PRAKTIKUM IZ PSIHODIJAGNOSTIKE OBRAMBENI MEHANIZMI

RJEČNIK SPECIFIČNIH OBRAMBENIH MEHANIZAMA ILI PRILAGODBENIH STILOVA – DSM-IV

1. acting out – Osoba rješava emocionalne konflikte ili unutarnje ili vanjske stresore djelovanjem, a ne razmišljanjem ili osjećajima. Navedena je definicija šira nego originalni koncept izvođenja (acting out) transfera osjećaja ili želja tijekom psihoterapije i zamišljena je da uključi ponašanje koje izvire iznutra i izvan tog transfernog odnosa. Obrambeno izvođenje nije sinonim za ''loše ponašanje'' zato što zahtijeva dokaze da je ponašanje u svezi s emocionalnim konfliktom.

2. altruizam – Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da se posveti zadovoljavanju potreba drugih. Nasuprot samožrtvovanju koje je ponekad karakteristično za reaktivnu formaciju, osoba prima zahvalnost posredno ili iz reakcija drugih.

3. anticipacija – Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da proživljava emocionalne reakcije unaprijed, ili predviđa posljedice mogućih budućih događaja i razmišlja o realističnim, alternativnim reakcijama ili rješenjima.

4. autistične fantazije – Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore prekomjernim sanjarenjem kao zamjenom za ljudske odnose, djelotvornijom akcijom ili djelotvornijim rješavanjem problema.

5. devaluacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da pripisuje pretjerane negativne osobine sebi ili drugima.

6. disocijacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore sa slomom u obično integriranim funkcijama svijesti, pamćenja ili percepcije sebe ili okoline, ili senzornog ili motoričkog ponašanja.

7. humor - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore naglašavajući zabavne ili ironične aspekte konflikata ili stresova.

8. idealizacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore pridajući preuveličane pozitivne kvalitete drugima.

9. intelektualizacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore prekomjernim korištenjem apstraktnog mišljenja ili generalizacijama zbog kontrole ili umanjivanjem uznemirujućih osjećaja.

10. izolacija osjećaja - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore odvajajući ideje od osjećaja koji su prvotno bili u svezi s njima. Osoba gubi osjećaj za osjećaje koji su u svezi s određenom idejom (npr.traumatski događaj), dok je istovremeno svjesna njegovih kognitivnih elemenata (npr.opisni detalji)

11. negiranje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore riječima ili ponašanjem s namjerom da negira ili simbolično kompenzira neprihvatljive misli, osjećaje i djela

1

PRAKTIKUM IZ PSIHODIJAGNOSTIKE OBRAMBENI MEHANIZMI

12. omnipotencija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske

stresore osjećajem ili glumljenjem da posjeduje posebne moći ili sposobnosti i da je nad svima drugima superiorna

13. pasivna agresija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore izražavajući posredno i nenametljivo agresiju prema drugima. Postoji fasada lažnog suglasja koja prikriva skriveni otpor ili neprijateljstvo. Pasivna se agresija često pojavljuje kao odgovor na zahtjeve za neovisnim djelovanjem ili obavljanjem ili nedostatak zahvalnosti ovisnih želja, ali može biti prilagođeno za osobe koje su u podređenom položaju, a nemaju drugih načina za izražavanje svojih stavova na otvoreniji način.

14. poricanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore odbijajući priznati neke bolne aspekte vanjske realnosti ili subjektivnih iskustava koja bi bila očita drugima. Izraz psihotično poricanje koristi se kada dođe do jakog oštećenja kod testiranja realnosti.

15. potiskivanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore potiskivanjem uznemirujućih želja, misli ili iskustava iz svoje svijesti. Osjećaji mogu ostati u svijesti odvojeni od odgovarajućih ideja.

16. povezivanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da se obraća drugima za pomoć i potporu. To uključuje dijeljenje problema s drugima, ali ne podrazumijeva pokušaj da se odgovornost za problem prebaci na nekog drugoga.

17. premještanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore premještajući osjećaj o nečemu ili reakciju na nešto s jednog objekta na drugi (obično manje prijeteći) zamjenski objekt.

18. prigovaranje uz odbijanje pomoći - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako što prigovara ili ponavlja svoj zahtjev za pomoć koji prikriva skrivene osjećaje neprijateljstva ili prigovora prema drugima, koje tada izražava odbijajući sugestije, savjete ili pomoć drugih osoba. Prigovori ili zahtjevi mogu uključivati fizičke ili psihološke simptome ili životne probleme.

19. projekcija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da lažno pripisuje nekom svoje neprihvatljive osjećaje, impulse ili misli.

20. projicirajuća identifikacija – Kao i kod projekcije, osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore tako da lažno pripisuje nekom svoje neprihvatljive osjećaje, impulse ili misli.Međutim, nasuprot jednostavnoj projekciji, osoba u potpunosti ne skriva što je projicirano. Umjesto toga, osoba ostaje svjesna svojih osjećaja ili impulsa, ali ih pogrešno pripisuje kao najopravdanije reakcije prema drugim osobama. Nije rijetko da osoba izazove kod drugih te osjećaje za koje se prvotno greškom mislilo da postoje, tako da postaje teško razjasniti tko je kome što učinio.

21. racionalizacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore skrivajući istinsku motivaciju za svoje misli, postupke ili osjećaje tako da razrađuje umirujuća, ali netočna objašnjenja.

2

PRAKTIKUM IZ PSIHODIJAGNOSTIKE OBRAMBENI MEHANIZMI

22. raščlanjivanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore time što suprotna emocionalna stanja razdvaja te svoje i tuđe pozitivne i negativne kvalitete ne integrira u jedinstvenu cjelinu. Budući da se podvojeni osjećaji ne mogu doživljavati simultano, uravnotežena mišljenja i očekivanja od sebe i drugih zato su isključena iz emocionalne svijesti. Slike o sebi i objektima sklone su promjeni između potpunih suprotnosti: isključivo puno ljubavi, snažno, vrijedno, toplo, emocionalno i dobro – ili isključivo loše, vrijedno mržnje, bijesno, destruktivno, odbijajuće ili nevrijedno.

23. reaktivna formacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore time da zamjenjuje ponašanje, misli ili osjećaje s onim dijametralno suprotnim od svojih neprihvatljivih misli ili osjećaja (to se obično događa u svezi s njihovim potiskivanjem).

24. samopotvrđivanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore izražavajući svoje osjećaje i misli neposredno, na način koji ne služi nekoj svrsi i nije manipulativan.

25. samopromatranje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore razmišljajući o svojim mislima, osjećajima i ponašanju te reagirajući na odgovarajući način.

26. sublimacija - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore kanalizirajući potencijalno neodgovarajuće osjećaje ili impulse u društveno prihvatljivo ponašanje (npr.kontaktni sportovi za kanaliziranje impulsa bijesa).

27. suzbijanje - Osoba rješava emocionalni konflikt ili unutarnje ili vanjske stresore namjerno izbjegavajući razmišljati o uznemirujućim problemima, željama, osjećajima ili doživljajima. svjesni napor (supresija)

3