, graciozno legna pokraj negovite noze, odvre-me-navreme frlaj}i kon nego pogled vo koj, i pokrajprirodnata ostrina, nejasno se odrazuva{e ~udna blago-naklonost. Kutriot vojnik, potpiraj}i se na edna palma,jade{e urmi, no istovremeno frla{e ispituva~ki po-gled tu kon pustinata, kade {to bi otkril nekoj oslobo-ditel, tu kon stra{nata dru{ka, dremnej}i na nejzina-
20.11.2009 45
STRAST VO PUSTINA
ta nesigurna blagost. Sekoj pat koga toj }e frle{e go-lu{ka od urma, panterkata poglednuva{e nakaj mesto-to kade {to }e padne{e, i toga{ vo nejzinite o~i se~ita{e neverojatna nedoverba. Taa go nabquduva{eFrancuzinot so nekakva delovna pretpazlivost, no toaispituvawe najposle za nego be{e povolno bidej}i,koga ja zavr{i svojata tenka zakuska, taa so svojot ostarjazik mu gi izli`a ~evlite i sjajno go is~isti pravot{to se ima{e naplasteno na nivnite rabovi.
-No koga }e ogladni?... – pomisli provansalskiotvojnik.
Iako od taa nenadejna pomisla mu minaa studenimornici po teloto, toj po~na da gi izmeruva proporci-ite na panterkata, a nesomneno taa be{e eden odnajubavite primeroci na svojata rasa, za{to be{e tristapki visoka, a ~etiri dolga, bez da se smeta opa{kata.Toa nejzino mo}no oru`je, ovalno kako tojaga, iznesu-va{e re~isi tri dolgi stapki. Glavata, krupna kakokaj jadra lavica, se istaknuva{e so retka otmenost iostroumnost; vo nea, navistina, dominira{e studena-ta svirepost na krvo`eden tigar, no namnisuva{e i nafizionomijata na nekoja lukava `ena. Najposle lice-to na taa osamena kralica istovremeno bude{e edenvid na veselost, sli~na na onaa na pianiot Neron; taase napila krv i sega saka{e da si poigra.
Naedna{ vojnikot se obide da odi vamu-tamu, apanterkata ne go spre~i, tuku se zadovoli samo so toa{to go slede{e so pogledot, nalikuvaj}i taka pomalkuna verno ku~e otkolku na angorska ma~ka koja e vozne-mirena od s¢, duri i od dvi`ewata na svojot gospodar.Koga vojnikot se svrte, pokraj izvorot gi zabele`aostatocite od svojot kow, panterkata temu go be{eodvlekla negoviot trup. Taa ve}e ima{e progoltanore~isi dve tretini od nego. Toa go smiri Francuzinot.Mu stana jasno zo{to panterkata ne ja be{e na{ol voduvloto i zo{to ne go gibnala dodeka spie{e.
Toj sre}en po~etok go pottikna da ja isku{a idni-nata; ludo se ponadeva deka vo tekot na celiot den }e sespogodi so panterkata za da ne propu{ti nieden na~inda ja pripitomi i da ja pridobie nejzinata naklonost.Se vrati kaj nea i po~uvstvuva neizre~na sre}a kogavide kako taa re~isi nezabele`livo ja mrda opa{kata.
Toga{ bez strav sedna pokraj nea i tie po~naa dasi igraat; toj £ gi dopre {epite, muckata, £ gi zavrteu{ite, ja prevrte na grb i silno £ gi po~e{a toplite isvilesti slabini. Panterkata go pu{ti da si igra so nea,a koga vojnikot se obide da £ gi mazni vlaknata na {epite,taa gri`livo gi vovle~e kanxite svitkani kako sabjidamasklii. Francuzinot, koj so ednata raka ja dr`e{e svo-jata kama, s¢ u{e misle{e da ja zarie vo mevot na mo{nedoverlivata panterka, no se pla{e{e deka taa v~as }ego zadavi vo svojot smrten gr~. Toga{ po~uvstvuva gri`ana sovesta {to go predupreduva{e da go po{tedi toa
nevino su{testvo. Mu se stori deka vo beskrajnata pusti-na be{e na{ol prijatelka. Nevolno pomisli na svojataqubovnica koja ironi~no ja vika{e Miwon*, bidej}ibila tolku qubomorna {to toj se pla{el od no`ot so kojtaa mu se zakanuvala vo tekot na seto vreme dodeka trae{enivnata qubovna strast. Ovoj spomen od negovite mladidenovi go navede da £ go dade toa ime na panterkata nakoja sega £ se voshituva{e so pomalku strav, poradi nejz-inata prgavost, nejzinata milovidnost i mekost.
Kon krajot na denot toj se be{e naviknal na opas-nata polo`ba vo koja se nao|a{e, re~isi go saka{estravot {to go ~uvstvuva{e. Najposle negovata dru{kanavikna da go poglednuva koga toj }e ja vikne{e so ne-`en glas: †Miwon#. Na zajdisonce, Miwon vo pove}enavrati ispu{ti dlabok i ta`en krik.
-Taa e dobro vospitana!... – pomisli veseliot voj-nik – taa se moli.
No taa {egovita misla mu padna na um duri otko-ga zabele`a deka negovata dru{ka i natamu be{e osta-nala vo miroqubiv odnos sprema nego.
-Pa, dobro, moja rusokosa dru{ke, }e te pu{tamda si legne{ prva,- £ re~e, veruvaj}i vo brzinata nasvoite noze so nade` deka kolku {to mo`e pobrzo }eizbega, koga taa }e zaspie, da si najde drugo leglo za daja pomine no}ta.
* Ubavka, milovidna devojka, {armantna `ena. (Zab. na prev.)
46 20.11.2009
rraasskkaazzOnore de Balzak
Vojnikot nestrplivo go o~ekuva{e ~asot koga }emo`e da pobegne, a {tom dojde toj ~as, vedna{ se upatinakaj Nil; no odvaj {to izode ~etvrt milja po pesokot,slu{na kako panterkata skoka po nego i povremenocvili sli~no na pila, a toa be{e postra{no otkolkute{kiot odyiv na nejzinite skokovi.
-Vidi, vidi! – re~e - pa taa se sprijateli so mene!...Ovaa mlada panterka izgleda deka u{te nikogo ne sret-nala; milo mi e {to sum nejzina prva qubov!
Vo toj moment Francuzinot padna vo `iv pesok{to e mo{ne opasen za sekoj patnik, za{to od nego nemo`e nikoj da se izvle~e. ^uvstvuvaj}i deka propa|a,trevo`no krikna, a panterkata vo istiot mig go zgrap~iso zabite za jakata; i, molskavi~no skokaj}i nazad, kakoso nekakva magija go izle~e od propasta.
-Ah, Miwon!- izvika vojnikot, miluvaj}i javoshiteno – sega sme povrzani na `ivot i smrt.
I se vrati nazad. Ottoga{ pustinata izgleda{e kako da e nasele-
na. Vo nea `ivee{e edno su{testvo so koe Francuzinotmo`e{e da razgovara, koe poradi nego stana popitomo,a bez da mo`e toj da ja sfati pri~inata na toa nevero-jatno prijatelstvo. Kolku i da saka{e vojnikot i nata-mu da ostane na noze i da se ~uva, sepak najposle zaspa.Koga se razbudi, ve}e ne ja vide Miwon; se ka~i na rit-~eto i ja zabele`a vo dale~inata kako se pribli`uvaskokaj}i, kako {to pravat tie `ivotni bidej}i ne mo-`at da tr~aat poradi preteranata elasti~nost na niv-niot ‘rbet. Miwon pristigna so krvavi buzi; gi primimiluvkite na svojot drugar, svedo~ej}i so dlaboko pre-dewe kolku e poradi toa sre}na; nejzinite pogledipolni so blagost go gledaa so u{te pogolema ne`nostFrancuzinot koj so nea razgovara{e kako so doma{no`ivotno.
-Ah, gospo|ice! Vie ste ~esna devojka, zar ne? Gogledate ova?... Nie sakame da se miluvame. Zar ne sesramuvate? Vie izedovte nekoj Mograbinec?... Dobro,toj sepak e `ivotno kako i vie!... No barem nemojte dagi jadete Francuzite… Za{to nema ve}e da ve sakam!...
Taa si igra{e kako {to mlado ku~e si igra do svo-jot gospodar, dozvoluvaj}i mu naizmeni~no da ja vala na-zemi, da ja tepa i da ja miluva, a ponekoga{ go predizvi-kuva{e vojnikot protegaj}i gi kon nego {epite, kakoda go moli za igra.
Taka pominaa nekolku dena. Vo dru{tvo so panterkata Provansalecot mo`e{e
da im se voshituva na vozvi{enite ubavini na pustina-ta. Od momentot koga tamu pro`ivuva{e i stra{ni imirni ~asovi, nabavuva{e hrana i pokraj sebe ima{eedno su{testvo na koe misle{e, du{ata mu ja vozbudu-vaa razni kontrasti… Toa be{e `ivot poln so spro-tivnosti. Osamenosta mu otkri mnogu tajni i ubavini.
Na izgrejsonce i na zajdisonce u`iva{e vo nevidenigletki. Znae{e da zatreperi koga nad glavata }e slu{-ne{e tivok {um na nekoja ptica – redok minuva~! – ilikoga }e vide{e kako se me{aat oblacite, tie promen-livi i raznobojni patnici! No}e go nabquduva{e ots-jajot na mese~inata vrz okeanot od pesok kade {to samu-mot* sozdava{e branuvawe i brzi promeni. Se so`i-vuva{e so svetlinata na Orientot i im se voshituva{ena nejzinite ~udesni odrazi. I ~esto pati, otkoga }ese iznagleda{e razni uraganski spektakli vrz ramnina-ta, kade {to razvioreniot pesok kreva crvena i suvamagla, kako i smrtonosni oblaci, toj ja pre~ekuva{eno}ta, za{to toga{ pa|a{e blagotvornata sve`ina nayvezdite. Ja slu{a{e imaginarnata muzika na nebesa-ta. Vo taa beskrajna osamenost nau~i da gi otkrivatajnite bogatstva na me~taeweto. Mnogu ~asovi pomin-uva{e spomnuvaj}i si na plipot podrobnosti od mina-toto, sporeduvaj}i go pritoa minatiot so sega{niot`ivot.
Najposle po~uvstvuva neodoliva strast kon svoja-ta panterka, bidej}i mu nedostiga{e qubov. Dali pora-di negovata silna volja, so koja £ se nametna na panter-kata, vlijaej}i na nejzinata }ud, ili deka taa nao|a{eobilna hrana za{to toga{ vo pustinata se vodea borbi,taa mu go po{tedi `ivotot na Francuzinot koj pove}ene se pla{e{e od nea, gledaj}i kolku e pripitomena.
Pogolemiot del od denot toj go prespiva{e, nomora{e i da bdee, kako pajak vo mre`a, za da ne mu seizmolkne mo`nosta da se oslobodi, dokolku bi se po-ka`al nekoj namernik na horizontot. Od ko{ulata ima-{e napraveno zname {to go be{e zaka~il na vrvot odedna palma bez lisja. Potrebata go be{e nau~ila danajde na~in kako toa zname da bide sekoga{ razveano,pa go raspna na pra~ki, za{to inaku mo`ebi ne bi seveelo na vetrot koga o~ekuvaniot patnik bi pominalda ja razgleduva pustinata…
Vo dolgite ~asovi koga go napu{ta{e nade`ta tojse zabavuva{e so panterkata. Ve}e gi ima{e zapoznaenorazli~nite izvivawa i prelivi na nejziniot glas, izra-zot na nejzinite o~i, gi be{e prou~il site damki i ni-jansi na nejzinoto zlatno krzno. Miwon ve}e ne ni re-ve{e koga £ go fa}a{e pramenot so koj zavr{uva{enejzinata stra{na opa{ka, za da gi izbroi crnite i be-lite prsteni, toj prekrasen ukras {to bleska{e odda-leku na sonceto nalik na skapoceni kamewa. So gole-mo zadovolstvo gi nabquduva{e finite crti na nejzini-te konturi, belinata na mevot, milovidnosta na glava-ta. No so u{te pogolemo zadovolstvo ja nabquduva{ekoga taa izveduva{e razni palav{tini i sekoga{ seiznenaduva{e od nejzinata prgavost i od nejzinite mla-de{ki dvi`ewa; £ se voshituva{e na nejzinata elas-ti~nost i prisposoblivost koga }e po~ne{e da skoka,da polzi, da se potkraduva, da se obesuva za ne{to, dase trkala, da se stutkuva i da se ustremuva nasekade.
* Samum - `e`ok pustinski veter. (Zab. na prev.)
20.11.2009 47
STRAST VO PUSTINA
No kolku i da se zaletuva{e i kolku da be{e lizgav gra-nitniot blok, taa vmig zapira{e na zborot †Miwon#…
I eden den, dodeka silno pe~e{e sonceto, ottamuproleta edna ogromna ptica. Provansalskiot vojnikgo svrte pogledot od panterkata za da £ se voshiti nanovata gostinka; no po eden moment ~ekawe, napu{tena-ta sultanka podmolno zarika.
-\avol da me zeme, no mislam deka taa e qubomor-na! – izvika toj gledaj}i ja kako vko~aneto go demne. –Sigurno vo nejzinoto telo se preselila du{ata na Vir-ginija!...
Orelot is~ezna vo dale~inata dodeka vojnikot imse voshituva{e na jadrite sapi na panterkata. Nejzinitekonturi bea tolku privle~ni i mlade{ki zaobleni!Taa be{e ubava kako nekoja `ena. Nejzinoto `oltokrzno se sleva{e vo ne`ni prelivi so belinata na bed-rata. Vo rasko{nata son~eva svetlina bleska{e toa`ivo zlato i kafeavite damki, taka {to krznoto dobi-va{e neizre~na privle~nost. Francuzinot i panterka-ta se poglednaa so me|usebno razbirawe; prelestnatazavodnica zatreperi koga po~uvstvuva kako prijatelotja ~e{a po glavata; o~ite £ zasvetkaa kako molwi, potoavedna{ gi zatvori.
-Taa ima du{a… - re~e vojnikot, nabquduvaj}i jasmirenosta na taa kralica na peso~nata pustina, zlat-na kako nea, bela kako nea, samotna i ognena kako nea…
-Eh, dobro – mi re~e taa – ja pro~itav va{ata od-branbena beseda vo korist na `ivotnite; no kako zavr-{ile tie dve su{testva koi tolku dobro se razbirale?
-Ah! ete!... – zavr{ile kako {to zavr{uva sekojagolema strast – poradi edna nerazumnost. I ednata idrugata strana misli deka stanuva zbor za nekakvo pre-
davstvo i, bidej}i se premnogu gordi da se objasnat, seraskaruvaat poradi tvrdoglavost.
-A nekoga{ i vo najubavite ~asovi – re~e taa –dovolen e eden pogled, eden vosklik… Vpro~em, }e jazavr{ite li ja prikaznata?
-Toa e stra{no te{ko, no }e me razberete {to mi be{edoveril stariot vojnik koga, ispivaj}i ja ~a{ata so {ampawsko,izvika: - Ne znam {to lo{o sum £ napravil, no taa besno sesvrte kon mene i gi zari ostrite zabi vo moeto bedro, se razbi-ra, sosem blago. Ajas, mislej}i deka saka da me rastrgne, vmig£ ja zabodev kamata vo vratot. Taa se istrkala ispu{taj}i edenkrik od koj mi smrzna krvta, potoa vidov kako se ma~i, gledaj}ime bez ni najmalku gnev. Bi dal s¢ na ovoj svet, bi go dal ikrstot, toa odlikuvawe {to s¢ u{te ne sum go dobil, samo damo`ev da ja o`iveam. Se ~uvstvuvav isto kako da sum ubil~ovek. I vojnicite koi go videle moeto zname i mi dotr~aana pomo{, me najdoa siot oblean vo solzi… Eh, gospodine –prodol`i toj po kratko mol~ewe – potoa se borev vo Germanija,vo [panija, vo Rusija i vo Francija; nasekade sum talkal isum go nosel svojot `iv trup, no ne sum videl ni{to sli~nona pustinata… Ah, zatoa {to e premnogu ubava!
Jas go pra{av: -[to ste ~uvstvuvale tamu? -O, toa ne moe da se iska`e so zborovi, mlad ~o-
veku. Vsu{nost ne `alam sekoga{ za svoite palmi i zamojata panterka… tuku samo koga sum ta`en. Vidite,vo pustinata ima s¢ i nema ni{to…
-Barem toa objasnete mi go. -Eh, dobro! – prodol`i toj so gest na nestrplivost
– pustinata e Bog bez lu|e…
Pariz, 1832.
48 20.11.2009
ppooeezziijjaa
Viktorija Bogdanova
Oda na Poetskoto Vra}awe
Milozlivo prostuvawe
na surov gre{nik vo sopstveno predavstvo,
zapo~nuva nova emanacija
na proyiren kristal vo oboeno crnilo,
ispolnuva stara empirija
na ludilo niz svesno iskrivena percepcija,
zavr{uva posledna nevinost
na sofisti~ka nasmevka od solzi vo ekstazata.
Slatko gadewe od tajnost
vo o~iglednoto prostranstvo na bolkata,
zapo~nuva novo voskresnuvawe
na dlabokite noti na bolna setilnost,
ispolnuva staro krvarewe
na srceto od stakleni par~iwa na grda estetika,
zavr{uva posledna raskrsnica
kon dopirot so sovr{enstvo pred tagovnata apatija.
Ne`no raspnuvawe
na zanesot vrz iglestiot krst za vampirska dvoli~nost,
zapo~nuva novo gniewe
so gladnite crvi na sveta izmama vo vistinitosta,
ispolnuva staro glodawe
na vqubenata du{a vo mazohisti~ki vilici na al~nosta,
zavr{uva poslednoto bla`enstvo
na la`no spokojstvo vo otrovni vriskoti niz ti{inata.
Mrtva vo pogledot na konzervativcite,
progoneta od gordosta na sofistite,
zapo~nuva novo neguvawe
na temniot cvet na modro samoubistvo vrz hartijata,
ispolnuva staro ~ekorewe
po trnlivite skalila na sudena loza na osamenosta,
zavr{uva posledna za{tita
od qubovniot kolec niz sopstvenoto prokletstvo
na katarzata.
Pregratka na Smrtta
Povtorno tivko, tajno, iznenaduva~ko begstvo,
nakiteno so modri ru`i na stakleno ~uvstvo,
bliknuva bolno, ~udotvorno, silno,
kako izgrev na temno sonce vo prav na kristalna
kanterela,
i uni{tuva ne`no, kratkotrajno, strastno,
nem povik na sme{na sre}a vo zatvor niz sadisti~ka
bezdna,
i sozdava beznade`no, o~ajno, bedno,
bezboen glas na neverna qubov kon Tkaja~ot na
nasmevnati solzi.
Ne mi daruvaj vol{ebni zborovi vrzani lesno
so bestelesna pandelka na oratorska veli~estvenost,
vreskaj mi najgrubi akordi ispolneti so gadost
vo beskraen u`as na hororsko scenario,
zo{to bezobrazna al~nost se kikoti vo du{ava
za taa ednostavna mudrost na spontana zapletkanost,
zo{to nenasitna ve{tica mu {epoti na srcevo
da ja siluva ne`no so grubosta na liberalna
zatvorenost.
Ne mi upatuvaj nesvesni pogledi oboeni ta`no
so tainstveno crnilo na sega{no minato,
iskopaj mi gi o~ive so vistinska laga
za besmislena zavisnost od ku~ki na sovremenost,
zo{to gre{na beskraj vreska vo gradive,
so nevozmo`en kopne` da gleda samo vo tvojata
zanesenost,
zo{to u`asna ve~nost se zakanuva vo vnatre{nosta,
so jasna ucena so nemilosrdna tragedija.
Ne mi predavaj ~ista pregratka, sozdadena nevolno
od prikrieno so~uvstvo kon depresiven samoubiec,
zarij mi smelo kolec napraven od drveni tragi
vrz zlaten pesok na srebrenoto prokletstvo,
zo{to smrtniot grev na qubovta ja posakuva
grdo tvojata mila svetost so oreol na ~ove~nosta,
zo{to otrovnoto kola~e na prekrasnosta istura
{e}eren prav vrz valkana pohot na nevinosta.
Toga{ }e ostvaram son vo pulsot na realnosta,
`edna, slepa, otfrlena, ~ista, zadovolna,
predavaj}i go asketski pro~isteniot duh na neofor-
menoto ime,
koe ti go nare~e eneregija,
stradaj}i mirno vo postoe~kata bliskost so
nedovr{enata prikazna,
20.11.2009 49
ODA NA POETSKOTO VRA]AWE
koja ti ja nare~e sudbina,
smeej}i se slatko na sopstveniot poraz so apsurdna
uteha,
koja ti ja nare~e arogantna nasmevka,
umiraj}i sre}no vo nedoprenata za{tita na tvojata
pregratka,
koja ti ja nare~e moja naivna emocija.
Prevrtena Etika
Vo u`asno ~uvstvitelnata srcevina
na svilena Vol~ica,
vo tragi~no beskrajna ekstremnost
na otvorena Skitni~ka,
svesno napa|aat mrtvi natrapnici
na ograni~ena samokritika,
gradej}i bolno yid
na la`na arhitektonska metafora.
Nastapuva strogo tivkiot ubiec
na duhovnata vistina,
istura ne`no Bodlerova pepel
vrz ognena konfuzija,
pritiska te{ko neskrotliv izvor
na vnatre{na harmonija,
zapira koleblivo sovr{ena lavina
na kristalna emocija,
Vol{ebnoto samoubistvo isplivuva ironi~no
pred o~ite na apsurdot,
udiraj}i bezdu{no moralna {lakanica
vrz obrazot na zanesot,
postavuvaj}i besmislena la`na cenzura
na intuicijata nad razumot,
gazej}i vrz sopstvenata esencijalna filosofija
pred nesre}no vqubeniot.
50 20.11.2009
ddrraammaa
Po povod pretstavata
Makar {to postavuvaweto na eden sovremen
doma{en tekst i negovoto prvo izveduvawe se sledi
so skepsa, za re`ijata i na artistite mo`e da bide
dostaten pottikot ako vo nego po~uvstvuvaat iskre-
nost, smelost, nekonformisti~ki gnev, a pred s¢
`elbata da se sogleda i da se ka`e vistinata.
Mislam deka toa e slu~ajot i so Pe{terata
na Mile Nedelkoski. Avtorot ne se stesnuval svoja-
ta vizija na eden svet i na eden moral da go oble~e
vo edno drugo ruvo, vo koe posredno i patem }e gi pre-
poznaeme negovite sovremeni likovi, misli i ~uv-
stvuvawa na vistini.
Bizarnata dosetka, svoja i na eden od svoite li-
kovi, del od vilata za letuvawe da pretvori vo pra-
istoriska pe{tera, pisatelot ni ja ponudi kako mo`-
nost i obvrska preku nea da ras~epkame po skrienite
pe{teri na duhot, moralot, strastite, razumot i visti-
nata vo koi veruvaat negovite li~nosti.
A ako tie probivi i ne se dostatno silni i se-
koga{ dlaboki, isten~eni i ubedlivi, se ~ini deka
dostatno glasno doprele edna delikatna tema na na-
{eto vreme i op{testvo.
Li~nata, op{testvenata politi~ka etika stanu-
va najosetliva preokupacija na mladosta, i ne samo
na mladosta, na ovoj svet, vek pa i na ovaa zemja.
Li~niot moral i op{tite ~ove~ki vrednosti
na lu|eto koi od dosta pri~ini, ili poradi slu~ajnos-
ta na okolnostite, se nao|aat vo klu~nite punktovi
na na{iot op{testven progres i mehanizam s¢ poma-
lu mo`e da ostane nivna privatna rabota i †spore-
den element# na nivnoto op{testveno bitie. Pe{-
terata ne e omraza, tuku opomena. Taa e povik za
afirmacija i obnova na ~ove~kite i moralnite vred-
nosti. Zasega.
Ako sme mu pomognale na avtorot na ovaa tema
svoite podbivni, a ponekoga{ i gnevni, idei da gi
izlo`i ubedlivo, sme storile dosta ova blagorod-
no podra~je da bide po~est gost na na{ite sceni. Se
razbira, mo`e da se razmisluva dali e pronajdena
najdobrata scenska vizija na Pe{terata. Nam ni
se ~ini deka ovaa vizija e najadekvatnata i deka po-
inakvata scenska forma }e se zamaglela i ubla`ila,
a mo`ebi bi stanala i cel samata za sebe.
No dali se ova sme go ka`ale nenametlivo,
ednostavno i dostatno zanimlivo – ostanuva da se
vidi.
Du{ko Rodi}
Kon prvata drama na Mile Nedelkoski
Prepora~uvaj}i i ja na na{ata publika ve~erva
prvata drama na poetot i prozaistot Mile Nedel-
koski, sakame da go svrtime vnimanieto pred s¢ na
faktot {to dramava pretstavuva eden od prvite obi-
di od na{ata mlada dramaturgija da se navleze vo
problemite na dene{nata sovest vedna{ tuka pokraj
nas, pa duri i bez onaa distanca od predmetot {to
na avtorot mu pomaga i, povremeno kako {to se veli,
†go spasuva# od brzopleti zaklu~oci.
So samoto toa avtorot kako dramski po~etnik
se nagrbil so mo{ne te{ka i seriozna zada~a. Pa
sepak, smetam deka toj go obezbedil ovoj minimum
distanca {to pravi da go sogledame osnovnoto vo
dramava: moralnata dezintegracija na edno semejst-
vo skorodojdenci, razjadeno od odlesno dobienata
mo} i vlast, i pri~inata za toa da ja najdeme vo vina-
ta i povedenieto na funkcionerot Vatan.
Vo {to to~no se sostoi Vatanovata vina? Vo
toa {to so op{testveni pari izgradil vila na ezero,
{to sega ja preureduva spored svojot primitiven
skorodojdenski vkus vo pe{tera, ili vo toa {to ja
napastvuval, ili samo se obidel, }erkata na svojot
drugar od vojnata? Se razbira, ne samo vo toa, makar
{to i toa ne e malku za pro{tevawe. Vtoroto
posu{testveno nivo od negovata vina e vo toa {to
toj ednostavno – ne se ~uvstvuva za vinoven, {to ne
samo {to nao|a opravduvawe za svoite grevovi, tuku
{to svojata sostojba saka da ja prika`e, ne bez iz-
vesen li~en {arm, kako – normalna, vo odnos na op{-
tata situacija nadvor od nego. So toa toj naedno go
izbegnuva i obvinuvaweto i kaznata.
I navistina, vo ~etvrtata slika, vo koja ni{to
ne se slu~uva osven u{te eden klovnovski fokus na
Vatana so pripa|aweto, site uviduvaat deka nikoj ne
mu mo`e ni{to na Vatana. Grevot, iako storen i do-
ka`an, ostanuva zatvoren vo krugot na semejstvoto,
so edinstveno te{ki reperkusii za malata Sne`ana,
koja prethodno ne e dovolno upatena vo igrata na
me|usebnoto izma~uvawe. A taa igra †zad zatvoreni-
te vrati# na privatniot pekol, vo izolacijata na
komfornata pe{tera, prodol`uva da trae so seta
svoja bezizleznost, bez u~estvo na sve`iot vozduh i
na lu|eto od nadvor.
Bogomil \uzel
20.11.2009 51
Mile Nedelkoski
PE[TERA
Se slu~uva vo Vatanovata rezidencija na brego-
vite na ezeroto, vreme – politi~koto ansambalot
}e go opredeli, atmosfersko – prez letnite meseci.
Scena, op{t plan.
Golema bogato mebejlirana prostorija – †salonot#
– so balkon – avanscenata – so pogled na ezeroto. Od bal-
konot bi trebalo da ja deli staklen yid, no stakloto
go nema pa †salonot# i balkonot pravat edna celina.
Frontalniot yid, so golema {iber vrata, ja deli
od †nadvore{niot svet#.
Drugite dva yidovi, strani~nite, natovareni
se so umetni~ki platna, so fotografii na istoris-
ki i politi~ki li~nosti, na semejnite lu|e.
I ednite i drugite vo golemi i skapi ramki.
Pred leviot yid, koga se doa|a na scenata, do-
ma{niot bar. Zad tezgafot raft natovaren so
{i{iwa so pijaloci i so sadovi za poslu`uvawe, pred
tezgafot nekolku visoki barski stolovi.
Od krajnata strana na barot na gorniot kat
se iska~uvaat skali. Scenata taka e uredena vo prvo-
to dejstvie. No kako †salonot# biduva †zogravdis-
van#, od edno vo drugo dejstvie pretvoran vo †prais-
toriska pe{tera#, mebelot, hudo`ni~kite platna
i fotografiite nestanuvaat.
Vo poslednoto dejstvie i skalite gi nema, pret-
voreni se vo kamena nagorna pateka, pa akterite sedat
ili se dvi`at niz †pe{terata# koj kako }e se snajde
i koj kade }e najde.
Samo barot, makar i toj †zogravdisan# ostanuva
neizmenet. Glavno tuka zavr{uvaat dvi`enijata na
akterite, sedat na visokite stolovi, so ~a{ka pijalok
pred sebe ili so filxan za kafe, prevrten na ~ini~e.
Lica:
VATAN, dr`aven prvenec – Kiro ]orto{ev
MARGA, vtora Vatanova sopruga, porane{na
akterka – Nada Ge{oska
SERGEJ, sin na Vatana od prvata sopruga, †slobo-
den umetnik# – Mite Grozdanov
SNE@ANA, }erka na Vatana i Marga, gimnazijalka
– Len~e Delova
MAKSO, ~uvar i domar na vilata – Tome Vidov
OLGICA, }erka na Makso, studentka, apsolventka
– Sabina Ajrula
D-R KRISTINA KOVILKOSKA, lekar, prijatel-
ka na Marga – Milica Stojanova.
PRV DEL
U~estvuvaat: Makso, Simeon, Marga, Olgica i
Sne`ana
1.
Scenata, koja sleduva, nekoe vreme treba da ostane
stati~na.
Letno toplo utro, okolu devet ~asot.
Na balkonot, sam na edna masa, sedi Makso. So nosot
zbutan vo edno tevter~e, ne{to zapi{uva, pre~krtuva.
Pred vratata na frontalniot yid, samo {to zapo~-
nal da †zogravdisuva#, Simeon, iska~en na skala, na
skalata iznaobeseni sadovi so boi i ~etki, pie kafe.
Na eden od barskite stolovi, vo poza {to sugeri-
ra qubopitnost i arogancija, so filxan i ~ini~e v ra-
ce, sedi Marga.
Olgica i Sne`ana sedat na kau~ potpren na yidot
sproti barot, na masi~kata pred niv, prevrteni na ~ini-
~ina, filxani za kafe.
(†Pe{tera# premierno e prika`ana na scenata
na Dramski teatar & Skopje, 1969-1970 godina.
Direktor na teatarot Risto Stefanovski, drama-
turg Bogomil \uzel, re`iser Du{ko Rodi}, scenograf
Gligor ^emerski, kostimograf Zorica Todorova, muzi~-
ka ilustracija Andrej Beqan.)
MILE NEDELKOSKI
PE[TERA
52 20.11.2009
2.
MAKSO
(Tivko, da ne go slu{nat drugite)
Dve rala ~evli,
ednite lakirani, svetnati,
~ovek da se vidi vo niv,
drugite obi~ni, iznoseni,
vo ist slu`ben †Mercedes# vleguvaat,
na prednite stol~iwa
edni do drugi sednuvaat.
Lakiranite, svetnatite,
utrinski radiovesnik slu{aat,
obi~nite, iznosenite,
†Mercedesot# go upravuvaat.
Dve rala ~evli,
ednite lakirani, svetnati,
drugite iznoseni,
pred ista zgrada
od †Mercedesot# izleguvaat,
po edni isti skali se ka~uvaat,
pred edna ista vrata
se razdeluvaat –
†Ne pu{taj nikogo vo kabinetot!#
Presekoa lakiranite,
pred vratata
mar{iraat iznosenite.
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 53
3.
Na scenata doletuva peperuga, silno brm~i.
Site, mol~e{kum ja gledaat.
SNE@ANA
Peperuga, peperuga! (plesnuva so racete, na Si-
meona.) Fati ja, fati ja, pepeugata!
SIMEON
(Peperugata leta nad negovata glava.) Kako mo-
`am, Sne{ke, `iva peperuga da ti fatam!? (Sled malo
pomisluvawe.) No ete idea, ovaa mezozojska mena`erija
so `ivo su{testvo }e ja zbogatam, lirsko. (Kon Makso.)
Makso, dojdi. Dr`i gi filxanov i ~ini~evo!
Makso, kriej}i gi vo pazuvite tevter~eto i pen-
kaloto, doa|a Simeon mu go podava filxanot, itru-
vaj}i mu go dofrla ~ini~eto.
SIMEON
Jas i Makso so uspeh mo`eme da nastapuvame vo ne-
koj cirkus, jas `ongler, Makso klovn.
MAKSO
Vidi, vidi, so uspeh sme mo`ele da nastapuvame
vo cirkuz! Toj `ongler, jas klovn! E ubavo, de.
Se vra}a na balkonot, sednuva na masata, prodol-
`uva da pi{uva vo tevter~eto.
4.
MARGA
(U`ivaj}i vo svoite race.) Ti, Simone, mnogu,
mnogu ne go po~ituva{ Maksa. Barem koga e Olgica
tuka da mu ima{ malku pove}e po~it.
OLGICA
Simeon nekogo drug navredi, a ne tatko mi. Re~e
so u{te edno `ivin~e, lirsko, }e ja zbogatel ovaa prais-
toriska pe{tera koe e `ivin~eto, Simeone?
SIMEON
Jas i Makso ne se navreduvame eden so drug, se raz-
birame. Makso sekoga{ znae to~no jas {to mislam i
to~no toj kako da mi odgovori.
Simeon glasno sviri, na {esti glas pee operski
arii.
Ja †zogravdisuva# peperugata.
Po~inka.
MARGA
(Prodol`uva da u`iva vo svoite race.) Ni jas ne
sum glupava kako, kako,... Kako da re~am, poetski – kako
polno}! No {to da pravam, (Kon Olgica, podbivno.)
koga sum rodena glumica? Drugo me interesira mene.
V~era ili koga be{e Simon re~e deka popovite i umet-
nicite se izedna~eni, i ednite i drugite imale svoja
religija, svoi venici i svoi glavatari; i za ednite i
za drugite dr`avata se interesira samo kolku za da
znae {to propovedaat. Ako e taka, Simone, toga{ nito
popovite i nito vie †umetnicite# ste propovednici,
ispolniteli na tu|i zapovedi, na gospodarite.
SIMEON
Ne e fer, gospo|o Marga, da me dr`ite za zbor. No
koga ve}e go pravite toa, eve: nie umetnicite od popo-
vite se razlikuvame vo toa {to nie nemame svoi paro-
hii. I u{te i vo ova, nie iskreno veruvame vo svojata re-
ligija i sme nejzini `rtvi, a popovite na svojata reli-
gija gi ̀ rtvuvaat vernicite. I u{te i ova – treto -, {to
se odnesuva do ispolnuvaweto na tu|ite zapovedi, na
gospodarite, nie, umetnicite, sme najlo{i ispolniteli.
Svirej}i i peej}i na {esti glas operski arii pro-
dol`uva da ja †zogravdisuva# peperugata.
Po~inka.
5.
SIMEON
Op, Sne{ke, ti ja fativ †peperugata#.
SNE@ANA
(Skoknuva od kau~ot, odi i ne gi otkinuva o~ite
od peperugata, plesnuva so racete.) Prekrasna, ~udesna,
navistina! Vistinska samovilska peruga!
MARGA
Pred tvojata peperuga Sne{ka stoi kako bogo-
molka pred ikonata na Bogorodica a ti, (Naglaseno.),
Simone, se `ali{ vie umetnicite nemate vernici.
SNE@ANA
Jas, mamo, ne molam ovaa peperuga da mi gi prosti
grevovite. (Ostanuva pred skalata, o~ite ne gi
otkinuva od peperugata.)
Makso, slu{aj}i go nivniot razgovor i qubo-
piten da vidi {to †zogravdisal# Simeon, kriej}i gi
tevter~eto i penkaloto, doa|a od balkonot.
I toj ne gi otkinuva o~ite od peperugata.
MAKSO
Vidi, vidi, fap, fap i – peperuga! Vistinska, sa-
movilska! Roden hudo`nik, zograf.
SIMEON
A ti, Makso, roden stihoklepec. Samo {to ti ne
dava{ nekoj da ti yirne vo tevter~eto.
PE[TERA
54 20.11.2009
MAKSO
Oti nema {to da yirne, si vodam evidencija kade
mi odat parite.
(Se vra}a na balkonot, pi{uva vo tevter~eto.)
6.
MARGA
Mnogu si qubopiten, (Naglaseno.) Po~inka. Si-
mone, sakam da mu yirne{ vo du{i~kata na Makso.
SIMEON
Simeon mi e imeto, gospo|o Marga. Jas, gospo|o,
Marga, go po~ituvam mojot kum, site ubavi raboti od
nego gi nau~iv. Od moite roditeli, blagorodni drvene-
sti rastenija, toj napravi svirka. Odnosno od mene na-
pravi svirec, hudo`nik, †zograf#.
MARGA
O~igledno ni svoite roditeli ne gi po~ituva{,
†blagorodni drvenesti rastenija#!?
SIMEON
Jas, gospo|o Marga, s¢ u{te zavisam od moite †bla-
gorodni drvenesti rastenija#, skri{um edno od drugo
me hranat.
SNE@ANA
O-o-o! Jas }e se oma`am za hudo`nik no sakam da
bide bogat. Da imam s¢ {to }e posakam, da mo`am da pa-
tuvam sekade. Kako ti, mamo.
MARGA
Go ka`a toa, Sne{ke, kako Simon ve}e da ja poba-
ral tvojata raka. Kako {to se veli toa vo romanite.
SNE@ANA
Mi re~e da sum na negova vozrast jas sum edinstve-
nata `ena so koja bi se o`enil. Ako voop{to nekoga{
re{el da se `eni.
MARGA
Samo {to ti, Sne{ke, ne si vozrasna devojka, tuku
dete. Simon treba da go znae toa i da prestane da ti ja
polni glavata so gluposti.
SNE@ANA
Let, let, peperugo, peperu`e! Donesi mi donesi
mi – donesi mi gosti.
Se vra}a na kau~ot, go zema svojot filxan, pregr-
nati so Olgica gledaat vo filxanot.
Po~inka.
6.
MAKSO
Osum iljadi i dveste, ramno osum iljadi dveste! (So
tevter~eto i penkaloto v race doa|a vo †salonot#).
Pari se toa, ej! Nekolku godini po red si vodam knigo-
vodstvo, znam to~no kade mi oti{ol posledniot gro{.
SIMEON
Nekoj ti gi krade tie, pari, Makso.
MAKSO
Dr`avata, koj drug! Penzionerska solidarnost,
po{tarina, dava~ki za pogrebnina, Crven krst i drugi
~ovekoqubstva, televiziska i radiopreplata, poseta
na grobot na pokojnata, sportska prognoza.
SIMEON
Vatana ne go ni spomnuva{, ako ne najglavniot, toj
e eden od najglavnite vo dr`avata.
OLGICA
Vnimavaj, tato, na kogo sî i zo{to dava{ pari pa
toa nema da ti se slu~uva.
SIMEON
Da, ama taka nema da mu bide zabaven `ivot, vaka
si igra detektivi i kradci.
MAKSO
Ete go vistinskiot zbor za niv, - aramii! (Na Ol-
gica.) Da ne mi gi kradat ovie pari, ti tamu, na studii,
sekoj mesec duplo od mene }e dobiva{.
Marga plesnuva so racete po tezgafot, sleguva
od stolot, se razoduva po scenata.
7.
MARGA
Ne podnesuvam koga nekoj go ismejuva `ivotot. I
sama iljadnici prekori mo`am da mu upatam no baram
pove}e po~it za nego, za @i-vo-tot!
SIMEON
Nie prostosmrtnite pove}e ja respektirame smrt-
ta. Na dnoto na na{ite kov~ezi za nea ~uvame prazni~na
obleka. I po nekoja para, se razbira.
Marga, zagri`ena, ispituva~ki go gleda.
Po~inka.
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 55
MARGA
Sne{ke, }e dojde{ so mene v grad, treba da se sret-
nam so d-r Kristina. ]e se pro{etame niz grad, }e gi
posetime muzeite i crkvite, }e ru~ame vo nekoj restoran
i zaedno so doktorkata }e si dojdeme.
SNE@ANA
So Oli }e odime na pla`a.
SIMEON
A da, zaboraviv. So doktorkata i so nejziniot
~ovek, †sloboden umetnik#, no}eska do kasno sedevme
vo restoranot na hotelot vo koj se smesteni. Samo {to
do{le sednale da ve~eraat.
SNE@ANA
Sergej, se oblo`uvam!
SIMEON
Vas dvete, sestri~kite, ve pozdravi.
MARGA
Niv dvete, sestri~kite, Sne`ana i Olgica? (zlo-
rado) Vo site slu~ai, ako mu padne na um na Sergej da
dojde da ve vidi se otkriva mo`nost da u~estvuvame vo
drama, so pove}e tragi~ni li~nosti.
MAKSO
Sergie ima pravo da ja smeta Oli za svoja sestra.
Koga se upokoi majka i lesna i zemja, Oli u{te ne be{e
propatkana. Majka mu negova, na Sergej, gospo|a Evdo-
kija, ja pododrasti. A koga Evdokija si go sobra Sergie
i si otidoa od kaj nas ostanavme sami nie trojcata,
Vatan, jas i Oli. Setnem vie dojdovte, gospo|o Marga,
Oli ve}e ode{e na u~ili{te, prvo oddelenie.
Po~inka.
8.
MARGA
Vatan ne go vozi avtomobilot, Makso?
MAKSO
Ne, ene kade e rezidencijata, pe{a odi i pe{a se
vra}a.
MARGA
Koga otide Vatan izutrina?
MAKSO
Rano, vie u{te spievte.
MARGA
A koga si dojde no}eska?
MAKSO
Kasno. Se javi po telefon da vi posaka dobra no}
no vie ve}e spievte.
MARGA
(Glasno se smee.) Cel `ivot da go pomine{ so Va-
tana a da ne nau~i{ da la`e{ zna~i, zna~i – poglupav
si i od mene. Daj mi gi klu~evite od avtomobilot.
Makso i gi dava klu~evite, Marga napred toj sled
nea izleguvaat od scenata.
Po~inka.
[um od motor na avtomobil, nabrzo is~eznuva.
PE[TERA
56 20.11.2009
9.
Simeon ostanat na skalata, ne gi otkinuva
o~ite od Olgica i Sne`ana.
Tie dvete, ostanati na kau~ot, gledaat sekoja
vo svojot filxan.
OLGICA
(Na Simeona.) Mesto {to zee{ vo nas prodol`i
da †zogravdisuva{#.
SIMEON
Nemam inspiracija, nemam idea {to £ prilega,
so {to da ja uprili~am peperugava.
SNE@ANA
†Zogravdisaj† ne nas dvete so Oli, zaedno.
OLGICA
Ne sme dostojni za negoviot talent.
SIMEON
Vas dvete, polovina ribi, polovina `eni!? Bo`e
vardi me!
SNE@ANA
Zo{to, od kogo da te vardi Gospod?
SIMEON
Vatan `iv }e me zapali.
SNE@ANA
Ti †zogravdisaj# gi na{ite glavi a tela drugi, iz-
misleni.
SIMEON
Jas pobrgu bi gi †zogravdisal# va{ite tela, goli,
a glavi drugi, izmisleni.
10.
Makso se vrati na scenata i go slu{a razgovorot. Vo
eden mig ja grabnuva skalata i zaedno so Simeona ja trese.
MAKSO
Vidi, vidi! Goli da gi soble~el devoj~iwata, polo-
vina ribi polovina `eni! So svoi u{i go slu{nav toa
i u{te stojam so skrsteni race. Padni, padni, |avolu!
Simeon visnuva na gorniot del na ramkata na vra-
tata, Makso go trga za noze i vika. †Padni, padni, \avolu!#
Sne`ana se smee i rakopleska.
Olgica izleguva na balkonot.
Na scenata doa|a Sergej, gleda {to se slu~uva.
SERGEJ
Si ostarel, Makso, za ni{to ve}e ne te biduva,
ne mo`e{ ni eden majmun da simne{ od vratata.
MAKSO
Sakal goli da gi zogravdisa devoj~iwava. Toa so
svoi u{i go slu{nav i u{te stojam so skrsteni race.
Padni, Padni, ... (Navrapito se svrtuva kon Sergej.)
Sergie! A jas si pomisliv Vatan e. (Ja spru`uva raka-
ta kon nego, Sergej ne ja prifa}a.) Zdravo, Sergie, koga
dojde i so {to dojde.
SERGEJ
†Koga dojde, so {to dojde i koga }e si oj{?# Pe{a,
po ezero dojdov, Makso i ne si odam vedna{, }e ~ekam
da se sretnam so Vatana.
Sergej se zapatuva na balkon, Makso po nego.
Koga tie izleguvaat na balkonot, Olgica se
vra}a na kau~ot.
OLGICA
Brat~eto lo{o e raspolo`eno.
Po~inka.
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 57
11.
MAKSO
Na najubavo mesto e izgradena vilava, Sergie.
Celo ezero se gleda, ene go i gradot. A ona tamu, {to
se belee vo planinana, e seloto kade {to sme bile ro-
deni jas i Jana, majka i na Oli, sega pokojna. Lesna i
zemja. (Se prekrstuva.)
SERGEJ
A onie zgradi tamu {to se, kasarni, zatvor? So
`elezni ogradi, dvorot poln avtomobili, na portite
i sekade policija i vojska. Pred rezidencijava na Vatan,
pak, samo eden policaec, nakiten.
MAKSO
Aaa, tie zgradi se dr`avnata rezidencija, glavna-
ta. Otkako sme dojdeni prepolni se so golemci, tuka{ni
i stranci. Od cela Evropa, od Amerika.
SERGEJ
Ne{to pogano se slu~uva tamu, - vo dr`avata
Danska.
Sergej napred, po nego Makso, se vra}aat vo
†salonot#.
Sergej ni gi otkinuva o~ite od Olgica.
SERGEJ
Kako ste, sestri~ki?
SIMEON
Imam prokleta mana, ne mo`am da zapo~nam razgo-
vor ako od sogovornikot ne posakam cigara.
Sergej mu dofrla kutija so cigari i zapalka, Si-
meon zapaluva i duva ~ad daleku od sebe.
SIMEON
Kako ti se dopa|a sevo ova?
SERGEJ
Koe kako mi se dopa|a †seto toa#?
SIMEON
Seto ova, moevo zogravsko majstorstvo?
SERGEJ
^ija e ideata, tvoja ili na gazdata?
SIMEON
Vatan e inspirativna li~nost, prepoln so idei.
(Se smee.) Veli li~no im se oddol`uva na na{ite pra-
pra-pra-pra-prapredci. Mo`e{ da si zamisli{ vo kakvi
blagoprijatni uslovi `iveele, kolku bile inteligent-
ni {tom ne izrasnale nas, poslednite homosapiensi?
PE[TERA
58 20.11.2009
SERGEJ
Poslednite!?
SIMEON
Kon {to i kade po edna kataklizmi~na vojna ako
ne vo tatkovinata na pra-pra-pra-pra-pra-prapredcite?
Ako ostane nekoj `iv.
Sergej odi na kau~ot, sednuva me|u Olgica i Sne-
`ana, go zema filxanot od Sne`ana.
SIMEON
(Na Sne`ana gleda vo filxanot.) Tvoj e ovoj fil-
xan? Tvoj? Se samo ubavi raboti vo nego. (Go vra}a
filxanot na Sne`ana, go zema na Olgica). Vo tvojov
filxan, sestri~ke, s¢ samo crni raboti.
OLGICA
Blagodaram. Ti dojde da mi pomogne{, da me spa-
si{ neli? (Izleguva na balkon.)
MAKSO
Nemoj da i se luti{, Sergie. Od nekoe vreme, ot-
kako razgovara{e so majka ti tvoja po telefon, ni jas
ne mo`am da ja razberam. (Po~inka.) Od site lu|e na
planetava zemja najsre}ni se po{tarite.
SNE@ANA
[to ti tekna, pak, sega za po{tarite, ~i~ko Makso?
MAKSO
Tie lu|e nikade ne patuvaat a pak so cel svet se
povrzani. Od cel svet, duri i od Rusija dobivaat i razne-
suvaat pisma.
SIMEON
Ne e zdravo, Makso, da kopnee{ po Rusija.
MAKSO
Breee, zo{to ne e zdravo da kopneam za Rusija, a
po kogo da kopneam? Po Evropa, †bludnicata vavilon-
ska kletnicata makedonska i celosvetska#? Kako {to
ispeal eden na{inec, imeto sega ne smeeme da mu go
spomnime.
SIMEON
Ete, gleda{, ne ~ini ruskata klima, tamu e ve~niot
Sibir.
MAKSO
Jas, ako edna{ka soberam pari, }e otidam vo Ru-
sija. Najprvo vo Odesa, pa vo Petrograd, pa vo Moskva.
Dedovcite moi, tatko mi moj, strikovcite i vujkovcite
tamu rabotele, pe~albari. Se borele na stranata na
revolucijata. I vo Sibir bile. I ni{to lo{o ne im
se slu~ilo, donesoa polni disa|i pari.
SIMEON
Gi ograbile bankite, grofovite i trgovcite.
MAKSO
Breee, gi ograbile, za niv rabotele!
12.
Sergej odi kaj barot, vleguva zad tezgafot, preba-
ruva niz {i{iwata. Zema edno, zema ~a{a, od {i{eto
sipe vo ~a{ata, pie i ne gi otkinuva o~ite od Maksa.
Makso i toj dojde kaj barot, se nalaktuva na tezgafot.
SERGEJ
Kutriot!
MAKSO
[to re~e?
SERGEJ
Rekov kutriot ti. [to si mu na Vatana, lakej,
sluga, rob? [to tuku se mota{ po mene? (Ja iskapuva
~a{ata, ja ostava na tezgafot, se zapatuva kon vrata-
ta, Makso po nego.)
MAKSO
Si odi{, Sergie? Kako, so {to?
SERGEJ
Kako i {to dojdov, pe{a po ezero.
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 59
VTOR DEL
U~estvuvaat:
Makso
Olgica
Simeon
Sergej
Sne`ana
Marga
D-r Kovilkovska
Vatan
1.
Vo ranite popladnevni ~asovi.
Frontalniot yid i vratata, {iber, †zogravdisa-
ni# se.
Na neboto nad mezosojskite `ivotni na yidot i
vratata leta peperugata.
Od dvete strani na peperugata dve goli `enski
tela, so krilja i pti~ji glavi na ramenata.
Kau~ot e premesten na sredinata na †salonot#, na
masi~kata pred nego filxani za kafe, prevrteni na
~ini~iwa.
Simeon, iska~en na skalata, {to tuku po~nuva da
go †zgogravdisuva# yidot sproti barot.
Makso, sam na masata na balkonot, nadvisnat nad
tevter~eto, zapi{uva pre~krtuva.
Na drugiot kraj na balkonot, i taa sama, na platne-
na stolica sedi Olgica, nalaktena na ogradata gleda
kon ezeroto.
2.
MAKSO
(^ita od tevter~eto.)
Koga na boj go povedoa
vo pravednosta na bojot
go ubedija.
Kutriot!
Vo bojot i razumot
i du{ata gi zagubi.
Kutriot, kutriot!
Koga po bojot ja slavea pobedata
so medal go nagradija,
za vratar go dodelija.
Kutriot, kutriot!
No ni od platata za vratata
ni od medalot ne mo`e{e da se `ivee,
zede da se buni,
pred vreme vo penzija go ispratija.
Kutriot, kutriot1
Toj ja grcka penzijata,
penzijata nego,
a vremeto i penzijata i nego.
Kutriot! Kutriot!
Gi sobira vo pazuvite tevter~eto i penkalo-
to, kon Olgica.
Misli sluga mu sum stanal na Vatana, misli, hm,...
Sergie e mlad ~ovek i ne gi razbira rabotite, ne znae
{to e drugarstvo. Jas i Vatan od olkavi (so rakata po-
ka`uva kolkavi, deca.) sme zaedno.
OLGICA
Tato, ne la`i. Ti i Vatana za prv pat ste se sretna-
le vo vojnata. Vatan i toga{ bil ~au{, komesar, do{ol
so svoite vo Kali{ta i gi mobiliziral selanite. Zaedno
so drugite i tebe, olkav. (So rakata poka`uva kolkav,
deti{te.) Vatan i sega e ~au{ a ti – negov domar.
PE[TERA
60 20.11.2009
MAKSO
Vatan sam mi rekol, me saka kako svoj brat.
OLGICA
Kutriot moj tatko!
MAKSO
[to ti zna~i, pak sega toa – kutriot tvoj tatko!
Na scenata doa|a Sergej, vleguva vo barot, izbi-
ra od {i{iwata, si sipa vo ~a{a. So ~a{ata v race
zastanuva pred zogravdisanite yid i vrata.
OLGICA
Dojde Srgej. Sega ne kako onoj pat, pe{a po ezero,
so kaj~e. Vidov koga go istovarija i si otidoa.
Makso silno iznenaden odi vo †salonot#, ostanu-
va zad Sergej.
Po~inka.
3.
MAKSO
Gi gleda{ onie dvete goline, so krilja i glavi na
ptici, Olgica i Sne`ana se. Mu pot{epnav na Vatana
no toj samo se iznasmea i me potupka po ramena. †Neka
gi#, veli, †neka letaat#.
SERGEJ
(Navrapito se svrtuva kon nego.) Ti s¢ mu veru-
va{ i s¢ mu prostuva{ na Vatana.
MAKSO
(Neprijatno iznenaden.) Ovoj pat ne mo`e{ da
me izla`e{, Sergie, ne dojde pe{a po ezero. So kaj~e
te donesoa, od balkonot vidovme.
SERGEJ
Kutriot ti, cepenica!
MAKSO
[to ti zna~i, pak, sega toa, me navreduva{, cepeni-
ca sum bil!
SERGEJ
Dobro, sega koga e Olgica tuka, ne si cepenica,
del si od drvo.
4.
Olgica dojde od balkonot, sedna na kau~ot go
zede filxanot i gledaj}i vo filxanot ~eka Sergej da
prodol`i da go navreduva Maksa.
SERGEJ
Dobro, ne znae{ {to e cepenica. Ajde da po~neme
odnovo, zo{to si mu tolku privrzan na Vatana, te ucenu-
va so ne{to?
OLGICA
Ostavi go tatko mi na mira.
SERGEJ
Ne mora{ da mi ka`e{, Makso, no zo{to ne si ja
zeme{ Olgica i ne si otidete od Vatana?
MAKSO
So ni{to Vatan ne me ucenuva, koga me penzioni-
raa i toj zede da ja gradi vilava, me zede da mu bidam
domar i ~uvar na vilava. Pred toa bev negov {ofer i
vratar.
Ja sum vo ovie krai{ta roden, vo Kali{ta. (Poe-
ti~no.) No}e, koga s¢ }e se stivne, sednuvam na balkon
i gi gledam ezerovo, Kali{ta. Ne da re~e{ deka gledam
ne{to, samo nekoe prozor~e svetka vo mrakot, tuku samo
taka, si sedam i si spomenuvam. Tamu se grobovite na
moite najbliski, na tatko mi, na majka mi, na dedovcite,
na ~i~kovcite, na vujkovcite. (Od xebot vadi krp~e i si
gi zabri{uva o~ite.) Tamu e grobot na majka i na Olgica,
rano se upokoi kutrata. (Se prekrstuva.) Lesna i zemja
i Gospod Bog da ja ima od svojata desna strana.
Koga jas ne sum tuka kogo go jade{, Sergie?
SERGEJ
Sebe si, priznaj, taka si misli{!
MAKSO
\avolot vlegol vo tebe, Sergie. (Bri{ej}i si gi
so krp~eto o~ite izleguva na balkonot.)
OLGICA
(Na Sergej.) Idiot, bezdu{nik, kreten! Toa si ti,
nikakvec!
Olgica izleguva na balkonot, se potpira na rame-
nata na Makso, go pregrnuva.
MAKSO
Sergie sekoga{, u{te male~ok, znae{e da mi ja
raspla~e du{ata. Koga majka mu izbega od kaj nas, dode-
ka ne si go zede i nego kaj sebe, jas mu bev mesto majka.
Po~inka.
5.
SIMEON
Pogre{no, vrz pogre{en ~ovek gnevot go istu-
ra{, nesre}en Hamlete. Ili drugo te gnevi, tebe, Don
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 61
Kihote? Pe{a po ezero dojde i pak ne ja najde Dul~inea-
ta. Ili, ili, - ako e toa tvoe prokletstvo, ja znae{ vis-
tinata i te goni da ja izgovori{, mesto {to Maksa go
vrti{ na ra`en zemi kralot ispe~i go.
Sergej odmavnuva so raka, odi na barot, si sipa
vo ~a{ata; ja kreva da se napie, no se premisluva, ja
tresnuva od {i{iwata na ravtot zad tezgafot.
Po~inka.
6.
Vo †salonot# natr~uva Sne`ana, vo racete nosi
kitka polski cve}iwa.
SNE@ANA
Dobar den. Ooo, i Sergej e tuka, zdravo brat~e.
Kade se Oli i ~i~ko Makso.
Simeon, so ~etkata v race, poka`uva kon
balkonot, Sne`ana otr~uva na balkonot.
SNE@ANA
Dobar den. (Na Olgica.) Dobro {to ne dojde so
nas, mesto na pla`a za ater na doktorkata talkavme
niz planinata. Ooo, vie dvajcata pla~ete, Sergej pak
ve navredil. [to da go pravam cve}evo, mesto vo vazna
da go stavam na nego }e mu go frlam v lice.
Na scenata doa|aat D-r Kovilkoska i Marga, i
tie vo racete nosat kitki cve}iwa.
Pred tie i da stignat da go pozdravat, Sergej
izleguva na balkon, Marga i D-r Kovilkoska neprijat-
no iznenadeni, ostanati pred vratata, gledaat po
nego, gledaat vo Simeona, pak gledaat po Sergej.
SNE@ANA
(Na Sergej.) Pak si gi navreduval ~i~ko Makso i
Oli. (Mu ja tupnuva kitkata v race.) Dr`, mesto vo
vazna vo tvoite race neka se isu{i.
7.
Vo †salonot# doa|a Vatan, na glavata nakiten
so cvetno ven~e.
Simeon, gledaj}i vo Vatana, ne prestanuva da se
smee.
VATAN
[to e, sme{en sum? Mesto so zlatna korona so
gorski cve}iwa me koronosaa damive. Imaat i zo{to,
prvo bogato gi ugostiv vo restorantot na rezidencija-
ta potoa talkavme niz planinata i berevme cve}iwa.
D-R KOVILKOSKA
(Ne gi otkinuva o~ite od zografiite na fron-
talniot yid). [to pretstavuva ova, mislam na ova zgorav-
disanovo na yidov.
VATAN
Zasega samo idea, posle, koga se }e bide gotovo, }e
vidime.
PE[TERA
62 20.11.2009
MARGA
Setnem se znae, praistoriska pe{tera, Vatanov
kralski dvorec!
VATAN
Mi se pie kafe. Kade e Makso da n¢ poslu`i? Aaa,
eve go.
Sergej, molknej}i go Maksa za u{i, go donesuva
pred Vatana.
VATAN
[to e toa, {to ti zna~i toa, Sergej, ne sakam grubi
{egi!
SERGEJ
Podarok za tebe. (Na Makso.) Pokloni se, poklo-
ni se! (Makso se otima, odbiva da se pokloni.)
VATAN
Sergej, pu{ti go ~ovekot! Kolku pati da ti re~am,
ne sakam grubi {egi.
SERGEJ
Pokloni se, pokloni mu se na kralot na tvojata
sudbina!
(Go turnuva Maksa pred Vatana.)
Po~inka.
Podolga.
8.
VATAN
Makso odi svari – eden, dva, tri, ~etiri – {estmi-
na. Makso svari {est kafiwa, za mene znae{, izdeleno
od drugite, gor~livo i silno.
SERGEJ
Eden, dva, tri, - osummina. Makso odi i svari osum
kafiwa, tuka sme osummina, ti i jas bevme preskoknati.
MAKSO
Jas ne pijam kafe, Sergie, mi pravi kiselini.
Makso se zapatuva kon barot, Olgica i Sne`ana
go fa}aat pod raka, ne go pu{taat.
MARGA
Tebe, Oli, pak ne ti se site na broj.
OLGICA
Naprotiv, ovoj pat ima edna otpove}e.
MARGA
(Qubopitno se zagleduva vo D-r Kovilkoska, brb-
nuva da se smee, ne znae {to da go pravi cve}eto vo ra-
cete.) Kutrata, ne znae{ {to da go pravi{ cve}eto.
Daj mi go. (Ja zema kitkata od D-r Kovilkoska, ja zdru-
`uva so svojata na gradite, kon Sne`ana.) A tvojata
kitka kade e. Aaa, si mu ja podarila na brat~eto, od-
li~no. (Se zapatuva kon barot, sega ta ne znae {to
ddrraammaaMile Nedelkoski
20.11.2009 63
gi pravi cve}iwata, na tezgafot ja nema golemata
ubava vazna {to tamu stoe{e.) Ja nema vaznata, pole-
ka no sigurno den za den seta poku}nina, site ukrasni
predmeti od salonov is~eznuvaat. Makso, tuku ne, za da
ne ja lutam Oli, sama }e mu najdam mesto na balkon.
(Na Sergej.) Tvoeto neka ti go v race, podarok od ses-
tri~eto. (Na Vatana.) I tebe neka ti go venecot, ti
li~i, kral si. (Izleguva na balkon, mig, dva, ne znae
{to gi pravi kitkite, potoa gi frla preku ogradata.)
Tamu vi e rodnoto mesto, vo planinata, da se kitat so
samovilite. (Se vra}a vo †salonot#.)
Po~inka.
Podolga.
9.
VATAN
(Na Sergej.) Si stanal bezobrazen, otkako si doj-
den vo gradov i sekoga{ koga si kaj nas stanuva{ pobezo-
brazen. (Odi kaj Simeona, toj iska~en na skalata.) A
ti {to pravi{, do kade si stignat?
SIMEON
Tvoram, ako smeam taka da re~am.
VATAN
Smee{, smee{. No mnogu popoleka tvori{, dosega
barem polovinata rabota treba{e da ja ima{ zavr{eno.
Pri krajot na letovo, nekade vo sredinata na sep-
temvri, tuka, vo ovoj na{ slaven dreven grad, }e ima golem
me|unaroden sobir, dr`avni prvenci od cel svet. Toga{
}e gi donesam tuka, }e gi potsetam i }e im ka`am kade
se, vrz kakvi s¢ drevni raboti le`i na{ava tatkovina.
SIMEON
Dosega mnogu drugi raboti treba{e da se slu~at.
Na primer ti treba{e barem polovinata da mi ja is-
plati{ dogovorenata suma. Vaka i boi i ~etki na vere-
sija kupuvam, pak od tvoi pot~ineti.
VATAN
Ti samo tvori i u`ivaj. Koga s¢ }e bide gotovo
}e dojde{ na blagajnata i }e te isplatime. ]e najdeme
na~in i kako da ti kupime nekoe tvoe hudo`ni~ko delo.
SERGEJ
Ako pra-pra-praistorijata se opituva{ da ja kupi{
so tu|i pari voop{to ne e te{ko da se pogodi so ~ii
pari si ja podignal tvojava †privatna rezidencija.#
VATAN
So narodni, znam, toa saka{ da re~e{. Ili so kra-
deni? Zapomni, {to i da re~e{ ne me navreduva{, sin
si mi, niz prsti ti gledam.
SIMEON
Mi trebaat pari. Zapoznav edna golema gospo|a,
od va{ata kasta. Sekoga{ koga sme zaedno taa pla}a,
mi sozdava kompleks na pomala vrednost.
VATAN
(Glasno se smee, ne mo`e da se zapre da ne se smee.)
Tebe isto ti se fa}a, dali ti nejze £ pla}a{, dali taa
tebe ti pla}a, dali taa sleguva na toa ramni{te, ili
ti se ka~uva{ na nejzino ramni{te, na dvajcata isto vi
se fa}a, uspe{no stignuvate na celta. (Ne mo`e da se
zapre da ne se smee na svojata dosetka, sednuva na ma-
si~kata, udira, pleska so racete po potporkite na
kau~ot, na masi~kata pred kau~ot.)
Po~inka.
10.
Makso so podavalnik v race, na podavalnikot gezve
i filxan za kafe, doa|a od barot, go poslu`uva Vatana.
VATAN
Blagodaram, Makso. (Otpiva od kafeto.) Bravo,
odli~no, gor~livo i silno. Bravo, bravo, Makso, to~en
si kako aleksandrinec. Aaa, slu{navte {to rekov, †to~en,
precizen kako aleksandrinec#. Od u~ili{nite denovi po
ne{to ostanalo vo glavata, vo moe vreme zdravo se u~e{e.
PE[TERA
64 20.11.2009
MARGA
Ako ne{to ostanalo vo glavata, prispomni si, ti,
Vatane, si se obrazuval vo kralskite kolexi.
VATAN
Dobro si spomnuvam, kralstvoto ne ~ine{e i go
urnisavme. I sam u~estvuvav vo vojnata. No oti se u~e{e,
se u~e{e. U~itelite so inki ni turaa vo glavite. Ete,
site vie ste obrazovani a nikoj ne znaete {to e toa
aleksandrinec. Ti, Olgice? (Olgica izleguva na bal-
kon.) Ete, gledate, student po kni`evnost, plus apsol-
vent, a ne znae {to e toa aleksandrinec.
MAKSO
Aleksandrinec,... Mu doa|a od srpskiot kral Alek-
sandar Prvi Kara|orxevi}, nego go ubi na{ ~ovek, Vla-
do ^ernozemski.
SIMEON
^ernozemski ubi i u{te eden, Francuzin, ministe-
rot Barto. Se rimuva so Van~o Mihajlov, taka Makso?
VATAN
Golema rabota e gluposta, stignuva koga ne treba
i kade ne treba. I ti, Simeon, prestani so glupostite.
SERGEJ
Siguren si deka Makso re~e glupost.
VATAN
A {to re~e drugo, ne{to pametno.
SERGEJ
Re~e ne ~inelo ne{to, ili u~itelite, ili inkite
na u~itelite, ili, - ili glavite va{i.
SIMEON
Ne ~inele ni u~itelite, ni inkite, ni glavite vo
koi turale, i ni kralot, zatoa Vlado ^ernozemski srede
bel i srede Marsej go ubil.
VATAN
(Tresnuva so raka po masi~kata.) Prestanete,
prestanete so glupostite! Vlado ^ernozemski †na{
~ovek#!? ^ij †va{ ~ovek# Vlado ^ernozemski?
MARGA
(Dvete so D-r Kovilkoska potpreni se na tezga-
fot na barot, tresnuva so rakata.) Koj e za toa ve~er
da se proveselime, jas ~estam.
SIMEON
Blagodaram, jas nema da dojdam. Imam prijatelka
od fela. I vetiv ve~er, ako Vatan mi dade pari, jas }e
~estam.
MARGA
Jas pra{av koja saka i koj mo`e da dojde, a ne koj
ne saka ili ne mo`e. (Kon Sne`ana i Olgica, sedat
na balkonskata vrata.) Vie dvete?
VATAN
A po koj povod n¢ kani{ da se proveselime?
MARGA
Ja gledate Kristina tuka, site znaete deka lekar,
specijalist, a pak nikoj ne pra{uva {to bara taa kaj
nas?
VATAN
Kristina e tvoja prijatelka. Nekoj e bolen?
MARGA
Jas, no ne bil rak, tuku obi~en benignen tumur, na
matkata.
VATAN
So tumurite nikoga{ ne si na~isto.
SERGEJ
Navistina gluposta e golema rabota! (Ne znae
{to da go pravi cve}eto, izleguva na balkon go osta-
va na masata, sednuva.)
Po~inka.
Podolga.
Z A V E S A
ddrraammaaMile Nedelkoski