HRAE Blizu sela Odre, na istonoj strani, regbi nastavak Odre, raskrililo se veliko selo Hrae sa svojim drvenim ali lijepim kuama. Uglavnom poredane su kue uz cestu. Po ematizmu zagrebake biskupije god. 1909. broji Hrae 636 katolika i 3 idova. U starim pismima razno je posano ime Hraa: Hrascga, Hrasthya, Hrastya, Hrasche. Otkuda selu Hrau ime, mislim lako je pogoditi: ono nosi ime po hrau, to je tamo raslo. Otuda moemo zakljuiti, da je to selo neko stajalo u hrastovoj umi. Prvi put se ime tog sela spominje godine 1265. i to kao zemlja Harastya. I kaptol zagrebaki drao je na poetku XIV. vijeka neke posjede u Hrau, koje je darovao bio sveeniku Dionizu, svom notaru. Ovaj je god. 1327, taj svoj posjed u Hrau zamijenio sa gospojom Srebrenom, udovom Matije sina Radoa Turopoljca i sinom njezinim Gurenom te bratom Matejom za njihov posjed Petrovac pod Medvedgradom. Godine pako 1331. prodao je isti sveenik Dionizij za est maraka dio svog posjeda u Hrau. Petku sinu Vidomira sina adonje i Stjepanu sinu Marka sina Radosteeva. Ta zemlja sterala se duinom izmeu Odre i Gliboke (Mlake), a irinom izmeu zemalja elinskih i zemalja spomenutog Petka i njegova roda. Jedan dio hraanskih zemalja spadao je i pod stari grad elin, koji je tada bio u kraljevskom posjedu. Godine 1387. darovao je kralj Sigismund posjede elinske u Hrau i Petrovini opini zagrebakoj. Od toga evo vremena drala je opina zagrebaka posjede u Hrau i Petrovini, i tako dola u susjetstvo sa opinom turopoljskom. Poto po svoj prilici reeni sveenik Dionizij nije bio Turopoljac, to se ini, da su Turopoljci u posjed Hraa doli tekar god. 1327. i kasnije 1331. Od tog vremena pak sve do polovine XV. vijeka nemamo gotovo nikakovih osobitih vijesti o turopoljskom Hrau. Spominje se doista nuzgredice ime toga sela, ali bez osobitih dogaaja. Godine 1459. spominje popis crkvene desetine nekoliko imena hraanskih itelja, za koje ali ne moemo rei, da li su spadali pod Turopolje ili pod Zagreb. Pouzdanije vijesti imamo iz godine 1461. Te se godine spominju plemeniti Turopoljci u Hrau: Jakov sin Tome sina Kunieva, Toma sin Kue keri Jurja sine Petkova, Petar sin Margarete keri reenog Jurja Petkova, Ivan i Pavao sinovi Ursule keri spomenute Margarete i Juraj sin Nikole Lubnia, koji su neke zemlje prodali Marku sinu Vrbana sina Koskova. Taj se Marko ve tada zove po svom djedu Kosku Koskovi. Ova porodica, koja potjee od roda Koskuta (1226.), kasnije je vrlo mnogobrojna u Hrau. Godine 1464. kupili su Antun i Pavao sinovi reenog Marka Koska zemlju Dubravu od Tome sina Valentina iz Luja. Godine 1466. spominju se ove turopoljske porodice u Hrau: krilec i Koskovi. krilci su, kako se ini, doskora izumrli sa Pavlom krilcem. Teajem XVI. vijeka nalazimo u Hrau samo jednu plemiku turopoljsku porodicu, i to je Koskovi, koja je bila prilino zastupana. Godine 1600. nalazimo u Hrau osim Koskovia jo i porodice Pevec, Vitkovi, Kokotovi i Sedmak, a godine 1602. i porodicu MaceduriU Hrau imala je tada imanja i plemika porodica Cvetain-Hranilovi, koja nije spadala meu turopoljske porodice. Juraj Cvetain-Hranilovi i njegova ena Jelena uinili su Turopoljcima velike usluge. S toga je opina turopoljska na svom velikom spraviu u Velikoj Gorici 16. marta godine 1605. dozvolila, da Cvjetain moe svoje krmke iriti u turopoljskim umama, te sjei drvo za gradnju kue i krova. Ali za to je i on bio obvezan podavati sve dae u opini poput ostalih Turopoljaca. Tim je u neke ruke primljen Cvetain u turopoljsko bratstvo. Tako je i imanje Cvjetainovo dolo u oblast turopoljsku, i ve godine 1612. podaje raspisan po opini porez. Godine 1625. ve nema u Hrau porodica Sedmak i Kokotovi doim se pojavljuju tamo Franetii, a godine 1632. Cari. Godine 1667. bilo je u Hrau 16 plemikih turopoljskih kua.

U bavarski rat godine 1747. polo je iz Hraa 5, a u sedmogodinji godine 1758. 3 momka. Popis kua turopoljskih od godihne 1773. iskazuje u Hrau 25 kua, meu kojima su bile i kue kmetova Petra krlca. Najopseniji popis plemia u Hrau pod konac XVIII. vijeka jest onaj od godine 1782. Taj popis spominje ova plemika imena: Saboli, Halovanjec, Busak, Grguri. Krajai, Medven, Kolari, Kos, Arbanas, kvorc, Vikovi, Devuni, Nori, Kriani, Pevec, Franeti i urmanovi. Iste plemie i jo plemenitu porodicu Cvetkovi navodi popis Turopolja od godine 1796. U ustanak protiv Franceza godine 1809. stavilo je Hrae 4 momka.

UPNA CRKVA ODRA Usmena predaja pripovijeda, da nekadanj odranska upna crkva sv. Jurja nije bila na sadanjem mjestu, ve od sadanje prema jugozapadu, izmeu sela Odre i Male Mlake, gdje je danas opinski panjak. Tu je predaju zabiljeio u upnoj knjizi spomenici upnik Frabjo Tukan (1799. 1826.). Mjesto, na kojem bi imala biti stara upna crkva, zvalo se onda Jurjeva sela, a poznavali su se i tragovi crkvenog temelja. Kad se kasnije presuio savski rukav, te Sava nije vie tekla mimo Odru, premjestili su crkvu sv. Jurju iz Jurjevih sela u Odru. Iz stare crkve doneeno bi po predaji i malo zvono, koje je jo u Tukanovo vrijeme visjelo u crkvenom zvoniku. Da je Sava nekada doista tekla mimo selo Odra (ne dodue velika Sava, ve jedan njezin rukav), svjedoi i danas jarak na sjevernoj strani sela. Taj jarak poinje se ve kod Zaprudja i ide nuz Odru dalje prema istoku. Taj su jarak zvali Odra i Odera. Jo u XVIII. stoljeu nije bio taj jarak presuen. itelji na drugoj strani rukava zovu se jo i danas Mlinarii, dok su se itelji na protivnom brijegu (4 broja: Matijevac, Soli, Mahin i Hojan) zvali jo u Tukanovo vrijeme Bregani. Uza sadanju upnu crkvu vodila je glavna cesta od Lukavca u Zagreb. Prvi put spominje se odranska upna crkva ve godine 1331. Dne 20. lipnja 1331. naime izvjeuje zagrebaki kaptol ugarskog kralja Karla, da je omedjaio posjed ehe, pa se tu spominje i zemlja crkve sv. Jurja de Odra. U popisu Ivana arhidjakona gorikoga, od godine 1334. dolaze ve gotovo sve upne ckrve u Turopolju, koje su i danas, a medju njima navodi se na prvom mjestu crkva de Odra sancti Georgii. Iz istine od 20. svibnja 1427. saznajemo, da je bila ta crkva zidana i da je imala zidani zvonik i groblje. Toj crkvi poklonila je dne 26.oujka 1455. plemenita opina turopoljska svoj posjed, zvan Kupeine, nedaleko Savia i to za ispokoj dua svojih i svih svojih nasljednika, roditelja i predastnika. U upnoj crkvi sv. Juraja polagali su esto prisegu oni, kojim ju je sud u raznim parnicama dosudio. Gotovo sve crkve turopoljske, a tako i odranska, nastradale su za provale Hasan-pae. On je u ljetu godine 1592 proao preko Kupe, pa se utaborio u Lomnici. Njegove ete opustoile su sav kraj izmeu Kupe i Save i odvele sobom u ropstvo vie hiljada ljudi obojeg spola. Da je upn crkva odranska tom prilikom obeaena, spominje i katedralni arcidjakon Benko Vinkovi u zapisniku vizite kanonike, to ju je obavljao u prvostolnom arcidjakonatu godine 1622. Iz te vizite, koja je obavljena u Odri u petak poslije biijele nedjelje, crpamo prve

podatke, kakova je bila nekad odranska upna crkva. upljani su ju poslije turskog opustoenja popravili; imala je dobar krov, ali je bila dosta neista. Godine 1630. crkva se temeljito popravljala i nadograivala, jer se u zapisniku vizite kanonike te godine kae, da se crkva brzo gradi i da je ve u dobrom redu. Te se godine spominje ve i sakristija, koju su valjda godine 1630 prigradili i predvorje (porticus seu capella) pred glavnim vratima. Bio je nov i crkveni kor i propovijedaonica od kamena. Oko crkve bilo je ogradjeno groblje, a u njem je bila mala tvrdjica (cum turricula seu propugnaculo), sagradjena valjda radi turskih provala. upni kolator ili patron bio je vlastelin iz Male Mlake Berislavi, koji je poklonio crkvi veliki oltarnik. Godine 1642. saznajemo, da crkveni pod nije bio ravan, Groblje je bilo dobro ogradjeno, a u zidanom zvoniku bilo je samo jedno zvono. Crkva bila je prilino opskrbljena crkvenim odijelom i sv. posudjem. Godine 1649. maleno svetite bilo je nadsvodjeno, a strop u ladji bio je stolarska radnja, pa je bio slikan, kao i crkveni kor. Na velikom rtveniku bila je medju stupovima slika Navjetenja bl. Djevice Marije, a od pokrajnih rtvenika bio je na desnoj strani rtvenik sv. Trojstva, a na lijevoj rtvenik Velike Gospe. Te su godine nabavili drugo zvono. Godine 1699. dobila je crkva jo rtvenik Velike Gospe Uzaaa bl. Dj. Marije). U sredini bila je slika, a na rtveniku bili su jo kipovi sv. Helene i sv. Katarine, sv. Ursule i sv. Jurja, sv. Stjepana, prvoga muenika i sv. Stjepana kralja. Naveo sam sve te svece, da se vidi, kojima su se svecima Odranci najradije preporuivali i utjecali se u raznim duevnim i tjelesnim potekoama. Godine 1701. bio je zvonik upne crkve u sredini puknut. Dosadanja upna crkva, kako moemo po svemu suditi, bila je za upu odransku premalena, pa se je oko sredine osamnaestoga vijeka poelo ozbiljno misliti oko toga, da se sagradi nova, tako da su s gradnjom poeli oko godine 1749. , a crkva je bila dogotovljena tekar oko godine 1780. Godine 1749. spominju se u crkvi i nove orgulje. Zvonik upne crkve poeli su graditi 1759., tada je bio sazidan ve u visinu od dva hvata. Zvonik je dosta visok i vrsto sagradjen, a vrlo jednostavno i zgodno je napravljeno stojalo, na kojem vise zvona. Crkva je ve prije toga imala dva zvona, ono najstarije, za koje su pripovijedali, da je jo iz crkve u Jurjevim selima i drugo, lijevano godine 1747. u Ljubljani. Poetkom godine 1800. doao je za upnika u Odru Franjo Tukan, koji je mnogo zasluan ne samo za upu, ve i za upnu crkvu. 1801. dao je milodarima pobijeliti upnu crkvu, a svetite slikati. Veliki rtvenik postavio je novu sliku sv. Jurja, visoku 9 stopa i sliku sv. Ivana Nep. na uspomenu nekadanje kapele. Veliki oltar uresio je takodjer novim svetohranitem, nad kojim je bio kip bl. Djevice Marije na prijestolju. Godine 1809. dobila je crkva nove orgulje, koje je napravio glasoviti majstor Mleanin Kajetan Moschatelli. Za te orgulje darovali su priline svote okolini vlastelini, upljani pa i sam upnik. Godine 1824. napravio je gradjanin novoveki, slikar Gigl, novu krstionicu, a godine 1826. je sakristija na novo pokrita. I Tukanov nasljednik Alojsije Budi mnogo je zasluan za upnu crkvu. Godine 1828. popravio je temeljito krov upne crkve, a godine 1831. dao je pobijeliti crkvu i zvonik.

Godine 1839 uklonio je upnik Budi iz crkve stare klupe i mjesto njih postavio etranest novih, na svakoj strani po sedam. Godine 1843. napravljena je nova ograda (cinktura) oko upne crkve. Da bude posao jeftniji, napravili su sami ciglanu, u kojoj su Talijani priredili 100.000 obine opeke i 9000 komada crijepa za krov. Time su podigli lijepu ogradu, koja je bila sva zidana, jedino od uline strane bila je drvena (taketlini). Opeku, koja je preostala (20.000 komada) i 24 hvata drva za ogrijev, prodali su upljanio u Zagrebu, te dobivenim novcem popodili crkvu i sakristiju. Jurij pl. Baraba je dao godine 1867. slikati svetite i izveo neke manje popravke, kao na primjer na orguljama. Kad je doao godine 1897. sadanji upnik Antun vari u Odru, odmah je stao smiljati, kako bi upnu crkvu, koja je poslije pedeset godina trebala opet popravaka, temeljito obnovio.

upna crkva sv. Jurja u Odri

Mnogo je doprinesao tomu ve novi keramitni pod, postavljen 1907. No bila je elja i upnika i upljana, da bude crkva takoer slikana. Glavna slika u svetitu je Uzvienje bl. Dj. Marije. Milodarima upljana postavljen je godine 1904. u crkvi takodjer lijepi krini put i nabavljen novi luster i svjetiljka za vjeno svjetlo. Uz revnost upnika valja istaknuti dareljivot upljana, koji su svojim milodarima pripomogli, da se je sve to moglo izvesti. Njima u ast moe se kazati, da je odranska upna crkva sada jedna od ljepih o nadbiskupiji i da imade sve potrebite stvari. Groblje i grobnice Staro groblje bilo je, kako kod drugih crkvi, tako i u Odri, oko upne crkve. Godine 1781. izala je kraljeva naredba, da groblje ne smije biti vie oko crkve, pa je veliki sudac upanije zagrebake Pavao Thausz sa upljanima odabrao za groblje oranicu Petra Majdaka (i danas se jo zove ono mjesto Majdaka) iza kipa sv. Izidora. To novo groblje bilo je dosta prostrano i godine 1799. sveano ga blagoslovio upnik Ivan Krst. Veseli. To groblje i danas jo slui, a neto je proireno godine 1908. Sveenici, rodjeni u upi odranskoj Godine 1466. spominje se sveenik Fabijan Miki, sin Dionizov iz donjeg Lukavca, On je bio u izaslanstvu, koje je polo k kralju Matiji Korvinu, da potvrdi Turopoljcima stara povelja, to su ih dobili godine 1225. od kralja Bele III (IV.) Godine 1509. 1516. Mijo (presbiter de Mlaka), sin Margarete Vagune, plemenkinje iz Velike Mlake, bio je prebendar stolne crkve zagrebake. Godine 1516. Gal iz Mlake. Prebendar stolne crkve zagrebake. Ivan Protulepec, rodio se u Lomnici oko godine 1725. Petar Smendrovi rodio se u Velikoj Mlaki oko godine 1727.s Juraj Mulih, rodio se oko godine 1731. u Hrau. Mudroslovne nauke svrio je u Jegaru, bogoslovlje u Zagrebu. Izmedju godine 1756. 1765. bio je upraviteljem upe u Vrhovini, u brodskoj regimenti. Ivan Sokai, rodio se oko godine 1726. u Hrau. Slubovao je godine 1761. kao kapelan u Pakracu, bio je upraviteljem upe u Voinu, a onda se lijeio jednu i pol godine u Virovitici. Juraj Smenderovi rodio se oko godine 1747. po svoj prilici u Velikoj Mlaki. Matija pl. Kreli st. rodio se oko godine 1766. u Hrau. Bogoslovlje svrio je u centralnom sjemenitu u Peti, gdje ga biskup Vrhovac godine 1790. zaredio za sveenika. Slubovao je

kao kapelan i upravitelj u raznim upama, dok nijn godine 1806. postai upnikom u Mahinu, gdje je bio jo godine 1821. Matija pl. Kreli ml. rodio se u Hrau oko godine 1795. Zaredjen godine 1817. u sveenika, posao je kapelanom na Dubovcu kod Karlovca. Odavle je doao godine 1819. za kapelana k svom rodjaku u Mahino. Juraj Novosel, rodio se u Velikoj Mlaki 14. lipnja 1795. Ivan pl. Koprivnjak. Rodjen u selu Hrae varoko 12. srpnja godine 1868. u istoimenoj zadruzi. Zaredjen godine 1892. kapelanovao u Pleivici (2 godine), sv. Ani (2 godine), Kraljevcu (1 godina), Bistrici (6 godina) i Belovaru (3. godine). Od godine 1909. ivi na dopustu u svom rodjenom selu. Razne biljeke u upi Odra Arcidjakon Benko Vinkovi zabiljeio je godine 1622. u svojoj kanonikoj viziti, da su dodue svi upljani katolici, no o Uskrsu se nijesu svi ispovijedili, jer je upnik bio bolestan. Za mnoge plemie u upi su mu pripovijedali, da se bave lihvarstvom, a za ene se u vizizi veli, da su vrlo praznovjerne. Narod je bio dakako, kao i u ostalim upama u ono vrijeme, vrlo neuk i neupuen, osobito u duhovnim stvarima. Godine 1799. bilo je u upi 169 kua s 1759 stanovnika; da ima u upi ve 2128 dua i to u Odri 386, u Maloj Mlaki 249, u Hrau 458, u Buzinu 293, u Lomnici gornjoj 82, u Velikoj Mlaki 342 i u Lukavcu 318. Prigodom vizite Ignjata Roia godine 1852. bilo je u upi 2309 itelja. Onda je bilo u stanovnitu po pojedinim selima novo razmjerje:

Odra Buzin Mala Mlaka Hrae Lomnica Velika Mlaka Lukavec UKUPNO:

40 kua 18 kua 24 kue 41 kua 10 kua 30 kua 51 kua 214 kua

95 oenj. parova 60 oenj. parova 61 oenj. parova 105 oenj. parova 12 oenj. parova 78 oenj. parova 64 oenj. parova 475 oenj. parova

460 stanovnika 314 stanovnika 295 stanovnika 493 stanovnika 87 stanovnika 335 stanovnika 325 stanovnika 2309 stanovnika

Dne 10. srpnja godine 1803 pravio je oporuku Mihalj Halovanjec iz Hraa, koji je, kako sam kae, ostao neenja (da pokehdob od moje mladozti mladenecz po szmerti mojega brata Stejana bi bil oztal vu szamoche hise moje nigdar nemajuchi moje Thovarusssicze nego szam do vezdassnyega vremena sivel jeszem) na Farnu czirkvu sz. Juraja viteza na Odre, kade moje Telo lesalo bude Funduss y Ztanya (caeteris exmissis) pod Summu 100 f. tak.y da vszako letto za mene y moje ztareje zlussitsze imaju po Redovniku onde buduchen 3 szvete Messe.

Dne 17. listopada 1824. tako je Sava narasla, da je na dvim mjestima prodrla nasip i poplavila itavo Turopolje. Odnesla je mnoge kue i gospodarske zgrade. itelji dotjerali su blago na upno groblje i na upno dvorite, jer do onud Sava nije doprla, znak da je ondje tlo vie. Sami su se sklonili pod krov svojih kua. U selu Hrau spominje se ve davno drveno propelo, za koje su se pismeno obvezali itelji, da e ga uzdravati. Nedavno podignuto je tu lijepo, novo propelo, napravljeno na nain kao i ostala propela u Turopolju i Posavini.

Odra Zemlja, na kojoj stoji danas selo Odra sa svojim zemljinim posjedom bile su polovinom XIII. Vijeka svojina sina Korlinih predja dananjih Kurilovana. Ove zemlje je Korloviima oteo Ivan sin Jaroslava okikoga, ali im je ove godine 1249. Stjepan ban Slavonije povratio. Tu negdje u Odri stajala u staro vrijeme nekakva crkva, kojoj bi nalazili trag u spomenu cirkvie koje se tamo godine 1267. spominje. Mogue je ta crkva za tatarskih provala razorena. Selo Odra s crkvom sv. Jurja spominje se prvi put godine 1331. Kad je godine 1366. zasnovana upa i crkva sv. Klare, tad je ona odcijepljena od Odre. Dok je jo u XV. vijeku Odra nekako spadala pod jurisdikciju Turopolja, i tamo su se drala i mala spravia turopoljska, to se Odra ve u drugoj polovioni u XV. vijeku otcjepljuje od plem. opine turopoljske. Crkva odranska nastradala je godine 1592. od turskih provala, ali je ve godine 1622. bila obnovljena i ponovno posveena. Kasnije se je na njoj mnogo pregraivalo i dograivalo. O koli u Odri nemamo vijesti sve do poslije polovine XVIII. vijeka. Pod upu odransku, kojoj je sijelo u Odri, spadaju turopoljska sela: Hrae, Gornja Lomnica, Lukavec Gornji i Donji te Velika Mlaka, dakle glavni sastav upe, dok su Buin, Odra i Mala Mlaka izvan plem. opine turopoljske. S toga je kola odranska od vanosti po pl. opinu turopoljsku i njezin kulturni napredak. Kad se je godine 1772. radilo o osnutku kole u Velikoj Mlaki i ureivala dotacija za ovu kolu, za cijelo se je pomiljalo, da se kola osnuje u upnom selu Odri. Turopoljsko spravie 3. novembra 1774. raspravljalo je o osnutku ove kole. Pa kad su u hrvatskom namjesnikom vijeu vijeali godine 1778. o osnutku trivijalnih kola u Dubrancu i Starom iu, predlagao je Nikola pl. Skerlec, da se kola iz Velike Mlake prenese u Odru, to bi bilo u skladu sa voljom zakladatelja o. Petra Roka Smemdrovia, koji mu je to i sam rekao, da je sporazuman s time. Nu ovaj predlog nije uspjeo, pae je i plem. opina turopoljska smatrala uputnijim, da se kola prenese u Donju Loomnicu. Za to se je osobito zauzimao kolski nadzornik Mirko Vory. Tako je pitanje osnutka kole u Odri stavljeno izvan rauna. Odra je ostala bez kole. Godine 1818. zamiljao je gubernij u Ljubljani, da se u Odri otvori kola. Nu i to je bilo samo na papiru i nije provedeno. Tekar za vrijeme upnikovanja Gjure Barabaa u Odri porodilo se opet pitanje osnutka kole. im je Baraba doao godine 1857. na upu, poeo je raditi, kako bi se ondje osnovala kola.

U to ime sazvana je 10. januara 1858. sjednica, na kojoj je odlueno da se na opinskom zemljitu na troak upe ispee 100.000 opeka i 10.000 crijepova za krov. Dok je ciglana spremala materijal, kupilo je op. Poglavarstvo od Janka Markulina zemljite od 1600 etv. hvati, koje lei na poetku sela uz opinski put, to vodi od dravne ceste u Odru. 30. aprila poela se graditi kola i 30. oktobra bila gotova, dok je unutarnji ureaj, te stolarski i bravarski itd. posao bio dovren 30. novembra. Za vrijeme gradnje dala je opina 2000 runih i 700 voznih teaka. 10 decembra 1859. pregledalo je povjerenstvo kolsku zgradu i pronalo je sve u redu. Poetkom mjeseca novembra raspisan je natjeaj za uiteljsko mjesto u Odri sa plaom od 315 for. u gotovom i 12 hvati drva i uivanjem vrta. Jo prije dolaska uitelja uinjen je po maticama krtenih popis kolske djece. Nabrojilo ih se 80. 22. januara oglasio je upnik u crkvi taj popis.

kola u Odri Milan Kobali bio je vrlo marljiv i vrijedan uitelj i odlian hrvatskih pedagog. Godine 1865. zasnovao je spomenicu odranske kole. Slubovao je na toj koli do godine 1875. Njega slijedi iste godine Andro ikulin, rodom iz Buzina u odranskoj upi. Sluio je na toj pkoli do godine 1882. kad ga naslijedi Vladoje Gjuri.

Vojne Turopoljaca Poput ostalih plemia kraljevine Hrvatske bili su i Turopoljci u najstarije doba obvezani vojevati pod zastavom hrvatstkoga bana. Vojevali su na svoj vlastiti troak i nosili sve trokove za oruanje i uzdravanje svoje na vojni. U starije doba doprinaali su Turopoljci i za hrvatsku vojsku stanoviti iznos u novcu. To su podavali o Jurjevu 40 for., to se je zvalo vojina. O sudjelovanju Turopoljaca u vojnama sve do u XVI. vijek, imademo vrlo malo vijesti. Kasnije, naroito kroz XVI. i XVII. vijek vidimo, da se Turopoljci esto bore protiv Turaka, te se pokazuju kao hrabri ljudi, branei svoju domovinu. Ve pod konac XV. i na poetku XVI. vijeka doznajemo za prve borbe Turopoljaca s Turcima. Osobito junatvo u bojevima protiv Turaka, a na krajini, pokazao je Turopoljac Gapar iz Lomnice (Kievi). U pripremama, to se godine 1521. inile sa strane kralja Ljudevita II. protiv Turaka, koj su se pribliili granicama domovine, i ve ovu prelazili (pad Biograda), sudjeluju i nai Turopoljci. Bilo ih je toliko polo pod zastavu banovu, da nije bilo kod kue dovoljno mueva, koji bi bili mogli braniti svoj imetak od nasilja susjeda, naroito od nasilnog Ivana Kosackoga, katelana medvedgradskoga. Kad su opet godine 1524. provalili Turci u Turopolje i od onuda odveli u ropstvo mnogo ljudi, medju kojima je bila i ena Mateja Mudia, za cijelo su Turopoljci junaki branili svoje ognjite. S Turcima ogledae se Turopoljci opet godine 1556., kad su ovi oko Bartolova (24. augusta) provalili bili u Turopolje, te ovo maem i ognjem poharali. Od tada bivaju sve ee i ee borbe protiv Turaka, u kojima sudjeluju Turopoljci. Godine 1574. nalazimo Turupoljce u banovom taboru kod Siska. Medju ovima se izrino navodi Stjepan Trepeti iz Gornjeg Lukavca. Kad su opet godine 1592. Turci zauzeli Hrastovicu, provalite ponovno u Turopolje. Turopoljci obeae takodjer uvati Petrinju od Turaka. Zato evo pie ban Toma Erddy 16. januara godine 1615. iz Odre upanu turopoljskom Jurju Vagiu: za to, da orsag po neprigledbi kojoj kakovoga kvara ne valuje, zapovidamo vam naom banskom mojom, da taki iz plemenitih Turovoga polja ljudi polovicu na 15 dana sa dovoljnem branom i orujem u nutar u Petrinju, a drugu polovicu opet na drugih 15 dana, kako ste se i sami obeali poslati, da od neprijatelja Petrinju uvaju. Godine 1627. odredi hrvatski sabor, da Turopoljci dre strae na Kupi. Od tog vremena vidimo Turopolje gotovo u svakoj vojni, gdje junaki brane svoju domovinu. Kad je opet godine 1663 zaprijetila velika pogibelj od Turaka, ustaju opet Turopoljci na oruje i hrle u banov tabor u emovac kod Varadina. Mnogo ih se tamo sabralo, ali ih bijae i takovih, koji ostae kod kue. Radi tog izostajanja pisao je kralj Leopold I. opini turopoljskoj. Pismo njegovo proitano je na turpoljskom spraviu 13. septembra godine 1663., te je zakljueno, da se protiv ovakovih imade u smislu zakona postupati, naime, da se kazne gubitkom negibivog i gibivog imetka, koji se imade zaplijeniti u korist opine. Taj postupak imao je provesti upan turopoljski ili po njemu izaslani kapetan sa dostatnom pratnjom.

Stoga ova odredba nije mnogo pomogla. Makar da je ban skoro do tri puta izdao poziv, da se vojska sakuplja na Dravi kod Varadina, ipak se mnogi Turopoljci tomu ogluie, a nekoji i iz tabora odbjegoe. Spravie turopoljsko iste godine 22. oktobra opet odredi, da se oni, koji se banovom pozivu ogluili, imadu globiti sa dva vola ili vrijednou istih, tako i oni, koji su sada odbjegli iz tabora. Oni, koji ne dodju na drugi poziv, globit e se sa 50 ugar. for. , a koji se na trei poziv ne odazovu, gube glavu i imetak. Da se ta odredba provede, izaslan je kapetan turopoljski na ovrhu. Isto tako kao nevjernici, gube imetak i oni, koji bi se iz tabora vratili bez pismene otpusnice. Kad se mjeseca jula 1677. pronio glas, da Turci smjeraju udariti na krajinu, pozvao je ban Nikola Erddy medju prvima upana turopoljskog Vagia, da turopoljski kapetan sa svojom etom, to ju pri ruci ima, 15. jula u veer osvane u Farkaiu, a ostali, da im bre za njima dodju. Godine 1680. u augustu imali se opet Turopoljci staviti u Degoj. I pod konac XVII. vijeka znalo se dogadjati, da se neki Turopoljci ogluili pozivu na vojnu. Kad je 20. oktobra godine 1692. drano turopoljsko pravie u Lukavcu, tuio se upan na turopoljskog kapetana Jurja ipuia, barjaktara i bubnjara, to nijesu mnoge Turopoljce poveli na vojnu. Na tom spraviu zakljuie Turopoljci, da se svi Turopoljci, opskrbljeni hranom i orujem, imadu sabrati slijedee subote u polju kod Plesa i spremni biti, kud bude

Kralj Ferdinand III, Koji je Turopolju podijelio proirena sajmovna prava

odreeno po banovoj zapovijedi krenuti na vojnu. Narodna hrvatska vojska krenula je 10. maja 1742. pod glavnim zapovjednikom i pukovnikom Petrom Paraminskim put Italije. Brojila je 2400 momaka. Potpukovnikom vojske bio Juraj Pogledi, dakle obojica Turopoljci. Od ostalih asnika bili su Turopoljci Nikola Arbanas, Briglevi i Ivan Trumbetai. Plemia Turopoljaca bila je lijepa etica, jer je ila pod svojim barjakom. Kad su polazili u Italiju reeno im bijae, da e samo godinu dana vojevati ali prisegoe ostati na vojni.

U Italiji vojevahu Turopoljci sa ostalim Hrvatima i Sardincima protiv panjolskog generala Montemara 18. juna 1742. kod San Giovannia na Padu, gdje bijahu pobjednici. Isto tako slavno vojevahu u bitci kod Camposanto 11. februara 1743. protiv panjolaca. Ovdje su ba Hrvati odluili bitku. Osobito se istakoe hrvatski banderijalci. Hrvatska vojska u Italiji, kad je vidila, da e morati i dulje od obeane godine dana ostati na vojni, poe se buniti i odlaziti kui. Ve koncem decembra 1742. povratio se pukovnik Paraminski kui, a iza toga nasta jo vea buna u vojsci. Ve 15. februara 1743. javio se podban tauh banu, da su hrvatski banderijalci krenuli iz Italije. Neki od vojnika rekoe, da se za to vraaju, jer ih je pukovnik Paraminski ostavio. Protiv ovih iz Italije vrativim se vojnicima povedena je stroga istraga. Mnogima je dokazana krivnja, te su neki izgubili glavu, a drug bili ibani. Medju ovima nije bilo ni jednog Turopoljca. to vie, medju nevinima i krivo otpuenima spominju se samo Turopoljci Juraj Kos i Ivan uni. Godine 1744. opet vidimo Turopoljce, gdje vojuju u ekoj i Bavarskoj protiv Prusa. Medju asnicima spominju se tuj Turopoljci kapetani Juraj Miki ml., Ivan Miki, te porunik Ivan Luci. Ve godine 1747. spadali su Turopoljci u prvu plemiku etu (kumpaniju), kojoj bijae zapovjednikom pukovnik Gjuro Pogledi. Prema zakljuku hrvastkog sabora do 30 i slijedeih dana mjeseca januara i februara godine 1747., imalo je u toj plemikoj eti biti 96 Turopoljaca (vojnika i dva bubnjara te potastnika). Za tu etu popisano je u Turopolju izim spomenutih jo 7 iz Velike Mlake, 14 iz Lomnice, 5 iz Hraa, 3 iz oba Lukavca, 13 iz Kurilovca, 4 iz Gorice, 11 iz Kobilia i 32 momka iz ostalih sela. Cijela eta (kumpanija) brojila je s pukovnikom 1000 momaka. Ovako uredjena eta krenula je iste godine u Bavarsku protiv pruskog kralja Friderika. Potreba, da se opet dignu Turopoljci na oruje protiv pruskoga kralja Friderika, pokae se godine 1758., kad je sabor hrvatski odredio, da Turopoljci imadu dati vojnike, kako je to ve odredjeno i pored toga jo jednoga banderijalca (konjanika). Najvie dadoe sela Mraclin i Lazi, ukupno 16, onda Dragonoac 14 momaka. Najmanje (po dva) dadoe Gorica i Gustilnica, a Gornji i Donji Lukavec, pak Rakitovac nije dao ni jednog momka.

Kralj Rudolfo II. koji je godine 1582. potvrdio bratstvo Turopoljaca U ratu protiv Turaka godine 1789. vojevali su i Turopoljci. ini se, da je s njima vojevao i neki konjanik Kralikovi, koji je 28. augusta u okraju kod Mehadije oteo jednu tursku zastavu. Kad je zastavu predao svom zapodvjedniku, izrazio je elju, da se ova preda Turopoljcima. Za cijelo su Turopoljci u tom okraju zasluili ovu zastavu. Ban Ivan Erddy preda zastavu upanu turopoljskom Gjuri Poglediu. Na spraviu turopoljskom 17. maja 1791. dranom u Velikoj Gorici, izvijestio je upan o toj zastavi, a Turopoljci izjavie zahvalu banu, i zakljuie, kako da se ta zastava sveano pohrani i uspomena na junaka Kralikovia uvelia. Provala Franceza u Italiju pod vodstvom slavnog generala Napoleona Bonaparte zadala je Austriji trista briga. U ovom tekom asu trebalo se pripraviti na svaki mogui sluaj, u kojem bi se imalo oruanom rukom oprijeti neprijatelju. O tom se u Hrvatskoj osobito radilo sa strane upanije zagrebake. Tadanji zamjenik podupana, Gjuro Beloevi, upravi 1. aprila 1797. pismo na opinu turopoljsku, kojim joj saopuje odredbu upanije, da se koli banderiji gospotinski, toli i plemii jednoselci imadu vjebati u oruju, da bude mogue svaki as ustati koli protiv unutarnjim pokretima u zemlji, toli oprijeti se navali izvanjskim, kako to zahtijevae veoma kritian poloaj onog doba. To bijae po Turopoljce osobito vana stvar 6. aprila 1797. sastalo se u Velikoj Gorici u zidanoj kuriji opinskoj malo dogovorno spravie. Predsjedao je upan Ivan Nep. Zdenaj, a prisustvovahu zamjenik upana Petar Modi, biljenik Matija Vrkovi, oba prisjednika suda turopoljskog, zaasni prisjednik Mihajlo Hervai i potpredsjednik Juraj Briglevi. Ovi zakljuie, da se ne e pokorti odredbi upanije, kojoj pripada samo pravo ukonaivanja vojske, a ne pozivanje na oruje, to je iskljuivo bilo pravo samo hrvatskog bana, koji je vrhovni vojskovodja ovih kraljevina. Naroito se naglauje, da im jo nije ni kakova odredba glede ustanka na oruje stigla sa previnjeg mjesta. S toga zakljuie, da se Beloeviu na njegovo pismo i ne odgovori. Malo iza toga izda car i kralj Franjo II u Beu, 10. aprila 1797. odredbui, kojom se proglauje opi ustanak plemstva na obranu domovine. Ovu kraljevu odredbu prepisa biljenik zagrebake upanije Josip Grdeni, a upanija zagrebaka priopi ju opini turopoljskoj svojim dopisom od 13. aprila, upravivi ju na upana Zdenaja. To bijae sada ozbiljna stvar 20. aprila 1797. sastade se u Lukavcu veliko spravie turopoljsko. Presjedao je upan Ivan Nep. Zdenaj, a prisustvovahu zamjenik upana Petar Modi, biljenik Matija Vrkovi, podupan Vrhovlja Ivan Kos, kapetan Mihajlo Vitkovi, svikoliki prisjednici suda turopoljskog, zaasni prisjednik Mihalj Hrvai, odvjetnik Stjepan Briglevi, podblagajnik zagrebake upanije Toma Petravi, natporunik Juraj Brigljevi, porunik Ivan Nori, Lovro Ledar, Mihalj Smendrovi, potprisjednici suda turopoljskoga i napokon svi plemii turopoljski. Kako vidimo, brojilo je ovo spravie vie stotina plemenitih Turopoljaca. Na tom spraviu proglaena je gore spomenuta kraljeva odredba. Medjutim je Napoleon dospioo do Cjelovca i Leobena, gdje prisili cara na mir 18. aprila, na kojem mu je sve dopitani, to je elio. Evropa je strepila pred franceskim carem. Sve vie je prijetila pogibelj Austriji koncem godine 1808. I u naoj domovini radilo se i mislilo, kako da se opre silnom suparniku naeg kralja. Dakako, tu se uz ostale raunalo i na Turopoljce. Ve 12. januara 1809. molio je hrvatski sabor kralja, da se troak mobilizacije Turopoljaca namiri iz dravnih blagajna. Turopoljci bili su spremni na rat u svako doba. Ovi pripremie 150 momaka, a u sluaju potrebe hoe ih jo 100 opremiti. O tom je raspravljano na hrvatskom saboru 17. januara, to je sabor oduevljeno pozdravio. Jedino zamolie Turopoljci, da kad krenu iz Turopolja, ratuju na troak erara.

U Turopolju ivo se radio oko ustanka protiv Franceza. Bilo je zasnovano posebno povjerenstvo, koje je vodilo brigu oko ustanka. U svrh pregledbe ustake vojske sastalo se to povjerenstvo 15. marta 1809. u turopoljskoj zidanoj kuriji u Velikoj Gorici. Predsjedao je upan turopoljski Antun Zdenaj, a prisustvovahu blagajjnik Petar modi, kapetani Mirko Haramini i Ivan Trumbeta, biljenik Martin Blaekovi i fisku Ivan uni. Prvo pitanje, koje se tu porodi, a ujedno i najvanije, bijae, odakle da se namire potreptine za ustaku vojsku. Glede toga pitanja bude zakljueno, da ta sredstva imadu dati imunije kue turopoljske, ali tako, da budu onda slobodne od osobne slube. Ostale pako kue, koje su siromanije, imadu ustati na oruje. Tako bude odredjeno, da je popisano za ustanak u Kuu 11, Rakitovcu 2, Mraclinu 14, Velikoj Gorici 1, Kobiliu 4, Buevcu 7, Kurilovcu 4, Maloj Gorici 7, Plesu 8, Velikoj Mlaki 5, Hrau 4, Donjoj Lomnici 15, Gornjem Lukavcu i Markuevcu 4, Donjem Lukavcu 2, Bukovaku 3, Vukomeriu 10, Dragonocu 25, Prvonocu 1, Dubrancu 8, Gustilnici 8, Cerovskom brdu 11 i Cvetkovi brdu 6 momaka, ukupno 160 momaka. Baltazar Patai doznai 24. marta ustakoj eti turopoljskoj puke iz karlovake oruane. Skoro na to, 10. aprila, sasta se u Velikoj Gorici veliko turopoljsko spravie. Tomu spraviu predsjedae upan turopoljski Antun Zdenaj, a prisustvovahu Josip Grdeni, islueni biljenik zagrebake upanije, Ivan Krst. Spii podupan Vrhovlja, Petar Modi blagajnik, Juraj Pogledi podupan turopoljski, Martin Blaekovi biljenik, prisjednici: Nikola Ivuli, upnik dubraneki; Franjo Tukan, upnik odranski; Mirko Haramini potfikal upanije zagrebake; Ivan Trumbeta, kapetan; Samuel Zdenaj, fikal; Sigismund Hervai, Martin

Kralj Karlo III (VI.) koji je godine 1737. plemenitoj opini turopoljskoj podijelio grb i peat Tanco, Juraj Karamari, Blaekovi, Zdenaj, Ivan uni, fiku turopoljski; te napokon svi suci turopoljskih suija. Na predlog upana bude zakljueno, da e Turopolje izim ustanovljenog broja od 150, postaviti jo stotinu ustaa. Nu s obzirom na slabe imustvene prilike mnogih Turopoljaca, pak poradi moebitnih nemira u samoj domovini i zlobe stanovitih ljudi, molit e upan bana, da dozvoli, da od ovih 250 momaka pedesetorica ostanu kod kue, da podravaju poredak, doim 200 e ih izii protiv neprijatelja. Ova eta dii e se 20. aprila, odjevena u svoje obino domae odijelo, a na elu e joj biti kapetan Ivan Trumbeta tako dugo, dok ne bude drugi imenovan. Za to e dobit Trumbeta za odijelo 100 forinti iz blagajne turopoljske. Dok bude ovaj izvan Turopolja izbivao, zamjenjivat e ga potporunik i fiku Ivan uni, koji e za to dobivati obiajnu plau.

Provale turske u Turopolje Za sultana Muhameda I. elebije svakako prije godine 1421. uslijedile su prve provale Turaka u nae turopoljske strane. Godine 1483. pada druga nama poznata provala Turaka u Turopolje. Ovaj put odvukli su Turci iz Turopolja mnogo naroda. U jednoj ispravi od godine 1484. stoji zabiljeeno, da su Turci zarobili i odveli u ropstvo plemie Brcka, Jakoba i Tomu sinove Egidija iz Kurilovca. Od te obitelji ostade samo sestra njihova Urula. U isto od prilike doba (1474. 1479.) pada gradnja turopoljskoga grada u Donjem Lukavcu, to ga sagradie Turopoljci od straha pred Turcima, da mogu onamo sklonuti glavu i imetak svoj. Oko godine 1478. osobito je zaprijetila velika pogibelj, jer su tada Turopoljci u svoj grad pozvali i primili posadu, koju im je dao medvedgradski gospodar Ivan Tuz od Laka. Ova posada, sastojei od 12 strijelaca (pixidarii), nije vie ostavila grad. Trea poznata provala Turaka u Turopolje bijae oko godine 1524. Ta bijae vrlo strana, jer su Turci, kako nam pisma kazuju, jakom vojskom provalili u Turopolje, te ga maem i ognjem opustoili. Tom zgodom su odvukli mnogo roblja, a medju ostalim vjernim duama Kristovim, takodjer i zakonitu enu Matije Mudia iz Velike Mlake. Iza uasnog poraza na Muhakom polju godine 1526. zaredae strane i este provale Turske u Hrvatsku. I nae pitomo Turopolje esto je stradalo od turskog maa. Na samo Bartolovo (24. augusta) 1556. navalie Turci jakom vojskom iznenada u predjel izmedju Kupe i Save, te ga grozno opustoie, oplijene i popale. Turopolje postrada teko i ovaj put, kojom prilikom propade mnoina turopoljskih spisa. Uslijed ove provale nastala je u Turopolju velika bijeda i glad. U toj bijedi pomagahu Turopoljce gradjani zagrebaki. Tako je Benko kroja, gradjanin zagrebaki, darovao ito i ive Stjepanu Filipiu iz Donje Lomnice, za to mu je ovaj dao jedno pusto selite u Donjoj Lomnici. Najvea pogibelj od Turaka zaprijeti Turopolju pod konac XVI. vijeka. Godine 1591. zadao je Hrvatskoj uasan strah i trepet Hasan paa bosanski. Pozoritem njegovih pustoenja i palenja biaje cijeli predjel oko Petrinje, Siska i Turopolja. 31. augusta Hasan paa kree na Sisak da smjera utaboriti se u Turopolju. Ovaj put nije osvojio Siska, je junaki branio kanonik Nikola Mikac. Slijedee godine 1592. mjeseca aprila zauzme Hasan Hrastovicu, udari pod Sisak, a opori turski provalite u Turopolje. Hasan paa utaboro se bio na potoku Lomnici, gdje se zabavljao lovom. Njegovi su konjanici u to grozno harali po Turopolju, tako da je kasnije na povratku u Petrinju sa sobom vukao do 1000 kola raznog ita, to ga Turci ugrabie u Turopolju. Ve u januaru 1593. upadnu Turci opet u Turopolje. Oplijene i spale katel u Vukovini, a skoro su i grad elin zauzeli. Mjeseca februara eto ih opet do sela Vukovinem, gdje ih ban Toma Erddy potisne. Zaredale su i dalje to vee to manje provale u Turopolje, kojim prilikama odvukoe Turci odonuda 800 dua u ropstvo. Zanimljiva je kod te provale ta injenica, da ovaj put nijesu palili i unitavali polja i usjeve. Kako je strano moralo stradati Turopolje i cijeli predjel medju Kupom i Savom teajem XVI. vijeka, a naroito pod konac istoga, osobito nam tumai injenica, to su kmetovi iz tih strana ostavili svoje kue i razbjeali se na sve strane. Iz Turopolja ini se, da je vrlo mnogo kmetova odbjeglo, a poglavito valjda iz Lekenika, koji je bio najvie izvrgnut navali turskoj za vrijeme potsada sisakih.

Da se opet napui taj pusti kraj, pobrinula se drava, te je godine 1578. lankom 33., dekretom IX. Kralja Rudolfa II. ustanovljeno, da se kmetovi, odbjegli od straha pred Turcima iz Turopolja i s obala Kupe i Save, ako hoe, mogu povratiti u svoja stara sjedita. Ako bi im spreavali povratak plemii, velikai ili gradjani, imadu se ovi po zakonu od godine 1556. kazniti. Za vrijeme ovih provala turskih propalo je vie turopoljskih selam koja se kasnije vie ne spominju. Uspomena na turske provale ostala je skoro do danas medju Turopoljcima, pae i pisma XVII. i XVIII. vijeka esto spominju provale turske, a naroito se spominje ime Hasan pae.

JURAJ MULIH 1694. 1754. Portret na plaketi, rad akademskog kipara elimira Janea

Datum roenja, narodnost Beki ekologij - kae da je Juraj Mulih bio vir a sancitate, et procurata per Illyricum... Numinis gloria multo clarissimus mu vrlo slavan svetou i nastojanjem da se po Iliriku proiri slava Boja. Primam lucem aspexit in Turopoliensi Croatiae tractu 30. Aprilis A. 1694 Prvo je svjetlo ugledao u hrvatskoj pokrajini Turopolje 30. travnja godine 1694.

Rodno mjesto, obitelj Velimir Deeli stariji kao sveuilini bibliotekar Sa sigurnou moe ustvrditi kako je Mulih roen u Hrau u Turopolju. Dokaz crpe iz Turopoljskog arhiva, s onog mjesta gdje se ita kako je Petar Smederovi u doba svojega teolokog studija u Zagrebu esto imao prilike sluati propovijedi koje je drao venerabilis Pater natus de Hrae Georgius Mulih, vir excellentissumus in missionibus et in elucubrandis libris asni Otac Julij Mulih, rodom iz Hraa, mu slavan u misijama i objavljivanju knjiga. Ovom Smederovievu svjedoanstvu i Deelievu dokazu dodajmo slobodno i rationem confirmatoriam. Iz istog, naime, sela, Hraa, potjee jo jedan sveenik istog imena i prezimena Juraj Mulih roen godine 1731. (kada je na Mulih ve radio kao mladi sveenik), vjerojatno u rodu ili ak iz iste obitelji. Vrlo je takoer vjerojatno da je taj mlai Mulih neko bio pitomac Sjemenita sv. Josipa u Zagrebu, ali je sigurno da je taj Mulih postao biskupijski sveenik i poslije kao upnik vodio upu Vrhovine, od godine 1756. do 1765. Na taj, dakle, nain imamo siguran dokaz da je bar jednog grani obitelji Mulih domicil bilo selo hrae, upe Odra, u Turopolju kraj Zagreba, danas ve gotovo dio samo grada. Izvori ute o mjestu i datumu djetetova krtenja. No moe se, zasigurno uzeti da je djeak krten u rodnoj upi sv. Jurja u Odri, moda ve sljedei dan 1. svibnja 1694., kako je to neko bio obiaj sa zdravom djecom u naim patrijarhalnim kranskim obiteljima. Zdravo djetinjstvo, stupanje u Drubu Juraj Mulih od svoje najnjenije dobi odlikovao posebnom pobonou. Iz krtih izvjetaja zakljuujemo da je Juraj Mulih od djetinjstva o oinskom domu bio zadojen pravim kranskim duhom i nepatvorenim potenjem nekadanjih naih patrijarhalnih obitelji. Godine duhovno intelektualne formacije Juraj Mulih to ne ba kratko razdoblje svojega ivota zapoeo u dobi od 20 godina (1714.) i zavrio ga nakon punih trinaest godina, u kolskoj godini 1726/27.. Iako su nam o njegovoj formaciji sauvani tek oskudni izvori, oni su posve dovoljni da u bitnome moemo pratiti njegov intelektualno moralni razvoj i napredak. Prva kunja i filozofski studij Nakon poloenih zavjeta poglavari ga iz bea poslae na sveuilite u Trnavu. Ondje je ostao tri godine za itava studija filozofije, od godine 1716. do 1719. Zavrivi filozofskih studij, Mulih je opet u Zagrebu. Tu preuzima odgajateljsku i uiteljsku slubu u istom kolegiju Drube Isusove na Griu u kojem je pet godina zavrio svoje srednjokolske studije. Prosvjetno pedagoki rad na Griu Poto je vie godina po obiaju Drube Isusove proboravio u pouavanju humanistikih disciplina i poto je primio sveeniki red... kontinuitet Mulihova kreposnog ivota to je, kako smo vidjeli, bila njegova znaajka od rana djetinjstva. Zato je i djelovao na svoju

okolinu kao magnet i kao preporoditelj, u ijoj su prisutnosti ljudi postajali bolji. To je druga znaajka Mulihova djelovanja uope: svjedoenje vjere i primjer sveta ivota djelovali su poput njegovih snanih govora. Odnosno, tonije, njegovi su govori djelovali tako snano zbog toga to je u njih slio vlastito uvjerenje i svjedoenje ivota. Teologija na sveuiliti u Trnavi Nakon trogodinjega pedagokog rada u svojstvu magistra i prefekta u kolegiju na Griu, Mulih ostavlja Zagreb godine 1722. i ponovno polazi u Trnavu da ondje na istom sveuilitu gdje je studirao filozofiju zapone, nastavi i dovri redoviti studij teologije koji e trajati etiri godine (1722. 1726.) Sveuilite u Trnavi bilo je u ono doba jedno od najpoznatijih u Evropi; ondje su se skupljali studenti iz najrazliitijih drava i narodnosti. Stoga nije bila mala stvar ni znak neznatna povjerenja rektorata, odnosno profesorskog vijea, kad su studenta teologije Jurja Muliha odobrili i odredili da kroz dvije godine predaje hebrejski jezik svojim kolegama. Potkraj teolokog studija Mulih je primio sveti red sveenitva i tako ostvario enju svoje mladosti. Prema ondanjem obiaju nije odlazio u domovinu da u rodnome mjestu kae mladu misu, nego je ostao i dalje u zavodu i zavrio svoje zadnje ispite s tzv. gradusom rigoroznim ispitom iz itave filozofije i teologije. To je bilo u ljeto godine 1726. Trea probacija u Banjskoj Bistrici Iste godine u jesen susreemo mladog sveenika u Banjskoj Bistrici u kui tree probacije kamo nisu dolazili probacionari samo iz Slovake ve vie manje iz itave srednje Evrope. Probacija ili trea godina novicijata, koja se imala obaviti nakon zavrenih studija, imalo je posebno znaenje u formaciji isusovca. To je vrijeme intenzivne neposredne priprave za budui rad. Ovako spremljen kroz trinaest godina formacije, duhovno zreo, intelektualno iroko obrazovan, Mulih je ekao da smije zaorati apostolsku brazdu na njivi svoga naroda. I zaorao je. On je to uinio neobino spretno i s neobinim blagoslovom. Tono prema obeanju danom Abrahamu: I sam e biti blagoslov (Post 12,2). Preorao je i prekopao svu svoju domovinu, a i sva podruja u Ugarskoj gdje stanuje i ivi na ovjek. On je na toj njivi sijao, godinama je obraivao, besprimjerno se trudio i muio da nakon njega plodove njegovih uljeva, njegova znoja, njegovih neprospavanih noi, njegovih postova i pokora, dugih molitava, njegovih herojskih napora do kraja nesebina apostolskog radnika poanju i uivaju narataji. Osnovni podaci o godinama javne djelatnosti Ono to najveim zanimanjem oekuje svaki mladi isusovac sveenik jest njegova prva sluba. U jesen godine 1727. primio je zapovijed da iz slovake Banjske Bistrice poe u domovinu, i to u Poegu. 20. listopada (1727.) turi zapis koji lakonski kae o Mulihu da je toga dana stigao iz Slovake s pratiocem patrom Prennerom, i to najprije u Kutjevo. Poetak i prvi uspjesi

Iste kolske godine, 30. oujka, primio ak slubu blagdanskog propovjednika, a to je svakako neobian gest poglavara, imamo li u vidu da Mulih tek poinje raditi. Sluba blagdanskog propovjednika smatrala se jednom od najvanijih u ovako stabilno stacioniranim zajednicama. Da je Mulih u misijama radio punih 27 godina. Pripisan raznim Drubinim kuama Bio susljedno pripisan, kao usput spomenimo dragi dogaaj, inae svakom redovniku isusovcu jedan od najmilijih u ivotu. Dogaaj se smatra zavrnom potvrdom da je formacija mladog isusovca slubeno okrunjena uspjehom. To je polaganje vjenih javnih zavjeta. Dan uoui Svijenice godine 1728. primio je Mulih od provincijala obavijest da sutradan, na Svijenicu, moe poloiti javne zavjete. Sveanost je bila skromna, u krugu subrae i redovitog broja vjernika u crkvi kolegija u Poegi. Druba je definitivno uklopila u svoje tijelo, po rukama kunog poglavara oca Genove, onog sina koji e biti ures i radost. Sljedee dvije zime pripisan je varadinskom kolegiju (1729 1731.) Iz Varadina je Mulih 1730. misionario u gyskoj biskupiji u Ugarskoj: Hoda Kethely, Mike i Sv. Mihalj. Tako je prvi put doao u vezu s gradianskim Hrvatima, kod kojih e nakon nekoliko godina postati pojam. Iste godine misionario je po Prekmurju. Sljedee godine iz Varadina misionira ak 17 naih znatnijih upa: Kriovljan, Vou, Vidovec, Ivanec, Krapinu, Desini, Sveti Kri, Zlatar, Bistricu, Stubicu, Trgovie (Jezero), Brdovec, Samobor, Jastrebarsko i svoju rodnu upu Odru. Od godine 1732. do 1735. Mulih odrava misije po razliitim biskupijama na pedeset i jednom mjestu: u zagrebakoj, kalokoj, anadskoj, ostrogonskoj, akovakoj (zvanoj bosanskoj), vesprimskoj i peukoj. Mulih je tri godine bio pripisan kuama u Ugarskoj: u Peuhu 1735. 1736. Otac misionar u zagrebakom kolegiju Mulih je u Zagrebu ve poznat. Ondje je bio prefekt tri godine. Onamo je vie puta dolazio kao propovijednik i ispovjednik. Tu su ve poznate i neke njegove knjige. I nije prolo dugo pa je otac Juraj postao jedna od najomiljenijih osoba u gradu. Zagrepanima drao propovijedi u crkvi sv. Katarine na Griu. Nastupao je i u drugim crkvama, napose u crkvi sv. Franje Ksaverskog (danas na Mihaljevcu). Mnogo je ljudi dolazilo na njegove govore, da bi ga sluali kao kakvo proroite. On nije govorio ni ueno ni retorski, ali je zato prodirao do srca i ondje uizao svetu vatru revnosti. U tome je Mulih bio virtouz jer je govorio ono to je ivio, a ivio je ono to je svom duom vjerovao. U isto vrijeme kroz punih deset godina kao prezes vodio Bratovtinu sv. Izidora. Mulih je takoer obavljao slubu duhovnika u zagrebakoj bolnici i brinio se za duhovnu pomo zatvorenika u gradskom zatvoru. Mulih u Zagrebu tiskao svoja 23, odnosno 24, to kajkavskih, to tokavskih katekizamskih djela, molitvenika, prirunika za puke misije i drugih nabonih knjiga. Neka je od tih djela i posvetio Zagrepanima, na primjer glasoviti molitvenik Nebeszka hrana, prvi put tiskan u Zagrebu 1748.

Svetaka smrt i glas svetosti Godina Mulihove smrti godina 1754.

Okolnosti smrti Iz gyrske biskupije, gdje je blizu opronja bio proveo ljeto, vratio se u Zagreb pod zimu i 31. prosinca u crkvi svete Katarine, kad je naveer bio izrekao propovijed o boanskim dobroinstvima i otpjevao s narodom himan Tebe Boga hvalimo, povukao se u svoju sobicu i, eluanim grem zahvaen, osjeajui kraj svojega ivota, pozvao je svoje oce, i najpobonije primivi sakramente i opratajui od svih, bez boli je i bolesti preminuo ili usnuo. Neposredno nakon smrti Drugoga dana, prvoga naime sijeanja, kako je njegova smrt bila vie boanski objavljena, nevjerojatno je bilo skupljanje ljudi odasvud, pa i seljaka, i kako su svi eljeli vidjeti preminuloga, trebalo je udovoljiti eljama naroda. Ali kako je skupljanje bivalo sve vee, na molbu je poglavarstva grada Zagreba i drugih odlinih ljudi bio u crkvi svete Katarine, inae protiv obiaja isusovaca, dva dana izloen i slikan za uspomenu drugima. Napokon je 4. sijenja uz veliko mnotvo svijeta poloen u grob. Glas svetosti Apostolsko djelovanje toga sveenika redovnika nerijetko bilo popraeno ak i neobinim pojavama, o kojima se bar moe raspravljati koliko spadaju ili ne spadaju u podruje udesnoga, slino kao i kod drugih velikih svetakih osobnosti. Poznate su Krelieve rijei kojima poinje elogij: asni otac Juraj Mulih iz Drube Isusove, u najveoj cijeni svetosti kod svih Hrvata, Slavonaca, Dalmatinaca i Madara. Openito je nazivan imenom sveca. Jedan potjee od Mihovila Paintnera, neko skolastika Drube Isusove, neposredno prije dokinua Drube u Treninu 1769., zatim sveenika u Terezijinu plemikom kolegiju u Beu, gyrskog kanonika i infularnog prepozita kaptola, biskupa, i od god. 1822. referenta za crkvena pitanja kod vrhovnoga ugarskog dvorskog vijea u Beu. Dakle, crkveni dostojanstvenik koji je obavljao i razliite svjetovne slube, dostajan svjedok, smijemo rei: omni exceptione maior. On pie 50 godina nakon Mulihove smrti, oko godine 1800. ili neto kasnije. Mulih si je stekao ime tako sveta oca da ga i danas openito tuju i nazivaju svecem. Nije sasvim obina stvar da nekoga nazivlju svecem jo 50 godina nakon smrti, i to u prilikama kada nitko, ili upravo nitko nije imao. Tako je Mulih pratio glas o svetosti njegova ivota ve za vrijeme njegova javnog djelovanja, pratio ga je u dogaajima oko smrti, pratio ga je desetljeima nakon smrti.

Biografska tablica p. Jurja Muliha (1694. 1754.) Godina 30.IV.16 94 1707/17 08 1714/17 15 1716/17 17 1719/17 20 1722/17 23 1724/17 25 Mjesto Turopolje Hrae Zagreb Be Trnava Zagreb Trnava Trnava Zapoeo gimnaziju u kolegiju DI Obavlja prvu godinu novicijata Studira prvu godinu filozofije Pouava parviste (I razred gimnazije) Studira prvu godinu teologije Studira treu godinu teologije i pouava hebrejski Sluba

Pratili su ga mnogi neobini znakovi U svim epohama povijesti katolike Crkve Gospodin je naroitim apostolima dijelio i naroite karizme ili milosne darove. Nerijetko su veliki vrhunaravni znakovi pratili njihov rad i propovijedanje. Jednako je Gospodin i Jurja Muliha, apostola hrvatskog naroda kroz 27 godina pratio trajnim i izvanrednim nadnaravnim darovima i pojavama. Te su popratne pojave znak Bojeg odobravanja pomoi i ohrabrenja, a slijedlile su kao neto prirodno. Mulihova je osoba ona koja je privlaila mase, kako smo vidjeli. Mulih je bio taj instrumentum gratiae orue kojim se Bog napose sluio, premda on nikada i nita od toga ne vee uz vlastitu osobu, nego uza svetu vodu, koju je blagoslivljao veoma sveanim obredom, bilo da je u nju uranjao esticu (moi) sv. Kria, bilo moi sv. Ignacija i sv. Franje Ksavera, koje je napose tovao i irio njihovu pobonost. Sve se to, dakako, ne moe shvatiti niti razumjeti obinim ljudskim mjerilima. Ne radi se o nekoj medicini ili lijeku, ime se misionar ili misionari slue kao neki arobnjaci, kako su neki neupueni mislili. Posebne milosti Dok dotini rukupis iz Litterae annuae Provinciae Austriae po sebi dosta govori o onoj famoznoj misiji godine 1734., u kojoj je Muliha i Zambergera praitio katoliki nadbiskup

Gabrijel Patai, o ozdravljenjima koja se se dogodila na istim misijama ima jednu kratku reenicu:,,, i mnogu su natrag zadobili zdravlje na zdencu koji je bio blagoslovljen esticom spasonosnog Kria. Tako su za vrijeme Mulihovih pukih misija pripremili istu vodu u oveoj posudi ili bavi na ulazu u crkvu ili u samoj crkvi. Taj bi zdenac na ovaj ili onaj nain misionar blagoslovio. O onoj blagoslovljenoj godini 1735., kad je Mulih najprije s velikim plodom radio u poekom kraju, a zatim po upama zagrebake biskupije u Ugarskoj, kad se Mulihu pripisuje 300 obraenih luterana u Legradu i nekolicina kalvinaca, historiograf je sastavio zgusnuti izvjetaj na slijedei nain: Ne nalazim zabiljeeno..... kolik je svagdje kod katolika postignut popravak ivota, koliko je odijeljenih izmireno, koliko zlih obiaja istrijebljeno, koliki su na tijelu i na dui potpomognuti vodom blagoslovljenom svetim relikvijama. Godine 1746. po misijama zagrebake biskupije, kad Muliha prati otac Matija Jui, spominju se ozdravljenja u Ivani-Gradu i u Ludini, o kojima emo poslije govoriti. ita se u rukopisima da su complures mnogi iskusili mo svete vode, od kojih se etiri osobe navode kao one koje su primile posebne milosti: najprije se govori o nekom djeaku koji je dugotrajno bolovao (diuturno morbo laboraverat). Ne kae se od kakve bolesti. Niti se kae nain kako je upotrijebio tu svetu vodu, ali se dodaje: potpuno je ozdravio. neka nesretna ena koja je obiavala spontan izbacivati neroenu djecu (imala je dakle mnogo spontanih pobaaja), utekavi se toj blagoslovini svete vode, ouvala je dijete u utrobi sve dok ga nije u normalno vrijeme sredno rodila neka druga ena osloboena je od svakidanje glavobolje (a quotidiano capitis dolore liberata). Ni ovdje se ne kae na koji je nain primijenila svetu vodu

Iste, 1746. godine, meu drugim uslianjima te vrste, posebno se spominju dvije enske osobe: najprije je govor o nekoj uzetoj djevojci. Bolest je bila teka. Ve pune etiri godine nije se mogla sluiti ni nogama ni rukama. Ali poto je popila Marijine vode, nanovo je ula snaga u njezine udove.

Nagla ozdravljenja Neki ovjek koji je teko bolovao sve od godine 1717., kad se u vojsci princa Eugena Savojskog borio za osvajanje Beograda od Turaka. Pod jezikom je naime imao neki teak ir, koji je jadnik nosio gotovo dvadeset godina. Taj je ovjek sretan iskusio dobroinstvo vode koju je otac Mulih blagoslovio svetim relikvijama, jer je napitak, progutnuvi ga, odnio zauvijek ir. Poto se izlijeio, mnogima je to i pokazao. Dvije ene natrag dobile uporabu govora 1743. U karlovakom kraju meu posebne plodove misija ubrajaju se oni koje su ljudi od Boga primili s pomou svete vode koju je blagoslovio Misionar. Njihova se udesna mo pokazala na dvjema bijednim enama koje su nekim paklenim nainom bile liene svake uporabe govora. Ali te su ene naglo i potpuno zajedno ozdravile kad im je bila primaknuta neka od tih svetih blagoslovina (ne kae se da li sveta voda ili neki od svetih amuleta).

Nijemi djeak, sin pravoslavnog sveenika, naglo ozdravio u Virovitici 1745. Ozdravljenja u Ivani-Gradu i u Ludini godine 1746.; prvo se kae da su je pili u Ivani-Gradu i da su ondje s pomou nje osloboene od dugotrajnih groznica tri osobe, dapae mnoge, i da su smjesta zadobile zdravlje. drugo svjedoenje govori o nekom ovjeku, kojeg je bolest dovela na rub groba, pa svoj ivot i naglo ozdravljenje zahvaljuje istoj svetoj vodi, tovie, zadnja tri dana sveih funkcija (misija), u znak zahvalnosti za primljeno dobroinstvo, sudjelovao je kao izvanredan apostol, govori se o i dojiljama kojima je istom svetom vodom vraeni majino mlijeko, a koje je bilo prestalo zbog uroka (arte magica).

-

Neobine pojave Kritiki osvrt Oito je da se ne radi o svjetovnim kategorijalnim fenomenima, zatvorenim unutar prostora, vremena i horizontalne povijestim nego o transcendentalnima koji nadilaze naa ljudska mjerila i horizonte, pa ih, teoloki gledano, treba uvrstiti u neobine i izvanredne. Bog ih je obilno udijelio svome sluzi Mulihu kao, rekli smo, gotovo normalne popratne pojave njegovih misija. Znamo da sline pojave nisu pratile sve puke misionare, pa ni one koji su uivali glas velikih kreposnika. Istinujuu u ljubavi (Ef 4,15) iscrpao se do kraja Mulih se meu drugim apostolskim radnicima i katolikim piscima hrvatskog baroka istie kao gigant u prvoj polovici 18. stoljea, a jo uvijek gotovo nepoznat naoj javnosti. Herojski zavjet Mulih je bio mudar srcem, ne samo mudar razumom. Gdje je bilo podruje Mulihova misionarenja? U Hrvatskoj i u Ugarskoj! U objema zemljama posjetio je mnogo upa. Od godine 1728. u jesen Mulih se spominje u pisanim dokumentima po slubi naziva Missionarisu apostolicus (Apostolski misionar). Imao je tada 34 godine. U misionarskom e radu provesti manje-vie 27 godina. Poetno e mu boravite biti u Poegi, u tamonjem kolegiju. Kao misionar djelovao je od Jurjeva do kasne jeseni. Kao missionarius apostolicus kao i drugi tadanji puki misionari imao je za svoj posao i posebnu jurisdikciju Svete Stolice. Od godine 1729. do 1731. mjesto mu je stalnog boravka Varadina. 1730. misionari po strarodrevnoj gyrskoj biskupiji u Ugarskoj. Tada se prvi put susree i s gradianskim Hrvatima, kod kojih e stei velik ugled. Iste je godine misionario i u

Prekmurju po upama: Sv. Juraj, Murska Sobota i Mursko Sredie. Slijedile su upe koje i tada, a i danas pripadaju zagrebakoj biskupiji, danas nadbiskupiji. To su upe Vidovec kod Varadina, Kuzminec u Podravini, Novigrad takoer u Podravini, Kapela, Glogovnica, Gornja Rijeka podno Kalnika, Ljubeica te Hraina, koja je ve u Hrvatskom zagorju. Idue godine misionari ak u 17 upa tadanje zagrebake biskupije, danas nadbiskupij. To su Kriovljan, Voa, opet Vidovec, sve varadinski kraj, Ivaned, Hrvatsko zagorje, Krapina, Desini, Sv. Kri Zaretje, Zlatar, Marija Bistrica, Trgovie, Brdovec nedaleko od Zagreba, Samobor, Jastrebarsko te njegova rodna upa Odra. Sve su to danas poznate upe. U neke e se od spomenutih upa Mulih i poslije vraati, kao npr. u Novigrad podravski, gdje e u zavrnoj misijskoj procesiji sudjelovati 5.000 vjernika. Godine 1732./33. Mulih je opet u Poegi. Neumorno misionira po zagrebakoj, kalokoj, anadskoj, ostrogonskoj, bosanskoj (akovakoj) vesprimskoj i peujskoj biskupiji. To podruje danas obuhvaa tri drave: Hrvatsku, Maarsku i Rumunjsku. Posjetio je ak 51 mjesto. Godine 1735./1736. Mulih sa sjeditem u Peuhu sedam mjeseci sam misionari po upama u Maarskoj. Od godine 1736. do 1737. Muliha kao misionara nalazimo u Petrovaradinu. Kroz to vrijeme odrava duhovne vjebe narodu. Od 1737. do 1746. Mulihovo je stalno boravite u Zagrebu, a uz druge, obavlja i stalnu slubu misionara. Tako Litterae annuae Provinciae Austriae (=LAPA) iz godine 1751. navode: Otac misionar, koji na hrvatskom jeziku golemim plodom ve 24 godine obavlja teku slubu segnerijanskih misija, za vrijeme proljetnog posta (korizme) ponovno je poao posjetiti 43 upe svojih dragih Hrvata u gyrskoj biskupiji. Iz ove kratke zabiljeke doznajemo dvoje: 1. da je drao misije po segnerijanskoj metodi 2. drugo to saznajemo iz navedene biljeke jest da je Mulih drao misije u upama svojih dragih Hrvata. To nam govori o ljubavi prema vlastitu narodu, dakle, o njegovu rodoljublju, to se oitovalo u brizi i zauzimanju za njegovo duhovno i moralno dobro. Npr. na misijama u katolikoj nadbiskupji 1734. na samo jednoj od misija znalo se okupiti od 20 do 30.000 sluatelja. Odlian Mulihov poznavalac Miroslav Vanino pie: On je propovijednik koji je znao pokrenuti svijet, osvojiti srce, tjerati ljude iz njihova egocentrizma i praktinog materijalizma. On bijae obdaren darom koji nadilazi znanost, znao je govoriti narodu i znao je pisati tom narodu. On je imao nain da narod privede dobru i oduevi ga za ispravan ivot. U tome nitko mu nije bio ravan u doba njegova djelovanja. Mulih je svoje misije marno pratio molitvom i pokorom, ak i javnim bievanjem, to su inili tadanji puki misionari.