POSLOVNA INFORMATIKA

Seminarski rad

PRINCIPIJELNE PRIMJENE INTERNETA U UPRAVLJANJU LANCEM OPSKRBE

Zadar, 2011.

SADRAJ

Saetak................................................................................................3 Kljune rijei: Internet, elektroniko poslovanje, lanac vrijednosti, lanac opskrbe, mrea opskrbe, RFID, .............................................................3 Uvod.....................................................................................................4 1. Potreba za Internetom....................................................................5

Internet kao infrastruktura Nove ekonomije......................................................5 Klijentsko - posluiteljska arhitektura...................................................................6 Standardizacija usluga, odnosno servisa..............................................................7 Neupravljivost (nereguliranost) Interneta.............................................................8 Ponaanje korisnika na Internetu.........................................................................9 Upravljanje lancem opskrbe.................................................................10 Kreiranje lanca vrijednosti..................................................................................10 Kreiranje lanca opskrbe.....................................................................................12 Tradicionalni koncept lanca opskrbe..................................................................13 Virtualni lanac opskrbe......................................................................................14 Upravljanje lancem potranje kao nadogradnja upravljanja lancem opskrbe......16 Izgradnja virtualne mree opskrbe.....................................................................17 3. Distribucijski sustavi......................................................................17

3.1. Kanali distribucije......................................................................................18 3.2. Fizika distribucija.....................................................................................20 3.3. Izbor i kreiranje kanala distribucije............................................................21 3.4. Uloga Interneta u distribucijskom sustavu.................................................24 4. Primjena tehnologije u upravljanju lancem opskrbe .........................26 4.1. 4.2. Identifikacija radio frekvencijom .............................................................27 Mobile Internet distribution MID aplikacija...........................................31

Zakljuak.........................................................................................33 Literatura...........................................................................................34

2

Saetak Razvoj Interneta u 21. stoljeu promijenio je sve aspekte tradicionalnog poslovanja. Osim stvaranja novog trita ili e-trita koje funkcionira potpuno jednako kao i realno trite, ali u virtualnom prostoru, Internet je omoguio vei stupanj informacija o potroaima, prodavateljima i poslovnim partnerima, a samim time i mogunost za unaprjeenje dotadanjih poslovnih procesa. Primjenom Interneta u upravljanju lancem opskrbe poduzea ostvaruju konkurentsku prednost na tritu i to preteito preko prognoza prodaje i planiranjem potranje, planiranjem i upravljanjem proizvodnje, planiranjem potreba nabave i upravljanjem zalihama. Prognoza prodaje i planiranje potranje postaje vidno jednostavnije primjenom Interneta kao kljunog izvora relevantnih informacija. Lanac opskrbe time postaje vaan dio procesa stvaranja vrijednosti. Kupci ne ele samo pravi proizvod, ele ga i u pravo vrijeme. Menadment upravljanja lancem opskrbe to prepoznaje i fokusira se na veu integraciju svih dijelova lanca opskrbe, to ukljuuje nabavu, logistiku izbora najboljih materijala i komponenti, dostavu korisnicima i razinu zadovoljstva potroaa.

Kljune rijei: Internet, elektroniko poslovanje, lanac vrijednosti, lanac opskrbe, mrea opskrbe, RFID,

3

Uvod Razvoj Interneta i Internetskog poslovanja u 21. stoljeu utjecao je na sve aspekte suvremenog poslovanja. U ovom radu je obraena tema principijelne primjene Interneta u upravljanju lancem opskrbe kroz etiri poglavlja. Prvo uvodno poglavlje daje kronoloki pregled razvoja Interneta te njegova primjena u izgradnji Infrastrukture Nove ekonomije 21. stoljea. Takoer obrauje osnovne aspekte Interneta kroz klijentsko posluiteljsku arhitekturu, standardizaciju usluga i servisa, njegovu neupravljivost, te ponaanje korisnika na Internetu. Drugo poglavlje obrauje temu upravljanja lancem opskrbe kroz kreiranje lanca vrijednosti, to je preduvjet za optimizaciju kreiranja lanca opskrbe, te daje usporedbu tradicionalnog koncepta lanca opskrbe i virtualnog lanca opskrbe nastalog pod utjecajem primjene Interneta. Takoer, obrauje i temu kreiranja mree opskrbe, kao nadogradnju virtualnog lanca opskrbe. Tree poglavlje fokusira se na jedan aspekt lanca opskrbe, to jest na distribuciju. Definirani su osnovni pojmovi koji se vezuju za distribuciju, sam proces izbora i kreiranja kanala distribucije, te ulogu Interneta i promjene koje donosi u upravljanju kanalima distribucije. etvrto poglavlje, u konanici, obuhvaa dostignua u primjeni suvremenih tehnologija u lancu opskrbe kao primjerice pametno etiketiranje RFID oznakama zbog olakanog praenja fizikih tokova robe, te na vlastiti doprinos u obliku idejnog rijeena za olakano upravljanje lancem opskrbe putem aplikacije MID Mobile Internet distribution. Prilikom pisanja rada koritene su slijedee metode: analize, sinteze, te metoda kompilacije i deskripcije.

4

1. Potreba za Internetom

Kome uope, i zato, treba Internet? Mnogi su se to pitali, neki su pronali odgovor, neki ga trae, a nekima e ostat vjena misterija. U ovom trenutku, Internet je stvar prestia. Internet je in i ako se eli biti prihvaen, mora se igrati prema pravilima pojaviti se i biti primijeen. Ako se eli zaraditi na Internetu, moraju se poznavati razlozi zbog kojih se odreene grupacije ljudi tamo nalaze. Mora se znati to je in, zato je in to to je in, kako je in postalo in, te dokle e in biti in. S druge strane, potrebno je shvatiti to privlai korisnike, te na temelju toga odluiti to i kako im najbolje ponuditi (Paulin, 1997.). Ekonomija priznaje postojanje razliitih trita. Trite novaca, trite robe, trite kapitala i trite radne snage samo su neka od njih. Informacija, kao ekonomski resurs, inicirala je stvaranje novog i donedavno nepoznatog trita trita informacija. Postoji li vee i bolje opskrbljenije trite informacija od Interneta? Ne postoji. Internet kao infrastruktura Nove ekonomije Openito je poznato da je internet globalna komunikacijska mrea, na kojoj danas, prema najnovijim procjenama, moe pristupiti preko 2 milijarde ljudi u svijetu. Prema Panianu (2002.) objavljeni su rezultati istraivanja poznate i priznate tvrtke Nielsen/NetRatings, specijalizirane za analizu stanja i trendova primjene Interneta. Prema tom istraivanju, u 2002. godini pristup Internetu imalo je neto vie od 429 milijuna ljudi. Od toga broja, 41% korisnika iz Sjeverne Amerike, dok je Europa zajedno sa Srednjim istokom i Afrikom drala oko 27% ukupne svjetske online populacije. U Azijsko - pacifikoj regiji bilo je 20% od ukupnog broja korisnika. Latinska Amerika drala je samo 4% udjela u ukupnom broju registriranih korisnika Interneta u svijetu. Nadalje Panian (2002.) navodi da bez obzira na impozantnost navedenih podataka, treba konstatirati injenicu koja iz njih proizlazi - da je sredinom 2002. godine, ipak, tek 7% ukupnog broja stanovnika svijeta imalo registrirani pristup Internetu. To jasno svjedoi o jo uvijek ogromnim zalihama prostora za razvitak Interneta u budunosti, a samim time i korist od njegove primjene. Danas je situacija znatno drugaija, prema istraivanju Internet World Stats-a (2011.) ukupni broj korisnika Interneta je porastao na neto vie od 2 milijarde ljudi, to je peterostruki porast s obzirom na 2002. godinu. Od tog broja, najvei broj korisnika, 44%, ivi u Aziji, Europa dri

5

22% korisnika, na treem mjestu je Sjeverna Amerika sa 13% korisnika, veliki porast korisnika Interneta biljei i Latinska Amerika sa 10,3% korisnika, zatim Afrika i Srednji Istok sa ukupno 9% korisnika, te na zadnjem mjestu Australija sa 1% korisnika, iz ega je primjetna i sama promjena u strukturi korisnika s obzirom na geografski poloaj. Najvei porast korisnika uvjerljivo biljei Azija. Ukupan broj korisnika Interneta s obzirom na ukupnu populaciju u 2011. godini iznosi 30.2%, te je evidentan rast od 23% naspram 2002. godine. Zalihe Internetskog prostora koje Panian (2002.) navodi u posljednjih devet godina su smanjene, no i dalje ostaje velik prostor za razvitak Interneta u budunosti. Klijentsko - posluiteljska arhitektura

Sva filozofija Interneta saima se u njegovoj klijentsko - posluiteljskoj arhitekturi. Ovaj tim mrenog sustava podrazumijeva da postoje neki mreni subjekti koji drugim subjektima mogu pruiti neku informaciju i/ili uslugu. Subjekti koji pruaju informaciju i/ili uslugu nazivaju se posluiteljima (eng. Server), a oni koji informaciju i/ili uslugu trebaju i trae su klijenti (eng. Client). INTERNET usluga zahtjev informacija upit

Posluite lj

Klijent

Slika br. 1 Odnos klijenta i posluitelja (Izvor: Panian, 2002., 20.str.) S obzirom na raznovrsne mogunosti to ih otvara Internet, u novije vrijeme dolazi do razmjerno uske specijalizacije pojedinih posluitelja za pruanje tono odreenih vrsta usluga. Najvanije vrste specijaliziranih posluitelja su: - davatelji infrastrukturnih telekomunikacijskih usluga - davatelji usluga pristupa Internetu - ponuda informacijskih sadraja - davatelji aplikacijskih usluga

6

Standardizacija usluga, odnosno servisa Prvi standardni mreni servis (tada jo ne internetski servis, jer internet nije postojao) bio je onaj zbog kojeg se i pristupilo razvoju procesa decentraliziranih komunikacijskih sustava u okvirima projekta ARPANET - servis prijenosa organiziranih skupova podataka, dakle, datoteka podataka, s jednog raunala na neko drugo, udaljeno raunalo. Prema Paulinu (1997.) je mreni komunikacijski servis, razvijen poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea, dobio naziv daljinski prijenos datoteka (eng. Remote File Transfer, RFT), i uz samo manje preinake odrao se sve do danas. Za potrebe realizacije tog servisa kao standardnog, odnosno ope primjenjivog, razvijen je odgovarajui komunikacijski protokol1 nazvan File Transfer Protocol (FTP). Davatelji ove vrste komunikacijskih usluga u novije, internetsko vrijeme nazivaju se FTP- mjesta (eng. FTP - Sites). Zbog potrebe ljudi da izmjenjuju krae i privatne poruke, ubrzo nakon pokretanja servisa daljinskog prijenosa datoteka, razvijen je i servis namijenjen prije svega za razmjenu ovakvog tipa poruka. Prema Panianu (2002.) zasluge za razvijanje takvoga servisa pripadaju amerikom inenjeru Rayu Tomlinsonu, koji ga je osmislio, realizirao i aktivirao 1971. godine, nadjenuvi mu naziv elektronika pota (eng. Electronic Mail, e - mail). Elektroniki potanski pretinac svakog pretplatnika servisa elektronike pote ima standardnu adresu, iji format podravaju svi davatelji ovakvog tipa usluga, a koji glasi: Ime@organizacija.podruje Segment ime odnosi se na naziv, ime ili nadimak vlasnika pretinca, segment organizacija predstavlja simboliku oznaku davatelja usluge, a segment podruje ili domena moe poprimiti neku od standardnih vrijednosti (oznaka) geografskog podruja ili djelatnosti, prema meunarodno usvojenoj nomenklaturi2. Za svrhe jednostavnog i uinkovitog prijenosa podataka u okvirima servisa elektronike pote primjenjuju se neki, za taj servis specifini komunikacijski protokoli, meu kojima su najznaajniji POP (Post Office Protocol) kao protokol za primanje i pohranjivanje ulaznih poruka, te SMTP (Simple Mail Transport Protocol) kao protokol za distribuciju izlaznih poruka.

1

Komunikacijski protokol je skup pravila i formata u skladu s kojima se obavlja prijenos neke odreene vrste podataka na daljinu. 2 O standardnim oznakama domena na svjetskoj razini brine se, za sada, organizacija ICANN (International Corporation for Assigned Names and Numbers), na iju ulogu danas, meutim, pretendiraju i neke druge organizacije. U okvirima pojedinih drava poslove administriranja domena obavljaju ovlatene nacionalne institucije, kao to je, primjerice, u Hrvatskoj CARNET.

7

Gotovo deset godina nakon aktiviranja standardnih servisa daljinskog prijenosa datoteka i elektronike pote razvijen je i trei temeljni servis suvremenog Interneta - World Wide Web, poznat i pod akronimom WWW. Koncipirao ga je 1990. godine Tim Berners - Lee sa suradnicima iz CERNA, vodeeg europskog laboratorija za fiziku estica, kako bi predstavljao infrastrukturu za organiziranje informacija, dostupnim korisnicima Interneta, u obliku tzv. hiper-medijskih dokumenata, odnosno, popularno, web stranica. Pri tome hiper-medijski dokument predstavlja skup srodnih informacija, iskazanih u tekstualnom, grafikom, video i/ili zvunom obliku, koje se odnose na neki sloeni objekt. U okvirima WWW servisa kao protokol za prijenos web stranica koristi se HTTP (akr. eng. HyperText Transfer Protocol). Slui ostvarivanju WWW prometa informacija izmeu klijentskog raunala i posluiteljskog raunala u ijoj se memoriji nalazi traena web stranica. WWW servis jedan je od temelja suvremenog elektronikog poslovanja, kao jedne od najznaajnijih primjena Interneta danas, a zasigurno jo i vie u bliskoj budunosti. Neupravljivost (nereguliranost) Interneta Premda je Internet, kakvog danas poznajemo, zaet izvorno vojnim projektom razvitka decentraliziranih informacijskih, komunikacijskih i zapovjednih sustava, kojeg je na poticaj Ministarstva obrane SAD 1969. godine pokrenula Agencija za napredne istraivake projekte ARPA (Advanced Research Project Agency), na tom su poslu intenzivno suraivale brojne civilne institucije - sveuilita, znanstveni instituti i laboratoriji, a kasnije i privatne kompanije. Sve jai utjecaj civilnih sudionika u projektu s vremenom je doveo do prikljuivanja mnotva ve prije uspostavljenih mrea razliitih arhitektura i namjena, tako da je temeljna mrea ARPANET prerasla u kolekciju mrea ili mreu nad mreama, odnosno mreu svih mrea Prijelomni je trenutak bio prikljuivanje velike mree Nacionalne fundacije za znanost NSFNET, koja je 1988. godine povezana s ARPAnetom u voru na Sveuilitu Carnegie Mellon. Kao naziv tog komunikacijskog konglomerata poinje se koristiti naziv Internet. Internet nije, dakle, nastao smiljeno i planski, ve vie - manje spontano. Upravo zbog tog visokog stupnja stihijnosti, pa ak i sluajnosti njegova razvitka, Internet nikada nije mogao biti podvrgnut bilo kakvim ozbiljnim i sustavnijim aktivnostima regulacije i kontrole. odnosno upravljanja. Odatle proizlazi jedno od osnovnih svojstava Interneta - njegova neupravljivost, odnosno nereguliranost. Pozitivne strane ovog svojstva su svakako mogunost uspostavljanja novih tipova odnosa meu korisnicima i pruanje najrazliitijih vrsta informacijskih i poslovnih usluga, te poticanje

8

kreativnosti i poduzetnosti korisnika. Prema Srii i Mulleru (2001.) jedan od najvanijih produkata liberalnosti Interneta i njegove otvorenosti prema novim idejama jest koncept elektronikog poslovanja. Negativna strana Interneta je ta da je on krivac za nastajanje mnogih oblika devijantnog ponaanja pojedinaca i skupina, od sitnih prijevara i neslanih ala, preko psiholoki i socijalno patolokih pojava, pa sve do ozbiljnih kriminalnih delikata kakvi u neumreenom svijetu naprosto nisu ostvarivi. Ponaanje korisnika na Internetu Prema izvjeu Strategies Group, tijekom 1999.godine u SAD-u je uporaba Interneta porasla za 25% a pri tome je 60% odraslih korisnika bilo svaki dan na mrei. Tijekom 1999. godine, bilo je za 43% vie kuanskih korisnika nego godinu dana prije. Ono to je takoer zanimljivo jest veliki porast ena korisnica Interneta. Prema podacima Nielsen/NetRatings, objavljenima u treem kvartalu 2000., mukarci su jo uvijek dominirali Internetom, a razina te dominacije je bila manje izraena na tritima gdje je Internet rasprostranjeniji. Prema istraivanjima tvrtke Proof, u Hrvatskoj su korisnici Interneta mahom mukarci, 63%. Istraivanja pokazuju da su korisnici Interneta natprosjeno obrazovani ljudi. Sria i Muller (2001.) navode da razlozi zbog kojih se ne kupuje putem Interneta najee ukljuuju nepovjerenje u sigurnost prijenosa broja kreditne kartice i nemogunost procjene kvalitete proizvoda. Takoer je prisutan i strah da bi se osobni podaci mogli rabiti i za druge svrhe osim obavljanja odreene transakcije. Pokazalo se da to je korisnik due prisutan na Internetu, to je vie spreman potroiti na Webu. Pri kupnji putem Interneta mukarci se najvie brinu zbog nemogunosti procjene kvalitete proizvoda a ene zbog sigurnosnih pitanja povezanih s plaanjem kreditnom karticom. Broj Internet korisnika je u 2000. godini iznosio je sedam posto ukupne populacije u Hrvatskoj. Kvartalna istraivanja Internet trita u Hrvatskoj provodila je tvrtka Proof iz Zagreba. Prema analizi objavljenoj za trei kvartal 2000. godine, pristup Internetu imalo je oko 300 000 graana Hrvatske. Prema istraivanju Proofa iz srpnja 2000. godine, veina korisnika, ak 65% pristupa internetu iskljuivo preko modemskih ulaza, 4% linijama, a 31% koristi se objema mogunostima. Nadalje, korisnici Interneta u Hrvatskoj imali su aktivne korisnike raune kod vie od jednog davatelja. Korisnici u Hrvatskoj najee su pristupali Internetu s vie mjesta.Tako je samo 19% korisnika pristupalo Internetu iskljuivo na poslu, 15% iskljuivo iz kuanstva, a veina od 66% korisnika pristupala i s posla, kole, fakulteta i iz kuanstva. Gotovo svaki drugi korisnik Interneta ivio je u Zagrebu i njegovoj okolici, svaki pet na prostoru Istre, Primorja i Gorskog kotara a svaki deseti na podruju sjeverne Hrvatske. U ostalim podrujima Hrvatske ivjela je oko etvrtina Internet korisnika. Hrvatski su korisnici9

Interneta vrlo zainteresirani za mogunost koritenja Internet bankarstva (Sria i Muller, 2001.). Prema istraivanju Internet World Statsa (2011.) broj korisnika Interneta u Hrvatskoj se poveao na 2,24 milijuna, to je s obzirom na rezultate istraivanja iz 2000. godine ak 745% vie. Ako se razmotri porast korisnika Interneta s obzirom na ukupnu populaciju u Hrvatskoj, vidljiv je rast od ak 43% u odnosu na istraivanje iz 2000. godine. Dakle, danas ak 50% ukupne populacije u Hrvatskoj koristi Internet. Upravljanje lancem opskrbe Ako poslovanje definiramo kao proces ili aktivnosti koje dodaju vrijednost krajnjem kupcupotroau proizvoda ili usluge, dolazimo do dvije spoznaje. Prva je da je tvrtka samo jedan element u lancu vrijednosti za krajnjeg kupca i da e kvalitetno poslovati samo ako to spozna i djeluje zajedno sa sudionicima tog lanca. Druga spoznaja je jo vanija. Pred tvrtkom je pitanje svrhe poslovanja i budue odgovarajue poslovne strategije i orijentacije te pitanje to je zapravo vrijednost za kupca. No najvanija od svega je uloga tvrtke u svom lancu vrijednosti i lancu opskrbe. Odnos izmeu partnera u lancu opskrbe, primjerice izmeu dobavljaa i proizvoaa nije igra sa sumom nula ve odnos u kojem obje strane mogu dobiti vie. Jednako tako, razvoj IT-a omoguuje tvrtkama u lancu opskrbe brzu i kvalitetnu komunikaciju i veu transparentnost poslovnih procesa takao da sada vie tvrtki moe funkcionirati kao jedan, kupcu ili potroau orijentirani entitet. Kreiranje lanca vrijednosti Prema Panianu (2002.) postoje sljedei koraci u procesu kreiranja lanca vrijednosti i stvaranja konkurentske prednosti:

Sakupljanje i analiza znanja o potroaima, posebice o njihovim problemima i neispunjenim potrebama Identificiranje grupe organizacija koje mogu kvalitetno obavljati funkcije potrebne u lancu ponude Dijeljenje znanja o potroaima izmeu svih lanova lanca ponude Razvoj proizvoda i usluga koje rjeavaju kupeve probleme zajedniki s ostalim tvrtkama u lancu ponude Prebacivanje funkcija koje trebaju biti obavljene u lancu ponude na tvrtke u lancu koje mogu obaviti te funkcije najbolje i najefikasnije Razvoj najboljih metoda logistike, transporta i distribucije, kako bi se proizvodi dostavili na trite do krajnjeg potroaa

10

Primarni se lanac vrijednosti sastoji od primarnih aktivnosti, tj. ulazne i izlazne logistike, proizvodnje, marketinga, prodaje, te usluga pruanim kupcima nakon prodaje. Ulazna logistika ukljuuje sve aktivnosti vezane uz prijam sirovina i materijala, njihovo skladitenje i dostavljanje u proizvodne pogone. Pritom se, kao prvo, izabiru dobavljai resursa potrebnih u proizvodnji iza ega slijede aktivnosti vezane uz obradu narudbi, izbor naina njihove isporuke, odnosno dostave, rezervacija resursa potrebnih za prijam, kontrolu i istovar sirovina i materijala, te skladine aktivnosti. Izlazna logistika obuhvaa aktivnosti isporuke robe ili pruanja usluge kupcu. Ona, dakle, ukljuuje aktivnosti skladitenja i unutarnjeg transporta, izbor prijevoznika i/ili otpremnika (peditera) , te koritenje resursa za pripremu i utovar robe koja se isporuuje kupcu. Logistike aktivnosti iziskuju obradu velike koliine informacija, pa stoga trebaju snanu i djelotvornu podrku odgovarajueg informacijskog sustava. Proizvodni procesi od presudne su vanosti pri stvaranju nove vrijednosti za krajnjeg kupca ili korisnika. Automatizacija i skraenje vremena, kao i snienje trokova proizvodnje, nune su pretpostavke ostvarivanja konkurentnosti proizvoda, ostvarivanja to veeg trinog udjela i stvaranje trinog vodstva. Marketing i prodaja zasluuju moda jo i vie pozornosti, to je posljedica orijentacije poslovanja prema tritu i, poglavito, samim potroaima. Klijenti vole personalizaciju i prilagodbu ponude njihovim specifinim eljama i potrebama. Kupcima treba pruati i usluge nakon prodaje, jer odnos izmeu prodavaa i kupca ne zavrava onda kada je obavljen kupoprodajni posao. Usluge nakon prodaje postaju sve vanijim sredstvom za dodavanje nove vrijednost i poveanja zadovoljstva kupaca. Sekundarni lanac ine, dakako, sekundarne aktivnosti - djelovanje korporacijske infrastrukture, upravljanje ljudskim resursima, istraivanje i razvoj, te nabava. Korporacijska infrastruktura obuhvaa procese planiranja, kontrole kvalitete, upravljanja informacijskim resursima i sl. Njen utjecaj na izvravanje primarnih poslovnih funkcija je znaajan. Organizacijska struktura tvrtke gradi se oko informacijskih tokova. Poslovni procesi su ti koji odreuju hoe li informacijski tokovi biti centralizirani ili decentralizirani. Novi poslovi i procesi inducirani primjenom sredstava to ih nude suvremene informacijsko/ komunikacijske tehnologije utjeu na definiciju poslovne strategije tvrtke. One tvrtkama omoguuju usmjeravanje prvenstveno na korisnike, zadovoljavanje njihovih elja i potreba, te na personalizaciju ponude. Informacijsko/komunikacijske tehnologije, nadalje, stvaraju11

pretpostavke za striktno praenje poslovnih procesa i postupaka, to, opet, utjee na unaprjeenje aktivnosti kontrole i nadzora nad poslovnim aktivnostima tvrtke. Budui da se sve vie proizvoda zasniva na informacijama i znanju, do sve veeg izraaja dolazi vanost upravljanja ljudskim resursima, odnosno potencijalima. Time su obuhvaene aktivnosti to se odnose na zapoljavanje, obrazovanje, razvoj sposobnosti zaposlenika i njihovo uvjebavanje, te nagraivanje za izvreni rad. Funkcija istraivanja i razvoja ukljuuje aktivnosti vezane uz stvaranje novih proizvoda i usluga, dok njihovo brzo lansiranje na trite moe znaiti ostvarivanje konkurentske prednosti, pa ak i trinog vodstva tvrtke. Prikupljanje to je mogue veih koliina podataka od kupaca, istraivanjem trita, poveanjem poslovne inteligencije i to privlanijim dizajnom proizvoda tvrtka moe smanjiti rizike povezane s razvitkom novih proizvoda i njihovom trinom uspjenou. A to se moe ostvariti samo odgovarajuom primjenom suvremenih informacijsko/komunikacijskih tehnologija. Kreiranje lanca opskrbe Elektroniko poslovanje iziskuje od menadmenta posjedovanje vjetina i znanja o upravljanju lancem opskrbe (eng. Supply Chain Management, SCM). Prema Ghani et al. (2009.) uspjena strategija upravljanja lancima opskrbe zasniva se na tonoj obradi narudbi, na upravljanju zalihama prema naelu tono na vrijeme (eng. Just in Time, JIT), te pravovremenoj isporuci prema narudbama. Ideja upravljanja lancem opskrbe stara je otprilike dva desetljea. Tada je lanac opskrbe slikovito definiran kao kiobran za procese pod kojim se proizvodi stvaraju i isporuuju kupcima. Sa strukturalnog stajalita, lanac opskrbe predstavlja kompleksnu mreu odnosa koje tvrtka odrava sa svojim partnerima da bi nabavila sirovine, materijale komponente, proizvela proizvod i isporuila ga kupcu. Elektroniko se poslovanje razvija tako brzo da ne ostaje dovoljno vremena za dugotrajna, sistematina i oprezna teorijska istraivanja, ve se odreena rjeenja esto trae "u hodu", metodom pokuaja i pogreaka. Navedeno vrijedi i za istraivanja u svezi s potrebnim modifikacijama lanca opskrbe u uvjetima intenzivne primjene informacijske i posebice internetske tehnologije, odnosno u svezi s modelima integracije meu tvrtkama kakvu namee primjena novih tehnologija. Panian (2002.) navodi da promatrano evolucijski postoje tri modela integracije meu tvrtkama odigrala, svaki u svoje vrijeme, kljunu ulogu i opredijelila daljini razvitak u ovom podruju:

12

-

Model usmjeren na tvrtke, koji stoernim elementima integracije smatra tvrtke to obavljaju pojedine aktivnosti u lancu opskrbe. Model usmjeren partnerstvu,koji stavlja naglasak na uspostavljanje suradnikih odnosa medu tvrtkama. Model izravnog (direktnog) povezivanja dobavljaa, proizvoaa i klijenata, kojim se nastoje zaobii posrednici u lancu opskrbe

-

-

a.) Model usmjeren tvrtkama Telefon Osobni kontaktiTrgovac na malo Proizvoa Dobavlja

Klijent

b.) Model usmjeren partnerstvuKlijent

Kolaborativni sustavi

Web telefon Osobni kontakti

Trgovac na malo

Proizvoa

Dobavlja

c.) Model izravnog povezivanja

Dijeljenje trinih podataka

Virtualni kontakti

Klijent

Web

Proizvoa

Dobavlja

Slika br. 2 Tri modela integracije (Izvor: Panian, 2002., 32.str.) Tradicionalni koncept lanca opskrbe Prema tradicionalnom shvaanju. Lanac opskrbe identificira sve aktivnosti, funkcije i poslovne procese to se obavljaju prilikom kreiranja proizvoda, proizvodnje, prodaje, distribucije i podrke kupcima nakon prodaje. Drugim rijeima, lanac opskrbe je skup meusobno povezanih

13

postupaka kojima se omoguuje da konani proizvodi ili usluge postanu dostupnima krajnjim korisnicima. M. Porter je prvi ukazao na potrebu da se pri analizi strukture trokova, s ciljem poveanja dodane vrijednosti proizvoda ili usluge za korisnika, uzmu u obzir aktivnosti koje kreiraju odreeni lanac opskrbe (Sria i Muller, 2001.). Pri analizi tradicionalno shvaenih lanaca opskrbe posebna se pozornost pridaje trokovima. Na strukturu trokova snano utjee strategija ostvarivanja konkurentske prednosti, koja se, opet, moe zasnivati na trokovnom vodstvu, specijalizaciji ili diferencijaciji. Analizom lanca opskrbe otkriva se kako se trokovi prenose s odreene aktivnosti na slijedeu. Identifikacija odnosa aktivnosti meu kojima postoje dodirne toke ini osnovu za snienje trokova optimizacijom ili reinenjeringom poslovnih procesa. Prema Ghani et al. (2009.) analiza lanca opskrbe pretpostavka je za stvaranje konkurentske prednosti svake tvrtke. U nastojanjima za dostizanjem tog cilja u obzir treba uzimati unutarnje aktivnosti tvrtke i njihove meuodnose, ali takoer i odnose s dobavljaima i distributerima. To e omoguiti preciznu identifikaciju kritikih aktivnosti, te razvitak sposobnosti tvrtke da stvara zadovoljstvo korisnika i, posljedino, oekivani trini uspjeh, odnosno trino vodstvo. Virtualni lanac opskrbe Primjenom Interneta u upravljanju lancem opskrbe poduzea ostvaruju konkurentsku prednost na tritu i to preteito preko prognoza prodaje i planiranjem potranje, planiranjem i upravljanjem proizvodnje, planiranjem potreba nabave i upravljanjem zalihama. Prognoza prodaje i planiranje potranje postaje vidno jednostavnije primjenom Interneta kao kljunog izvora relevantnih informacija. Prema Rabinovich i Knemeyer (2006.) u suvremenom poslovanju organizacije mogu olakano kreirati potranju za vlastitim proizvodom koritenjem e-marketinga ili oglaavanjem putem Interneta. Prilikom prognoziranja prodaje i planiranja potranje potrebno je prikupiti informacije o tome:

Kako ljudi postaju svjesni potrebe za proizvodom ili uslugom? Kako potroai pronalaze ponudu? Kako potroai ine svoj krajnji odabir? Kako potroai naruuju i kupuju proizvod? to se zbiva nakon dostave proizvoda ili usluge? Kako se proizvod ugrauje? Kako se proizvod plaa?

14

Kako se proizvod uva? Kako se proizvod transportira? Za to se zapravo koristi proizvod? Kako bi se moglo pomoi korisnicima pri koritenju proizvoda? to je s pitanjem povrata i zamjene? to se dogaa nakon to je proizvod odbaen ili se vie ne koristi?

Lanac opskrbe postaje vaan dio procesa stvaranja vrijednosti. Kupci ne ele samo pravi proizvod, ele ga i u pravo vrijeme. Menadment upravljanja lancem opskrbe to prepoznaje i fokusira se na veu integraciju svih dijelova lanca opskrbe, to ukljuuje nabavu, logistiku izbora najboljih materijala i komponenti, dostavu korisnicima i razinu zadovoljstva potroaa. Tvrtke usvajaju proces dodavanja vrijednosti putem informacija u tri faze.

Vidljivost ( transparentnost) tvrtke stjeu bolji uvid u fizike operacije upotrebom informacija o njima Zrcaljenje mogunosti tvrtke zamjenjuju fizike aktivnosti virtualnima Novi odnosi s kupcima menaderi se koriste tijekom informacija u virtualnom lancu vrijednosti kako bi isporuili vrijednost kupcima na nove naine

Menadment, dakle, vidi moguu konkurentsku prednost u viem stupnju kvalitete i efikasnijem izboru lanca dobavljaa, boljoj povezanosti meu dobavljaima, izboru skladita i transportu (Ghani et al., 2009.). Internet prvenstveno utjee na poboljanje komunikacije meu svim sudionicima lanca opskrbe. Prije primjene Interneta sudionici su bili ogranieni u komunikaciji i nisu imali mogunost brzog i jednostavnog auriranja novosti, poboljanja ili povratnih informacija, pregleda prolih izvedbi, praenja tekuih izvedbi i predvianja proizvodnje. Kao to je vidljivo na slici broj 3 materijalna dobra su ila od dobavljaa, preko proizvoaa, distributera do kupca, a informacije u jednom smjeru od kupca do dobavljaa. Ako se usporedi s konceptom virtualnog lanca opskrbe, vidi se jasna razlika u kolanju informacija meu svim sudionicima lanca opskrbe preko zajednike baze podataka. Osim olakanog prijenosa informacija meu sudionicima lanca opskrbe Internet utie i na smanjenje trokova samog upravljanja lancem opskrbe.

15

SFlow of Information Supplie r Manufactur er Distributo r Flow of physical goods Custome r

lika br. 3 Koncept tradicionalnog lanca opskrbe (Izvor: Ghani et al., 2009., 4.str.).

Shared Database

Supplier

Manufacturer

Distributor

Custome r

Flow of physical goods

Slika br. 4 Koncept virtualnog lanca opskrbe (Izvor: Ghani et al., 2009., 5.str.). Upravljanje lancem potranje kao nadogradnja upravljanja lancem opskrbe Upravljanje lancem opskrbe sasvim je sigurno vrlo korisno sredstvo voenja elektronikog poslovanja, ali pravi motor uspjenog, dobro izvravanog poslovnog plana jest lanac potranje. Ako tvrtka zna kakva e biti potranja s kojom moe raunati, moi e lake podesiti ostale poslove da bi osigurala ostvarenje poslovnih ciljeva. Djelotvorno upravljanje lancem opskrbe ili zalihama, ne znai, naime, mnogo, ako se proizvodi previe proizvoda ili nudi previe usluga, jer ih potranja nee moi apsorbirati. Sudionici u lancu potranje isti su oni koje obuhvaa lanac opskrbe, ali redoslijed analize njihovih odnosa i aktivnosti upravo je obrnut. Umjesto izvorima opskrbe artikala nieg stupnja finalizacije tvrtka prvenstveno obraa pozornost izvorima potranje za finalnim proizvodima (Panian, 2002.). Okreui se lancu potranje umjesto lancu opskrbe tvrtka e doi do realnovremenskih informacija koje e joj pomoi da utvrdi koliko e proizvoda ili usluga u nekom16

buduem razdoblju biti traeno, odnosno prodano. Na taj nain stvorit e se poslovna inteligencija i organizacijsko znanje dostupno svim dijelovima tvrtke i pojedinanim zaposlenicima, to e, pak, omoguiti uspjenost gdjekad i vrlo skupih aplikacija upravljanja lancem opskrbe. Upravljanje lancem potranje, dakle, usmjerava se na unaprjeenje prodaje i marketinga, to je nesumnjivo sigurniji put do poslovnog uspjeha i trinog vodstva. Izgradnja virtualne mree opskrbe Tvrtke to djeluju unutar virtualne mree opskrbe moraju svoje poslovne strategije razvijati u tijesnoj suradnji s ostalim mrenim partnerima. Da bi udovoljili takvim zahtjevima, morat e potaknuti razvijanje nove vrste informacijskih sustava, koji e moi podrati integraciju poslovnih procesa i informacijskih tokova meu poslovnim partnerima. Prema Rabinovich i Knemeyer (2006.) dobru osnovu za tu novu vrstu informacijskih sustava predstavljat e kombinacija internetske, intranetske i ekstranetske tehnologije, elektronike razmjene podataka i ERP (Entreprise Resources Planning) tehnologije. Virtualnom mreom opskrbe trebaju upravljati najjae obuhvaene tvrtke, a to su one koje raspolau najvrjednijim informacijama i znanjem o klijentima, dakle one s najkvalitetnijom poslovnom inteligencijom. Naime, informacije i znanje o klijentima su najvaniji resursi svake virtualne mree opskrbe. Ako klijenti trebaju biti obuhvaeni ovakvom mreom - a oni to svakako trebaju biti - treba im ponuditi vrlo "opipljivu" novu vrijednost, koja se moe dodati na sljedee naine: - promptnom i tonom isporukom naruenih dobara ili usluga - privlanom cijenom - vrhunskom kvalitetom - dodatnim pogodnostima za klijente lanove mree - raznorodnim i kvalitetnim uslugama nakon prodaje Da bi u tome uspjele, tvrtke-ponuai moraju imperativno pronai naina za prilagoavanje svoje ponude specifinim potrebama svakog pojedinog klijenta, personalizirati informacije o ponudi na svojemu web mjestu, te omoguiti klijentima jednostavan izbor, savjetovanje, naruivanje i plaanje robe ili usluga koje im trebaju. 3. Distribucijski sustavi Distribuciju ine djelatnosti kojima se proizvodi daju na izbor potroaima; u vremenu kad ih i na mjestima gdje ih oni ele kupovati.

17

U smislu poduzetnikih odluka i radnji distribucija je marketinka funkcija koja upravlja kretanjima dobara od proizvoaa do krajnjih potroaa, preko veletrgovinskih, maloprodajnih, skladinih i transportnih institucija, kako bi ta dobra bila pristupana kupcima kad ih trebaju i gdje ih trebaju i ele. Distribucija openito oznaava strujanje gospodarskih dobara izmeu proizvoakih i potroakih jedinica, no moe se i definirati kao stadij koji slijedi proizvodnju dobara od momenta kada su ona komercijalizirana do njihove isporuke potroaima. Obuhvaa razne aktivnosti i operacije, koje osiguravaju da se roba stavi na raspolaganje kupcima, bilo da se radi o preraivaima ili o potroaima, olakava izbor, kupnju i upotrebu robe. Prema Segetlija i Maroni-Lamza (2002.) distribucija je vana jer nije dovoljno samo postojanje potranje robe, nego je bitno i da roba odreenim kanalima distribucije doe do potroaa, ali i sama fizika distribucija koja obuhvaa aktivnosti transportiranja, skladitenja i uvanja robe. Odreeni kanali kojima roba putuje do potroaa nazivaju se distribucijski kanali. Distribucijski kanal je skupina pojedinaca i organizacija koji usmjeravaju tok proizvoda od proizvoaa do potroaa. Pruanje koristi potroaima trebalo bi biti upravljaka sila za sve aktivnosti marketinkih kanala, te su ponaanje i potrebe kupaca najvaniji aspekt lanovima kanala. Distribucijske kanale ine sudionici u prometu robe i njihov tok zapoinje kod proizvoaa pa na trgovinu na veliko, trgovinu na malo, te do potroaa. Osim distribucijskih kanala postoji i fizika distribucija. Distribucijske kanale ine sudionici u prometu robe, dok fizika distribucija oznaava fiziki tok robe koji zapoinje u skladitu proizvoaa, pa preko distribucijskog centra, prodavaonice do potroaa. Raspoloivost proizvoda koja se stvara kanalima ide u korist potroaima. Potroai ne vide distribuciju proizvoda, ali mogu procijeniti raspoloivost proizvoda postignutu kanalom distribucije. Vrsta i nain dolaska dobra od proizvoaa do potroaa, na osnovi podjele rada izmeu distribucijskih subjekata moe oznaiti njegov put distribucije; koji obuhvaa sve stupnjeve odnosa u objektu distribucije. Na visinu trokova distribucije ne utjee samo duina, nego i ostale karakteristike kanala. Zato duina kanala nije uvijek razmjerna trokovima, pa ako se produenjem distribucijskog kanala zbog ukljuivanja trgovine na veliko trokovi distribucije mogu smanjiti. 3.1. Kanali distribucije Kanal distribucije podrazumijeva skup institucija koje obavljaju sve one aktivnosti (funkcije) koje se upotrebljavaju u kretanju proizvoda i njegova vlasnitva od proizvodnje do potronje. Takoer, kako navode Segetlija i Maroni-Lamza (2002.), se moe rei da su kanali distribucije

18

spona izmeu proizvodnje i potronje, koja je koordinirana akcijama skupa institucija i koja pokree robu od proizvoaa do potroaa. Vana ulogu u kanalima distribucije imaju posrednici. Posrednici moraju biti sposobni organizirati tokove robe u cijelosti ili djelomino, tako da bude djelotvorniji od alternative, jer ga u protivnom kupac nee odabrati kao opskrbljivaa. Distribucijski kanali mogu se podijeliti na izravne i neizravne kanale. Izravni kanal oznaava prodaju proizvoaa individualnim potroaima, dok neizravni kanal oznaava postojanje trgovine izmeu proizvoaa i potroaa. Neizravni kanal distribucije moe biti dug i kratak. U kratkom neizravnom kanalu sudjeluje samo jedna trgovinska organizacija, uglavnom trgovina na malo, dok u dugom kanalu sudjeluje dva ili vie posrednika koji povezuju proizvoae i individualne potroae. Dakle, u distribuciji odreenog gospodarskog dobra sudjeluju, kao distribucijski subjekti, proizvoa, zadruga, prodajni sindikat i potroa. Dodatno mogu biti ukljueni i trini posrednici kao institucijska trgovina i pomagai distribucije ili distribucijski posrednici kao to su trgovaki zastupnici ili prodajni agenti, te specijalizirana pomona poduzea za pojedine funkcije. Oblici povezanosti u kanalima distribucije mogu biti: Horizontalni Vertikalni Horizontalno-vertikalni

Kod svih ovih oblika bitna je integracija funkcija, koja je odraz trinih odnosa i svoj izraz nalazi u organizacijsko-pravnom statusu sudionika, subjekata kanala distribucije. U horizontalne oblike povezanosti spadaju primjerice nabavna udruenja maloprodavaa ili nabava za poduzea koja se nalaze na istoj gospodarskoj razini. Dakle, horizontalni oblik distribucijske povezanosti se odnosi na subjekte iste razine. Premda horizontalna integracija dozvoljava djelotvornost i ekonomiju opsega u opskrbi, istraivanju trita, promociji i obuavanju osoblja, to nije uvijek najuinkovitija metoda poboljavanja distribucije. Kotler i Keller (2008.) navode da se esto pojavljuju problemi veliine koji rezultiraju u smanjenju fleksibilnosti, tekoama u usklaivanju te potrebi za dodatnim marketinkim istraivanjem i planiranjem velikih opsega. Ako distribucijske funkcije za razliita poduzea ne mogu biti djelotvornije obavljene pod jedinstvenim voenjem negoli pod odvojenim vodstvima, vodoravna integracija nee smanjiti trokove niti poboljati konkurentnu poziciju integrirane tvrtke.

19

Vertikalni oblici povezanosti odnose se na poduzea koja nisu na istoj gospodarskoj razini. Dakle, vertikalni oblik distribucijske povezanosti ukazuje na integraciju razliitih razina funkcija ili razliitih horizontalnih oblika subjekata. Oni su esto kombinirani sa horizontalnim oblicima povezanosti, zapravo povezuju se poduzea na istoj gospodarskoj razini meusobno pa onda i sa poduzeima koja nisu na toj razini. Sjedinjenje dviju ili vie faza kanala pod jednim vodstvom vertikalna je integracija kanala. Jedan lan distribucijskog kanala moe kupiti operacije ili jednostavno obaviti djelatnost drugog lana uklanjajui potrebu za tim posrednikom kao odvojenim entitetom. Cjelovita vertikalna integracija obuhvaa sve funkcije od proizvodnje do krajnjeg kupca. Kotler i Keller (2008.) navode kako su vertikalni sustavi jedna su od najznaajnijih pojava suvremenih kanala, a nastali su kao izazov konvencionalnim kanalima kod kojih su proizvoa, veletrgovac i maloprodava samostalni i svaki nastoji maksimizirati svoje profite, makar i na tetu sustava kao cjeline. lanovi konvencionalnog kanalnog sustava posluju neovisno i rijetko kad surauju, dok sudionici u vertikalnoj integraciji kanala koordiniraju svoje napore da dosegnu eljno ciljno trite. Takav progresivni pristup distribucije omoguuje lanovima kanala da smatraju druge lanove produetcima svojih vlastitih operacija. Vertikalni sustav je sustav u kojem svaki od lanova kanala priznaje druge ili im daje povlastice i ima tolike mogunosti zajednike suradnje. Predstavlja mree kojima se struno upravlja i u kojima se centralno programira, a koje su organizirane na nain da se postignu utede u poslovanju i ostvari najvei mogui utjecaj na tritu. Vertikalni sustavi mogu biti korporacijski, dirigirani ili ugovorni. Ako se distribucija na svim razinama odvija u okviru istog vlasnitva, radi se o sjedinjavanju postupnih faza proizvodnje i distribucije unutar korporacije i naziva se korporacijski vertikalni sustav. Kod dirigiranog vertikalnog sustava radi se o koordinaciji postupnih faza proizvodnje i distribucije na osnovi veliine i snage jednoga od sudionika, primjerice proizvoaa dominantne marke. Kod ugovornog vertikalnog sustava surauju poduzea s razliitih gospodarskih razina proizvodnje i/ili distribucije. Ona objedinjuju svoje programe da bi ostvarili utede ili utjecaj na prodaju. 3.2. Fizika distribucija Fizika distribucija obuhvaa irok krug aktivnosti koje se bave djelotvornim kretanjem gotovih proizvoda od kraja proizvodne linije do potroaa, kao i kretanjem sirovina od izvora nabave do poetka linije proizvodnje. Ukljuuje planiranje, primjenu i kontrolu fizikih tokova materijala i finalnih proizvoda od mjesta nastanka do mjesta upotrebe, da bi se uz profit zadovoljile potrebe kupaca. Prema Kotleru i Kelleru (2008.) vano je da su ta dobra na raspolaganju kupcima u pravo vrijeme i na pravom mjestu, te sposobnost prodavatelja da donese ispravne odluke o

20

fizikoj distribuciji utjee i na razinu zadovoljstva kupaca, te privlaenje i zadobivanje novih kupaca. Sustav fizike distribucije obuhvaa: Transport Skladitenje Rukovanje robom, pakiranje Izbor lokacije za skladitenje Obradu naloga i slubu kupaca Djelomino i trine prognoze

Cilj fizike distribucije izvodi se iz cilja poduzea, odnosno njegova marketinga. Na osnovi skupine ciljeva fizike distribucije moe se onda i planirati sustav fizike distribucije koji e minimizirati trokove za postizanje tih ciljeva. U dananjim uvjetima za ostvarenje tih ciljeva veliku ulogu igraju suvremene informatike tehnologije, koje osobito do izraaja dolaze kod procesiranja narudbe, te se znatno ubrzava ciklus narudba-otprema-fakturiranje. U skladinom poslovanju suvremena tehnoloka rjeenja odnose se na automatizirana skladita sa suvremenim sustavima rukovanja materijalima, koje kontrolira raunalo to oitava narudbe prodavaonica i upravlja kamionskim dizalicama i elektrinim liftovima u prikupljanju robe i otpremi na utovarna mjesta, te ispostavlja fakture. Svakako razvoj suvremenih informatikih tehnologija omoguuje suvremeno informacijsko povezivanje i upravljanje transportnim sustavima, upravljanje zalihama i dr. 3.3. Izbor i kreiranje kanala distribucije Ovisno o ciljanim kupcima razvijat e se i kanali distribucije. Svaki proizvoa razvija svoje kanale u kontekstu ogranienja koja predstavljaju kupci, proizvodi, posrednici, konkurenti, politika kompanije i odreena okolina. Glavni imbenici izbora distribucijskog kanala su: Opseg prodaje Trokovi prodaje Financijska snaga proizvoaa Opseg proizvodnog asortimana Vrijednost jedinica proizvoda Koliine proizvoda koje se kupuju

21

Koncentraciju potroaa Potrebu tehnike usluge u prodaji Sezonski znaaj proizvoda

Posebni, sporedni imbenici koji utjeu na izbor distribucijskog kanala su: Broj potroaa Teritorijalni raspored potroaa Navike i motivi kupnje Prodajni kanali istih proizvoda konkurencije Vrsta i svrha pomoi koju treba pruiti Tipovi i opseg kooperacije koju pojedini kanal oekuje od proizvoaa Iskustvo organa uprave poduzea

U kreiranju distribucijskih kanala, proizvoai moraju odluiti to je idealno, to izvedivo, a to dostupno. Prema Segetliji i Maroni-Lamza (2002.) nova tvrtka obino zapoinje kao lokalna na ogranienom tritu s ogranienim kapitalom, te koristi postojee posrednika; nekoliko proizvoaevih prodajnih agenata, trgovaca na malo, prijevoznikih tvrtki i nekoliko skladita. U tom sluaju odluivanje o najboljim kanalima ne mora biti problem. Ako postane uspjena iri se na nova trita i tu mora izabrati dostupne distribucijske kanale u razliitim podrujima i preko distributera. Kreiranje sustava distribucijskih kanala zahtjeva analizu potreba potroaa, postavljanje ciljeva, identifikaciju i vrednovanje alternativnih kanala. Izbor odgovarajueg distribucijskog kanala za proizvod kompleksan je iz mnotva razloga. Proizvoa mora pozorno izabrati specifine posrednike procijenivi njihovu prodaju i razine profita, podatke o djelotvornosti, druge proizvode koje dre, klijentelu, raspoloivost ect. Uz to, proizvoai moraju ispitati i druge initelje koji utjeu na izbor distribucijskog kanala, ukljuujui ciljeve i resurse organizacije, obiljeja trita, ponaanje kupaca, svojstva proizvoda i sile iz okruja. Ciljevi i resursi organizacije. Proizvoa mora razmotriti to eli postii na tritu i koje resurse mora pri tom imati. Ciljevi poduzea mogu biti iroki, kao to su vei profiti, poveanje trinog udjela, vea sklonost kod kupaca; ili ui, kao to su zamjena posrednika koji je napustio kanal. Organizacija moe posredovati dovoljno financijske i marketinke snage da nadzire svoj distribucijski kanal ukljuivanjem u izravni marketing ili organiziranjem vlastitog prijevoznog parka. S druge strane organizacija ne mora biti zainteresirana za obavljanje distribucijske usluge ili moe biti prisiljena na ovisnost o posredniku zbog22

nedostatka resursa i iskustva. Kompanija takoer, mora procijeniti uinkovitost distribucijskih odnosa i metoda u prolosti i to u svijetlu sadanjih ciljeva. Neka tvrtka moe odluiti da odrava svoju temeljnu strukturu kanala uz ukljuivanje novih lanova za poveanje pokrivenosti u novim podrujima. Druga bi tvrtka mogla mijenjati svoje kanale distribucije tako da osigura istodobnu isporuku svih narudbi. Organizacijski initelji i ciljevi vrlo su vani za poduzee kad bira distribucijske kanale. Ciljevi kanala variraju ovisno o karakteristikama proizvoda. Pokvarljivi proizvodi zahtijevaju vie direktnog marketinga zbog opasnosti vezane uza zakanjenja i ponovno manipuliranje. Proizvodi velike mase, kao to je graevinski materijal, zahtijevaju kanale koji minimaliziraju transportnu udaljenost i broj manipulacija u kretanju od proizvoaa do potroaa. Nestandardizirani proizvodi kao to su proizvodi izraeni prema narudbi i specijalne poslovne tiskanice, prodaju direktno trgovaki predstavnici proizvoaa. Proizvod koji zahtijeva instalaciju i /ili odravanje kao to su sustavi grijanja i hlaenja obino prodaju i odravaju tvrtke ili ekskluzivni franizni zastupnici. Proizvodi visoke jedinine vrijednosti, kao to su generatori i turbine, prodaju se putem prodajne sile tvrtke radije nego preko posrednika (Kotler i Keller 2008.). Svojstva trita. U temeljnu podjelu meu tritima krajnje i poslovne potronje, jo nekoliko trinih varijabli utjee na oblikovanje distribucijskog kanala. Jedan od initelja je i zemljopisni poloaj, u veini sluajeva, to je vei razmak izmeu proizvoaa i njegovih trita, to manje stoji distribucija putem posrednika nego ona izravnom prodajom. Slino je i za trinu gustou; ako su potroai svrstani na nekoliko lokacija, moda bi proizvoa i mogao eliminirati posrednike. Prijevoz, uskladitenje, komunikacija i ugovaranje specifine su funkcije koje se obavljaju djelotvornije na guim tritima. Veliina trita, mjerena brojem potencijalnih kupaca na tritima krajnje i poslovne potronje, jo je jedna od nespomenutih varijabli. Izravna prodaja moe biti uinkovita ako proizvoa ima samo nekoliko kupaca za svoj proizvod, ali su u distribuciji na veim tritima vjerojatno potrebne usluge posrednika. Ponaanje kupaca. Ponaanje kupaca vana je stavka u izboru distribucijskih kanala. Da bi mogao povezati posrednike s potroaima, proizvoa mora imati specifina, tekue informacije o tomu tko, kad i gdje kupuje njegove proizvode. Vano je takoer i kako potroai kupuju. Proizvoa moe utvrditi da se izravna prodaja moe ekonominije izvesti za velike prodajne koliine, ali da je posve neprikladna za male narudbe. Proizvoa isto tako mora razumjeti kako se kupevo ponaanje mijenja glede kupeva opaanja proizvoda kao obinih posebnih ili specijalnih. Potroai primjerice proizvod tipa vakaih guma kupuju impulzivno,

23

esto i u vie razliitih prodavaonica. Kupci kunih raunala primjerice, pozorno procjenjuju svojstva proizvoda, posrednike, cijene i usluge garancije i odravanja poslije prodaje. Ponaanje u kupnji jasno utjee na izbor kanala. Da bi privukli kupce proizvoai moraju biti kreativni u otvaranju novih distribucijskih kanala; prodajnih automata koji se mogu koristit dvadeset i etiri sata na dan (Kotler i Keller 2008.). Svojstva proizvoda. Sljedea varijabla u izboru distribucijskih kanala je sam proizvod. Zbog toga to proizvoai sloenih industrijskih proizvoda moraju esto pruati tehnike servise i prije prodaje i nakon nje, obino se ti proizvodi transportiraju izravno kupcima. Lako pokvarljiva roba ili modni potroaki proizvodi kratkog ivotnog ciklusa takoer se distribuiraju kraim kanalima. U drugim sluajevima distribucija je pod utjecajem vrijednosti proizvoda; to je nia cijena po jedinici , dui je distribucijski lanac. Dodatni initelj u razmatranju su teina, veliina i relativna lakoa rukovanja s proizvodima. Prema Segetliji i Maroni-Lamza (2002.) proizvoai mogu doi u situaciju da se veletrgovci i trgovci na malo prozive dranju proizvoda s kojima mogu imati probleme pri uskladitenju ili izlaganju. Slike iz okruja. Treba istaknuti i da proizvoai u odluci o distribucijskim kanalima moraju razmotriti sile iz ukupnog marketinkog okruja, konkurencija, ekologija, ekonomski uvjeti, tehnologija, drutvo i pravo. Tehnologija ini moguom uporabu elektronikih skenera, kompjuteriziranih sustava praenja zaliha, kao to je EPOS-elektronika prodajna toka, i elektronikih prodajnih ureaja; koji mijenjaju sadanje distribucijske sustave oteavajui konkurentski opstanak tvrtkama koje se ne slue neposrednim tehnologijama. Promjena obiteljskog naina ivota i pojava vanih manjinskih potroakih skupina usmjerava proizvoae da trae nove distribucijske metode radi dosezanja trinih segmenata. Katkad ta pretraga rezultira u netradicionalnim pristupima koji poveavaju konkurentni pritisak. Kamatne stope, inflacija i druge ekonomske varijable utjeu na lanove distribucijskog kanala na svakoj razini. Sile iz okruenja brojne su i sloene i o njima se mora voditi rauna ako se eli da distribucija bude prikladna djelotvorna i uinkovita. 3.4. Uloga Interneta u distribucijskom sustavu U suvremenim uvjetima poslovanja, ali i svih drugih ovjekovih djelatnosti, ak i u svakodnevnom ivotu, raunalne mree su postale apsolutni imperativ. Prema Rabinovich i Knemeyer (2006.) posebnu vanost raunalne mree imaju zbog toga to svako raunalo u mrei dobiva potencijalno novu funkciju, a time i novu kvalitetu u odnosu na onu kvalitetu koja je ve odreena osobinama njegovih bitnih elemenata. Ta se nova kvaliteta raunala u mrei

24

ogleda u mogunostima komuniciranja, razmjene razliitih podataka i informacija izmeu raunala. Internet nije zamjena, ve nadopuna za klasinu on line tehniku pretraivanja baza podataka. Ta globalna mrea poveava raspoloive izvore pruajui mogunost pristupa do ogromnog broja informacijskih izvora, informacijskih kolekcija i baza podataka svih tipova, a istodobno prua i izvrsnu tehniku podlogu za meusobnu komunikaciju u globalnim razmjerima. Internet mijenja kanal distribucije u tom smislu to olakava i ubrzava i komuniciranje i sam kupoprodajni proces izmeu prodavatelja i kupca. Dakle, Internet omoguuje neslueni porast broja kontakata i to sve na globalnom svjetskom gospodarskom prostoru, bez obzira javljaju li se posrednici i trgovina ili proizvoa izravno prodaje robu potroau. Kada je rije o maloprodaji, treba se naglasiti da se Internetom obogauje daljinska maloprodaja, kao metoda, za razliku od susretne maloprodaje. U daljinsku maloprodaju moe se uvrstiti i trgovina poiljkama ili kataloka prodaja, te prodaja putem telefona ili teleshopping, a u susretnu maloprodaju pokretnu trgovinu i stacionarnu trgovinu. Ono to je novo u odnosu na klasine kanale distribucije jesu posrednici na Internetu, koji postaju vorovi nove vrijednosti jer omoguuju usporedbu velike koliine informacija s trita. Takoer, razvio se i elektroniki marketing ili e marketing koji sadri aktivnosti ispitivanja trita i promocije putem Interneta. Internet prua vie mogunosti za istraivanje ili praenje, promatranje trita. Informacije se mogu jednostavnije, uinkovitije i jeftinije prikupljati putem www servisa i dostavnih lista. Takoer, informacije o tritu se mogu skupljati putem anketiranja ili intervjuiranja u digitalnom obliku. Distribucijski model pretpostavlja kataloki tip obavljanja kupoprodajnih i ostalih poslovnih transakcija, koji povezuje velik broj masovnih proizvoaa i davatelja usluga s jo veim brojem kupaca manjih koliina proizvoda, odnosno volumena usluga. Najee se prakticira u okvirima elektronikog trgovanja meu tvrtkama, tj. B2B poslovanja, ali ima i primjera implementacije tog modela u elektronikom trgovanju s krajnjim kupcima (B2C poslovanja). Kupcima primjena ovakvih modela omoguuje bri pristup i snalaenje na tritima, te pronalaenje traenih proizvoda ili usluga, uz minimalne trokove isporuke. Omoguuje klijentima naruivanje eljenih proizvoda ili usluga od preferiranih distributera, djelotvornost modela ogleda se u mogunostima odmjeravanja cijene specifino prema pojedinanim klijentima, kratko vrijeme realizacije narudbi, savjetovanja prilikom kupovanja, pomo kod odabira proizvoda, odnosno usluga, te predlaganje eventualnih supstituta za traene proizvode

25

ili usluge. Sa stajalita distributera prednost ovakvog modela ogleda se u sniavanju trokova prodaje, jer se utvrivanje kvota, obrada narudbi, praenje stanja narudbi i njihovih promjena moe obavljati bre, uz utroak manje ivoga ljudskog rada. Primjeri uspjene implementacije ovog modela su tvrtke NECX, trgovac informatikom opremom, i australska tvrtka Trade Hub, koja je razvila obuhvatan online sustav usluga u meunarodnom plaanju, virtualnih logistikih usluga putem kojega klijenti mogu stei brz i kvalitetan uvid u fiziko kretanje dobara, te poslovnu inteligenciju na bazi brzog ispostavljanja marketinkih vijesti, zatim pretraivati sadraj poslovnih baza podataka i financijskih informacija, te obavljati niz primitivnijih usluga, poput elektronike pote, telefaksa i telefonije. Adrese web mjesta ovih tvrtki koje podravaju distribucijski model elektronikog poslovanja su: http://www.necx.com i http://www.tradehub.com

4. Primjena tehnologije u upravljanju lancem opskrbe Informatizacijom nabavnog i prodajnog poslovanja izrada i kolanje informacija, odnosno dokumenata, automatiziraju se pa se ubrzava donoenje odluka, na osnovi logikih ema. Za izravnu nabavu i prodaju preko raunala i terminala potrebne su informacije u datotekama, koje se koriste i kao kontrolne informacije u odluivanju o nabavi, odnosno o prodaji. Prema Panianu (2002.) za izvoenje takvih procesa potreban je najprije standardan program software proizvoaa elektronike opreme, koji e se upotrebljavati u izradi posebnih programa. Nadalje je potrebno utvrditi ifru i naziv proizvoda, ifru naloga za nabavu, naziv banke podataka, frekvenciju i termin nabave, vrijeme potrebno za nabavu, potrebnu koliinu proizvoda za nabavu i nazive dobavljaa. Uvjet za izravnu nabavu, odnosno prodaju putem raunala i terminala je svakako povezivanje informacijskih sustava, odnosno njihova cjelovitost. Na taj nain prodavatelj moe provjeriti solventnost kupca i njihov raun u banci pa tek ako je sve u redu, prodati i naplatiti robu. Kupac moe provjeravati postoji li na skladitu prodavatelja roba, koje je kvalitete, po kojoj cijeni i tome slino, pa u sluaju izbora zatraiti isporuku. Kupovina pomou raunala osobito je pogodna radi brzog informiranja potroaa, koji s jednog mjesta u prodavaonici moe dobiti sve informacije o traenom asortimanu, kupiti robu, dobiti robu, ako je i dostava automatizirana, a svoju karticu, eventualno, samo predati na provjeru stanja na raunu. Za potrebe prodajne operative baza podataka bi trebala obuhvaati:

Podatke o kupcima: naziv, adresa, uvjeti plaanja, ifra u banci podataka

26

Podatke o trinim segmentima: prodajno podruje, broj stanovnika, kupovna mo, broj prodajnih mjesta Podatke o prodajnom asortimanu, te o ostvarenoj prodaji: po pojedinim artiklima, grupama artikala, po vrstama roba, po linijama cijena, po prodajnom podruju, trinim segmentima

Podatke o rezultatima prodaje: o ostvarenim prihodima, o ostvarenim trokovima, o dobitcima po jedinici proizvoda, grupama proizvoda, o razlikama u cijeni po pojedinim proizvodima, o brzini obrtaja zaliha i trokovima vezanim za politiku komunikacija

Sustav elektronike obrade podataka prodaje i naplate robe otvara nove mogunosti razvoju trgovine jer omoguuje brzo i tono evidentiranje i naplaivanje robe velikog broja kupovina, to se u ranijim metodama nije moglo postizati. Takoer, potrebno je i ukazati na vanost oznaavanja (ifriranja) artikala, jer elektronika omoguuje da se brzo i tono prate promet i zalihe svakog artikla, te da se na te podsustave veu i razni drugi, kao to su upravljanje zalihama s automatskim ispisivanjem narudbenica, robno knjigovodstvo, salda-konti, fakturiranje i slino. Ukucavanje ifri moglo se izbjei uvoenjem optikih itaa oznaka kodova (linijskih). Ako se u cijelom kanalu distribucije uvede jedinstveno oznaavanje artikala (Meunarodni sustav oznaavanja artikala EAN), mogue je i povezivanje informacijskih sustava svih sudionika u tome kanalu, a i velike utede rada oko stvaranja sustava oznaavanja, samog oznaavanja, izrade programa za takve sustave i tome slino. 4.1. Identifikacija radio frekvencijom Pametnije etiketiranje U travnju 2004. nekoliko paleta toaletnog papira stiglo je u Wal-Martov distribucijski centar u Sangeru u Teksasu. Ovaj naizgled svakodnevni dogaaj zapravo je oznaio poetak revolucije u tehnologiji maloprodaje. Na svakom sanduku robe iz Kimberly-Clarka bila je privrena mala elektronika oznaka, tako da je toaletni papir najavio svoj dolazak u distribucijski centar u trenutku kada je raunalo provjeravalo jesu li to isti sanduci koji su izali iz tvornice Kimberly-Clark. U sluaju da je koji sanduk nedostajao, raunalo bi izdalo upozorenje. (Kotler P. & Keller K.L., 2008.) Identifikacija radio frekvencijom (radio frequency identification RFID) ili pametne oznake prisutne su ve desetljeima. Nakon to ih je Wall Mart poeo posvuda upotrebljavati mogle bi postati uobiajene poput bar kodova.27

RFID je tehnologija koja koristi radio frekvenciju kako bi se razmjenjivale informacije izmeu prijenosnih ureaja (memorija) i glavnog raunala. RFID sustav obino se sastoji od taga ili pametne oznake koja sadri podatke, antene koja komunicira s oznaka,a, i kontrolora koji upravlja i nadzire komunikacijom izmeu antene i pc raunala. Pametne oznake nalaze se na ambalai ili na samom proizvodu i predstavljaju bazu podataka koja putuje zajedno s proizvodom. RFID oznaka sadri zavojnicu, programirani silicijski ip i bateriju, ako je rije o aktivnoj oznaci. Oznake dolaze u razliitim dimenzijama, oblicima, kapacitetom memorije, i razliitom otpornou na vanjske utjecaje. Mogu biti toliko male da ih je mogue ugraditi u sam proizvod (mikro oznake),bilo da su izraene od obine plastike ili izraene s ciljem da budu otporne na temperaturu, zatiene od mehanikih oteenja, kemikalija, tekuine ili praine. Iako su oznake imune na veinu vanjskih utjecaja, na njihovu sposobnost pisanja/itanja moe utjecati izloenost metalima ili elektromagnetskim smetnjama. Oznake se mogu napajati putem interne baterije pa ih se naziva aktivnim oznakama ili pasivnim oznakama ako se napajaju putem indukcije. Pasivne oznake su izrazito zahvalne za odravanje i njihov vijek trajanja gotovo je beskonaan. Radni vijek aktivnih oznaka ogranien je trajanjem baterije, iako neke oznake imaju mogunost zamjene baterija ili dolaze opremljene s izrazito dugotrajnim kapacitetom baterije. RFID se moe nai i u obliku naljepnice. U tom sluaju RF zavojnica se nalazi na samom papiru, uglavnom s donje strane, zajedno s memorijskim ipom. Iako su manje otporne na vremenske utjecaje, RFID naljepnice su cijenom povoljnije i omoguavaju znaajne utede u otvorenom lancu opskrbe. U ovakvom sluaju naljepnica je prilijepljena za proizvod i prati ga u cijelom lancu opskrbe. Kada proizvod bude kupljen RFID naljepnica izlazi iz sustava u kojem se primjenjuje. Za razliku od naljepnica postoje oznake koji se vie puta upotrebljavaju kao primjerice praenje paleta pri emu oznaka ostaje u sustav neogranieno dugo. Jeftinije oznake mogu se pronai i kao tiskane ploice u tehnici tankog filma, PCB (printed circuit board). PCB ili tiskane ploice namijenjene su ugradnji u proizvode ili nosae/ambalau. Iako su nepropusne i otporne na visoke temperature zahtijevaju neki oblik izolacije kako bi se zatitile od atmosferskih utjecaja kao primjerice kie i vlage. Proizvodnja plastinih paleta dobar je primjer uporabe RFID PCB-ova. Ugradnja PCB-a pretvara paletu u pametnu paletu, a podaci se mogu itati i upisivati u paletu tijekom cijelog proizvodnog procesa. Antena je ureaj koji koristi radio valove putem kojih se prenose podaci. Neki sustavi koriste odvojene antene i kontrolore dok drugi sustavi integriraju antenu i kontrolor u jedan sklop (ita ili ita/pisa). Antene dolaze u svim oblicima i veliinama, ukljuujui antene koje

28

mogu stati u vrlo skuene prostore i vee antene koji omoguuju veu prostornu pokrivenost. Antene se mogu primjenjivati na nain da tvore prolaz ili vrata kroz koja prolazi transport proizvoda.. Antene itaju ili piu na RFID oznake u prolazu. Kontrolor, u konanici, upravlja komunikacijom izmeu antene i raunala, Servera ili mrenog modula. Host sistem povezuje se s kontrolorom putem paralelne, serijske ili bus komunikacije. RFID kontrolori mogu se programirati da obavljaju kontrolu izravno iz podataka u memoriji oznake. Neki kontrolori ak imaju izravne I/O portove koje mogu biti aktivirane od kontrolora i na taj nain smanjuju optereenje host sustava. U svojem najjednostavnijem obliku, samo itanje, RFID se koristi kao zamjena za barkod tehnologiju. Prednosti koji nudi je 100% tonost itanja, sposobnost da izdri razliite vremenske uvjete te iskljuuje potrebu da proizvod bude u vidnom polju itaa. Tonost itanja esto je odluujui imbenik za izbor RFID. U usporedbi s fiksno postavljenim barkod itaima, u prvom prijelazu tonost itanja iznosi od 95% do 98% to je odlian rezultat. Ovisno o vremenskim uvjetima I odravanju, uinkovitost barkod itaa esto pada ispod 90%. U veini vremenskih uvjeta RFID moe postii 99,5% do 100% pri prvom prolazu. Nadalje, vana injenica je da nema pokretnih dijelova tako da je odravanje pojednostavljeno. Vrijednost RFID tehnologije dodatno se potvruje injenicom da oznake ne trebaju biti u vidnom polju itaa. Sposobnost da prodire u veinu ne-metalnih materijala omoguuje da RFID oznake mogu biti ugraene u produkte, ambalau i tomu slino, ovisno o potrebama. Nadalje, spremnici i produkti mogu biti zapeaeni u ambalai bez ikakvih posljedica za itanje. Velika prednost RFID tehnologije je da se u samo jednom itanju, istovremeno, moe proitati vie razliitih oznaka, ime se postiu znaajne vremenske utede. U naprednijem obliku, itanje i pisanje, RFID moe biti upotrijebljen kako dinamiki promjenjiv mediji koji omoguuje korisnicima da, prema potrebi, mijenjaju sadraj zapisa kada i koliko puto to ele. U jo naprednijem stanju oznake su privrene proizvodima tijekom proizvodnje i koriste se u cijelom procesu opskrbe dakle, od proizvodnje, preko prodaje do krajnjeg korisnika. RFID oznake se koriste kako bi stvorili pametan proizvod koji moe komunicirati sa svojom okolinom. Koritenje RFID oznaka direktno na kuitu tv prijemnika najbolje ilustrira pojam pametni proizvod. Tijekom proizvodnje RFID oznake privrene su u unutranjosti kuita. Nakon proizvodnje proizvodi se otpremaju na skladite. Tamo se oznake koriste kako bi se locirali29

odreeni modeli proizvoda ili kako bi se otpremili u odreeni dio skladita. Nadalje, kako itai/pisai imaju mogunost itanja vie oznaka u istom polju, na sve oznake se moe upisati ili proitati informacija kako roba izlazi iz skladita, neovisno da li su proizvodi smjeteni na palete ili su pakirani odvojeni. Ovo omoguuje korisnicima da primjerice upisuju odredine destinacije za proizvode i biljee koja je roba otpremljena. Nakon to proizvod doe do maloprodajnog skladita, pametni proizvodi itaju se prilikom ulaska u zgradu to omoguuje da se roba automatski unosi u inventurnu listu. Nakon skladitenja pametni proizvodi dolaze na police prodavaonica, a oznake se koriste kao zatita od krae ili za inventuru u realnom vremenu. Na kraju, prilikom prodaje u RFID oznaku upisuju se podaci o kupcu i konfiguracija proizvoda. Ako kupac uslijed kvara donese televizor u servis, svi podaci o proizvodu ispisuju se na monitoru prije nego to je kupac doao do altera to pridonosi kvaliteti usluge. Ovaj primjer pokazuje kako pametni ureaji ne samo da tede novac ve i dodaju novu vrijednost sustavu.

30

4.2.

Mobile Internet distribution MID aplikacija

Slika br.5

MID ili Mobile Internet distibution je softverska aplikacija namijenjena Supply Chain menaderima. S obzirom da je u dananje doba suvremenog poslovanja vrijeme postalo apsolutni imperativ svim menaderima, MID aplikacija omoguuje jednostavno praenje svih fizikih tokova distribucijskog kanala, razinu proizvoda na zalihama i prodajnom mjestu. MID aplikacija je dostupna za sve vrste pametnih telefona (IPhone, Android, BlackBerry) putem online application mobile store-a. Fiziki tokovi u distribucijskom kanalu od dobavljaa, proizvoaa, distributera i prodavaa mogu se pratiti jednostavno putem RFID ili identifikacijom radio frekvencijama. Glavna premisa iza RFID-a je to da e maloprodaje moi obavjetavati proizvoae prije nego to im se police isprazne, a proizvoai robe iroke potronje moi e usavriti lanac nabave tako da ne proizvode i distribuiraju previe ili premalo robe. Maloprodajne trgovine mogu doivjeti milijunske gubitke ako im ponestane kljunih proizvoda, pa im pametne oznake omoguuju da naruuju nove zalihe, te da u sluaju brzog nestanka sa polica pojaano pripaze na krae.

31

MID aplikacija, nakon to je instalirana na mobitel, spajanjem na Internet, bilo putem Wi-Fi-a ili mobilnog Interneta, omoguuje jednostavan pregled svih fizikih tokova putem praenja i lociranja pojedinih RFID prijamnika. Pa, tako MID aplikacija omoguuje: Informacije o lokaciji pojedine poiljke inputa od dobavljaa do proizvoaa Informacije o lokaciji pojedine poiljke od proizvoaa do distributera Informacije o lokaciji pojedine poiljke od distributera do samog prodajnog mjesta Informacije o koliini odreenih proizvoda na zalihama Informacije o koliini prodanih proizvoda na dnevnoj, tjednoj i mjesenoj bazi Mogunost Online narudbi

Na taj nain prua menaderima mogunost lakeg upravljanja lancem opskrbe ili upravljanje u hodu. Menader moe u bilo kojem trenutku i s bilo kojeg mjesta uvijek biti u toku koliko mu ega treba, koliko mu poiljki dolazi i kada e otprilike doi, ponestaje li mu odreenih proizvoda sa zaliha, prodaju li se odreeni proizvodi i u kojem vremenskom razmaku, te koliko odreenih proizvoda treba naruiti da bi podmirio potranju. U postavkama MID aplikacije korisnik moe podesiti eli li da mu obavijesti, eng. Notifications, dolaze putem poruke ili da se prikau samo prilikom otvaranja aplikacije. Osim toga, MID aplikacija omoguuje personaliziranu ponudu, ovisno o djelatnosti i navikama korisnika, razliitih dobavljaa, distributera i distribucijskih posrednika kako bi potpomogla u optimizaciji sustava distribucije i upravljanju lancem opskrbe.

Location Of RFID Package Stocks Quantity Todays Sale Sold Out ProductsToday 3 Location Online Order 5 NEWS Today

ONLINE ORDERMake Online Order from DistributerMake Online Order from Manufacturer Make Online Order from Supplier 6 Location Online Order NEWS

32

Zakljuak Openito je poznato da je Internet globalna komunikacijska mrea, na kojoj danas, prema najnovijim procjenama, moe pristupiti preko dvije milijarde ljudi u svijetu. Sva filozofija Interneta saima se u njegovoj klijentsko - posluiteljskoj arhitekturi. Ovaj tip mrenog sustava podrazumijeva da postoje neki mreni subjekti koji drugim subjektima mogu pruiti neku informaciju i/ili uslugu. Lanac opskrbe se moe shvatiti kao koordinacija protoka materijala, informacija i usluga od dobavljaa do krajnjeg korisnika. Internet prvenstveno prua veu brzinu kretanja informacija u lancu opskrbe, ali i veu razinu komunikacije meu sudionicima lanca opskrbe. Upravljanje lancem opskrbe obuhvaa aktivnosti procjene prodaje, planiranje potranje i proizvodnje, izbor dostavljaa, naruivanje materijala, upravljanje zalihama, te isporuku i transport. Prognoza prodaje i planiranje potranje postaje vidno jednostavnije primjenom Interneta kao kljunog izvora relevantnih informacija, te olakanog kreiranja potranje za vlastitim proizvodima koritenjem e-marketinga ili oglaavanjem putem Interneta. Primjena Interneta u upravljanju lancem opskrbe utjee i na optimizaciju trokova sustava distribucije i upravljanje zalihama preko koritenja zajednikih baza podataka. Mijenja se i sam kanal distribucije u tom smislu to se olakava i ubrzava i komuniciranje i sam kupoprodajni proces izmeu prodavatelja i kupca. Dakle, moe se zakljuiti da primjena Interneta u upravljanju lancem opskrbe prvenstveno utjee na smanjenje trokova nabave, proizvodnje i distribucije, poveanje produktivnosti, poveanje tonosti planiranja potranje i prodaje, te veu razinu kvalitete usluga i veliku utedu vremena. Moglo bi se rei da je upravo sama uteda vremena postala apsolutni imperativ koji se eli ostvariti u suvremenom poslovanju 21.-og stoljea. To je prvenstveno bila naa misao vodilja kad smo kreirale idejno rijeene ili MID aplikaciju koja prua menaderima mogunost lakeg upravljanja lancem opskrbe ili upravljanje u hodu.

33

Literatura

Chen Zhang, Suhong Li, (2006.), SECURE INFORMATION SHARING IN INTERNET-BASED SUPPLY CHAIN MANAGEMENT SYSTEMS., Journal of Computer Information Systems, Vol. 46 Issue 4, p18-24 [pristupljeno:05.06.2011.] Ghani K., Zainuddin Y., Ghani F., (2009.), Integration of Supply Chain Management with Internet and Enterprise Resource Planning (ERP) Systems: Case Study., Business & Management Research, Vol. 1 Issue 3/4, p97-104 [pristupljeno:05.06.2011.] Internet World Stats Usage and Population Statistics (2011.), Internet Usage Statistics The Internet Big Picture, [pristupljeno:17.06.2011.] Kotler P & Keller L., (2008.), Upravljanje marketingom, 12. izdanje, Zagreb: MATE d.o.o Panian, . , (2002) Izazovi elektronikog poslovanja, Zagreb: Narodne novine d. d. Paulin G., (1997.), MREA Internetom do zarade, Rijeka : 32 bita d.o.o Rabinovich E., Knemeyer A. M., (2006.), Logistics Service Providers in Internet Supply Chains, California Management Review, Vol. 48 Issue 4, p84-108, 25p, [pristupljeno:05.06.2011.] Segetlija Z, Maroni-Lamza M., (2002.), Distribucija, logistika, informatika, Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet u Osijeku Sria V., (1995.), Inventivni menader, Zagreb: Druga naklada d.o.o,Sria V., Muller J., (2001.) Put k elektronikom poslovanju, Zagreb: SINERGIJA nakladnitvo d.o.o

34