Osijek Bilje Darda

Parkovi i perivoji Slavonije_

mogućnosti ruralnih naselja Darda i Bilje

rurizam predavač Jasenka Kranjčević, dr. sc. dia.

1 uvod

kratki pregled povijesti Slavonije

kratki pregled umjetnosti Slavonije

parkovi i perivoji Slavonije

2 ruralna naselja Bilje i Darda

3 mogućnosti ruralnog prostora u blizini većeg grada

4 literatura

1 uvod

Ime Slavonija dolazi od latinske riječi Sclavonia kojom su se u srednjovijekovnim pisanim izvorima nazivali krajevi nastanjeni Slavenima. Slavonija je zemlja razigranog terena, plodnog tla i oranica, puna nizina, od davnina poznata po kvalitetnom vinu, slavonskom hrastu i šumama. Njezina povijest je obilježena mnogobrojnim seobama i prodorima naroda koji su ujedno poticali i razvijali život, građenje i umjetničko stvaralaštvo, ali na žalost i razaranje mnogobrojnih kulturnih dobara.

KRAJOLIK SLAVONIJE (1)

kratki pregled povijesti Slavonije

Prvi stanovnici na prostoru Slavonije su bili Tračani i Iliri, a od prve polovice 4. stoljeća prije Krista i Kelti koji su stigli iz Galije i osvojili područje srednje Europe. Od 6. do 9.

godine poslije Krista ilirsko-keltska plemena na prostoru Slavonije vode rat s rimskom vojskom, koju vodi car Tiberije, nakon čega Rimljani, kao pobjednici ustrojavaju Provintia Pannonia u sastavu koje se nalazila i današnja Slavonija.

Provalom Gota i Huna 441. godine, Slavonija postaje mjestom kretanja i sukoba različitih naroda, koji će rušiti, paliti i razarati tragove pojedinih naroda i kultura. Hrvati dolaze u Panoniju sredinom 6. stoljeća i priznaju vlast Avara koji su utemeljili svoju državu na prostoru današnje Mađarske. Oslobodivši se Avara, posavski Hrvati postaju podanici Franaka i Bugara, kada 870. godine za vrijeme kneza Mutimira počinje pokrštavanje. Do kraja 9. stoljeća Mađari su zauzeli prostor sjeverno od Drave, a sam pokušaj da prijeđu Dravu početkom 10. stoljeća nije uspio jer ih je zaustavio knez Tomislav, koji je tako proširio granice Hrvatske i 925. godine postao hrvatskim kraljem.

1091. mađarski kralj Ladislav je osvojio Slavoniju, te od Kolomana i Pacta conventae 1102. godine, mađarski vladari nose naslov kraljeva Ugarske i Hrvatske, a u njihovo ime vladaju banovi. Takva državna zajednica je trajala punih osam stoljeća.

U 14. i 15. stoljeću Slavonija je već napučena i razvijena pokrajina s feudalnim sustavom, no u 15. stoljeću Turci osvajaju Bosnu te se približavaju Slavoniji. Turci su počeli osvajati Slavoniju 1526. godine, uoči Mohačke bitke, kada su osvojili Srijem i utvrđuju gradove uz Dunav i Dravu. Turska osvajanja su bila zaustavljena njihovim istjerivanjem iz Čazme 1560. te porazom kod Siska 1593. godine. Turci su se povukli do rijeke Ilove, te se tada Slavonija počinje dijeliti na Gornju Slavoniju, zapadno od rijeke Ilove do Hrvatskog zagorja, i na Donju ili Tursku Slavoniju istočno od Ilove. Postupno se udomaćuje za Gornju Slavoniju naziv Hrvatska, a Donja Slavonija ostaje Slavonija, kako je to i danas.

Oslobađanje Slavonije je započelo austrijskom pobjedom nad Turcima kod Beča 1683. Nakon šesnaestogodišnjeg rata između Austrije i Turske, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, Slavonija i Baranja trajno se oslobođaju od Turaka, čime započinje gospodarski razvoj tog prostora. Od početka 18. stoljeća, nakon oslobođenja od Turaka, Slavonija je dobila dvojnu upravu - civilnu i vojnu. Carica i hrvatska kraljica Marija Terezija je nakon pet godina vladavine, ujedinila Slavoniju s Hrvatskom i tako ustrojila bansku vlast na području Hrvatske i Slavonije. Jači gospodarski razvoj Slavonije počinje od sredine 18. stoljeća, nakon što je na prijestolje došla Marija Terezija. Trgovina svinjama postajala je sve unosnija jer se proširila i u srednju Europu, započeo je uzgoj kukuruza i duhana te iskorištavanje šuma.

Slavonija je bila uzrok stalnih sukoba između Hrvatske i Mađarske. Mađarski nacionalizam sve se više razvijao, a s njim i želja za prevlašću nad Hrvatima za stvaranje jedinstvene ugarske države, što traje do 1918. kada sukobi s Mađarima prestaju, no počinju novi sa Srbima, u sklopu tadašnje novonastale Jugoslavije.

S Prvim svjetskim ratom i raspadom Austro–Ugarske Monarhije 1918. godine završava se značajno razdoblje Slavonije i Hrvatske, a time i vrijeme kada se grade dvorci.

pregled umjetnosti u Slavoniji

Usprkos cijeloj povijesti Slavonije, postojanost umjetničkog i kulturnog stvaralaštva se očuvala. Slavonija ima mnogobrojna specifična umjetnička djela, ponajprije ona graditeljska, u koje je usprkos europskim stremljeninjima utkan slavonski ambijent, tradicija i senzibilitet čovjeka koji se uporno borio za svoje ognjište i dom.

Iz prapovijesnih vremena osobita su brojna neolitička nalazišta. Iz doba Rimljanja očuvani su brojni arheološki nalazi, osobito gradova, vojnih postaja i cesta. Materijalni tragovi iz ranog srednjeg vijeka, nakon doseljenja Hrvata, ukazuju na nekropole, gradišta i groblja Hrvata i Avara.

Slavonsko romaničko graditeljstvo, uglavnom su razorili Tatari i Turci. Nositelji romanike su bili benediktinci koji su utemeljili desetak opatija i samostana, te nešto manje templari, ivanovci i cisterciti. Često su romaničke crkve Slavonije i Srijema posjedovale obrambene elemente i u povijesti arhitekture poznate su pod imenom crkve - tvrđave.

Gotičko graditeljstvo podudara se s obnovom Slavonije nakon tatarskih razaranja. Gotika je u Slavoniji nazočna od polovice 13. stoljeća do početka 16. stoljeća i do danas su očuvani brojni spomenici graditeljstva i umjetnosti. Nositelji gotičke umjetnosti su isto bili crkveni redovi, ponajprije cisterciti. Zbog stalnih ratova, gotička slavonska arhitektura nije vitka i elegantna kao europska, nego je puna elemenata utvrđivanja. Gotika u likovnoj umjetnosti traje cijelo 15. i 16. stoljeće, kada je u Italiji doba renesanse.

Barokni umjetnički utjecaj dolazio je iz Italije (preko Vatikana i franjevaca), te Austrije i Španjolske (preko isusovaca). Grade se vojne utvrde, obnavljaju srednjovijekovni feudalni gradovi i utemeljuju novi barokni gradovi i naselja. Brojne su barokne crkve sagrađene tijekom 18. stoljeća.

Klasicizam je nazočan u prvoj polovici, a historicizam u drugoj polovici 19. stoljeća. Historicizam je predstavljen dvjema građevinama – neoromaničkom katedralom sv. Pavla u Đakovu i neogotičkom župnom crkvom sv. Petra i Pavla u Osijeku.

Njavrednije zgrade secesijske arhitekture nastaju početkom 20. stoljeća u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i drugdje. Jedna od najljepših secesijskih ulica u Hrvatskoj je današnja Europska avenija u Osijeku (1898.).

Početkom 20. stoljeća se grade posljednji dvorci u Slavoniji.

parkovi i perivoji Slavonije

U Slavoniji i Baranji nastaju krajem 18. i početkom 19. stoljeća veliki parkovi francusko – engleskog tipa uz valstelinske posjede i dvorce od kojh su se mnogi do danas očuvali. Parkovi su od velikog značaja jer predstavljaju vrlo vrijednu hortikulturnu baštinu i bogate dendrološke kolekcije.

PREGLEDNA KARTA STARIH PARKOVA SLAVONIJE I BARANJE (2)

Nakon povlačenja Turaka preko Save i dolaska Austrijanaca započinje organiziranje upravne vlasti. Budući da je ostao malen broj starih vlasnika, sva dobra bez vlasnika proglašena su krunskim. Car Leopold I je te posjede poklanjao osobama od povjerenja, vojskovođama iz turskih ratova i katoličkoj crkvi, ili ih je jednostavno prodavao. Velik dio Slavonije je pretvoren u Vojnu krajinu, a preostalo područje je pripalo vlasteli. U istočne dijelove gornje Hrvatske doseljavaju se domaći i strani feudalci. Dok strana vlastela i članovi vladarske kuće grade ovdje svoje lovačke dvorce (Bilje_Eugen Savojski), istovremeno domaći feudalci vrlo vješto pregrađuju srednjovjekovne burgove u suvremene dvorce, pokrivene baroknom fasadom. Od svih stilova koji se kao opći likovni izraz postepeno javljaju u Hrvatskoj, barok je najrasprostranjeniji i najraznolikiji. U doba baroka gradi se niz dvoraca, kurija, ljetnikovaca, palača, kuća, vojnih i javnih zgrada, podižu se parkovi, fortifikacije, odnosno čitavi urbanistički sklopovi.

1 Đuro Rauš, Stari parkovi u Slavoniji i Baranji

Kod slavonskih dvoraca naslućuju se u njihovoj koncepciji izduženog pravokutnika i naglašenim srednjim rizalitima srodnost s panonskim varijantama dvoraca. Dvorac s gospodarskim zgradama, grupom drveća ili parkom, većinom osamljen u krajoliku, obično je jednokatan, a rjeđe prizeman ili dvokatan. S dvorišne strane su bili okruženi gospodarskim zgradama, a s prednje parkovima, kod kojih se u rijetkim primjerima naslućuju ostaci geometrijskog francuskog tipa. S obzirom na to da se vrtna arhitektura ne može promatrati odvojene od arhitekture, kiparstva, slikarstva i ostalih primjenjenih umjetnosti, valorizacija starih parkova u Slavoniji se vrši prema poznatim parkovnim stilovima – francuski i engleski vrtni stil.

Engleski, nepravilni ili prirodni vrtovi, snažna su suprotnost pravilnim, arhitektonskim, francuskim parkovima. Svoj vrhunac i najveći domet engleski parkovi i perivoji dostižu potkraj 18. i početkom 19. stoljeća kada su u Slavoniji i Baranji bili podizani vlastelinski dvorci i oko njih parkovi. Za stvaranje parkova obaju spomenutih stilova, oko vlastelinskih dvoraca su zaslužni arhitekti i umjetnici koji su dolazili iz Beča i drugih većih gradova, o čemu svjedoči i postojanje mnogobrojnih hortikulturnih nacrta.

Sigurno je da su stari parkovi u Slavonij i Baranji od svog nastanka pa tijekom posljednjih dvjesto godina doživjeli velike promjene i oštećenja osnovnih kompozicija. Naročito velike promjene nastale su nakon protekla dva svjetska rata, tako da je danas vrlo teško govoriti o čistim stilovima parkova spomenutog područja. Prije treba naglasiti da je to zaista vrijedna hortikulturna baština za sadašnje generacije, u kojima se odražavaju naše prilike i shvaćanja domaćih majstora.

Sve naše stare parkove treba tretirati kao hortikulturne spomenike i rijetke prirodne vrijednosti. Svi bi se trebali zaštititi određenim zakonom. Održavanju i obnovi starih parkova u Slavoniji i Baranji potrebno je posvetiti mnogo više pažnje i truda kako bi se ta vrijedna baština sačuvala i za buduće naraštaje. Parkovi su vlasništvo cijeloga društva, te ga je ono dužno održavati i obnavljati.

2 ruralna naselja Bilje i Darda

KARTA OKOLICE OSIJEKA IZ 18. STOLJEĆA (3)

Ruralna naselja Darda i Bilje pripadaju Osječko-baranjskoj županiji koja je osnovana 1991. sa sjedištem u gradu Osijeku. Županija obuhvaća 264 naselja smještena u 42 lokalne samouprave od kojih je 7 sa statusom. Obuhvaća krajeve oko donjeg toka rijeke Drave prije njezinog utoka u Dunav. Plovno područje rijeke Drave stvorilo je Kopački rit, svjetski poznato utočište brojnih ptičjih vrsta, proglašeno Parkom prirode i zaštićeno kao posebni zoološki rezervat. Pretežito je ravničarsko područje koje pogoduje razvitku poljoprivrede, o čemu govori činjenica da 260 778 ha čine obradive poljoprivredne površine, a 82 868 ha se nalazi pod šumom. Područje županije je ispresijecano s preko 1700 km cesta i 180 km željezničkih pruga. Rijeke Dunav i Drava, koja je plovna do Donjeg Miholjca, povezuju ovo područje s riječnom mrežom europskih rijeka. Dvije zračne luke, Osijek i Klisa, isto tako županiju čine povezanom s mrežom hrvatskih zračnih luka.

KOPAČKI RIT (4) TIPIČNA BARANJSKA KUĆA (5)

SHEMATSKI OPIS SELA BILJE I DARDA

Bilje i Darda su tipična baranjska sela s kućama koje se nižu duž prometnica u reljefu mjestimično pristnih starih rukavaca Drave koji su vidljivi iz zračnog snimka. Prisutan je

ortogonalni raster ulica s zadanom građevnom linijom koja pred kućom stvara prostor uličnog dvorišta, dok se iza kuća prostire stražnje dvorište s ostalim gospodarskim kućama. Na mjestima nestalih tradicionalnih baranjskih kuća danas se pojavljuju nešto veća gospodarstva od suvremenih materijala, najčešće građena od opeke, ali vrlo često kao prezentacija nižeg stupnja moderne gradske arhitekture. Kuće su najčešće pravokutne tlocrtne dispozicije sa zabatnim zidom prema ulici i ravnim plohama ziđa.

BILJE

Bilje je selo u Baranji, desetak kilometara sjeveroistočno od Osijeka. U literaturi dolazi i pod imenom Belje, što je izvedenica od mađarskog naziva Bellye. U starim se ispravama Bilje prvi put spominje 1212. godine. Bilje se do 1918. nalazilo u Baranjskoj županiji i u sklopu Pečuške biskupije. Vlastelinstvo Belje bilo je golem kraljevsko-vojvodski posjed sa upravom imanja u Bilju do 1827. nakon čega je preseljena u Kneževo. Feudalni posjed Belje utemeljen je ubrzo nakon protjerivanja Turaka iz Slavonije i Baranje. Njegov prvi vlasnik je bio princ Franjo Eugen Savojski. Povijest ga bilježi kao jednog od najslavnijih austrijskih vojskovođa, čije su pobjede označile konačni kraj turskih osvajanja u Europi.

KATASTARSKA KARTA IZ 1859. (6) STAMBENA IZGRADNJA

BILJA (7)

U selu se nalazi dvorac koji je nekad bio sjedište golemog vlastelinstva, koje je od početka 18. stoljeća pripadalo nekim članovima kraljevske obitelji Habsburg. U baranjskoj ravnici na krajnjem istoku Hrvatske, u trokutu što ga čine rijeka Drava i Dunav, nalaze se tri dvorca: Bilje i Darda na jugu te Kneževo na sjeveru. U baranjskim ravnicama, s nepreglednim poljima žita, nizinskim šumama i vinorodnim blagim padinama, najpoznatiji i kulturno-povijesno najznačajniji dvorac je u Bilju. Smješten je na rubu velikog močvarnog i poplavnog područja, poznatog pod imenom Kopački rit, koji se smatra carstvom divlje prirode – svijet ptica, prirodno mrjestilište riba i šume hrastova, vrba, topola, brijestova i jasena, što sve Bilju daje rijetko viđen ambijent.

PROČELJA DVORCA (8)

Dvorac u Bilju izgradio je princ Eugen Savojski u prvoj polovici 18. stoljeća. Bio je to lovački dvorac koji je slavni austrijski vojskovođa izgradio na imanju što ga je dobio od cara Leopolda I. Nije poznat autor dvorca, no neki nagađaju da bi to mogao biti austrijski arhitekt Johan Lucas von Hildebrandt, koji je za princa Eugena Savojskog gradio glasovitu palaču Belvedere u Beču. Dvorac je s pomoćnim i gospodarskim zgradama oblikovan kao jedinstvena građevina, razmjerno velika u tlocrtu, ali niska. Pripada grupi takozvanih četverokrilnih dvoraca s unutrašnjih kvadratičnim dvorištem sa stranicom veličine 42,26 m. U doba kada dvorac nastaje, za Europu je to bila već zastarjela renesansno-ranobarokna koncepcija, koja je još jedino na granici s Osmanlijskim Carstvom mogla imati opravdanje. Dvorac i njegova pročelja ne pokazuju fortifikacijska obilježja, ali ona nisu izostala u neposrednom okruženju dvorca u obliku grabišta. Iako skromni, opkopi dovrca podsjećaju na renesansni način obrane. Budući da je dvorac podignut na močvarnom zemljištu, imao je u doba izgradnje više vojno negoli gospodarsko značenje. Princ Eugen Savojski rijetko je u njemu boravio, a i sam pristup mu je bio otežan. Tek u drugoj polovici 18. stoljeća počinje se graditi biljski kraljevski put preko močvare.

PERIVOJ POČETKOM 20. STOLJEĆA (9)

Dvorcu se pristupa kroz perivoj mostom koji je preko grabišta položen u osi glavnog južnog pročelja. Središnji dio glavnog pročelja jednokatan je sa sedam prozorskih osi, s ulaznom vežom i tornjem u sredini iznad ulaza. Na tom središnjem jednokatnom dijelu dvorca nailazimo na fasadne ukrase, kao što su pilastri, prozorski okviri i razdjelni vijenci.

Prizemna bočna krila južnog pročelja, kao i preostala tri prizemna krila, danas su bez uresa. Dok je katni dio dvorca bio namijenjen povremenom stanovanju, u prizemnim su krilima bile gospodarske i pomoćne prostorije s ulazima iz unutrašnjeg dvorišta. Iznad ulaza na dvorišnom pročelju nalazi se grb Eugena Savojskog s njegovim bojnim zastavama. U sklopu dvorca bila je dvorska kapela, izgrađena vjerojatno 1720. godine, koja je imala ulogu i župne kapele sve do 1775, kada je izgrađena župna crkva.

(10)

Sredinom 19. stoljeća uz dvorac je uređen i pejsažni perivoj koji se danas prostire na površini od 8 hektara. Dvorac je 1824. godine bio okružen šljivikom i šumom, koji su se preoblikovali u perivoj. Livade, šume i gajevi u okolici dvorca, sa svojim prirodnim ili kultiviranim prizorima, također su u službi parka, i to ponajviše lovačkoga. U floristički raznolikom perivoju dvorca prevladavaju autohtone vrste drveća, iako su u znatnoj mjeri zastupljene i unesene. Perivoj je, kao i dvorac, povijesno neistražen, no zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture.

(11)

DARDA

Darda je selo u Baranji, cestom udaljeno desetak kilometara sjeverno od Osijeka. U antičko doba vodila je iz rimske Murse prema Dardi cesta na nasipu kroz močvaru.

Godine 1566. Turci su sagradila u ono doba glasoviti Sulejmanov most, zapravo cestu na drvenim stupovima, koja je prolazila močvarom u duljini od osam kilometara od Osijeka do Darde. Nisu sačuvani ostaci tog mosta, ali se sačuvalo spomen i legenda o njemu. Paljenje mosta 1664. proslavilo je u Europi hrvatskog bana Nikolu VII Zrinskoga koji je Turcima stalno nanosio poraze.

U Dardi se nalazi drugi od tri baranjska dvorca. Prvi posjednici vlastelinstva sa sjedištem u Dardi bili su Janos i Friedrich Veterani, koji su imanje stekli u doba kralja Karla VI, dijelom svojom zaslugom, a dijelom kupovinom. Kraljica Marija Terezija 1749. daruje vlastelinstvo obitelji Esterhazy, koja se često spominje u 18. stoljeću, jer iz nje potječu zagrebački biskup Emerik III, te hrvatski banovi Josip i Franjo. Obitelj Esterhazy je bila jedna od najuglednijih ugarskih obitelji. Obitelj Esterhazy prodaje vlastelinstvo Darda 1842. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća mijenjaju se vlasnici tako da posjed postaje konačno vlasništvo Mađarske agrarno-rentne banke koja daje imanje u zakup.

ISTOČNO PROČELJE (12)

Povijest dvorca u Dardi slabo je istražen. U malobrojnoj literaturi o dvorcu navode se različiti podaci o gradnji dvorca, smještajući je od polovice 18. do početka 19. stoljeća. U literaturi se spominje i Ivan Kazimir Esterhazy kao graditelj dvorca 1813. godine. Dvorac u Dardi, smješten na rubu naselja i okružen perivojem, posjeduje obilježja baroknog

kalsicizma. Tlocrtna kompozicija je barokna, a pročelja posjeduju obilježja klasicističke arhitekture. Tlocrt je u obliku slova U, što se naziva trokrilnim tipom dvorca. Pročelja su jednostavna, s malim brojem uresa, kao što su razdijelni vodoravni vijenac između prizemlja i kata, vijenac natprozornika i rustikalna fasadna obrada prizemlja. Po sredini glavnog pročelja nalazi se portik u obliku istaknutog rizalita koji je otvoren trijemom u prizemlju, ostakljen na katu i s trokutastim zabatom kao krovićem. Sva su tri krila jednokatna. U produžetku bočnih krila, u dubini dvorišta, nastavljaju se prizemne gospodarske i pomoćne zgrade, uže od bočnih krila. Zbog čestih pregradnji tijekom 20. stoljeća, unutrašnjost dvorca je većim dijelom izgubila izvorni izgled. Arhitektonski je najzanimljiviji kolni prolaz kroz zgradu, s dva reda stupova i križnim svodovima. Prostorije prizemlja i kata svođene su bačvastim svodovima sa susvodnicama. Tijekom tog razdoblja se dvorac koristio kao uredski i stambeni prostor.

ULAZ U PERIVOJ IZ 1918. (13)

Dvorcu se pristupalo s ulice preko predvrta kroz trodijelni ulazni portal, postavljen u osi galvnog pročelja. Oko dvorca je bio perivoj koji je nastao u 19. stoljeću. U njemu se danas naročito ističe golemo stablo ginka.

JEZERO UZ DVORAC IZ 1918. (14)

GOSPODARSKI SKLOP DVORCA (15)

(16)

3 mogućnosti ruralnog prostora u blizini većeg grada

(17)

Osim poljoprivrede, koja je do Domovinskoga rata dominirala kao temeljna djelatnost na ovom prostoru, u posljednje se vrijeme razvio turizam vezan uz Park prirode Kopački rit i danas predstavlja ishodišnu točku kontinentalnog turizma Baranje. Zbog blizine Osijeka kojemu gravitira većina građana, te zbog svojih sačuvanih osobina mirnog baranjskog mjesta dovoljno udaljenog od buke grada, Bilje su mnogi prepoznali kao ugodno mjesto za život, te se naselje ubrzano razvija i širi. Bilje je zapravo jedno od tek nekoliko mjesta u Osječko - baranjskoj županiji koje ima veći broj stanovnika nego prije rata.

Geografski položaj Bilja i Darde vezan je za važne prometne pravce, kako danas tako i u dalekoj povijesti, te je zbog toga ovaj prostor bio razvijen od neolitika do danas. Upravo ta mala udaljenost od velikog grada pruža niz mogućnosti. Udaljenost od 10 km je idealna za razne biciklističke rute koje bi mogle postati okosnicom sportskog turizma, a istovremeno prikazivati sve vrijednosti navedenog područja.

Osijek je poslije Zagreba, po parkovnom naslijeđu najbogatiji grad u Hrvatskoj. Ta osječka tradicija i perivojna kultura, poticala je oblikovanje vrtova i parkova po Slavoniji. Iako uništeni i osiromašeni, osječki perivoji su duboko utkani u urbanističku sliku grada i nada su za povratak parkovne estetike te oživljavanje perivojne kulture u Slavoniji i Baranji.

Perivoji i dvorci od vremena renesanse do dvadesetog stoljeća uzdignuti su u povijesti europske kulture do najviših vrijednosti u kulturi, umjetnosti, znanosti i turizmu. Svi ti dvorci i njihovi vrtovi su oličenje kulture i tradicije zemalja u kojima se nalaze, i dio su kulturnog identiteta naroda. Brojni dvorci i kurije, te njihovi perivoji, bili su prepuštani propadanju, lišeni skrbi i održavanja. Nakon dva svjetska rata, zatirana je njihova prošlost, vrijednost i značenje za hrvatsku kulturu. Isto tako, njihovo stanje je i danas vrlo loše, jer oni traže daleko više novca i skrbi. Već duži niz godina, dvorci i njihovi perivoji propadaju i nestaju.

Perivoji, vrtovi i krajolici uz dvorce prikazuju hrvatsku povijest, osobito od 17. do 20. stoljeća. Puna tri stoljeća oni su bila žarišta političkog i kulturnog života hrvatskog, ali katkad i stranog plemstva. Dvorci su spomenici graditeljstva, vrtnog i perivojnog oblikovanja, te ambijentalnog i krajobraznog naslijeđa. Dvorci su od osobitog značenja za povijest umjetnosti, ali istovremeno i nezaobilazne točke u istraživanju gospodarske povijesti jer su bila sjedišta plemićkih posjeda i poljodjelske proizvodnje. Radi toga, postali su potvrda identiteta hrvatske kulture, ali i kontinuiteta hrvatske arhitektonske i umjetničke misli na europskom tlu. Važno je spomenuti, da s dvorcima u Hrvatskoj, završava na jugoistoku Europe, prostor rasprostiranja europskih dvoraca. Jugoistočno od Hrvatske nema više dvoraca, što Hrvatsku svrstava u krug zapadnoeuropske civilizacije.

TIPIČNA BARANJSKA KUĆA (18)

'AMBAR U AVLIJI _ 'za avlijom mi šljivik, za šljivikom vrt, a za vrtom njiva oranična, a za mojom njivom polje i vinogradi čitava sela.' (19)

TRADICIJSKA KULTURA ODIJEVANJA (21)

Središnje mjesto u tradicijskoj kulturi stanovanja je SOBA. To je bila prva i najveća prostorija tradicijske seljačke kuće. Osim pripremanja hrane, u njoj su se događale i sve druge aktivnosti, u njoj se boravilo, spavalo, objedovalo, prelo i proizvodila raznovrsne rukotvorine. Takva namjena sobe je odgovarala nekadašnjem životu u obiteljskim zadrugama, jer su one predstavljale zajednicu života i rada. Tradicijska kuća i soba kao njezin najvažniji dio nisu imali samo stambenu namjenu. U pročelju sobe, na zidu prema ulici, redovito se nalazilo raspelo, svete slike, često i slike kućnih svetaca zaštitnika, naglašavajući sakralnu dimenziju seljačkog doma. Soba je bila središte mnogih životnih i godišnjih običaja te prostor gdje je obitelj primala goste, svetkovala blagdane, u kojem se dogovaralo i poslovalo, proizvodilo i trošilo, družilo i odmaralo. (20)

ZLATOVEZ pripada skupini najskupocjenijih tradicijskih vezova Slavonije i Srijema. Vezenje žicom zlatne boje javlja se na tradicijskom ruhu i kućnom tekstilu sredinom 19. stoljeća, a postupno je postalo zastupljeno i u okolici Slavonskog Broda, Đakova, Vinkovaca, Vukovara, Iloka te dijelom u selima blizu Osijeka i Valpova (22)

PEČENJE RAKIJEje jedan od najstarijih običaja koji Šokcima nikada nije bio tek puki posao koji se treba odraditi na brzinu, nego tradicija i trud koji bi se na kraju isplatio litrama šljivovice. Stoljetna tradicija pečenja rakije uvijek je sa sobom nosila posebnu čar obiteljskog druženja i uživanja uz kazan, dok bi se cijelim krajem širio miris šljivovice. (24)

ŽETVA I VRŠIDBA ŽITAZa slavonskog seljaka žetva je oduvijek bila važan posao ne samo iz razloga jer tada ubire plodove napornog rada, već i zbog blagostanja koje je donosila rodna godina. Žetvu bi vršila skupina ljudi koju su činili prijatelji i rodbina. Kosci su kosili, rukovedalje srpom skupljale žito, a muškarci vezači su skupljali otkose žita te ih vezali vezicama u snopove. Snopovi su se zatim snašali u devetke, a dva devetka sačinjavala su krst, koji se zatim tovario u zaprežna kola. Zaprežnim kolima se to odvozilo do guvna, mjesta vršaja gdje razrezane snopove đpajzer ubacuje u bubanj. Zrnovlje zatim curi u vreće, a elevator prenosi slamu na kamaru koji odvaja zrnovlje od košuljice, tj. plijeve. Kada je posao oko žetve završio, slijedio je bogati objed koji se sastojao od guščjeg paprikaša uz domaći kruh. To je ujedno bio i čin druženja gdje se plesalo kolo i pjevalo uz zvuke slavonske tamburice i naravno uz kapljicu domaće šljivovice. (23)

DJEČJE IGRE STARIH GENERACIJAPrevladavali su rekviziti nađeni u prirodi ili jednostavno izrađeni u kući. Igre su se najčešće izvodile na ispaši kada su djeca i imala najviše vremena. Naravno, osobito na blagdane, jer su curice u druge dane mogle i pri čuvanju goveda vesti, plesti, presti ili učiti. Najčešće igrane igre: 1. IGRA ŠKUKLJAKA ; 2. IGRA PALE I PIRIZA (izabire se ravan teren veličine cca 20 kvadrata, nakon čega bi se teren podijelio, duži štap zvani pala, dug oko pola metra te jedan kraći zvan piriz od oko 20 cm. Na odrešenom mjestu bi se postavio znak do kojeg je trebalo dobaciti piriz odbijen palom s razdaljine najmanje 10 m. Onaj tko bi pogodio što bliže meti, bio bi pobjednik); 3.ZEMLJA (u predvečerja djeca bi nacrtala kamenom veliki krug u njivi, podijelivši ga na nekoliko dijelova, ovisno o broju igrača. Svaki je imao svoj teritorij. Za igru je bio potreban jedan dulji štap kojo se bacao na određenu udaljenost koji je trebao dotaći protivnika i tako sačuvati svoj i zauzeti tuđi teritorij, a sve to stojeći na svom terenu ukopan u mjesto. Koliko bi mogao štapom zaokružiti vidljivom crtom bilo bi njegovo. Mogao ju je vraćati, gubiti i osvajati susjedovu.) 4. BLIŠKA (na odrešeni cilj bacao se sitni novac. Onaj tko bi pogodio najbliže, pokupio bi novčiće koji nisu bilu sasvim beznačajni za mali dječji đeparac.) 5. MUĆAK ; 6. ŽMIRKA; 7. LONČIĆI; 8. PRSTEN; 9. KARTE; 10. PRIMANJE PAKETA; 11. ZIMSKE RADOSTI; 12: ŠIBICE; 13. POLA-CIJELO; 14. IZVLAČENJE KLIPIĆA, 15. ŽABICE; 16. GRANIČARI; 17. TOPOVI I KOLAČI, CIGLE I KUĆE, 18. MICA (25)

http://narodni.net/najpopularnije-djecije-igre-starih-generacija/

ZAKLJUČAK

Važno je prepoznati vrijednosti ovih ruralnih naselja koja se nalaze u neposrednoj blizini većeg grada, te iskoristiti njihovu interakciju. Osijek je urbanizirano kulturno i upravno središte koje karakterizira gradska matrica izgradnje koja se udaljavajući od središta raspada u naoko sihijski podizane građevine stanovanja, sa manjim brojem javnih sadržaja koji bi trebali upotpuniti tu osnovnu funkciju. Okolna ruralna naselja mogu definirati aktivni prsten oko grada koji unutar sebe integrira različite sadržaje. Kako ne postoji grad bez sela, tako ne postoji niti selo bez grada. Ruralna naselja posjeduju mnoge vrijednosti koje upotpunjuju sliku i ponudu grada, pri čemu je najvažnije istaknuti njihove autohtone karakteristike i običaje.

Vrlo je vrijedna i važna mogućnost da posjetitelj koji dolazi u europski grad - Osijek, ima pregled povijesti lokalnog naroda, kulture i običaja, što ga diferencira od ostalih europskih gradova, pogotovo u ovom današnjem svijetu globalizacije. Ruralna naselja su upravo ta mjesta koja imaju potencijal i u sebi sadrže još uvijek određene posebnosti koje turizam prodaje, ali istovremeno, to je jedan od mehanizama zaštite od padanja istih u zaborav.

http://narodni.net/najpopularnije-djecije-igre-starih-generacija/

4 literatura(1) Mladen i Bojana Šćitaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji od Zagreba do Iloka,1998: 9, 16, 20

(2) Đuro Rauš, Stari parkovi u Slavoniji i Baranji,1977: 15

(3) Mladen i Bojana Šćitaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji od Zagreba do Iloka,1998: 78

(4) www.kopacki-rit.com

(5) www.bilje.hr











(16) www.darda.hr

(17) maps.google.hr

(18) www.bilje.hr

(19) www.narodni.net

(20) (21) (22) (23) (24) www.bastina-slavonija.info

(25) www.narodni.net

_ Đuro Rauš, Stari parkovi u Slavoniji i Baranji (1977.)

_ Mladen i Bojana Šćitaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji od Zagreba do Iloka (1998.)

_položaj u prostoruhttp://maps.google.hr/

_općina Dardahttp://www.darda.hr/index2.htm

_općina Biljehttp://www.bilje.hr/site/index.php

_Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacijehttp://www.bastina-slavonija.info/Default.aspx

_narodne igrahttp://narodni.net/category/narodne-igre/

http://narodni.net/category/narodne-igre/

http://www.bastina-slavonija.info/Default.aspx

http://www.bilje.hr/site/index.php

http://www.darda.hr/index2.htm

http://maps.google.hr/

Documents

Osijek Bilje Darda