POZDRAV IZ KAŠTELAdbonacin.com/DOBROMIR/STUD/MotorickiPoriArt.pdf · perceptivnee, epilepsija, intelektualne disfunkcije, smetnje ponašanja i u. č. enja te emocionalne smetnje

POZDRAV IZ KAŠTELA

DOBRODOŠLI U MEĐUGORJE

Fakultet društvenih znanosti dr.Milenka Brkića

Ak.g. 2014/15

Smjer:Defektologija

Profesor:Prof.dr.Dobromir Bonacin

Kolegij:MOTORIČKI POREMEĆAJI, KRONIČNE

BOLESTI I ART TERAPIJA

Živi u Kaštelima. Rođen u Splitu 1957. Diplomirao u Splitu 1984. Magistrirao u Zagrebu / Sarajevu 1989. Doktorirao

u Sarajevu 2004..

G. 2013. izabran u zvanje Izvanrednog profesora za područje Informatika i Izvanrednog profesora za

područje Transformacijski procesi. G. 2015. izabran u zvanje Izvanrednog profesora za područje

Menadžment i upravljanje u sportu i edukaciji.Objavio preko 200 publikacija.

.

Web site: www.dbonacin.com

Prof.dr.Dobromir Bonacin

A. Predispitne obveze1. Nazočnost nastavi u skladu sa zakonom

2. Udio u kolokvijima/vježbama/seminarima3. Izrada Seminarskog rada

4. Konzultativni radB. Ispitne obveze

1. Završni Pisani ispit i/ili2. Završni Usmeni ispit

Obveze studenata

Sadržaj:

1. Senzo‐motorni sustav

2. Senzorni sustav

3. Motorni sustav

4. Temeljni metodički aspekti

5. Motorički poremećaji

7. Art terapija

6. Kronične bolesti

1. Senzo‐motorni sustav

senzo-motorna područja korteksa

talamus

kičmena moždina

osjetni receptori

moždano deblocerebelum

efektori/mišići rad

bazalni gangliji

Senzorni, motorni i interni putevi kod izvođenja i učenja gibanja

2. Senzorni sustav

2. Senzorni sustav ‐ općenito

Senzorni sustav Opći tjelesni osjet dolazi odreceptora koji se nalaze na koži,potpornim tkivima, zglobovima,mišićima i unutarnjim organima.Klasifikacija tjelesnih osjeta:a) površinski – dodir, bol, toplo,

hladnob) duboki – osjet položaja i

pokreta (proprioceptivni ikinestezija), duboka bol,vibracija (palestezija)

U načelu provodi osjete od periferije ka središnjem sustavu.

2. Senzorni sustav ‐ učenje

Učenje Sposobnost generalizacije, kaojedna od najvažnijih u čovjeka, bilaje odlučujuća i očigledno je rasla.Čovjek je polako uočavao pravila iviše mu pojedini događaji nisunepoznati. Očito, nije mogućenaučiti baš svaku pojedinost osvakom pojedinom događaju iliresursu. Čovjek je učio višeslojno,stvarajući nove sklopove u tusvrhu.

Koncept spoznajnog entiteta


Razlozi memoriranja Dva temeljna razloga memoriranja su:Intenzitet = svojstvo koje opisujerazinu akutnog dometa nekogdogađaja, odnosno označava razinuakutnog naprezanja ili utjecaja.Učestalost (frekvencija) = svojstvokoje opisuje koliko često se nekidogađaj javlja i označava uzastopnoponavljanje neovisno o intenzitetu.Kombinacija navedena ova dvaprethodna svojstva (intenzitet iučestalost) daje totalni volumen.

Pamti se ono što je važno jer je intenzivno i/ili često


Vrste memoriranja Dvije su temeljne vrste memoriranja:Eksplicitna (deklarativna) memorijasvjesno zahvaćanje podataka popotrebi, nedvosmisleno i jasnoiskazano. Motoričkim programima seponekad pristupa eksplicitno.Implicitna (proceduralna) memorijanesvjesno zahvaćanje podataka,nešto što se podrazumijeva iliizvršava. Motorička memorija jegotovo u pravilu implicitna.

Oba memoriranja značajno su pod utjecajem prethodno rečenog


Elementarni obrasci Uspostavljaju se već od rođenja,a i dok je još sasvim maleno,dijete posjeduje neke motoričkeobrasce koji su mu prijekopotrebni za održanje života. Nekeprepoznajemo u vidu refleksa(sisanja, držanja, odmicanja,refleksa imitacije hoda ili reakcijena iznenadne podražaje). Mnogirefleksi su razvijeni već i prijerođenja.

Elementari obrasci nastaju prije rođenja


Engrami gibanja Uspostavljaju se kroz dvakomplementarna procesa. Jedanproces je sazrijevanje motoričkihstruktura općenito, a drugiproces je uspostavljanje novihgibanja. U oba slučaja ne radi sesamo o adaptaciji i promjeninervnog sustava, već i cijelogskupa drugih segmenataorganizma koji se mijenjaju podutjecajem oba ova procesa.

Engrami gibanja se spremaju u senzorna područja korteksa


Optimizacija gibanja Usmjerena je u tri temeljna pravca:Optimiziranje redukcijom suvišnog inepotrebnog programskog materijala tetime povećanje efikasnosti konkretnezadane strukture gibanja.Optimiziranje dodavanjem neophodnognepostojećeg programskog materijala tetime povećanje efikasnosti konkretnezadane strukture.Ugrađivanje znanja o fizikalnimparametrima i ponavljanje kako bi segibanje efikasno izvelo u realnimuvjetima s djelovanjem ostalih sklopova.

Optimizacija uvijek cilja na povećanu učinkovitost


Motorno učenje Ponekad se u literaturi navode i faze:Faza usvajanja (osnovna predodžba, gruba koordinacija, svjesna kontrola, odstupanja od željenog, greške).Faza usavršavanja (pokreti postaju dosta pravilniji , s manje grešaka, koordiniraniji, sad kinestetička kontrola, i dalje svjesna kontrola).Faza stabiliozacije (pokret bez grešaka, dolazi do izražaja subkortikalna regulacija,formiranje stilskih specifičnosti , javlja se autoregulacija).Faza automatizacije (potpuna automatizacija racionalnost pokreta, subkortikalna regulacija a svjesna kontrola izvedbe je minimalna.

Sve ove faze predstavljaju opći model motornog učenja.

3. Motorni sustav

3. Motorika ‐ općenito

Svi pokreti tijela nastajukontrakcijom poprečnoprugaste muskulature kojupodražuje (inervira) nervnisustav. Motorika služiodržavanju i promjenipoložaja tijela i pojedinihnjegovih dijelova, posebnoekstremiteta.

Pokreti

Dio središnjeg i perifernog nervnog sustava kojisluži motorici naziva se motorički sustav.

3. Motorika – dijelovi motornog sustava

Dijelovi motornog sustava

1. Periferni (donji) motoneuron2. Spinalna razina3. Ekstrapiramidni sustav4. Cerebelarni sustav5. Piramidni sustav.

Dijelovi sustava

U svim situacijama radi se o obradi signala tj. informacijakoje putuju živčanim sustavom s nekim ciljem.


Donji motoneuron a) ALFA – motoneuron jevelika zvjezdolika stanica,ima debelo vlakno i inerviraskeletni mišić.b) GAMA – motoneuron jemala zvjezdolika stanica,ima tanko mijeliniziranovlakno i inervira intrafuzalnavlakna mišićnog vretena.

Motoneuroni se nalaze u prednjim rogovima sive tvarimedule spinalis


Spinalni refleksi

Refleks je stereotipni odgovor na podražaj.

Monosinaptički, sastoji se od dvaneurona i jedne sinapse, inajjednostavniji je: 1. Receptor umišinom vretenu 2. Aferentni neuron3. Sinapsa 4. alfa – motoneuron 5.efektor (mišić).Polisinaptički, sastoji se od višesinapsi: Podraženo je višemotoneurona i kontrahira se višemišića. Ti alfa‐motoneuroni su iznad iispod tog segmenta pa se kontrahiracijela ruka ili cijela noga.


Ekstrapiramidni sustav Sastoji se od niza jezgarakoje se nalaze u središnjimzonama: nucleus caudatus ‐putamen ‐ globus palidus ‐substantia nigra ‐ nucleusruber ... Povezan je smotornom korom ali jeuglavnom zadužen zadoziranje i kontrolunenamjernih gibanja ikoordinaciju.

Nalazi se između spinalnog i kortikalnog dijela.


Cerebralni sustav

To je refleksni organ, vrlo dobro povezan s motoričkim sustavom i dobro “informiran” o svemu u tijelu.

Sustav malog mozga stupa u akcijuako je neka akcija u tijeku tenastupe nagle promjene uvjeta uokolini. Mali mozak tu kretnju tadarefleksno zaustavlja ili ispravlja.Funkcija mu je koordinacijapokreta i korigiranje aktivnekretnje u promijenjenim uvjetimaokoline. Koordinaciju pokretatrupa kod stajanja i hodanja vršisrednji dio, a udova hemisfere.


Piramidni sustav Funkcija piramidnog sustava jeodržavanje voljne motorikepreko motoričkih jezgaramoždanih živaca i alfa‐motoneurona u kralježničkojmoždini. Isto tako vrši isupresiju, inhibiciju i kontroluspinalnih refleksa i omogućujenjihovo odvijanje u normalnimgranicama jakosti.

Počinje u kori velikog mozga, a završava na alfa‐motoneuronu

3. Motorika – vrste pokreta

Pokreti mogu biti:1. Refleksni (Automatski)

(spinalna razina),2. Polu‐automatski (Vegetativni)

(ekstrapiramidni sustav),3. Voljni (Somatski)

(piramidni sustav).

Pokreti

Ova je podjela umjetna jer većina naših pokreta ima elementesvih triju. Osim toga, postoji i uska suradnja motornog s osjetnimsustavom i oni zajedno čine – senzomotorni sustav.

3. Motorika – funkcije

Funkcije opisanih segmeneta su:1. Refleksna (Refleks istezanja, refleks držanja, odmicanja...)2. Vegetativna (Kontrola disanja, tlaka, ravnoteže...),3. Voljna (Izvršavanje naučenih gibanja, životne zadaće, sport...).Svaki segment na svoj načinmože biti zadužen za visokurazinu usvojenosti nekog gibanja.

Funkcije

U svakome gibanju barem je mali dio ovih segmenata uključen i teško da i jedno gibanje može biti samo iz jednog segmenta.

4. Temeljni metodički aspekti

4. Senzo‐motorika ‐Metodički aspekti

Najčešće metode učenja su:Sintetička (Kretna struktura se uči ipokušava provesti u cjelini),Analitička (Kretna struktura se uči ufazama a onda se spaja u cjelinu),Situacijska (Kretna struktura uči sei provodi u situacijskim uvjetima),Ideomotorička (Vrši se vizualizacijapojedine kretne strukture).

Metode učenja

U svakome gibanju barem je mali dio ovih segmenata uključen i teško da i jedno gibanje može biti samo iz jednog segmenta.

4. Senzo‐motorika ‐Metodički aspekti

Temeljna načela motornog učenja:Zornost (Pokret prikazati najprijejasno u cjelini, a onda u fazama),Postupnost (Učiti prvo strukturejednostavnije, a zatim složenije),Ponavljanje (Potreban je veliki brojponavljanja za stabilan pokret),Kontrola izvedbe (Upućivanje,korigiranje i uočavanje grešaka).

Načela učenja

Spomenute “greške” ustvari su odstupanja od ciljanih gibanja koja se žele radom postići.



Djecu s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima dijelimo na:a) Djecu s oštećenjem lokomotorngsustava (kosti, zglobovi, mišići),b) Djecu s oštećenjem središnjegživčanog sustava (mozak,...),c) Djecu s oštećenjem perifernogživčanog sustava (spinalna,...),d) Djecu s kroničnim bolestima drugihsustava (srce, dišni, probava,...).

Poremećaji

Treba znati da se javljaju: a) različiti oblici i težina poremećajapokreta, b) smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelovatijela (ruku, nogu, kralježnice) pa čak i c) nepostojanje dijelovatijela (urođena nerazvijenost, bolest ili nezgoda).


Oštećenja lokomotornog sustava(kosti, zglobovi, mišići) očituju se uslabosti mišića kao pokretača, uograničenim kretnjama zglobova, tenepostojanju ili deformaciji kostiju, aposljedica su bolesti ili povreda(iščašenje kuka, uvrnuto stopalo,deformacije kralježnice, nerazvijeniekstremiteti, prijelomi kostiju, upale,poremećaji metabolizma, zglobova,kralježnice, ostala oštećenja...

a) Lokomotorni

Najveći broj ovih poremećaja manifestira se dosta zorno i možese utvrditi standardnim dijagnostičkim pregledom.


Oštećenja središnjeg živčanog sustavauzrokuju različite motoričke poremećajeovisno o vremenu, mjestu i opseguoštećenja dijelova središnjeg živčanogsustava. Posljedica oštećenja središnjegživčanog sustava je obično cerebralnaparaliza.Kod ove djece često su prisutne i drugerazvojne smetnje npr. vida, sluha, govora,perceptivnee, epilepsija, intelektualnedisfunkcije, smetnje ponašanja i učenja teemocionalne smetnje.

b) Središnji ŽS

Cerebralna paraliza je skupni naziv za grupu neprogresivnihporemećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjemnezrelog mozga. Predlaže se i naziv: Centralni motorni deficit.


Ovisno o vremenu nastanka oštećenja: Prenatalno (oko 30%, nastaje u prva 3mjeseca fetalnog života, razloga možebiti jako mnogo).Perinatalno (oko 60%, pri porodu,posljedica su nedostatka kisika umozgu).Postnatalno (oko 10%, posljedica jerazličitih infekcija (encefalitis,meningitis, moždani tumori), i trauma.

Cereb. paraliza

Vrijeme nastanka oštećenja ključna je stvar za razumijevanje,ali je često to nemoguće utvrditi u ranim fazama trudnoće.


Tipovi cerebralne paralize ovisno o mjestu očitovanja poremećaja :Monoplegija ‐ zahvaćen samo jedanekstremitetHemiplegija ‐ zahvaćeni ekstremitetijedne strane tijelaParaplegija ‐ zahvaćena dva bilateralnaekstremitetaTriplegija ‐ zahvaćena 3 od ukupno 4ekstremitetaKvadriplegija ‐ zahvaćena sva 4ekstremitetaDvostruka hemiplegija ‐ zahvaćene objestrane tijela

Cereb. paraliza

U svim situacijama izgubljen je dio lokomotornih funkcija.


Oštećenja perifernog živčanogsustava ‐ leđne moždine iperifernih živaca, posljedica suraznih bolesti, trauma ili nasljeđa.Kroz 20. stoljeće pojavili su sebrojni novi uzroci oštećenja, poputudesa u prometu, ratova, mogućei bolesti uzrokovanih ekološkimfaktorima, hipokinezijom, raznimvrstama droga...

c) Periferni ŽS

Periferni živčani sustav prima na sebe razne gotovo direktneutjecaje: fizikalne, biološko‐kemijske, vibracije, udarce, itd., štoga čini moguće jako osjetljivim na poremećaje ili bolesti.


Kronične bolesti su bolestitrajnijeg karaktera i zahtijevajudugotrajno liječenje (pr. bolestisrca i krvožilnog sustava, bolestiprobavnog, mokraćnog, dišnogsustava...).Očito je da ove bolesti moguimati direktne posljedice namotornu učunkovitost čovjeka,posebice djeteta.

d) Kronične bol.

Djeca s kroničnim bolestima uvijek su drugačija u pristupukretanju, igri, sportu ili općenito lokomociji.



Kronična bolest je narušenozdravstveno stanje koje se nećepoboljšati jednostavnim kirurškimzahvatom ili kraćom terapijomlijekovima. Ove bolesti trebaveoma dugo podnositi.Bolest pogađa svakog članaobitelji bez obzira na to pokazujeli ili ne, odnosno je li toga svjestanili nije.

Kronične

Naravno, bolest neće jednako utjecati na svakog člana obitelji čime se iz temelja mijenjaju odnosi.


Iako je pomalo nezahvalno dijelitikronične bolesti uopće, ipak valjaprimjetiti da se može raditi o:1. Zarazne /virusi, bakterije,gljivice/ (HIV, hepatitis, rhinitis,gripa, kožne, šarlah, meningitis...)2. Nezarazne (ishemije, astma,Down, leukemija, kancer, moždaniudar, bolesti ovisnosti, epilepsija).I jedne i druge su krajnje ozbiljne.

Podjela

Nikako ne smijemo “zatvarati oči” jer ima oboljele djece.

7. Art terapija

7. Art terapija

Iako naravno postoje određena pravilapo kojima se mogu identificiratisvojstva grupa pojedinaca u vezi sodređenim poremećajima, svakakovalja striktno shvatiti da se tu uvijekradi o specifičnim individuama.Kod pristupa djeci, posebno je važnosvakom djetetu pristupiti pojedinačno.Taj odnos jedan – mnoštvo nije samopuka fraza već zakonitost. Iz ovihrazloga nameće se potreba izradepojedinačnih profila za svako dijete.

Preduvjet

U profilu su definirana sva bitna svojstva tog jednog djeteta.

7. Art terapija

Na načelima estetskog reda, ritma,harmonije, konflikta i dominacijenačela dobrog nastavka, umjetnostglazbe, pjesništva, umjetnost kretanjatijela/ples, drama, film, slikarstvo...Oslobađa nas jednodimenzionalnogpristupa u proučavanju fenomena teotkriva znanstvenoj spoznaji novemogućnosti u istraživanju drugih vrstaistine filozofije egzistencije. Umjetnosttako postaje apstrakcija egzistencijalnopriopćavanje i izražavanje.

Fundamenti

Na ovim temeljima zadobija profilaktičnost i terapijski modus.

7. Art terapija

Umjetnost otkriva također da sugenetički, fenotipski, neurološki iimunološki aspekti osobnosti (Self)u kompleksnoj povezanosti uprocesu kreacije. Glazba,omogućava da čujemo ono što niječujno; u plesu i pantomimi pokretisu karakterizaclja psihičkih stanja ioznake komunikacije; slikarstvo iskulptura čine nevidljivo vidljivim; apjesništvo iskazuje neiskazano.

Self (Ja)

Umjetnost poezlja, glazba... Imaju golemu spoznajnu vrijednost.

7. Art terapija

Nemjerljivi su efekti koje makar“malenim pomacima” iskazujemo.Jer ono što je svjetskom prvaku ukuglanju 400 oborenih čunjeva to jedjetetu s Cerebralnom paralizomuspješno ispuštena loptica nizkosinu, s možda jednim jedinimsrušenim čunjem. To je za to dijetepunom motoričko postignuće ravnosvjetskom rekordu. A aplauz tisućanavijača vaša je izrečena radost.

Postignuća

Art terapija i druge alternativne moderne terapije nisu slučajnost, već multidimenzionalni odgovor na pitanje: Kako?

Poruka edukatorima i defektolozima

Poruka defektolozima i edukatorima

Tehnologijom dominiraju dvije vrste ljudi: Oni kojirazumiju ono čime ne upravljaju i oni koji pokušavajuupravljati onim što ne razumiju (Anon).

Sad nam se nameću dva pitanja:1. Koja vrsta ljudi vi želite biti ?2. Imate li uopće ikakav izbor ?3. Što ćete ponijeti sa sobom odavde ?

A možda se jedino trebate zapitati: Kako ću im pomoćiako ne znam o njima dovoljno !?

Hvala vam na strpljenju i pozornosti.

PITANJA !?

Documents

POZDRAV IZ KAŠTELAdbonacin.com/DOBROMIR/STUD/MotorickiPoriArt.pdf · perceptivnee, epilepsija, intelektualne disfunkcije, smetnje ponašanja i u. č. enja te emocionalne smetnje