Ouvanje usmene zaviajne baštine u djejem vrtiu "Rapii" u minju
Šujevi, Vanessa
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Pula / Sveuilište Jurja Dobrile u Puli
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:440230
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI
VANESSA ŠUJEVI
MINJU
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
VANESSA ŠUJEVI
MINJU
Predmet: Usmena zaviajna baština
Znanstveno podruje: Humanistike znanosti
Mentor: Izv. prof. dr. sc. Vjekoslava Jurdana
Pula, 2021.
Ja, dolje potpisana Vanessa Šujevi, kandidatkinja za prvostupnicu predškolskog
odgoja, ovime izjavljujem da je ovaj Završni rad rezultat iskljuivo mojega vlastitog
rada, da se temelji na mojim istraivanjima te da se oslanja na objavljenu literaturu kao
što to pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da niti jedan dio Završnog
rada nije napisan na nedozvoljen nain, odnosno da je prepisan iz kojega necitiranog
rada, te da ikoji dio rada krši bilo ija autorska prava. Izjavljujem, takoer, da nijedan
dio rada nije iskorišten za koji drugi rad pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj
ili radnoj ustanovi.
o korištenju autorskog djela
Ja, Vanessa Šujevi, dajem odobrenje Sveuilištu Jurja Dobrile u Puli, kao nositelju
prava iskorištavanja, da moj završni rad pod nazivom Ouvanje usmene zaviajne
baštine u DV „Rapii“ u minju koristi na nain da gore navedeno autorsko djelo, kao
cjeloviti tekst trajno objavi u javnoj internetskoj bazi Sveuilišne knjinice Sveuilišta
Jurja Dobrile u Puli te kopira u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i
sveuilišne knjinice (stavljanje na raspolaganje javnosti), sve u skladu s Zakonom o
autorskom pravu i drugim srodnim pravima i dobrom akademskom praksom, a radi
promicanja otvorenoga, slobodnoga pristupa znanstvenim informacijama.
Za korištenje autorskog djela na gore navedeni nain ne potraujem naknadu.
U Puli, _______________ (datum)
i savjetima prilikom izrade ovog rada.
Nadalje, veliko hvala ravnateljici i odgojiteljicama Djejeg vrtia „Rapii“ iji je rad
inspiracija i temelj za pisanje ovog završnog rada.
I na kraju, od srca hvala mojoj obitelji i prijateljima koji su mi tijekom cijelog školovanja
bili podrška i vjerovali u mene.
Veliko HVALA svima!
Vanessa
SAETAK
Zaviaj je mjesto kojem pripadamo i koje nam prua osjeaj sigurnosti. Uz njega
nas vee mnogo lijepih trenutaka i najranijih sjeanja. Izrazito je vano da ljubav i
osjeaje koje gajimo prema zaviaju prenosimo na nove generacije. Svako e
dijete, upravo kroz povezanosti sa svojim zaviajem, izgraditi sebe i svoj identitet.
Sve materijalne i nematerijalne vrijednosti nekoga mjesta nazivaju se zaviajna
baština. Zaviajna je baština temelj zajednice te je naša zadaa da je njegujemo i
prenosimo djeci, njezinim najboljim uvarima.
Upravo to ini Djeji vrti “Rapii”, ija je misija stvarati okruenje u kojem e djeca
nauiti ivjeti sa zaviajnošu te je otvorenog srca njegovati i uvati. „Rapii“ se
nalaze u minju, malom gradiu koji se moe pohvaliti mnogim znamenitostima.
Kroz prikaz projekata i slikovnica napisanim na „minjsken zajiku“ iz „Rapieve
zaviajne knjinice“ u ovom se radu ukazuje na dobar primjer ouvanja usmene
zaviajne baštine u radu s najmlaima.
Kljune rijei: zaviaj, zaviajna baština, zaviajni govor, minj, Djeji vrti
„Rapii“
SUMMARY
Homeland is the place where we belong and which gives us a sense of security.
We associate it with many beautiful moments and the earliest memories. It is
extremely important that we pass on the love and feelings we have for our
homeland to new generations. Every child will build itself and its identity through
connection with its homeland.
All the tangible and intangible values of a place are called native heritage. Native
heritage is a fundamental for a community and it is our duty to nurture it and pass
it on to children, its best guardians.
This is exactly what the „Rapii“ Kindergarten does, whose mission is to create an
environment in which children will learn to live with their homeland and to nurture
and protect it with an open heart. "Rapii" is located in minj, a small town that
boasts many sights.
Through the presentation of projects and picture books written on "minjski zajik"
from "Rapi's native library", this paper identifies to a good example of preserving
the oral native heritage in working with the youngest.
Keywords: homeland, native heritage, native speech, minj, Kindergarten
"Rapii"
SADRAJ
2.3. Zaviajni govor .............................................................................................. 5
3. minj .................................................................................................................... 7
3.1.1. minj bez malarije i kolere ...................................................................... 8
3.1.2. Razvoj cestovnih mrea .......................................................................... 8
3.1.3. Razvoj poetkom 20. stoljea ................................................................. 9
3.1.4. Izmeu dva rata ...................................................................................... 9
3.2. minjske znamenitosti ................................................................................. 10
3.2.1. minjska kula ........................................................................................ 10
3.3. akavski sabor ............................................................................................ 14
3.4. akavska kua ............................................................................................ 16
3.5. minjski govor ............................................................................................. 17
5.1. „Jurena“ ....................................................................................................... 19
5.3. „Besedarnik“ ................................................................................................ 23
5.5. „Blavi val L’ondone blu“ ............................................................................... 28
5.6. „Va kue i okoli kue“ .................................................................................. 29
5.7. „Rapii Bezaii i Gardelini Bazgonii“ ...................................................... 35
6. Crtice iz prakse .................................................................................................. 37
7. Zakljuak ........................................................................................................... 39
8. Literatura: .......................................................................................................... 40
1. Uvod
Zaviaj je vaan dio svih nas. To nije samo mjesto gdje smo roeni, ve i ono što nas
oblikuje, prua nam sigurnost i osjeaj pripadanja.
Tema ovog završnog rada je upravo ouvanje zaviajne baštine, s naglaskom na
usmenu zaviajnu baštinu, u Djejem vrtiu “Rapii” u minju.
U uvodnom dijelu ovoga rada bit e definirani pojmovi zaviaja, zaviajne baštine,
usmene zaviajne baštine i zaviajnog govora. Zatim e, kroz nastavak rada, biti rijei
o povijesti i znamenitostima minja – gradia u kojem su “Rapii” smješteni i za koji
se kae da k njemu vode svi putevi u Istri. Nadalje je dotaknuta i tema “minjskog
govora” koji je kao nematerijalno kulturno dobro zaštien od 2008. godine.
Djeji vrti “Rapii” je specifian po tome što izrazito njeguje zaviajnost i akavštinu,
a tome u prilog ide i njihova “Zaviajna knjinica” s ak sedam naslova koji e u ovom
radu biti prikazani.
2. Zaviaj
Taj kuši svieta mene je najlepši. Tu sve bliješi anke kad je škuro. (Autorica rada)
Prema Aniu (1991) zaviaj se naješe povezuje s mjestom roenja te ga moemo
definirati i kao osobni osjeaj pripadanja nekom mjestu. Takoer, za zaviaj moemo
rei da je on “emocionalna, knjievna, pedagoška, odnosno didaktiko - metodika
kategorija, domovina u malom, osobna domovina” (Rosandi, 1975: 9). Meutim,
zaviaj ne mora biti iskljuivo mjesto gdje smo roeni ve to moe biti i mjesto gdje se
osjeamo kao kod kue, navikli smo ondje ivjeti i srcu nam je drago. Neki ljudi svojim
zaviajem smatraju i više krajeva u kojima su ivjeli (Jurdana, 2015: 15).
Svi smo ve u prvim godinama ivota, prije svega u našoj obitelji, a kasnije i šire, razvili
odnos prema svom zaviaju. Jedni zaviaj smatraju mjestom roenja i odrastanja te
ga veu uz zemljopisno podrijetlo. Drugi pak zaviaj definiraju kao mjesto u kojem se
osjeaju sigurno, trei pak smatraju da je onaj emocionalni, unutrašnji zaviaj kojega
gradimo tijekom cijeloga ivota, najvrjedniji. Bez obzira s kojim se stavom slaemo,
svima je jednako obiljeje da je zaviaj “vrsta toka koja nam slui poput orijenta na
ivotnim putovanjima”. Zaviaj je mjesto s kojeg polazimo i mjesto na koje se vraamo;
zaviaj koji nosimo u sebi daje smisao onome što inimo (Halaev, 2013: 19).
Mnogo nas lijepih trenutaka i najranijih sjeanja iz djetinjstva veu uz zaviaj. Vano
je da tu ljubav i osjeaje koje gajimo prema zaviaju prenosimo na nove generacije.
Svako e dijete, upravo kroz povezanosti sa svojim zaviajem, izgraditi sebe i svoj
identitet. Jer, kako Husanovi-Pejnovi (2011: 90) kae: „Svaki obiaj, dijalekt, govor,
tradicija i/ili baštinski sadraji dio su zaviajnog identiteta neke osobe.”
Osjeaj pripadanja i sigurnosti te saznanja o baštini, obiajima i zaviaju u kojem ive
kod djece stvaraju pozitivne emocije prema zaviaju. Zbog toga, kako kae Jurdana
(2015), u odgoju i obrazovanju djeteta naelo zaviajnosti treba biti prisutno. Jurdana
(2015), nadalje, navodi kako i psihologija istrauje vanost zaviaja i zaviajnosti kod
pojedinaca, a osobito izraavanje osjeaja zaviajnosti. Osjeaj pripadanja je bitan dio
razvoja koji je djetetu potreban od samog roenja kada mu to omoguuje majka,
3
kasnije se to nastavlja s pripadanjem odreenom društvu, odnosno, zaviaju. Upravo
je zaviaj taj koji prua sigurnost, ljubav i zaštienost.
Gajiti i njegovati ljubav prema zaviaju treba uiti od ranog djetinjstva jer što više volimo
svoje znat emo voljeti i tue, i samim time stvarati pozitivan odnos prema svakome
(Jurdana, 2015: 45).
„Malo dijete prirodno je i snano povezano sa svojim zaviajem i zaviajnim jezikom s
kojim odrasta i stvara vrstu vezu izmeu vrtia i obitelji. Uvrštanjem zaviajnosti u
kurikulume djetetu se prua prilika da istrauje i otkriva, da se udi, mašta i zamišlja
tako što upoznaje obiaje i tradiciju, prie i legende zaviaja.” (Kali, 2019).
Štoviše, još ranih sedamdesetih godina prošlog stoljea, na akavskom saboru u
minju, Pero Šimleša naglasio je pedagošku vanost uvoenja naela zaviajnosti u
odgojno-obrazovni sustav.
Jer, kako kae Šimleša (1975: 25): „Zaviaj je mjera i model za sve što e se kasnije
uiti.”
2.1. Zaviajna baština
I kamo god da grien vajk u va sebe naše besede i uance nosit, vajk e mi sparadi
njih srce zapliesat. (Autorica rada)
Zaviajnom se baštinom smatraju sva materijalna i duhovna dobra nekog mjesta. Sve
vrijednosti koje mještani nose u sebi: kako razgovaraju, kako gledaju na ivot, kako
ive. “Zaviajna baština je prije svega zaviajno znanje i mudrost ljudi na odreenom
mjestu u odreeno vrijeme” (Mareti, Caktaš, 2007: 87-96). Pojam zaviajna baština
ukljuuje sve znanje i vještine koje je pojedinac ostavio na nekom podruju u
odreenom vremenu te to ini temelj za budue generacije.
“Baština je ukupnost iz prošlosti sauvanih i njegovanih kulturnih dobara. Njena glavna
znaajka je uvanje i njegovanje svega onoga što su nam naši preci ostavili, kao
kulturu, tradiciju, zaviajnu mudrost. Svako podruje na svijetu posjeduje baštinu. Ona
bi trebala predstavljati temelj zajednice, ali isto tako i bit vrsta veza sa prošlošu“
(Ani, 1991: 84-86).
Kako tvrdi Braji (2013: 5): „Svaka nacionalna baština, bila ona materijalna ili
nematerijalna, od neprocjenjive je vrijednosti narodu kojem pripada. Ona ga odreuje
i opisuje, ini ga prepoznatljivim i jedinstvenim u odnosu na druge narode, a esto je i
4
uvjet njegova opstanka. Stoga je vano kako se odnosimo prema baštini, ali i što
poduzimamo pri odgoju i obrazovanju djece i mladih u kontekstu postavki o
cjeloivotnom uenju za odrivi razvoj. Danas ivimo u svijetu globalizacije koja je iz
dana u dan sve utjecajnija, i zbog toga se treba sve više pozornosti pridati ouvanju
nacionalnog blaga, jer jedino tako je mogue ouvati nacionalni identitet. Zbog toga je
vano da se s cjeloivotnim uenjem zapone vrlo rano, u predškolskoj dobi, kako bi
djeca ve tada dobila što bolji temelj za pozitivan odnos prema prirodnoj i kulturnoj
baštini.“
Najbolji nain da sauvamo vrijednosti našeg zaviaja jest da upoznajemo djecu s
njima od najranijeg djetinjstava. Jer, kako kae Kali (2019): “Djeca su ve odavno
prepoznata kao najbolji uvari baštine”.
Zaviajne vrijednosti usaene u djetinjstvu ovjek nosi u sebi cijeli ivot. Kada ostarimo
i „kad sva druga sjeanja izblijede, sjeamo se pjesmica nauenih u ranom djetinjstvu,
u obitelji ili u vrtiu“ (Cohen, 2011).
2.2. Usmena zaviajna baština
Usmena zaviajna baština se prema Miškoviu (2009): “ogleda kroz usmene izraze i
tradicije, usmenu knjievnost ukljuujui i jezik koji je dio te baštine, izvedbene
umjetnosti te znanja i vještine tradicijskog rukotvorstva.”
Knjievnost je izrazito bitan dio ljudskoga ivota. “Ona je jedna od temeljnih spona
kulture, i to one u njezinu izvornome znaenju, bez obzira na to pojavljuje li se u
usmenom ili pisanom obliku“ (Botica, 2013: 9).
Usmena je kulturna baština meunarodno prepoznata kao vaan dio ouvanja
kulturnoga identiteta. Zbog globalizacije u današnjem vremenu mnogi izriaji
nematerijalne kulturne baštine u opasnosti su od izumiranja, ugroeni
standardizacijom, oruanim sukobima, turizmom, industrijalizacijom, ruralnim
egzodusom, migracijama i uništenjem okoliša (Ministarstvo kulture i medija Republike
Hrvatske. https://min-kulture.gov.hr/, 1.8.2021.).
2.3. Zaviajni govor
Zdrhi me pasajo kad ujen to naše mehko , to naše lijepo a. (Autorica rada)
Za zaviajni govor, kojeg se naziva još i materinski, kae se da je temelj kulture i
društva. On ima izrazito vanu ulogu u djetetovom ivotu. Naime, to je jezik koji dijete
sluša i usvaja puno prije odlaska u školu. To je prvi jezik koji dijete uje od svoje majke
i ostatka obitelji te upravo njega poinje koristiti u verbalizaciji svojih doivljaja. Jurdana
(2015) istie kako materinski jezik neposredno povezuje dijete za prostor u kojem ivi
i u kojem ive njegove najvanije osobe. Na tom jeziku razmišljamo, sanjamo i
raunamo. Definiciju materinskog jezika kao jezika usvojenog u ranoj dobi koji postaje
prirodni instrument mišljenja i komuniciranja definirala je organizacija UNESCO i to
1953. godine (Jurdana, 2015: 18). Danas tako definiramo materinski jezik kao rodni ili
prvi jezik koji neka osoba naui u obitelji. Rije je o jeziku s kojim najlakše izraavamo
najširi raspon vlastitih misli i najjaih emocija. Tim se jezikom sluimo najbolje i
najpreciznije jer je usaen u nas od naših poetaka i zahvaljujui njemu uimo, mislimo
i govorimo (Ham prema Jurdana, 2015: 18).
2.4. Zaviajni govor u djejem vrtiu
Jurdana (2015) istie da se zaviajni govor u odgojnom i obrazovnom sustavu smatrao
nepoeljnim, djeca su esto bila ispravljana kada bi upotrebljavala narjeje ili mjesni
govor koji imaju usvojen ime bi se kod njih razvijao strah od jezika.
Meutim, ve u predškolskom razdoblju valja razvijati kod djece svijest o svome
materinskom jeziku kao i o standardnom i pri tome paziti da ne doe do zanemarivanja
i odbacivanja jednog od tih dvaju jezika, ve da oba jezika budu dio izraavanja svakog
djeteta (Turza Bogdan, 2013).
O susretu djeteta sa zaviajnom rijeju ovisi njegova daljnja jezina i
knjievnoumjetnika kompetencija. Kod djece se prije svega javlja ljubav prema rijei,
itanju i pisanju, uenju izraajnoga govorenja i knjievnosti koja postupno postaje
ljubav prema zaviaju i tradiciji (Jurdana, 2015).
6
Stoga, nikako ne bi trebalo djecu koiti ili ispravljati, ve dopustiti da se izraavaju
onako kako najbolje znaju i ele jer time jaaju svoj zaviajni identitet. U odgojno-
obrazovnom radu poeljno je njegovati zaviajnost i obraivati zaviajna djela
prilagoena djeci kao vrijednu knjievnu kulturnu baštinu. Veliku ulogu u tome imaju
odgojitelji jer oni pruaju djeci uvid u zaviaj, njegove ljepote i vanost te prenose djeci
emocije i osjeaj pripadanja.
Djeca su naša budunost. Oni e ponijeti u svijet svoje budunosti sve ono što ih
nauimo. I nama je netko podario svijest o vrijednosti zaviajne baštine, tradicije
zaviaja u kojem smo odrastali. Generacije se smjenjuju, ali vrijednosti ostaju
(Jurdana, 2015: 33).
Izvor: (http://www.tzzminj.hr, 2.8.2021.)
Kae se da ako u Europi svi putevi vode u Rim, onda u Istri svi putevi vode u minj.
Gradi koji se nalazi u središtu Istre i staro je sjecište puteva.
minj je opina koja broji 33 naselja i 112 sela u kojima trenutno ivi 3650 stanovnika.
Prvi se put minj spominje 1178. godine u povelji pape Aleksandra III. i to kao Zimino.
3.1. minj kroz povijest
U prapovijesti je minj bio naseljen kao gradina. Naeni ostaci keramike kod crkve
svete Foške i u samom minju potvruju da je ve u eljeznom dobu (2000. do 1000.
godine prije Krista) na minjštini bilo nekoliko naselja. Pretpostavlja se da je minjština
znaaj prometnog raskrija dobila ve tada jer su putevi vodili prema tada ve
postojeim naseljima, poput Lindara, Pina, Barbana i Vodnjana. minjština je od
druge polovice 12. st. bila u sastavu Pazinske grofovije. Iz urbara (zbirke propisa) i
ostalih izvora da se zakljuiti (po davanjima i radnim danima za obradu zemlje) da je
minj bio meu najrazvijenijima. Trgovalo se poljoprivrednim proizvodima, drvom i
vinom. To potvruju i rijei Jochanna Weicharda Valvasora u knjizi "Slava Kranjskoga
vojvodstva" koje opisuju kako u minju ima više vina nego vode
(https://www.istra.hr/hr/destinacije/zminj/dozivite/zminjska-kula, 3.8.2021.).
3.1.1. minj bez malarije i kolere
U 14. stoljeu u minj su doseljavali bjegunci iz istarskih naselja koja su razorili
Mleani. U 16. stoljeu minj naseljavaju i stanovnici Like i Krbave koji su bjeali pred
Turcima. minjština je proivljavala teške trenutke za vrijeme Uskokog rata od 1615.
do 1617. godine kada su Mleani nemilosrdno uništavali šumsko i drugo bogatstvo.
Meutim, nakon rata se ovaj kraj brzo oporavio jer ga nisu napale malarija i kolera koje
su harale Istrom. minj je bio trgovako središte. Izmeu ostalog, trgovalo se drvom,
mesom, sirom, itaricama, voem, vinom i sijenom. U 17. stoljeu je minjština imala
oko 380 porodica, što znai više od 1000 stanovnika.
3.1.2. Razvoj cestovnih mrea
Nakon pada Mletake republike, izmeu 1805. do 1814. godine, Istra dobiva francusku
vlast. Nakon 1814. godine poinje priblino sto godina dugo austrijsko doba. U to se
vrijeme znaajno razvila cestovna mrea. Za to su uglavnom zasluni Francuzi koji su
tijekom svog kratkog vladanja Istrom ubrzano gradili ceste. Tako je bila obnovljena
ceste iz Pule i Rovinja preko minja prema Pazinu. Modernizacijom cesta minj dobiva
poštu 1841., a osnovnu školu 1822. godine što omoguava razvoj i prosperitet (
https://www.istra.hr/hr/destinacije/zminj/dozivite/zminjska-kula, 3.8.2021.)
3.1.3. Razvoj poetkom 20. stoljea
minj je bio mjesto gdje je boravilo mnogo ljudi i gdje se trgovalo, o tome govori velik
broj gostionica i iznajmljivaa smještaja. Razvili su se mnogi obrti poput pekara,
stolara, tesara, kovaa, postolara i slino, koji su radili u samom minju, ali i u okolnim
selima. Znaajno se razvija obrada kamena. Poznati su bili minjski škarpelini;
obraivai kamena. Za minj i minjštinu su poetkom 20. stoljea vani sljedei
dogaaji: osnivanje Gospodarske zadruge 1903., izgradnja društvene zgrade -
Lokande 1905. godine, osnivanje Posujilnice (novanog zavoda, banke) i itaonice
1906. te zadrunog parnog mlina 1907. godine. Vrijeme je to u kojem se na ovom
podruju mogu vidjeti prvi automobili, motocikli i bicikli, a u funkciju je stavljen i telegraf.
3.1.4. Izmeu dva rata
Nakon Prvog svjetskog rata Istra Rapalskim ugovorom 1920. godine pripada Italiji te
za minjštinu, kao i za cijelu Istru, zapoinje potpuno novo razdoblje. Pulska pokrajina
sa sjedištem u Puli nastala je 1923. godine, a njome je upravljao perfekt. Pokrajina je
bila rasporeena na šest okruja, a minj je pripadao pazinskom. Tadašnji stanovnici
minja u potrazi za poslom sele se u Ameriku, Italiju i drugdje. Iselile su 42 obitelji, a
mnogi su posjedi propali. Sredinom tridesetih godina dolazi do napretka. Ljudi se
zapošljavaju u rudniku u Raši, jaa trgovina, odravaju se ceste i zapoinje autobusni
promet. minjci esto vlakom odlaze Trst te ondje prodaju svoje proizvode. U Trstu su
takoer nabavljali razne proizvode i dostavljali ih stanovništvu pa je tako roba iz Trsta
dobila visoki ugled meu minjcima. Od 1928. godine kroz minj prolazi autobus koji
vozi iz Trsta za Pulu i obrnuto, a staje kod crkve svetog Bartola. Sredinom 30-ih godina
do minja poinju voziti kamioni s prikolicama, takozvane raške kavarice, ime je
olakšan odlazak na posao u rudnike gdje radi sve više ljudi (
http://tzzminj.hr/index.php/zminj/povijesni-pregled, 3.8.2021.).
minj je, iako malena opina, prepun znamenitosti od kojih su najzanimljivije minjska
kula, Kalvarija, Crkva sv. Mihovila, Crkva sv. Trojstva i Crkva sv. Foške te su daljnjim
tekstom i zasebno opisane.
3.2.1. minjska kula
Pored pravokutne kule na sjeverozapadnom kutu kaštela, u 15. stoljeu kod ulaza u
grad nadozidane su i tri okrugle kule s kosom strminom na donjem dijelu. Takav oblik
kula su Mleani gradili u to doba pri utvrivanju kaštela u Istri i Dalmaciji.
Jugozapadna i sjeverozapadna kula srušene su u drugom desetljeu 18. st. prilikom
proširenja upne crkve prema zapadu (1713. godine) te uslijed gradnje njezina
baroknog proelja (1717. godine).
Sjeveroistona je kula srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata 1943. godine kada je
minj bombardiran. Danas se u minju moe vidjeti samo jedna kula koja je dio junog
krila iji je dio ugraen u upnu crkvu. Nakon prestanka ratnih opasnosti, kula je dobila
balkon. Danas se u kuli odravaju razne izlobe (
https://www.istra.hr/hr/destinacije/zminj/dozivite/zminjska-kula, 3.8.2021.).
3.2.2. Kalvarija
U minju se nalazi najstarija istarska kalvarija. Sagraena je u 18. stoljeu, tonije
1728. godine.
Rije kalvarija nastala je od latinske rijei calva ije je znaenje “gola lubanja” ili
“Golgota”, a simbolizira breuljak pokraj Jeruzalema na kojem je prema Novom zavjetu
razapet i umro Krist. Nalazi se na krianju, podno gradia. Stari ju minjci
zovu Krvarija. Sve do sredine prošlog stoljea, na blagdan sv. Marka evanelista koji
se obiljeava 25. travnja, u ranim jutarnjim satima procesija bi iz upne crkve krenula
do Kalvarije. upnik bi na Kalvariji blagoslovio polja kako bi urod bio dobar. Potom bi
se vjernici okolnim putem vratili u upnu crkvu
(http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/kalvarija, 3.8.2021.)
Izvor: (http://www.tzzminj.hr, 3.8.2021.)
3.2.3. Crkva sv. Mihovila
Na vrhu breuljka, usred nekadašnjeg kaštela, izgraena je Crkva sv. Mihovila.
Crkva je do danas sauvala krajnji oblik izgradnje koji je završen u prvoj polovici 18.
stoljea. Njezino bono proelje zapravo je zid minjskoga kaštela. Proelje crkve
istarski barok provincijskog karaktera s elementima renesanse, poput baroka u
sjevernoj Italiji. Kip svetog Mihovila, zaštitnika upe i mjesta, nalazi se u sredini te
dominira cijelim proeljem. U niši s desne strane nalazi se sv. Rok, a s lijeve sv.
Sebastijan ( http://www.tzzminj.hr/index.php/kultu.ra/crkve-i-kapelice/crkva-sv-
mihovila-zminj, 4.8.2021).
Izvor: (http://www.tzzminj.hr, 4.8.2021.)
3.2.4. Crkva sv. Trojstva
Ova Crkva datira iz 15. stoljea te je jednostavna gotika crkva. Stoji na sjevernoj strani
upne Crkve sv. Mihovila. Nekada je bila okruena minjskim kaštelom.
Sagraena je od blokova sainjenih od domaeg kamena vapnenca, a krov joj je
pokriven škriljama. Dva pravokutna prozora te vrata postavljeni su 1601. o emu govori
natpis na nadvoju iznad ulaza. Oslikana je freskama sline onima koje se mogu vidjeti
tek u Kranjskoj, odnosno, susjednoj Sloveniji. Freske prikazuju scene iz Kristova
ivota: djetinjstvo, bijeg u Egipat, pad egipatskih kumira, pokolj nevine djece, povratak
sv. obitelji iz Egipta, krštenje u Jordanu, progon trgovaca iz hrama, posljednja veera,
Krist na Maslinskoj gori, Judin poljubac, Krist pred Pilatom, uskrsnue, svete ene na
nebo (http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/crkve-i-kapelice/crkva-svetog-trojstva,
6.8.2021.)
Izvor: (https://www.istrapedia.hr/en/natuknice/1542/freske-u-zminju, 6.8.2021.)
3.2.5. Crkva sv. Foške
Ova je Crkva podignuta u 6.stoljeu za vrijeme Bizanta te je najstarija Crkva u minju.
Nalazi se je 1, 5 km istono od minja, na breuljku uz desnu stranu ceste koja vodi
prema Pinu.
Starokršanska muenica sv. Foška zaštitnica je od glavobolje, depresije, reumatizma
te zaštitnica mladei. Crkva je srušena u 7. stoljeu, a obnovljena oko 800. godine, za
vrijeme franake vlasti. Na njezinom bonom krovištu nalaze se tranzene; izbušene
kamene ploe koje zatvaraju prozorske otvore, koje su oblik gradnje starokršanske
arhitekture iz 6. stoljea. Iz ranog srednjovjekovlja datiraju lezene, tj. vertikalne zidne
istake koje slue kao ukras i potporanj. Korpus današnje crkve oblikovan je poetkom
18. st., a u njemu su ostali ugraeni proelni zid i boni zidovi ove predromanike
crkve. Sredinom 18. stoljea izgraen je zvonik uz njezino prednje proelje. Arhitekt
Andrija Mutnjakovi svojedobno je svetu Fošku opisao kao crkvu koja "dobom gradnje,
stilskim osobinama i prezentnim stanjem spada u antologijska djela hrvatske
Izvor: (http://www.tzzminj.hr/, 6.8.2021.)
3.3. akavski sabor
U minju je, 8. svibnja 1969. godine, osnovan Sabor akavskog pjesništva. Prvotno je
bio zamišljen kao kulturno - znanstvena manifestacija koja e se baviti uglavnom
akavskim pjesništvom. Meutim, temeljem mnogo šire programske osnove, u minju
je nakon godinu dana, 1. oujka 1970. godine, osnovan akavski sabor.
akavski sabor svojevrstan je model samoupravnoga kulturnog projekta s elementima
i znaajkama udruge graana koji stavlja u prvi plan vraanje vrijednosti osobitosti
akavskoga govornog podruja te potie aktivnost i kreativnost na podrujima kulture,
stvaralaštva i znanosti. Svojim je aktivnostima osmislio i riješio vane nedoumice
kulturne politike u Istri. Ukazuje na vanost vrjednovanja prinosa Istre hrvatskoj i
europskoj kulturi te visoku kulturnu, civilizacijsku i humanistiku konstantu istarskih
elementa. Te su ideje i naela temelj osnivanje katedara akavskoga sabora kao
organizacijskog oblika djelovanja, pa akavski sabor danas djeluje kao svojevrsna
reprezentativna antologijsko - enciklopedijska kolana "Istra kroz stoljea". Glavni
urednik, sve do smrti, bio je knjievnik Zvane rnja, ujedno i utemeljitelj Sabora.
Danas se svake godine u svibnju u minju sastaju mladi akavski pjesnici. Takoer,
rezultat radova koji pristiu na natjeaj "Di a slaje zvoni" svake se godine nae u
koricama istoimene zbirke. Najbolja pjesnikinja/pjesnik, po odluci strunog
povjerenstva, svake godine osvoji Zlatno pero
(http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/cakavski-sabor, 8.8.2021.).
Slika 7. Okupljanje akavskih pjesnika iji su radovi izabrani na natjeaju „ Di a slaje zvoni“
Izvor: (http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/cakavski-sabor, 4.8.2021.)
“akavski je sabor u kulturnu politiku integrirao klasinu kulturu sa svim njenim
znaajkama, ali je ujedno kulturnu baštinu uinio prezentnom, ivom, dostupnom, i to
svima – i mladima i odraslima. U akciji je povezao umjetnike i znanstvenike, kulturne
djelatnike, politiare, radnike i obine itelje iz veih i manjih istarskih naselja. akavski
zatvorene, pokrenu kulturne akcije. akavski sabor je interesantan fenomen kakav nije
nigdje drugdje ostvaren. On bi morao dobiti šansu da kao forma ue u kulturnu politiku
Hrvatske. Upravo on ostvaruje onaj stvaralaki princip globalne politike da kultura treba
biti faktor transformacije u odreenoj sredini.” Tako je 1971. godine govorio Veselko
Veli, jedan od predsjednika akavskog sabora (Pavleti, 2014).
3.4. akavska kua
U ast obiljeavanja tridesete obljetnice postojanja i rada akavskog sabora, u minju
je 1999. ureena i otvorena akavska kua koja je ujedno i sjedište akavskog sabora.
U akavskoj kui nalazi se i knjinica koja je usmjerena na knjige na akavskom jeziku
(http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/cakavski-sabor, 10.8.2021).
minjski govor nematerijalno je kulturno dobro Republike Hrvatske. Zaštien je 2008.
godine.
Ovaj govor pripada sloju najstarijih slavenskih govora, ubraja se u akavsko ekavski
dijalekt, odnosno u središnji istarski poddijalekt. Ovaj poddijalekt u iznimnoj mjeri
obiljeava ouvanje arhainog jezinog stanja, kako u leksiku, tako i u vokalizmu i
prozodiji. Tendencije pojaane vokalnosti obiljeje je minjskog vokalizma te se to
ujedno oituje postojanjem diftonga uo odnosno ie u sadraju ostalih samoglasnika
(https://bus.hr/hrvatska/kulturna-dobra-opcine-zminj/, 10.8.2021.)
minjski se govor prenosi s generacije na generaciju. Njeguju ga Osnovna škola
Vladimira Gortana kao i Djeji vrti “Rapii”. Stanovnici minja rabe ga u
svakodnevnom govoru, a njime se pišu poezija i proza.
4. Djeji vrti “Rapii”
Vrti u minju ima dugu, gotovo stoljetnu tradiciju. Slubeni zahtjev za otvorenje
djejeg vrtia u minju uputila je tadašnja opina minj davne 1907. godine. U školskim
spisima upne škole u minju nalazi se podatak da je 1863. godine vrlo kratko, ali
uspješno, u toj školi radio i vrtii i to s etrdesetak djece. Vrti kakvog poznajemo danas
otvoren je 2007.godine s misijom da stvara materijalne, socijalne i emocionalne uvjete
za razvoj sretnog i zdravog djeteta koje e uvati i ouvati svoje korijene.
“Rapii” su veselo gnijezdo u kojem u tri mješovite i jednoj jaslikoj odgojnoj skupini
boravi 90-tak djece. Pa se tako prolazei kroz vrti mogu uti veseli glasovi “Petešia”,
“Švikutia”, “Klasia” i “Grozdia”.
Za ovaj se vrti moe rei da je akavština njegova posebnost, vana odrednica vrtia
svakodnevno prisutna u ophoenju i zbliavanju s djecom i roditeljima. Tako, u suradnji
s roditeljima, vrti ostvaruje niz programa koji se tiu upravo zaviajnih vrijednosti.
None esto svrate u vrti te djeci priaju prie, pokazuju im kako se od mladog jasena
prave švikutii, kako se mijese makaruni, vazmene pince, fritule, kako se izrauje
ukrase ili lutke od kukuruznog liša i zrnja. Sve to s ciljem da se djeci priblii kako je to
nekad izgledalo.
“Rapii” su 2011. godine od MZOS RH dobili suglasnost za Program ouvanja
zaviajnosti te time postali prepoznatljivi u cijeloj upaniji. Ovaj vrti istie minjski
“zajik” kao prepoznatljivo kulturno dobro RH (rješenje Ministarstva kulture od 2007.),
ali istie i akavštinu kao metaforu za nain ivljenja, djelovanja i opstanka na ovim
prostorima. Ova je spoznaja vrlo vana za odreenje vrtia i okrenutost zaviajnim
vrijednostima jer se na taj nain u Vrtiu tiho i nenametljivo ugrauje u djecu i roditelje
ispravan odnos prema zaviaju kao dijelu nacionalne cjeline (http://www.dv-
rapcici.hr/index.php/o-nama, 12.8.2021.).
5. “Rapieva” zaviajna knjinica
Uoi otvaranja novog vrtia 2007. godine izdana je prva slikovnica na minjskoj
akavštini “Jurena”. Nedugo zatim se pojavila ideja o stvaranju vrtike zaviajne
knjinice. Ta je ideja i zaivjela te “Rapii” iz godine u godinu nadopunjuju svoju
biblioteku. Do danas su izišli ovi naslovi:
2007. godine – slikovnica na minjskoj akavštini „Jurena“
2009. godine – zbirka pria “Skrito pod ladonjon”
2011. godine – rjenik minjske akavštine uz prijevod na standardni jezik
“Besedarnik”
2012. godine – slikovnica koja na djeci primjeren nain prikazuje minjske
znamenitosti “Rapii z Bezaiji”
2016. godine – slikovnica na minjskoj akavštini “Blavi val L′ondone blu “
2017. godine – slikovnica o starim alatima, zanatima i obiajima “Va kue i okoli kui”
2019. godine – slikovnica o dva razliita govora “Rapii Bezaii i Gardelini Bazgonii”
5.1. „Jurena“
Autorica ove slikovnice na akavskom jeziku, prve koja je ušla u Zaviajnu knjinicu
ovog specifinog vrtia, je Nevenka Erman, umirovljena djelatnica vrtia u minju.
Slikovnica je izdana 2007. godine uoi otvaranja „Rapia“ te je posluila kao poklon
svim tada novoprimljenim polaznicima vrtia.
Ovu je slikovnicu ilustrirala Suzana Lin koja je prvi puta ovu priu ula dok je kao
djevojica pohaala vrti u minju.
Slika 9. Naslovnica slikovnice „Jurena“
20
21
5.2. „Skrito pod ladonjon“
Nakon što je Nevenka Erman više puta „Rapiima“ ispriala svoje prie, javila se i
ostvarila ideja da se iste te prie stave u korice i sauvaju za budunost. „Skrito pod
ladonjon“ je zbirka pria koju su svojim ilustracijama nadopunila upravo djeca.
„Osobitu pohvalu zavrjeuje jezik kojim su prie pisane – minjska akavština, s
nenametljivim, a ipak dobro uoljivim, objašnjenjima na dnu svake stranice.
Zahvaljujui takvom postupku ova je slikovnica više od obine slikovnice – ona je
škrinjica za uvanje domaeg zajika, koja e djecu njeno naputiti da trebaju svladati i
poštovati standardni hrvatski jezik, ali isto tako uvati i njegovati svoj zaviajni govor“
u uvodu ove slikovnice kae eljka Horvat-Vukelja.
Slika 11. Naslovnica zbirke pria „Skrito pod ladonjon“
22
Slika 13. Djeja ilustracija iz zbirke „Skrito pod ladonjon“
23
5.3. „Besedarnik“
Ovaj je rjenik minjske akavštine uz prijevod na standardni jezik dio projekta iz 2009.
godina koji je nastao na inicijativu djece te su na njemu radile ak tri generacije. O
tome svjedoi i zapis iz pedagoške dokumentacije: „emu slui lumbrela – kišobran?“
„Za daš i za sunce... je rekla moja nuona da so neke monjske šinjori nosile lumbrelin
da ih sunce ne upari“
Djeca su uz pomo odgojiteljica, roditelja, djedova i baka pune dvije godine sakupljali
minjske rijei i njihov prijevod. Neprestano su se javljale nove ideje, a kako je u toj
generaciji bilo djece koja su znala pisati i itati, svakodnevno su ispisivali novo slovo i
nove rijei. Rjenik je tiskan na 92 stranice u nakladi od 500 primjeraka, a izdavai su
Školska knjiga Zagreb i vrti „Rapii“.
Slika 14. Iz projekta „Besedarnik“
24
25
5.4. „Rapii z Bezaiji“
Ova je slikovnica dio projekta „Moje mjesto jedinstveno je...“ iz 2012. godine koji je
zapoeo šetnjom „Rapia“ njihovim minjem. Djeca su prošla pokraj crkve, kule,
romanike kue, kalvarije...
Posebno su ih oarale zidine te su se u njihovim glavicama javila mnoga pitanja:
„Kajsti je glavni zid? Uon siguro dri drugi zidi da ne pado.“
„Od esa su storeni, a dri groti skupa?“
„Kako se dela mielta? Forši od blata i vode.“
„Rapii“ su uz pomo svojih odgojiteljica, ali i roditelja, baka i djedova pa i susjeda
dolazili do odgovora na svoja pitanja.
Djeca su u vrtiu od dasaka, gline, stiropora, kamenja, kartonskih kutija zidala:
minjske zidine, štierne, criekve... Miješala su mielto od šabji, zemlji, vodi i pijeska te
istraivali koji je materijal najbolji i najvrši.
Takoer su raznim likovnim tehnikama prikazivala ono vieno; zidine, crkve, šterne...
Upravo su ti radovi postali ilustracije slikovnice „Rapii z Bezaiji“ autorice Milice
Kranji.
„itajui ovu slikovnicu, djeca ue o minjskoj prošlosti i sadašnjosti, o svojoj prošlosti
i sadašnjosti, otvaraju sebi, i ne znajui, put u budunost. Poznato je da dijete rane
dobi ivei ui i ui ivei. Stoga je poznavanje okruja u kojem ive osobito vano za
njihov ivot, i onaj obiteljski i onaj institucionalni. Što je to okruje bogatije, to e i
djetetov ivot biti bogatiji i kvalitetniji. Ova je slikovnica zapravo nain posvješivanja
toga bogatstva u djetetovu ivotu. Naelo zaviajnosti jedno je od temeljnih naela u
pouavanju djece, i u sadrajnom i u izraajnom djelu. Stoga je ova slikovnica pravi
model tog naela.“ opisuje ovu slikovnicu Orijana Paus (Kranji, 2012).
Slika 17. Naslovnica slikovnice „Rapii z Bezaiji“
26
Slika 18. Pjesma o minju iz slikovnice „Rapii z Bezaiji“
Slika 19. Iz slikovnice „Rapii z Bezaiji“
27
28
5.5. „Blavi val L’ondone blu“
Ova je slikovnica, autorice Nevenke Erman, jedna ljubavna pria izmeu morskog vala
i kamena pisana na minjskom govoru.
Ovu priu moemo usporediti s poznatim „Malim princem“ Antoinea de Sainta-
Exuperyja, meutim, sve se dogaa u morskim dubinama, a umjesto njene prineve
rue, val se zaljubljuje u obinu grotu.
Slika 21. Naslovnica slikovnice „ Blavi val L'ondone blu“
29
5.6. „Va kue i okoli kue“
Ova je slikovnica dio projekta „Stari alati, zanati i obiaji“ koji je zapoeo 2016. godine
posjetom minjskoj kuli u kojoj je bila smještena izloba starih alata, gdje je umirovljena
nastavnica Milica Kranji djeci ispriala priu o starim alatima i zanatima. Djeci je to
bilo zanimljivo te su danima priala o tome, a zatim su i zapisivali i crtali olovkom,
ugljenom i drugim tehnikama.
Djecu je u vrtiu posjetio stari kaligar postolar Galiano Boac koji je djeci objasnio i
pokazao postupak izrade cipela od koe, pojasnio koji alat emu slui i koji je njegov
naziv te poklonio im jedne djeje kone cipele.
Na mnoga je pitanja postolar odgovarao:
„Koliko je košta jedan put postuol?“ – Puno, Puno dinari.
„a so brukvii?“ – Dreveni avli za postoli.
„Galiano, kako delate gumi – potplati?“
30
31
Nedugo zatim, u vrti je stigla i nona Gracijela Damijani, umirovljena njidarica –
krojaica. Djeci je ispriala kako su se nekad davno nosile upanki i cokuli jer drugo
nisu imali.
„Kakove so to cavate?“ - Od robi, od rifli. Š njimi so hodili i po dalje i po snege i po
sunce.
„Kade ste našla robo za ušit upanki?“ - Muoj otac je dela na eleznice i ni riva trli
potrošit pa je mene donesa za upanki ušit. Uni put na ruoki, tek kašnje smo imali
makino za šit.
„Kakove patike ste imeli?“ – Ni bilo patik sin muoj, samo upanki i cavati za po doma, a
njih smo mogli storit i od stareh buorši.
Slika 25. Iz slikovnice „Va kue i okoli kue“
U Vrti su stalno dolazili novi gosti sa svojim zanimljivim priama. Teta Nevenka je
djeci priala o obiajima nekad i danas i pokazala im kako se peu kolai „Kristove
krune“, Milan i Ana „Rapiima“ su pjevali na tanko i debelo, teta Ana pokazala im je
kako se plete, teta Marija pokazala je djeci i nauila ih stare igre iz vremena kada je
32
ona bila mala. Djeci je bilo sve zanimljivije i novih pria i poticaja nikad im nije bilo
dosta. Svako jutro pitali bi svoje odgojiteljice: „Ki e nan danas prit va vrti?“
Vilma Unuki (Polaznici Djejeg vrtia „Rapii“, 2017) za slikovnicu „Va kue i okoli
kue“ kae da je to svojevrstan istraivaki projekt djece „Rapia“ koji u zajedništvu
sa svojim odgojiteljicama, roditeljima, bakama, djedovima, susjedima i prijateljima
pokušavaju otkriti i shvatiti uporabnu, jezinu i likovnu vrijednost starog, esto
odbaenog predmeta, koji je dio baštine. Velik i zahtjevan projekt za male ruke, oi i
uši, ali zahvaljujui dobroj korelacij sadraja i motiviranosti projekt postaje igra, a igra
upeatljiva duhovna svojina i radost.
Slika 26. Naslovnica slikovnice „Va kue i okoli kue“
33
34
35
5.7. „Rapii Bezaii i Gardelini Bazgonii“
Ova je slikovnica zajedniki projekt djejeg vrtia „Rapii“ iz minja i „Grdelin“ iz
Buzeta. Ideja za ovaj projekt nastala je sasvim sluajno kada je jedna djevojica
djeaka iz skupine upitala: „Ma za ti govoriš samo hrvacki?“ Nakon što joj je rekao da
ne zna drugaije, ukljuila se još jedna djevojica i rekla da njezina nona ivi u Buzetu
i ne govori „a“ ve „kaj“. Tako je krenulo istraivanje i suradnja ova dva vrtia. Djeca
su na oba dijalekta usporeivala izraze za iste predmete vezane uz obitelj, odjeu,
godišnja doba, dane u tjednu, hranu, ivotinje, vrijeme, stare zanate i obiaje. Zanimalo
ih je kako odreena rije glasi na buzetskome govoru, a kako na minjskome.
Ostvareni su posjeti muzejima, domainstvima, raznim proizvoaima autohtonih
proizvoda i zanatlijama.
Druei se u jednom ili drugom vrtiu, djeca su iskustveno spoznala izradu drvenih
posuda skleda i pribora za jelo te pripremanje i peenje kruha pod erepnjon na
ugnjišu.
36
37
Tijekom odraivanja strune prakse u Djejem vrtiu “Rapii” zapisivala sam situacije
u kojima mi je bilo simpatino djeje korištenje njihovog minjskog govora. Mnogo su
me puta nasmijali.
Prije odlaska u dvorište vrtia, upitala sam djecu imaju li svi rukavice i kape. Jedna je
djevojica, drei kapu u ruci, rekla da ju nema. Upitala sam je što je onda to što dri
u ruci. “Ma to ni kapa, to je bareta”.
Upitala sam djeaka kojim slovom završava rije “magarac”, vrlo sigurno odgovorio mi
je da završava slovom „R“. Rekla sam mu neka pokuša rei “magarac” slovo po slovo,
djeak je to i napravio i to ovako: “T-O-V-A-R”
Objašnjavala sam djeci zadatak: “Trgajte kola papir i lijepite...”, prekinuo me jedan
djeak: “Ma a trgat? a ko a trgamo brajde?”.
”Djeca se igraju loptom i jedna djevojica vikne: “Dodaj mi loptu!” na što se javi njezin
brat: “Ma a lopta, to je baluon.”
Za vrijeme ruka djevojica je zaškripala sa stolicom. Jedan joj je djeak rekao da ”ne
stre s ton stolicon”, a onda se javio i drugi djeak: “Ma a govoriš? Ree se kantriega.”
Djeak je listao slovaricu, zaustavio se na slovu “H” i gledao slike predmeta koji
zapoinju tim slovom. Upitala sam ga da mi kae neku rije koja zapoinje slovom „H“,
rekao mi je “brageši, glej hi tu” i pokazao na sliku hlaa.
Tijekom šetnje jedan me je djeak upitao. “a znaš ti teta kako eš znat a je glavna
esta? Ima jeno crto posried.” A onda je rekao drugoj djeci: “Ne smiete hodit po este,
nego po sabluone.”
Djevojica je rješavala radne listove, imala je zadatak da zaokrui rijei koje završavaju
na slovo “A”, ona je zaokruila “lonac” i “automobil”, a “loptu” je ostavila. Rekla sam joj
38
da to nije tono, a one me zbunjeno upitala. “Ma kako ni jušto? Padela i vetura finu s
“A”, a baluon ne.”
Kada sam se upoznavala s djecom, pitala sam ih gdje ive. “Ja ivin va minje, tamo
zad partuni” objasnio mi je jedan djeak.
“Teta, mene mama po zime pušti da nosin kotule, a po lete ne. Baš je neka zeznuta”
poalila mi se, im sam stigla u vrti, jedna djevojica.
Na pitanje znaju li što je “meteor”, jedan je djeak rekao: “To je ono z ien se ore.”
39
7. Zakljuak
Zaviaj i njegova baština su sve ono što nas okruuje, što ini naš ivot i nas same.
Kako izgledamo, kako govorimo, što nas veseli, o emu razmišljamo i to što jesmo
uvelike ovisi o njima. Izrazito je vano ljubav i osjeaje koje gajimo prema svom
zaviaju prenijeti na nove generacije jer su upravo djeca njihovi najbolji uvari. Upravo
to ini Djeji vrti “Rapii” ija je misija stvarati okruenje u kojem e djeca nauiti
ivjeti sa zaviajnošu te je otvorenog srca njegovati i uvati. „Rapii“ se sa svojim
zaviajem i zaviajnom baštinom upoznaju na njima prilagoen i zanimljiv nain i tako
stjeu vrste kulturne temelje svoga kraja. Samim time što djeca stjeu znanje i ljubav
prema svojoj kulturi, u njima se raa poštovanje prema tuim kulturama.
Zaviajni govor prvi je s kojim smo se susreli, njime smo izgovorili svoje prve rijei i
otpjevali prve pjesme. Vrlo je vano ne umanjivati njegovu vrijednost pored
standardnog jezika te ne sputavati djecu u njegovu korištenju. minj je ponosan na
svoj „minjski zajik“, a „Rapii“ na svojih sedam naslova koji su pisani upravo tim
specifinim govorom. Njegujui svoju kulturu i prenosei je na djecu, inimo mnogo za
svoj zaviaj, a samim time i za sebe.
40
1. Ani, V. (1991.) Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.
2. Botica, S. (2013.) Povijest hrvatske usmene knjievnosti. Zagreb: Školska
knjiga.
3. Erman, N. (2007.) Jurena. minj: Djeji vrti „Rapii“.
4. Erman, N. (2010.) Skrito pod ladonjon. minj: Djeji vrti „Rapii“.
5. Erman, N. (2016.) Blavi val L’ondone blu. minj: Djeji vrti „Rapii“.
6. Husanovi-Pejnovi, D. (2011.) Odrivi razvoj i izvanuionika nastava u
zaviaju. Zagreb: Školska knjiga.
7. Jurdana, V. (2015.) Igri: Mala zaviajna itanka. Pula: Sveuilište Jurja Dobrile.
8. Kranji, M. (2012.) Rapii z Bezaiji. minj: Djeji vrti „Rapii“.
9. Mareti, M. i Caktaš, J. (2007.) Zaviajna baština u funkciji ouvanja hrvatskog
identiteta. Split: Knjievni krug.
10. Polaznici Djejeg vrtia "Rapii", minj, i Djejeg vrtia "Grdelin", Buzet.
(2019.) Rapii Bezaii i Grdelini Bazgonii. minj, Buzet: Djeji vrti
„Rapii“, Djeji vrti „Grdelin“.
11. Polaznici djejeg vrtia „Rapii“. (2017.) Va kue i okoli kue. minj: Djeji
vrti „Rapii“.
12. Rosandi, D. (1986.) Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja. Zagreb:
Školska knjiga.
13. Soši, M. (2015) Pridi va minj. Kanfanar: Udruga za ouvanje i promociju
kulturnog nasljea Dvegrajci.
14. Turza-Bogdan, T. (2013.) Kajkavsko narjeje u nastavi hrvatskoga jezika.
Prilozi za osnovnoškolsku nastavu. akovec: Matica hrvatska.
POGLAVLJE U KNJIZI:
1. Rosandi, D. (1975.) Za afirmaciju naela zaviajnosti u nastavi knjievnosti.
U: Kali, M. (ur.) Zaviajna knjievnost u nastavi. minj: akavski sabor.
41
2. Šimleša, P. (1975.) Naelo zaviajnosti kao aspekt povezanosti škole sa
ivotom. U: Kali, M. (ur.) Zaviajna knjievnost u nastavi. minj: akavski
sabor.
ZBORNIK:
1. Halaev, S. (2013.) Zaviajni prirunici za uenike – put od zaviajnih do
nacionalnih vrijednosti. U: Ribii, G. i Mihanovi, V. (ur.) 3. okrugli stol o
zaviajnosti u knjigama za djecu i mlade „Baština Splitsko-dalmatinske
upanije u knjigama za djecu i mlade“, 19-22. Split: Gradska knjinica Marka
Marulia.
ZNANSTVENI LANCI:
1. Cohen, B. (2011.) Razumjeti sebe i druge: vanost mjesta odrastanja i vlastitog
identiteta u multikulturalnom društvu. Dijete vrti obitelj. [Online] 17 (65) str. 2-
5. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/124292 [Pristupljeno: 1.8.2021.]
2. Kali, D. (2019.) Stavovi roditelja i odgojitelja o implementaciji zaviajnosti u
kurikulume ustanova ranog i predškolskog odgoja. ivot i škola : asopis za
teoriju i praksu odgoja i obrazovanja. [Online] 65 (1-2) str. 159-170. Dostupno
na: https://hrcak.srce.hr/233548 [Pristupljeno: 1.8.2021.]
3. Pavleti, M. (2014.) akavski Sabor: fenomen i pokreta kulturnih središta. Kaj
: asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu. [Online] 47 (5-6). str. 119-121.
Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/210852 [Pristupljeno: 1.8.2021.]
MRENI IZVORI:
1. Braji, M. (2013.) Dijete i kulturna baština – uenje u muzeju. Dostupno na:
http://inet1.ffst.hr/images/50013806/Marija.Brajcic.DIJETE.I.KULTURNA.BAS
https://bus.hr/hrvatska/kulturna-dobra-opcine-zminj/ [Pristupljeno: 10.8.2021.]
rapcici.hr/index.php/o-nama [Pristupljeno: 12.8.2021.]
https://www.istra.hr/hr/destinacije/zminj/dozivite/zminjska-kula [Pristupljeno:
https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/598/cakavski-sabor [Pristupljeno:
https://www.istra-istria.hr/uploads/media/20140624_x2_iksHR_02.pdf
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4642 [Pristupljeno: 1.8.2021]
7. Turistika zajednica opine minj. Crkva sv. Foške. Dostupno na:
http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/crkve-i-kapelice/crkva-sv-foske
8. Turistika zajednica opine minj. Crkva Sv.Mihovila, minj. Dostupno na:
http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/crkve-i-kapelice/crkva-sv-mihovila-
9. Turistika zajednica opine minj. Crkva Svetog Trojstva. Dostupno na:
http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/crkve-i-kapelice/crkva-svetog-trojstva
(http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/cakavski-sabor [Pristupljeno:
http://www.tzzminj.hr/index.php/kultura/kalvarija [Pristupljeno: 3.8.2021.]
http://tzzminj.hr/index.php/zminj/povijesni-pregled [Pristupljeno: 3.8.2021.]
9. Popis slika